Biografija Alije Izetbegovića

8/13/2019 Biografija Alije Izetbegovia

1/102

3

Zehrudin IsakoviIzvor: Dostojanstvo ljudskog izbora, Alija Izetbegovi, OKO, 2005

BIOGRAFIJA


2/102

4


3/102

5

A

lija Izetbegovi roen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskomamcu u uglednoj begovskoj porodici koja je sprva ivjela uBeogradu, ali se 1868., kako hroniari kau, pod srpskim terorom

morala odseliti na sigurnije mjesto. Izbor je pao na Bosanski amac.Izetbegoviev djed, koji se takoe zvao Alija, bio je gradonaelnik Bosanskogamca. Zbog svoje pravednosti i estitosti kau da je bio vrlo potovan meutamonjim stanovnitvom. U povijesti grada ostat e upameno da je odlunozatitio grupu uglednih gradskih Srba od austrijskih vlasti, koje su ih, nakontzv. Sarajevskog atentata na austrijskog prijestolonasljednika Ferdinanda,namjeravale odvesti kao taoce. Sam poetak ivota Alije Izetbegoviavezan je za dvije rijeke, koje su se vidjele sa prozora kue u kojoj se rodio:

to su Bosna i Sava. Ime ove prve ostat e kao usud njegovih zrelih godina,kada je sa svojom Strankom demokratske akcije (SDA) osvojio vlast i uaou Predsjednitvo BiH, nakon ega je uskoro poeo krvavi rat za stvarnoosvajanje njene nezavisnosti i zadravanje teritorijalnog integriteta. Naime,ako se u mladosti borio za islamske ideje, onda se za kraj Izetbegovievogivota moe rei da je bio zaokupljen borbom za prava bonjakog narodai domovinu Bosnu i Hercegovinu. Ve u drugoj godini Alijinog ivota,otac Mustafa, koji se bavio trgovinom i bankarstvom, odluio se na selidbu u

Sarajevo. Porodica je bila brojna: otac mu je sa majkom imao petero djece, trikeri i dva sina, od kojih je Alija bio stariji. Imao je dva polubrata iz oevogprvog braka. Naalost, otac Mustafa je teko ranjen u Prvom svjetskom ratu,na italijanskoj fronti. Povreda se kasnije pretvorila u neku vrstu uzetosti, takoda je posljednjih desetak godina ivota bio praktino nepokretan. Najtei teretmuevljeve bolesti podnijela je Alijina majka Hiba, mada se o njemu brinulacijela porodica. Majka je bila vrlo pobona ena, pa e mnogo kasnije negdjeu svojim zabiljekama, Alija rei da upravo njoj duguje svoju ranu privrenost

vjeri. Iako se, kako priznaje, poteko budio da zajedno sa majkom klanja sabah,Izetbegovi se rado sjea ovog dijela svog ivota, posebno divnog sureta ar-Rahman, koje je, prema starom svjedoenju, na neponovljiv nain uio imamRahmanovi u Hadijskoj damiji kod Vijenice. Sva se familija slae da je


4/102

6

mladi Alija bio kombinacija genetskih svojstava oca i majke: fiziki vie slianmajci a, kau, karakterom na oca. To je valjda utjecalo da se Izetbegovijunior prilino rano oslobodio roditeljskog utjecaja i nastavio ivjeti po svom

izboru. Zanimljivo je da se negdje u petnaestoj godini, pod utjecajem ateistikei komunistike literature, Izetbegovi poeo kolebati u vjeri. Pred poetakDrugog svjetskog rata Jugoslavija je imala jaku komunistiku propagandu,to je jednim dijelom bila reakcija na faizam, koji se upravo nalazio u svomzlatnom, dakle, najcrnjem periodu. Meutim, prema kasnijem Izetbegoviu,komunizam nije podrazumijevao demokraciju: protiv crnog snaio jecrveni totalitarizam. Izetbegovi je pohaao Prvu muku gimnaziju, gdjesu tadanji komunisti bili posebno aktivni. Sama kola bila je na glasu kao

komunistika, jer se za izvjestan broj profesora po kuloarima tvrdilo dapripadaju ovom pokretu. Tako su neke broure doprle i do njegovih ruku, tonije ostalo bez posljedica: gimnazijalac se poeo dvoumiti izmeu problemasocijalna pravda nepravda, sa jedne, i vjere u Boga, sa druge strane.Meutim, ono to se mladom Izetbegoviu uinilo sumnjivim na prvi pogled,jeste injenica da je u komunistikoj propagandi Bog bio negativac dok jesama vjera bila smatrana opijumom za narod, sredstvom da se narod umiri iumrtvi, tako da se ne bori za bolji poloaj u realnom ivotu. Sa druge strane,

u razliitim varijacijama i dopunama, samom Izetbegoviu uvijek se inilo daje glavna poruka vjere moralan ivot i odgovornost! Tako se Izetbegovinaposljetku, nakon godinu, dvije, duhovno-filozofskog lutanja, vratio vjeri sanovom snagom i na novi nain. Kasnije mu se inilo da je vrstina njegovevjere potekla upravo iz ove sumnje u mladosti. Sada se, naime, radilo o ponovousvojenoj vjeri, a ne onoj naslijeenoj iz tradicije kojoj je roenjem pripadao.Ponovo osvojenu vjeru vie nikada nije izgubio, premda se i kasnije, to jevidljivo i iz njegovih knjiga o vjerskoj problematici, stalno iznova propitivao

i istraivao. Svemir bez Boga inio mi se potpuno besmislenim mnogokasnije poentirati e Izetbegovi u svojoj knjizi Sjeanja. U meuvremenu,itao je djela klasine evropske filozofije, tako da je sa devetnaest godina vesolidno izuio djela Hegela, Spinoze, Kanta, iji je kategoriki imperativ


5/102

7

ostvario naroit utjecaj na znatieljnog mladia. Izetbegovi je maturirao1943. godine usred velikog rata. U to vrijeme, ba kao kod veine susjeda, ikod Izetbegovievih se osjeala oskudica. Vie vremena bili su gladni negoli

siti. Sarajevo su okupirale ustae, koje su uspostavile okrutan nacistikireim. Izetbegovi se trebao prijaviti za regrutaciju, ali to nije uinio. Zatadanju vlast, postao je klasini vojni bjegunac, pa se morao skrivati cijelu1944. godinu. Kada je postalo previe opasno bivati u Sarajevu, Alija bjeiu rodnu Posavinu. Kako e sam kasnije posvjedoiti, nijedna od tamonjihvojski nije mu imponirala: ni partizani, ni muslimanska milicija, a pogotovuto nisu bili etnici i ustae. Meutim, injenica da nije ratovao orujemnipoto nije znaila da je Izetbegovi bio neangairan. Naprotiv, zajedno sa

nekoliko slinomiljenika, artikulaciju svojih politikih opredjeljenja pokuaoje pronai kroz organizaciju Mladi muslimani (MM). Prvi pokuaj da se ovoudruenje registrira po tadanjim zakonima bio je u martu 1941. Ovo naravnopropada, jer ve u aprilu dolazi do njemakog napada na Jugoslaviju. Prioritetisu bili usmjereni na spaavanje gole egzistencije. Zanimljivo je da se pokretMM uglavnom bavio pitanjima vanjsko-politikog-duhovnog karaktera, tj.pitanjima (u to vrijeme) savremenog muslimanskog svijeta. Mladomuslimanisu konstatirali da je politiko stanje u tom svijetu bijedno, da je kao takvo

neodrivo, te da je islam iva misao koja se moe (i treba) osavremenjivati,s tim da se ne mijenja nita od sutine (formulacije prema svjedocima togvremena). Takoer je konstatirano da zemljama u kojima dominira islamuglavnom vladaju stranci, bilo vojnim prisustvom, bilo kapitalom. U svakomsluaju, iako formalno neustanovljena, organizacija je bivala sve popularnijameu gimnazijalcima i studentima. Rad je nastavljen kroz itav Drugi svjetskirat. Izetbegovi je 1944. prvi put doao u sukob sa MM, jer je ova organizacijanapravila savez sa El-Hidajom, stalekim udruenjem imama. Alija se, kako

je esto navodio, nikada do kraja nije slagao sa hodama, a sutina njegovihzamjerki bila je usmjerena na njihovo kruto tumaenje islama, koje je, premanjemu, za posljedicu imalo blokiranje njegovog unutranjeg i vanjskograzvoja.


6/102

8

PRVI BORAVAK U ZATVORU


7/102

9

N

akon zavretka rata, a na zaprepatenje tadanjih komunistikihvlasti, organizacija nastavlja raditi sa obnovljenim entuzijazmom.Njeni aktivisti Mladi muslimani su za poetak dobili diskretno

(pred)upozorenje, a kada ono nije urodilo plodom, dat je nalog za njegovohapenje. Tako se Alija Izetbegovi prvi put obreo u zatvoru. Budui da senalazio na odsluenju vojnog roka tadanje FNRJ, vojni sud ga je osudio na trigodine strogog zatvora, u koji je otiao marta 1946., a iz kojeg je izaao 1949.godine. U toku istrage, Izetbegovi je boravio u vojnom zatvoru kasarneMaral Tito u Sarajevu. Bio je smjeten u sobu u kojoj je polovica zatvorenikabila osuena na smrt. Meu njima je, dok su ekali konanu odluku po albi

na presudu, vladala muna atmosfera. Izetbegovieva zatvorska kazna od trigodine smatrana je u takvom okruenju prilino blagom, jer su neki politikizatvorenici osuivani na smrt ili duge godine zatvorske robije. Meutim,valjalo je, ni kriv ni duan, iza zatvorskih reetki proboraviti punih hiljadudana i isto toliko noi. Prvo je upuen na izdravanje kazne u Zenicu, ali venakon dva mjeseca biva prebaen u Stolac. Ovdje je preleao sedam mjeseci,pa opet biva prebaen na novu lokaciju. Ovaj put se radilo o vaspitno-popravnom radu na gradilitu kod Borakog jezera. Ironija sudbine je htjela

da Izetbegovi radi na buduoj zgradi UDB-e (Uprava dravne bezbjednosti-jugoslavenska politika policija), gdje su se kasnije odmarali i njegoviudbai, ljudi koji su ga isljeivali tokom istrage. Poslije Borakog jezera,Alija biva prelociran u Sarajevo, gdje ironija i dalje nastavlja svoje hirove.Ovdje, naime, zajedno sa ostalim zatvorenicima, Izetbegovi gradi zgraduCentralnog komiteta Komunistike partije (CK KP)! Mogue je da je poentaodgojne mjere i bila u tome da politiki neprijatelj komunizma grade njegovehramove! Samotne zatvorske dane, mlaahnom Izetbegoviu olakavala

su pisma tople sadrine, koja je razmjenjivao sa Halidom, djevojkom koju jepoznavao od svoje osamnaeste godine. Njih dvoje su se sastajali tokom cijelogDrugog svjetskog rata. Kada je Alija otiao u zatvor, kontakte su nastavilipreko pisama u kojima su opisivali svoja osjeanja, izraavajui potovanje i


8/102

10

ljubav jedno drugom, to je razdvojenost samo jo vie snaila. Posljednju,treu godinu zatvora, Aliju su uputili na maarsku granicu, na poljoprivrednodobro Belje kod Belog Manastira. Tamo je sjekao stabla, te se dobro izvjetio

u tom poslu. Mnogo godina kasnije, sam Izetbegovi se znao naaliti pa reida, ako bi ikada bio primoran fiziki zaraivati hljeb, onda bi se opredijelioda bude drvosjea: Od svih fizikih poslova a radio sam mnoge taj mi jenajprivlaniji, govorio bi. Tu zimu 1948. na 1949. proveo je pilei runompilom drva za ogrjev. Ova fizika aktivnost, uz dovoljne koliine hrane,uinila je da se Alija do kraja tree godine zatvora sasvim oporavio. Po izlaskuiz zatvora imao je 24 godine i izgledao sasvim dobro. Njegovi su plakali od

sree kada su ga ugledali snanog, zdravog i u odlinom psihikom stanju.Odmah nakon izlaska iz zatvora, kako se i oekivalo, Alija se oenio Halidom.Bio je ponosan na njenu ljepotu. Smatrao je da je fiziki puno ljepa od njega,premda su upravo njega mnoge ene smatrale privlanim. Imao je upadljivoplave oi i, iako mlad, svojevrsni oreol robijakog muenika, zbog kojeg jebio potovan i omiljen u svom okruenju. Kao to je bilo prirodno da seoeni Halidom, tako je za one koji su ga bolje poznavali bilo sasvim oekivanoda nastavi sa politikim aktivnostima. Preko Hasana Bibera, potpuno tajno,

Izetbegovi se ponovo povezao sa Mladim muslimanima. Tano etrdesetogdana njihovog kontaktiranja, 11. aprila 1949., Biber biva uhapen. U istrazi suga strano pritiskali da svjedoi o ponovnom Alijinom mladomuslimanskomangamanu. On je, meutim, ostao vrst, dok drugi lanovi organizacije jouvijek nisu znali za Izetbegovievu aktivnost. Tako je, zahvaljujui Biberu,ostao na slobodi, u kojoj, jo neoporavljen od netom odleane tri godine zatvora,praktino jo uvijek nije imao vremena uivati. Biber je na suenju u juluosuen na smrt, a revnosni komunisti su kaznu realizirali ve u oktobru 1949.

godine. U okviru ovog procesa dolo je do masovnog hapenja irom Bosnei Hercegovine, a poelo je provalom u organizaciju Mladih muslimana uMostaru. Zaplijenjeni su spiskovi i zapisnici sa sastanka. Uslijedila je simultanaakcija u Zagrebu, gdje tadanje vlasti hapse veliku grupu studenata, da bi sve


9/102

11

kulminiralo procesom u Sarajevu, augusta 1949. godine. Neki od uhapenihve su po drugi put osueni i poslani na izdravanje zatvorske kazne. Kadase saberu presude iz svih politikih procesa protiv Mladih muslimana, doe

se do cifre od oko hiljadu godina zatvora. Time je organizacija bila potpunounitena, svi vaniji ljudi su se nalazili u zatvorima ili su ubijeni. Postojali su,istina, pojedinci koji su i dalje nosili mladomuslimansku ideju u sebi, na tajnimsijelima nerijetko se i razgovaralo o ovome, ali to vie nije bio organiziran radkoji bi se mogao artikulirati u konkretnu politiku akciju. U meuvremenu,Alija Izetbegovi prouava jugoslovensko drutvo, koje se deklarativnobaziralo na socijalnoj jednakosti i istananom osjeaju za pravdu. Meutim,

prema Izetbegoviu, ovdje se radilo vie o licemjeru, jer, dok je obini svijetgladovao, postojali su tajni magacini iz kojih se snabdijevala komunistikavrhuka. Narod je jeo krompir i riu, a povlatena i ideoloki podobna kastaivjela je u izobilju. Za njih je bilo svega, od mlijeka do okolade. Istovremeno,svaka iole otvorena rasprava o povlasticama bila je okarakterizirana kaoprotivustavna i protivdravna. Izetbegovi je deset narednih godina radiona graevinskim gradilitima, najvie u Crnoj Gori sedam godina, gdjeje upravljao izgradnjom hidrocentrale Peruica kod Nikia. Slobodno

vrijeme pokuavao je iskoristiti za proirenje svog formalnog obrazovanja.Isprva je studirao agronomiju, da bi se na treoj godini prebacio na studijprava. Diplomirao je u roku od dvije godine. Bilo je to 1956.


10/102

12

ISLAMSKA DEKLARACIJA


11/102

13

P

ravo je udo da je Izetbegovi u isto vrijeme, pored rada u firmi istudiranja, te brige o familiji, uspijevao pisati ozbiljne i opirnetekstove na temu islama. Godine 1969. napravio je nacrt za tekst

Islamske deklaracije, koju je tokom 1970. zavrio i objelodanio. Ovaj nevelikitekst (oko 40 stranica) izazvao je ivo interesiranje tek nakon Sarajevskogprocesa koji e uslijediti 1983. godine, kada je Izetbegovi po drugi put

osuen za tzv. islamski fundamentalizam. Iako napisana u Jugoslaviji,odnosno u BiH, Deklaracija panju nije usmjerila na ovdanje politike prilike,nego prema tzv. islamskom svijetu, koji je u knjizi tretiran kao koherentanduhovni (pa i politiki-administrativni) prostor. Tekst se tadanjim

apologetima socijalistikog sistema uinio fundamentalistikim i opasnimza drutveni sistem, to je u svojoj sutini i bio: pozivao je na vraanje

izvornom islamu! Komunistima, koji su fundamentalni ateisti, velianjeislama i slavljenje vjere u Boga predstavljalo je najveu herezu. Moe se reida je Deklaracija sa istom strau hvaljena i osporavana. Meutim, problem jeleao u injenici da su oni koji su je osporavali uglavnom bili na vlasti. Tako

je sila argumenata ustuknula pred argumentima sile. Islamska deklaracijaje kasnije prevedena na sedam stranih jezika, i, u okvirima svoje tematike,

postala jedan od najitanijih politikih tekstova tog vremena. ini se da jesam Izetbegovi, iako to nigdje nije eksplicite rekao, postajui kritiniji premaislamskim zemljama, s vremenom uvidio da je Islamska deklaracija napisanasuvie idealistiki, da ipak ne postoji jedinstven islamski svijet na nainkako je tretiran u Deklaraciji, nego da je taj svijet sastavljen od razliitihcjelina, pri emu svaka od njih ima svoje konkretne probleme i kontekst u

kojem egzistira. Ovo se naroito odnosilo na BiH. Neki dijelovi Deklaracijeshvaeni su kao poziv na ureenje drave po principima islama, to je ondazlonamjerno tumaeno kao Izetbegovievo zalaganje da se i Jugoslavija,odnosno Bosna i Hercegovina, urede po islamskim principima. Bez obzirana ove kontraverze, vano je uoiti da se kroz kasnije politiko djelovanje,Alija Izetbegovi opredjeljuje za sekularno ureenje drave, utemeljeno na


12/102

14

principima moderne zapadne demokracije, gdje vjera ima svoje ravnopravno

mjesto u drutvu. Sa druge strane, iznenaenje predstavlja injenica da jejednu drugu knjigu Islam izmeu Istoka i Zapada Izetbegovi napisao jo

prije odlaska u zatvor 1946. godine. Kada je iste godine uhapen, njegovasestra Azra (koja je umrla 1997.) sakrila je praktino dovren rukopis ispodgreda na tavanu porodine kue. Tamo je knjiga silom prilika ostavljenau neuvjetnom prostoru, pa kada ju je Alija naao, bilo je to, kako e samrei, denjak polutruhlog papira. Meutim, denjak je ipak bio dovoljnoouvan. Ovaj materijal Izetbegovi je prepisao, potom dopunio sa nekolikonovih dijelova, pa sve zajedno poslao prijatelju u Kanadu. Tamo je knjiga

objavljena 1984. godine, kada je Izetbegovi ve bio na odsluenju svojenove, druge po redu, ali sada etrnaestogodinje zatvorske kazne. U knjizi,koja je ovaj put prevedena na ak devet jezika, autor se opet bavi islamom,njegovim mjestom u aktuelnom svijetu. Izgledalo mu je da se nalazi upravonegdje izmeu istonih i zapadnih miljenja, ba poput geografske pozicijemuslimanskog svijeta koji na globusu zahvata prostor izmeu istoka i zapada.Otud i ovakav naslov. Sadraj knjige je u najkraim crtama sljedei: kao to jesve stvoreno u parovima, tako je i ovjek dvojno bie, on ima duu, ima tijelo.

Tijelo je kua due. Ova kua jeste evoluirala, ima svoju historiju, dua nije,nju je Bog udahnuo svojim dodirom. Kua, odnosno tijelo je stvar nauke,dok je dua stvar religije, umjetnosti i etike. Zato, prema Izetbegoviu postojei dvije prie i dvije istine o ovjeku. U zapadnom svijetu njih simbolizirajuDarwin i Michelangelo. Njihove istine su razliite, ali ne iskljuuju jednadrugu. Ovaj stav autor je pokuao afirmirati razvijajui tezu da se ove istineprojektiraju kao suprotnost civilizacije i kulture, pa, prema Izetbegoviu,civilizaciji pripadaju nauka i tehnika, a kulturi religija i umjetnost. Prva je

izraz ljudskih egzistencijalnih potreba (kako ivim) druga je izraz ljudskihtenjih (zato ivim). Civilizacija hoe carstvo zemaljsko, religija carstvonebesko. Izetbegovi u knjizi Islam izmeu Istoka i Zapada pokuavadokazati da je islam sinteza ovih dviju suprotnosti, trei put izmeu dva


13/102


14/102

16

INTELEKTUALNO SAZRIJEVANJE


15/102

17

O

sim brige o goloj egzistenciji, te teme iz islama, Izetbegovia sui dalje zaokupljale teme koje su se, zapravo, nametale same odsebe: komunizam, kapitalizam, karakteri ovih drutvenih sistema.

Nikako se nije mogao pomiriti sa idejama koje je komunizam nudio za uzor imjeru postojanja. Isto tako, duboko je bio povrijeen licemjernou s kojom sujedni arini vaili za siromani obini svijet, a drugi za komunistike aparatike,funkcionere, koji su uivali u izobilju i specifinoj vrsti socijalistiko-

komunistikog hedonizma. Izetbegovi je zapazio da je sutinski problemSFRJ, kao i Balkana uope, bio nedostatak demokracije. Zemlje koje su sebenazivali socijalistikim meusobno su doivjele razliit razvoj. Meutim, ono

to se i iz povrine analize moglo zapaziti jeste vrlo jak, gotovo odluujui uplivmarkantnih linosti na stvarno stanje u tim zemljama. Iako su u osnovi imaliistu matricu, realni uvjeti ivota obinih graana razlikovali su se od zemljedo zemlje, to je ovisilo od linosti koja ih je vodila. Podsjetimo se, ivkov Hoda Causescu Tito, etiri razliita ovjeka, etiri razliita ivotna stila,pa i etiri razliita reima. Meutim, iako razliiti, ovi reimi imali su istu

autoritarnu sutinu. Nova tamna sjena na ivot Alije Izetbegovia nadvila se1979., kada je u svom omiljenom lovitu Koprivnica kod Bugojna, predsjednik

Jugoslavije, Josip Broz Tito, primio Raifa Dizdarevia i Branka Mikulia,istaknute funkcionere tadanjeg Saveza komunista. Prema Izetbegovievimmemoarima, centralni dnevnik sarajevske televizije prenio je Brozovunaredbu ovoj dvojici da se najotrije obraunaju sa pokuajima oivljavanja

kleronacionalizma i panislamizma u BiH! Izetbegovi se sam prepoznao u

ovim rijeima i ve je uo kucanje nepozvanih na vratima... Nakon kratke,uvjetno reeno, liberalne ere sedamdesetih, ovo nije bilo nita drugo negonajava novog obrauna sa neistomiljenicima, protivnicima komunizma.Preciznije, najavljen je definitivni obraun s onima koji su promiljali islam,te se kao takvi nisu mogli sloiti sa ateistikim postulatima socijalistiko-

komunistikog drutva, koje je, u cjelini, zapadalo u sve snaniju krizu.Unato loim iskustvima i stalnim prijetnjama, Izetbegoviev istraivaki


16/102

18

nerv nije mirovao. Pisao je, i te svoje tekstove objavljivao u svesci islamskogkalendara Takvim. Potpisivao se inicijalima L.S.B., to su bila poetna slovanjegove djece: Lejle, Sabine i Bakira. Radilo se o nizu lanaka sa naslovom

Problemi islamskog preporoda. Kasnije je objavljena knjiga ovih tekstova,koji su naili na vrlo pozitivne recenzije. Tako e prof. dr. Esad Durakovi,uz konstataciju da knjiga predstavlja zbirku tekstova tematski grupiranih okootvorenih pitanja islamskog preporoda, napisati da autor u ovoj knjizi unekoj vrsti revolucionarnog zanosa kao prioritet i kao crvenu nit svojihtekstova istie nunost reinterpretacije izvora islama. Prema Izetbegoviupreporod moe nastati samo odvanim vraanjem temeljima islama. Moe

se ustvari rei da se Alija Izetbegovi kroz svoj ukupan doprinos islamskojmisli, ali posebno u ovoj knjizi, namee kao svojevrstan reformator, ne tolikoislama samog koliko islamskih drutava i drava! Mnogo godina kasnije,1997., govorei u Teheranu na jednoj konferenciji islamskih zemalja,Izetbegovi je izravno ukazao na sve propuste kako ih je vidio zemalja kojesebe nazivaju islamskim. Bilo je vie nego eksplicitan: Islam jeste najbolji,

ali mi nismo najbolji! Pored ovoga, moe se rei da tekstovi, objavljeni urasponu od tridesetak godina, sakupljeni sa zajednikim nazivom Problemi

islamskog preporoda, ukupno odaju ekumenski pristup problemima: nasuprotvjerskoj iskljuivosti, rukopis zapravo afirmira razlikovanje religija i kulturakao Boiji milodar. Istina, autor, s druge strane, insistira na ravnopravnostiislama u svijetu. Sam autor kae da je njegov krajnji cilj bio, prvo, napravitiobjektivnu analizu savremene islamske misli i, drugo, revitalizacija islamskogsvijeta i njegovo ukljuenje u moderan svijet na principima uvaavanja i

ravnopravnosti. Vrijedno je zapaziti da je Izetbegoviev pristup problemimakoje analizira u tekstovima iz knjige Problemi islamskog preporoda uglavnomesejistiki; oni nemaju naunu aparaturu, to im nije bila zapreka da postignuobjektivnu vrijednost i dadnu znaajan i originalan doprinos ukupnompromiljanju, kako islama samog tako i svijeta uope.


17/102

19


18/102

20

SARAJEVSKI PROCES


19/102

21

M

alo po malo, ukupna spisateljska aktivnost koja, naravno, nijepromakla UDB-i, Aliju Izetbegovia stavlja pred nove nevolje,te on zajedno sa velikom grupom islamskim intelektualaca

biva osumnjien za antidravne aktivnosti. Dvadeset i treeg marta 1983.,rano ujutro, Aliju je probudilo lupanje na vrata stana u ulici Hasana Kikia,gdje je stanovao na broju 14., na treem spratu. Kada je otvorio vrata, grupamranih likova, ne skidajui obuu, upala je u njegov stan, pokazujui nalogza pretres. Potom je uslijedilo detaljno rovarenje po kui, zavlaenje izaormara, skidanje roletni, izvlaenje ladica..., zanimali su ih eventualnidokumenti o Izetbegovievim politiko-intelektualnim aktivnostima, te

knjige koje je posjedovao u svojoj privatnoj biblioteci. Kasno popodne,naredili su mu da s njima krene u prostorije SDB-a, gdje su mu saopili da jeprotiv njega odreen pritvor od tri dana. Ovo je isprva produeno na tridesetdana, pa potom na neogranieno vrijeme do poetka suenja. Muna istragaje trajala oko stotinu dana i noi (nona sasluanja nikako nisu bila rijetkost).Zajedno sa Izetbegoviem, tada su pohapene i isljeivane stotine muslimana

irom BiH poeo je famozni Sarajevski proces. Optunica je bilapodignuta na osnovu lanova 114. i 133. Krivinog zakona SFRJ. Prvi se

odnosio na udruivanje radi ruenja ustavnog poretka, drugi na verbalnidelikt. Osim ovog, optunica je Aliju dodatno teretila za liderstvo ove grupezavjerenika, iako je neke od optuenih, kako e se kasnije ispostaviti, na

suenju vidio prvi put u ivotu! Istina je bila da su peterica u grupi oddvanaest optuenih, imali zajedniku pripadnost Mladim muslimanimakrajem edrdesetih godina, ali kada je organizacija unitena poetkompedesetih, ponajvie radi straha za golu egzistenciju, sve su zajednike

aktivnosti zamrle. Pa ipak, sud je naao dovoljno elemenata da u sudnicudovede odreen broj muslimana koji su, uproeno govorei, optueni da elerasturiti Jugoslaviju (kontrarevolucionarno ugroavanje drutvenog poretkau SFRJ), te toboe na njenim krhotinama stvoriti islamsku dravu, koja bi sepotom moda integrirala u ostatak islamskog svijeta...! Iako ovakve optube


20/102

22

danas mogu izazvati samo gorki podsmijeh, situacija je bila sve samo ne

smijena. Prvi dan u dvoranu za rasprave dovedeni su: Alija Izetbegovi,Omer Behmen, Hasan engi, Ismet Kasumagi, Edhem Biaki, Husein

ivalj, Ruid Prguda, Salih Behmen, Mustafa Spahi, Demaludin Lati,Melika Salihbegovi, Dervi \urevi i \ula Biaki. Kao to je poznato,gotovo svi od pobrojanih kasnije su odigrali vie-manje znaajnu ulogu uprocesu ouvanja BiH i njene odbrane od agresije, to u odreenoj mjeripotvruje tezu da su tadanje jugoslovenske vlasti ipak znale s kim imajuposla. Tuiteljica je bila Edina Reidovi, za koju e optueni u ovom, vienego oito montiranom procesu, rei da je bila posebno revnosna u svom

poslu. Temelj djela optube za kontrarevolucionarno djelovanje tuiteljicaje nala u Izetbegovievom tekstu Islamska deklaracija, koji je, prema njenojtvrdnji, izmeu 1974. i 1983., sa ciljem kontrarevolucionarnog ugroavanjadrutvenog ureaja SFRJ, preveden na arapski, turski, engleski i njemaki, tesu raena izdanja na tim jezicima sa predgovorom; s druge strane, u namjeristvaranja istomiljenika u zemlji za kontrarevolucionarno ugroavanjedrutvenog ureenja na nain i za ciljeve utvrene u Deklaraciji, optueni suistu dali na itanje veem broju intelektualaca: Huseinu \ozi, Muhamedu

Kupusoviu, Huseinu ivalju, Hasanu engiu, Rusmiru Mahmutehajiu,Mehmedaliji Hadiu, Meliki Salihbegovi i Edhemu Biakiu, pa su Hasanengi, Ismet Kasumagi, Huso ivalj i Edhem Biaki postali lanovigrupe... Budui da dokaza za ove tvrdnje nije bilo, jer je bilo potpuno jasnoda se Islamska deklaracija uope nije odnosila na Jugoslaviju, tuiteljstvo jepribjeglo iznudi izjava od svjedoka. Redom su bili privoeni muslimanskiintelektualci i vjerski slubenici u prostorije UDB-e, gdje su sasluavanidanima i noima. Masovna pojava je bila da su pod prisilom potpisivali jednu

varijantu izjave, ali bi je, kad bi bili dovedeni pred sud da, ponove (navodne)vlastite navode pod pritiskom savjesti negirali, to je bilo suprotnooekivanju tuiteljstva. No, bahato sudstvo, a po politikim direktivama,listom je uvaavalo prve varijante svjedoenja. Uglavnom, sasluano je 59


21/102

23

svjedoka, od ovog 56 po prijedlogu optube i samo tri na osnovu prijedlogaodbrane. Ukupno su izjave 23 svjedoka bile irelevantne sa stanovita optubei odbrane, te se na njih presuda ne poziva. Od preostalih 36 svjedoka, njih 15

je uglavnom ostalo pri svojim optuujuim izjavama iz predhodnog postupka,dok je ak 21 svjedok, u veoj ili manjoj, izmijenio iskaz dat u istrazi. Unekoliko sluajeva, iskaz je poreknut u cjelini. Svjedoci su se uglavnomalili na tretman tokom davanja iskaza. Neki su tvrdili da im je tekstsvjedoenja manje ili vie mijenjan, ve prema tome kako je odgovaralooptubi. Isljednici su se ponajvie sluili ucjenama, raznim vrstama pritisaka iprijetnji. Recimo, svjedok Reid Hafizovi je izjavio da je isljednik na njega

potezao pitolj. Svjedok Enes Kari je izjavio da mu je iskaz mijenjan doneprepoznavanja, pa je potom bio prisiljen da ga potpie. Ve prilikompotpisivanja, planirao je da kompletan potpisan iskaz delegitimira. OptueniMustafa Spahi ispriao je na sjednici Vrhovnog suda, 14. marta 1984., da sumu isljednici ostavili izbor: ili da potpie optuujui iskaz protiv jednog odtrojice prvooptuenih ili e i sam biti optuen! Poto je odbio da lano svjedoi,bio je osuen na pet godina zatvora. Optueni Izetbegovi je traio javnostrada suda. Ujedno, alio se na medije, jer su pristup sudu imali uglavnom

samo oni podobni. Njihovi izvjetaji bili su neobjektivni i, treba li rei, naliniji optube. Malo po malo, poele su se javljati razne organizacije zazatitu ljudskih prava, traeno je da se proces obustavi, jer je sve vie bilojasno da se radi o suenju neistomiljenicima, ne radi djela, nego samo radidrugijeg miljenja. Iz dananje perspektive, moda malo neobino zvui daje upravo iz Beograda, istina tek nakon presude, stigao britak glas protivSarajevskog procesa dvanaesterici. Peticija, koju je potpisalo 20 uglednihbeogradskih intelektualaca, Predsjednitvu Jugoslavije upuena je 6. juna

1986.: Od 18. jula do 19. avgusta 1983. godine u Sarajevu je suenodvanaestorici muslimanskih intelektualaca. To suenje e ostati zabeleeno uistoriji novijeg jugoslovenskog pravosua kao arhetip egzemplarnogkanjavanja za re i misao. Prvostepeni sud je za delikt miljenja izrekao


22/102

24

drakonske kazne, neuobiajene ak i za nae prilike: troje optuenih osuenoje na po 5 godina zatvora, dvojica na po 6 godina, jedan na 6 godina i 6mjeseci, jedan na 7 godina, dvojica na po 10 godina, jedan na 14 i jedan na

15 godina zatvora. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine izrekao je neznatnomanje kazne, u rasponu od 3 godine i 6 mjeseci do 12 godina (...) stajalo je,izmeu ostalog, u peticiji. Peticija je bila ponovljena u oktobru 1986. U njojse konstatira da su optube konstruisane, tvrdi se da je proces bio nezakonit inepravian, te se Predsjednitvo poziva da osuene pusti na slobodu.Suprotno loginom oekivanju, ovo nije utjecalo na sud da eventualno snizikazne. Prvooptueni Izetbegovi bio je osuen na beskonano dugih 14

godina zatvora. Komentirajui presudu, on je rekao da je volio Jugoslaviju,ali ne i njenu vlast. Zavrni citat njegove zavrne rijei odavao je ovjeka kojije bio spreman rtvovati doslovce sve za svoje ideale: Bio sam musliman i tou i ostati. Osjeao sam se borcem za stvar islama u svijetu i time u se osjeatido kraja ivota. Jer islam je za mene drugo ime za sve to je lijepo i plemenitoi ime za obeanje ili nadu u bolju budunost muslimanskih naroda, za njihovivot u dostojanstvu i slobodi, jednom rijeju, za sve ono za to je po momuvjerenju bilo vrijedno ivjeti. Sutradan, nakon izricanja presude,

Osloboenje je osvanulo sa naslovom: Neprijateljima 90 godina zatvora.Uslijedile su duge godine zatvora.


23/102

25


24/102

26

ZATVORSKI DANI


25/102

27

I

zetbegovi je u novembru 1983. prebaen u Fou na izdravanjeetrnaestogodinjeg zatvora. Na ulasku u zatvorski krug, duboko jeudahnuo zrak i pripremio se za dugi rat za ouvanje zdravlja, kako

fizikog tako i psihikog. Valjalo je ostati normalan na tom trnovitom ineizvjesnom putu kojem se nije nazirao kraj. Smjeten je u odjeljenje S-20,koje su zvali odjeljenjem ubica, jer je veina osuenih u tom odjeljenjuodgovarala za jedno ili vie ubistava. Alija e poslije esto ponavljati tezukoja zvui pomalo zbunjujue, ali nakon objanjenja vidite da ima logike.On kae: Imao sam sreu to sam smjeten u odjeljenje sa ubicama. Nekimoji drugovi sa suenja bili su u loem poloaju jer su bili smjeteni sa sitnim

lopovima i kriminalcima, to je u zatvoru velika nevolja. To su nekarakternitipovi, dok su ubice druga vrsta ljudi. esto je navodio sluaj ovjeka kojije u kafani ubio ovjeka koji mu je zamalo ubio oca kad se presaberete,uhvatite se u pomisli da biste uinili isto! Kako zatvorski dani prolazesporo, Izetbegovi se posvetio itanju, razmiljanju, te se na razne nainedovijao kako da skrati vrijeme i ostane psihiki i fiziki zdrav. Saznanje da jepred njim beskonaan slijed istih ili slinih dana, u ivotnom prostoru 2 sa 2metra, bila je krajnje obeshrabrujua. S obzirom na dob (ezdesetak godina),

Alija Izetbegovi je sam sebe esto zaticao kako se pita hoe li uope doivjetikraj zatoenitva i doekati slobodu? Meutim, ovdje se radilo o ovjeku kojije imao duhovne snage da podnese svu tekou zatvorskih dana kao i svamuna iskuenja koja su ga napadala sa svih strana. Dakle, bez obzira na svebojazni, kraj zatoenitva Izetbegovi je doekao u sasvim solidnom stanju.Sam e posvjedoiti da je svoju ouvanost dugovao koliko vjeri, toliko iodanosti i stalnoj moralnoj podrci njegovog sina Bakira i dvije keri: Lejle iSabine. Pisma koja su razmjenjivali tokom itavog Izetbegovievog boravka

u zatvoru, bila su puna roditeljske njenosti, sa jedne, i beskrajne brige za oca,sa druge strane. Dio familije koji je bio na slobodi, ivio je za oca koji je biou zatvoru. Svakako da je vailo i obrnuto: zatvoreni otac stalno je mislio nasvoju obitelj. Ovo mu je olakavalo trenutke kada bi u grlu imao gorak osjeaj


26/102

28

naputenosti i tuge. (Moja hrabrost opadala je kako je dan tekao. Najniaje bila u predveerje. Tada sam se teko borio sa nastupom melanholije.Izgleda da sam neoprezno o tome pisao keri Sabini, jer sam jednog dana od

nje dobio pismo: Ne znam jesi li to prije osjeao, ali kod mene se oduvijekjavlja to osjeanje kada se sputa mrak. Moram biti jako angairana da bi gamakar malo potisnula. Ponekad je to tuga pomijeana sa nekim strahom ifizikom slabou. Znam da mi je uvijek bilo nekako teko spremiti se kad bihu to doba izlazila vani. A im bih izala i im bi pao mrak, sve je prolazilo. inimi se da su se u tom osjeanju sakupljala sva moja strahovanja, nesigurnosti,tuge, i pomiljala sam da je to stanje u kojem se ljudi odluuju da uzmu

alkohol ili drogu, da bi se izvukli. Ovo ti priam jer hou da ti kaem da je imeni taj osjeaj bar djelomino poznat i da mogu zamisliti kako ti je. Zatvorto ini sigurno teim, kao to meni osjeaj slobode u ovoj kui olakava daprebrodim taj dio dana. Moda je najbolje da se pokua neim zabaviti kadte to uhvati, ako moe itaj neto lagano, rjeavaj ukrtene rijei ili gledajTV. Znam sigurno da u tim trenucima nije dobro razmiljati ni preputati seosjeajima. Onda ti bude samo jo tee. Vidi, opet ja pametujem, ali htjela bihti neto olakati. Ustvari, najvie bih voljela da u to vrijeme sjedimo kod mene

i pijemo kahvu. Ali barem neka zna da ja uvijek mislim na tebe, naroito upredveerje. Citat iz Sjeanja) Ova situacija uinila je da otac i njegov sin,kao i keri, budu u neobino jakoj emotivnoj povezanosti. Ovo se posebnoodnosilo na Bakira, koji se uz oca i sam poeo interesirati za politiko stanjedrutva u kojem je ivio. Tako se kod Izetbegovievog sina razvio senzibilitetza politiku i snaan interes da u njoj i sam participira. Ova veza oca i sinaposebno e doi do izraaja kasnije, kada su dolazila jo snanija iskuenja,nezamislivo buran period ratne historije ovih prostora, u kojem e jednu

od glavnih rola odigrati upravo Izetbegovi stariji. Nakon to su proliistraga i suenje, kada se, uvjetno uzevi, prilagodio svom novom boravitu,Izetbegovi je poeo pisati biljeke. Bila su to razmiljanja o ivotu i sudbini, ovjeri i politici, o proitanim djelima i njihovim autorima, i o mnotvu drugih


27/102

29

stvari koje su jednom zatvoreniku u toku otprilike 2000 dana i noi naummogle pasti. Tako je nastalo trinaest sveica, formata A5, sitno i namjernoneitko pisano. Krajem 1999., ovi spisi bit e objavljeni sa naslovom Moj

bijeg u slobodu. Nakon to je knjiga objavljena, kritiari e zakljuiti da suIzetbegovieve zabiljeke svakako znaajan doprinos rasvjetljavanju njegovelinosti u svoj njenoj sloenosti. Prof. dr. Enes Kari, koga su Udbiniisljednici bezuspjeno prisiljavali na lano svjedoenje protiv Izetbegovia iostalih, u recenziji knjige Moj bijeg u slobodu napisat e da je ovu knjigunemogue itati mimo saznanja o znaaju intelektualne, duhovne i politikebiografije Alije Izetbegovia, jer se ovim biljekama napisanim u vrijeme

izdravanja kazne bitno upotpunjuje i mozaiki dopunjuje intelektualnabiografija jedne izuzetne linosti koja je bitno obiljeila posljednje decenijedvadesetog stoljea. Bijeg u slobodu je zapravo nepristajanje na uznitvoduha i na taj nain vid linog transcendiranja surovosti zatvorske stvarnostipostaje svojevrsno traganje za slobodom ovjeka uope i u tom stapanjulinog i univerzalnog je i poloena izuzetna sugestivnost Izetbegovievihbiljeki napisao je Kari. Alija Izetbegovi je zatvor iskoristio za itanje idopunsko obrazovanje. Vremena je bilo napretek, dobre volje takoer, ruku

na srce ni izbor aktivnosti nije bio veliki, tako da se na dobru bazu, malopo malo, kalila specifina vrsta ovjeka spremnog za sve vrste povijesnihiskuenja. itatelj njegovih zatvorskih biljeki ostat e na momente fasciniranlucidnou Alijinih misli. U nekim zakljucima ili tezama moda e prepoznativlastite misli, dok e mu druge omoguiti da zaviri u sve duhovne rukavceovog nesvakidanjeg ovjeka. Specifine okolnosti uinile su da se linostAlija Izetbegovi razvija na specifian nain. Prvo, u zatvoru je Izetbegovidalje uvrstio svoju vjeru. Njegova beskrajna odanost Bogu zapravo je bila

oaza u koju se uvijek sklanjao za naroito burnih zatvorskih dana. Drugo,dugi boravak iza reetaka kod njega je razvio senzibilitet za slobodu: onoto se drugim ljudima podrazumijevalo, za Izetbegovia je bilo predmetomnajsvetijih elja. (Mnogo kasnije, u toku rata 1992.-1995. godine, rei


28/102

30

e svoju esto citiranu reenicu: Velikim Bogom se kunemo da robovi bitineemo!). Biti slobodan, ovom robijau istovremeno je znailo i najveuelju i najveu odgovornost koju jedna linost moe imati. Zbog toga je u

nekim svojim intervjuima, Izetbegovi govorio i o stranoj strani slobode koju osjete svi ljudi nedostatno jaka duha. Oni, zapravo, ne znaju ta bisa svojom slobodom; podsvjesno ele biti neslobodni, tj. zarobljeni. Tree,valjda pod stalnim pritiskom nepravde, ostatak ivota Izetbegovi e provestii u borbi za pravdu kako za sebe, tako i za narod i dravu kojoj je pripadao.


29/102

31


30/102

32

KONANO SLOBODA


31/102

33

B

udui da je bio pravnik, Izetbegovi je u zatvoru nastavio borbuza smanjenje kazne. Pisao je Saveznom sudu u Beogradu, gdje jeupozoravao na nezakonitost samog sudskog procesa. Istovremeno,

svjetski mediji su takoer pisali o Sarajevskom procesu kao montiranom, pase, polahko ali temeljito, stvarala atmosfera za izmjenu presude. Ovaj processmekavanja trajao je oko tri godine. Presudom Saveznog suda, Izetbegovievaje kazna smanjena simbolino, sa 14 na 12 godina zatvora, ali je izmijenjenakvalifikacija: ostao je samo verbalni delikt iz lana 133. Krivinog zakona.Nakon niza peripetija, konana presuda je glasila devet godina! Na krajuje Izetbegovi odleao tano pet godina i osam mjeseci toliko ga je kotalo

to je svoja uvjerenja pokuao prenijeti i drugima. Dvadeset petog novembra1988. godine, izmeu tri i etiri sata poslijepodne, Alija Izetbegovi je pozvanu upravu zatvora. Tamo mu je komandir strae, Malko Koroman, u sveanojuniformi i sveanim glasom, proitao odluku Predsjednitva Jugoslavije dase oslobaa daljeg izdravanja kazne. Bio je to tano njegov dvije hiljadesedamdeset i peti dan zatvora. Izetbegovi nije mogao vjerovati: konanoje postao slobodan ovjek! Ako je nakon prvog zatvora bilo dilema, sadanakon drugog, prostora za dvojbu nije bilo. U glavi je imao jasan plan: osnovati

politiku stranku i sa njom pobijediti na izborima!


32/102

34

OSNIVANJE STRANKE


33/102

35

K

raj osamdesetih nagovjetavao je buran poetak devedesetih godinadvadesetog vijeka. Jugoslovenska kriza doivljavala je svoj vrhunac.U zapadnom dijelu zemlje isticani su zahtjevi za demokratizacijom

drutva, za uvoenjem viestranaja, sve je otvorenije ukazivano na srpskuhegemoniju. Istovremeno je u Srbiji stasavao Miloevi koji je Srbe uvjeravaoda su upravo oni ugroeni, to je postepeno stvaralo psiholoke preduvjeteza rat. Na drugoj strani, ubrzano je rasla tenja Slovenije i Hrvatske zaodvajanjem od Jugoslavije i osamostaljenjem. Ve su se mogle nazrijeti novepolitike elite, koje e ove zemlje povesti u promjene. Jedna za drugomformirane su nove politike stranke. Franjo Tuman utemeljio je Hrvatsku

demokratsku zajednicu (HDZ), a kao vrhovni cilj postavio nezavisnuHrvatsku. Izetbegovi je uoio ove procese, elio je da muslimanski ivalj,od Novog Pazara do Cazina (citat iz Sjeanja) spremno doeka promjene.Na samom poetku svoju politiku inspiraciju vidio je u Jugoslavenskojmuslimanskoj organizaciji (JMO) Mehmeda Spahe. Meutim, ova je premaIzetbegoviu imala stanovitih slabosti, to je oito bilo ve iz injenice dase raspala ve pri prvim ratnim iskuenjima 1941. godine. Izetbegovi, kojije slutio rat, nije elio da se sa njegovom strankom dogodi isto. Aktivnosti

za osnivanje stranke poeo je u novembru 1989. godine, tano godinu dananakon izlaska iz zatvora. Pomalo i bez svoje volje, od samog poetka je biolider. U svojim memoarima priznaje da se ak pitao ako sam ja najbolji,kakvi su onda ostali? da bi sam i odgovarao: Voe valjda moraju imatineke vane mahane, a ja sam ih imao dovoljno. Prvi ovjek kojeg jekontaktirao bio je prof. dr. Muhamed Filipovi, koji ga je tada uitvo odbiorekavi kako smatra da za osnivanje muslimanske stranke jo nije vrijeme.Pritom je vjerovatno mislio na vaei Zakon o zabrani politikog djelovanja

izvan tadanjeg Saveza komunista. Potencijalni kritelj ove zabrane teoretskije mogao dobiti deset godina zatvora. Izetbegovi je odluio rizikovati. Krozdotadanji ivot uvijek je igrao pomalo na rizik, a, osim ovog, njemu se ipakinilo da je vrijeme za osnivanje stranke. Tragajui za istomiljenicima, odlazi


34/102

36

u Zagreb, gdje su politiki procesi otili dalje, pa se nadao da e na misao naiina plodnije tlo. Tako je i bilo. Sreo se sa emsom Tankoviem i Salimomabiem (koji je u meuvremenu umro). Na sastanak u Zagrebakoj damiji,

koji je organizirao abi, dolo je petnaestak pozvanih. Brzo je postignutanaelna saglasnost o osnivanju politike stranke muslimanskog kulturnogkruga, koja je imala ope jugoslavenske pretenzije: BiH, Hrvatskoj, Srbiji,Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji. Ubrzo su osnivani i ogranci u inozemstvu.Ideja se irila brzinom poara. Ovakvom razvoju dogaaja pogodovala jeinjenica da je nastala opa kriza u cijelom lageru socijalistiko-komunistikihzemalja. Pao je Berlinski zid, sa njim i mo ideologije koje su gospodarile tzv.

istonim blokom drava. S prvim danima proljea, preciznije 27. marta 1990.godine, Izetbegovi je najavio konferenciju za tampu u sarajevskom hoteluHoliday Inn da bi objelodanio osnivanje politike stranke. Glasom pomalodrhtavim od uzbuenja, proitao je saopenje za javnost, koje e kasnije bitipoznato kao Saopenje etrdesetorice, jer je i imalo tano toliko potpisnika.Glasilo je kako slijedi: Mi dole potpisani, suoeni sa krizom jugoslovenskogdrutva, koja nije samo ekonomska nego i politika i moralna, zainteresiraniza ouvanje Jugoslavije kao zajednice naroda i narodnosti i za neometan

nastavak zapoetih demokratskih procesa u pravcu slobodne, modernei pravne drave, u elji da podrimo taj razvoj i da u toj i takvoj zajedniciostvarujemo ne samo interese koji su zajedniki svim njenim graanima,nego i posebne koje imamo kao graani pripadnici muslimanskog kulturno-povijesnog kruga, odluili smo da pokrenemo inicijativu za osnivanje Strankedemokratske akcije (SDA), i u tom cilju obznanjujemo 16 programskihprincipa naeg politikog djelovanja. Dalje su pobrojani principi. Iakose formalno poziva na sve graane, ve iz prvog stavka jasno je da je stranka

profilirana kao nacionalna: SDA je politiki savez graana Jugoslavije kojipripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom krugu, kao i drugih graanaJugoslavije koji prihvataju program i ciljeve stranke. (Formalno, na politikisavez pozvani su i oni koji nisu bili Bonjaci, meutim, Srbi su ve imali Srpsku


35/102

37

demokratsku stranku (SDS), a Hrvati Hrvatsku demokratsku zajednicu(HDZ).) Principi su se odnosili na nain rada stranke, na njene ciljevei zahtjeve. Ukratko, osnivai SDA zahtijevali su izbore, demokratsku vlast,

ravnopravan status naroda koji su ivjeli u Jugoslaviji posebno u BiH, tezemlju ureenu na temelju ljudskih prava i slobode miljenja. Nisu pozivali naruenje Jugoslavije, pa se ak inilo, iako je historija krenula drugim tokovima,da su je smatrali poeljnim (iako ne i nunim) politikim okvirom. Da bise stekla potpunija slika o fokusu politikog interesovanja osnivaa SDA,ini se da je posebno indikativan sedmi princip: Suoeni sa ignoriranjemnacionalne posebnosti bosanskohercegovakih Muslimana i na toj osnovi

njihovog svojatanja, i odbacujui ove pretenzije kao suprotne, ne samohistorijskim faktima, nego i jasno izraenoj volji ovog naroda, izjavljujemo:Bosanskohercegovaki Muslimani, kako oni koji ive u BiH, tako i oni vannjenih granica, predstavljaju autohtoni bosanski narod, te, prema tome,ine jedan od est historijskih naroda Jugoslavije, koji imaju svoje historijskoime, svoje tlo pod nogama, svoju historiju, svoju kulturu, svoju vjeru, svojepjesnike i pisce, jednom rijeju, svoju prolost i budunost. SDA e, stoga,oivljavati nacionalnu svijest bh. Muslimana i insistirati na uvaavanju

injenice njihove nacionalne samobitnosti sa svim pravnim i politikimkonsekvencijama. Istiui pravo bh. Muslimana da pod svojim nacionalnimimenom i kao autohtoni narod ive na ovom tlu, mi to pravo podjednako ibez ikakvih ograda i ogranienja priznajemo i Srbima i Hrvatima, kao i svimdrugim narodima i narodnostima u BiH. U vezi sa prednjim, istiemo naposeban interes za ouvanje Bosne i Hercegovine kao zajednike draveMuslimana, Srba i Hrvata. U ovom smislu, SDA e se energino oduprijetipokuajima destabilizacije BiH, njene podjele i svojatanja, bez obzira sa koje

strane takve i sline ideje dolazile. U principima se snano apostrofira ipravo na punu slobodu djelovanja svih religija u Jugoslaviji.Na kraju dokumenta etrdesetorica su se potpisala ponaosob kako slijedi:

Alija Izetbegovi, dipl. pravnik iz Sarajeva; Muhamed engi, dipl. ing.


36/102

38

Iz Sarajeva; dr. Maid Hadiomeragi, stomatolog iz Sarajeva; dr MuhamedHukovi, profesor iz Sarajeva; Edah Beirbegovi, advokat iz Sarajeva;prim. dr. air erimovi, ljekar iz Sarajeva; Salim abi, privrednik iz

Zagreba; prof. dr. Sulejman Maovi, Defektoloki fakultet Zagreb; prof.dr. Fehim Nametak, znanstveni radnik iz Sarajeva; Salih Karavdi, advokatiz Sarajeva; Fahira Fejzi, novinar iz Sarajeva; dr. air engi, ljekar izSarajeva; Edhem Tralji, dipl. pravnik iz Sarajeva; Demaludin Lati,knjievnik iz Sarajeva; Omer Pobri, muziar iz Sarajeva; dr. Sead esti,znanstveni radnik iz Sarajeva; prim. dr. Tarik Mufti, ljekar iz Mostara;Safet Isovi, estradni umjetnik iz Sarajeva; dr. emso Tankovi, docent na

ekonomskom fakultetu u Zagrebu; Mirsad Veladi, magistar tehnologijeiz Velike Kladue; prim. dr. Kemal Biaki, ljekar iz Sarajeva; AbdulahSkaka, obrtnik iz Sarajeva; Omer Behmen, dipl. ing. gra. iz Sarajeva; efkoOmerbai, glavni imam iz Zagreba; dr. Mustafa Ceri, docent Islamskogteolokog fakulteta iz Sarajeva; dr. Sulejman amdi, znanstveni radnik izZagraba; prof. dr. Lamija Hadiosmanovi, Filozofski fakultet iz Sarajeva; dr.Halid auevi, dipl. pravnik iz Sarajeva; Kemal Nani, dipl. ing. graevineiz Zagreba; Bakir Sadovi, student iz Sarajeva; Faris Nani, student iz

Zagreba; Nordin Smajlovi, student iz Zagreba; Husein Huski, magistarmainstva iz Zagreba; Mirsad Srebrenkovi, dipl. pravnik iz Zagreba; NedadDumhur, dipl. tehnolog iz Banja Luke; Fehim Nuhbegovi, privrednik izZagreba; \ulko Zuni, privrednik iz Zagreba; prof. dr. Almasa airbegovi,Veterinarski fakultet u Sarajevu; prof. dr. Ahmed Brakovi, Ekonomskifakultet u Sarajevu. Prialo se da bi se etrdeset potpisanih mogli doipod udar zakona. Ali povjesne okolnosti su se promijenile, i vlast vie nijebila dovoljno snana za jo jedan zamaniji politiki proces. Tek kao jedna

od reakcija na formiranje SDA, u Osloboenju je poeo feljton o suenjuAliji Izetbegoviu 1983. godine. Novinarka koja je pratila suenje zadrala jestil iz tog vremena: iste optube, slian nain njihove montae, kao da se umeuvremenu nita nije dogodilo. Pozadinski cilj ovog feljtona bio je preko


37/102

39

Izetbegovievog sluaja jo jednom ukazati kakve politike nakaze osnivajustranku. Aktuelna vlast, koja je zbilja imala ovakvu percepciju politikihfaktora koji su se ukazivale na vidiku, bila je uvjerena u svoju pobjedu na

predstojeim izborima, te da e ovo podsjeanje na reakcionarne planovebivih robijaa i nepopravljivih fanatika samo uvrstiti njihovu prednost.Ali, procjena je bila loa. Vrijeme e pokazati da je narod bive robijaeprihvatio sa simpatijama, a njihove politike ciljeve sve vie prihvatao kaosvoje. Dva mjeseca nakon press-konferencije u Holiday Innu, u istomhotelu odrana je Osnivaka skuptina SDA. Sala je bila prepuna, euforijaje ovladala svim prisutnim duama. Poetni strah, kako svjedoe sudionici,

zamijenili su prkos i odlunost. Meu zvanicama bilo je mnogo uglednihljudi. Kamere su posebnu panju posvetile Adilu Zulfikarpaiu, kultnombonjakom emigrantu. U to vrijeme Zulfikarpai je ivio u Zrichu, gdje jeosnovao Bonjaki institut, instituciju koja posjeduje vrlo vrijedne dokumenteo historiji Bosne i Hercegovine. Adil je zajedno sa istomiljenicima ve biopotpisnik nekoliko demokratskih inicijativa vezanih za tlo bive Jugoslavije.Imao je veliko politiko iskustvo, pa je ostale lanove SDA njegovo prisustvosnano hrabrilo na dalju akciju. Izetbegovi je lino pozvao Zulfikarpaia na

osnivaku konferenciju. U Zrichu su ve razgovarali o osnivanju stranke,gdje su se sukobili oko naziva Musliman, odnosno Bonjak. Zulfikarpaije smatrao da bi u programske dokumente odmah trebalo ubaciti terminBonjak. Izetbegovi se saglasio da naziv Musliman nije adekvatan, alinije sa terminom njegovog uvoenja. On je smatrao da bi naglo uvoenjebonjakog imena stvorilo moguu konfuziju u narodu prilikom popisastanovnitva, pa je posao preimenovanja nacije ostavio za poslije. Tako je ibilo. U svom govoru u Holiday Innu Izetbegovi se osvrnuo na mogua

posezanja za bosanskim teritorijem: Siguran sam da tumaim najdubljaosjeanja muslimanskog naroda ako kaem da on nee dozvoliti komadanjeBosne. Sramni sporazum Cvetkovi-Maek o podjeli ove zemlje je mrtav. Zato je garancija snaga koja se danas raa u ovoj sali... Ove rijei su popraenesnanim aplauzom.


38/102

40

PREDIZBORNA KAMPANJA


39/102


40/102

42

Tuman je zaprepatenom Izetbegoviu nimalo taktino rekao upravo kakoslijedi: Gospodine Izetbegoviu, nemojte stvarati neku muslimansku stranku,to je potpuno pogrena stvar, jer su Hrvati i Muslimani u BiH jedan narod.

Muslimani i Hrvati osjeaju se tako. Da bi potkrijepio svoju tvrdnju potegaoje tobonje historijske argumente. Nakon to Izetbegovi nije ba sa posebnimentuzijazmom odsluao njegove rijei, Tuman je prognozirao izborni fijaskoSDA: Sedamdeset posto glasova dobiti e HDZ jer e dobiti sve hrvatskei muslimanske glasove tvrdio je. Izetbegovi mu je uzvratio da potujenjegovo znanje iz povijesti, ali da on ipak malo bolje poznaje dananju Bosnu,te da e HDZ na izborima dobiti tano 17 posto glasova, koliko je u BiH tada

bilo Hrvata. Na novembarskim izborima 1990. tako je i bilo: HDZ je dobio17 posto, naravno, hrvatskih glasova. Ali, Izetbegovi se iz Zagreba vratio sagorkim okusom u ustima. Bio je to poetak jedne neskrivene antipatije.


41/102

43


42/102

44

POBJEDA NA IZBORIMA


43/102

45

I

zbori su odrani 18. novembra 1990. godine. Od 240 poslanikihmjesta u Skuptini Republike Bosne i Hercegovine, SDA je osvojila86 mandata, a od sedmolanog Predsjednitva, trojica su bili kandidati

SDA. Ubjedljivo najvie glasova osvojio je Fikret Abdi milion i dvjestohiljada. Izetbegovi je dobio osam stotina i sedamdeset hiljada glasova. Abdiuje pomogla popularnost koju je stekao kao utemeljitelj Agrokomerca ikao rtva tzv. mjenine afere iz 1986. 1987. godine. Imao je imiduspjenog privrednika, neoptereenog pripadnosti naciji i nacionalizmom,pa se opravdano procjenjuje da je dobio i neto srpskih i hrvatskih glasova.Politikim dogovorom Abdi je mjesto predsjedavajueg Predsjednitva BiH

ustupio Aliji Izetbegoviu. Naalost, sukob koji je tinjao izmeu ova dvapolitiara, koji su imali razliite koncepte, ali i dvije sujete i dva razliitatemperamenta, kulminirat e tokom rata koji je 1992. godine poeo uBiH. Tada Abdi odlazi u Veliku Kladuu, osniva svoju vojsku, koja e sedo svog konanog poraza, zajedno sa vojskom hrvatskih Srba, boriti protivArmije BiH. Pokazalo se da su preko Abdia, Slobodan Miloevi i RadovanKaradi ostvarili jedan od svojih stratekih ciljeva: sukob unutar bonjakognacionalnog korpusa. Meubonjaki sukob u Krajini do nesluenih razmjera

je uveao nesreu koja je zadesila ovaj narod. Nakon izbora i ustolienjalanova Predsjednitva SR BiH, formirana je republika vlada, na temeljukoalicije SDA SDS HDZ. Ova osovina slabo je funkcionirala jer su interesibili upravo suprotni. Karadiev SDS htio je po svaku cijenu da BiH ostaneu sastavu krnje Jugoslavije, bez Hrvatske i Slovenije, koje su ionako samosmetale velikosrpskim vizijama. HDZ je, pod utjecajem dr. Franje Tumana,sve vie naginjao opciji podjele BiH. SDA je vrsto ostala pri opciji nezavisneBiH, unutar ili van Jugoslavije. Unato takvoj situaciji Izetbegovi je u

suradnji sa ovim strankama pokuao ostvariti neku vrstu (vie)nacionalnogkonsenzusa za BiH. Nije uspijevalo, sukobi su postali sve otriji, oruje je svesnanije zveckalo, a nebo nad Jugoslavijom sve tamnije.


44/102

46

NEUSPJENI PREGOVORI OOPSTANKU JUGOSLAVIJE


45/102

47

P

oetkom januara 1991. novoizabrani lan Predsjednitva BiH poeoje prisustvovati sastancima proirenog Predsjednitva SFRJ, kojesu, pored redovnih lanova, dopunjavali predsjednici republika,

a sastancima su prisustvovali i predsjednik Savezne vlade, Ante Markovii ministar narodne odbrane Veljko Kadijevi. Bezuspjeno se pokuavalodoi do konsenzusa o sudbini Jugoslavije. U oaju, makedonski i bosanskipredsjednici, Kiro Gligorov i Alija Izetbegovi, ponudili su prijedlog ostepenastoj federaciji. To je bio kompromis izmeu ponuenih opcija koje suimale Slovenija i Hrvatska, na jednoj, i Srbija na drugoj strani. Iako zapaenakao vrlo dobronamjerna, inicijativa je propala, a Hrvatskom su poele nicati

barikade na podrujima gdje su ivjeli Srbi. Uz pomo naoruanog lokalnogstanovnitva, Jugoslovenska narodna armija (JNA) je po nalogu SlobodanaMiloevia zaokruivala teritorij tzv. srpske autonomne oblasti (SAO). Istimodel se kasnije prenosi na BiH. Na terenu, ve od proljea 1991., SDSstvara srpske autonomne oblasti, koje su zaokruene silom. Prema vojnimpodacima, JNA je Srbima u BiH tokom 1991. podijelila 51.900 komadapjeakog naoruanja. Ovome treba dodati i obavjetajni podatak da je SDSsvojim kanalima, dakle, opet preko JNA, podijelila dodatnih 17.300 puaka.

Jasno je bilo da se pregovaraka pozicija sa Karadieve strane, u nedostatkuargumenata, nastojala osnaiti silom oruja. U meuvremenu, Izetbegovistie i svoja prva meunarodna dravnika iskustva. U martu 1991., otputovaoje u Austriju, gdje upoznaje Kurta Waldheima, tadanjeg predsjednika ovesrednjoevropske drave. To je bio Izetbegoviev prvi zvanini posjet jednojstranoj zemlji. Waldheim je upravo imao velike probleme, jer se razotkrivalanjegova nacistika prolost. Izetbegovi je ipak odluio otputovati jer je Austrijabila vrlo vana destinacija mlade bosanske diplomacije. Kasnije e ministru

vanjskih poslova Austrije, dr. Aloisu Mocku, Izetbegovi uruiti orden astiZmaj od Bosne, za sve ono to je ova drava uinila za BiH. Slijedile suposjete Iranu i Turskoj. Gostoprimstvo kojim je doekan u Teheranu bila jedaleko iznad Izetbegovievih oekivanja. Na aerodromu su ga ekali paliri


46/102

48

tri roda iranske vojske, svi domai najvie rangirani zvaninici, te kolonaod pedeset diplomatskih predstavnika. Za ovjeka koji je donedavno biootpadnik reima, ovo je bio pravi ok. Ni sam nije bio siguran da li se dobro

snalazio u tim trenucima. Zna se, pak, da je Iran kasnije odigrao presudnuulogu u naoruavanju Armije BiH, svjesno krei nepravedni embargo kojijoj je bio nametnut. Nakon posjete Sjedinjenim Amerikim Dravama(SAD), Izetbegovi je bio razoaran tamonjim nerazumijevanjem krize uJugoslaviji. inilo mu se SAD nee preduzeti nita. U sklopu diplomatskeofanzive, predsjednik Predsjednitva SRBiH odlazi u Rim na sastanak zemaljaEvropske zajednice na kom je usvojena Deklaracija o Jugoslaviji. Paralelno,

tokom ljeta 1991.godine, nekoliko se puta sastaju Miloevi, Tuman iIzetbegovi da bi pokuali iznai model izlaska iz krize. efovi Srbije i Hrvatskepokuavali su nagovoriti Bosanca da prihvati neku vrstu trojne podjele. Ovajje odgovarao prijedlozima iz platforme Gligorov- Izetbegovi. Po povratku izSplita, sa jednog od sastanaka, na pitanje novinara o spekulacijama o podjeliBiH odgovorio je: O tome se sa mnom ne moe pregovarati!


47/102

49


48/102

50

KARADIEVE PRIJETNJE


49/102

51

S

edamnaestog juna 1991. izbio je kratki rat u Sloveniji. Ovim je navatren nain obiljeen poetak raspada Jugoslavije. Poelo je, dakle,istupanjem ove dvomilionske dravice, da bi sukob uskoro bio prenesen

na Hrvatsku, gdje su se njeni redarstvenici sukobili sa JNA. Kulminiralo jeopsadom Vukovara i napadom na Dubrovnik. Sa kakvim zanosom je jurialatadanja srpska vrhuka u Hrvatskoj, najbolje ilustriraju dvije izjave njihovogvoe Jovana Rakovia. Prva: Srbi su lud narod!. Druga: Gazei srpskimlivadama, moe se doi od Knina do Beograda!. Izetbegovi je imao stavda BiH nee ostati u Jugoslaviji bez Slovenije i Hrvatske, s obrazloenjemda se vie ne radi o Jugoslaviji nego Velikoj Srbiji. Osim u svojoj stranci,

imao je podrku kod veine intelektualaca graanske provenijencije uBiH. Kao odgovor na ovo, Karadi je krajem oktobra odrao svoj poznatiprijetei govor u Skuptini BiH: Nemojte misliti da neete odvesti Bosnu iHercegovinu u pakao, a muslimanski narod moda u nestanak! izgovorioje pred kamerama i zaprepatenom javnou. Izetbegovi je reagirao odmah:Karadievo izlaganje i njegove poruke na najbolji nain objanjavaju zatomi moda neemo ostati u Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju kakvu hoe gospodinKaradi vie niko nee. Niko osim srpskog naroda!. Oruje je zveckalo na

sve strane. SDA se pod Izetbegovievim vostvom tada odluila na osnivanjeNacionalnog vijea odbrane BiH, iz kojeg e kasnije nastati Patriotska liga,prva vojna formacija oformljena za odbranu BiH. Bilo je to 10 juna 1991. Iakoslabo naoruana, Patriotska liga e kasnije postati predloak za organiziranjeArmije BiH slubene vojske Republike Bosne i Hercegovine. Drugi znakotpora bila je, na Izetbegoviev prijedlog, odluka Predsjednitva BiH da sene alju vojni regruti u Hrvatsku. Tada je na TV SA, pozvavi momke dase ne odazivaju na vojne pozive, izgovorio svoju znamenitu (i kontraverznu)

reenicu:Zapamtite, ovo nije na rat!. Kasnije e ova reenica zapotrebe Tumanova reima biti interpretirana kao da hrvatska borba zaslobodu nije njegov rat. Jasno, smisao je bio upravo obrnut. Jedan odmanevara kojim se pokuavao sprijeiti rat u BiH bio je znameniti srpsko


50/102

52

muslimanski sporazum u reiji Zulfikarpaia i Filipovia. Njih dvojica su,sa Izetbegovievom podrkom u depu, otputovali u Beograd na razgovoresa Miloeviem. Rezultat je bio mrav, jer se ovim sporazumom na mala

vrata instalirala krnja Jugoslavija, koja za Bonjake nije bila nita drugo dovelika Srbija. Pa ipak, ovaj e neuspjeli sporazum ostati upamen kao jojedan signal dobre volje sa bosanske strane da se sprijei rat u koji se srljalovrtoglavom brzinom. Poetkom novembra u Haagu je odrana konferencija oJugoslaviji. Naalost, zavrena je potpunim fijaskom. Bilo je jasno da se rat nemoe sprijeiti. U nadi da bi se udo ipak moglo dogoditi, Izetbegovi predlaeda EZ poalje misiju dobre volje u Bosnu, tj. zatraio je da UN uputi plave

ljemove koji bi sprijeili eskalaciju sukoba koji su ve praktino poeli poobodima BiH. U ovakvim uvjetima, 1. decembra 1991. godine odran je Prvikongres SDA. Kongres je trajao tri dana uz prisustvo 600 delegata i isto tolikogostiju. Izetbegovi je u svom govoru opisao tadanju situaciju. Iako ga je odsvih kljunih sudionika, ini se, ponajmanje elio, rat mu se inio neizbjenim.Predvidio je da e to biti totalni rat u kojem e sve nestati u dimu i sramoti.Ove rijei kasnije svjetski mediji esto citirali kao proroanske.


51/102

53


52/102

54

REFERENDUM


53/102

55

S

kuptina RBiH je 14. januara 1992. donijela Rezoluciju o suverenosti,koju osporava srpska zajednica u BiH. Tada se priprema i referendumskopitanje: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravu

ravnopravnih graana, naroda BiH Muslimana, Srba,Hrvata i pripadnikadrugih naroda koji u njoj ive?. Nakon izglasavanja odluke o raspisivanjureferenduma, komentirajui bojkot SDS-a, Izetbegovi izjavljuje: Oni su(SDS) blokirali donoenje novog ustava, koji je ponudila Komisija za izraduustava, odbacili su koncept graanskog ustava koji nude liberali i nezavisniintelektualci, a nas stalno optuuju da hoemo muslimansku republiku.injenica je, meutim, da nam oni prijedlogom za podjelu na srpsku,hrvatsku i muslimansku BiH zapravo to nude i nameu. Poznat je na stav:

mi to ne prihvatamo!. Uz nepoznanicu kako e se ponaati hrvatsko glasakotijelo, referendum je odran 29. februara i 1. marta 1992. godine. Tuman jenakon svih kalkulacija dao zeleno svjetlo, pa se na poziv za glasanje odazvalo63 posto graana, od ega ih je 99 posto glasalo za nezavisnu BiH! SudbinaBiH je bila odluena, ali samo formalno-pravno. Stvarna sudbina BiH rjeavate se uskoro na bojnom polju, ali ono to je postignuto referendumom nijednavojna pobjeda nije mogla donijeti. To su bili legalnost i legitimitet oficijelnojvlasti. estog aprila 1992. Evropska zajednica priznala je BiH, a sutradan

su to uinile SAD. U meuvremenu, pod evropskim pokroviteljstvom,uveliko su trajali pregovori o unutranjoj podjeli BiH. Kao veliko pojaanje,na februarskim pregovorima u Lisabonu, Izetbegoviu se pridruio dr. HarisSilajdi, koji e svojom snanom pojavom znatno doprinijeti da se kolakoja su velikom brzinom ila nizbrdo, makar malo uspore. Prema njihovojocjeni dobro u lisabonskim rjeenjima jeste to predviaju opstanak BiH uadministrativnim granicama, a loe to se spominje mogunost vie entiteta.Izetbegovi e u svom dnevniku zabiljeiti da je svim silama pokuavao

spasiti i Bosnu i mir, no, istovremeno se pitao da li je to mogue? Ispaloje da nije. Pribliavao se dan kada se moralo izabrati jedno od to dvoje.Totalni rat je poeo u aprilu 1992. godine. Izetbegovi je tada imao tano 67godina, nalazio se pred novim velikim izazovima i, mada nije toga svjestan,najburnijim ivotnim periodom.


54/102

56

POETAK RATA


55/102

57

D

rugog maja Izetbegovi na povratku sa pregovora u Lisabonu,zajedno sa kerkom Sabinom, dr. Zlatkom Lagumdijom, koji jetada bio potpredsjednik Vlade RBiH, i Nurudinom Imamoviem,

linim pratiocem, biva uhapen na Sarajevskom aerodromu od JNA. Nakonneprospavane noi i dramatinih pregovora, odlueno je da ih UNPROFORprovede u opsjednuti grad. Ovo je bio tek poetak velike etverogodinjeratne drame, u ijem sreditu je bio upravo Alija Izetbegovi. Sam je ustvrdioda je tada prevladao strah od etnika, i da su skinuti psiholoki okviri.Tako je i bilo: kada borba pone, vie nema straha, na njegovo mjesto douprkos i inat. Kako su sukobi odmicali, njihovi krvavi rauni stizali, Izetbegovi

se esto pitao da li je sukob ipak mogao biti sprijeen? U jednom dnevnikomzapisu, odgovorio je sam sebi: Do istupanja Slovenije i Hrvatske da, nakonovoga ne! Odnosno mogao je, ali uz uvjet kapitulacije. A ropstvo je ipaknajgore rjeenje, gore od rata bile su Izetbegovieve rijei, koji je sve eeslobodu isticao kao vrhunski ivotni cilj. I pored otvorenih sukoba po cijelojBiH, Predsjednitvo je ratno stanje proglasilo tek 20. juna 1992. godine.Nakon ovog, usvojio je Platformu kojom se pozivalo na aktivno ukljuenjeu patriotski front borbe protiv agresije. Izabrana je i ratna vlada iji je

predsjednik bio Jure Pelivan. Njen zadatak bio je da rjeava ivotna pitanjazemlje koja je napadnuta. Za ministra vanjskih poslova postavljen je dr.Haris Silajdi, a tadanju Vladu jo su sainjavali Jusuf Puina, Jerko Doko,Ranko Nikoli, arko Primorac, Rusmir Mahmutehaji, Alija Delimustafi,Radovan Mirkovi, Hasan Muratovi, Tomislav Krstievi, Ugljea Uzelac,Munir Jahi, Mustafa Beganovi, Nikola Kova, Martin Ragu i MiljenkoBrki.


56/102

58

PROBLEMI U NAORUAVANJU ARMIJE BiH


57/102

59

M

alo po malo, makar u vrlo tekim uvjetima, nastajala je ArmijaBosne i Hercegovine. Osnovni problem bio je nedostatak oruja.So na ovu ljutu ranu dodavao je i embargo na uvoz oruja, koji

je proglasio Vijee sigurnosti UN-a, za podruje bive Jugoslavije. Vlada BiHje vie puta ukazivala na apsurdnost ove mjere: agresori su oruja ve imali uizobilju, tako da je ova mjera pogaala samo rtvu! Unato ovom problemu,Armija se ipak naoruavala u odreenoj mjeri. Vjerovatno se nee nikadasaznati svi detalji, ali uz preutnu saglasnost nekih zapadnih vlada, kao iSAD-a, embargo je kren vie puta. Kljuna poiljka oruja bila je ona kojaje stigla brodom iz Irana, kad je po Tumanovu nalogu pedeset posto oruja

u luci Ploe odmah iskrcano za Hrvatsku vojsku, dok je, na putu za SrednjuBosnu, Hrvatsko vijee odbrane poiljku olakalo za daljnjih 25 posto. Iakoznatno umanjena, ova koliina oruja ipak je bila presudna za odbranu nekihdijelova fronta. Naoruavanje bosanske vojske zapravo je uzbudljiva priao hrabrosti, upornosti i snalaljivosti ovdanjih ljudi. Ovako je situaciju predkraj rata opisao Alija Izetbegovi za njemaki Stern: Od poetka rataistovremeno teku dva procesa. Mi smo svaki dan sve jai, oni su sve slabiji.Ovi procesi nisu pravolinijski, niti su tekli istom brzinom, ali opa tendencija

je takva kako sam upravo opisao. Ve dugo, naa pjeadija je bolja od njihove.Ili, da obrnem stvari. Na hendikep je teko naoruanje, tanije artiljerija;njihov hendikep je pjeadija. Bit e jo neugodnih iznenaenja i za nas i zanjih, ali, u cjelini gledano, uspostavili smo ravnoteu i preuzeli inicijativu.Ravnotea je strateke prirode, inicijativa je za sada samo taktika. Kako semogu objasniti uspjesi kod Bihaa, Kupresa, Sarajeva? Ima mnogo faktora,ali onaj najvaniji, moralniji, nije podoban za analizu. Radi se o jednodunojunutranjoj odluci naeg naroda da opstane, naroda koji je bio osuen na

unitenje.. ime se sve morao baviti Alija Izetbegovi taj ovjek krhkogizgleda i najdubljih religioznih osjeanja tokom rata u Bosni ini se da dobroodslikava ovaj detalj iz njegove biografije o kojem je svjedoio lino: Potrebaza orujem vodila nas je u svakojake avanture. Za vrijeme jednog boravka


58/102

60

u Bruxellesu, datuma se ne sjeam, obavijestili su me da neki ljudi nude danam nabave oruje kojim bismo efikasno mogli gaati Karadieve jedinicekoje su u opsadi drale Sarajevo. Isporuili bi nam dva specijalna oklopna

helikoptera i odgovarajue rakete. Ponuda je bila vrlo privlana za nas kojismo se ve vie od 500 dana nalazili u klopci, izloeni danononoj nasuminojpaljbi iz minobacaa i snajpera. Kraj ovoj nevolji nije se sagledao. Kada sam ihprimio, ovi nepoznati ljudi ponudili su da na Igman i zeniki stadion odreenenoi spuste helikoptere sa preciznim projektilima. Bila su to dvojica prilinobezazlena izgleda. Nisu se predstavili, samo su rekli da su porijeklom iz JuneAfrike i da rade svugdje po svijetu. Postavili su dva uvjeta: prvo, hoe gotov

novac koji bi bio uruen u trenutku kada nai potvrde da su helikopterisputeni na dogovorena mjesta. I drugo, naeg ovjeka koji bi prije isporukepoao sa njima na nepoznato mjesto kao talac, odnosno garancija da nee bitiizigrani. Predloili su da se sav posao obavi u jednoj naoj ambasadi u Evropi,a da talac bude na tamonji otpravnik poslova. Nakon dueg pogaanja, prviuvjet smo prihvatili, drugi odbili. Tada su zatraili da se novac donese i da sepreda u trenutku kada nai potvrde da je poiljka stigla na odredite. Trgovciorujem, uz krupne narko-mafijae spadaju meu najbeskrupulozniju, pa time

o najopasniju vrstu ljudi. Zarauju pare na haramu i spremni su na sve. Ali,ako ste htjeli oruje, mogli ste ga kupiti samo od njih. Vezi u Istambulu poruilismo da nabavi traeni novac i da ga po kuriru dostavi u nau ambasadu uovom evropskom gradu. U zakazano vrijeme stigli su trgovci. Rekli su daje operacija pripremljena i da bi helikopteri, koji e poletjeti iz neke baze uItaliji, mogli biti iznad odredita u Bosni oko ponoi. Otpravnik poslova i nakurir sa novcem sjedili su u jednom kutu prostorije, trgovci u drugom. Nezna se ko se koga u tim trenucima vie bojao: mi njih ili oni nas. Nai su se,

naravno, plaili da im trgovci u klasinom gangsterskom prepadu ne otmunovac, otkoenih pitolja bili su spremni na sve. Za svaku sigurnost, trgovcisu upozoreni da su u hodnicima i na ulazu ambasade postavljeni uvari.Trgovci su stalno mobitelom kontaktirali sa nekim. Uesnik ove akcije sa


59/102

61

nae strane kasnije mi je priao: Dolo je 11 sati, pa pono, pa jedan, dva i trisata. Mi smo netremice gledali jedni u druge i pratili svaki pokret. Oko zore,oni su zatraili dozvolu da izau da neto provjere. Kazali su da neto nije u

redu. Otili su i vie se nisu vratili. Ostala je tajna jesu li ovo bili stvarnitrgovci orujem, kojima operacija usljed nekih nepredvienih okolnosti nijeuspjela, ili bjelosvjetski prevaranti, koji su se pokuali olahko domai novca.Tek, general Deli u Zenici i grupa oficira na Igmanu uzalud su stajali poredupaljenih vatri, ekajui neko udo s neba. udo se nije dogodilo. I ja samimao neprospavanu no, jer sam sve vrijeme deurao pored telefona.


60/102

62

ISTRAGA O GRABOVICI


61/102

63

I

z godine u godinu bosanskog rata, na brzinu skupljene domoljubnejedinice prerastaju u organiziranu vojsku, koja je imala svoja pravila.Mnogim borcima su lanovi najue obitelji doivjeli strane sudbine:

deportacije, ranjavanja, silovanja, ubistva..., na nekim stratitima Bonjaka,poput Srebrenice, stradale su itave familije. Ovo je proizvelo snane traume,ljudi su bili puni bijesa prema neprijatelju, ponekad je taj bijes prerastao uelju za osvetom. Njihovo psiholoko stanje ljudski se moglo razumjeti,meutim, ozbiljna vojska se ne moe voditi osjeajima. Valjalo je sprijeitida odmazda bude masovno pravilo. ini se da je to efikasno mogao uinitijedino Alija Izetbegovi, iji je autoritet kod boraca bio neupitan. Ovaj je

to i pokuao uiniti. Svaku priliku, pored ohrabrenja boraca da nastave saborbom, koristio je da upozori na moralni aspekt bosanske borbe. Odluno jetraio da se ne ubijaju civili i da se ne rue pravoslavne i katolike bogomolje.Na upozorenje Davida Owena i Torwalda Stolteberga (august 1993.), da je uselu Doljani kod Jablanice jedinica Armije BiH poinila zloin nad hrvatskimcivilima, Izetbegovi pismeno od generala Rasima Delia trai hitnu akciju:Prije nekoliko dana sam telefonski zatraio da se ispitaju optube HVO-ada je u selu Doljani kod Jablanice jedna jedinica nae vojske izvrila zloin

masakrirajui jedan broj civila hrvatske nacionalnosti. Izvjetaj o tome jonisam dobio, pa je potrebno da me o rezultatima istrage obavijestite i otome upoznate javnost. Koristite svaku priliku da nae vojnike upozorite naobavezu pridravanja zakona o ratnom pravu. Ne oklijevajte da strogo kazniteprekritelje i ne oklijevajte da o tome izvijestite javnost. Neke jediniceArmije BiH su, i pored ovih upozorenja, poinile nesumnjive zloine nadcivilima srpske i hrvatske nacionalnosti. Poznat je sluaj u hercegovakomselu Grabovica gdje su pripadnici bosanske vojske ubili 27 hrvatskih civila.

Izetbegovi je naredio hitnu istragu o ovom sluaju, te dokumente o zloinu,putem opunomoenika, spremno proslijedio u Haag. Meutim, unatoovom uasnom sluaju, bilans ratnih rtava pokazuje da ovo ipak nije bilamasovna pojava, nego da se radilo o traginim izuzetcima. Za razliku od


62/102

64

srpske vojske, kojoj je genocidni plan ugraen u sam sistem, te HVO-a koji jena svoj nain djelovao na stvaranju kompaktnih etnikih teritorija progonomnehrvata, Armija BiH je, i pored neopisivo teke situacije, uspjela ouvati

imid vojske koja nije vrila masovne egzekucije, niti paljevine i pljake.Model je bio jednostavan: vojske su pratile zvaninu politiku u ime koje suratovale! A zvanina politika vlade u Sarajevu bila je multietnika dravabazirana na graanskim i ljudskim pravima. Prvu godinu rata Armija BiHje bez sumnje bila multietnika vojska u kojoj je bilo nekoliko vrlo sposobnihi znaajnih generala koji nisu bili Bonjaci. Od ovih su se naroito isticalioficiri bive JNA Stjepan iber, bosanski Hrvat, i Jovan Divjak, Srbin. Oni

su u velikoj mjeri bosanskoj vojsci pojaavali legitimitet multietninosti, toje bio jedan od ideala bosanskih patriota. No, kako je rat odmicao, naroitopoetkom sukoba sa HVO-om, broj nebonjaka u Armiji BiH se sve viesmanjivao, dok je rastao broj jedinica sa muslimanskim prefiksom. U kojojmjeri se objektivno moglo sprijeiti osipanje nebonjaka iz Armije BiH, tezaustaviti trend pretvaranja vienacionalne vojske u jednonacionalnu,teko je rei bez potrebne povijesne distance. Prema tome, jo tee je izvestinedvojben zakljuak i o Izetbegovievoj ulozi u tom procesu, no, ostat e

injenica da je kraj rata 1995. Armija BiH doekala kao skoro potpunobonjaka vojska. Pa ipak, treba rei, iako moda jednonacionalna, odlunoje branila vienacionalne i univerzalne principe! Tokom etverogodinjegrata Izetbegovi je, iako vrhovni komandant, i sam bio u stalnoj ivotnojopasnosti. Poznata je injenica da je zgrada Predsjednitva, gdje je urednodolazio na posao svaki dan, sa manjim ili veim intenzitetom bila granatiranasvo vrijeme opsade grada. Gaana je svim projektilima, od kojih je, naalost,poginulo 57 ljudi. Osim ovog, Izetbegovi je esto izlazio na slobodne

teritorije irom Bosne i Hercegovine. Bez oklijevanja je letio u dotrajalim inesigurnim helikopterima, zbog ega su se plele legende o njegovoj hrabrosti.Gdje god bi stigao na slobodnim teritorijama bio je doekan kao neupitanvoa. Taj ratni zanos moe se usporediti sa borbama ratnih latinoamerikih


63/102

65

revolucionara idealista. Onako poguren sa beretkom koja je bila ukraenaljiljanima simbolom bosanske vojske, nekima je liio na modernog CheGevaru ili Tita.


64/102

66

ODNOSI SA ISTOKOM


65/102

67

P

aralelno sa borbom na terenu, trajali su pregovori, odravanemeunarodne konferencije. Izetbegovi je esto bio primoran putovatiu svjetske metropole, objanjavajui ta se dogaa u BiH. Ponavljao

je teze da se radi o agresiji na jednu nezavisnu zemlju, koja se nije pripremalana rat, nego za mir. Od eneve do New Yorka, od Helsinkija do Teherana,irom svijeta esto mijenjajui paralele i meridijane, iznosio je detalje o snaziJNA, politikom kontekstu agresije na BiH, govorio o njenom genocidnomkarakteru, objektivnom stanju u zemlji, upozoravao na apsurdnost embarga naoruje, te humanitarnoj katastrofi koja je prijetila da uniti itav jedan narod.Moda malo presporo, ali ove su diplomatske inicijative davale rezultate.Zapad je doturao hranu i, jednu po jednu, uvodio sankcije za Karadievustranu, dok je muslimanski Istok pomagao u naoruavanju. Pored domaeodlunosti da se uz velike rtve ustraje u neravnopravnoj borbi, kombinacijaovo dvoje znaajno je utjecalo na konaan ishod rata. Iako su u BiH odKaradieve vojske stradavali i Srbi, Hrvati, Jevreji, Romi, Slovenci, Albanci,ipak je najvie stradavalo bonjako muslimansko stanovnitvo. Kako je ratodmicao, postajalo je jasnije da su osnovna, ako ne i jedina, smetnja podjeliBiH bosanski Bonjaci i da je rat usmjeren ponajvie upravo protiv njih. Zbogovoga se naroita senzibilnost prema ratu u BiH razvila kod muslimanskihzemalja u svijetu. Malo po malo, za njih je Alija Izetbegovi postajao mitskalinost, simbol pravedne borbe za slobodu muslimana u BiH. Gdje god sepojavljivao, irom islamskog svijeta, izazivao je panju i potovanje. Njegovtamonji autoritet pojaavao je solidarnost muslimana, te je znaajnopomogao je da se skupi novac kojim je financirana odbrana zemlje. Tokom inakon rata u Bosni dobio je nekoliko znaajnih nagrada od islamskog svijeta:1993. nagrada Kralj Fejsal za slubu islamu; 1996. nagrada Mislilac

godine fondacije Ali Osman Hafiz iz Medine; 1997. Dravni ordenRepublike Turske; 1997. Poasni doktorat Univerziteta u Rijadu; 1998. Orden Drave Katar Orden nezavisnosti; 1997. Titula poasnog doktorapravnih nauka Marmara univerziteta u Istambulu; 2001. Nagrada Islamskalinost godine Ujedinjenih Arapskih Emirata;


66/102

68

POSJETA DEDI


67/102

69

J

ednom od znaajnih posjeta nekoj islamskoj zemlji, pokazat e seIzetbegoviev put u Dedu, gdje je organiziran vanredni sastanak zemaljapripadnica Organizacije islamske konferencije (OIC), u decembru

1992. godine. O ovom sastanku u svojim Sjeanjima Izetbegovi govori sapuno detalja, koji odlino ilustriraju ambijent, raspoloenje i aktualitet togvremena: Iz Sarajeva sam poletio avionom UNHCR-a. U Zagrebu me ekaolini avion eika Kasima, sultana od arde, dobrog i visokoobrazovanogovjeka i velikog prijatelja Bosne. arda je emirat u sastavu UjedinjenihArapskih Emirata (UAE). Na putu za Dedu, sletjeli smo u Tiranu, gdje namse pridruio Sali Berisha, tadanji predsjednik Albanije. Dok smo nadlijetali

Albaniju, udili smo se istovremeno ljepotama i siromatvu te zemlje: zelenenjive i pobra uz morsku obalu presijecali su uski kaldrmisani putevi. Avionje sletio na lo i zaputen aerodrom, oko kojeg su se svuda naokolo vidjelisivi betonski bunkeri stotine njih koji je gradio reim Envera Hode.Predsjednik Berisha, ljekar koji se kolovao u Americi, bio je potpuno svjestankolapsa u koji je Enverov komunizam doveo njegovu lijepu zemlju. Kada samga upitao za ekonomsku situaciju u Albaniji, odgovorio je da lii na tvrdoutaban put gdje je gotovo nemogue bilo ta zasaditi. Na meunarodnom

aerodromu u Dedi doekao nas je princ Selman. Visok u tradicionalnojarapskoj nonji, sa savijenim, tipino semitskim nosem, krupna, hrapavaglasa, taj princ je odavno primjer najprirodnije skromnosti dostojanstva.Predsjednie, sazvali smo ovu vanrednu konferenciju kako bismo svi zajednouinili vie za Va narod! Neemo mirno gledati ovo stradanje muslimana! rekao mi je za vrijeme kratkog zadravanja u sveanom salonu aerodroma.U Kasrul-mutemeru, palai za vane skupove, konferenciju je sutradanotvorio suveren Saudiske Arabije, kralj Fahd, uvar i Sluga dvaju harema,

kako je glasila njegova zvanina titula. Govorio je teno i odvano, pozivaose na meunarodno pravo i povelje, na vjerske obaveze svakog muslimana isvake lanice OIC-a i isticao stradanja muslimana u Bosni. Konferencija je,po starom obiaju u diplomatiji, imala dva kolosijeka: onaj slubeni i onaj iza


68/102

70

kulisa. Egipatski ministar vanjskih poslova Amir Musa, pakistanski ministarMohammad Sattar, ministar vanjskih poslova Irana Ali Akbar Velajati i,naravno princ Selman, davali su ton dvodnevnom skupu. Saznao sam da u

Ankari turski predsjednik Turgut Ozal ivo prati sve to se dogaa u Dedi.Naveer, nakon prvog dana rada, pojavio se nacrt rezolucije koja bi sutratrebala biti usvojena. Taj draft bio je suvie mlak i openit, bez obaveza irokova. Silajdi i airbegovi su nervozno etali po hotelskoj sobi razoaranimilijardom muslimana. Najednom je zazvonio telefon: zvao je Velajati.Sutradan je nacrt u bitnome preraen. Bili smo zadovoljni i ekali smo usvajanjerezolucije. Tada smo saznali da je konferenciju ljutito napustio Lord Owen,

meunarodni posrednik u pregovorima za BiH, oito nezadovoljan novimnacrtom rezolucije. Rezolucijom su muslimanske zemlje od Ujedinjenih nacijatraile da ukinu embargo na uvoz oruja Bosni i Hercegovini. Ukoliko se taodluka ne ukine do 1. februara 1993., muslimanske zemlje je nee potovati.Prije povratka domaini su nam organizirali odlazak na umru. Obukli smoihrame i zaputili se u Mekku. Sve predstave o haremu Kabe, koje steknemogledajui ovo zdanje na slikama i itajui putopise, izgube se prilikom susreta snjom. Ugledao sam je kroz umu stubova sa ulice. Izali smo na trijem u blizini

Zemzemova vrta. Hodoasnici me prepoznae i poee vikati. Bosna, Bosna.Sjeo sam u jedan kut i klanjao dva rekata gledajui u impresivnu visoku Kabu.Boe, pomozi mome narodu nesretnom, usamljenom, koji ivi daleko od svogsredita, molio sam u svojim mislima, a onda krenuo da obavim obred uzupute arapskog vodia koji je rastjerivao zauene hodoasnike ispred naegrupe. Bosna, Bosna, neka Allah pomogne brau iz Bosne! uzvikivali suuplakani muslimani koji su ovdje doli sa svih strana svijeta. Sutradan smopoletjeli natrag u domovinu. Na ispraaju, u salonu aerodroma u Dedi, princ

Selman mi je priao i gotovo apatom rekao: Predsjednie, dozvolite da Vamkaem da me, pred polazak na aerodrom iz Amerike nazvao Al Gore i preniomi da e Amerika preispitati svoj stav prema embargu na transfer oruja uBosnu i Hercegovinu.. Guverner drave Arkanzas Bill Clinton upravo je


69/102

71

bio pobijedio na predsjednikim izborima i pripremao se da preuzme voenjenajvee svjetske sile. Al Gore je bio njegov zamjenik. Istinom se pokazalo, dasu SAD postepeno mijenjale svoju politiku prema krizi u bivoj Jugoslaviji, te

kasnije preuzele inicijativu od evropskih zemalja.


70/102

72

ODNOSI SA ZAPADOM


71/102

73

Sdruge strane, tokom brojnih pregovora o budunosti BiH, koji su trajalipraktino cijeli rat, Izetbegovi se, osim sa muslimanskim liderima,sreo sa gotovo svim ostalim znaajnim dravnicima tog vremena. Neki

od njih su dolazili i u opkoljeno Sarajevo, poput francuskog predsjednikaMitterranada, brojnih funkcionera meunarodnih organizacija, te i brojnihamerikih funkcionera, od kojih su trojica zavrili tragino na obroncimasarajevske planine Igman. Izetbegovi nije oklijevao otro kritizirati politikevlada zapadnih zemalja prema ovdanjoj krizi. inilo mu se da meunarodnazajednica nema jasan i razraen plan u BiH. Zbog toga je vie puta pisaoGeneralnoj skuptini Ujedinjenih nacija, traei hitnu vojnu intervenciju

protiv Karadievih i Miloevievih vojnih snaga. Alternativa ovomebila je dopustiti rtvi da se sama brani ukidanjem embarga na naoruanje.Meutim, evropske vlade su bile neodlune. Moda je ponajbolja ilustracijaIzetbegovievog raspoloenja u posljednjoj treini bosanskog rata njegovgovor na samitu Organizacije za sigurnost i saradnju (OSCE), u Budimpeti5. decembra 1994. godine. Evo nekoliko citata: Posljednji dogaaji u naojzemlji ispunili su me gorinom pa u biti kratak i izravan. Ima odista netood ironije u injenici da pred ovim visokim forumom organizacije koja je

prije dvadeset godina stvorena radi sigurnosti i saradnje, i koja te dvije velikerijei ima u svom imenu, moram govoriti o neemu to je sasvim suprotnotome: o nesigurnosti i nesaradnji.(...) Jedan gospodin, visoki funkcioner,sa cininom ravnodunou objavljuje svijetu i narodu kome prijeti pokolj iunitenje da su Srbi pobijedili. Kao da se radi o fudbalskoj utakmici, a onsvira kraj!(...) Pariz i London su od poetka nastupili kao zatitnici Srbije,blokirali Vijee sigurnosti i NATO, i time sprijeili sve korake zaustavljanjasrpskog napadakog rata. (...) U Bosni se radi o sukobu izmeu demokratije

i najcrnjeg nacionalizma i rasizma. Nai protivnici priznaju samo jednu(svoju) naciju, priznaju samo jednu (svoju) vjeru, samo jednu politikustranku. Sve to nije njihovo osueno je na istrebljenje. ak su i grobljapreorana. Proitajte posljednji izvjetaj specijalnog izvjetaa Ujedinjenih


72/102

74

nacija gospodina Mazowieckog o tome ta se radi na teritorijama podkontrolom napadaa! Upitao bih neku gospodu koja predano rade na tomeda od ovog udovita to sebe zove republikom srpskom naprave dravu

a neki od te gospode sjede i u ovoj Sali hoe li sutra raditi na tome da tarepublika bude priznata i da njeni tvorci sljedei put sjede ovdje sa nama?Upitao bih tu gospodu hoe li, spremaju li se da tu tvorevinu, zasnovanu nanasilju i genocidu, danas-sutra pozovu u porodicu civiliziranih zemalja?(...)

U oslobodilakim ratovima ima neka neuhvatljiva veliina koja se opireanalizama. Stoga se neki vojni i politiki analitiari na Zapadu stalno varajuu prognozama. Na narod se bori za slobodu, ili vie od toga, za opstanak.

Takva borba se obino teko vodi, ali teko i gubi. Nijedan oslobodilaki ratu posljednjih pedeset godina nije izgubljen. Ne znam zato bi bio na. Nikoi niim ne moe prisiliti 150.000 vojnika da poloe oruje. Preporuio bihsvakom da o ovoj injenici vodi rauna i zbog nas i zbog sebe. Nadam se dami prijatelji Bosne nee zamjeriti na ovim rijeima, a za one druge, nakonsvega nije me briga. Hvala!. Izetbegoviu se esto inilo da se, ustvari,ekalo na vojni poraz vlade u Sarajevu. Ovo je kod njega izazvalo snanoogorenje koje, kao u ovome govoru na samitu OSCE-a, nije mogao sakriti.

U svojim biografijama, zapadni posrednici, poput Davida Owena ili RichardaHoolbroka, Izetbegovia su okarakterizirali kao ovjeka s kojim je vrlomuno pregovarati. Teko je donosio odluke, a i kada bi ih donio, nije bilosigurno da li e ih uskoro mijenjati. Nije bio (sablasno) leeran poput, recimoMiloevia, koji je uz viski, onako pomalo eretski, povlaio linije izmeuivota i smrti ljudi na terenu. Nije bio ni fanatini povijesni idealist poputFranje Tumana, koji je sanjao da od Hrvatske poto-poto napravi dravu sanajveim (banovskim) granicama iz njene povijesti. Izetbegovi, takoer, iza

sebe nije imao ni snanu vojsku koja bi mu pomogla u pregovarakom procesu.Na svojoj strani imao je tek legalitet, pravdu i istinu. No, upravo su ove stvariu ratu vrlo relativne, jer silu argumenata ovdje tuku argumenti sile, pa je upregovorima morao taktizirati do te mjere da je meunarodnim posrednicima,


73/102

75

tim nestrpljivim karijeristima, iao upravo na ivce. No, veina njih, kada sestvari sumiraju i postave na vagu, ipak je Izetbegovia visoko cijenila. Bilo imje jasno da je u odnosu na svoje poli

Documents

Biografija Alije Izetbegovića