BILTENSUDSKEPRAKSE

Broj7/2017

SUDBOSNEIHERCEGOVINE

B I L T E N S U D S KE P R A K S E

Broj 7/2017.

Bilten br.

7/2017.

[2]

IZDAVA: SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ZA IZDAVAA: Ranko Debevec, predsjednik Suda BiH

UREIVAKI ODBOR:

Dr. Milo Babi, sudija, glavni i odgovorni urednik

Vesna Trifunovi, sutkinja, zamjenica glavnog i odgovornog urednika

Hilmo Vuini, sudija

Tihomir Lukes, sudija

Dr. Branko Morait, sudija

Sreto Crnjak, sudija

Zvjezdana Antonovi, sutkinja

aban Maksumi, sudija

Jadranka Brenjo, sutkinja

Minka Kreho, sutkinja

SEKRETAR UREIVAKOG ODBORA

Sanja Sali - Sabljica, pravna savjetnica - asistent

Tehniki saradnici Ureivakog odbora:

Emira Hodi, registrar

Jasenka Ferizovi, pravna savjetnica

Elma orbadi, pravna savjetnica

Milica Pranji, pravna savjetnica

Una Pelak, pravna savjetnica asistent

Lektor: Zlata Ekert

tampa: tamparija Fojnica d.o.o.

Tira: 250

Sud BiH, u Sarajevu. Sva prava su pridrana. Ovo izdanje je interna publikacija

Suda Bosne i Hercegovine i elektronski je dostupna na slubenoj web stranici Suda

Bosne i Hercegovine: www.sudbih.gov.ba.

Bilten br.

7/2017.

[3]

SADRAJ

I. STRUNI RADOVI .................................................................................... 7

Dr. Milo Babi: Krivino djelo pranja novca .......................................................... 8

Sreto Crnjak: Pravosnanost, konanost i izvrnost u upravnom postupku ............ 21

Demirel Deli: Naplata sudske takse (de lege lata i de lege ferenda) .................... 33

II. SUDSKA PRAKSA ................................................................................... 53

1. KRIVINO PRAVO

1.1. MATERIJALNO PRAVO .......................................................................... 56

1.1.1. Mogunost osude za produeno krivino djelo shodno lanu 54. KZ BiH . 56

1.1.2. Pripadnost grupi kao element krivinog djela Organiziranje teroristike

grupe iz lana 202.d stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ BiH, a sve u vezi sa lanom

201. KZ BiH ............................................................................................................ 57

1.1.3. Krivino djelo Porezna utaja ili prevara iz lana 210. KZ BiH ................... 58

1.1.4. Motiv pomagaa kod krivinog djela iz lana 219. KZ BiH ....................... 61

1.1.5. Krivino djelo Davanje lanog iskaza iz lana 235. stav 3., u vezi sa stavom

1. KZ BiH ................................................................................................................ 61

1.2. PROCESNO PRAVO ................................................................................. 63

1.2.1. Povezanost u radnjama izvrenja optuenih kao osnov za voenje

jedinstvenog krivinog postupka lan 23. ZKP BiH ............................................ 63

1.2.2. Ovlatenja tuioca u istrazi .......................................................................... 64

1.2.3. Uraunavanje mjera zabrane naputanja boravita u izreenu kaznu zatvora

po lanu 56. KZ BiH ............................................................................................... 65

1.2.4. Mogunost korienja iskaza osumnjienog koji je dat bez prisustva

branioca u sluaju kada odbrana nije bila obavezna (lanovi 78. stav 2. taka c.,

259. stav 2. i 273. stav 1. ZKP BiH) ....................................................................... 67

1.2.5. Oduzimanje imovinske koristi pribavljene izvrenjem krivinog djela od

pravnog lica lan 111. KZ BiH ............................................................................ 68

1.2.6. Dunost izjanjenja tuioca prilikom redovne kontrole mjera zabrane u toku

istrage ..................................................................................................................... 70

1.2.7. Nunost zamjene mjere pritvora blaim mjerama, pa i kod pritvorskog

osnova iz lana 132. stav 1. taka c) ZKP BiH, a u skladu sa odredbom lana 123.

stav 2. i 3. ZKP BiH ................................................................................................ 71

Bilten br.

7/2017.

[4]

1.2.8. Rjeenje kojim se odreuje dunost naknade prouzrokovanih trokova (lan

187. ZKP BiH) ........................................................................................................ 73

1.2.9. Uslovi za ponavljanje postupka u korist osuenog shodno lanu 327. stav 1.

taka d) ZKP BiH .................................................................................................... 74

2. GRAANSKO PRAVO

2.1. MATERIJALNO PRAVO .......................................................................... 78

2.1.1. Odgovornost drave u sporovima za naknadu tete kada je voenje

krivinog postupka prenoeno na entitetske sudove ............................................... 78

2.1.2. Naknada tete iz osnova lienja slobode u duem trajanju od izreene kazne

..................................................................................................................... 79

2.1.3. Obraanje nadlenom ministarstvu kao uslov sudske zatite ...................... 81

2.1.4. Prestanak radnog odnosa policijskog slubenika ........................................ 82

2.1.5. Potraivanje u parnici trokova disciplinskog postupka.............................. 84

2.1.6. lan 60. i 61. Zakona o izvrnom postupku pred Sudom BiH (Slubeni

glasnik BiH broj: 18/03) i lan 379. Zakona o obligacionim odnosima ................ 85

2.2. PROCESNO PRAVO ................................................................................. 87

2.2.1. Prekid parninog postupka .......................................................................... 87

2.2.2. Rok za podnoenje tube u radnom sporu ................................................... 88

3. UPRAVNO PRAVO

3.1. MATERIJALNO I PROCESNO PRAVO ................................................. 92

3.1.1. Pravo stranca na meunarodnu zatitu ........................................................ 92

3.1.2. Stavljanje stranca pod nadzor smjetajem u Imigracioni centar .................. 93

3.1.3. Razlozi za odlaganje izvrenja konanog upravnog akta ............................ 96

3.1.4. Uruenje dokumenata po pitanjima indirektnog oporezivanja .................... 97

4. POSTUPAK PO IZBORNIM ALBAMA

4.1. Razrjeenje lana opinske/optinske izborne komisije ............................ 102

4.2. Sankcionisanje politikog subjekta zbog krenja odredbi izbornog zakona ...

................................................................................................................... 104

4.3. Zabranjeni govor mrnje ........................................................................ 108

4.4. Vanredni pravni lijekovi u postupku zatite izbornog prava ..................... 111

Bilten br.

7/2017.

[5]

Bilten br.

7/2017.

[6]

Bilten br.

7/2017.

[7]

I. STRUNI RADOVI

Bilten br.

7/2017.

[8]

Dr. Milo Babi, sudija Suda Bosne i Hercegovine

KRIVINO DJELO PRANJA NOVCA

1. Uvod

Pranje novca (engl. money laundering; njem. Geldwsche) u najoptijem

smislu predstavlja proces prikrivanja porijekla novca ili imovine steenih

kriminalnim aktivnostima. U skladu sa definicijom Smjernice 2005/60/EZ, taj

proces obuhvata prikrivanje prave prirode i izvora novca, pretvaranje i prenos

imovine u smislu prikrivanja njezinog protivzakonitog porijekla odnosno

nabavljanje, posjedovanje ili upotrebu imovine proizale iz krivinog djela,

odnosno uestvovanje, povezanost, pokuaj pomaganja, podstrekavanje, te

omoguavanje izvrenja bilo koje od navedenih radnji.1 Drugim rijeima, pranje

novca podrazumijeva pretvaranje tzv. prljavog novca ili imovinske koristi

pribavljenih izvrenjem krivinih djela ili drugim nezakonitim aktivnostima u

ist novac, tj. onaj novac koji se moe koristiti kao legalan prihod u bankarskim,

trgovakim, finansijskim, preduzetnikim i drugim finansijskim poslovima ili

nainima ulaganja. Dakle, ona imovinska korist, koja najee na kraju znai novac

koji bi se prema postojeim zakonskim propisima morao oduzeti kao korist

pribavljena izvrenjem krivinog(ih) djela, koristi se kao i svaki drugi na zakonit

nain steeni prihod ili dohodak, ime se pokuava prikriti ne samo tako steena

korist, ve i samo krivino djelo iz koga ona potie. Ukljuivanje takvog novca u

regularne novane tokove predstavlja izuzetnu prijetnju ukupnom finansijskom

sistemu i dovodi u posebno nepovoljan i diskriminiui poloaj one koji posluju

legalno (kao to je to sluaj u Kolumbiji)2. Velika sredstva koja se zarauju

pranjem novca utiu na porast potranje za luksuznim proizvodima, poveanje

cijena nekretnina i nekih potronih dobara, to sve podstie inflaciju i pekulacije.

Time nezakonitost postaje osnovno naelo ekonomskih aktivnosti, a legalno

poslovanje se poinje cijeniti manje vrijednim, to u znatnoj mjeri podriva

slobodno trino poslovanje, te naruava ekonomski integritet i demokratsku i

politiku stabilnost zemlje.

1 V. S. Cindori: Sustav sprjeavanja pranja novca, Financijska teorija i praksa 31 (1), 2007.,

s. 56. 2 Up. P. Bejakovi: Finansijska praksa, 1997, 21, (3), 461-466.

Bilten br.

7/2017.

[9]

Termin pranje novca se povezuje sa prohibicijom u SAD-u tridesetih godina

prolog vijeka, kada su kriminalci novac zaraen proizvodnjom, krijumarenjem i

prodajom alkoholnih pia prikazivali kao zaradu ostvarenu u lancu svojih perionica

za pranje rublja i automobila.3 Meutim, smatra se da je pojam pranje novca

(money laundering) prvi upotrijebio engleski asopis The Guardian piui 1973.

godine o 200.000 USD namijenjenih republikanskoj predizbornoj kampanji u SAD,

koji su odnijeti u kovezima u Meksiko radi pranja.4 Nakon toga, ovaj termin je

prihvaen i u nauci i u zakonodavstvu, jer tano opisuje ta se dogaa sa ilegalnim

ili prljavim novcem, koji nakon niza transakcija ili kada se opere, na kraju

ciklusa postaje ist.5 Savjet Evrope se prvi put posluio ovim izrazom 1980.

godine i to u Preporuci o mjerama protiv transfera i uvanja dobara nastalih iz

kriminalnih radnji (Recomendation NoR (80) 10), a u SAD-u slubeno se prvi put

spominje 1982. godine u presudi kolumbijskoj kokainskoj mafiji. Smatra se da je

pravu definiciju pranja novca dala Predsjednika komisija Sjedinjenih Amerikih

Drava za organizovani kriminalitet, koja je 1984. godine pranje novca definisala

kao proces kojim neko prikriva postojanje ilegalnog porijekla ili ilegalnu upotrebu

prihoda, da bi ga prikazala na taj nain da izgleda kao legalan.6 Prvi Zakon o pranju

novca (Money Laundering Act) donesen je 1986. godine u saveznoj dravi

Washington, SAD. Ovaj zakon je predviao stroge kazne za obveznike koji

neuredno prijavljuju gotovinske novane transakcije vee od 10.000 USD, te ne

ispunjavaju obavezu dugog uvanja potvrda o poslovanju svotama veim od 3000

USD.

Danas postoji vie definicija pranja novca,7 ali izmeu tih definicija ne postoje

sutinske razlike, jer se sve zapravo svode na konstataciju da se pod pranjem novca

podrazumijeva postupak usmjeren na prikrivanje nezakonito steenog prihoda na

nain da se prikae kao da se radi o zakonitoj zaradi. Radi se, dakle, o plasiranju

nelegalno steenog novanog kapitala koji se nalazi van zakonskog prometa u

legalne finansijske tokove, zahvaljujui emu se s jedne strane, omoguava

njegovo koritenje, a s druge strane, time se oteava dokazivanje kriminalne

3 V. M. kuli: Organizovani kriminalitet, pojam i krivinoprocesni aspekti, Beograd, 2003.

s. 131. 4 V. . Horvati, Z. eparovi i suradnici: Kazneno pravo, posebni dio, Zagreb, 1999. s.

379. 5 M. Jovanovi: Pranje novca ekonomija kriminaliteta, Organizovani kriminalitet i

korupcija, Zbornik Srpskog udruenja za krivino pravo, Kopaonik, 1996, s. 161. 6 V. P. Markovi: Pranje novca, Pravni ivot, tom I, 9/2006. s. 1066. 7 O razliitim definicijama pranja novca vie kod S. Cindori, op. cit. s. 58 .

Bilten br.

7/2017.

[10]

aktivnosti iz koje je proiziao prljav novac.8 Prljavim se novcem smatra svaki

novac koji je steen krivinim djelom i sva imovina koja proizlazi iz tog novca,

koja bi se prema vaeim zakonskim propisima trebala oduzeti. Optepoznato je da

krajnji cilj uinilaca velikog broja krivinih djela jeste upravo sticanje imovinske

koristi, te je logino da oni trae i iznalaze razliite naine da tako ostvarenu

imovinsku korist ne samo prikriju, ve i da je koriste kao legalno steenu imovinu.

Naini na koji se nelegalno steen novac ili imovinska korist ubacuju u legalne

finansijske tokove su veoma razliiti. Najee se to vri putem banaka i drugih

finansijskih organizacija, kao i putem preduzea ili drugih privrednih subjekata. Pri

tome posebnu ulogu imaju tzv. off shore kompanije, osnovane u dravama u

kojima nije praksa provjeravanje novca koji se ulae9. esto se pranje novca vri

preko sistema dvostrukih faktura, odnosno pravljenja paralelnih ili duplih

rauna,10 kao i falsifikovanjem dokumentacije, kupovinom odreenih proizvoda,

skupih nekretnina, preduzea i sl. Prema procjenama tijela meunarodne zajednice

(Europol), koliina opranog novca u svijetu dosee vrijednost izmeu 500 biliona i

1,3 triliona evra, to ini 2 do 5% svjetskog porasta domaeg proizvoda.11

Meutim, sam postupak pranja novca je prilino skup, tako da se finansijskim

strunjacima za taj posao plaa i do 25% vrijednosti ukupne sume novca

(osamdesetih godina ova usluga je kotala 6%, a krajem devedesetih 20%

vrijednosti opranog novca), to ih podstie da stalno trae nove naine i puteve

prikrivanja nelegalno steenog novca.12

8 V. M. kuli, op. cit. s. 131. 9 Jedan od uslova za pranje novca preko finansijskih institucija jeste postojanje liberalnog

sistema u odnosu na finansijske transakcije i nepostojanje taksi na takve transakcije uz

garantovanje niskog nivoa drugih trokova obavljenih novanih transakcija. Meu drave u

kojima se na ovakav nain najee vri pranje novca spadaju: Sejelska ostrva, Zelenorska

ostrva, Bahami, Bruneji, Kipar, Liban itd. Opirnije o tome v. M. kuli, op. cit. s. 132. 10 Po pravilu se prodavcu fakturie pravi iznos novca, odnosno onaj koji je zaista plaen za

robu, a kupac ima svoj naduvani raun sa veim iznosom koji zaista i uplauje u banku ili

drugu finansijsku organizaciju, koja uestvuje u cijelom poslu. Zatim se sa izvrene uplate

prodavcu uplauje iznos koji odgovara cijeni robe, dok se viak novca prebacuje na raun

samog kupca u inostranstvu, ili na drugi raun koji kupac oznai i to nakon to je platio

odreeni procenat banci ili drugoj finansijskoj organizaciji za takvu uslugu, odnosno nakon

skidanja odreenog iznosa na ime provizije. Na ovakav se nain finansijska sredstva

prikriveno prebacuju u inostranstvo, ime se izbjegava ispunjenje odreenih fiskalnih

obaveza u zemlji ili se prikriva ekonomska mo, obezbjeuju plaanja u cilju korupcije itd.

V. o tome v. kod M. kuli, op. cit. s. 132,133. 11 Navedeno prema D. Palija: Meunarodna suradnja i pravna pomo u predmetima pranja

novca, uloga i zadaci dravnog odvjetnika, HLJKPP, 2/2007, s. 808. 12 Da se radi o izuzetno profitabilnoj djelatnosti govori injenica da je krajem dvadesetog

vijeka, za Italijana koji je uhapen pod sumnjom da za mafiju pere novac, nakon

Bilten br.

7/2017.

[11]

Ubrzana globalizacija i liberalizacija finansijskog trita, poslovanja i slobode

kretanja kapitala, rada i ljudi, pogodovala je razvoju novih i sofisticiranijih oblika

pranja novca koji ne poznaju nacionalne granice, tako da pranje novca predstavlja

oblik transnacionalnog organizovanog kriminala. Imajui u vidu veliku opasnost

ovog oblika kriminaliteta, meunarodna zajednica je donijela nekoliko konvencija i

akata sa ciljem stvaranja efikasnijih pravnih instrumenata za njegovo spreavanje i

suzbijanje. U tom smislu treba spomenuti Konvenciju UN protiv nedozvoljene

trgovine opojnim drogama i psihotropnim supstancama (tzv. Beka konvencija iz

1988. godine), Konvenciju Savjeta Evrope o pranju, traganju, privremenom

oduzimanju i oduzimanju predmeta steenih krivinim djelom, poznata kao

Evropska konvencija o pranju novca (br. 141. Strazbur, 1990. godine)13, Smjernice

Savjeta Evrope o spreavanju koritenja ili upotrebe finansijskog sistema u svrhu

pranja novca (Brisel, 1991. godine), Deklaraciju Svjetske ministarske konferencije

o organizovanom kriminalu (Napulj 1994. godine), Konvenciju Ujedinjenih nacija

protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (Palermo, 2000. godine) kao i

Konvenciju Savjeta Evrope o pranju novca, traenju, pljenidbi i konfiskaciji dobiti

od kriminalnih aktivnosti i o finansiranju terorizma (br. 198 Varava, 2005.

godine). Treba rei da pored navedenih postoji jo nekoliko znaajnih

meunarodnih pravnih instrumenata kojima se reguliu neka druga pitanja, a koji

na razliite naine dotiu i pitanje pranja novca, kao to su Krivinopravna

konvencija o korupciji Savjeta Evrope (1999. godine) i Konvencija Ujedinjenih

nacija protiv korupcije (2003. godine). Zajedniki cilj svih navedenih pravnih

instrumenata jeste ujednaavanje sredstava, metoda i postupaka u borbi protiv

pranja novca u nacionalnim zakonodavstvima drava lanica. Tako npr. Beka

konvencija predvia obavezu drava potpisnica da u svom nacionalnom

zakonodavstvu inkriminiu ne samo aktivnosti koje su vezane sa trgovinom

opojnim drogama, ve i da pranje ovako steenog novca predvide kao krivino

djelo. Za razliku od ovog meunarodnog akta koji je pranje novca vezivao samo za

trgovinu opojnim drogama, Evropska konvencija iz 1990. godine pranje novca

povezuje uz sve kriminalne djelatnosti, kao to su terorizam, trgovina ljudima,

orujem i slino. Ovom konvencijom je predviena obaveza za drave koje su je

prihvatile da u svojim krivinim zakonodavstvima predvide krivino djelo koje se

odnosi na pranje novca. Prema odredbi lana 6 ove Konvencije, krivino djelo

konfiskacije imovine ustanovljeno da je posjedovao 131 stan, 122 magacina, 20 fabrika, 10

kolskih zgrada i 250.000 akcija u jednoj Sicilijanskoj banci. Navedeno prema P. Markovi,

op. cit. s 1067. 13 Interesantno je napomenuti da je Savjet Evrope jo 1980. godine usvojio Preporuku broj

R(80) o mjerama protiv prenoenja i uvanja sredstava koja potiu od kriminala.

Bilten br.

7/2017.

[12]

pranje novca je definisano kao: konverzija ili transfer imovine, uz znanje da takva

imovina predstavlja prihod od kriminala, s ciljem prikrivanja ili netanog

prikazivanja nezakonitog porijekla imovine ili pomaganja nekom licu koje je

ukljueno u injenje predikatnog krivinog djela da izbjegne zakonske posljedice

svojih djela; prikrivanje ili netano prikazivanje prave prirode, izvora, mjesta,

upotrebe, kretanja, prava ili svojine u odnosu na imovinu, znajui da ta imovina

predstavlja prihod steen injenjem krivinog djela; i, u zavisnosti od ustavnih

principa i naela njenog pravnog sistema, svaka strana potpisnica Konvencije e

inkriminisati sticanje, posjedovanje ili korienje imovine, sa znanjem, u vrijeme

prijema, da takva imovina predstavlja prihod od krivinog djela kao i uestvovanje,

udruivanje ili zavjeru radi injenja, pokuaj injenja ili pomaganja, podsticanje,

olakavanje i savjetovanje u cilju injenja bilo kog od krivinih djela ustanovljenih

u skladu sa ovim lanom. Konvencijom je nadalje predvieno da znanje, namjera

ili cilj kao elementi ovog krivinog djela moraju da se zasnivaju na objektivnim

injenicama (l. 2. pod c.), a dravama je preporueno da propiu da se djelo moe

izvriti i iz nehata. Nehat postoji kada je radnja krivinog djela pranja novca

izvrena tako to je uinilac: 1) pretpostavljao da je imovina nezakonito steena; 2)

postupao u cilju sticanja profita ili 3) postupao u cilju irenja kriminalnih aktivnosti

(l. 6. st. 3.).

Konvencija iz Palerma takoe predvia kanjavanje pranja novca steenog

putem kriminala, predviajui obavezu drava lanica da usvoje, u skladu sa

osnovnim naelima svog zakonodavstva, neophodne zakonodavne i druge mjere

kojima se kao krivino djelo utvruju, kada su uinjene sa namjerom: pretvaranje

ili prenos imovine, znajui da se do te imovine dolo putem kriminala, a u cilju

sakrivanja i prikrivanja nezakonitog porijekla imovine, ili pomaganja licu

umjeanom u izvrenje predikatnog krivinog djela kako bi izbjeglo zakonske

posljedice svog injenja; skrivanje ili prikrivanje prave prirode, izvora, lokacije,

raspolaganja, kretanja ili vlasnitva ili prava na imovinu, znajui da je takva

imovina steena kroz kriminal; pribavljanje, posjedovanje ili korienje imovine

znajui, u trenutku prijema iste, da je takva imovina dobit od kriminala;

uestvovanje, povezivanje ili udruivanje radi izvrenja, pokuaja izvrenja i

pomaganja, podsticanja, omoguavanja i davanja savjeta u pogledu izvrenja bilo

kojeg krivinog djela ustanovljenog u skladu sa ovim lanom.

Konvencija Savjeta Evrope o pranju novca, traenju, pljenidbi i konfiskaciji

dobiti od kriminalnih aktivnosti i o finansiranju terorizma predstavlja prvi

meunarodni instrument koji tretira prevenciju i kontrolu pranja novca i

Bilten br.

7/2017.

[13]

finansiranja terorizma. Pored niza novosti koje unosi, a koje se tiu uglavnom

usaglaavanja sa modernim nainima pranja novca i strategijama borbe protiv

istog, veliki znaaj ima injenica da ova konvencija izriito navodi da osuda za

prethodno krivino djelo iz kojeg prihod potie nije neophodan uslov za gonjenje

uinilaca krivinih djela pranja novca.

Na osnovu navedenih meunarodnih akata, veliki broj drava je u svom

nacionalnom zakonodavstvu predvidio pranje novca kao posebno krivino djelo, a

neke drave su donijele i posebne zakone o spreavanju pranja novca. Kada je u

pitanju Bosna i Hercegovina, treba rei da se njeno specifino dravno ureenje

odrazilo i na zakonodavna rjeenja, tako da inkriminaciju pranja novca predvia i

Krivini zakon Bosne i Hercegovine i krivini zakoni entiteta i Brko Distrikta.

Pored toga, entiteti su imali svoj Zakon o spreavanju pranja novca, koji je prestao

da vai stupanjem na snagu Zakona o spreavanju pranja novca na nivou Bosne i

Hercegovine.

2. Krivino djelo Pranje novca u KZ BiH (l. 209.)

Pranje novca spada u red onih (malobrojnih) krivinih djela u Bosni i

Hercegovini kod kojih nije bilo posve jasno da li ih predvidjeti samo u KZ BiH ili i

u krivinim zakonima na niim nivoima zakonske regulative, tj. u entitetskim

krivinim zakonima i KZ Brko Distrikta. Ove dileme su proizlazile uglavnom iz

same prirode ovog krivinog djela ije izvrenje je vezano za vie mjesta i u ije je

izvrenje ukljueno vie subjekata, kako fizikih tako i pravnih, a ije posljedice je

teko ograniiti samo na odreeno podruje i odreene djelatnosti, s obzirom da se

radi o tetnim posljedicama koje se odraavaju na ukupni monetarni sistem ili

ekonomski prostor drave. Meutim, na kraju je ipak prevladalo shvatanje da je

ovo djelo potrebno zadrati i u krivinim zakonima entiteta i Brko Distrikta i

pored toga to se ono predvia i u KZ BiH koji je donesen 2003. godine, dakle,

nakon donoenja entitetskih krivinih zakona.

Na ovom mjestu u navesti zakonski tekst, odnosno opis bia ovog krivinog

djela u obliku i sa formulacijama koje su uinjene ZID KZ BiH iz 2010. godine

(Sl. glasnik BiH br. 08/10). To inim radi toga da bi se sami mogli uvjeriti ta je

sve mogue u zakonu prihvatiti, iako su primjedbe ispred Suda BiH koje se odnose

upravo na izmjene ove inkriminacije upuene Ministarstvu pravde BiH. Dakle,

predstavljam ovu inkriminaciju upravo u onom obliku kako je postavljena u

Bilten br.

7/2017.

[14]

zakonskom tekstu nakon navedene izmjene (tzv. konsolidovana verzija):14

(1) Ko novac ili drugu imovinu za koje zna da su pribavljeni poinjenjem

krivinog djela primi, zamijeni, dri, raspolae njima, koristi u privrednom ili

drugom poslovanju, vri konverziju ili njihov prijenos ili na drugi nain prikrije ili

pokua prikriti njihovu prirodu, izvor, lokaciju, raspolaganje, kretanje, vlasnitvo

ili drugo pravo, a takav novac ili imovinska korist su pribavljeni poinjenjem

krivinog djela: a) u inozemstvu ili na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine ili na

teritoriji dva entiteta ili na teritoriji jednog entiteta i Brko Distrikta Bosne i

Hercegovine ili b) koje je propisano Krivinim zakonom Bosne i Hercegovine ili

drugim zakonom na dravnom nivou, kaznit e se kaznom zatvora u trajanju od

jedne do osam godina.

(2) Ako je poinilac djela iz stava (1) ovog lana istovremeno i poinilac ili

sauesnik u krivinom djelu kojim je pribavljen novac ili imovinska korist iz stava

(1) ovog lana, kaznit e se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(3) Ako vrijednost novca ili imovinske koristi iz stava 1. ovog lana prelazi

iznos od 200.000 KM, uinitelj e se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.

(4) Ako je pri uinjenju krivinog djela iz stava 1. i 2. ovog lana uinitelj

postupio nehatno u odnosu na okolnost da su novac ili imovinska korist pribavljeni

krivinim djelom, kaznit e se novanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

(5) Novac, imovinska korist, prihod, profit ili druga korist iz imovinske koristi

ostvarene krivinim djelom iz st. (1) do (4) ovog lana oduzet e se.

(6) Znanje, namjera ili svrha kao elementi radnje krivinog djela iz stava (1)

ovog lana mogu se cijeniti na osnovu objektivnih injeninih okolnosti.

Ne ulazei u ostale uinjene izmjene ove inkriminacije, ovdje u ukazati samo

na odredbu iz stava 6., koja je veoma neobina i predstavlja rijetkost u naoj

legislativnoj praksi. Kako se vidi, u tom stavu stoji tekst koji predstavlja pouku

sudu kako treba da utvrdi subjektivnu stranu ovog krivinog djela, a on glasi:

Znanje, namjera ili svrha kao elementi radnje krivinog djela iz stava 1. ovog

lana, mogu se cijeniti na osnovu objektivnih injeninih okolnosti.

Ovakva jedna odredba je viestruko negativno paradigmatina i otvara niz

veoma ozbiljnih pitanja u odnosu na stanje naeg krivinog zakonodavstva i

krivinog prava. Naalost, karakter ovog priloga ne dozvoljava da se o tome na

14 Iako se u tzv. konsolidovanoj verziji KZ nalazi i dio teksta Iza stava (5) dodaje se stav

(6), koji glasi: (a kojem tu nije mjesto), taj dio je izostavljen, imajui u vidu da ne postoji

slubena verzija preienog teksta KZ BiH.

Bilten br.

7/2017.

[15]

ovom mjestu ozbiljno raspravlja. Zapravo, sama ova i ovako oblikovana odredba i

ne zasluuje neki ozbiljan komentar i analizu, jer se oigledno radi o

legislativnoj igrariji u kojoj su nae krivino zakonodavstvo i krivino pravo

poput djeijih igraki sa kojima se moemo igrati kako nam je volja. Ovdje se

moe samo konstatovati da uopte nije jasno zato je jedna ovakva i ovako

nakaradno formulisana odredba postavljena na ovo mjesto. Prvo, u odredbi iz stava

1. se nigdje ne govori o namjeri i svrsi, ve samo o znanju (bolje bi bilo da

stoji svijest), pa se postavlja pitanje otkuda sada odjednom potreba utvrivanja

namjere i svrhe, kada to i nisu zakonski elementi ovog krivinog djela, ni u starom

ni u novom opisu njegovog zakonskog bia.

Ono to je jo gore je injenica da je u pitanju jedna odredba koja je po svojoj

prirodi procesnog karaktera i nije joj mjesto u materijalnom zakonu, pogotovo

ovako oblikovana i postavljena samo uz ovo krivino djelo. Uz to, ona je posve

suvina i nepotrebna, nepismeno je sroena. Valjda sudove nije potrebno na ovaj

nain poduavati kako se utvruje subjektivna dimenzija, odnosno subjektivni

elementi koji ine zakonska obiljeja odreenih krivinih djela. Uostalom, to bi

onda trebalo uiniti kod svih krivinih djela kod kojih postoje ovakva ili slina

subjektivna obiljeja ili u posebnoj odredbi opteg dijela koja bi vaila za sva

krivina djela.

3. Odnos krivinog djela Pranja novca i prethodnog djela

Osnovni uslov za uspjenu borbu protiv pranja novca kao veoma opasnog vida

privrednog kriminaliteta je, pored dobre zakonske regulative, odlunost i

osposobljenost svih institucija, slubi i organa jednog drutva ija je obaveza da

prate finansijske tokove i vre nadzor nad izvravanjem propisanih mjera vezanih

za kontrolu porijekla novanih sredstava koja se stavljaju u legalne finansijske

tokove. U tom smislu je i meunarodna saradnja nezaobilazna komponenta u

prikupljanju obavjetajnih podataka i ona je nekada od posebnog znaaja ako se

ima u vidu izuzetna pokretljivost finansijskih sredstava u savremenim finansijskim

tokovima15.

U strategiji borbe protiv pranja novca veoma znaajno mjesto pripada

organima krivinog gonjenja i pravosuu jedne zemlje. Moe se zapravo rei da

15 Up. V. Ikanovi, Pranje novca i oduzimanje imovine steene kriminalnim radnjama,

Pravo i pravda, 1/2009, str. 99.

Bilten br.

7/2017.

[16]

efikasnost suprotstavljanja tom vidu kriminala u najveoj mjeri zavisi upravo od

efikasnosti u otkrivanju i procesuiranju ovog djela od strane organa pravosua

jedne zemlje. U tom pogledu se javlja cijeli niz dosta sloenih i delikatnih pitanja,

kao to je utvrivanje izvora iz koga potie novac, naina njegovog prikrivanja,

potrebe utvrivanja postojanja prethodnog krivinog djela, odnos prethodnog djela

i djela pranja novca i dr.

Kada je u pitanju prethodno ili tzv. predikatno krivino djelo, vladajue je

shvatanje da nije neophodno da postoji formalna odluka o nezakonitosti radnji

kojima je novac pribavljen, to znai da nije nuno ni da postoji pravosnana

presuda kojom je to utvreno.16 Ukoliko bi se to zahtijevalo, onda bi esto bilo

onemogueno procesuiranje i kanjavanje za krivino djelo pranja novca (to je

praksa nekih zemalja, pa stoga u takvim zemljama i postoji mali broj osuda za

djelo pranja novca). Pored toga, mogue je da iz odreenih razloga postupak za

prethodno krivino djelo nije mogue pokrenuti ili voditi (npr. zbog nastupjele

zastarjelosti), pa bi stoga bilo neopravdano odustajati od procesuiranja za djelo

pranja novca kada u odnosu na njega nije nastupila zastarjelost. Meutim, odmah

se namee pitanje u kojoj ili do koje mjere to prethodno krivino djelo mora biti

odreeno ili utvreno, ako to nije ona mjera koja je nuna da bi se odreeno lice

oglasilo krivim i osudilo donoenjem formalne odluke u krivinom postupku.

Teko je prihvatiti da je dovoljno samo navesti naziv prethodnog krivinog djela i

konstatovati da novac ili imovina potie iz takvog djela, jer je to ipak nedovoljno

ako se ima u vidu da je prethodno djelo neophodna injenina osnova i temelj za

postojanje, pa time i za kanjivost krivinog djela pranja novca. To znai da

prethodno djelo ima karakter prethodnog pitanja o kojem e sudska praksa morati

zauzeti odreeno stanovite.

U svakom sluaju, nuno je da tuilatvo ponudi odreene dokaze da takav

novac ili imovina potiu iz kriminalne aktivnosti, pri emu ne mora biti precizno

odreeno vrijeme i mjesto izvrenja takvih aktivnosti, ve bi bilo dovoljno okvirno

naznaiti vrijeme njihovog preduzimanja. Tako bi bilo mogue navesti da se radi

npr. o neovlaenom prometu opojnih droga koje je izvreno u tano neutvrenom

vremenskom razdoblju, npr. negdje u razdoblju od 2005. godine i trajalo je oko

dvije godine, uz takoe okvirno odreenje mjesta izvrenja, sa eventualnim

navoenjem pojedinih sauesnika u djelu i priblinim navoenjem njihova broja, te

okvirno postavljenom iznosu novca koji je iz toga proistekao i sl. Sasvim je

16 Up. S.Katui-Jergovi, HLJKPP, 2/2007, str. 632; V. Ikanovi, cit. rad, str. 101.

Bilten br.

7/2017.

[17]

izvjesno da je rjeavanje ovog pitanja u ovakvim sluajevima jedan od

najdelikatnijih zadataka koje sudovi u ovakvim postupcima trebaju da obave.

Iz ovoga proizlazi i drugo zanimljivo, ali istovremeno i sloeno pitanje odnosa

izmeu krivinog djela pranja novca i tog drugog, prethodnog krivinog djela, u

sluajevima kada je izvrilac djela pranja novca istovremeno i izvrilac ili

sauesnik u prethodnom djelu. Istina, ovo pitanje je jednim dijelom determinisano i

legislativnim rjeenjima, tj. nainom na koji je normativno ovo krivino djelo

ureeno u krivinom zakonu. U krivinom zakonodavstvu u BiH, jedni zakoni

uee u prethodnom djelu predviaju kao kvalifikatornu okolnost i uspostavljaju

tei oblik djela pranja novca, dok drugi to ne predviaju. To svakako ima znaaja

za rjeavanje pitanja sticaja izmeu ovih djela, odnosno kanjavanja za ta djela, jer

i jedno i drugo djelo predstavljaju dva samostalna krivina djela predviena u

zakonu. Istina, rije je o djelima koja su funkcionalno povezana, jer predstavljaju

meusobno povezane dijelove jednog jedinstvenog kriminalnog plana izvrioca.

Krivino djelo pranja novca predstavlja naknadno djelo koje je na izvjestan nain

logian slijed prethodnog djela, ali ono ni u kojem sluaju nema karakter tzv.

naknadnog nekanjivog djela, kao to je to npr. prikrivanje stvari od strane

izvrioca koje je pribavio izvrenjem nekog krivinog djela (npr. krae). To je

jasno ako se ima u vidu da se ovdje radi o krivinom djelu koje se po svojim

osnovnim obiljejima razlikuje od prethodnog, a to su radnja izvrenja i nain na

koji se ono ostvaruje, vrijeme i mjesto njegovog vrenja, lica ili subjekti koji u

tome uestvuju, sasvim drugo pravno dobro koje se povreuje, tetne posljedice

koje mogu znatno da premauju one koje su nastale izvrenjem prethodnog

krivinog djela, itd.

Po ovom pitanju u praksi primjene ove inkriminacije u pravosuu u BiH nije

uspostavljeno neko odreeno stanovite koje bi predstavljalo osnov za rjeavanje

pitanja sticaja ovih djela. U poetku primjene ovog djela pravosue je pokazivalo

odreene rezerve i suzdranost, pa je esto izbjegavalo kako optuivanje tako i

oglaavanje krivim optuenih izvrilaca za ovo krivino djelo. Tako je u

prvostepenoj presudi u predmetu ... (K-71/05 od 25.04.2006. godine) sud

zauzeo stav da sticaj izmeu krivinog djela trgovine ljudima radi prostitucije (l.

186. KZ BiH) i krivinog djela pranja novca (l. 209. KZ BiH) ne postoji i

optuene je osudio samo za prvo krivino djelo17. Meutim, Apelaciono vijee

17 Naalost, deavalo se da u nekim sluajevima optuba uopte i ne navodi krivino djelo

pranja novca, kao ni oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, kao to je

Bilten br.

7/2017.

[18]

istog suda je u svojoj presudi (K-45/06, od 25.10.2006. godine) nalo da se radi o

sticaju krivinih djela, pri emu je navelo da se radi o dva posve samostalna

krivina djela, sa razliitim radnjama i dobrima na koja su ona upravljena i da je za

pravilno krivinopravno vrednovanje i kvalifikaciju navedene kriminalne situacije

nuno uspostaviti postojanje sticaja, tj. da je takav injenini kompleks potrebno

kvalifikovati kao dva krivina djela i odmjeriti kaznu po pravilima sticaja (l. 53.

KZ BiH)18. Pravosue je ipak i prije i nakon ove odluke pokazalo odreeno

kolebanje u vezi sa ovim pitanjem, pa je nekada prihvatalo, a nekada iskljuivalo

postojanje sticaja (iskljuivalo ga je uglavnom kada je u pitanju krivino djelo

poreske utaje, pa je nekada kanjavalo samo za pranje novca, ali ne i poresku utaju,

npr. u sluaju B..., K-128/04 od 11.04.2005. godine). To je svakako

neopravdano, jer se radi o dva samostalna krivina djela. Takvom praksom

pravosue zapravo vri dekriminaciju krivinog djela pranja novca, jer ovo djelo,

kako je ve navedeno, redovno u svojoj osnovi ima neko ili neka druga krivina

djela. Ono to je u tom pogledu poseban problem i to je zabrinjavajue, odnosi se

na praksu Tuilatva BiH, koje nerijetko iz optunice izostavlja krivino djelo

pranja novca ili se ak odustaje od tog djela u toku postupka, ukljuujui i glavni

pretres, iako izvedeni dokazi nisu ostavljali nikakvu sumnju u njegovo postojanje.19

npr. u sluaju K..., broj: X-K-08/641-2 od 09.10.2009. godine, u kojem se radilo o djelu

neovlaeni promet opojnim drogama koje je vreno u duem vremenskom periodu, sa

velikom koliinom zaplijenjene droge, a u kojem je nesumnjivo postojalo i ovo djelo i

pribavljena imovinska korist. 18 Prihvatajui navode u albi tuilatva, Apelaciono vijee u obrazloenju navedene

presude naglaava ...da su u navedenim radnjama sadrana i sva obiljeja krivinog djela

pranja novca iz l. 209. st. 2. KZ BiH, te da ono postoji kao autonomna krivinopravna

cjelina, tj. kao samostalno krivino djelo koje se po svojoj krivinopravnoj prirodi razlikuje

od krivinog djela iz l. 186. KZ BiH. Dakle, iako je ono u funkcionalnoj vezi sa tim

djelom, to je inae karakteristika djela pranja novca, ipak se ono od njega bitno razlikuje

po svojim osnovnim elementima kao to je radnja izvrenja i posljedica, kao i po tome to

je upravljeno na drugi objekat zatite, radi ega se i nalazi u drugoj zakonskoj glavi

krivinih djela (Glava XVIII - krivina djela protiv privrede i jedinstva trita), pa se

osnovano u albi navodi da je pogrean zakljuak prvostepenog suda kada je navedene

radnje pravno ocijenio kao djelo koje je istovrsno sa djelom trgovine ljudima iz l. 186. KZ

BiH i koje je kao takvo na osnovu l. 54. KZ BiH ukljuio u konstrukciju produenog

krivinog djela kao jednog jedinstvenog krivinog djela, umjesto da ih pravno kvalifikuje

kao posebna krivina djela uinjena u sticaju, to prihvata i ovo vijee. 19 Tako je bilo npr. u predmetu K... (KP-44/05, od 19.04.2010.) u kojem je izmijenjena

optunica i izostavljeno, pored ostalih, i krivino djelo pranja novca, pri emu je optuba

svedena samo na poresku utaju (Optunica Tuilatva BiH, broj: KT-167/03. od

18.11.2009. godine), to je injeno i u nekoliko drugih sluajeva.

Bilten br.

7/2017.

[19]

Kako je ve navedeno, pitanje sticaja ovih djela zavisi kako od naina na koji

je djelo pranja novca ureeno u zakonu, tako i od toga da li je izvrilac osuen za

prethodno djelo ili nije. Poseban problem je sluaj ako je u zakonu predvien i tei

oblik djela za izvrioca koji je uesnik u izvrenju prethodnog djela. Prvo, ako je

izvrilac ve osuen za prethodno djelo (a kazna nije izdrana ili njeno izdravanje

nije ni zapoelo) jasno je da se tada ne radi o sticaju djela, ali e sud u tom sluaju

u odmjeravanju kazne primijeniti pravila koja se odnose na sticaj, uzimajui kao

utvrenu ve izreenu kaznu. Meutim, ukoliko za prethodno djelo uinilac nije

osuen, tada e svakako postojati sticaj ovih krivinih djela. Jedino ostaje otvoreno

pitanje da li e postojati sticaj prethodnog djela i osnovnog oblika pranja novca ili

e to biti kvalifikovani oblik pranja novca, ukoliko je takav oblik djela predvien.

U vezi sa ovim nema jedinstva miljenja, ali je autor ovog priloga miljenja da je

opravdano u tom sluaju uzeti da postoji sticaj izmeu prethodnog djela i pranja

novca u teem obliku. Takav stav je osnovan i logian, jer je uee u prethodnom

djelu okolnost koju zakon tretira kao kvalifikatornu, tj. vrednuje je kao okolnost

koja ukazuje na vei stepen opasnosti samog uinioca koja zasniva tei oblik djela

u odnosu na osnovni oblik djela. Takva kvalifikatorna okolnost ne iskljuuje

postojanje prethodnog krivinog djela niti odgovornost uinioca za isto, ve kako

je to reeno, samo ukazuje na vei stepen opasnosti samog uinioca, koju je

zakonodavac vrednovao prilikom konstituisanja zakonskog bia krivinog djela

pranja novca kao kvalifikatornu okolnost. Bilo bi posve nelogino i

kriminalnopolitiki neopravdano da se ovaj oblik djela tumai na nain da

iskljuuje odgovornost uinioca za prethodno djelo, pogotovo ako se ima u vidu da

je prethodno krivino djelo esto, po svojoj prirodi i teini, tee od ovog oblika

krivinog djela pranja novca (npr. prethodno krivino djelo moe biti krivino

djelo krijumarenje ljudi iz l. 189. st. 5. KZ BiH za koje je predviena kazna

zatvora najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor ili neovlateni promet opojnim

drogama iz l. 195. st. 2 KZ BiH sa zaprijeenom kaznom zatvora najmanje tri

godine, trgovina ljudima iz l. 186. st. 2. KZ BiH sa zaprijeenom kaznom zatvora

najmanje pet godina, itd.). Postojanje sticaja izmeu ovog oblika djela i prethodnog

djela je kriminalnopolitiki opravdano, na to upuuju i situacije u kojima je

izvrilac ve osuen za prethodno djelo i izdrao kaznu za isto, a prilikom suenja

za krivino djelo pranja novca okolnost da je izvrilac prethodnog djela uzima se

kao kvalifikatorna okolnost. Prema tome, nema osnova za drugaiji stav ni u

sluajevima kada on uopte nije procesuiran za prethodno krivino djelo.

Bilten br.

7/2017.

[20]

Literatura:

1. Babi, M, Filipovi, Lj, Raji, Z, Markovi, I: Komentari krivinih/kaznenih

zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I, Sarajevo, 2005.

2. Babi, M, Markovi, I: Krivino pravo, posebni dio, Banja Luka, 2005

3. Bai,F, Pavlovi, : Komentar Kaznenog zakona, Zagreb, 2004., s. 976.,

4. Bejakovi, P: Finansijska praksa, 1997, 21, (3),

5. Cindori, S: Sustav sprjeavanja pranja novca, Financijska teorija i praksa 31

(1), 2007

6. Horvati, , eparovi, Z i suradnici: Kazneno pravo, posebni dio, Zagreb,

1999.

7. Ikanovi, V: Pranje novca i oduzimanje imovine steene kriminalnim radnjama,

Pravo i pravda, 1/2009,

8. Jovanovi, M: Pranje novca ekonomija kriminaliteta, Organizovani

kriminalitet i korupcija, Zbornik Srpskog udruenja za krivino pravo, Kopaonik,

1996

9. Katui-Jergovi, S: Pranje novca (pojam, karakteristike, pravna regulativa i

praktini problemi), HLJKPP, br. 2/07.,

10. Kolari, D: Meunarodni standardi u oblasti borbe protiv pranja novca i

nacionalno krivino zakonodavstvo, Zbornik Udruenja za meunarodno krivino

pravo Primena meunarodnog krivinog prava organizovani kriminal-, Tara,

2007

11. Lazarevi, Lj: Komentar Krivinog zakonika Republike Srbije, Beograd, 2006

12. Markovi, P: Pranje novca, Pravni ivot, tom I, 9/2006.

13. Palija, D: Meunarodna suradnja i pravna pomo u predmetima pranja

novca, uloga i zadaci dravnog odvjetnika, HLJKPP, 2/2007,

14. kuli, M: Organizovani kriminalitet, pojam i krivinoprocesni aspekti,

Beograd, 2003. s. 131.

Bilten br.

7/2017.

[21]

Sreto Crnjak, sudija Suda Bosne i Hercegovine

PRAVOSNANOST, KONANOST I IZVRNOST U UPRAVNOM

POSTUPKU

1. Uvod

U skladu sa pravnim sistemom Bosne i Hercegovine, upravni postupci u Bosni

i Hercegovini regulisani su Zakonom o upravnom postupku Bosne i Hercegovine

(Slubeni glasnik BiH, broj 29/02 i 12/04), Zakonom o upravnom postupku

Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine F BiH, broj 2/98 i 48/99),

Zakonom o optem upravnom postupku Republike Srpske (Slubeni glasnik RS,

broj 13/02) i Zakonom o upravnom postupku Brko Distrikta Bosne i Hercegovine

(Slubeni glasnik BD BiH, broj 3/00, 5/00, 9/02, 8/03, 8/04 i 25/05).

Navedenim Zakonima regulisani su upravni postupci organa uprave koji se

vode u:

- Bosni i Hercegovini na dravnom nivou,

- Federaciji Bosne i Hercegovine,

- Republici Srpskoj i

- Brko Distriktu Bosne i Hercegovine.

Zakoni su, uglavnom, istog sadraja i istog obima, osim neznatnih odstupanja.

U praktinoj primjeni ovih zakona ukazuje se potreba utvrivanja znaaja

instituta pravosnanosti, konanosti i izvrnosti u upravnom postupku. Naime,

zbog mjestimice zbunjujueg pristupa zakonodavca u ureenju navedene materije,

u pravnoj su se praksi, kao i u zakonodavstvu, pojavili problemi i pogrena

shvatanja navedenih instituta.

2. Pravosnanost u upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini

Tokom razvoja i osamostaljenja upravnog prava kao posebne pravne grane,

pitanje pravosnanosti upravnih akata predstavljalo je jedno od najzamrenijih i

najspornijih pitanja, u prvom redu zbog brojnih i oprenih teoretskih koncepcija

kojima se vrlo esto negirala mogunost da upravni akti steknu svojstvo

pravosnanosti.

Bilten br.

7/2017.

[22]

Zakon o optem upravnom postupku iz 1930. godine (Slubene novine od

25.11.1930., br. 271), (u daljem tekstu: ZUP 1930) odreivao je kako se

pravosnane odluke kojima su stranke stekle odreena prava mogu ukinuti ili

izmijeniti samo uz opte zakonske uslove, i samo uz pristanak stranaka koje su

stekle prava. Zakon je ureivao i pravna sredstva kojima se moglo intervenisati u

pravosnane odluke.

Zakonom o optem upravnom postupku iz 1956. godine (u daljem tekstu: ZUP

1956) pravosnanost je ureena u sklopu osnovnih zakonskih naela, te su takoe

predviena i vanredna pravna sredstva kojima su se mogli osporavati pravosnani

akti. lan 11. navedenog Zakona pod naslovom Pravosnanost rjeenja

odreivao je: Rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti

upravni spor (pravosnano rjeenje), a kojim je neko lice steklo odreena

prava, moe se ponititi ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koji su

zakonom predvieni.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o optem upravnom postupku iz

1977. godine (Slubeni list SFRJ, broj 4/77) u lanu 11. rijei neko lice steklo

zamijenjene su rijeima stranka stekla, a iza rijei prava dodane su rijei

odnosno kojima su stranci odreene neke obaveze.

Od koncepcije pravosnanosti prihvaene u ovom zakonu nije se u bitnome

odstupilo tokom itavog vaenja zakona u bivoj SFRJ, a navedena je koncepcija

preuzeta i Zakonima o upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini.

Zakonom o upravnom postupku Bosne i Hercegovine pravosnanost rjeenja je

propisana kao jedno od naela upravnog postupka i to u lanu 17 koji glasi:

Rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor

(pravosnano rjeenje), a kojim je stranka stekla odreena prava, odnosno

kojim su stranci odreene neke obaveze, moe se ponititi, ukinuti ili

izmijeniti samo u sluajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvieni.

Naelo pravosnanosti je na identian nain propisano lanom 13. Zakona o

upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, te, takoe, lanom 13.

Zakona o upravnom postupku BD BiH.

lanom 13. Zakona o optem upravnom postupku RS, kao jedinstveno naelo,

Bilten br.

7/2017.

[23]

propisano je naelo konanosti i pravosnanosti, koje glasi: Rjeenje protiv

koga se ne moe izjaviti alba (konano rjeenje), niti pokrenuti upravni spor

(pravosnano rjeenje), moe se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u

sluajevima koji su zakonom predvieni.

U navedenim odredbama Zakona o upravnim postupcima u Bosni i

Hercegovini sadrano je naelo o formalnoj i materijalnoj pravosnanosti. Iz

navedenih odredbi proizilazi da formalnu pravosnanost u upravnom postupku

stie ono rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni

spor. Ovi uslovi su kumulativni, tj. oba ova uslova moraju postojati u svakom

pojedinom sluaju da bi jedno rjeenje moglo da stekne formalnu pravosnanost.

Materijalnu pravosnanost stie ono rjeenje koje je postalo formalno

pravosnano (protiv kojeg se ne moe izjaviti alba, niti pokrenuti upravni spor) i

kojim je neka stranka stekla odreena prava, ili kojim je stranci odreena

neka obaveza. Iz ove odredbe proizilazi da materijalnu pravosnanost ne stiu sva

formalno pravosnana rjeenja.

Pod pravosnanim rjeenjem podrazumijeva se kako rjeenje protiv kojeg

se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor, a kojim je stranka stekla

odreena prava, tako i rjeenje kojim je stranci odreena neka obaveza. Prema

tome, pravosnanost stie i rjeenje kojim su stranci odreene neke obaveze, a

protiv koga se ne moe izjaviti alba, niti pokrenuti upravni spor.

Materijalna pravosnanost ima za dejstvo da se organ koji je donio

pravosnano rjeenje ne moe uputati u ponovno rjeavanje te stvari. Donoenjem

prvostepenog, odnosno drugostepenog rjeenja zavrena je uloga organa koji je

donio takvo rjeenje.

Ako protiv prvostepenog rjeenja alba nije doputena, ili ako se radi o

drugostepenom rjeenju, donijetom po albi, o zakonitosti tih rjeenja ovlaen je

da rjeava nadleni sud, ako je protiv takvih rjeenja pokrenut upravni spor. Ako

je, pak, takvo rjeenje postalo formalno pravosnano u upravnom postupku, i

ako je tim rjeenjem neka stranka stekla odreena prava, takvo rjeenje se

moe staviti van snage samo upotrebom vanrednih pravnih sredstava, ako

postoje razlozi za primjenu ovih odredaba. Organ koji je donio takvo rjeenje

ne moe ga ponititi ili ukinuti osim iz razloga predvienih u ZUP.

Bilten br.

7/2017.

[24]

Materijalnu pravosnanost mogu da steknu samo rjeenja kojima su

pojedinci ili pravna lica stekla neka prava odnosno kojima su subjektima

odreene obaveze. Vei broj pravnih teoretiara koji zastupaju gledite o

postojanju materijalne pravosnanosti upravnih akata uglavnom stoji na gleditu da

materijalnu pravosnanost mogu da steknu samo rjeenja na osnovu kojih su

pojedinci ili pravna lica stekla izvjesna prava. Meutim, pojam prava u teoriji je

prilino sporan. Nije tako jasno koji su to upravni akti na osnovu kojih je stranka

stekla izvjesna prava. U pravnoj teoriji postoji gledite po kojem se pod pravom

podrazumijeva takva subjektivna situacija koja sadri ovlaenje pojedinca ili

pravnog lica da zahtijeva konkretnu prestaciju (inidbu). Pojam subjektivne pravne

situacije nesumnjivo je iri od pojma steenih prava koji je pojam predmet

diskusije u upravnoj teoriji. S obzirom da se izvjesna prava mogu stei na osnovu

konstitutivnih, kao i na osnovu deklarativnih upravnih akata, preovladava miljenje

da materijalnu pravosnanost mogu da steknu obje vrste akata. Prema tome, bilo

da se rjeenjem samo utvruje postojanje prava (deklarativni akti), bilo da se

rjeenjem stvara pravo (konstitutivni akti), nesumnjivo je da se na osnovu

ovih vrsta pravnih akata stiu prava odnosno stvara subjektivna situacija.

Kao to je ve reeno, materijalnu pravosnanost mogu da steknu i oni upravni

akti kojima su stranci odreene samo obaveze. A pravno dejstvo ovakve

materijalne pravosnanosti je u tome, da organ docnije ne moe da u novom

postupku donese novo rjeenje kojim e se poveati obaveza stranci.

Materijalnu pravosnanost ne mogu da steknu negativni pravni akti.

Materijalnu pravosnanost mogu da steknu kako pravno vezani akti, tako

i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene. U pogledu pravno vezanih akata

postoji saglasnost najveeg broja pravnih pisaca da ovi akti mogu da steknu

materijalnu pravosnanost, dok u pogledu pravnih akata koji se donose na osnovu

slobodne ocjene postoje izvjesna razmimoilaenja meu pravnim piscima.

Miljenja smo da i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene mogu da steknu

materijalnu pravosnanost. Ovo zbog toga to se ovlaenje za vrenje diskrecione

ocjene gasi upotrebom ovlaenja, tj. donoenjem rjeenja na osnovu slobodne

ocjene, tako da poslije donoenja rjeenja organ ne moe raspolagati tim

ovlaenjem. Prema tome, akti doneseni na osnovu slobodne ocjene kojim su

pojedinci ili pravna lica stekla neko pravo mogu postati pravosnani pod istim

uslovima kao i odgovarajui pravno vezani akti. Na primjer, kad je nadlean

organ izdao pojedincu na osnovu slobodne ocjene odobrenje za voenje privatne

Bilten br.

7/2017.

[25]

zanatske radnje (u sluaju kad je zakonom predvieno dozvola se izdaje na osnovu

slobodne ocjene), isti ili nadzorni organ ne bi mogao ukinuti ili ponititi rjeenje

ako se materijalne okolnosti nisu izmijenile i ako ne postoji koji od razloga za

primjenu vanrednih pravnih sredstava u upravnom postupku ili u posebnom

zakonu.

Dejstvo novih propisa ili izmjena postojeih propisa na materijalnu

pravosnanost upravnih akata. Na materijalnu pravosnanost rjeenja je, po

pravilu, bez uticaja donoenje novog propisa koji je u suprotnosti sa propisom na

osnovu kojeg je donijeto pravosnano rjeenje, kao i izmjena takvog propisa.

Prema tome, novi propis ili izmjena postojeeg propisa, po pravilu, ne moe imati

nikakvog dejstva na subjektivnu situaciju stvorenu pravosnanim rjeenjem. Ovo

zbog toga to novi propis ili izmjena postojeeg propisa, po pravilu nemaju

retroaktivno dejstvo, ve djeluju samo ubudue. Samo izuzetno, zakonu se moe

dati retroaktivno dejstvo, u kojem sluaju se podvrgavaju reviziji i sva pravosnana

rjeenja. Ali ovo mora biti izriito navedeno u zakonu.

Materijalnu pravosnanost stie samo dispozitiv upravnog akta (rjeenja).

Treba istai da pravosnanim ne postaju svi dijelovi upravnog akta, ve samo

dispozitiv upravnog akta. Prema tome, ostali dijelovi upravnog akta, naime,

obrazloenje i uputstvo o pravnom lijeku, ne mogu postati pravosnanim. Jedna od

znaajnih posljedica ovog principa sastoji se u tome to rjeenje prethodnog

(prejudicionog) pitanja u upravnom postupku, koje je sastavni dio obrazloenja

rjeenja, ne postaje pravosnano. Stoga organ koji je stvarno i mjesno nadlean za

rjeavanje prethodnog pitanja, moe to pitanje docnije rijeiti na drugaiji nain

nego to je ono rijeeno kao prethodno pitanje u pravosnanom rjeenju.

Izuzeci od materijalne pravosnanosti rjeenja. Mada je ZUP usvojio naelo

formalne i materijalne pravosnanosti upravnih akata, ipak su postojali jaki razlozi

da se predvide izvjesni izuzeci od ovog naela. ZUP je predvidio tano odreene

sluajeve u kojima se dozvoljava organima i organizacijama da ukidaju, mijenjaju

ili oglaavaju nitavim materijalno pravosnana rjeenja.

Naime, u lanu 17. ZUP BiH, odnosno odgovarajuim odredbama entitetskih

zakona o upravnom postupku i BD BiH, je predvieno da se materijalno

pravosnano rjeenje moe ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koji

su zakonom predvieni. Prema tome, drugim aktom organa odnosno organizacije

manje pravne snage od zakona ne mogu se predvidjeti izuzeci od materijalne

Bilten br.

7/2017.

[26]

pravosnanosti rjeenja.

Izuzeci od materijalne pravosnanosti predvieni su u sluaju preduzimanja

vanrednih pravnih sredstava kao to su: 1) ponavljanje postupka; 2) zahtjev za

zatitu zakonitosti; 3) ponitavanje i ukidanje po pravu nadzora; 4) ukidanje i

mijenjanje uz pristanak stranke; 5) vanredno ukidanje.

Posebnim zakonima se mogu predvidjeti i drugi sluajevi izuzetaka od

pravosnanosti. Takvi izuzeci su, na primjer, predvieni carinskim zakonom,

zakonima o porezu, o penzijskom i invalidskom osiguranju, o ratnim vojnim

invalidima i dr.

Privremena rjeenja ne mogu da steknu pravosnanost. Iako se

privremenim aktima stiu izvjesna prava, ipak iz same prirode ovih akata proizilazi

da se na osnovu ovih akata mogu da steknu samo prava koja imaju ogranienu

vremensku vanost, tj. koja vae do odreenog roka. Stoga je sama priroda ovih

akata u suprotnosti sa pojmom pravosnanosti, zbog ega ovi akti i ne mogu da

steknu pravosnanost.

Kao to je na poetku reeno, Zakoni o upravnim postupcima u Bosni i

Hercegovini institutu pravosnanosti priznaju snagu osnovnog naela.

U praksi Evropskog suda pravde zatita steenih prava ulazi u sadraj naela

pravne sigurnosti kao opteg pravnog naela kojemu sud prua zatitu. Naelo

zatite legitimnih oekivanja usko je povezano s naelom zatite steenih prava te

takoe predstavlja jedan od aspekata pravne sigurnosti. U pravnoj se teoriji istie

kako je teko povui jasnu razliku izmeu koncepta steenih prava i zatite

legitimnih oekivanja stranaka.

Zakonima o upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini nije izriito utvreno

naelo zatite legitimnih oekivanja stranaka (legitimni cilj) kao jedno od naela

upravnog postupka, meutim postojanje tog naela u bosansko-hercegovakom

pravnom poretku potvrdio je Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojim odlukama.

Moe se zakljuiti da pravosnanost, prema zakonima o upravnim postupcima

u Bosni i Hercegovini u osnovi predstavlja institut kojim se onemoguuje

odluivanje o stvari o kojoj je u redovnom postupku pravosnano odlueno (ne bis

in idem) te kojim se u prvom redu od izmjena zatiuju stranke koje su upravnim

Bilten br.

7/2017.

[27]

aktima stekle odreena prava. Prema zakonima o upravnim postupcima u Bosni i

Hercegovini pravosnano je rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti

pokrenuti upravni spor. Pravosnanost, prema tome konzumira i albu u

upravnom postupku i tubu u upravnom sporu. Drugim rijeima, pod pravosnanim

rjeenjem podrazumijeva se rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba, niti

pokrenuti upravni spor, odnosno rjeenje protiv kojeg je bezuspjeno voen

upravni spor, tj. protiv kojeg je tuba u upravnom sporu bila odbijena.

Institut pravosnanosti je, prema tome, vrsto vezan uz upravno-sudsku zatitu

u Bosni i Hercegovini. Upravno-sudska zatita je jedan od temelja modernih

pravnih drava, jer se sudskom kontrolom nad radom uprave tite i subjektivna

prava graana i objektivna zakonitost. Naime, upravno-sudska zatita temelji se na

ideji o podjeli vlasti gdje jedna vlast (sudska) nadzire drugu (upravnu). Time se

postie da uprava prestaje biti sudija u vlastitoj stvari, ime se u bitnom

onemoguavaju nezakonitosti koje bi uprava mogla initi da nema sudskog

nadzora.

Vanost instituta pravosnanosti, prema tome, nalazi se i u injenici da iza

svakog pravosnanog akta stoji autoritet upravnog suda. Sudska odluka je ta

koja svojom pravosnanou pokriva upravni akt. ak i ako nije pokrenut upravni

spor, sama mogunost njegova pokretanja moe odvratiti upravne organe od

moguih nezakonitih postupanja. Dakle, institutom pravosnanosti tite se graani

od moguih nezakonitosti u radu uprave. Stoga je zadatak bosansko-hercegovakog

pravnog sistema da uspostavi mehanizme kojima e se omoguiti graanima da

njihova prava (a i obaveze), nakon provoenja upravnih i upravno-sudskih

postupaka, budu to prije zajamena u pravosnanim upravnim aktima.

Nitavo rjeenje nije uopte podobno za pravosnanost, te okolnost da je

organ negativno rijeio zahtjev stranke za izmjenu rjeenja koje bi bilo nitavo ne

predstavlja smetnju da se isto kasnije od strane nadlenog organa oglasi nitavim u

smislu lana 268 (sada 258) ZUP-a (Presuda Vrhovnog suda Jugoslavije U

11784/64 od 8. januara 1965. godine).

3. Konanost u upravnom postupku

Pojam konanosti u opti upravni postupak zakonodavac je uveo ZUP-om -

1956. godine, te ga je u bivoj SFRJ zadrao kroz sve zakonske izmjene i dopune.

Bilten br.

7/2017.

[28]

Navedenim pojmom zakonodavac je oznaio pravnu snagu koju upravni akt

ima u trenutku kada se protiv njega vie ne moe izjaviti alba kao redovan pravni

lijek.

Pojmu konanosti veliku panju je posvetila i pravna teorija, te se o njemu,

tako, pisalo i u udbenicima upravnog prava u bivoj dravi. U njima se pojam

konanosti razdvajao od pojma pravosnanosti upravnog akta (kao i od pojma

izvrnosti), naglaavala se vanost pojma za koncepciju vanrednih pravnih

sredstava.

Vaeim Zakonima o upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini konanost

je uspostavljena kao jedno od naela upravnog postupka. Prema odredbi lana

16. (pod naslovom Konanost rjeenja) Zakona o upravnom postupku Bosne i

Hercegovine (lan 12. ZUP-a F BiH i lan 12. ZUP- BD BiH) Rjeenje protiv

kojeg se ne moe izjaviti redovno pravno sredstvo (alba) u upravnom

postupku (konano u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko

pravo, odnosno kojim su stranci odreene neke obaveze, moe se ponititi,

ukinuti ili izmijeniti samo u sluajevima koji su ovim ili drugim zakonom

predvieni. Prema naelu konanosti i pravosnanosti rjeenja datog u lanu 13.

ZOUP-a Republike Srpske Rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba

(konano rjeenje), niti pokrenuti upravni spor (pravosnano rjeenje), moe

se ponititi ili izmijeniti samo u sluajevima koji su zakonom predvieni.

Prema navedenim odredbama, konanost moe nastupiti odmah nakon

zavretka prvostepenog postupka, tj. nakon donoenja i dostavljanja prvostepenog

rjeenja. Do svojstva konanosti upravnog akta u ovom trenutku u voenju

postupka dolazi kada protiv prvostepenog rjeenja nije doputena alba, ili kada je

alba bila doputena, ali je stranka propustila rok za njeno izjavljivanje. Takoe,

konanost nastupa i nakon zavretka drugostepenog postupka kada drugostepeni

organ donese i dostavi rjeenje o albi. U navedenoj situaciji akt postaje

pravosnaan istekom roka za podnoenje tube za pokretanje upravnog spora, ili,

ako se tuba podnese, trenutak nastupanja pravosnanosti zavisi od odluke suda u

upravnom sporu. Prema tome, s obzirom na to da je stranka duna izjaviti albu

prije eventualnog podnoenja tube za pokretanje upravnog spora, vremenski

konanost ili prethodi pravosnanosti upravnog akta ili nastupa istovremeno sa

pravosnanou. Nije, dakle, mogua situacija da se konanost javi nakon

pravosnanosti, odnosno da akt najprije stekne svojstvo pravosnanosti, pa tek

onda konanosti.

Bilten br.

7/2017.

[29]

Korienjem pojma konanosti u zakonskim tekstovima i upravno-pravnoj

literaturi moe se jezgrovito istai pravna snaga i svojstvo koje upravni akt ima u

trenutku kada je zavren postupak pred upravnim organima, ali jo nije stekao

snagu pravosnanosti. Pojam konanosti je izuzetno znaajan za utvrivanje

trenutka u kojem je mogue izjaviti pojedine vanredne pravne lijekove, te i za

utvrivanje trenutka kada se moe pristupiti izvrenju upravnog akta. Pojam

konanosti je postao dio upravnopravne tradicije, te se koristi u velikom broju

posebnih zakona kojima se ureuje upravni postupak.

Interesantno je istai da je pojam konanosti izbaen iz novog ZUP-a Hrvatske

(Narodne novine, broj 47/09). No, bez obzira na injenicu da logika postupka to i

dalje nalae, zakonodavac navedeni pojam jezino nije zamijenio nekim drugim

pojmom istog znaaja. Umjesto s jednim pojmom kojega bi dosljedno primjenjivao

u zakonu, zakonodavac se posluio sa dva pojma, tj. s dvije razliite sintagme:

rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba i i nakon isteka roka za albu.

4. Izvrnost u upravnom postupku

Izvrenje rjeenja je sprovoenje u ivot realizacija njegovog dispozitiva.

Zavisno od toga kakve je vrste obaveza utvrena dispozitivom rjeenja, izvrenje

se sprovodi u upravnom postupku po odredbama etvrtog dijela Zakona o

upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini, ili u sudskom postupku po odredbama

Zakona o izvrnom postupku.

Obavezu utvrenu dispozitivom rjeenja stranka moe da izvri dobrovoljno, u

ostavljenom roku, i u tom sluaju nee ni doi do primjene odredaba navedenih

zakona koje reguliu izvrenje upravnog akta. Tek ako taj rok bezuspjeno

protekne i stranka ne izvri obavezu, dobrovoljno izvrenje se sprovodi po

odredbama ZUP-a ili po odredbama Zakona o izvrnom postupku, zavisno od vrste

obaveze.

Zakoni o upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini pitanju izvrenja

posveuju svoj etvrti dio u kojem najprije utvruju kad rjeenje odnosno

zakljuak postaje izvran, te odreuju osobu izvrenika. Nadalje, propisuje se kako

se izvrenje provodi i po slubenoj dunosti i na prijedlog stranke, te nakon to je

utvreno kako se izvrenje provodi radi ostvarivanja novanih ili nenovanih

obaveza, detaljnije je normirano samo izvrenje novanih i nenovanih obaveza.

Zakoni o upravnim postupcima, nastavljajui normirati postupak izvrenja,

Bilten br.

7/2017.

[30]

odreuju kako se u situaciji kada izvrenik ne postupi po izvrnom rjeenju donosi

zakljuak u pisanom obliku, te podrobnije utvruju sadraj navedenog zakljuka i

mogunost albe protiv njega. ZUP, takoe, propisuje i odgodu izvrenja, vrijeme

izvrenja te prisilno izvrenje nenovanih obaveza novanom kaznom, izvrenje

nenovanih obaveza putem treih lica i izvrenje nenovanih obaveza

neposrednom prinudom. Na posljetku, ZUP ureuje obustavu izvrenja, otklanjanje

posljedica ponitavanja ili izmjene izvrnog rjeenja, izvrenje radi obezbjeenja i

privremeni zakljuak o obezbjeenju.

Interesantno je istai da je novi ZUP Hrvatske (Narodne novine br: 47/09),

stupio na snagu 1.1.2010. godine, uveo naelo razmjernosti (proporcionalnosti) u

izvrenju. Razraujui naelo razmjernosti u zatiti prava stranaka i javnog interesa

ZUP propisuje kako se izvrenje provodi na nain i primjenom sredstava koja su

najblaa za izvrenika, a dovode do cilja izvrenja (razmjernost u izvrenju).To

naelo ima porijeklo u evropskom pravu, a posebno ga Evropski sud pravde, kao i

Evropski sud prvog stepena, smatraju jednom od osnovnih procesnih garancija u

upravnom postupanju.

Postupak prinudnog izvrenja moe se pokrenuti tek kada rjeenje postane

izvrno.

U pravnoj teoriji izvrnost upravnog akta istie se kao jedna od njegovih

karakteristika. Strogo se razluuje izvrnost akta od pravnog djelovanja upravnog

akta zbog injenice da se kod izvrnosti upravnog akta zapravo radi o mogunosti

njegovog prinudnog izvrenja.

Trenutak nastupa izvrnosti rjeenja vezan je uz mogunost korienja albe,

ali i upravnosudske tube. Prvostepeno rjeenje, tako, moe postati izvrno im je

dostavljeno stranci ako alba nije doputena ili ako alba ne odlae izvrenje. Ako

je alba doputena i odlae izvrenje, prvostepeno rjeenje moe postati izvrno

istekom roka za albu ako alba nije izjavljena. Ako stranka albu izjavi, rjeenje

e postati izvrno dostavom rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija. Prema

ZUP-u Republike Hrvatske, prvostepeno rjeenje moe postati izvrno i danom

odricanja stranke od prava na albu, te dostavom stranci rjeenja o obustavi

postupka u povodu albe ako je stranka odustala od albe. Novost ZUP-a

Hrvatske je da se stranka moe odrei prava na albu, odnosno od nje odustati.

Budui da se protiv drugostepenog rjeenja ne moe izjaviti alba,

Bilten br.

7/2017.

[31]

drugostepeno rjeenje kojim se rjeava upravna stvar postaje izvrno dostavom

stranci. Drugostepeno rjeenje kojim je izmijenjeno prvostepeno rjeenje postaje

izvrno, takoe, kada se dostavi stranci.

S obzirom na to da i tuba u upravnom sporu moe odgoditi izvrenje rjeenja,

do izvrnosti rjeenja moe doi tek nakon pravosnanosti, tj. tek nakon

dostavljanja stranci presude kojom se odbija tuba. Takoe, ako je u rjeenju

odreeno da se radnja koja je predmet izvrenja moe izvriti u za to ostavljenom

roku (rok za dobrovoljno izvrenje inidbe), rjeenje e postati izvrno tek istekom

tog roka. Ako rjeenjem nije odreen rok za izvrenje radnje, rjeenje postaje

izvrno u roku od 15 dana od dana donoenja rjeenja. Rjeenjem ostavljeni rok za

izvrenje rjeenja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvrenje poinje tei od

dana kad rjeenje postane izvrno.

Ako se razmatra vremenski odnos izmeu izvrnosti i konanosti, moe se

zakljuiti da je njihovo nastajanje najee istovremeno. No, izvrnost moe

nastupiti i prije konanosti u situacijama kada alba nema suspenzivno dejstvo (u

tom sluaju rjeenje postaje izvrno danom dostave rjeenja stranci, a konano tek

danom dostave rjeenja o odbacivanju ili odbijanju albe). Isto tako, izvrnost

moe nastupiti nakon konanosti kada je u rjeenju odreen rok za dobrovoljno

izvrenje inidbe, kao i ako se ishodi odlaganje izvrenja upravnog akta do

donoenja odluke u upravnom sporu.

Meutim, u novom zakonodavstvu Hrvatske je prihvaeno miljenje pojedinih

autora da se radi o gotovo istim pojmovima, te da se u primjeni odredaba posebnih

propisa konaan akt treba shvatiti kao izvrni akt prema novom ZUP-u Hrvatske. U

postupku usklaivanja sa ZUP-om Hrvatske, u velikom broju posebnih zakona

pojmovi konanost ili konaan zamijenjeni su pojmovima izvrnost ili

izvran.

Meutim, smatram da se u biti radi o dva razliita instituta. Pojmom

konanosti eli se izraziti procesni trenutak u kojem se rjeenje nalazi kada protiv

njega vie nije mogue koristiti redovna pravna sredstva (alba) u upravnom

postupku. Pod pojmom izvrnosti, pak, u prvom redu podrazumijevamo mogunost

prinudnog ostvarenja dispozitiva upravnog akta.

Jedina slinost izmeu navedenih instituta je u tome da se u nekim situacijama

njihov nastanak vremenski podudara. Meutim, kako je ranije navedeno, vrlo su

Bilten br.

7/2017.

[32]

esti i sluajevi da takvog vremenskog podudaranja nema, te da izvrnost moe

nastati i prije, ali i nakon konanosti.

5. Zakljuak

Instituti pravosnanosti, konanosti i izvrnosti prisutni su u bosansko-

hercegovakom upravnom postupku ve vie od 80 godina, te su zadrani i u

Zakonima o upravnom postupku u samostalnoj Bosni i Hercegovini.

Zakonodavac je u ureenju instituta pravosnanosti, konanosti i izvrnosti

upravnih akata zadrao, ali i unaprijedio neka ranija pravila upravnog postupka.

Zakonima o upravnim postupcima institutu konanosti data je snaga posebnog

naela (ZUP BiH, F BiH i ZUP BD BiH), dok je prema ZOUP-u RS naelo

konanosti i naelo pravosnanosti ustanovljeno kao jedno naelo.

Bilten br.

7/2017.

[33]

Demirel Deli, pripravnik u Sudu Bosne i Hercegovine

NAPLATA SUDSKE TAKSE

(DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA)

1. Komentar odredaba Zakona o sudskim taksama u postupku pred Sudom

Bosne i Hercegovine

Postupak i nain plaanja sudske takse za postupanje pravosua, u in concreto

predmetima na centralnom nivou vlasti u Bosni i Hercegovini je ureen Zakonom o

sudskim taksama u postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine1 (ZoST pred

Sudom BiH).

Imperativne odredbe Zakona su struktuisane u sedam osnovnih cjelina, i to: I -

ope odredbe, II oslobaanje od plaanja takse, III postupak za naplatu

nenaplaene takse, IV povraaj takse, V nadzor, VI taksena tarifa i VII

zavrna odredba.

1.1. Ope odredbe

Opim odredbama normira se cilj i svrha donoenja Zakona (lan 1.), definiu

subjekti na koje se ZoST pred Sudom BiH primjenjuje (lan 2. stav 1.) i njihove

obaveze prilikom postupka naplate sudske takse (lan 2. stav 2. i 3.), dunosti

subjekta koji provodi postupak naplate sudske takse (lan 3.), rokovi i vrste

postupaka u kojima se provodi postupak naplate sudske takse (lan 4., 5., 6.), nain

plaanja (lan 7.), posljedice neplaanja (lan 8.) i zastarijevanje (lan 9.).

lanom 1. stav 1. ZoST pred Sudom BiH propisuje se cilj i svrha donoenja

Zakona, a to je naplata sudskih taksi u postupku pred Sudom BiH (sa nainom

naplate), dok je stavom 2. navedenog lana normirano da se postupci u kojima se

plaa taksa i visina takse za pojedinane radnje utvruju taksenom tarifom, u

skladu sa odredbom lana 22. Zakona.2 Taksenom tarifom propisan je varijabilni

1 Zakon o sudskim taksama u postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, Slubeni

glasnik BiH broj 39/03. Zakon je usvojen 29.10.2003. godine. 2 lan 22. ZoST pred Sudom BiH egzaktno propisuje tarifnu stopu takse za pojedine radnje

(podneske, presude ili druge radnje). Tako je, exempli causa, propisano da za tubu,

protutubu i za prijedlog za ponavljanje postupka, u zavisnosti od vrijednosti predmeta

spora, sudska taksa iznosi: do 1.000,00 KM vrijednosti spora 5% takse, do 5.000,00 KM

Bilten br.

7/2017.

[34]

iznos sudske takse, koji je u direktnoj korelaciji sa vrijednou predmeta spora, a

maksimalni iznos je 20.000,00 KM.

Zakonom se takseni obaveznik definira kao osoba po ijem prijedlogu ili u

ijem interesu se preduzimaju radnje utvrene ovim zakonom (lan 2.).3

Formulacija citirane zakonske odredbe moe da izazove nedoumice zbog

neuobiajene (nelogine) jezike konstrukcije. Naime, obaveznik plaanja sudske

takse je definiran kao osoba u ijem interesu se preduzimaju radnje utvrene

predmetnim Zakonom. Oigledno je rije o previdu, jer se nije detaljno obraala

panja na svrhu donoenja zakona koja je propisana lanom 1. Zakona, jer je svrha

ZoST pred Sudom BiH naplata sudske takse, koja predstavlja prihod Bosne i

Hercegovine. Prema tome, takseni obaveznik svakako nije osoba u ijem interesu

se preduzimaju radnje utvrene ovim zakonom, zato to plaanje takse koja

predstavlja prihod BiH nije individualni/lini interes taksenog obaveznika. tavie,

plaanje sudske takse je u direktnoj koliziji sa interesom taksenog obaveznika. Bilo

bi uputno, komparativno-pravnom metodom, prihvatiti valjanu jeziku formulaciju

pojedinih zakona kojima je ureena oblast sudske takse.4 Tako npr., odredba lana

2. Zakona o sudskim taksama Zeniko-dobojskog kantona propisuje da: sudske

takse propisane ovim zakonom plaa lice po ijem zahtjevu ili u ijem interesu se

preduzimaju radnje u postupku, za koje je ovim zakonom utvreno plaanje takse.

Ovakva jezika formulacija ne ostavlja prostora za vieznanu interpretaciju ili

nedoumice prilikom tumaenja subjekata na koje se Zakon odnosi, pa bi bilo

uputno novelirati Zakon na predloeni nain, koji ima uporite i u praksi

postupanja sudova u BiH.5

4% takse, na iznose preko 5.000,00 KM 3% takse, a najvie 10.000,00 KM takse. Za

albu, reviziju protiv presude i za albu protiv rjeenja u sporovima zbog smetanja posjeda

propisano je plaanje dvostrukog iznosa prethodno navedene takse za tubu, protutubu i

prijedlog za ponavljanje postupka. 3 lan 2. stav 1. ZoST pred Sudom BiH. Konkludirajui, to praktino znai da tuitelj u

parninom postupku inom predaje ili dostavljanja tube postaje takseni obaveznik, dok u

upravnom postupku osoba koja podie tubu protiv upravnog akta istovremeno postaje

takseni obaveznik. 4 Vidi: l. 2. stav 1. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo, Slubene novine

Kantona Sarajevo broj: 36/14, 23/16, l. 2. stav 1. Zakona o sudskim taksama Tuzlanskog

kantona, Slubene novine Tuzlanskog kantona broj: 5/09. 5 Istovjetnu odredbu sadri i lan 16. Uputstva o postupku naplate trokova krivinog

postupka, novane kazne, protupravne imovinske koristi i sudskih taksi u postupcima pred

Sudom Bosne i Hercegovine od 26.05.2011. godine. U sluaju mijenjanja predmetne

zakonske odredbe, loginim se namee zakljuak da bi i odredbu lana 16. Uputstva bilo

Bilten br.

7/2017.

[35]

lanom 3. Zakona6 normirano je da postupak naplate sudske takse pokree i

vodi Sud po slubenoj dunosti. Iz prethodno navedenog proizilazi da je Sud7

obavezan da pokrene i vodi postupak naplate sudske takse od taksenog obveznika

po ijem prijedlogu ili u ijem interesu se preduzimaju radnje utvrene ovim

Zakonom (iako je primjerenija formulacija: u ijem interesu se preduzimaju radnje

u postupku za koje je ovim zakonom utvreno plaanje takse), kao i za podneske i

zapisnike koji zamjenjuju podneske, a koji se sastavljaju na zahtjev taksenog

obveznika. Predmetnom odredbom Sudu je nametnuta obaveza ex officio

postupanja, to znai da su aurnost postupanja i kvalitet voenja postupka naplate

sudske takse iskljuiva ingerencija Suda. Ipak, ovakva formulacija ostavlja

znaajan prostor za konkretizaciju. Namee se kao primaran zakljuak da Sud u

svim postupcima provodi postupak naplate sudske takse, tj. da bez aurnosti i

interveniranja Suda nije mogue naplatiti taksu. Takav, logian zakljuak, ipak

nije ispravan! lanom 13. Zakona, propisano je pravilo da je takseni obveznik

duan platiti taksu, a da postupak u sluaju neplaanja takse provodi Sud. Zbog

toga, ini se jasnijom formulacijom odredba lana 7. stav 2. Zakona o sudskim

taksama Zeniko-dobojskog kantona kojom se propisuje: Ako taksa nije plaena

sud poziva stranku da je plati. Ukoliko i pored toga stranka ne plati taksu, sud o

tome donosi rjeenje. Pohvalna je namjera normotvorca na centralnom nivou

vlasti da ukae na ex officio postupanje Suda, to utie na ozbiljnost i predodbu o

znaaju ove norme, ali bi formulacija, npr. ako je taksa neplaena ili nedovoljno

plaena, Sud e po slubenoj dunosti pokrenuti i voditi postupak naplate takse;

bila primjerenija i konkretnija.

lanom 4. Zakona normiran je trenutak nastanka taksene obaveze (ako

zakonom nije drugaije odreeno), i to za podneske u trenutku kada podnesak bude

neposredno predat ili zaprimljen kod Suda (npr. trenutak zaprimanja tube u

nuno izmijeniti kako bi se otklonile nedoumice i sprijeila kolizija normi koje nisu u

identinom rangu hijerarhijske ljestvice normativnih akata. 6 Bitno je ukazati da lan 3. Zakona o sudskim taksama u postupku pred Sudom Bosne i

Hercegovine normira obavezu Suda da pokrene i vodi postupak, ali odredba meritorno ne

ukazuje da je Sud nadlean za okonanje postupka (pa i eventualnu, prinudnu naplatu). O

tome vie u dijelu komentara postupak za naplatu nenaplaene takse. 7 Sud je generalni i apstraktni termin koji normotvorac koristi u uvodnim odredbama

Zakona da ukae na konkretnu obavezu institucije, a eventualno zakonskim, ili internim

aktima Suda bi se trebala regulisati, funkcionalno, konkretna obaveza prema sistematizaciji

radnih mjesta. O tome vie u nastavku u komentaru lanova koji konkretno normiraju

postupanje Suda, a u vezi sa Uputstvom o postupku naplate trokova krivinog postupka,

Bilten br.

7/2017.

[36]

parninom postupku), za sudske odluke - kada se stranci ili njenom zastupniku

urui prijepis odluke (dan dostavljanja presude strankama ili

zastupnicima/punomonicima), za ostale radnje - kad je zatraeno njihovo

preduzimanje, odnosno, kada Sud pone postupanje. Vrijeme nastanka taksene

obaveze nije normirano na identian nain kantonalnim zakonima,8 koji trenutak

nastanka taksene obaveze za sudske odluke alternativno vezuju za: dan donoenja

odluke, u sluaju neprisustva jedne od stranaka za dan dostavljanja pismene

obavijesti o datumu donoenja odluke, odnosno za dan dostave odluke. Smatram da

je trenutno rjeenje u ZoST pred Sudom BiH, koje navodi generiki odreen

trenutak nastanka taksene obaveze (za odluke), prihvatljivo rjeenje koje

pojednostavljuje sravnavanje evidencije u Sudu BiH, a ujedno ne djeluje tetno po

budet BiH, jer praktino ne smanjuje period mogunosti zahtijevanja naplate

sudske takse.

Odredba lana 5. Zakona propisuje da se taksa plaa u trenutku nastanka

taksene obaveze, ako ovim zakonom nije drugaije propisano. To znai da je,

tumaei predmetnu odredbu izolovano od ostalih opih odredaba, implicirano

akcenat stavljen na postupanje taksenog obveznika, na nain da on (takseni

obveznik) ima obavezu odmah izvriti uplatu obavezne takse Sudu prilikom npr.

predaje tube. Ipak, tumaei sistemski ope odredbe, proizilazi da Sud, po

slubenoj dunosti, pokree postupak naplate sudske takse i to u trenutku nastanka

taksene obaveze (jer je odredbom lana 5. Zakona propisano da se taksa plaa u

trenutku nastanka taksene obaveze), a da je odredbom lana 4. Zakona

nedvosmislenim pojmovima, dakle preciznim i jasnim jezikom, naznaen trenutak

nastanka taksene obaveze za svaku od radnji u toku postupka, uz prethodnu

naznaku taksenog obveznika (lan 2. Zakona). Odredba lana 5. ZoST u postupku

pred Sudom BiH nije istovjetna sa odredbom lana 4. Zakona o sudskim taksama

Zeniko-dobojskog kantona kojom je, u stavu 1., propisana obaveza dostavljanja

dokaza o plaenoj taksi uz podnesak. Dakle, kantonalnim propisom akcentira se

postupanje obveznika plaanja takse, koji bi trebao prvenstveno uplatiti sudsku

taksu, potom predati podnesak (tuba, alba...) sa dokazom o plaenoj taksi, dok je

novane kazne, protupravne imovinske koristi i sudskih taksi u postupcima pred Sudom

Bosne i Hercegovine. 8 Vidi: l. 5. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo, Slubene novine Kantona

Sarajevo broj: 36/14, 23/16, l. 5. Zakona o sudskim taksama Tuzlanskog kantona,

Slubene novine Tuzlanskog kantona broj: 5/09, l. 5. Zakona o sudskim taksama

Zeniko-dobojskog kantona (preieni tekst), Slubeni glasnik Zeniko-dobojskog

kantona broj: 1/2016.

Bilten br.

7/2017.

[37]

ZoST-om u postupku pred Sudom BiH kompletna obaveza naplate sudske takse

usmjerena ka postupanju Suda. Ovakvo opredjeljenje je razumljivo, ako se ima u

vidu da je kantonalnim propisom izuzetno pojednostavljen tarifni iznos za

preduzete radnje u postupku, navoenjem tanog novanog iznosa koji se uplauje

i to prema vrijednosti spora, a da su odredbe ZoST u postupku pred Sudom BiH u

pogledu tarifnih brojeva i konanog obrauna znatno komplikovanije. Ipak,

suprotno naprijed navedenom, iz formulacije odredbe lana 7. stav 4. Zakona

proizilazi da je i cilj normotvorca na centralnom nivou vlasti bio da takseni

obveznik, prije dostavljanja podneska, sam izvri uplatu sudske takse (potvrda o

uplati takse prilae se uz podnesak za koji je taksa plaena).

Dakle, iako postoji svojevrstan disparitet u pogledu zakljuaka do kojih se

dolazi tumaenjem pojedinih pravnih odredaba Zakona u smislu obaveze Suda i

taksenog obveznika, moe se zakljuiti da je takseni obveznik duan platiti sudsku

taksu i bez postupanja Suda u postupku naplate, a da je Sud, nakon to uvidi da je

taksa neplaena ili nedovoljno plaena, obavezan po slubenoj dunosti pokrenuti i

voditi postupak naplate sudske takse.

Zbog aurnosti postupanja i nedoreenosti zakonskih odredaba, bilo bi

svrsishodno da Sud u internom aktu (Uputstvu) propie posebnom odredbom

postupanje u sluajevima neplaene takse, to trenutno nije sluaj. Naime, iz lana

18. Uputstva proizilazi da se po prijemu tube svaki predmet dostavlja viem

referentu pripremnog postupka, koji taksenom obvezniku upuuje nalog za

plaanje sudske takse. Zbog ovakve odredbe postavlja se pitanje zato se, kao

osnovni model postupanja, uzima situacija u kojoj je taksa neplaena. Dakle, jasno

je da nadlena osoba alje nalog za plaanje takse u sluaju neplaene takse i da se

Uputstvo, prije svega, odnosi na sudski postupak naplate takse, ali potrebna je

uvodna odredba kojom e se predmeti u kojima je taksa plaena odvojiti od

neplaenih. Zbog toga, moda bi bilo korisno da se inkorporira odredba koja e

nadlenim osobama u instituciji (po mogunosti osobama u prijemnoj kancelariji

primjenom naela ekonominosti postupka), omoguiti da na predmete u kojima je

taksa plaena stave posebnu oznaku (npr. u vidu slubenog peata iji bi izgled,

takoer, bio definisan Uputstvom), a da se svi ostali predmeti direktno dostavljaju

viem referentu pripremnog postupka kako bi pokrenuo postupak naplate sudske

takse po slubenoj dunosti.

lanom 6. propisana je specijalna odredba za upravne sporove, prema kojoj se

taksa na presudu plaa samo kada Sud odbije tubu, a ova obaveza dospijeva u

Bilten br.

7/2017.

[38]

roku od 15 dana od dana prijema naloga za plaanje takse. Oigledno je

normotvorac predmetnom odredbom imao namjeru osloboditi taksene obveznike

plaanja sudske takse po osnovanim tubama u upravnom sporu, to je, stava sam,

pohvalno, jer su u pitanju osobe koje su bile pogoene nezakonitim djelovanjem

drugih dravnih organa, zbog ega su bili primorani uputati se u pokretanje i

voenje spora.

Prema tome, iz uvodnih odredaba slijedi da je odreenje taksenog obveznika

(uz prethodno izloeni kritiki osvrt), trenutka nastanka taksene obaveze, dunosti

pokretanja i voenja postupka naplate za Sud, normirano zakonskim