"Biti Rom, s ponosom" - Intervju s Dervom Sejdićem, predsjednikom Saveza Roma BiH

8/6/2019 "Biti Rom, s ponosom" - Intervju s Dervom Sejdićem, predsjednikom Saveza Roma BiH

http://slidepdf.com/reader/full/biti-rom-s-ponosom-intervju-s-dervom-sejdicem-predsjednikom-saveza-roma 1/4

R�þ¦ÊòÊÙ

20|Sò¹�ã½Ê Ù®¹��®

|lipanj 2011.

DERVO SEJDIĆDERVO SEJDIĆPredsjednik Saveza Roma BiH

U BiH, nas Rome nema ko zastupa i

zagovara rješavanje socio-ekonomskih

i obrazovno-kulturnih problema

koji nas “guraju” ispod svih normi

normalnog života jednog čovjeka


http://slidepdf.com/reader/full/biti-rom-s-ponosom-intervju-s-dervom-sejdicem-predsjednikom-saveza-roma 2/4lipanj 2011.

|Sò¹�ã½Ê Ù®¹��®

|

Razgovarao i snimio: Boris DIVKOVIĆ

Romi u Bosni i Hercegovini najvećasu nacionalna manjina čija se prava još nisu našla na dnevnom redu

državnih institucija i vodećih političkihpartija. Percepcija i odnos društva te vrločesta stigmatizacija Roma, potaknula jegospodina Dervu Sejdića, umirovljenogpolicajca, na iscrpljujuću borbu za rom-ska prava, a promjena društvene svijestio Romima najteži je dio toga puta. Sejdić je zadnjih godina široj javnosti poznatpo tužbi BiH pred Europskim sudomza ljudska prava, a u vezi s diskrimina-torskim odredbama Ustava i Izbornogzakona. Inicijator je i uspostavljanja in-ormativnog centra Vijeće Roma BiH,Odbora za Rome pri Vijeću ministaraBiH te udruženja Prosperitet Roma s ko- jim je realizirao projekt Ekonomska po-

drška Romima. Rezultat projekta su po-duzeće Eko Sekund te Reciklažni centar Tarčin. Od mnoštva onoga što je učiniokako bi poboljšao kvalitetu života rom-ske populacije, vrijedno je spomenutida je jedan od zaslužnijih za rješavanjestambenih problema Roma u BiH. Zala-ganje je urodilo izgradnjom stambenihobjekata i romskih naselja poput Goriceu sarajevskoj općini Centar, Stare čaršijeu Doboju, Soe u Vitezu, Veselog Brijegau Banjoj Luci, Hrastova u Kiseljaku, Ka-rašebeša u Mostaru, Bijele gomile u Tre-binju... Trenutno radi na pitanjima Roma

pri OESS misiji u BiH.

Gospodine Sejdiću, odakle Romi uBiH? Je li se netko ozbiljnije do danasbavio tim pitanjem?

Prvi naučni simpozij na temu Istorija,kultura i jezik Roma održan je u Sarajevu1985. i “rezultat” tog simpozija ili kon-erencije jeste knjiga pokojnog RadetaUhlika pod istim nazivom. Između osta-log u toj knjizi Rade Uhlik konstatuje daprvi zapisi o dolasku Roma na područjeBiH potiču iz doba Sulejmana-paše Veli-čanstvenog koji je 1516. godine tadašnjimRomima dodijelio zemljište na obradu uzplaćanje poreza. Po nekim istoričarimaRomi u BiH dolaze preko Sredozemlja iDubrovnika 70-ih godina XV. vijeka jed-nim dijelom, dok većina dolazi preko Ru-munije i Srbije početkom XV. vijeka.

Rade Uhlik skupljao je i usmenuromsku tradiciju, opisivao romskukulturu i razne dijalekte romskog je-zika na Balkanu. Jedno od njegovihpoznatijih djela je i Srpskohrvatsko-ci-

ganski rečnik (Romane alava) objavljenu Sarajevu 1947. Bavi li se danas netkopitanjem romske kulture i tradicije nasličan način?

Na bivšim jugoslavenskim prostori-ma, nakon Uhlika, istorijom, kulturomi jezikom Roma vrlo ozbiljno se baviopro. dr. Rajko Đurić koji je objavio višeod 100 značajnih djela, a koja su izdata uBeogradu kao npr. Istorija Roma objav-ljena 2006. Posljednje djelo pro. Đuri-ća Gramatika romskog jezika objavljeno je također u Beogradu sredinom aprila2011. Pro. Đurić u saradnji sa pro. De-mirom Ljatiom iz Makedonije na temukultura i istorija Roma objavio je ne-koliko naučnih radova između ostalogi Srpsko-romski i Makedonsko-romskirječnik. Sarajka Hedina Sijerčić Tahiro- vić u Sarajevu krajem 2009. objavljuje,u saradnji sa Federalnim ministarstvomobrazovanja, Bosansko-romski rječnik.

Udruženje Roma Kali Sara (Crna Sara)iz Sarajeva, krajem juna prošle godine, upovodu obilježavanja 25 godina od sara- jevske Prve svjetske konerencije, orga-nizuje Regionalnu konerenciju (zemljebivše Jugoslavije) pod nazivom Istorija,kultura i jezik Roma. Juče-danas-sutra,a glavni cilj ove konerencije bio je stan-dardizacija romskog jezika na područjubivše Jugoslavije. Od romskih književni-ka u BiH najveću afrmaciju Roma ostva-

rili su Ređo Osmanović, Rasim Sejdipjesnik Šemso Avdić.

Što je to specifčno u romskom idetitetu, kulturi, tradiciji, religiji…?

Jedinstvenost u romskom identit jeste jezik koji je u osnovi i nakon naljavanja Roma na području cijelog svijostao isti. Ovdje svakako treba napomnuti da su Vede (neki tvrde da su staod Kur’ana i Biblije) najstarije pisano djna romskom jeziku. Kulturna i tradicijobilježja Roma doživjela su promjene osno o tome gdje žive, najčešće se vezuza kulturu i tradiciju većinskog stanovntva zadržavajući poneku osobenost, ose može reći i kada je u pitanju i religRoma. Izvorno najbliži smo budizmu.

Nije li se kroz povijest izgradilo npovjerenje Roma prema drugima uvijek su bili protjerivani, a s dru

strane se širio strah od Roma?Nepovjerenje prema Romima, nomdima odnosno došljacima, uticalo je se i kod Roma javlja nepovjerenje prestarosjediocima. Nepoznavanje romskbića uticalo je na to da su zbog svog pmoranog nomadskog života bili neraprihvatani, i kada bi osjetili opasnostnegostoljubivost starosjedilaca svoj punastavljali prema sigurnijem i vrlo bitbogatijem terenu. Često su bili primoni, i kada im nije bilo do pjesme, pjevuveseljavati starosjedioce kako bi ih laše prihvatili što je kasnije Romima d

epitet veselog naroda iz kog se najčeoslikavala tuga, bol i jad.

Postoje li na razini države statistipodaci koliko uopće danas Roma ž

Izjavili ste u jednom intervjuu “Uratu smo bili Romi, a sad smo opet Ci-gani”. Doista, naziv Cigani u najmanjuruku je podcjenjujući. Jesu li u pitanjupredrasude i može li se govoriti o djelo-mičnoj opravdanosti toga naziva?

Tačno je to da sam izjavio da smo u ratu bili Romi, a nakon rata opet Cigani.

Kada je trebalo braniti BiH, onda nije bilo bitno ko ste, bilo je bitno da uzmetepušku u ruku i da ste vojnik više. Nakon rata skoro da nema Roma koji se vrationa predratno radno mjesto jer su na rukovodeća mjesta i u bh. vlast došli oni kojisu Rome i ranije posmatrali kao nižu klasu ili drugorazredna bića. Naravno daza ovakvu situaciju postoji i izvjestan nivo krivice Roma jer smo dozvolili da seprema nama ophode kao prema nižoj klasi i to skoro nijemo trpili. Naravno dasnosimo dio krivice jer djecu šaljemo da zarađuju na ulici (prosjače) umjesto dasjede u školskim klupama i obrazuju se. Naziv Ciganin je sinonim za ponižavanjei uvrede, odbacivanje i neprihvatanje. Diskriminacija prema Romima i predrasu-de da su Romi neradnici, lopovi i prosjaci, prljavi i nekulturni još dugo, na ovimprostorima će biti nešto protiv čega se mora boriti.


http://slidepdf.com/reader/full/biti-rom-s-ponosom-intervju-s-dervom-sejdicem-predsjednikom-saveza-roma 3/422|

Sò¹�ã½Ê Ù®¹��®

|lipanj 2011.

u Bosni i Hercegovini? Najveći brojRoma živi u okolini Visokog i Tuzle.Ima li nekakav poseban razlog za to?

Po statistikama romskih udruženjau BiH živi oko 100.000 Roma, dok nekinalazi istraživača konstatuju da je tajbroj 40.000-60.000. Iskreno mislim da jebroj Roma bliži broju od 100.000 nego lidrugim statistikama. Tačno je to da napodručju Tuzlanskog kantona živi najve-ći broj Roma, gotovo 15.000, i vjerujemda su rudnici u kojima Romi najlakšedolaze do posla i osnovnih potreba zapreživljavanje razlog takvog stanja. Po-dručje oko Visokog ih je privuklo zbogtrgovine, gdje su mogli prodati ono što bii proizveli, razne kazane i bakrače, a kojebi usput i popravljali – kalajisali.

Odriču li se uspješni Romi danas svog nacionalnog identiteta? Doprinosi litomu, uz prethodno spomenuti naziv

Cigani, i činjenica da Romi, priključe lise nekom drugom nacionalnom kolek-tivitetu, imaju veće šanse za uspjeh?

U BiH živi i radi veliki broj Romadoktora, proesora, vrsnih akademskihlikovnih i estradnih umjetnika koji nežele da se i javno deklarišu kao Romi.Međutim u posljednje vrijeme, mlađinaraštaj romske populacije, čini se, saponosom ističe svoju nacionalnu pri-padnost, nekada i svjesni da će zbog togapretrpjeti uvrede i poniženja. Isto takoima i određeni broj Roma koji se “pri-ključuju” drugom nacionalnom kolek-

tivitetu, neki iz straha, drugi iz nade daće kao takvi biti u boljem položaju kakobi ostvarili određeni uspjeh. Međutim, upraksi to nije tako. Na ulici, u prodavni-ci, na radnom mjestu, bez obzira što se jedan Rom odrekao romstva i priključiodrugom nacionalnom kolektivitetu, on jeprepoznat i prema njemu ili njoj se op-hode kao prema Romu, i to, rekao bih, sadodatnom dozom diskriminacije.

Nerijetko se uz prometnice mogu vidjeti šatori u kojima žive Romi. Nasemaorima, oko kafća, tržnih centarasu također romska djeca koja prose. Sdruge strane, na sreću, ima i onih kojižive na višem standardu. Tu je svakakoi problem obrazovanja, zdravstva…Kakvo je zapravo stanje na terenu?

Na sreću, danas je šatora ili čergi svemanje, istina neki Romi su ih zamijenilikombi vozilima. Danas u BiH Romi u naj- većem broju nastoje izgraditi kuće i takobiti stacionirani kako bi između ostalogdjecu školovali. Naša nesreća je u tome štose desila privatizacija državnih frmi tako

da poslodavci nerado zapošljavaju Rome.U tom kontekstu romske porodice kojesu brojnije od drugih dolaze u situacijuda se i djeca moraju baviti radom kako biopskrbili dovoljno hrane, najčešći vid tog

rada svodi se na prosjačenje. Ono što jedanas problem u kontekstu prosjačenja jeto da se javlja u obliku organizovanog pro-sjačenja iza kojeg stoje “biznismeni”, a dr-žava još uvijek nema mehanizme u borbiprotiv ovog biznisa. Ovisno o razvijenostiprivrede u nekoj opštini, u tolikoj mjeri iRomi na tom području žive bolje ili lošiješto opet utiče na redovnost djece u škol-skim klupama. U odnosu na 2000. kada jesvega oko 8-12 % romske djece bilo uklju-čeno u proces obrazovanja, danas ih je unjega uključeno oko 30%, što je ogromannapredak, ali još uvijek ne toliki da bismo

govorili o zadovoljavajućem stanju. Ovo je rezultat reorme obrazovanja u BiH kaoi akcionog plana o obrazovnim potreba-ma Roma koji je urađen pod vodstvomOSCE misije u BiH. U zadnje dvije godi-ne dolazi istina do neznatnog povećanjazdravstveno osiguranih Roma (35-40%)zbog, rekao bih, implementacije drugihakcionih planova u programu Dekade zaRome 2005-2015. uz napomenu da se nagodišnjem nivou izdvaja jedva oko 3%proračuna realnih potreba. Najznačajnijinapreci osjetni su u procesu stambenogzbrinjavanja Roma u BiH, ali kažem da jeto još uvijek nedovoljno i sporo u odnosuna planirana sredstva i vremenske okvire.

Dobiva se dojam da je, kao i za ve-ćinu bh. populacije, temeljni problemRoma zaposlenje. Kakvo je stanje potom pitanju? Čime se danas Romi naj- više bave?

Svakako da je nezaposlenost uzro-kom skoro svih nedaća koje prate romskupopulaciju. Prema procjenama trenut-no iznosi oko 95%, što svakako dobrim

ili najvećim dijelom utiče i na proobrazovanja kao i na zdravstvenu zaštRoma. Ovdje treba istaći da u posljeddvije godine dolazi do budžetskih izd janja kako bi se pospješilo zapošljavai samozapošljavanje Roma. Na podruFederacije BiH u prošloj godini zaposle je 98 dok je na području Republike Sske i Distrikta Brčko zaposlen 21 Romovoj godini u procesu je upošljavanje o85 Roma na području BiH što je svakanapredak uzimajući u obzir da su do 20samo srećnici mogli dobiti posao. Ka većina bh. građana Romi se bave sivekonomijom, radom na crno u raznim dovima trgovine (prodaja odjevnih prmeta, vozila i sl.). Oni pak koji imaju p javljen obrt redovito se bave zanatstvostočarstvom i poljoprivredom.

Rješava li se romsko pitanje danaBosni i Hercegovini ili ono i dalje os je na margini političkih dešavanja?

Ostavimo li po strani nedovoljnu brigu države za Rome, jesu li sami Romispremni na promjenu standarda i načina života?

Sigurno da su spremni na podizanje svog standarda i promjenu načina do-sadašnjeg života. Najbolji primjer su djeca na univerzitetima širom BiH kojih jeiz godine u godinu sve više. Također, primjetno je smanjivanje broja bespravnosagrađenih naselja i neurbanih sredina u kojima Romi žive. Čini mi se da nemaskoro inormativne emisije ili novinskih listova bez oslikavanja borbe romske zajednice i nastojanja za promjenama, kako statusa unutar romske zajednice tako istatusa unutar društvene zajednice. Oni kojise ne bave ovom problematikom ili vrlo ri- jetko posvećuju pažnju ovom pitanju to teš-ko i zapaze. Naravno da ima i onih kojimanapredak Roma u bilo kom smislu i smetakao takav pa to ne žele ni primijetiti.


http://slidepdf.com/reader/full/biti-rom-s-ponosom-intervju-s-dervom-sejdicem-predsjednikom-saveza-roma 4/4lipanj 2011.

|Sò¹�ã½Ê Ù®¹��®

|

Romi kao i svi drugi koji ne pripadajukonstitutivnim narodima nisu prioritetpolitičara i politika u Bosni i Hercegovini.U procesu rješavanja romskog pitanja naj- veći broj akcija i pritisaka na domaće vlastidolazi od strane međunarodne zajednice iromskog nevladinog sektora uz svakakoogromnu pomoć domaćih i međunarod-nih nevladinih organizacija. Svaka aktiv-nosti ili rješenje određenih problema bilobi nemoguće bez donatorskih sredstava,bez obzira da li se radi o obrazovanju, sta-novanju ili zapošljavanju Roma.

Kakav je status Roma u državamaokruženja? Ima li u Europi danas pri-mjer države u kojoj je ovo pitanje rije-šeno? Francuzi ih protjeruju.

Status Roma u regiji ili Evropi vaga se,u narodnom jeziku rečeno, u pet deka.Nema evropske države u kojoj Romiuživaju blagodeti ovog svijeta. Nešto bo-

lja situacija u tom pogledu je u Finskoj,eventualno u Švedskoj i Danskoj. Među-tim u zemljama srednje Evrope još uvijek je osjetna diskriminacija, rasizam i zločiniz mržnje naročito u zemljama istočneEvrope je u porastu (ubistva i paljevinekuća na području Slovačke, Mađarske,Češke, Rumunije i Bugarske), protjeri- vanja ili deportacije iz Italije, Francuske,Španije, u manjoj mjeri Holandije, Nje-mačke i Belgije.

S gospodinom Jakobom Fincijem tu-žili ste državu Bosnu i Hercegovinu Eu-ropskom sudu za ljudska prava. Možeteli ponoviti ukratko što je bio predmettužbe, kakva je presuda, koje su obvezedržave proistekle iz presude i što je dosada učinjeno po pitanju njezina im-plementiranja?

Bosnu i Hercegovinu tužio sam zbognjenog Ustava i Izbornog zakona, a prijesvega činjenice da na bilo kom nivou vla-sti u BiH nas Rome nema ko zastupati izagovarati rješavanje socio-ekonomskihi obrazovno-kulturnih problema koji nas“guraju” ispod svih normi normalnog ži- vota jednog čovjeka.

Čitajući Evropsku konvenciju o ljud-skim pravima i upoređujući je sa našimUstavom, a prije svega zbog činjenice dase za visoke pozicije mogu kandidovatisamo pripadnici konstitutivnih naroda,uočio sam neravnopravnost među bh.

građanima, koju konvencija ne poznaje.Konvencija zabranjuje avorizovanje jed-nih u odnosu na druge. Kako bih pokušaoinicirati aktivnosti na otklanjanju ovihdiskriminatorskih odredbi našeg Ustava,2003. organizujem okrugli sto pod nazivom Izborni zakon i Izbori u BiH 2004.Osnovna preporuka ili zaključak sa ovogokruglog stola osvanut će na web straniciFene 21. avgusta 2003. u kojoj stoji: “Der- vo Sejdić tužit će BiH ukoliko BiH u rokuod godinu dana ne otkloni diskriminacijuiz Ustava i Izbornog zakona prema pri-padnicima kategorije ‘ostali’”. Preporuke izaključke ovog Okruglog stola upućujemParlamentu BiH i Centralnoj Izbornoj ko-misiji BiH. Od Parlamenta nikada nisamdobio bilo kakav odgovor, dok u odgovo-ru od strane CIK-a dobivam preporukuda se mora prvo promijeniti Ustav kako bise mogao mijenjati i Izborni Zakon BiH.Zvanično, Bosna i Hercegovina 2005. pot-

pisuje Protokol o ukidanju i zabrani svihoblika rasne diskriminacije, a nakon padaaprilskog i butmirskog paketa, pokušajaizmjene Ustava, odlučujem krajem juna2006. podnijeti tužbu Sudu za ljudska prava u Strazburu. Mada i u ovim reormskimpokušajima pitanje nacionalnih manjina isvih onih koji ne pripadaju konstitutiv-nim narodima nije nešto značajnije bilotretirano. Septembra 2006. od strane Sudadobio sam pismeno obavještenje da je moj

predmet zaprimljen i protokolisan, a što je i u evropskim krugovima bilo obzna-njeno i otvorilo neke mogućnosti. Tako seizmeđu ostalih pojavljuje i Minoriti RightsGroup (Organizacija za prava manjina) izLondona i Evropski centar za prava Roma iz Budimpešte nudeći mi pomoć u zastu-panju pred Sudom. Odbio sam pomoćtakve vrste jer je moj advokat Leon Havi- jer Dijaz prihvatio zastupanje bez ikakvihnaknada za njegov rad. Nakon što samih odbio oni su došli do mog kolege Ja-koba Fincija te sa njim u septembru 2006.podnijeli “istovjetnu” tužbu koju će Sudkasnije spojiti u jedan predmet. Nakonšto je Sud 22. decembra 2009. presudio unašu korist i naložio BiH da Ustav morauskladiti sa Evropskom konvencijom oljudskim pravima, postali smo tema svihmedija kako u BiH tako i u Evropi. Vije-će ministara BiH ormira radnu grupu,koju čine predstavnici političkih partija

na vlasti, i koja se osim jednog sastanna kojem su se dogovorili da treba da nprave Akcioni plan za provedbu presunije više nikad sastala u punom sastatako da na tom planu nije aktički ništaurađeno. Ono što je simptomatično veno za provedbu Presude je to da niko zvaničnika u BiH deklarativno nije ptiv provedbe presude, međutim u svojzahtjevima na koji način i kako provePresudu čine sve da je nikada ne produ. Nakon što su održani parlamentaIzbori u BiH 12. oktobra 2010, podnosnovu tužbu protiv BiH zbog neprovedPresude, zahtijevajući ovog puta i obešćenje zbog nemogućnosti kandidovana poziciju člana Predsjedništva BiH. Skako da sam prije podnošenja ove tužiskoristio sve domaće mehanizme u k jima se između ostalog Ustavni sud Bproglašava nenadležnim za moj zahtkandidature na pomenutu poziciju. S

za ljudska prava u Strazburu u decemb2010. pismeno me obavještava o zaprimnju i protokolisanju moje druge tužbe.

Što mislite o današnjoj društvenpolitičkoj situaciji u Bosni i Herceg vini? Kako je Romu živjeti u državkojoj se na ispravan način ne rješanacionalno pitanje?

U BiH, državi u kojoj su i konstitutivnarodi u dijelovima gdje su u manjini p

utjecajem diskriminacije i isključivosttakvoj konstelaciji odnosa duplo je teživjeti pripadniku nacionalnih manjili nacionalno neopredijeljenih građaČinjenica da se malo građanskih pitana naročito onih iz oblasti socio-ekonoske problematike, ne rješava na dovoljkvalitetan način govori mnogo, tim vo položaju i zainteresovanosti vlasti rješavanje problema Roma u BiH ksocijalno i politički najisključenije kagorije stanovništva. Da današnja politi političari razmišljaju samo o sebi i sv jim najbližim, govori i to da, evo, pos7 mjeseci nema ormiranja državne vsti, da država kao takva ne unkcionišupravo oni koji opsturiraju rad državnjenih organa od te iste države primplatu za nerad i njeno urušavanje uz npomenu da i oni u tehničkom mandtakođer primaju platu što je u civilizonom svijetu nezamislivo.

Na ulici, u prodavnici, na radnom mjestu, bez obzira što se jedan Rom odrekao romstva i priključio drugom nacionalnom kolektivite

on je prepoznat i prema njemu ili njoj se ophode kao prema Romu, i to, rekao bih, sa dodatnom dozom diskriminacije

Documents

"Biti Rom, s ponosom" - Intervju s Dervom Sejdićem, predsjednikom Saveza Roma BiH