Thymus serpyllum je visoka oko 30 cm, grmasta biljka. U narodu poznata kao majčina dušica ,babja dušica, dušica, vrisak, divlji bosiljak, tamjanika, materinka, papric, bukovica, vreskovina, poponak, čabrac. Thymus serpyllum je višegodišnja zeljasta biljka grmolikog oblika, vrlo jakog aromatičnog mirisa.

Opis biljke

Puzeći grmić s brojnim izdancima i vriježama, grančice su mu uspravne, a listovi uski elipsasto sivo - zeleni s kratkim peteljkama, goli ili obrasli dlakama. Sitni svijetlocrveni do tamnocrvenicvjetovi razvijaju se na vrhovima ogranaka, a biljka u vrijeme cvatnje ima posebno ugodan aromatičan okus i miris. Poznat je veliki broj broj samostalnih oblika majčine dušice, ali ih nestručnjaci ne razlikuju i Thymus serpyllum je zapravo skupno ime za različite oblike i vrste, koje su međusobno povezane križancima i prijelaznim oblicima.

Rasprostranjenost biljke

Majčina dušica raste po suhim i sunčanim mjestima, na livadama, pašnjacima i na kamenju. UHrvatskoj je vrlo rasprostranjena. Često se pojavljuje u većim skupinama uzduž međa, na suhim rubovima šuma, sunčanim mjestima bez stalne vlage i sjene.

Ljekoviti dio biljke

Cvate čitavo ljeto i sabire se čitava biljka (odreže se srpom) bez korijenja i osušenih dijelova biljke. Osušena biljka sadrži oko 0,6% eteričnog ulja (Oleum Serpylli), koje se sastoji pretežno od cineola, a najvažniji sastojak ulja, timol, zastupljen je u manjoj količini. Majčina dušica sadrži sadrži još karvakrol, tanin, gorke tvari i flavone.Ljekoviti sastojci nalaze se jedino i isključivo u listui cvijetu majčine dušice. Treba napomenuti da majčinu dušicu treba brati pažljivo.

Nikako se ne smije čupati, jer se time biljka uništava. Treba odsjecati samo gornju polovinu lisnatih grančica u cvijetu i to škarama. Za zaštitu u vrijeme epidemija se preporučuje svakodnevna uporaba čaja od majčine dušice, jer ona ima svojstvo da zaustavlja razvoj mnogih patogenih klica, a neke i uništava. Za liječenje se sabiru mladice s cvjetovima prije i za vrijeme cvatnje. Upotrebljava se samo gornja trećina biljke.

Ljekovitost i djelovanje

Thymus serpyllum je jak antiseptik za unutrašnje organe, organe za disanje i urogenitalne organe. Biljka daje snagu koja stimuliše psihičke i fizičke funkcije, a deluje kod oboljenja .Djeluje na razne neuroze , depresije, neurastenije, alkoholizam . U narodnoj medicini preporučuje se u liječenju alkoholizma jer poslije uzimanja čaja dolazi do povraćanja, a osoba koja pije gubi volju za daljim uživanjem alkohola.Zatim se koristi kod slabosti i seksualnih smetnji jer pojačava, stimuliše seksualne funkcije.Kod plućnih oboljenja kao što su astma, bronhitis, emfizem, tuberkuloza uzima se čaj ili sirup od majčine dušice jer deluje višenamenski: kao ekspektorans (rastvara sluz, katar) koji olakšava iskašljavanje, kao antiseptik koji umiruje jak kašalj, kao antiseptik koji sprečava širenje infekcije.Za ženske bolesti se koristi kao emenagog (podstiče i reguliše menstruaciju), antiseptik (za infekcije materice). Koristi se i za lečenje migrene, bolesti bešike, bubrega, želuca (grčevi), anemije, angine, difterije, padavice, kijavice, nesanice, reume.

Urtica dioica je vrsta samonikle jestive biljke roda. U narodu pozdata kao kopriva, žara...

Opis biljke

Urtica dioica je dvodomna zeljasta višegodišnja biljka. Stabljika je uspravna i doseže visinu do 150 cm, a listovi su dugi od 3 do 15 cm. Listovi srcolikog oblika se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Korijen joj je poprilično velik. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Cvjetovi koprive su zeleni i neugledni.

Rasprostranjenost

Urtica Dioica je izobilna u sjevernoj Europi i velikom dijelu Azije, te se obično nalazi na selu. Manje je udomaćena u južnoj Europi i sjevernoj Africi, gdje je ograničena zbog svoje potrebe za vlažnim tlom. U Sjevernoj Americi je široko rasprostranjena u Kanadi iSAD-u, gdje je utvrđena u svakoj državi osim Havaja i također se može naći u najsjevernijem Meksiku. Raste u izobilju napacifičkom sjeverozapadu, posebno na mjestima gdje je velika godišnja količina kiše. U Sjevernoj Americi daleko je manje udomaćena nego u sjevernoj Europi. Europska podvrsta, U. dioica dioica uvedena je u Sjevernu i Južnu Ameriku.

U Velikoj Britaniji kopriva ima veliku povezanost s ljudskim naseljima i zgradama. Prisutnost koprive može ukazati na to da je zgrada dugo bila napuštena. Ljudski i životinjski otpad može biti odgovoran za

povišenje razine dušika i fosfata u tlu, te tako osigurava odlično okruženje za koprivu.

Ljkoviti djelovi i korist biljke

Urtucu dioicu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Ona poboljšava radprobavnog sistema. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. Također, u njojse nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utječe na krv. Od koprive se često priprema čaj i sok te koristi se često u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antihemoragik. Kopriva je i jedna od rijetkih biljaka bogatih titanijem.

Bez obzira na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi sa probavnim sustavom i crvenilo kože. Osim što štiti od bolesti, kopriva može suzbiti lisne uši koje su veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Kopriva se koristi i u prehrambenoj industriji, npr. u proizvodnji sira yarga, te začinjene varijante gouda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive.

Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje, a iz lišća može se dobiti žućkasto-zelena boja. Kopriva sadrži likasta vlakna, pa se često koristi i u tekstilnoj industriji. Za razliku od pamuka, raste jednostavno, bez pesticida, no njezina vlakna su dosta hrapavija.

Taraxacum officinale rod porodice glavočike. U narodu poznat kao maslačak.

Opis biljke

Najpoznatija i najčešća vrsta Taraxacum officinale, zeljasta je višegodišnja biljka sa nazubljenim listovima sa šupljom stabljikom i žutim cvjetom. Korijen je vretenast i u gornjem dijelu razrastao. Cvjeta od aprila do septembra. Nakon cvjetanja pojavljuje se sjeme u obliku bijele pamučaste loptice, koja se rasprhne uz pomoć vjetra i tako širi sjemenje.

Rasprostranjenost

Uspijeva na svim zemljištima, ali mu najviše odgovaraju vlažne livade. Veoma je rasprostranjena biljka. Nalazi se na livadama, po pustim mestima i napuštenim njivama, pored puteva i oko naselja. Cvjeta od marta do oktobra.

Ljekovitost

Sadrži vitamine A, B2, C, D i G, te minerale kalij, natrij, kalcij, fosfor i željezo.Kao moćan diuretik, blagotvoran je za bubrege i mokraćne organe.Osim što ima diuretska svojstva, potiče stvaranje žuči, čisti jetru, pomaže kod alergija i smanjuje kolesterol.Zbog brojnih hranjivih tvari koje sadrži, lišće maslačka preporučuje se kao dodatak prehrani za trudnice i žene u postmenopauzi.Maslačak je općenito povoljan za ženska oboljenja, a osobito za sprečavanje i liječenje bolesti dojki, cista, karcinoma, otečenosti i kod problema s dojenjem.

Sambucus nigra je biljka iz porodice Adoxaceae. Lokalni nazivi koji još se koriste su: zohva, bazga, abzov, bažoina, bazag, bazdov, bazgovina, crna zova, bazovika, belika, boz, buzovka, zovik, zoha, zovljika, zofa, budzova.

Opis biljke

Sambucus nigra je listopadni žbun, rjeđe drvo, koje naraste od 4-6 m, rjeđe do 10 m. Listovi su joj poredani u parove, dugi od 10-30 cm. Zova jehermafroditna biljka. Cvjetovi su grupisani u velike strukove, promjera 10-25 cm. Pojedini cvjetovi su bijeli, promjera 5-6 mm, sa 5 latica. Cvjeta sredinom ljeta. Plod je mala tamna bobica, 3-5 mm u promjeru, grupisana u velikim grozdovima.

Rasprostatranjenost

Zova raste po celoj Evropi i Aziji, najviše po vlažnim i zapuštenim terenima, po obodu šuma i šumskim prosecima, do 1.000 m n.v.Dobro uspeva u uslovima tople klime i na humusnim zemljištima.

Ljekovitost

Cvijet zove se koristi kod nazeba u obliku infuzuma, za ispiranje usta i grla, sastojak je čaja za čišćenje i čaja za znojenje. Deluje kao dijaforetik i diuretik. Češće se upotrebljava u narodnoj medicini za liječenje svih bolesti kod nazeba organa za mokrenje i disanje, kao sredstvo za dobijanje mleka kod porodilja i dr. Stimuliše rad znojnih žlezda, naročito u kombinaciji sa lipom. Cvjetovi zove nalaze primjenu i kao razmekšavajuće sredstvo kod otoka usled udara i povreda. Plodovi zove upotrebljavaju se za dobijanje sirupa koji deluje kao laksans i osvežavajući napitak, a koristi se i za pečenje rakije. Bela zovina srž se koristi za izradu medicinskih pločica.

Rosa canina u narodu poznata i kao divlja ruža, šipak, divlji šipak, ščipak, šibek, šip, šipkovina, šipurika, šipurina, pasja drača, pasja roža i drugi.

Opis biljke

Izraste u 2 do 3 metra razgranjeni i prema dolje obraslim bodljikama grm. Tanke se grane savijaju u luku, a listovi su naizmjenični i neparno perasti, sastavljeni od 5-7 jajastih, oštro nazubljenih listića. Cvjetovi se sastoje od 5 latica ružičastobijele boje ugodnog mirisa. Plodovi (šipak) su oko 1,5 cm jajasti i crveneili crvenonarančaste boje, slatko-kiseli s velikim brojem tvrdih i uglastih dlačicama obraslih plodića koji se pogrešno nazvaju sjemenkama. Tijekom prve godine rastu uspravne grane koje se kasnije razvijaju u mnogobrojne viseće grane. Grm ima oštre bodlje.

Rasprostranjenost

Raste po sunčanim rubovima šuma, po živicama, na pašnjacima nizinskog i brdskog područja, među grmljem, uz ograde. Uspijeva i na kamenjarima, ali je u tom slučaju plod biljke znatno manji. Rasprostranjena je po cijeloj Europi i dijelu Azije gdje vlada umjerena klima.

Ljekovitost

Šipak ima vrlo velike količine vitamina C (1700–2000 mg za 100 g) najviše nakon crnog ribizla, a posebno je važno što se kuhanjem ne gubi. Količina vitamina C ne ostaje dugo stabilna, već se nakon jedne godine u plodovima, pekmezu ili likeru smanji na samo jednu četvrtinu od prvotne vrijednosti. Osim vitamina C sadrži i vitamine A, Di E, masne kiseline i antioksidant flavonoid.

Pripisuju mu se mnoga medicinska svojstva, od otklanjanja malaksalosti, umora, anemije(slabokrvnosti), kao i antiupalna svojstva pri upalama unutarnjih organa. Plodovi sadržavaju značajan postotak voćnog šećera - 22%,bjelančevina 3,6% i masti 0,7%. Zatim sadrževitamine B1, B2, naicin i karotene (provitamin A),vitamin E. Vrlo je značajan i sadržaj mineralnih tvari, naročito kalija. Odlikuju se i bogatim sadržajem željeza, magnezija, fosfora i sumpora, u manjoj mjeri flavonide, tanine, voćne kiseline i pektine 25%. Sjeme šipka sadrži tragovevitamina C, dekstrin, vanilin, voćne kiseline i oko 9% ulja. U ulju dobivenom iz klice nalazi se 47 mg alfa i beta tokoferola (vitamina E) na 100 grama.

Preporuča se u zimskim mjesecima, kada su česte prehlade i povišena temperatura, jer uspješno snižava povišenu temperaturu. Protiv prehlade dobro je piti šipkov čaj zajedno slipom. Poznate su i mnoge ljekovite tinkture od šipka.

Rubus fruticosus  je biljka iz porodice Rosaceae. U narodu poznata kao divlja malina, kupina...

Opis biljke

Rubus fruticosus   je biljka penjačica, te naraste od 50-300 cm. Stabljika joj

je, manje-više bodljikava zavisno od sorte, te mjestimično odrvenjela. Bodlje služe za penjanje, ali i kao odbrambeni mehanizam protiv životinja koje se hrane lišćem kupine. Cvjeta od juna do augusta. Nakon cvjetanja, iz svakog pojedinog cvijeta razvija se sitni jagodičasti plod, crvene boje, koji kasnije potamni do tamnoplave i skoro crne boje.

Stanište i rasprostranjenost : Rasprostranjena je većinom po sjevernoj polutki našeg planeta, a poznata biljka svim narodima kroz povijest pa još iz antičkih vremena, Dioskorid, Plinije, Galen i sv.Hildegarda ju spominju u svojim učenjima. Raste na rubovima oranica, u grmlju, šumama, šikarama i živicama, uz potoke i putove, na neobrađenom zemljištu, po šumama i planinama, na kamenjarima i ondje gdje je ostavljen kakav škrti komad sunčane zemlje bez gazde i motike njoj na radost.

Sastav i aktivne tvari: plod kupine je veoma ukusan, sastavljen je od crnih bobica. Ima veliku nutricionističku vrijednost jer sadrži šećer, ugljikohidrate, bjelančevine, biljna vlakna, jabučnu i vinsku kiselinu, tanine, vitamine grupe B, vitamin C, i karotene, a od minerala kalij, kalcij, magnezij, fosfor, željezo i bakar.

Upozorenje: jedino upozorenje vazano za kupine nije njen nedostatak već prednost, zavisno od situacije: naime kupina zbog tanina nije pogodna za ljude koji pate od poremećaja probave, zatvora,

već za one koji imaju obrnutih problema. Zbog sinergijskog djelovanja aktivnih tvari navodno ima i afrodizijačka svojstva. A na bolesničkom stoliću bilo kojeg bolenika trebala bi uvijek stajati boca svježeg prirodnog soka od kupina.

Djelovanje i uporaba: Odavna je kupina imala status ljekovite biljke sa širokom primjenom u narodnoj medicini Nekada se smatralo da konzmacija plodova kupine sprječava mučninu i povraćanje. Zeleni osušen plod koristio se kod proljeva a sviježi potpuno zreli crni plod kod zatvora. Još i danas se otkrivaju i dokazuju ljekovita svojstva kupine. Američko društvo za kliničku onkologiju istaknulo je da bobičasto voće, a pogotovo kupina, svojim antioksidansima antocijanima snažno djeluje protiv raka.Čaj od listova kupine je dobar antidiaroik, protiv svih vrsta proljeva, a naročito protiv krvavog proljeva kod djece i dojenčadi. Zaustavlja krvarenje kod žena u klimakteriju, razna krvarenja želuca, crijeva i hemoroida za što se preporuča sjedeća kupelj. Adstrigentno djelovanje listova rabimo kod svih upalnih oboljenja, tako da čajnim pripravkom možemo ispirati grlo, te liječiti razne rane u ustima, anginu, upalu krajnika, gingivitis, faringitis, parandetoze, te povišenu tjelesnu temperaturu. Od čaja možemo pripremiti obloge za razna kožna oboljenja, lišajeve, čireve, osipe, akne, rane i slično. Ljekovito djelovanje lista kupine koristimo kod želučanih tegoba, nadutosti, katara želuca, te nadražene sluznice želuca i crijeva, čira na želucu i dvanaestercu, jer kupina djeluje antiulkusno.Osušen i sitno izrezan korijen kupine, pripremljen kao čaj djelotvoran je kod otoka (edema).

Crataegus laevigata u narodu poznat kao beli glog, bela draca, beli trn, crveni glog, gloginja, glogovac.

Opis biljke

Glog je 2-5 m visok grm sa mnogo bodlji i glatkom sivom korom. Listovi su rasečeni na 3-5 delova koji su nejednako nazubljeni. Cvjetovi su sakupljeni u metličastim cvastima koje su slične štitu. Cvjeta krajem proljeća. Plod je tamnocrvena koštunica.

Stanište

Raste pored puteva, po šikarama, krčevinama, na livadama, kamenjaru.

Ljekovitost

U cvjetovima sadrži eterično ulje, tanine, flavonoide, organske kiseline, acetilholin, holin. U plodovima sadrži organske kiseline, steroide, triterpenoide, vitamin C, karotin, tanine, flavonoide, acetilholin, holin, selen. Glog je jedan od najdragocenijih lijekova za srce. Jača i reguliše rad srca. Delotvorno reguliše krvni pritisak. Kod starijih ljudi liječi mane i upale srčanog mišića. Pomaže kod napetosti, razdražljivosti, nesanice. Koristi se kod upale pluća, gripe, kašlja, bronhitisa. Naročito je važan kod srčanog infarkta jer poboljšava prokrvljenost srčanog mišića. Tinktura od bobica deluje protiv bubrežnih kamenaca, gihta, belog kranja.