bilten solarnog info centrawww.zelena-akcija.hr/sic

burin2007

burin 3

Solarni info centarE-mail: sic@zelena-akcija.hrUrednik: Bruno Motik

www.zelena-akcija.hr

www.zelena-akcija.hr/sic

ovaj broj Burina fi nanciran je donacijom Europske komisije (DG Enviroment) u sklopu institucionalne

podrške međunarodnoj mreži Agree.net

“Zelena akcija” je nevladino, neprofi tno udruženje građana za zaštitu okoliša, osnovano 1990.g. sa sjedištem u Zagrebu. ZA je aktivno uključena u problematiku zaštite okoliša na nacionalnoj i globalnoj razini. Djelovanje ZA se zasniva na radu volontera koje podržava profesionalni tim. Cilj djelovanja ZA je zaštita okoliša i prirode, te promicanje održivog razvoja. Najveća pažnja pridaje se aktivnostima usmjerenim na poticanje sudjelovanja javnosti u donošenju odluka o okolišu i na poboljšanje kvalitete života u Hrvatskoj.

Ovo dijelo objavljeno je pod Creative Commons licencom. Neka prava pridržana.

creativecommons.org

Dozvoljeno je kopiranje i distribucija sadržaja u nekomercijalne svrhe.

U posljednje vrijeme ponovo se u javnost pokušavaju plasirati davno i odlučno odbačene ideje štetnih energetskih pro-jekata: te Družbu Adriju nismo trebali od-biti, te možda je vrijeme da se razgovara o “hrvatskoj” nuklearki, te neophodna nam je još jedna termoelektrana na ugljen,... Takve ideje mogu zastupati samo ljudi koji ili nemaju osnovna shvačanja novih tren-dova u energetskoj politici Europe ili su ih svjesni, ali su zbog vlastitih interesa voljni gurnuti cijelu Hrvatsku u ogromne troškove i neprihvatljive rizike. Jasne simptome kra-ja ere fosilne energetike, rast cijena nafte i stagnaciju njene proizvodnje, pokušava se zamagliti i predstaviti kao “krizu” za koju se nudi najlošije od svih riješenja: još veče oslanjanje upravo na fosilna goriva!

Za nas nema dileme oko vizije energetske budućnosti Hrvatske: sve resurse energet-skog razvoja treba usmjeriti na poticanje energetske učinkovitosti i obnovljivih iz-vora energije, uz korištenje prirodnog plina kao energenta za prijelazno razdoblje do potpunog oslanjanja na obnovljive koje je moguće i nužno postići najkasnije do polo-vine ovog stoljeća. Uz ovaj prijelaz na nove tehnologije i izvore energije, neophodno je sačuvati nacionalnu energetsku infrastru-

Kriza ili prilika?Uvodnik

kturu, posebno hidroelektrane kao krunski dragulj nacionalnog energetskog bogatstva, u javnom vlasništvu, uz poticanje vlasništva lokalnih zajednica nad novim postroje-njima za korištenje obnovljivih izvora en-ergije i razvoja domaće industrije. Stav javnosti o energetskim dilemama je jasan: u istraživanju provedenom u Zagrebu i Ri-jeci 2003.(dakle, prije novog skoka cijena nafte i novih saznanja o prijetnji klima-tskog kaosa), 85 % ispitanika podržava veće korištenje obnovljivih izvora energije, a 74,5% ih je za to spremno i plaćati veću ci-jenu električne energije.

Smatramo kako nova energetska politika Europske unije, kojom se predviđa 20%-tno unapređenje energetske učinkovitosti do 2020., čime bi se ukupna potrošnja ener-gije smanjila za oko 13%, i pokrivanje pe-tine tako umanjenih energetskih potreba iz obnovljivih izvora energije stvara potpuno nov kontekst za energetski razvoj Hrva-tske. U ovim novim uvjetima, a koji su samo prvi korak u radikalnoj transformaciji ener-getskog sektora Europe, Hrvatska bi prvo trebala ozbiljnu javnu raspravu o svojoj en-ergetskoj budućnosti i donošenje nove en-ergetske strategije.

• Toni Vidan •

Ekološki otisak

Gaženje planete - gaženje budućnosti4

Održivost u praksi

Radionica samogranje solarnih kolektora u Hrvatskoj Kostajnici

6

Uvodnik

Kriza ili prilika? 3

Ekološko graditeljstvo

Prirodni izolacijski mateijali11

Energetska cijena prometaI. dio

8

Energetska politika EU

Energija za budućnost: obnovljivi izvori energije14

Projekt Solarna akademijaSezona 2007.

15

4 burin burin 5

Ekološki otisak

Gaženje planete - gaženje budućnosti

U nedavno objavljenom izvještaju Global En-vironmental Outlook 4 (GEO4) kojeg izdaje UN, a smatra se jednim od najopsežnijih i najpreciznijih dokumenata o stanju u svje-tskim ekosustavima, jer je na njemu radilo preko pet godina 1400 znanstvenika, ističe se kako kontinuirano uništavamo kvalitetu i bogatstvo svjetskih ekosustava. Između bro-jnih upozoravajućih stanja koje se detaljno i duboko opisuju, stoji i grafi kon ekološkog otiska iz kojeg je vidljivo kako nam nasta-vlja rasti naš pritisak na planetu. To znači kako prosječni stanovnik ima na raspolagan-ju sve manju površinu da zadovolji sve svoje potrebe. Ekološki otisak nam dakle u hektari-ma prikazuje koliko nam je potrebno da zado-voljimo svoje potrebe u proizvodnji energije i hrane, izgradnji zgrada i kuća te ukupne in-frastrukture koju koristimo, u iskorištavanju šuma i ribljeg fonda, te otpada kojeg je negd-je potrebno baciti, preraditi ili spaliti. Naša potrošnja ili pritisak na planet, stavlja se u odnos s biokapacitetom svjetskih sustava, odnosno sa sposobnošću globalnog okoliša da nas opskrbljuje s resursima i da preuzme naš otpad. Možemo to shvatiti i kao odnos između ponude i potrošnje. Kada stavimo u odnos ekološki otisak i biokapacitet dobivamo ekološki minus ili plus. Ako smo u minusu znači da živimo iznad mogućnosti ekosustav da na-doknade našu potrošnju i osiguraju dovoljnu količinu resursa za naš životni stil.

Na grafi konu koji prikazuje kretanje ekološkog

otiska i biokapaciteta vidimo kako ostavljamo Zemlju pa i sami sebe u shizofrenoj situaciji.

Ekološki otisak godinama kontinuirano raste, a biokapacitet opada. To znači da od prirode pokušavamo uzeti više nego što je ona u sta-nju pružiti. Tu se krije taj suludi pokušaj da od prirode uzmemo sve više, u trenutku kad se smanjuje njena sposobnost, upravo tim našim nekontroliranim i neodgovornim uzimanjem,. Zamislite da vam se količina torte koje želite podijeliti gostima sve više smanjuje, a oni se žele sve više prežderavati od takve torte. Vi-dimo kako je pukotina nastala negdje krajem ‘80-ih, upravo u trenutku kad se neoliberalni kapitalizam spremao objaviti svoju pobjedu nad svjetskim ideologijama, i kada nam je ja-vljena najveća vijest od kada sustav pokušava zagospodariti našim mislima i tijelom. Tada nam je poručeno kako konačno možemo os-tvariti svoju pravu bit kao puki potrošači koji djeluju po matrici kupi-baci. Tako smo započeli sa širenjem pukotine između otiska i biokapaciteta, čime ne samo da uzimamo iz usta drugih, već i potkradamo budućnost.

Možemo si postaviti pitanje, što se događa kada određena osoba, skupina ljudi ili stanovnici neke zemlje ne mogu zadovoljiti svoju pre-ve-liku potrošnju na teritoriju kojeg nastanjuju? Sve zemlje koje neoliberalni kapitalizam kao visoko potrošačka društva reklamira kao ide-al življenja, nalaze se u debelom ekološkom minusu. Najviše su u minusu SAD, pa slijedi čitav niz zemalja Europske Unije. To znači da uzimaju resurse od onih „slabije“ razvijenih i onda im tumače kako bi i oni se isto trebali ugledati na njih. S obzirom na kapacitet svje-tskih ekosustava, svi stanovnici na planeti bi trebali zadovoljiti sve svoje potrebe na 1,8 globalnih hektara. No, naša potrošnja, upravo zbog najkonzumerskijih društava, zahtijeva površinu od 2,2 hektara. To znači da smo na globalnoj razini u minusu od 0,4 globalnih hektara, odnosno jednostavno rečeno, živimo iznad mogućnosti planete Zemlje. Kada bismo svi željeli živjeti kao prosječni stanovnik SAD-a, trebalo bi nam preko pet planeta kao što je ova naša, a prosječni europčanin zahtijeva preko tri planete ukoliko bismo svi koji živimo na njoj prihvatili njegov životni stil. I to je jednostavno nemoguće.

Ukoliko nam je stalo i do budućih generacija, ali i do kvalitete života sadašnjih, trebamo se zapitati kako možemo smanjiti vlastiti ekološki otisak, a da i dalje zadovoljavamo svoje najbitnije potrebe. Rješenja je mnogo i o njima često čitate na stranicama Burina. Jedno je važnijih zasigurno je i korištenje obnovljivih izvora energije, jer kao što vidi-mo iz grafi kona otiska različitih tehnologija, gotovo sve vrste obnovljivih izvora energije imaju manji ekološki otisak od raznih oblika iskorištavanja fosilnih goriva.

Slika:Otisak i biokapacitet

glob

alni

h he

ktar

a po

oso

bi

otisak

biokapacitet

glob

alni

h he

ktar

a za

MW

minimalni otisak maksimalni otisak

Vidimo kako nam gotovo svi oblici obnovlji-vih izvora energije daju veću količinu en-ergije po hektaru, a posebno to vrijedi za iskorištavanje energije sunca i vjetra. Obično se znanstvenici koncentriraju na energet-sku efi kasnost ili na odnos između energije koja je utrošena za iskorištavanje nekog

resursa i energiju koju dobijemo njegovim iskorištavanjem. No, ekološki otisak nas uči kako je to samo dio priče i odlazi korak dalje te nas podsjeća kako je potrebno uključiti i utjecaj, odnosno otisak koji određeni resurs ili tehnologija ima na biokapacitet. Ovdje ćemo skrenuti pažnju kako je isto iz grafi kona jasno koliko nam je važno sačuvati svjetske šumske fondove, posebno tropske kišne šume, jer se radi i o najbogatijim svjetskim ekosu-stavima. Ukoliko ih iskorištavamo, to trebamo činiti na održivi način, a potrebno je započeti i s ozbiljnim i predanim projektima povećanja šumskih površina na planeti. Slično vrijedi i za iskorištavanje biomase u proizvodnji bi-ogoriva. Vidimo da proizvodnja biogoriva od kukuruza kako to rade u SAD-u, ili od palmi u Indoneziji i Maleziji pri čemu se uništavaju nepregledne površine tropskih kišnih šuma, mogu rezultirati i većim ekološkim otiskom od iskorištavanja fosilnih goriva. Zato nam je iznimno važno podsjećati kako biogoriva trebamo uz primjenu ekološke poljoprivrede koristiti kao resurs za lokalne potrebe. U su-protnom biogoriva postaju prljavi globalni biznis koji kao posljedicu ostavlja uništavanje najvrjednijih ekosustava i povećanje cijena prehrambenih namirnica.

Ipak, prije korištenja i resursa, odnosno te-hnologija koje nam osiguravaju energiju uz mali ekološki otisak, potrebno se posjetiti i najvažnijeg načela u kretanju prema održivom razvoju. A načelo kaže kako najviše smanju-jemo ekološki otisak uštedom energije kroz manju potrošnju i efi kasni dizajn.

• Dražen Šimleša •

6 burin burin 7

Održivost u praksi

Radionica samogradnje solarnih kolektora u Hrvatskoj Kostajnici

U studenom 2007. Zelena akcija je u sura-dnji sa Sisačko-moslavačkom županijom održala još jednu radionicu samogradnje solarnih kolektora. Ovoga puta radica je održana u Srednjoj školi Ivana Trnskog u Hr-vatskoj Kostajnici. Solarni sustav izgrađen na radionici postavljen je na dvoranu za tjelesni odgoj, pa se topla voda dobive-na zagrijavanje sunca koristi za tuširanje učenika i drugih korisnika dvorane.

Tijekom trodnevne radionice, polaznici su imali priliku steći svo potrebno teor-etsko znanje i praktične vještine koje su potrebne da bi se nakon radionice mo-gli upustiti u samogradnju vlastitog sus-tava. Upoznati su sa dijelovima solarnog su-stava, objašnjeno je kako funkcionira solarni kolektor te kako ga spojiti na spre-

mnik topline. Polaznici su također naučili i baratati malo manje uobičajenim ma-terijalima i alataima koji su potrebni za izgradnju solarnog kolektora kao što su rezanje i savijanje limova, meko lotanje bakrenih cijevi itd.

Polaznici su također kroz predavanje up-oznati sa opasnostima koje nose klimatske promjene i jedinim mogućim odgovorom na ovu opasnost - obnovljivim izvorima energije.

Osim učenika srednje tehničke škole na radionici su se našli i lokalni građani za-interesirani za ovaj oblik korištenja so-larne energije. Radionici su se s interesom priključili i djelatnici škole koji su svojim općim tehničkim znanjem znatno pridoni-jeli radionici.

Sustav je izgrađen i postavljen u okviru projekta koji je u srpnju 2007. godine započeo s provedbom, a radi se o dvogodišnjem projektu promocije zaštite i održivog upra-vljanja prirodnim resursima u graničnom području Hrvatske i Bosne i Hercegovine financiran od Europske komisije kroz program CARDS 2004. Cilj projekta je podizanje svijesti, znanja i razine prekogranične suradnje na zaštiti okoliša kroz promicanje zaštite biološke raznolikosti rijeka i održivog korištenja prirodnih resursa; a u široj pograničnoj regiji Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Projekt provodi i koordinira Ze-lena akcija a u suradnji dvije partnerske udruge iz Hrvatske: Brodskom ekološkom udrugom ZEMLJA-BEUZ iz Slavonskog Broda te Pokretom prijatelja prirode “Lijepa naša” (ogranak Ploče); te 2 udruge iz BiH: Eko Neretva (Jablanica) i Centar za životnu sredinu (Banja Luka).

Uz promotivne i edukativne kampanje na temu riječnih ekosustava i važnosti njihove zaštite, provode se i praktične radionice koje će uključivati izradu malog pogona za iskorištavanje obnovljivih izvora energije - solarne energije. Time će se dobiti primjer održivog dobivanja energije na lokalnoj razini, kao alternativa proizvodnji električne energije iz hidroelektrana, i ujedno otvoriti mogućnosti samozapošljavanja za po-laznike radionice koji će moći dalje primjenjivati stečeno znanje. Solarni kolektor ostaje na korištenje tj. donira se instituciji na kojoj je postavljen da služi kao dobar praktičan primjer u korištenju posve prirodnog i sveprisutnog izvora energije – Sunca u svakodnevnom životu za osnovne potrebe.

• Irma Popović •

8 burin burin 9

I. dioEnergetska cijena prometa

Energetska kriza kuca na naša vrata. Dok se pravimo da ne čujemo, a kucanje prijeti da sruši kuću, čini se da smo

najviše nagluhi baš kod odnosa prometa i energije.

Potreba ljudi da se kreću s jednog mjesta na drugo nije nova pojava. Ona je zapravo postojala od uvijek. Po-gledamo li pažljivije živote povijesnih osoba poput Dioklecijana ili Ćirila i Metoda, primjetit ćemo da su svake godine putovali jednako kao prosječan stanovnik

Hrvatske danas. Ono što se promijenilo jest energe-tska cijena kretanja. Transport pokretan jedrima, ko-njima ili vlastitim mišićima po istom prijeđenom putu troši neusporedivo manje energije od onog pokretanog parnim strojem, benzinskim ili mlaznim motorom.

Ili pojednostavljeno rečeno, s energijom koju daje jedan sendvič, hodač prelazi cca 5 km, biciklist prelazi cca 20 km, dok automobil prelazi samo 500 metara.

Zbog čega je ljudsko društvo prešlo na ovako rastrošne načine kretanja? Odgovor je jednostavan: samo zbog

trajanja putovanja. Spomenuti energetski gladni motori omogućuju da put koji je Ćirilu i Metodu oduzimao tjedne dan-

as prelazimo u jednom danu u autobusu ili u nekoliko sati u avionu. No to otvara i neka etička pitanja u koja ovdje nećemo dublje.

Primjerice kako gradski vozač automobila može polagati pravo na vrijednije vrijeme od pješaka, koji će u konačnici prevaliti isti put, samo uz 10 puta manji utrošak ener-

gije? Ovdje ne zaboravimo da pješak neće uzrokovati ni kilmatski kolaps, za koji je ce-stovni promet odgovoran sa 35% udjela u ukupnoj emisiji CO2. Ili što putniku aviona daje za pravo (osim dubljeg džepa, naravno) da potroši oko 7 puta više energije i proizvede isto toliko više CO2 od putnika u autobusu?

Usporedbe potrošnje energije još su ekstremnije ako stavimo zajedno automobil i kućanstvo. (Stanovanje je osnovna potreba bez koje se u razvijenom svijetu ne može, što automobil ipak nije).

Prosječno kućanstvo tokom dana troši energiju koja daje 1kW snage.*

Prosječan automobil, kada upali motor troši oko 20kW. Kada motor dođe do punog broja obrtaja (prije prebacivanja u višu brzinu, pri vožnji od 100km/h) njegova potrošnja je u prosjeku 75kW.**

Prosjek ovdje uzimamo jer se snaga (odnosno potrošnja energije) motora osobnih vozila kreću od 50kW (mali automobili) do 120kW, ili čak 200kW kod sportskih automobila i jačih terenaca.

Čak i ako ovu usporedbu nategnemo u korist automobila i zamislimo jako rastrošno domaćinstvo od recimo 5kW potrošnje i mikro-auto sa 40kW, odnos se ne mijenja bitno. No stvarnost je drugačija: vozila čija popularnost sve više raste upravo su terenci (SUV vozila), čija snaga je od 100 do 200kW. Razlog njihove popularnosti reakcija je upravo na negativnu stranu automobilskog prometa, na činjenicu da u zadnjih 50 godina ceste nisu postale ni malo sigurnije, a automobil veće mase i dimenzija nudi stvarnu ili prividno veću sigurnost. U taj sigurnosni negativni aspekt ovdje nećemo ulaziti, recimo samo da ćete negativne energetske i klimatske učinke automobila povećati za dva do četiri puta

odlučite li se za terenac umjesto manjeg automobila.

Gore navedena energetska usporedba široko je zanemarivana kada se govori o štednji ili energetskoj učinkovitosti. Ona nam ja-sno pokazuje nekoliko činjenica: onu da bi agregat samo jednog automobila mogao strujom opskrbiti cijelu jednu zgradu sa re-cimo osam stanova. Ali i to da sa prome-tom ne postižemo nikakav napredak. Dok pokušavamo bolje izolirati zgrade, uvesti kućanske aparate “A” klase i pokrenuti parkove vjetrenjača, automobili su jednako gladni a jeftini letovi postaju sve popularni-ja zamjena za putovanje autobusom.

Ni smanjenje potrošnje goriva kod mo-dernijih automobilskih motora zapravo ne pomaže iz nekoliko razloga. Podsistemi au-tomobila (podizači prozora, klima uređaji, itd.) danas su automatizirani i troše energi-ju, pa u usporedbi sa automobilom od prije 20 godina današnji opet troši više (prema podatcima Greenpeace-a). Osim toga, auto-mobili teže sve većoj sigurnosti pa postaju fi zički sve teži. U konačnici imamo situaciju da 1,4 osobe, koliko je prosjek po jednom automobilu, sa sobom na posao vozi i 1,4 tone metala i plastike - što i jest primarni razlog tako velike energetske potrošnje au-tomobila.

Dodajmo još i činjenicu da proizvesti svaki pojedinačni automobil i danas zahtijeva gi-gavate energije; baš kao i prije 20 godina, i to moramo ubrojiti u energetsku cijenu au-tomobila još dok motor nije upaljen ni po prvi puta. Riječnikom ekologa bismo rekli: automobil ima ekstremno visok ekološki oti-sak, odnosno u potpunosti se uklapa u način života koji troši resurse pet planeta Zemlje, dok na raspolaganju imamo samo jednu.

Dakle na postotak od 31% ukupne energije potrošene u Europi (točnije EU 27) treba do-dati i znatan postotak iz udjela industrije, jer je automobilska industrija upravo jedna od najjačih u EU, zatim i velik udio energije potrošene u graditeljstvu na izgradnju ces-ta. Automobili nisu isključivi korisnici cesta, no one služe za još jedan problem kojem se pokušava stati na kraj, za transport roba koji se većinom obavlja tegljačima. Ener-gija potrošena zbog automobila tako je pre-ma starijim studijama iz USA, u toj zemlji iznosila do 45% ukupne energije potrošene u toj zemlji (Ilich: Energy and Equity).

Činjenica je da niti autobusi ili željeznica

nisu proizvedeni od trske i konoplje, pogotovo to nisu avioni. Međutim ostaje i činjenica da je ovakav ekološki otisak najizraženiji upravo kod automobila, jer njih ima blizu 2 milijuna u Hrvatskoj, ili oko 800 milijuna na cijelom planetu. Njihov učinak nemjerljivo premašuje one kod osta-lih oblika prometa, upravo zato jer na svaki automobil dolazi samo 1,4 putnika. Čak i avion, koji ima ponešto gori rezultat energ-ija/CO2 emisija od automobila, ima olako-tne okolnosti prilikom optužbe jer prosječni stanovnik zapada ipak ne leti svakodnevno, kao što koristi automobil.

Zbog ovako loše energetske bilance cesto-vnog prometa valja preispitati mogućnost rješenja pomoću novih ili tzv. alternativnih goriva, što ćemo učiniti u slijedećem na-stavku.

• Ivan Gregov •

* Za prosjek uzmimo 5 žarulja tokom dana od kojih 2 štedne tokom 10h, rad računala i TV aparata od 6h, kon-stantni rad hladnjaka i korištenje pećnice i veš-mašine 1,5 puta na tjedan.

** Uzeta samo trenutna snaga. Potrošena energ-ija u odnosu na vrijeme izgledala bi ovako: ako uzmemo da automobil koristimo prosječno sat ili dva dnevno, dobivamo oko 10kWh domaćinstva (ili 15kWh sa grijanjem) nasuprot 75 do 150kWh kod au-tomobila dnevno.

Energetska cijena prometa

Energetska kriza kuca na naša vrata. Dok se pravimo da ne čujemo, a kucanje prijeti da sruši kuću, čini se da smo

najviše nagluhi baš kod odnosa prometa i energije.

Zbog čega je ljudsko društvo prešlo na ovako rastrošne načine kretanja? Odgovor je jednostavan: samo zbog

trajanja putovanja. Spomenuti energetski gladni motori omogućuju da put koji je Ćirilu i Metodu oduzimao tjedne dan-

as prelazimo u jednom danu u autobusu ili u nekoliko sati u avionu. No to otvara i neka etička pitanja u koja ovdje nećemo dublje.

Primjerice kako gradski vozač automobila može polagati pravo na vrijednije vrijeme

10 burin burin 11

Ekološko graditeljstvo

Prirodni izolacijski materijali

Kada govorimo o ekološkom graditeljst-vu, dobra toplinska izolacija je jedan od najvažnijih faktora. S obzirom na nadolazeću energetsku krizu, gubitke toplinske energi-je zbog loše izolacije ne možemo si više priuštiti. Ako izuzmemo neke primjere u tradicionalnom graditeljstvu, velika većina građevina izgrađenih do danas uopće nemaju toplinsku izolaciju. U Hrvatskoj su vrlo česti slučajevi gdje obiteljske kuće čak nemaju niti fasadu. Sustavno postavljanje toplinske izolacije u našim krajevima pojavljuje se tek 80-tih godina. No i tada se koristila samo tzv. termo-žbuka (što je u osnovi žbuka sa malo umrvljenog stiropora) tako da je to tek nagovještaj prave toplinske izolacje. Unazad desetak godina možemo primjetiti da se fasade građevina oblažu uglavnom stiroporom debljine 5 cm, što je minimum propisan građevinskim propisima.

Novi trendovi u graditeljstvu su tzv. nisko energetske i pasivne solarne građevine, koje su dizajnirane tako da se toplinski gu-bici svedu na minimum. I jedan i drugi oblik gradnje zahtjevaju obilne količine topli-nske izolacije. Nerijetko se fasade oblažu slojevima izolacije debljine čak 30 cm, pa i više. Potrebno je naglasiti da investicija u toplinsku izolaciju poskupljuje početno ula-

ganje prilikom gradnje, no ta investicija se isplati jer će se vratiti u obliku uštede na grijanju, bez obzira o kojem energentu za zagrijavanje se radi (plin, lož ulje ili drvo).

Na tržištu postoji nekoliko standardnih izo-lacijskih materijala koji se najčešće koriste. To su uglavnom proizvodi na bazi mineralne vune (staklena ili kamena) ili stiropora. U nekim državama se čak koriste i ogromne količine poliuretanske pjene kojom se oblažu čitavi zidovi zgrada. Stiropor i po-liuretanska pjena su neobnovljivi materijali jer se proizvode od derivata nafte. Također su energetski intenzivni, što znači da je potrebna značajna količina energije da bi uopće bili proizvedeni. Staklena i kamena vuna, iako se proizvode od materijala kojih u prirodi ima u obilju (minerala), također su problematiče jer su izrazito energetski intenzivne. I što je najgore, niti jedan od ovih materijala se ne reciklira, što znači da se naša kuća, jednom kada prestane biti u funkciji, doslovno pretvara u smeće. Preko 30% svjetskih deponija otpada sačinajva građevinski otpad jer se u graditeljstvu ma-sovno koriste neobnovljvi materijali te ma-terijali koji se ne recikliraju. I na poslijetku, ne smijemo zanemariti negativan utjecaj na zdravlje korisnika, ali i građevinskih radnika

koji su primorani konstantno biti u dodiru s ovim materijalima.

I tako priča o ekološkom graditeljstvu naila-zi na paradoks: više izolacije = veća ušteda energije, ali i veća potrošnja energije u proizvodnji, više otpada i više zdravstvenih problema. Kao jedino moguće rješenje nameće se potraga za nekim drugim materi-jalima koji manje zagađuju okoliš, a mogu poslužiti u svrhu koja nam je potrebna.

Budući da je u zapadnoeuropskim zeml-jama priča o ekološkom graditeljstvu puno dalje dogurala, tako je i izbor materijala na tržištu puno širi. Primjerice u Velikoj Britaniji postoji cijela paleta proizvoda koji se normalno mogu kupiti kod trgovaca građevinskim materijalima. Ti materijali nose različite trgovačke nazive kao što su Warmcell, Termofl eece, Isonat, Isovlas itd. koji nas u prvom trenutku mogu zbuniti. No iza svih ovih imena kriju se vrlo jednostavni materijali koji se često mogu naći u prirodi i jednostavnim tehnološkim postupkom pre-raditi u materijal primjenjiv u graditeljst-vu. U nekim slučajevima preradu materijala možemo čak napraviti sami jer se radi o vrlo jednostavnoj tehnologiji. U nastavku da-jemo pregled raznih prirodnih izolacijskih materijala.

Ovčja vunaU poljoprivrednim kra-jevima gdje se seljaci bave ovčarstvom, ovčja vuna ovčarima često prestavlja pro-blem jer nemaju što s vunom. Nekada je postojao otkup vune koja se je koristila za proizvodnju odjeće, no danas je otkup vrlo rijedak ili ga uopće nema. Tako ovčari vunu bacaju ili čak spaljuju, da se riješe ovog “otpada”. Zanimljivo je da vuna sama po sebi teško gori pa je treba polijevati benzi-nom da bi izgorila. Prirodna vatroodbojnost je čini izuzetno pogodnom za toplinsku izo-laciju. Vuna se u zapadnim državama saku-plja, pere, tretira kemikalijama neškodljim za ljude kako bi se stvorila otpornost na moljce i druge kukce te povećala otpornost na požar, te naposlijetku preša u ploče ili bale. Prešanjem nastaje gust materijal koji se može rezati, krojiti po mjeri i ugrađivati

na isti način kao i primjerice kamena vuna. Izolacijska svostva ovčje vune su ista kao i kod mineralne vune, pa pri gradnji kuće koja je projektirana za mineralnu vunu, možemo mirne duše ugraditi ovčju vunu umjesto mineralne, bez da stvaramo ikakav kompromis u smislu toplinskih svojstava.

Termoizolaciju vani danas možemo kupiti u specijaliziranim trgovinama za ekološko gra-diteljstvo. No što učiniti kod nas, gdje je taj materijal nemoguće kupiti, a uvoz bi jedno-stavno bio preskup? Postoji i opcija da ovčju vunu sakupimo sami i preradimo. Kod nas je ovčju vunu relativno lako naći po povoljnim cijenama. U nekim slučajevima, ovčari će vunu čak i pokloniti, samo da se riješe vune koja im smeta. Prikupljenu vunu potrebno je oprati. Vuna se pere namakanjem u vodi. Kada se od vune proizvodi odjeća, ona se pere u vrućoj vodi i uz pomoć deterdženta. No pod utjecajem topline i detedženta, otapa se dragocijeni sloj lanolina - masti kojom je vuna prekrivena. Lanolin čini vunu otpornom na kukce, posebno moljce, pa je u stvari poželjan. Zato je vunu bolje oprati u hladnoj vodi bez deterdženta tako da se iz nje isperu sve nečistoće topive u vodi, a većina lanolina ostane na vuni. Oprana i osušena vuna se zatim treba tretirati bo-raksom - lako dostupnom kemikalijom koja će je učiniti potpuno otpornom na kukce i požar. Boraks nije toksičan za ljude. Vuna se nikako ne smije tretirati vapnom jer dolazi do kemijske reakcije to jest vapno “pojede” vunu. Za završno prešanje vune u role ili bale potrebno je imati tehnologiju, no prešanje, iako olakšava ugradnju, nije nužno. Vunu koja je u pramenovima jedno-stavno možemo ručno natiskati između slo-jeva lamperije, gips-ploča ili nekih drugih materijala. Vunu je čak moguće ožbukati, ali je prije toga potrebno napraviti laganu konstrukciju od letvica na koju će se žbuka primati.

CelulozaOvaj izolacijski ma-terijal proizvodi se od 100%-tnog reciklira-nog papira. Papir se u tehnološkom pos-tupku melje i tretira bezopasnim kemika-lijama za otpornost na požar. Pomoću

12 burin burin 13

specijalnih strojeva, celuloza se upuhuje u prostore predviđene za izolaciju. U nekim slučajevima proizvode se ploče različitih delbiljina koje se po potrebi ugrađuju u građevinu. Toplinska svojstva celuloze jed-naka su mineralnoj vuni.

I za ovaj materijal postoji relativno jedno-stavna, “uradi sam” metoda. Otapdni papir se može samljeti u velikom improviziranom mikseru koji se može napraviti od veće metalne bačve i noža za kosilicu. Za posao izrade miksera potrebno je imati nekoga tko posjeduje osnovne strojarske vještine - zavarivanje i općenito rad s metalom i me-hanikom. Mikser je potrebno napuniti pa-pirom i vodom. Nakon namakanja, papir se melje u kašu u koju se mogu dodati aditivi za postizanje strukturne stabilnosti - vapno, cement, pijesak ili kombinacija. Dobiveni materijal se lijeva u kalupe te suši. Obli-ci kalupa mogu biti kvadrati, cigle, ploče ili bilo koji drugi koji nam je pogodan za gradnju. Ovaj materijal se vani popularno naziva “papercete” što je spoj riječi papir (engl. paper) i beton (engl. concrete). Neri-jetko se od “papercrete” cigli zidaju čitave kuće.

Konoplja i pamuk i lanNa isti način kao što se proizvoide izola-cione ploče i bale od ovčje vune, proizvodi se i izolacija od pa-muka, industrijske konoplje ili lana. Ova opcija potencijalno je zanimljiva za naše podneblje jer je poznato da se u ovim kra-jevima nekad uzgajao lan za izradu odjeće i drugih platna.

Reciklirani tekstilStari odjevni predmeti i drugi tekstil moguće je reciklirati i proiz-vesti ovaj izvrstan izol-acijski materijal. Nije važno da li je odjeća od pamuka, vune ili poliestera. Reciklirana odjeća sačinjava oko

80% ovog materijala, a u omjeru od 20% do-daje se poliester koji služi kao vezivo. Zbog udjela poliestera, ovaj materijal nije po-tpuno prirodan, ali je ekološki jer se proivo-di od otpada i u potpunosti ga je moguće reciklirati za proizvodnju nove izolacije.

SlamaPrilikom poljo-privredne proizvo-dnje žitarica nastaje izuzetno vrijedan nus-produkt - slama. Slama ima izuzetan poten-cijal za korištenje u graditeljstvu. Različiti oblici tradicionalnog graditeljstva koristili su slamu, najčešće u kombinaciji s glinom. Slama se može koristi-ti na više načina: ili kao osnovni građevinski materijal (čitavi zidovi se grade od balirane slame te žbukaju) ili kao izolacijski materi-jal već postojećih zidova. Budući da smo u Burinu već govorili o kućama od balirane slame, više pažnje ćemo posvetiti izolaciji već postojećih objekata. Neki proizvodžači nude gotove izolacijske proizvode koji se proizvode od slame. Međutim, puno jef-tinije i jednostavnije je korištenje balirane slame. Ako izolaciju postavljamo sa va-njske strane zidova (što je u svakom slučaju poželjno jer na taj način ne smanjujemo prostor u kući), bale slame se mogu slagati jedna na drugu i vezati za zid. Druga opcija je sagraditi laganu drvenu konstrukciju koja će slamu držati u željenom položaju. Zatim se slama ožbuka i neprimjetno i sigurno os-taje zarobljena između zida i sloja žbuke. Potrebno je naglasiti da se slama ne smije žbukati modernim žbukama koje obliluju toksičnim kemisjkim aditivima, već su puno prikladnije tradicionalne žbuke na bazi va-pna ili gline. Ako slamu želimo koristiti kao izolaciju unutrašnjih zidova ili potkrovlja, onda se slama ne žbuka nego se ubacuje između slojeva lamperije, gips-ploča i sl. Za neožbukanu slamu postoji ospasnost da je nasele miševi, pa se između bala slame stavlja vapno kao repelent za miševe i druge životinjice.

• Bruno Motik •

Razvoj obnovljivih izvora energije, osobito vjetra, sunca i biomase, glavni je cilj en-ergetske politike Europske komisije. Za to postoji nekoliko razloga:

Obnovljiva energija igra važnu ulogu u smanjenju emisije stakleničkih plinova u atmosferi (ispuštanja CO2 u atmosferu), što je važan cilj Europske zajednice. Povećanje uloge obnovljivih izvora energije u energe-tskoj ravnoteži potiče i održivost. Također pomaže u poboljšanju sigurnosti energetske opskrbe smanjujući ovisnost zajednice o uvoznim energentima zbog čega se očekuje da su obnovljivi izvori energije ekonomski konkurentni konvencionalnim izvorima na srednji i dugi rok.

Potreba za potporom unutar Zajednice za obnovljivim izvorima energije je očita. Neke od tehnologija, osobito vjetrenjače, ali također i male hidro elektrane, ener-gija biomase i termalna solarna energija, ekonomski su održive i konkurentne.

Promatrajući različite tržišne sektore u ranoj 2003. godini, čini se da nije preoptimistično

zaključiti kako se ogromni dio udjela pre-ostalog tržišta koje se opire prodoru „ob-novljivih“ povezuje i sa faktorima koji nisu samo ekonomske naravi. To je vidljivo u odnosu na rastuće poboljšanje ekonomskog i poslovnog okruženja koje je stvoreno u EU preko samih europskih legislativa, i koje je u zamahu prema potpunoj implementaciji programa i mjera potpore u novim zeml-jama članicama, koje unatoč kratkom vre-menu i makroekonomskoj pozadini, ubrzano rade prema implementaciji istih.

White Paper ili „Bijeli papir“ za zajedničko djelovanje koji je izdan od Europske komi-sije, donosi strategiju koja bi udvostručila udio obnovljivih izvora energije u bruto domaćoj potrošnji u EU do 2010. godine. Strategija uključuje i tablicu aktivnosti koja bi pomogla u postizanju ovih ciljeva u obliku Akcijskog plana. Glavne oznake Akcijskog plana uključuju unutarnja tržišna mjerila u nadzornim i poslovnim sferama, zatim prijedloge za jačanje suradnje između ze-malja članica te potporu mjerilima koja bi omogućila ulaganje i potaknula širenje in-

Energetska politika EU

Energija za budućnost:obnovljivi izvori energije

14 burin burin 15

formacija o obnovljivim izvorima energije.

1. Obnovljivi izvori primarne energetske proizvodnje

Udio potrošnje obnovljivih izvora primarne energetske proizvodnje u zemljama EU u 2005.g. se procijenjuje na 6.38% nasuprot cilju od 12% do 2010. god. Europski napori će dakle dopustiti 0.30 bodova povećanje u odnosu na 2004 god. dok ovo povećanje odgovara dodatnom trošenju obnovljivih primarnih energija u odnosu od 5.2Mtoe od ukupno 112.1Mtoe.

Povećanje se desilo u kontekstu gdje je uku-pna potrošnja primarne energije u EU ostala stabilna u odnosu na 2004. (oko 1 756Mtoe). Ovo posljednje su dobre vijesti za obnovljive sektore koji su posljednjih godina prečesto doživljavale poraze u odnosu na rast u uku-pnoj potrošnji primarne energije.

Udio obnovljivih izvora energije je mogao biti i veći (oko 6.48%) da 2005. nije bila godi-na obilježena velikim nedostatkom kiša koji je znatno smanjio hidroelektrični potenci-jal. Na taj način, zemlje koje su ove godine zabilježile pad u proizvodnji (Latvija, Por-tugal, Slovenija, Francuska i Italija) su one zemlje u kojima je proizvodnja energije iz vode postigla značajan udio u sektoru ob-novljivih izvora energije. U isto vrijeme, usprkos ovom porastu, jasno je vidljivo da količina proizvodnje koja je danas prisutna na tržištu neće biti dovoljna da se postignu ciljevi zadani za zemlje EU.

Europska komisija je došla do ovog istog zaključka i očekuje 9% udjela do 2010. go-dine. Treba naglasiti da 6 vodećih Europskih zemalja, u smislu njihovog udjela u izvori-ma primarne energije, imaju zajedničku činjenicu da su velike šumovite zemlje sa vrlo velikim vodoprivrednim potencijalima.

2. Proizvodnja električne energije

Drugi Europski cilj se odnosi na udio obno-vljivih energija u bruto potrošnji električne energije. Ciljevi Europskih direktiva o ob-novljivim izvorima električne proizvodnje (21% bruto potrošnje bilo je iz obnovljivih izvora) ne uzimaju u obzir – kao što to čini „bijeli papir“ vodoprivrednu proizvodnju iz reverzibilnih hidro elektrana.

Prosjek EU se procjenjuje na 13.97% za 2005.

što znači 0.31.bod manje u odnosu na 2004. Nizak postotak padalina u 2005. koji smo spomenuli ranije (u ovom kontekstu najgora godina u zadnjih 10 godina), glavni je uzrok ovog pada. Da je hidroelektrična proizvo-dnja mogla biti održana na nivou 2004, koja je bila prosječna godina, udio struje iz ob-novljivog izvora dostigao bi 14.60% u 2005. ili + 0.32 boda u odnosu na 2004. Porast je dakle bio rezultat razvoja drugih obno-vljivih sektora, osobito vjetra i biomase.

4 zemlje su bile osobito pogođene sušama u 2005.: Portugal (8.85 bodova manje u 2005 nego u 2004); Španjolska (- 3.47boda), Francuska (-1.81 bod) i Italija (-1.78boda). Nasuprot tome, dobra hidrološka godina , dopustila je Švedskoj da vidno obilježi svoj udio u porastu potrošnje električne ener-gije za 8.50 bodova. Kratkoročno gledano, ovakve promjene mogu zapečatiti napore nekih zemalja da razviju ostale sektore ob-novljivih izvora energije. Ovo je posebno slučaj sa Španjolskom koja ima jak porast u sektoru vjetroelektrana.

Također je potrebno spomenuti i Njemačku zato što je to zemlja koja je unatoč svom niskom hidroelektričnom potencijalu, post-ala glavno uporište proizvodnje obnovljive električne energije u Europi i koja je usp-jela u samo par godina podići svoj udio u sektoru obnovljivih izvora energije skoro na razinu koju ima Francuska. To je nagrada za skoro 10 godina raznih političkih odluka koje su bili za proizvodnju električne ener-gije dobivenu iz vjetroelektrana i biomase. Ove dvije energije su također izvor porasta udjela obnovljive električne energije u Ni-zozemskoj (1.71 boda), Irskoj (+1.70 boda) i Ujedinjenom Kraljevstvu (+0.6boda).

Na ovaj način, smanjenje udjela u bruto potrošnji obnovljive električne energije zabilježene u 2005. godini ne predstavlja sliku napora koji se čine u većini Europskih zemalja. Osnažene političkom voljom zema-lja EU da ispoštuju svoje obaveze, možemo očekivati da će ovaj trend vrtoglavo rasti posebice u nadolazećim godinama.

• prevela Aleksandra Šindler •

Projekt Solarna akademijaSezona 2007.I ove smo godine nastavili s obovom obje-kta, nazalost u malo usporenom ritmu us-lijed kašnjena sredstava iz donacije euro-pske komisije.

Tijekom srpnja organizirali smo međunarodni volonterski kamp. Kamp se održao od 24. 6. do 7. 7. 2007. godine, organiziran u surad-nji s Volonterskim Centrom iz Zagreba, i na njemu je sudjelovalo 19 volontera/ki iz 13 zemalja (Španjolska, Francuska, UK, USA, Kanada, Makedonija, Srbija, Hrvatska, Poljska, Češka, Ukrajina, Belgija i Turska), jedan logističar ispred Zelene akcije i 2 kamp voditelja. Pored edukativnog dijela o energetici i okolišu, te novoj energet-sko klimatskoj politici Europske Unije, vo-lonteri su započeli obnovu zgrade namjen-jene smještaju osoblja i ureda Akademije. Obnova je započela, naravno, s najneugod-nijim poslom skidanja stare boje sa zidova i dijelova oštečenih stropova. Usprkos teškog posla, kamp je prošao u tradicionalno do-broj atmosferi i učesnici su napustili Šoltu zadovoljni i bogatiji za izuzetno iskustvo.

Pored ostalih aktivnosti, izdvojio bih liko-vno-ekološku koloniju održanu tijekom kolovoza. Uz ostale učesnike, na koloniji su sudjelovale akademske likovne umje-tnice: Marina Bauer, Gordana Bakić, Nataša Markovinović, i Andrea Hotko Pavić, te akademski kipar Alan Vlahov. Kako nam je stalo da obnova objekta, pored visokih ekoloških i organizacijskih kriterija, zado-voljava i visoke estetske kriterije, ova je kolonija početak izuzetno važnog procesa uključivanja talentiranih i kompetentnih osoba u osmišljavanje elemenata obnove i uređenja. Uz intenzivno promišljanje liko-vnih i stilskih elemenata obnove i uređenja, uređen je ulazni prostor u zgradu sa spavaonama i oslikan edukativni zid u radi-oni. Oslikavanje edukativnog zida u radioni bilo je izuzetno zahtijevan posao, ne samo uslijed veličine zida (9 x 4 metra), nego i uslijed planirane edukativne funkcije zida, naime zid treba poslužiti kao vizualno pre-gledna površina u koju bi se uklopilo ele-mente solarnog sustava (automatika, kab-lovi i baterijska jedinica), čime bi se stvorila pregledna slika pogodna za objašnjavanje načina funkcioniranja solarnog sustava.

• Toni Vidan •

Volonteri i voditelji volonterskog kampa na Šolti 2007.

16 burin

Korisni linkovi:www.energetska-efi kasnost.undp.hr(hr.) poticanje energetske efi kasnosti u Hrvatskoj

www.mojaenergija.hr(hrv.) domaći portal sa vijestima, širokim pregledom energetike i korisnim svakodnevnim savjetima za uštedu energije

www.eihp.hr(hrv.) energetski Institut Hrvoje Požar

www.ekosela.org(hrv.) održivi lifestyle, permakultura

www.permaculture.co.uk(eng.) stranice časopisa Permaculture magazine - rješenja za održiv život

www.agreenet.info(eng.) međunarodna mreža udruga koje se bave zaštitom okoliša u centralnoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi

www.inforse.dk(eng.) međunarodna svjetska mreža udruga koje se bave obnovljivim izvorima energije

Solarni info centare-mail: sic@zelena-akcija.hr