www.akademijavjecnogproljeca.org

Bog je jedan, i taj Bog je Isus Krist, naš Iskupitelj i Spasitelj

Po obećanjima Gospoda iz Ivana 14:21; 16:13, 25, a putem Unutarnje Riječi, primila Bertha Dudde.

2

INDEX

BD 0236 SVJETLO JE ŽIVOT...UTJECAJ BOŽJIH GLASNIKA...BOŽIĆNA NOĆ

BD 0662 VJEČNO TROJSTVO

BD 4626 SPASITELJ DUŠE I TIJELA

BD 5282 ISUS JE DOŠAO SLABIMA U TIJELU I ONIMA KOJI SU U NEVOLJI

BD 5724 SPASENJE KROZ ISUSA KRISTA

BD 5835 DJETEŠCE ISUS

BD 6579 NITKO NE DOLAZI K OCU OSIM PO MENI (Ivan 14:6)

BD 6810 USKRSNUĆE TREĆEG DANA

BD 6811 USKRSNUĆE MRTVIH U ŽIVOT

BD 7066 ISKUPLJUJUĆA SILA ISUSOVOG IMENA (Djela 4:11-12; Filipljanima 2:9-11)

BD 7083 DJELO SAMILOSTI ČOVJEKA ISUSA

BD 7147 BOG JE POSTAO VIDLJIV U ISUSU KRISTU

BD 7237 KRISTOVO ROðENJE… I.

BD 7238 KRISTOVO ROðENJE... II.

BD 7230 USKRSNUĆE TREĆEG DANA

BD 7485 BOŽIĆ...

BD 7648 BOG KAO VOLJENI OTAC

BD 7816 ISPRAVNA IDEJA O BOGU

BD 8158 ISUSOVO USKRSNUĆE

BD 8201 'BOŽE MOJ, BOŽE MOJ, ZAŠTO SI ME NAPUSTIO?...’ (Matej 27:46; Marko 15:34)

BD 8250 BOG I ISUS SU JEDNO, 'BOG JE POSTAO ČOVJEKOM'

BD 8353 MESIJA, SPASITELJ ČOVJEČANSTVA…

BD 8362 BOŽIĆNA PORUKA

BD 8495 OBJAŠNJENJE U SVEZI RE-INKARNACIJE… ISUS I SPASENJE

BD 8707 BOŽIĆ (1963)

BD 8806 ZNANJE O PRVOBITNOM GRIJEHU NUŽNO JE ZA SHVAĆANJE DJELA ISKUPLJENJA I (ZA) PRIZNAVANJE ISUSA KRISTA KAO IZBAVITELJA

BD 8866 PRIZNAVANJE ISUSA… POSLJEDNJA ODLUKA VJERE

3

Bertha Dudde – Autobiografija

Objave ‘Unutarnje Riječi’ dobijam i zapisujem od dana 15. Lipnja 1937 godine. Da bi ispunila želje mnogih svojih prijatelja Ja ću vam (ovdje) dati opis svoga zemaljskog života, kratko objašnjenje o onome što sam na duhovan način primila, kao i moje vlastite osjećaje u svezi svega toga.

Roñena sam 1. Travnja 1891 godine u Liegnitzu u Šleziji, današnja Poljska, kao druga kćer jednog umjetničkog slikara. Djetinstvo sam u svom roditeljskom domu uz svojih šestoro sestara proživjela harmonično. Egzistencijalne nevolje sam upoznala vrlo rano. Mojim roditeljima je trebao novac tako da sam svoju sklonost ka šivenju iskoristila ne bi li bila od koristi svojoj obitelji. No i pored toga su roditelji imali novčanih problema, a time i brige, tako da sam se sve do nedavno trudila pomoći svojoj obitelji.

Moji roditelji su bili različitih vjeroispovijesti. Otac je bio Protestant, a majka Katolkinja. Mi djeca smo bili odgajani u Katoličkoj veri, ali na nas nitko nije vršio pritisak ili nas pak prisiljavao da slijedimo crkvene običaje/rituale, tako da je kasnije svaki od nas mogao sam za sebe i u potpunoj slobodi odlučivati o svojoj vjerskoj pripadnosti.

Ja osobno (je)sam bila religiozna, ali doktrinu Katoličkog sistema nisam mogla prihvatiti, iako sam poštivala crkvu. Jednostavno nisam mogla na van (ili ‘izvani’) zastupati nešto što moja unutrašnja savjest nije prihvaćala sa potpunim uvjerenjem. Tako sam prestala odlaziti u crkvu, od propovijedi sam čula samo malo, i nisam imala nikakvo poznavanje Biblije (ili ‘znanje o Bibliji’). Nisam čitala nikakvu religijsku ili pak naučnu literaturu i nisam se priključila nekoj drugoj (religijskoj) grupi ili religijskoj sekti.

Tko poznaje katolički oblik vjere, zna u kakve sve nevolje/muke zapadne čovjek sa svojom savjesti ako je se želi osloboditi. Ja takoñer od toga nisam bila pošteñena. Ali u meni je ostalo pitanje: što i gdje je ono što je ispravno (ili ‘što je Istina, i gdje je čovjek može pronaći?’)?

Često bi dok sam molila Gospodinovu molitvu (‘Oče Naš’) preklinjala Gospoda da mi dozvoli pronaći Njegovo kraljevstvo. Ova molitva se ispunila (ili ‘na ovu molitvu sam dobila odgovor’) 15. Lipnja 1937 godine. Molila sam se tiho i osluškivala svoju unutrašnjost – bila sam skroz mirna – u takvom stanju sam se često nalazila, jer me prilikom toga uvijek obuzimao čudesan mir, i misli koje su mi pritom dolazile – u predjelu srca, ne u glavi – su mi pružale utjehu i davale snagu.

(Tada) još nisam znala da su mi te misli bile ´dane´ (ili ‘da te misli nisu moje’), sve dok u jednom čudnom/neobičnom snu nisam iskusila/doživjela nešto, što se kasnije ispostavilo/ukazalo kao Istina, što me ponukalo zapisivati te `misli’.

Tako mi je jednog odreñenog dana, dok sam osluškivala svoju unutrašnjost, jasno i glasno došao niz reči, koje sam zapisala. To je bila prva poruka koju sam zapisala i ona je započinjala ovako: ‘U početku bijaše Riječ! Te Deum (= početna riječ himne ‘Te Deum laudamus’, tj. ‘Tebe Bože slavimo’) Stvoritelju Neba i Zemlje!’

A onda su se pojavile sumnje: ‘Da li si to sama od sebe napisala?’ – Ukratko, hrvala sam se, molila se i vodila mnoge unutarnje borbe, ali uvijek su riječi iznova nadolazile poput rijeke, poput velikog toka mudrosti pred kojim sam drhtala. – A onda me Sam Bog oslobodio sumnji, On mi je odgovorio i prepoznala sam Njega u Njegovoj Riječi kao našeg Oca. Moja vjera je rasla, sumnje su postajale sve manje (ili ‘nestajale’) a ja sam primala (objave) i zapisivala (ih) svakodnevno.

Sadržaj zapisanog je prevazilazio moje znanje. Izrazi, koje nisam nikad čula, ili pak o njima čitala, čudni pojmovi na stranom jeziku, naučni pojmovi kao i upute su mi nezaustavljivo priticale. A povrh svega ljubavne izjave Oca Nebeskog kakve još nikad nisam čula a koje, na kraju krajeva, daju utočište (duši) i objašnjavaju (ili ‘bacaju svjetlo na’) sva pitanja o našim životima i smislu našeg postojanja.

Te ‘Riječi’ mi dolaze (ili ‘prijem Riječi se odvija’) na slijedeći način: nakon unutarnje (ili ‘iskrene’) molitve i kratke koncentracije, osluškujem prema unutra (ili ‘svoje unutarnje ja’). Tamo se tada javljaju jasno izražene misli/ideje, a riječi, jedna po jedna, jasno teku – uvijek tri ili četiri odjednom, slično radio priopćenju ili meteorološkom izvještaju, i to polako tako da sa lakoćom mogu pratiti i zapisivati jedan dio rečenice za drugim.

4

Riječi zapisujem stenografski, kao po diktatu, bez da mislima ili konstruktivno sudjelujem u tome. Pritom nisam ni u kakvom stanju transa; osim toga, ja (sama) ne oblikujem (te) rečenice, nego mi riječi na izvjestan način priskaču (jedna po jedna), bez da prilikom pisanja obuhvaćam značenje (ili ‘kontekst’) zapisanog.

Danima poslije toga, ili čak tjednima, taj stenogram prenosim u čisti zapis, bez da ga prije toga pročitam, riječ po riječ, bez mijenjanja ili ´poboljšavanja´ jednog jedinog sloga, a ni u kojem slučaju ne obrañujući smisao rečenog niti ga stilizirajući. Trajanje jednog takvog diktata iznosi oko pola sata. Izričito bih naglasila da taj proces ne nastaje kao proizvod bilo kakvog pritiska/prisile, niti se dogaña u ekstatičnom stanju (ili ‘niti sam ja za vrijeme tog procesa u ekstatičnom stanju’). Sve se to dogaña trezveno i jednostavno, bez ikakvog uzbuñenja ili utjecaja moje vlastite volje. U bilo koje doba mogu prekinuti objavu, te je nakon deset sati ili dana usred prekinute rečenice jednostavno nastaviti. Bez da sam ranije mi dano (ili ‘diktirano’) pročitala, objava mi ponovno biva tečno diktirana u pero.

Volja mi je dakle osloboñena od bilo kakve prisile – ono šta ja želim je služiti Bogu i činiti ono što Njegova Sveta Volja zahtjeva od mene.

Mogu u svoj istini izjaviti da sam do ove Istine bila ‘voñena’, i da su mi (svi ti) koncepti (ili ‘pojmovi’) u potpunosti bili i morali biti strani. Tek godinama poslije sam pronašla potvrdu onog što sam primila, kada sam upoznala zapise štajerskog mistika Jakoba Lorbera. Nemoguće je pojmiti moju radost prilikom čitanja velikih Lorberovih djela, ‘Velikog Ivanovog Evanñelja’ i ‘Isusove mladosti’. Tek tada sam (do)znala da je i drugim ljudima bila dana Riječ Gospodnja, da je Bog, Gospod, u svim razdobljima/vremenima pričao Svojoj djeci i da će i ubuduće nastaviti pričati, jer beskrajna Očeva ljubav i milost ni ne može drugačije.

U Lorberovim zapisima/knjigama sam otkrila (ili ‘pronašla’) isto ono što je i meni bilo dano. Često nisam razumjela riječ koja bi mi došla, meñutim Nebeski Otac mi je u Svojoj ljubavi davao i objašnjenja. Bilo je i čudesnih dogañaja, koje je pojedinačno sada nemoguće navesti, ali koji svjedoče o nezamislivoj poniznosti i očinskoj blagosti.

U nedostatku sveukupnog obrazovanja uvijek sam se smatrala ne-ispisanom stranicom. Nedostatak novca i vremena su me spriječavali da čitam dobre knjige kao i da posjećujem predavanja/izlaganja. Znala sam samo za naporan rad od ranog jutra do kasno uveče. I pored toga sam svakodnevno primala slasne obroke duhovnog dobra, bez da sam uopće znala za koga sam to primala.

Baš moje nepoznavanje Biblije i Katoličke doktrine mi je omogućilo da prihvatim Riječ Odozgo bez ikakva otpora. Moje iskustvo me uči kako je ozbiljan Katolik ili Protestant čije je znanje ukorijenjeno u dogmatskim teorijama previše vezan za njihovu dogmu da bi prihvatio i prigrlio Božanske objave bez otpora.

Meñutim, ipak postoje naučnici na više fakulteta, koji sa pojačanim zanimanjem najozbiljnije diskutiraju ova Božanska učenja. Ne samo da ih interesiraju neoboriva objašnjenja nastanka materije kao i njenog mogućeg razlaganja, već i nastanak pogrešnih učenja i raznih religijskih sistema i vjeroispovijesti. U porukama koje sam primila je pokazano u čemu se sastoje te pogreške, i od svih se zahtjeva skretanje pažnje na svako od tih pogrešnih učenja, kad god se za to pruži prilika.

Ali, svakome je ostavljeno na slobodu da prihvati ili pak ne prihvati u svoje srce Gospodinovu Riječ. Ali onome koji je razumio duh tih Očevih Riječi, a ne djeluje u skladu s njima, taj samo povećava razmak izmeñu sebe i našeg Oca Nebeskog. Kada ne slijedi riječi opomene Ljubavi on se time neizbježno postavlja pod zakon. A u istoj toj mjeri, u kojoj ne bude poštovao Božje zapovijedi ljubavi, će izgubiti i Božju Milost.

Božjom milošću se ljudima iznova daje Evanñelje, i prilično ozbiljno im je skrenuta pažnja na (ili ‘koje naglašava koja je’) svrhu/cilj ljudskog postojanja. Jer milostiva Ljubav Božja želi spasiti sve one koji se još mogu spasiti prije nego što doñe preokret – a on sigurno dolazi (ili ‘a on će zasigurno doći’)! Vrijeme koje su svi vidovnjaci i proroci svih vremena najavljivali – Posljednje vrijeme (´die Endzeit´) – je započelo (ili ‘je sada ovdje’)!

Prema mojim zapisima (ili ‘objavama’), Gospod ne pravi razliku meñu Svojom djecom – ‘Priñite Mi svi’ – glasi Njegov zov. Blago onome koji sluša (obraća pažnju na) Njegove riječi (ili ‘koji čuje Njegov poziv’) i koji Ga slijedi. Bog voli Svoju djecu, On ih sve želi usrećiti – pa čak i ako ona ne žele znati išta o Njemu.

Zapisano: 22. 11. 1953.

Potpisano: Bertha Dudde

5

Bertha Dudde, br. 0236, 24 Prosinac 1937

SVJETLO JE ŽIVOT… UTJECAJ BOŽJIH GLASNIKA… BOŽIĆNA NOĆ Blažen je onaj koji prihvati Moju Riječ i svoje srce čeznutljivo okrene prema Meni… Drago Moje dijete… uvijek vrši svoj rad u Mojoj milosti i ostani Mi vjerna. Gle, želja da služiš Gospodu besprekidnom privrženošću će te privesti bliže nebeskim kapijama, i tvoja će žudnja postajati sve srdačnija, jer Moja te ljubav neće ispustiti… Ti u svakom stvorenju vidiš Božju živu tvorevinu… a svaka od Božjih živih tvorevina je zauzvrat dio vječnog svjetla… jedino svjetlo je život… prema tome stremi za svjetlom ako želiš živjeti u vječnosti… Božansko svjetlo se spustilo na Zemlju kako bi donijelo prosvjetljenje onima koji su živjeli u mraku… ali u kraljevstvu Mojega Oca će vječno svjetlo za svih vas sijati vječno i nećete se morati bojati mraka… prema tome, na zemlji stremite za božanskim svjetlom… Pripremite vaše srce za Spasitelja tijekom ove noći tako da On pronañe pristup u njega… Svi tvoji duhovni prijatelji ti žele pomoći tako da sve ono što planiraš napraviti bude u slavu Božju i tebi za dobrobit…

Dijete Moje, tijekom ove noći mnogi glasnici putuju zemljom… nadaleko i široko oni nastoje ispuniti Spasiteljevu volju tako što usmjeravaju ljudske misli k času Kristovog roñenja i na taj način ih ponovno pokušavaju učiniti prijemčivima za Njegova učenja i svrhu Njegovog života na Zemlji… Svaki naš napor ima za cilj opet stvoriti duhovnu povezanost izmeñu zemaljske djece i duhovnih bića koja ih okružuju, tako da im… još jednom… možemo pomoći ostvariti kontakt sa Nebeskim Ocem… Spasiteljem. U ovoj noći se mnoge misli okreću prema nebu… Oh, kada bi mi samo mogli prožeti njihova srca tako duboko da oni više nikad iznova ne (na)puste ove misli, da uzmognu započeti okretati njihove misli u ovom pravcu svakog trenutka svakoga dana!... Koliko puno zadovoljstva bi mi bili u stanju pružiti našem dragom Spasitelju, i kako korisno bi to bilo za ljudske duše!... I milost Boga Gospoda bi uvijek blagoslovila njihovo stremljenje i od sad na dalje im dala snagu raditi na vlastitom poboljšavanju kako bi u ovom životu unaprijedili svoju dušu… Često mi ne možemo napraviti ništa nego gledati kako put uzlaska postaje sve teži za zemaljsku djecu… kako oni sebe otuñuju od svega što je božansko i prihvaćaju stavove koji nisu u skladu sa učenjima našeg Gospoda Isusa Krista… Mi to vidimo i nismo u stanju spriječiti pošto nas ni jedno od ove zemaljske djece ne zaziva za pomoć… naš naum da utječemo na njihove misli je uzaludan, oni sve odbacuju, i u takvim trenucima svaki napor da bi pomogli zemaljskoj djeci ostaje neplodan…

Ipak u ovom trenutku (= Božićna noć) su ljudska srca često dostupna za takve osjećaje… to je blagoslovljeno vrijeme kada je toliko puno čovjekovih misli nesvjesno odnešeno do duhovnih predjela… i gdjegod to percipiramo mi smo smjesta spremni voditi te misli dalje i zapaliti sićušnu iskricu realizacije u njihovim dušama. Mi želimo voditi duše do Gospoda… i donijeti svjetlo realizacije ljudima… Mi bi željeli otrgnuti duše iz mraka i postaviti ih u stanje blažene sreće dodjeljujući im realizaciju Božanske Istine… tako da oni više nikad ne bi hodali u duhovnom mraku.

AMEN

6

Bertha Dudde, br. 662, 11 Studeni 1938

VJEČNO TROJSTVO

Uvijek budi svjesna velikog blagoslova kojeg primaš i uvijek ostani voljna sprovoditi/obavljati zadatak koji ti je dan, i Gospodin će te blagosloviti. Poruka koju danas primaš trebala bi ti ukratko objasniti vječno Trojstvo. To je problem koji vas ljude muči, pa ipak, prilično lako ga je shvatiti, pošto je Božanstvo ono što jedino postoji (ili ‘ono što jedino stvarno jeste’) u osobi. Ono unutar Sebe ujedinjuje mudrost, ljubav i snagu volje. Kad god se govori o Trojstvu, to je uvijek kvintesencija ljubavi kao Otac, mudrosti kao Sin i volje kao Sveti Duh. Jer Očeva ljubav je sve dovela u postojanje… Božja mudrost je naknadno postavila svaku kreaciju na njezino pravilno mjesto i odredila im njihove zadatke… a duh volje sve animira i osigurava im postojanje…

Jedino na ovaj način, da je sve ujedinjeno unutar jednog vječno nepromjenjivog Božanstva pošto je Bog zauvijek kvintesencija ljubavi, mudrosti i moći, se može pronaći najrazumljivije rješenje problema, ali ljudi često dolaze do krivog zaključka i, kao rezultat, daju pogrešno (= ono koje zavodi u stranu) objašnjenje o tri božanstva. Živi odnos djeteta sa Ocem olakšava pronalaženje ispravnog objašnjenja da je Bog sve u Jednom i da nikakvo razdvajanje nije moguće… da se prema tome sve mora i ujediniti u Bogu. Ljudska ograničena intelektualna sposobnost je takoñer pokušala aplicirati ljudska ograničenja vječnom Božanstvu i zamislila je entitet koji je trebao prikazivati Vječno Božanstvo i to u skladu sa njihovim vlastitim mišljenjima i konceptima.

Svako oličenje/personifikacija Boga je krivi koncept… jer Biće Koje u Sebi ujedinjuje sve i Koje je neshvatljivo u Svojem izobilju svjetla i snage ne može pronaći izražaj u jednoj osobi. Ali da bi ljudima omogućio da formiraju mentalni koncept ovo vječno Božanstvo je sebe utjelovilo u ljudskom biću, tako da su oni uistinu sposobni zamisliti jedno (iz)vanjsko onog što je čovječanstvu postalo shvatljivo kao Sin Božji. Ljubav i mudrost, volja i svemoć su takoñer bili ujedinjeni unutar ovog Sina Božjeg, i opet meñusobno nisu bili odvojeni.

Kroz Isusovu smrt na križu snaga/moć smrti je bila slomljena… tj. sada je ljudima uz korištenje njihove volje postalo moguće pobijediti zlo… Volja je istovremeno postala snaga, i od tog vremena na dalje je voljna osoba na Zemlji takoñer primila Božju snagu da okrene svoju volju u djelo i na taj način sebe oslobodi. S druge strane, ta sila Svetog Duha je zračenje sve-obuhvatnog Božanstva, a nikako (nije) zasebna osoba… Namjeravati razjasniti ovu vrstu problema intelektualno bi uvijek jedino vodilo do još većih zabluda, jer vi ljudi ste izmislili nešto što je isuviše ljudski i nigdje se ne približava istini u slučaju da pokušate zamisliti Božanstvo u trostrukoj formi.

AMEN

7

Bertha Dudde, br. 4626, 1 Svibanj 1949

SPASITELJ DUŠE I TIJELA

Ono što morate učiniti je, donijeti sve vaše brige Meni (ili ‘iznijeti sve vaše brige pred Mene’) jer Ja uistinu jesam najbolji Iscjelitelj i Iskupitelj Koji može odnijeti/uzeti sve vaše bolesti, i učiniti vas zdravima u tijelu i duši, i Koji će vam dati vječni i neuništivi život. Na Zemlji se i dalje često osjećate primorani/obavezni uzimati/koristiti lijekove ali ako ih Ja ne blagoslovim, ako Me ne (za)tražite da ih blagoslovim oni (= ti lijekovi) neće proizvesti/imati njihove namjeravane/naznačene rezultate, a mogu vam čak i naškoditi. Ja mogu pomoći bolesnom/bolesniku da ozdravi bez izvanjskih sredstava, a to i činim, čim vidim da patnja za njega više nije nužna, čim je njezina (= misli se na patnju) svrha pročišćavanja duše bila ostvarena. Bolest duše i tijela su povezani. Vi ne možete zamisliti kakav značajan utjecaj u razvoju/usavršavanju duše ima bolest tijela, i kako će duša jednog dana biti zahvalna da joj je bilo omogućeno/dozvoljeno hodati ovaj put (= ovim putem) u tijelu (= putem oboljelog tijela) sa ciljem da bi postignula/dosegnula veću zrelost u kratkom/kraćem vremenu. Prema tome kada patite vi se uvijek morate moliti ‘Oče, budi uvijek Tvoja volja.’ Onda ću Ja učiniti Moj dio kao što vi morate učiniti vaš. Onda ću doći k vama, kao Spasitelj tijela i duše i vaše ozdravljenje je sigurno. Ali trpite/podnosite vašu bolest i vašu slabost tako da vaša duša može biti jaka, tako da se vaša duša može razviti prema gore i da će puno više žudjeti za sjedinjenjem sa duhovnim carstvom kada tijelo ne pruža otpor, što bi činilo u zdravom stanju. Onda će vaša duša biti puno bolje formirana kroz patnju kada napusti svoj zemaljski pokrov/omot. Kada ste uvijek svjesni Moje blizine i Mojeg djelovanja onda će se process izlječenja za tijelo i dušu dogoditi puno brže. Onda možete u vjeri iščekivati da se dogodi čudo ako znate da Mojoj moći i Mojoj sili ništa nije nemoguće, i da će Moja ljubav uvijek pomoći. Snažna vjera je najbolja medicina i nikad neće omanuti. Zato iznesite sve svoje brige (is)pred Mene i bit ćete osloboñeni od njih. Ali doñite sa snažnom i nepopustljivom/nesavitljivom vjerom i nećete biti razočarani. AMEN

8

Bertha Dudde, br. 5282, 27 Prosinac 1951

ISUS JE DOŠAO SLABIMA U TIJELU I ONIMA KOJI SU U NEVOLJI Ja sam došao na svijet zbog slabih, bolesnih i onih koji su u nevolji, pošto Me snažni nisu trebali (ili 'jer snažnima nisam bio potreban'), oni su mogli pronaći svoj vlastiti put, bar su mislili da (ga) mogu (pronaći). Jedino kada su i sami otišli krivim putem (= zastranili) bi oni prepoznali svoju slabost i zazivali Me (call upon Me = obratili/obraćali se Meni), kada im njihova snaga više nije bila dovoljna da budu gospodari svojih života (ili 'da bi gospodarili svojim životima'). Svi koji Me zazovu/pozovu (= koji Mi se obrate), koji Me trebaju, koji su slabi i bolesni u svojoj duši, svima takvima sam došao pomoći, jer kroz svoju zamolbu (= plač) upućenu (ili 'kroz svoje obraćanje') Meni oni izražavaju svoju potrebu i nadu za izbavljenjem od svojih nevolja/bolesti. Ali svi vi ste slabi i bolesni, i blaženi su oni koji to priznaju. A oni koji se osjećaju snažni i zdravi u sebi su uistinu/zaista u (naj)gorem stanju pošto se njima ne može pomoći. A ima mnogih koji vjeruju kako im ne treba pomoć, ima mnogih koji su uvjereni u svoju vlastitu snagu/moć i olako se odnose prema snazi/moći onog koji bi ih izveo iz njihove bolesti i osnažio ih u njihovoj arogantnoj vjeri i dao im snagu/moć, ali koji od njih zauzvrat traži uslugu. On želi njihove duše i prema tome daje njihovom tijelu (ono) što želi. Ali Ja sam Doktor bolesnih i slabih, Ja sam Utješitelj tužnih i nada obeshrabrenih. Svi mogu doći k Meni i neće doći uzalud. Ja vam nudim svu Svoju pomoć čak i ako je ne prihvatite odmah. U takvom slučaju Ja razumijem zašto, a vi i dalje niste zaboravljeni jer nitko Me ne zaziva uzalud koji Me zaziva iz srca (ili 'jer nitko tko Mi se obraća iz srca, Mi se ne obraća uzalud'). Doñite k Meni svi vi koji ste slabi (= umorni) i koje pritišće težak teret (= opterećeni) i Ja ću vas okrijepiti/osvježiti (Matej 11:28-30). Ja sam vam obećao Svoju pomoć i Ja ću vam je zasigurno dati/pružiti. Uvijek zapamtite to kada imate potrebu, kada se osjećate fizički ili duhovno jadni (= kada ste fizički ili duhovno oboljeli), kada vas ovaj zemaljski život teško pritišće i kada trebate pomoć. Tada se (pri)sjetite da sam Ja došao siromašnima, bolesnima i slabima, a dolazim i dalje, i da Ja samo čekam na vaš poziv da vam se mogu otkriti/obznaniti. Ja želim biti pozvan (= radi se o pozivu/molbi za pomoć) tako da možete u slobodi spoznati svoju slabost i žudjeti za Mnom, vašim Doktorom i Iscjeliteljem, da kroz vašu molbu (= plač) pokažete vašu vjeru (u to) da vam Ja mogu i hoću pomoći, a takva vjera neće nikad biti razočarana. AMEN

9

Bertha Dudde, br. 5724, 15 Srpanj 1953

SPASENJE KROZ ISUSA KRISTA Svaki čovjek može sebe iskupiti ako on to želi, ipak on to ne može učiniti bez Isusa Krista… iz tog razloga je Isus Krist Iskupitelj, ali ako čovjek to sam ne želi, djelo Spasenja na križu je za njega bilo uzaludno. Jedino ljudska volja će ga učiniti efektivnim, i imperativ/obavezno je da ljudska volja najprije teži prema spasenju kroz Isusa Krista, jedino onda on (= čovjek) može biti siguran kako će biti iskupljen. Ni jedno ljudsko biće nije bilo isključeno, ni jedna osoba ne mora nastaviti bez slobode, pošto je čovjek Isus Krist umro na križu tako da cijelo čovječanstvo… sva ljudska bića u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti… mogu biti iskupljena od njihove krivnje i nitko nije bio isključen… ali spasenje se ne dogaña protiv ljudske volje, a volja je osnažena jedino kroz Isusa Krista. Posljedično tome On neizbježno mora biti priznat kao Božji Sin i Spasitelj svijeta, inače Njegova pomoć neće biti zatražena, inače se neće apelirati na blagoslove Njegovog djela Spasenja. Pošto je u neiskupljenom stanju on (= čovjek) u ropstvu mračne sile, njegova volja za dobrim je ograničena i on je rob onome koji je njegov Gospodar… tako da on izvršava njegovu volju i kao rezultat griješi protiv Božanskog reda sa bezobzirnim mislima i akcijama… Volja i dalje ograničenog ljudskog bića je ono što je krivo usmjereno. Zahvaljujući njegovoj zavedenoj ljubavi on jedino žudi za onime što ga povlači dolje a ne za onim što ga uzdiže. Njegova ograničenja neprestano povlače prema dolje, i ako se on želi uspeti onda on mora biti osloboñen od svojih okova, on mora biti osloboñen od sile koja ga kontrolira… On treba biti iskupljen i može sebe iskupiti sa snagom ljubavi. Ali ova je izuzetno slaba u ljudskom biću i može biti osnažena jedino kada čovjek zaziva Njega Koji je prevladao tu silu sa Svojom smrću na križu, kada on zaziva Gospodina kojem je ova sila inferiorna… Isusa Krista, Božanskog Spasitelja i Pobjednika nad smrću, nad ograničenim stanjem i bespomoćnošću. Svojom smrću na križu je On ostvario beskrajne blagoslove koje dijeli sa svima koji žude za njima. I korištenjem tih blagoslova/blaženstava volja postaje osnažena što osobi omogućava da sprovodi djela ljubavi, da postigne Božju snagu, koja će mu neizbježno pomoći da se uzdigne i oslobodi od okova koji su ga držali zarobljenim… On je sebe iskupio kroz Isusa Krista, ili on je bio voljan dozvoliti sebi da ga Isus Krist iskupi… (bio je voljan) izvući dobrobiti iz Njegove žrtve na križu. On je sebe oslobodio kroz krv Isusa Krista od sve krivnje koja ga je podredila moći sile, koja je Božji neprijatelj i koja prema tome takoñer mora biti prevladana od strane Boga Osobno… Ako Isus Krist nije priznat kao Božji Sin i Spastitelj svijeta, Božji protivnik zadržava svoju moć nad osobom, bilo na zemlji bilo u onostranom. A to znači da duša ostaje u sferi koja će vječno biti bez svjetla, da duša nikad ne može biti prosvjetljena, da je bez slobode i snage i više ne može sama promijeniti svoju situaciju, da je osuñena… dok joj spasitelj ne priñe… A taj Spasitelj je opet Isus Krist, pošto jedino On ima snagu osloboditi dušu iz vlasti Njegova neprijatelja… pa ipak opet sama duša to mora htjeti, mora Ga zazivati kada se, zahvaljujući izuzetno slabom tračku svjetla, prisjeti čovjeka Isusa u tijelu, Koji je na Zemlji bio poznat kao Spasitelj i Iskupitelj čovječanstva… sa svojim Ga plačom prizna, to je poziv u velikoj nevolji/potrebi, kojeg Božanski Spasitelj čuje i Čije djelo Spasenja od sada takoñer donosi dobro toj duši u onoj mjeri u kojoj je On oslobaña njezinih muka. Vi ljudi na Zemlji ne bi trebali mimoići Isusa Krista pošto ćete samo odgoditi vaše spasenje, koje ćete prije ili poslije morati prihvatiti, pošto vi ne možete biti iskupljeni bez Isusa Krista, ali vi osobno morate htjeti biti iskupljeni Njime… Ta volja se može uzdignuti u vama na Zemlji ako ste o Njemu podučeni korektno, o značenju Njegova raspeća i vašem odnosu prema djelu Spasenja, pošto će On vječno podsjećati ljude o Sebi, i upute/reference o Njemu se za vrijeme posljednjih dana mogu čuti sa takvom hitnjom/urgentnošću, da svako ljudsko biće treba najozbiljnije uzeti u obzir da li može prihvatiti odgovornost za svoj stav prema Isusu Kristu… On bi trebao pitati za informaciju u svezi problema Božje manifestacije i spasenja, onda će on takoñer primiti prihvatljivo objašnjenje, ali on ne bi trebao biti tako arogantan da daje nesmotren/nagao/drzak sud i odbacuje sve u svezi Isusa Krista. Prije ili poslije će on morati krenuti prema Njemu. Ali njegovo grizodušje će biti izuzetno bolno ako on ne shvati svoju grešku prije nego uñe u onostrano, ako on osobno proširi stanje svojih muka odbijajući Njega, Koji ga jedini može osloboditi od njegove nevolje/patnje. Čim ljudsko biće na Zemlji, ili čak u onostranom, krene putem ka Isusu Kristu, on će se

10

kretati prema svom spasenju… Ali bez Isusa Krista će ostati u mraku zauvijek, on ne može izaći iz grobnice smrti dok ne prizna Onog, Koji je pobijedio smrt… On može postati blažen jedino kada namjerno dozvoli sebi da postane iskupljen Isusovom krvlju. AMEN

11

Bertha Dudde, br. 5835, 25 Prosinac 1953

DJETEŠCE ISUS Rodio vam se Spasitelj, Iskupitelj, Koji je sišao od gore kako bi vas oslobodio i donio vam spasenje. Vi ljudi ste trpjeli krajnju nevolju jer vas je Sotona držao zarobljenima, bili ste u njegovoj moći i nedostajala vam je snaga volje da bi sebe oslobodili od njega… Vaše duše su bile bolesne i Doktor je morao doći kako bi vas izliječio; morao je doći snažni Spasitelj da bi vas oslobodio… Jedan je trebao doći da bi vam donio mir…

Spasenje je došlo na Zemlju u djetetu Koje je bilo roñeno meñu vama, Koje je, u velikoj sirotinji, došlo na svijet u štali. Pa ipak, već je sâmo Njegovo roñenje svjedočilo o Njegovom Božanskom porijeklu, Njegovom izvanrednom zadatku i Njegovoj velikoj ljubavi prema ljudima, jer izuzetno blistavo svjetlo je sjajilo iznad djeteta, i to svjetlo je ušlo u srca onih kojima je bilo dozvoljeno ugledati ga i koji su prepoznali Njegovu Božansku misiju. Jer Samo vječno Svjetlo je došlo na Zemlju, sjajilo je u tami koja je preko cijele zemlje bacila sjenu... Vječna Ljubav je Sebe utjelovila u djetetu Isusu, i zraka ljubavi je blistavo sjajila u ovoj značajnoj noći kada je dijete Isus došlo na svijet. I ljudska rasa je trebala klicati i radovati se ovom činu… da se Vječna Ljubav smilovala kako bi sišla na Zemlju da bi donijela svjetlo u tamu. Ali čovječanstvo je svoje oči držalo zatvorenima tako da ne moraju vidjeti svjetlo, osim nekolicine koji su znali o svome Spasitelju i koji su zazivali u pomoć, koji su vapili (plakali) za Spasiteljem i radosno otvorili sebe za svjetlo od gore…

I toj nekolicini je Vječna Ljubav došla pomoći, zbilo se ono što je davno prije bilo proglašavano od strane vidjeoca i proroka… Mesija je došao na svijet, Donositelj svjetla… Sin Božji je sišao na Zemlju, On je želio iskupiti svijet od grijeha pošto se sažalio nad čovječanstvom koje se, prignuto pod tugom, skoro slomilo pod teretom grijeha i sebe nije bilo sposobno odbraniti od ograničenja/siljenja nametnutih im od strane Božjeg neprijatelja. Ova ograničenja/siljenja su uzrokovala da čovječanstvo zaluta/zastranjuje sve više i više prema bezdanu, budući da je bilo poslušno svakoj zapovijedi neprijatelja dušà pošto je bilo preslabo da bi se oduprijelo… što je na taj način samo povećalo njegov teret grijeha od kojeg nikad ne bi bilo sposobno sebe osloboditi…

Sin Božji se spustio na Zemlju… najuzvišenije Božje svjetlosno biće, Koje je znalo za patnju palih bića, je sebe ponudilo ponijeti beskrajno veliki grijeh umjesto čovječanstva i kao ljudsko biće na Zemlji ih iskupiti kroz samo-požrtvovnost, kroz podnašanje izuzetno bolne smrti na križu… Ovo svjetlosno biće se nastanilo u djetetu Isusu kako bi ostvarilo Svoju misiju da iskupi ljudsku rasu od grijeha i njegovih posljedica… I najblistavije svjetlo je zasjalo kada se dijete rodilo, svjetlo koje je pozvalo sve one koji su dobre volje, koji su čekali na njihovog Mesiju i koji su preklinjući molili Boga u njihovoj nevolji. To je bio čin milosti od nezamislivog značenja, jer cijeli je svemir sudjelovao u njemu… Nebo i Zemlja su se dodirnuli u trenutku Isusovog roñenja… most je bio izgrañen iz jednog kraljevstva u drugo… rat je bio objavljen Božjem neprijatelju od strane čovjeka Isusa, Koji je doista ostao pobjedonosan. Jer On se borio za i sa Bogom, Koji Ga je poslao na Zemlju i nastanio se u Njemu, Koji Ga je prožeo u potpunosti… tako je Bog Sebe manifestirao pošto je On, kako je vječna Ljubav, bio u stanju u potpunosti zaposjednuti ljudsko biće Koje je razvilo ljubav u Sebi do najvišeg savršenstva… Koje je Sebe oblikovalo u posudu za Božanski duh, u kućicu/čahuru vječnog Božanstva…

On je sa pravom mogao reći, ‘Otac i Ja jedno smo.’ On je ljudima donio iskupljenje, On im je dao svjetlo, On je donio Spasenje njihovim dušama, jer kroz Njegovo raspeće je On postao pobjedonosan nad onim koji je želio duše zadržati u bezdanu i od kojeg su ljudi bili nesposobni osloboditi se sami… On je postao njihov Iskupitelj, njihov Spasitelj od grijeha i smrti.

AMEN

12

Bertha Dudde, br. 6579, 21 Lipanj 1956

NITKO NE DOLAZI K OCU OSIM PO MENI (Ivan 14:6) 'Nitko ne dolazi k Ocu osim po Meni.' Izuzetna/ekstremna važnost ovih riječi takoñer objašnjava nužnost (pr)voñenja (leading) k vjeri u Isusa Krista onih ljudi koji još nisu vjernici, ili najozbiljnije podsjećanje/upozoravanje (exhorting) na živu vjeru onih u kojima je znanje o Isusu Kristu već prisutno (= koji već imaju znanje o Isusu Kristu). Jer nitko Me ne može dohvatiti/dosegnuti (ili 'doći do Mene') koji Mene Osobno ne prepozna u Isusu Kristu. Uistinu ima ljudi koji se pretvaraju kako vjeruju u Boga pošto On Sebe dokazuje kroz sve što okružuje čovjeka (= u svemu što čovjeka okružuje se može spoznati prisustvo i djelovanje Božanskog Bića; Rimljanima 1:19, 20), ali oni ne žele priznati/primiti/prihvatiti Isusa Krista kao 'Sina Božjeg' i 'Iskupitelja svijeta', i sebe ne smatraju ne-vjernicima. Ali ti/takvi ljudi su i dalje jako daleko od njihovog Boga i Stvoritelja. Oni još nisu u bliskom kontaktu sa Mnom i prema tome ne mogu biti prosvjetljeni u svom razmišljanju. Oni i dalje nose teret grijeha drevnog okretanja (= otpadništva) od Mene. I taj grijeh ih veže/spaja sa Mojim protivnikom; oni se njega (= grijeha) neće osloboditi bez Isusa Krista – ali samo nekolicina znaju za svoj grijeh drevnog okretanja/otpadništva od Mene, i prema tome nisu svjesni značenja Isusa i Njegova Iskupljujućeg djela (ili 'djela Spasenja'). Pošto ljudi sada (po)znaju učenje Evanñelja i riječi koje je Isus govorio na Zemlji, oni mogu takoñer meditirati o ovim riječima: 'Nitko ne može doći k Ocu osim kroz Mene.' I kada/ako bi ljudi bili željni/revnosni o tome više naučiti, oni bi zasigurno dobili razjašnjenje, i misli o ovim riječima ih nikada ne bi napustile. Postoji samo jedna cesta: kroz Isusa do Mene – jer grijeh–krivnja vam najprije mora biti otkazan(a) prije nego li vi od Mene možete biti prihvaćeni. Bez Iskupljenja kroz Isusa Krista, ni jedno biće koje je griješno djelovalo u slobodnoj volji Mi ne može pristupiti. To je zakon, kojeg čak ni Moja beskrajna ljubav ne može poništiti/ukinuti/opozvati. Takoñer, ni jedan čovjek neće u svom srcu osjećati tihu sigurnost pred licem Božjim, Kojeg on uistinu prepoznaje, ali jedino sa/na riječima ili površnim mislima. Ozbiljna meditacija bi mu otkrila kroz njegove osjećaje da je propustio ispravan odnos sa svojim Bogom i Stvoriteljem od vječnosti. On se nikad neće pripiti (embosom) uz Mene kao dijete uz svoga oca; on će samo vjerovati da postoji Bog, bez uspostavljanja bliske veze sa Mnom koja pretpostavlja ljubav. Jer ljubav bi osvjetlila njegov duh – ljubav bi izoštrila njegovo duhovno gledište/stanovište – ljubav bi ga prisilila da pita/zapitkuje, ali mu nikad ne bi dozvolila da daje izjave koje su pogrešne. Blaga nelagoda će mučiti svakog čovjeka koji se posvetio duhovnim razmišljanjima/mislima a još nije pronašao kontakt sa Isusom Kristom. On će znati za Njegovu pasiju, i smrt na križu za njega biti ništa novo. On će opet i iznova započeti/započinjati razgovor sa svojim bližnjima, ili će biti podsjećan na Isusa Krista, pošto Ja neprestano usmjeravam njegove misli prema 'čovjeku Isusu' Koji je hodao po Zemlji i završio u agoniji. Čak i ako on sam još nije priznao Isusa, on zna, meñutim, o Njegovom vremenu na Zemlji, i Ja donosim/dovodim Sebe u Isusu Kristu njegovu pamćenju. I u ovisnosti o stupnju ljubavi u kojem se čovjek pronašao, dogodit će se prihvaćanje, ili obrana. Ali gdje je ljubav, tamo Ja Osobno zahvaćam tog čovjeka, i njegov će otpor polako nestati, i on će konačno ugledati čovjeka Isusa na poprilično drugačijem svjetlu od načina kako je osjećao na početku kada je i dalje stajao, u potpunoj obrani, Njemu u suprotnosti. Ali ako ga se ne može podučiti/naučiti – ako je njegova volja u satu njegove smrti i dalje neprijateljska – onda on ne može očekivati nikakvo Blaženstvo u duhovnom svijetu, jer, bez obzira na njegov ispravan način ponašanja u životu, on će ući jedino u ono carstvo gdje borave oni koji negiraju Krista. Pošto on nije sebi dozvolio iskupljenje na Zemlji, on stoga u onostrani svijet ulazi zavezan.

13

Ali čak i na taj način (ili 'tada/tako' = u tom slučaju) on može tamo pronaći svog Božanskog Spasitelja i Iskupitelja. A to je opet velika milost sa Moje strane: da se Ja takoñer i u duhovnom svijetu suočavam sa svima onima koji su Me odbacili – da Ja čujem svaki poziv koji će Mi biti upućen, kao Iskupitelj – i Ja onda uzimam pozivača za ruku i vodim ga iz te sfere u Moje Božanske ravnice. Jer Ja i dalje dohvaćam/grabim duše iz dubina samo ako sam prepoznat/priznat – ako je samo jedna duša pronašla svoj put do Isusa Krista, Kojeg je odbacila na Zemlji, ali bez Kojeg Me ne može dohvatiti. Carstvo svjetla je zatvoreno za svaku dušu sve dok joj Isus Krist ne otvori vrata (Ivan 10:1-10) – ali podrazumijeva se da On najprije mora biti prepoznat/priznat kao Sin Božji i kao Spasitelj svijeta (Matej 16:13-19), u Kojem se vječno Božanstvo osobno utjelovilo, da bi oslobodilo čovječanstvo od nasilja neprijatelja (Ivan 1:1-4, 14). Čovjek je pre-slab da bi se sam oslobodio; on treba pomoć Isusa Krista – i on je može dobiti samo ako Ga on sam traži za nju. Meñutim, to zahtjeva prihvaćanje Mog-Sebstva u Njemu (Ivan 8:24). Prema tome, čovjek Isus Krist je izgovorio riječi – 'Nitko ne može doći k Ocu osim kroz Mene' (Ivan 14:6) – pošto sam im Ja osobno govorio kroz čovjeka Isusa. Ja osobno sam želio biti spoznat/priznat/prepoznat unutar Njega (ili 'u Njemu'), On Koji je za Mene (ili 'Koji Mi je') služio jedino kao prekrivač, za vrijeme Njegova hodanja po Zemlji; kojeg (= prekrivač) Ja takoñer zadržavam i u duhovnom carstvu sa ciljem da bi bio vidljivi Bog svim Svojim stvorenjima, iako sam Ja uistinu bio Duh i jesam Duh od Vječnosti u Vječnost – Koji kao takav, nije bio vidljiv stvorenim bićima. Sa ciljem da bi za vas postao vidljivi Bog, Ja Osobno sam odabrao formu, i u toj formi sam ostvario djelo Iskupljenja/Spasenja, Prema tome, vi takoñer morate prepoznati formu u kojoj sam se Ja sakrio. Onda ćete krenuti pravim putem ka Meni, vašem Ocu u Vječnosti. Bez Isusa Krista, Moj protivnik vas neće osloboditi, pošto ste, kroz vašu volju, i dalje njegovi. AMEN

14

Bertha Dudde, br. 6810, 20 Travanj

USKRSNUĆE TREĆEG DANA Do koje mjere vi ljudi priznate Moje djelo Spasenja odlučuje da li vjerujete u život nakon smrti, u uskrsnuće iz groba u kraljevstvo onostranog. Jer djelo Spasenja, Moja patnja i uskrsnuće, su kulminirali u uskrsnuću trećeg dana, koje je trebalo potvrditi sva Moja ranija učenja. Ono je trebalo osigurati ljudima dokaz da život nije završen kada tijelo umre već da duhovni život počinje jednom kada čovjek živi u skladu sa Mojim učenjem. Istinabog, Moje uskrsnuće se dvojbi (= ljudi sumnjaju u Moje uskrsnuće) i smatra ga se jedino za mit… A ono se niti ne može dokazati, u takva učenja se jedino može vjerovati ili ih se može odbaciti. Ovo vjerovanje je takoñer rezultat Mojeg djela Spasenja ili naznaka da je čovjek iskupljen od strane Isusa Krista… pošto on vjeruje u Njega kao Božanskog Iskupitelja i prema tome takoñer koristi blagoslove djela Spasenja. Meñutim, činjenica da je Moje tijelo vidljivo nestalo iz groba ne znači da je ‘tijelo’ ustalo iz mrtvih, umjesto toga Moja fizička kućica/školjka/ljuska je sebe u potpunosti produhovila zahvaljujući Mojoj patnji i raspinjanju (ili ‘uslijed Moje patnje i raspinjanja’). Bilo je to duhovno odijelo koje je duša obukla, koje sam Ja učinio vidljivim ljudima kako bi im ukazao da je smrt konačno izgubila svoj strah pošto sam ju Ja pobijedio. Moj život na Zemlji je ljudima trebao ukazati stazu koja vodi iz bezdana do najvišeg vrha… Uz svako od Mojih učenja sam prikačio obećanje da će na njih čekati vječni život… Ali sam zahtjevao vjeru u Mene u Isusu Kristu… koje sam ipak malo pronašao, i čak su Moji učenici imali malo vjere, i bili su preplašeni do smrti kada sam Se(be) predao Svojim neprijateljima… Njihova vjera još nije bila dovoljno snažna da (uz)vjeruju kako sam Ja takoñer bio Gospodar nad smrću, posljedično tome oni se nisu prisjetili Mojih Riječi da ću ‘Ja ponovno izgraditi ovaj hram u tri dana…’ (Ivan 2:19) Svaki od Mojih najbližih sljedbenika je bio zahvaćen velikom tugom, nešto se za njih srušilo kada su morali gledati Moju smrt na križu… Ja sam im želio pomoći, želio sam osnažiti njihovu vjeru ponovno i istovremeno im osigurati dokaz da Ja Jesam Gospodar života i smrti… Iz ovog razloga sam učinio da se nešto vidljivo dogodi što je, meñutim, omogućeno svim dušama… da ne mogu umrijeti već se bude u drugom kraljevstvu, koje je u skladu sa njihovim životom na Zemlji. Duša napušta tijelo ali ovo, kako je još nezrelo, ostaje iza nje. Prema tome čovjek nema dokaz o uskrsnuću nakon smrti i ono mu se niti ne može dati, zbog slobode njegove volje. Ali Ja sam bio u stanju uskrsnuti Moje tijelo istovremeno pošto su njegove supstance sebe produhovile, i time ne treba sumnjati u Moje uskrsnuće trećeg dana. Meñutim, nisu Me svi ljudi bili u stanju vidjeti, Ja sam se jedino ukazao Mojima (= onima koji su pripadali meni) pošto sam njima bio najavio Moje uskrsnuće trećeg dana, i zato što je njihov stupanj zrelosti to dozvoljavao… Ali oni koji su Moju grobnicu našli praznom su tražili mnoge druge razloge da bi objasnili nestanak Mojeg tijela, i prema tome nisu bili prisiljeni vjerovati. Ja sam se ustao iz mrtvih… Ljudi su jedino bili u stanju ubiti Moje tijelo, a čak i ovo više nije bilo predmetom prirodnog zakon nakon Mojeg raspeća, jer je bilo osloboñeno svih ograničenja… Ali ljudsko biće na Zemlji jedino rijetko postiže ovaj stupanj zrelosti koji omogućava tjelesnim supstancama da se(be) povežu sa dušom nakon zemaljske smrti tijela, i prema tome vjerovanje u uskrsnuće je izuzetno krhko ili je povezano sa pogrešnim idejama. Njemu prema tome treba prethoditi iskupljenje kroz Isusa Krista, jer netko tko je i dalje opterećen krivnjom grijeha je još u potpunosti pod kontrolom Mojeg protivnika… I on će ugušiti svaku misao o mogućem uskrsnuću, on će jedino uvijek utjecati na ljudsko biće u negativnom smislu i tako im takoñer prikazati Moje djelo Spasenja i Moje uskrsnuće kao nevjerojatne. Činjenica da se uskrsnuće trećeg dana svejedno dogodilo će teško biti dvoumljena od strane nekog tko sa potpunom sigurnošću ispovijeda Isusa Krista i Njegovo djelo Spasenja, pošto će Mu Moj duh to reći. I tako će njegove misli od strane Mene biti ispravno voñene, pošto Ja mogu raditi kroz Moj duh u svakoj osobi koja je pronašla svoj put nazad do Mene u Isusu Kristu. On više neće niti kušati smrt, pošto će ući u život kojeg mu je Isus Krist obećao… On je izbjegao smrt pošto je izbjegao onog koji je donio smrt na svijet. I on mu je pobjegao pošto je pribjegao ka Meni u Isusu Kristu. Od trenutka svog predavanja Isusu Kristu on je uskrsnuo iz mrtvih, jedino sada je on oživio, i svoj život vječno neće izgubiti.

15

Ali čak ni nevjernik neće prestati postojati, on, takoñer, će jedino izgubiti svoje zemaljsko tijelo a ne postojanje svoje duše, ona će naprosto ući u kraljevstvo onostranog u stanju koje je slično smrti… Grob će ju držati zaključanu, i ako Isus Krist ne odgurne/otkotrlja težak nadgrobni kamen, ona će ostati tamo. Ali Božanski Iskupitelj je umro za svih na križu, i jednog dana će čas uskrsnuća doći za svaku dušu, jer jednog dana će Me ona zazvati u Isusu Kristu, i Ja neću dopustiti da njezin poziv ostane neodgovoren… Onda će se ona ustati iz groba i probuditi u život, onda će se grobni mrak povući i ona može ugledati svjetlo… Pošto sam Ja umro za sva ljudska bića, i čak oni koji počivaju u svojim grobovima će obratiti pažnju na činjenicu da sam Ja uskrnuo iz mrtvih i da ću dati život svakome tko žudi živjeti. AMEN

16

Bertha Dudde, br. 6811, 21 Travanj 1957

USKRSNUĆE MRTVIH U ŽIVOT Čovječanstvo je bilo držano u ropstvu… i nikad ne bi bilo osloboñeno da Ja nisam žrtvovao Sebe kako bi iskupio duše od onog koji ih je držao zarobljenima. Moja golema ljubav Me motivirala da učinim tu žrtvu, da platim otkupninu što Mi je dalo pravo da otmem duše od Moga protivnika (= Sotone), pod uvjetom da su ga oni sami htjeli napustiti i slijediti Me. Ali žrtva koju sam učinio putem Mojeg raspinjanja je bila namišljena/namjeravana za sve jednom pale duhove, ona je važila za sve ljude u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bila je učinjena za duhovnu bit/suštinu koja se uputila, i tek se treba uputiti, stazom preko Zemlje kao ljudsko biće. Kupio sam slobodu i Svojom krvlju platio za svako biće koje je jednom bilo povučeno u bezdan Mojim protivnikom i dolje se drži u ropstvu, a ni jedno biće ne mora više ostati u bezdanu protiv svoje vlastite volje. Ali mora žudjeti za time da napusti bezdan, mora se htjeti uspeti, mora se željeti vratiti Meni od Koga se jednom dobrovoljno okrenulo. Iz tog razloga je njegovo prijašnje odbacivanje Mene bilo uzrok njegove smrti, pošto je bezdan za biće istoznačan sa potpunim nedostatkom svjetla i snage za (to) biće, stanjem smrti… Tako da bi se ono moglo izdići iz smrti u život, tako da se biće može ustati iz svog groba i kročiti ponovno u novi život, Ja sam Svojom smrću kupio život za mrtve, i ni jedno biće ne mora ostati predmetom/podložno smrti zauvijek, svako biće se sposobno ustati iz mrtvih baš kao što sam se Ja Osobno vratio u život trećeg dana… Ali Moj protivnik će željeti spriječiti bića da pobjegnu iz njegovog područja i prema tome njima treba pomoć, pošto su oni nesposobni uspeti se sami od sebe a Moj protivnik drži grob, koji okružuje bića mraka, čvrsto zaključanim. Ali jedan povik ka Meni će probiti/prodrijeti čak i (u) najneprobojnije grobnice, jedan povik ka Meni u Isusu Kristu i Ja Osobno ću požuriti u pomoć slaboj i patničkoj duši, a Moj protivnik se Meni Osobno uistinu ne može oduprijeti, on mora otići pošto sam Ja platio otkupninu i stoga on više nema daljnje pravo na dušu koja želi napustiti mračnu grobnicu, grobnicu grijeha i uništenja… Da li sada razumijete značenje Mojeg djela Spasenja, Moje žrtve na križu, koja je bila ostvarena za oslobañanje jednom palih bića? Da li razumijete zašto jedino vaša vlastita volja može voditi do spasenja, zašto vi osobno morate željeti napustiti grobnicu prije nego Ja mogu odgurnuti nadgrobnu ploču? Moj protivnik polaže pravo na vas sve dok mu vi dajete to pravo, sve dok se ne odup(i)rete njegovom ograničenju, sve dok ne zazivate Jedinog Koji može otkloniti to ograničenje. Vi jedino trebate vašu volju i bit ćete slobodni… pošto ćete primiti snagu da bi sebe oslobodili čim Me priznate u Isusu Kristu, čim žudite za time da vas On Iskupi i zahtjevate Njegovu pomoć. Ali onda vas Moj neprijatelj više ne može držati, on vas mora osloboditi, onda on mora prihvatiti da Ja guram/odgurnem nadgrobni kamen i pomognem vam ustati, jer sam stekao pravo to učiniti kroz Moju žrtvu na križu… Platio sam otkupninu umjesto vas, i prema tome NIJE NEVAŽNO/IRELEVANTNO da li ili ne vi ljudi na Zemlji priznate Božanskog Iskupitelja Isusa Krista… jer vi ste bijedni sve dok ostajete u grobu… I stoga će dan uskrsnuća prije ili poslije doći za svaku dušu, baš kao što sam Ja uskrsnuo trećeg dana, i živjet ćete vječno i vaš život nećete ponovno izgubiti. AMEN

17

Bertha Dudde, br. 7066, 14 Ožujak 1958

ISKUPLJUJUĆA SILA ISUSOVOG IMENA (Djela 4:11-12; Filipljanima 2:9-11)

Vi ljudi trebate tražiti spasenje u Moje(m) ime(nu)... trebate znati da spasenje ne možete pronaći nigdje drugdje nego sa Mnom (ili 'kod Mene'), da Mene Osobno definitivno/apsolutno trebate priznati u Isusu Kristu, da vi stoga trebate vjerovati u Božanskog Spasitelja i Njegovo djelo Milosti. Ja Osobno sam došao na Zemlju u Isusu, ljudskom biću, kroz Njegova usta sam Ja Osobno podučavao ljude, Moja snaga (je) se(be) manifestirala u Njemu, kroz Njega sam Ja izvodio čuda, podizao sam mrtve u život, ozdravljivao sam bolesne i pomagao ljudima u vremenima zemaljske nevolje... u Njemu sam Ja Osobno umro na križu, pošto Me je ljudsko biće Isus primilo unutar sebe u svoj punini (Kološanima 2:9), pošto je On sebe oblikovao u ljubavi i time postao prikladna/korisna posuda (ili 'omotač') za Mene, u kojoj sam mogao ostvariti djelo Spasenja kako bi ispravio/izbrisao grijeh-krivnju cijelog čovječanstva. Otud/zato je ime Isus ime vašeg Boga i vječnog Oca, otud/zato se morate okupiti (ili 'okupljati') u Moje ime i dozvoliti Meni Osobno da prebivam meñu vama ako želite ostvariti blaženstvo, koje vas je jednom činilo neizrecivo sretnima... ali koje vam i dalje nedostaje sve dok živite na Zemlji. Prema tome, nije dovoljno samo vjerovati u 'Boga', jer takva vjera je zaista priznavanje Stvoritelja Koji je sve doveo u postojanje, uključujući i vas; meñutim, ova vjera vas ne vodi nazad k Njemu, već vi sada morate takoñer priznati Spasitelja, Koji vam je najprije morao omogućiti da hodate stazom (ili 'da se uputite') ka vašem Bogu i Ocu. I jedino na ovaj način vi možete doći k vašem Ocu (ili 'do vašeg Oca'). Zato vi morate vjerovati u Isusa Krista i Njegovo djelo Spasenja, jedino onda ćete imati ispravnu vjeru, i jedino onda će vas vaša vjera voditi do Spasenja, to jest, vaša duša jedino onda može biti vraćena u svoje prijašnje stanje, pošto ona za to treba pomoć Isusa Krista i bez pomoći nikad ne može ostvariti cilj... Posljedično tome vi morate tražiti spasenje u Moje(m) ime(nu)... I onda ćete takoñer razumjeti zašto je nužno (is)pričati ljudima o Isusu Kristu, da nije dovoljno htjeti istražiti ili dokazati postojanje Boga, pošto ovo vjerovanje može biti ostvareno od strane svakog čovjeka koji se okrene oko sebe sa otvorenim očima i kontemplira stvaranje i njegovo porijeklo... Ali glavna činjenica/stvarnost/podatak je iskupljujuća sila Isusovog imena... Vi ljudi najprije morate (upo)znati značaj djela Spasenja tako da onda možete stupiti pod Isusov križ i zazivati Isusovo ime kao ime vašeg Boga i Oca za spasenje vaših duša. Jer Isusov dolazak je bio osvit jedne nove ere, došlo je vrijeme kada su, uslijed Njegovog raspeća, kapije svjetlosnog kraljevstva bile otvorene i prve potpuno iskupljene duše su se mogle vratiti k Ocu... pošto su mnoge duše stajale pred kapijama (što vode do) blaženstva koje su najprije morale biti osloboñene od krivnje njihova izvornog grijeha (ili 'koje su najprije morale odbaciti svoj pra-grijeh') kako bi još jednom mogle, kao blažena bića, boraviti na mjestu svog pra-početka. I ovaj konačni povratak u Očevu kuću je bio omogućen Božanskim Spasiteljem Isusom Kristom, Koji prema tome takoñer mora biti priznat od strane svakog ljudskog bića koje želi povratiti svoje originalno (tj. pra-)stanje. Isus Krist Osobno je kapija (Ivan 10:7, 9) u nebesko kraljevstvo... I Njegovo ime je objavljeno (= se proglašava/navješćuje) kroz sve svjetlosne sfere (ili 'u svim svjetlosnim sferama'), jer Ja Osobno Sam u Njemu, On i Ja smo jedno (Ivan 10:30)... I svatko tko izusti Isusovo ime sa dubokom privrženošću govori direktno Meni, i Ja ću mu uistinu donijeti spasenje... I prema tome vaše molitve neće proći neuslišene kada ime Isus izustite sa potpunom vjerom i tako podnesete vaš zahtjev Meni Osobno... Jer kada vjerujete u Njega i Njegovo djelo Spasenja vi ste takoñer postali iskupljeni/slobodni od vašeg izvornog (tj. pra-)grijeha koji vas pritišće/tereti (= ovdje se ne radi o grijehu naših prvih zemaljskih roditelja već o velikom i teškom pra-grijehu Lucifera i savršenih anñeoskih bića; grijeh Adama i Eve, sa kojim je čovječanstvo uglavnom upoznato, je tako reći označavao 'drugu generaciju' grijeha), i onda ćete opet imati dokaz Moje ljubavi, a vaše dječje/bezazleno zazivanje Moga imena vam osigurava Moje prihvaćanje i ispunjenje vaših molitvi. Ja sam uvijek i zauvijek vaš Bog i Stvoritelj... ali Ja mogu postati vaš Otac jedino kroz djelo Spasenja, jer jedino onda možete primiti snagu nužnu da se vašom vlastitom voljom promjenite u savršena bića, jedino onda se iz 'živih kreacija' možete pretvoriti/okrenuti u Moju 'djecu', ako slobodnu volju iskoristite za povratak k Meni... a ova slobodna volja je jedino sa Mojom smrću na križu mogla biti osnažena. Prema

18

tome vaše spasenje počiva jedino/isključivo u Mojem imenu... Vi ćete prema tome jedino/tek onda biti na stazi povratka ka Meni kada ste krenuli stazom ka Isusu Kristu, jer jedino ova staza vodi do Mene, nazad u Očevu kuću (Ivan 14:6). AMEN

19

Bertha Dudde, br. 7083, 4 Travanj 1958

DJELO SAMILOSTI ČOVJEKA ISUSA Uvijek se sjetite Moje beskrajne ljubavi prema vama, ljubavi koja Me je pokrenula/potakla na djelo vašeg spasenja. Ono što je čovjek Isus doživio i pretrpio na zemlji, učinio je iz ljubavi prema ljudima/bližnjima, za koje je znao da su u krajnjoj duhovnoj nuždi. Njemu je već kao čovjeku bio poznat veliki dug grijeha ljudi i beznadežnost oslobañanja od ovoga bez pomoći. Znanje o tome je bilo rezultat Njegovog života ljubavi, i zbog toga se sažalio na čovječanstvo i želio mu je pomoći. Istovremeno je kao posljedicu Svoje ljubavi spoznao i to da je imao misiju koju je trebalo ispuniti .... da sam ga Ja Osobno poslao na zemlju kako bi Mi služio kao omotač i kako bi dakle Ja Osobno u Njemu mogao sprovesti akt spasenja za amortizaciju/otplatu velikog duga grijeha. I s obzirom na tu misiju, životni put Mu se ispunio .... put neizmjernih muka i patnji, koje su Mu prvo morale služiti za sazrijevanje, a koje je Njegovoj duši stvarao već sam boravak meñu griješnim ljudima. Jer Njegova duša je sišla iz carstva svjetla u tamu. Ali zemaljski omotač koji je skrivao/sadržavao dušu je morao onim mukama i patnjama, stalnim borbama protiv (tijelu) prikačenih/pripojenih požuda i opsesivnosti, prvo biti pročišćen, kako bi tada bio dostojna posuda za primanje Mene Sâmoga, Koji sam Ga ispunio potpuno, postajući jedno s Njime (= ujedinjujući se sa Njime). I tada je počela Njegova stvarna misija: donijeti ljudima svijetlo, obznaniti im Istinu, propovijedati im Evanñelje Ljubavi i tako im živim primjerom pokazati put kojim su i oni morali ići, žele li nakon smrti ući u carstvo svjetla i sreće/blaženosti .... i tada, kao posljednje, zaključiti Svoj životni put neusporedivim djelom milosti/milosrña .... Svojim najgorčim patnjama i smrću na križu, smrću prepunom boli, kao žrtva za dug grijeha čovječanastva. I tu misiju jeste sproveo jedan čovjek, ali Ja Sâm sam bio u Tom Čovjeku, Ja Sâm kao Vječna Ljubav sam izveo djelo izbavljenja/spasenja, jer samo Ljubav je bila sposobna izvesti jednu takvu žrtvu, samo Ljubav je mogla istrpiti muke križnog puta i samo Ljubav je mogla smoći snage strpljivo, pri punoj svijesti izdržati sve do Njegove smrti. Pa iako je Čovjek Isus na križu uzviknuo/izgovorio riječi: 'Bože Moj, Bože Moj, zašto si me napustio....', to je bilo samo priznanje/potvrda toga da Ga Božanstvo u Njemu nije forsiralo na to djelo, već da Se Čovjek Isus u potpuno slobodnoj volji žrtvovao za ljude/Svoje bližnje, da Ga je ljubav u Njemu potakla na ovo djelo, ali ne čineći Ga u Njegovom razmišljanju i djelovanju ne-slobodnim. Cijeli teret grijeha čovječanstva je Isus uzeo na Svoja pleća i s time otišao na križ. Ovo upravo izrečeno u svôj svojoj dubini nitko od vas ljudi ne može obuhvatiti .... doduše Ja Sâm jesam izveo djelo samilosti, jer Čovjek Isus bez ljubavi ne bi bio sposoban na Sebe uzeti tu količinu muke i patnje .... pa opet, Božanstvo nije moglo patiti, i zato je tu mjeru/količinu boli i patnje morala istrpiti duša sposobna za muku, Čovjek Čije je tijelo bilo osjetljivo na bol i Koji je (time) istovremeno okajao ono što je se cijelo čovječanstvo o Boga ogriješilo. A i Njegova duša je neopisivo patila, jer je došla iz carstva svjetla i jer je sama tama na zemlji za nju predstavljala neopisivu patnju. Čovjek Isus je bio 'Moj Sin, Koji je (bio) Moj Ljubljeni'. Svim Svojim čulima, svom Svojom ljubavlju Mi je bio naklonjen, kretao Se meñu griješnim čovječanstvom, i Njegova duša je neprestano tražila Mene, Njegovog Boga i Oca od Vječnosti, Njegova ljubav Me je silila na neprestano utjecanje u Njega, i tako je moglo doći do ujedinjenja čovjeka i Boga, ili: 'Božje postajanje čovjekom' je moglo uslijediti potpuno zakonskim redom. Jer nikada Si za obitavalište nisam mogao izabrati jedan ljudski omotač koji ne bi bio sâma ljubav, jer Ja Sâm ne bih Se mogao spojiti sa nečim nečistim .... i sva nečista supstanca je putem patnje Čovjeka Isusa

20

bila produhovljena .... i istovremeno je bio otplaćen dug grijeha za čitavo čovječanstvo, jer Se Jedan iz ljubavi žrtvovao za Svoje bližnje. Čovjek Isus je Svojom smrću proslavio Mene Sâmoga, i Ja sam proslavio Njega time što sam Ga izabrao za vidljivi omotač Moga Sebstva zauvijek .... time što sam u Njemu postao vidljivim Bogom za sva Moja stvorena bića koja bi se učinila (bila) dostojnima 'gledanja Boga'. Dok ste na zemlji, možete si samo zamišljati Moju beskrajnu ljubav koja vam je pomogla da se oslobodite putem djela spasenja/izbavljenja .... ali taj akt spasenja/izbavljenja ćete u svoj njegovoj dubini obuhvatiti tek kad ste skroz ušli u carstvo svjetla, kad vas kao nekad prosvjetli svjetlo spoznaje .... tada ćete i sami imati saučešće, kao u sadašnjosti ćete i sami doživjeti i tek tada ćete pojmiti Moju beskrajnu Ljubav, Koja je učinila sve kako bi ponovo pridobila Svoju djecu, koja su nekoć bila izgubljena velikom krivicom odmetanja od Mene. AMEN

21

Bertha Dudde, br. 7147, 18 Lipanj 1958

BOG JE POSTAO VIDLJIV U ISUSU KRISTU Svatko tko Me ispovijeda će takoñer biti primljen u Moje kraljevstvo, jer on će već biti kandidat za Moje kraljevstvo čim je pronašao put nazad ka Meni od Koga se jednom odvojio u svojoj vlastitoj slobodnoj volji. On Me više nije priznavao, i to je bio grijeh protiv Mene, njegovog Boga i Stvoritelja od vječnosti, koji nije mogao biti iskupljen na ni jedan drugi način nego putem svjesnog priznavanja Mene Osobno… I kako bi omogućio ljudskom biću da to učini Ja sam Sebe u-osobio u ljudskom biću Isusu… Jer razlog za odmetništvo od Mene je počivao u činjenici da Me Moje žive kreacije nisu bile u stanju vidjeti… zato su se one okrenule ka onome (= Luciferu) koji im je bio vidljiv koji je, tako reći, sudjelovao u njihovom nastajanju i koji je, usprkos najvećoj svjesnosti, sebe voljno odvojio od Božanstva Kojeg on, takoñer, nije bio u stanju vidjeti. I stoga sam Ja postao vidljivi Bog za vas ljude u Isusu Kristu, i kao rezultat Moje ljudske manifestacije razlog za negiranje Mojeg priznavanja u stvari više nije postojao/više ne važi… Ali sada priznavanje Mene istovremeno zahtjeva i priznavanje Djela Spasenja Isusa Krista… Uslijed ogromnog grijeha/krivnje izvornog grijeha iskupljenje od njega je za vas ljude postalo nužno, grijeh/krivnja je najprije morala biti iskupljena pošto Ja više nisam mogao prihvatiti grešne žive kreacije, ili (= drugim riječima), Moja pravda je zahtjevala okajanje za ovu krivnju/grijeh što bi tek onda ponovno obnovilo prijašnji odnos izmeñu živih kreacija i Mene… koji je bio narušen spomenutim grijehom. Ovaj čin okajanja/izmirenja za čovječanstvo je time bio ponuñen od strane ljudskog bića Isusa; ipak, Ja sam Sebe manifestirao u ovom ljudskom biću Isusu jer Ja Osobno sam želio iskupiti vas ljude od velikog grijeha/krivnje, radi se samo o tome da sam Se morao okoristiti ljudskim pokrivačem (ili ‘upotrijebiti ljudski pokrov’) koji Me onda, meñutim, trebao vječno zaklanjati/udomaćivati u sebi, tako da bi Moja bića mogla vidjeti njihovog Boga i Stvoritelja, tako da bi bili sposobni u Njemu prepoznati i voljeti njihovog Oca, Kojem su onda mogli privrženo pristupati bez da moraju iščeznuti kao učinak vatre Njegove ljubavi… I tako je svatko tko priznaje Božanskog Iskupitelja Isusa Krista započeo put povratka u Očevu kuću, jer on istovremeno priznaje Mene Osobno u Njemu i, kao rezultat djela Spasenja, njegov je izvorni grijeh iskupljen. On će prema tome takoñer biti primljen u Moje kraljevstvo, Ja ću susresti Moje dijete kao Otac, jer Ja Osobno se nikad nisam odvojio od njega, Ja sam samo prihvatio njegovu volju koja se okrenula od Mene pošto je bila slobodna. I stoga slobodna volja mora ponovno postati aktivna i težiti povratku ka Meni. To je demonstrirano od strane čovjeka kroz njegovo svjesno priznavanje Isusa Krista i Njegovog djela Spasenja i svjestan odnos sa Njime time što Ga zaziva i traži za izbavljenje. Jer on zna kako je ograničen sve dok još nije pronašao Mene u Isusu Kristu. Priznavanje Mene je slobodan čin volje koji, meñutim, mijenja stanje koje je trajalo cijelu vječnost, što vodi iz smrti u život, iz mraka noći na svjetlo… Jer priznavanje Mene će takoñer, i bez greške, povlačiti sa sobom i promjenu karaktera, ljudsko biće će ponovno ući u Božanski red… ono će napustiti oblast koja je bila njegovo prebivalište beskrajno dugo vrijeme i ući u svjetlosne sfere, iako njegovo tijelo i dalje ostaje na Zemlji… Ali duša… jednom pali duh… teži ponovno prema svom domu, jer priznavanje Mene u Isusu Kristu će uvijek biti asocirano sa transmisijom snage i svjetla tako da će čovjek prepoznati što je ispravno i dobro i na taj način njegove namjere i djela takoñer moraju biti dobre i ispravne. Jer Ja sada neću ponovno napustiti Moje dijete koje Me pronašlo, is a Mojim voñenjem će ono takoñer sa sigurnošću doseći svoj cilj, biti će prihvaćeno kao Moje dijete u Očevu kuću gdje će živjeti u slobodi i svjetlu i blaženoj sreći, gdje će stvarati sa Mnom i u Mojoj volji što jeste (a) i bila je njegova sudbina od početka. AMEN

22

Bertha Dudde, br. 7237, 24 Prosinac 1958

KRISTOVO ROðENJE… I. Spasenje je došlo od gore… Koliko puno usana to izgovara i koliko često je srce nedirnuto, utoliko što ljudsko biće čak ni jednom najozbiljnije ne reflektira o značenju silaska Isusa Krista na Zemlju. Dijete je bilo roñeno, Čija se duša spustila iz kraljevstva svjetla pošto je Bog želio Sebe utjeloviti u tom djetešcetu. Djetešce Isus je bilo ljudsko biće, roñeno od Marije, djevice, koja Ga je začela kroz snagu duha… Ljudsko biće Isus je započeo Svoj zemaljski kurs života kao i svatko drugi, pa ipak popratni efekti Njegovog roñenja nisu bili oni obične osobe već su naznačavali kako je jedan izvanredan pokrov takoñer zaklanjao izvanrednog dječaka…. da On treba biti pokrov za Vječno Božanstvo Koje je Sebe jedino bilo u stanju manifestirati u čistom i bezgrešnom ljudskom biću, kakav je bio dječak Isus. Jer On je trebao ostvariti misiju takve izvanredne važnosti da su njezina potraživanja takoñer trebala biti izuzetna. Bog Osobno se želio nastaniti u djetešcetu Isusu i odabrao je za Sebe bezgrešnu formu koja je takoñer sklanjala/skrivala bezgrešnu dušu, u kojoj je Vječno Božanstvo moglo boraviti kako bi ostvarilo čin Spasenja za cijelu ljudsku rasu. Činjenica da je Bog Osobno sišao na Zemlju je bio čin ogromne samilosti/milosrña, jer Zemlja je bila prekrivena vrlo dubokim mrakom i svi njezini stanovnici su, takoñer, sebe zapleli u sve dublju tamu, više nisu pronalazili izlazak i vapili su za Spasiteljem da ih oslobodi. Bog je čuo njihov vapaj/plač i poslao je Svoga Sina na Zemlju… Biće Koje je takoñe proizašlo iz Njegove moći i ljubavi i koje je ostalo u Njegovom obilju svjetla kada su Njegova braća sebe potopila u tamu. Isusova duša je bila privržena Bogu sa bezgraničnom ljubavlju ali je takoñer voljela svoju palu braću i željela im je pomoći vratiti se u Očevu kuću pošto je znala da su sreća i blaženstvo jedino mogući u Božjem prisustvu i da udaljenost od Njega znači patnju, agoniju i mrak.

Isus je znao da su Ga i uvjeti i Njegova ljubav prema mizernim bićima motivirali ponuditi Se(be) kao žrtvu kako bi otklonio krivnju grijeha koji je bio ogroman, i kojeg bića koja su postala grešna ne bi nikad bila sposobna sâma ispraviti. Ipak čista i nevina duša je sebe željela žrtvovati za njihove grijehe kako bi iskupila krivnju i zadovoljila Božju pravednost. Jer duša je bila ljubav… a ta ljubav je bila Bog… Bog ili ljubav je prožeo čovjeka Isusa, tako da je On želio izvršiti čin najveće patnje i agonije poradi te pale braće. I tako je Bog Osobno sišao na Zemlju u Isusu i ušao u ljudsku formu koja je korespondirala svim preduvjetima kako bi zaklonila Vječno Božanstvo Osobno bez da iščezne/zamre/potpuno nestane… Djetešce Isus je bilo puno ljubavi i sva srca koja su bila obasjana Njegovim zrakama ljubavi (u smislu, ‘ušla, tj. našla se u prostoru kojeg su obasjavale Njegove zrake ljubavi’) su postala prožeta ljubavlju, pjevala su i zahvaljivala, jer jaslicama u kojima se nalazilo djetešce su jedino prišli oni ljudi čija su srca bila čista i privržena Bogu i koji su prema tome osjećali ljubav koju je zračilo djetešce i koji su došli zapaljeni gorućom ljubavlju prema djetetu Isusu.

Iako se dogañaji koji su okruživali Isusovo roñenje sada smatraju samo za mit, svatko tko je ispunjen duhom Božjim, čiji je duh probuñen, zna kako je sve ono što je bilo sačuvano kao znanje o Isusovom roñenju istina. Čudo za čudom se dogañao oko samog djeteta Isusa, u prirodi, na Nebu i na Zemlji, i svi su se anñeli poklonili na savijenim koljenima pred Onim Koji je Sebe utjelovio u detešcetu Isusu, baš kao što su životinje i ljudi bili zahvaćeni sa najsvetijim strahopoštovanjem i tišinom u trenutku kada se dogañalo najveće čudo, Božja ljudska manifestacija u Isusu. I srce svakoga tko je probuñenog duha će takoñer uvjerljivo izgovarati riječi ‘Spasenje je sišlo od gore…’ Jer svjetlo ljubavi Spasitelja Isusa Krista takoñer sjaji na njega, on pripada onima zbog kojih je Spasitelj došao na Zemlju da bi ih spasio, on pripada iskupljenima, za koje je čin samilosti na križu bio ostvaren, pošto je želio biti iskupljen od grijeha i smrti. I on roñenje Isusa neće samo častiti ispraznim riječima, on će sa svojim srcem misliti o svemu što se dogodilo tijekom te noći kada je svjetlo svijeta sišlo dolje na Zemlju, kada je djetešce Isus došlo na svijet. I pridružit će se pjevanju himne hvaljenja ‘Slava Bogu na visinama, i na zemlji mir svim ljudima dobre volje… (Luka 2:14)’

AMEN

23

Bertha Dudde, br. 7238, 25 Prosinac 1958

KRISTOVO ROðENJE… II.

Nitko ne može prosuditi dubinu Božanske ljubavi koja je sebe izrazila u činjenici da je Bog Osobno sišao na Zemlju kako bi ostvario čin Spasenja umjesto čovječanstva. On se sažalio nad ljudskom ogromnom krivnjom grijeha, jer sami grešnici ga nisu bili sposobni iskupiti pošto je prekršaj protiv Božje ljubavi bio počinjen potpuno svjesno… ne zato što je nesavršenstvo učinilo biće nesposobnim prepoznati svoj prekršaj protiv Boga već zato što su ta bića bila osvjetljena blistavim svjetlom prepoznavajući tako Boga u Njegovoj moći i slavi… Meñutim, oni Ga nisu bili u stanju vidjeti i prema tome su, usprkos toj spoznaji, slijedili onog koji je sebe predstavio kao Boga i Stvoritelja… i oni su ga slijedili jer su ga bili u stanju vidjeti iako su znali da je on, takoñer, bio samo proizvod Božje stvaralačke volje i Božje snage. Ogromnost krivnje počiva u činjenici da su bića bila osvijetljena svjetlom realizacije i usprkos tome su se okrenuli od svoga Boga i Stvoritelja od vječnosti. I za njih je bilo nemoguće iskupiti ovu ogromnu krivnju, jer oni više nisu bili u stanju poništiti grijeh, oni su ostali opterećeni sa njime, i jedina opcija za Boga je bila Osobno iskupiti grijeh… ali to se, opet, moglo dogoditi jedino unutar okvira Božanske pravde, pošto svaka krivnja zahtjeva okajanje da bi se mogla iskupiti. I kako bi napravio to okajanje za čovječanstvo, Bog je sišao na Zemlju i ostvario čin Spasenja u čovjeku Isusu…

Bog Osobno nije bio u stanju patiti ali On je želio uzeti patnju na Sebe koju je ljudska rasa zaslužila uslijed grijeha njihovog prethodnog otpadništva od Boga… I to je razlog zašto je ljudsko biće, u Čijoj se kućici/čahuri Bog Osobno utjelovio, uzelo patnju na Sebe… Vječna Ljubav, Koja je tako željela ponuditi žrtvu, žrtvu okajanja za ogromnu krivnju… Ljudsko biće sa srcem prepunim ljubavi je dozvolilo da Ga prikucaju na križ za cijelu ljudsku rasu, i ljubav jedina Ga je motivirala ostvariti ovaj čin samilosti/milosrña. Ljudsko biće sa svim ljudskim slabostima i strahovima se zaputilo gorkom zemaljskom stazom i ljubav u njemu je neprestano rasla, jer Bog Osobno je bio u ovom ljudskom biću i prema tome su riječi i djela čovjeka Isusa bili uvijek jedino motivirani sa ljubavlju, baš kao što je ljubav konačno hodala gorkom stazom patnje te istrpjela i umrla na križu. To nije bio proizvoljan čin ljudskog bića Koje je Sebe žrtvovalo za Svoja bližnja ljudska bića poradi dobiti, ljubav ga je prosto podstaknula ostvariti čin samilosti, pošto je znao da njihov put do kraljevstva svjetla jeste i mora ostati zatvoren za njih ako najprije nisu bili osloboñeni od njihove krivnje grijeha… On je znao od čega se prvobitni grijeh sastojao i da oni sami od sebe nikad ne bi bili u stanju ispraviti ga (u smislu, ‘napraviti ona djela koja bi taj grijeh mogla ispraviti’). I prema tome On se dobrovoljno prijavio da bi Bogu ponudio žrtvu okajanja kako bi iskupio Svoja bližnja ljudska bića… U svoj istini, meñutim, ljubav unutar Njega Ga je ponukala na to (bila je tome uzrok); bila je to Sâma Vječna Ljubav, Koja je tako željela iskupiti ljude od njihove nezamislive krivnje, jer Vječno Božanstvo se sklonilo u ljudskom biću u potpunom izobilju.

I zato Božja ljudska manifestacija treba biti shvaćena tako da je Vječna Ljubav Sebe utjelovila u ljudskom biću Koje je Sebe pripremilo na način da je Vječna Ljubav bila sposobna boraviti u Njemu i da je stoga sve što je ljudsko biće Isus napravio u zemaljskom životu bilo u svoj istini napravljeno od strane Boga Osobno… da je ‘ljubav’ odreñivala sve naume, misli i akcije ljudskog bića Isusa, da je ljudsko biće zasigurno patilo i umrlo na križu ali da je Bog Osobno bio u tom čovjeku, da je On prema tome ostvario čin Spasenja za čovječanstvo. Jedino kada ljudi shvate da je Bog Ljubav će oni takoñer razumjeti problem Božje manifestacije i razumjet će da su Bog i Isus Krist jedno, da oni nisu dvije osobe, i da se Božanska Jednota (Jedinstvo) ne može sporiti, pošto je ljubav prožela ljudsku kućicu/čahuru i prema tome je izvanjska forma ljudskog bića Isusa bila takoñer vidljiva forma Sâme Božanske Ljubavi, da oni nisu bili odvojena Bića već uvijek jedino Bog Osobno. Problem Božje Manifestacije se može jedino riješiti na ovaj način, ali onda će čovjeku takoñer biti lako priznati Isusa, i on će u Njemu pronači pribježište i zazivajući Njega on će zazivati Boga Osobno, priznavajući Ga na taj način. I njegov prvobitni grijeh će biti izbrisan, pošto je Bog Osobno sišao na Zemlju zbog njegovog grijeha i umjesto njega ostvario čin Spasenja, čin okajanja.

AMEN

24

Bertha Dudde, br. 7320, 29 Ožujak 1959

USKRSNUĆE TREĆEG DANA I svi vi se možete radovati, jer Gospodin je uskrsnuo iz mrtvih... Tako je zazvučalo u kraljevstvu duhova kao i meñu Mojima kojima sam Se ukazao trećeg dana kada Sam napustio grobnicu i Sebe ukazao Mojim učenicima... Duboka tuga je bila ušla u njihova srca jer oni su bili izgubili ono što je bila njihova jedina svrha u životu kroz cijelo ono vrijeme koje su sa Mnom proveli na zemlji. Oni su vjerovali da Me smrt zauvijek odnijela (ili 'da su Me u smrti zauvijek izgubili'), pošto oni nisu i nisu ni mogli vjerovati da ću Ja uskrsnuti od mrtvih, iako sam ih o tome ranije obavijestio. Učenici su i dalje bili vezani za svijet na taj način i stvarnost zemaljskog svijeta ih je otrijeznila, oni su bili zahvaćeni sa toliko puno straha i jadikovanja da sam ih Ja želio utješiti i osnažiti i prema tome Sam im se ukazao nakon Mojeg uskrsnuća. Ja sam im bio dao zadatak da idu u svijet i proglašavaju Me, što će reći, šire Moje Božansko učenje ljubavi i obavještavaju ljude o djelu Spasenja/Iskupljenja kojeg sam ostvario za cijelo čovječanstvo... ali sa ciljem da bi mogli izvršiti ovu misiju oni su morali u potpunosti biti uvjereni u istinitost njihovih proglasa/objava. A u djelo spasenja je takoñer spadalo i Moje uskrsnuće, koje je najzad (ultimately) okrunilo djelo spasenja, jer ljudi su trebali saznati da sam pobjedio smrt, da vječno više ne mora biti smrti za onoga koji Me slijedi, onoga koji želi biti blagoslovljen Mojim djelom spasenja i koji dakle vodi onakav život kakav sam Ja na zemlji vodio. Ubuduće se on neće morati bojati smrti pošto sam Ja porazio smrt i tako takoñer i onog koji ju je donio na svijet. I zato je Moje uskrsnuće bilo vidljivo posvjedočeno od strane ljudi, što će reći, jedino od strane onih čiji je stupanj zrelosti/savršenstva dozvoljavao duhovnu viziju pošto je Moje tijelo bilo duhovno, ono više nije bilo tijelo od mesa i prema tome je jedino bilo vidljivo onima koji su već posjedovali sposobnost duhovnog gledanja i kojima sam prema tome Ja takoñer bio objavio Svoje uskrsnuće. Činjenica da je Moj grob bio prazan je zasigurno takoñer iznenadila druge ljude, ipak svi oni su tražili druga objašnjenja osim onog da sam Ja uskrsnuo od mrtvih... i ovo učenje će jednostavno uvijek zahtjevati 'vjeru' koju, meñutim, mogu postići svi ljudi koji dobrovoljno stupe pod Moj križ, ako žele pripadati onima za koje sam Ja umro najgorču smrt na križu. Vjera u Mene i Moje djelo Spasenja/Iskupljenja istovremeno uključuje vjeru u Moje uskrsnuće, pošto duša koja je iskupljena Mojom krvlju već ima unutrašnju sigurnost o neuništivom životu. Učenici još nisu bili prožeti Mojim duhom, oni su i dalje bili u mraku nakon Mojeg uskrsnuća, jer njihov strah nije dozvoljavao/omogućavao nikakvo svjetlo. I stoga sam im Ja pomogao putem Svojeg vidljivog pojavljivanja ali koje ih je onda uvjerilo tako nadvladavajuće/preplavljujuće i napravilo ih tako radosnima i sretnima da su oni sada mislili kako sa lakoćom mogu nositi svoju misiju i sa povećanom snagom su željeli sebe marljivo zaposliti u proglašavanju Mojeg učenja i Mojeg raspeća baš kao i Mojeg uskrsnuća. U danima nakon Mojeg uskrsnuća Ja sam trenutno/odmah bio u stanju prenijeti snagu Mojim učenicima, jer oslobañanje i tih duša je time (ili 'je tada bilo') uznapredovalo i oni su već bili u stanju sebe osloboditi od njihovog prijašnjeg gospodara, i onda su bez oklijevanja nastavili sa svojom službom propovijedanja pošto su znali da više ne mogu umrijeti, ili da jedino njihovo tijelo može umrijeti ali da će oni nastaviti živjeti u Mojem kraljevstvu, i tako je smrt sada i za njih takoñer izgubila svoju stravu/jezu. Čin uskrsnuća je stoga bio više manje najprije pomoć za Moje vlastite (učenike), koje sam ostavio iza Sebe u krajnjoj/najvećoj duševnoj nevolji pošto njihova vjera i dalje nije bila dosegnula nužnu čvrstinu za njihov zadatak širenja Moje Riječi cijelim svijetom... Ali oni su trebali govoriti umjesto Mene, tako da su oni trebali takoñer i imati tu osvjedočenu vjeru, koja je pretpostavljala njihovo potpuno osloboñenje/izbavljenje, ali koja je onda nepobitno i bila prisutna kod svih Mojih učenika, tako da su uistinu vjerno mogli širiti Moje učenje jednom kada im je započela misija. AMEN

25

Bertha Dudde, br. 7485, 24 Prosinac 1959

BOŽIĆ…

Svi anñeli na nebu su slavili i radovali se kada Sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo. Oni su znali kako bi njihova pala braća bila zauvijek nepovratno izgubljena da se Ja nisam sažalio nad njima, da nisam tražio i našao put (način) koji im je omogućavao povratak k Meni… I misao saznanja kako su njihova braća bila ponovno spašena, nakon beskonačno dugo vremena muke u zarobljeništvu od strane neprijateljske sile, ih je učinila jako sretnima. Sažalio Sam se na ljudsku rasu koja je sebe bila nesposobna osloboditi od ove sile, kojoj je pomoć bila strašno potrebna, koja je trebala Spasitelja da ispravi/nadoknadi njihovu ogromnu krivnju, Koji će ostvariti čin okajanja za ljudsku rasu, pošto ona sama od sebe to nije bila sposobna napraviti… I Ja sam na Zemlju poslao Svoga Sina… Ja Osobno sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo i to Sam morao postići u ljudskoj formi u kojoj Sam se Ja Osobno nastanio kako bi ostvario ovaj čin Spasenja pošto Sam kao ‘Bog’ bio nesposoban patiti, time Ja ne bi bio u stanju otkloniti krivnju koja je ljudima prepriječila put do neba. Iz tog razloga je na svijet došlo dijete Isus, u Kojem se udomila svjetlosna duša koja je naknadno za Mene pripremila ljudsko prebivalište kao mjesto u kojem ću moći boraviti i biti u stanju ostvariti čin Iskupljenja za ljudsku rasu.

Svi anñeli nebeski su Me pozdravili kada Sam ušao u kućicu/čahuru malog dječaka Isusa, kada Sam Sebe ponizio do najniže niskosti i potpuno prožeo dječaka Isusa sa Mojim Božanskim duhom, tako da su se mnoga različita čuda dogodila u vrijeme Njegova roñenja. Svi dogañaji u prirodi kao i sa samim djetešcetom su nagovještavali izvanrednu misiju koju je ovo djetešce trebalo ostvariti, i ljudi oko Njega su takoñer prepoznali svjetlo koje je isijavalo iz Njega; oni su znali da je to svjetlo došlo od gore i sijalo blistavo. I zahvalili su Mi na njihovim savijenim koljenima da Sam im poslao Spasitelja Koji ih je trebao osloboditi od najveće nevolje… Jer oni koji su Mi bili privrženi u ljubavi su takoñer osjećali svoju duhovnu patnju sred okrutnog svijeta, koji je bio carstvo Mojeg protivnika… I sred ovog grešnog svijeta Sam Ja utjelovio Sebe, suprotstavio sam se grijehu i okrutnosti (u smislu, ‘ušao sam u okršaj sa njima’) i sred ovog svijeta Sam morao Sebe dokazati kao ljudsko biće Isus… Morao Sam obuzdati/ograničiti Svoje obilje svjetla i prilagoditi Moju dušu sferi u kojoj je živjela… na odreñeni način Sam morao napustiti/ispustiti ‘svjetlo’... ali nisam napustio/ispustio ‘ljubav’ u Meni… Ova se izuzetno intenzivno zapalila za braću koja pate i koja su propala tako nisko. I ova ljubav Mi je dala snagu koja Mi je bila potrebna kako bi bio u stanju izvršiti čin Spasenja kao ljudsko biće… Ljubav Me nagnala sići na Zemlju, i ljubav Me prisilila produhoviti Moje tijelo u potpunosti, tako da tijelo, duša i duh postanu kao jedno i tako su bili u stanju potpuno se sjediniti sa Božanskom ljubavlju koju Sam zaklanjao/udomio unutar Sebe, Koja je odabrala Moje tijelo kao prebivalište kako bi patila i umrla kao ljudsko biće umjesto grešne ljudske rase; kako bi otklonila njihovu krivnju i ponovno otvorila kapije u kraljevstvo svjetla, koje su bile i ostale zatvorene za sva bića zahvaljujući njihovom otpadništvu od Mene… sve do dana Mojeg raspeća, Mojeg velikog čina milosti, koji je ponovno otvorio kapije i raščistio put koji vodi u Očevu kuću… k Meni i vječnom životu.

AMEN

26

Bertha Dudde, br. 7648, 15 Srpanj 1960

BOG KAO VOLJENI OTAC Za većinu ljudi sam Ja udaljeni, nepristupačni Bog, pod pretpostavkom da oni još uvijek vjeruju u Mene... Ali oni nisu sa Mnom povezani, oni Me traže u daljini, oni, nesumnjivo, u Meni vide svoga Boga i Stvoritelja ali ne svoga Oca... oni još nisu uspostavili odnos djeteta sa njegovim Ocem i prema tome Mi se ne usuñuju obratiti kao Ocu niti očekuju pomoć pošto isključuju Moju Očevu ljubav i u Meni jedino vide Boga Koji kažnjava, nemilosrdnog Suca Koji ih osuñuje bez sažaljenja/milosti ako ne žive u skladu sa Njegovom voljom. Ljudi ne znaju za Moju ogromnu (ili ‚veću od najveće’) ljubav prema njima ili bi Mi prilazili sa povjerenjem i komunicirali sa Mnom... Oni ne znaju da su proizašli iz Moje ljubavi i da im Moja ljubav pripada usprkos činjenici da su postali grešni... Oni su i dalje udaljeni od Mene i prema tome ne mogu biti prožeti niti sa Mojom snagom, jer onda bi se oni vjerno okrenuli ka Meni... jer oni bi tražili Moje prisustvo i prikupili volju da s Moje strane budu prihvaćeni kao Moje dijete... I teško je prenijeti im ovo saznanje... jer Ja Jesam i ostat ću za te ljude nedohvatno Biće, Koje stoji izuzetno visoko iznad čovječanstva i ima malo ili pak uopće nikakvog kontakta sa njima. Oni ne vjeruju u suodnos izmeñu Stvoritelja i Njegove žive kreacije, oni se osjećaju i zaista jesu izolirani sve dok sami ne otklone izolaciju i pokušaju Mi se pripojiti. Ja, meñutim, želim biti Otac Moje djece; Ja želim biti blizu ljudima, tako blizu da će Me oni biti sposobni čuti. Ali ovo najprije zahtjeva da slobodna volja ljudskog bića bude u kontaktu sa Mnom. Ljudsko biće Mi, takoñer, mora htjeti pristupiti, ono osobno mora poništiti ogromnu razdaljinu izmeñu nas uz pomoć svoje vlastite volje da bude u kontaktu sa Mnom. I ova odluka/odlučnost se može probuditi u ljudskom biću ako mu se Moja ljubav besprekidno proglašava, ako sam mu Ja predstavljen kao najuzvišenije savršeno Biće Koje je čista ljubav i Koje želi dati Svoju veliku ljubav Svojim živim kreacijama sa ciljem da ih učini sretnima. Ja moram biti predstavljen ljudima kao naj-savršeniji (= najviše savršenstvo), a savršenstvo uključuje obilje ljubavi za Moje žive kreacije. Jedino kada ljudsko biće može vjerovati u Moju ljubav će se njegova ljubav za Mene zapaliti i on će čeznuti za kontaktom sa Mnom... I onda će se on takoñer osjećati kao Moje dijete i žudjeti za Ocem sa ciljem da intimno komunicira sa Njime. On više neće osjećati nikakve zapreke, on će govoriti sa Mnom kao što dijete govori sa svojim Ocem, i on će takoñer osjećati Moju ljubav i stoga Mi pristupiti sa povjerenjem.... I onda Ja mogu biti prisutan sa njime, onda će ogromna udaljenost biti ukinuta, onda će dijete takoñer biti u stanju čuti Moj glas pošto je... ako ono teži ka Meni... i samo takoñer postalo ljubav, koja uzrokuje sjedinjenost djeteta sa Ocem... I čim ste Me u stanju prikazati/opisati/dočarati vašim bližnjima kao njihovog Boga i Stvoritelja, kao najvoljenijeg Oca Koji jedino žudi opet biti sjedinjen sa Svojom djecom kao što je bio na početku... čim Me predstavite kao Boga ljubavi, ljudi će izgubiti njihovu ogromnu stidljivost u odnosu na Mene i okrenuti se ka Meni sa povjerenjem kada su u nevolji. Oni će primiti Moju pomoć i onda Mi se uvijek pokušati još više približiti, jer onda će oni biti zahvaćeni sa Mojom ljubavlju i nježno ali sigurno biti povučeni/privučeni nagore. I jednog dana će se sjedinjenje takoñer dogoditi, jer jednom kada je ljudsko biće osjetilo Moju ljubav ono se više neće odvojiti od Mene ponovno već će sve više težiti prema Meni, i ogromna udaljenost će konačno biti prevladana, od strane ljudskog bića koje u Meni više ne vidi jedino svoga Boga i Stvoritelja već svoga Oca, Kojem će se onda uputiti i sa sigurnošću takoñer doseći/postići svoj cilj. AMEN

27

Bertha Dudde, br. 7816, 4 Veljače 1961

ISPRAVNA IDEJA O BOGU Moj Duh će vam otkriti ovo/slijedeće, da postoji samo jedan Bog (Ponovljeni Zakon 6:4, 5; Marko 12:29, 30; Izaija 37:16, 20; 44:6; 45:5, 6; 54:8; Psalam 18:31) i da je taj (jedan i jedini) Bog Sebe objavio/obznanio/manifestirao/očitovao u (Gospodinu) Isusu Kristu (Iskupitelju i Spasitelju našemu; Izaija 43:11; 45:15, 16, 21, 22; Hošea 13:4; Zaharija 14:9). Pošto je Bog Duh, Ja bićima koja sam stvorio nisam mogao postati vidljiv kao ograničeno postojanje (= entitet), ali u Isusu Kristu sam postao vidljivi Bog za sva Svoja stvorenja. Stoga, vi ne smijete govoriti o Isusu Kristu (kao o jednoj osobi/jednom bogu) i Ocu (kao o drugoj osobi/drugom bogu), jer Ja (Jehova Otac) sam jedno sa Njim (= Isusom Kristom; kao što su čovjekova duša i tijelo JEDAN čovjek*; jer mi, recimo, ne razmišljamo posebno/odvojeno o tijelu našeg prirodnog oca a posebno/odvojeno o njegovoj duši, kao o drugoj i od našeg oca odvojenoj 'osobi'), tako da kada govorite o Isusu Kristu, vi govorite o Meni (Jehovi Ocu), vašem Bogu i Stvoritelju, vašem Ocu od vječnosti... Već je novoroñenče Isus bilo ispunjeno Mojim Duhom, i već sam nakon Njegova roñenja Sebe manifestirao u Njemu na neobičan način, da bi ljude oko Njega prisilio da shvate/spoznaju kako Moj Duh živi u novoroñenčetu. Čovjek Isus je umro na križu, ali Njegovo tijelo je već bilo produhovljeno i uskrsnulo je od mrtvih – jer sve njegove (= tjelesne) supstance su se ujedinile sa Mnom. Moj Duh je prožeo (Njegovo) tijelo i dušu i ništa ljudskog (= od onog što je preuzeo od majke) nije ostalo u Njemu. Ono što je trećeg dana uskrsnulo od mrtvih sam bio Ja Osobno, Otac-Duh od vječnosti (ili 'vječni Otac-Duh'), Bog, Kojeg su bića željela vidjeti i Koji je sebe objavio/obznanio/manifestirao/očitovao u Isusu Kristu. Isus Krist je Bog (Ivan 20:28; 1 Ivanova 5:20), jer Ja sam Duh i postao sam vidljiv svim Svojim bićima u Osobi Isusa Krista. I vi Me ne možete zamisliti na ni jedan drugi način osim kao Božanskog Spasitelja Isusa Krista. Ako Mi se želite moliti, ako želite uspostaviti kontakt sa Mnom, morate se moliti Isusu Kristu – morate govoriti sa Njime, vi Ga morate priznati/spoznati kao vašeg Vječnog Oca, i onda ćete takoñer imati pravilan koncept (= ispravnu ideju) o Bogu, koji (misli na koncept), meñutim, nikad ne može biti ispravan/pravilan ako se odvojeno molite Meni kao 'Bogu' (tj. Ocu) i Isusu kao 'Božjem Sinu'. U čovjeku Isusu je živjela/obitavala duša, koja je bila Moj 'sin', naj-uz-više-nije savršeno biće stvoreno s Moje strane koje Mi je ostalo vjerno u trenutku velike izdaje (ili 'kada se zbila velika izdaja') duhova. I taj 'sin Božji' Mi je omogućio da se Osobno utjelovim u ljudskom tijelu – tako da se može (= da bi se moglo) dogoditi/ostvariti potpuno sjedinjenje vječnog Oca-Duha sa Isusom Kristom. Ali naknadno (subsequently) nisu bila dva odvojena postojanja/entiteta/subjekta, već samo jedan Bog, jer Božanski Duh je, kao Prvi Uzročnik/Uzrok, u potpunosti prožeo ljudsko tijelo, produhovljavajući ga takoñer na taj način (Kološani 2:9). Bio je (to) cijeli 'Božanski Duh', bio je (to) Duh koji prožima beskonačnost, ali je Sebe manifestirao u formi vidljivoj za ljude, tako da mogu formirati ideju o Meni i ponovno se sjedinjiti sa Mnom (Ivan 1:18). Jer njihov prvotni grijeh izdaje ('izdaja' = 'pad' Sotone i duhova koji su mu ostali vjerni) se sastojao od dobrovoljnog odvajanja od Mene, pošto Me oni nisu bili u stanju vidjeti. I stoga sam Ja za njih osigurao mogućnost da se svojom vlastitom slobodnom voljom ponovno sjedine sa Mnom, postajući vidljiv za njih u Isusu Kristu. Vi nikad ne smijete odvojiti 'Isusa Krista' od Mene, jer On i Ja smo Jedno i isto; tko god se moli Njemu, moli se Meni, tko god vidi Njega, vidi Mene Osobno, Koji Jesam, Koji sam bio od vječnosti, i Koji ću biti u vijeke vjekova (Ivan 10:30, 38, 14:7-11). AMEN

28

Bertha Dudde, br. 8158, 22 Travanj 1962

ISUSOVO USKRSNUĆE Moje tijelo je bilo ponovno oživljeno trećeg dana… A čak i ako ovaj dogañaj izgleda nevjerojatno ljudima pošto za njega ne mogu pronaći nikakav dokazni material, čovječanstvo usprkos tome treba kroz Moj duh biti obaviješteno da sam Ja uistinu ustao iz mrtvih. Pošto sam kroz Svoje djelo Spasenja Ja prevladao smrt koju je Moj neprijatelj donio na svijet sa svojim silaskom u bezdan. I sa Mojim uskrsnućem sam vama ljudima istovremeno dokazao da za produhovljeno biće smrt ne postoji. Iz tog razloga pre-transformacija (= ponovni preobražaj) u izvorno biće… što se postiže životom ljubavi kojeg sam Ja Svojim primjerom ukazao čovječanstvu… takoñer isključuje svako stanje smrti, svaku bespomoćnost i slabost, i čim se ova transformacija dogodila za vrijeme zemaljskog života duša može ući u vječni život… Smrt je bila pobijeñena Mojom žrtvom na križu pošto je njome bio iskupljen prvotni grijeh (= prvotni grijeh se ne odnosi na pad Adama i Eve već na pad Lucifera i njegovih anñela-sljedbenika) i biću je bila ponovno pružena mogućnost da se transformira u svoju izvornu suštinu što mu je onda takoñer osiguravalo vječni život. Želio sam vam dokazati da se fizičko tijelo takoñer može produhoviti i time se više niti neće morati bojati smrti ako ljudsko biće uspije u produhovljavanju svojeg tijela dok je još na Zemlji… Ja Osobno, kao ljudsko biće Isus, sam produhovio sve nezrele supstance Svojeg tijela posredstvom Mojeg života ljubavi, Ja sam učinio da sazriju; ljubav je umirila sve što je bilo neduhovno u Meni i uvjerila ga da se sjedini sa Mojom dušom, tako da se tijelo i duša mogu sjediniti sa vječnim Božjim duhom u Meni i na taj način se dogodila potpuna fuzija sa Njime. A jedno potpuno produhovljeno biće više ne može biti predmetom smrti, pošto je smrt stanje bespomoćnosti, ali produhovljeno biće je obilje svjetla i snage i osloboñeno je svakog ograničenja. Dogañaj Mojeg uskrsnuća je prema tome bio takoñer vidljiv ljudima pošto su oni Moju grobnicu našli praznu… Bilo je razumljivo da su nevjernici pokušali uvjeriti svoje bližnje kako je Moje tijelo bilo oteto ali oni to nisu mogli potkrijepiti dokazima… I Moje uskrsnuće će uvijek biti prihvaćeno kao istina jedino od strane vjernika, od strane ljudi koji su već intimno povezani sa Mnom posredstvom ljubavi ili njihove dobro-voljnosti da preda Mnom žive na ispravan način… No istinito je da se ono (= uskrsnuće) dogodilo jer sa njime su obećanja, koja su ljudima bila saopćena od strane vidjeoca i proroka, bila takoñer ispunjena. Moje uskrsnuće je bio veliki poraz za Mojeg neprijatelja/protivnika (= Sotonu) kojem sam dokazao kako je ljubav snažnija od mržnje… da on svoje sljedbenike neće držati u stanju smrti zauvijek, pošto sam Ja Osobno prevladao smrt i prema tome sam mogao dati život svakome tko prizna Moje djelo Spasenja i prihvati blagoslove koje sam za Njega priskrbio na križu. Otud je Moje uskrsnuće bilo poraz za Mojeg neprijatelja, i iz tog razloga je on pokušao zavesti ljude i baciti sumnju na njih u svezi Mojeg uskrsnuća… Usprkos tome on neće biti u stanju spriječiti uskrsnuće onih koji Me slijede, koji vjeruju u Mene i kojima Ja sada mogu dati vječni život, kako sam obećao. I on će neprestano imati sve manje i manje sljedbenika, pošto će ljudi opet i iznova ustati u vječni život pošto sam prevladao smrt, pošto on ne može vječno teretiti biće koje ima volju vratiti se Meni, i koje će prema tome tražiti pribježište ispod Moga križa kako bi izbjeglo silu Mojeg neprijatelja… Smrt je za njih bila pobijeñena i njihovo uskrsnuće u život je osigurano… Čak Moji učenici nisu htjeli vjerovati da sam ustao iz mrtvih, iako sam im unaprijed dao to obećanje… Ali Ja sam osnažio njihovu vjeru, i oni su Me prepoznali kada sam došao k njima… Otad su oni imali dokaz da sam prevladao smrt, pošto su Me oni trebali proglašavati sa potpunim uvjerenjem. Oni su trebali govoriti o Mojoj smrti na križu i takoñer o Mojem uskrsnuću, pošto ovo znanje mora biti dano ljudima koji su trebali vjerovati u Mene i započeti put prema križu… pošto su oni mogli biti iskupljeni jedino ako i oni, takoñer, donesu svoju krivnju k Meni pod križ. Ali Moj najvažniji čin milosti bi uskoro bio ponovno zaboravljen da Moj duh nije bio neprestano aktivan u onim ljudskim bićima koja su sebe u potpunosti predala Meni, i koja sam… jer su iskupljeni… Ja obilno mogao ispuniti Svojim duhom, koji ih je podučio iznutra, koji im je znanje o djelu Spasenja Isusa Krista učinio razumljivim… Jer zapisani izvještaji koji su bili predani ljudima nisu jako dugo ostali istiniti/vjerodostojni… Gdje je sâm ljudski intelekt bio korišten (on its own) ugmizala su obmanjujuća mišljenja, koja su takoñer bila preda(va)na dalje kao ‘zapisana izvješća’ (=

29

Evanñelja) i posljedično više nije bilo garancije da je to čista istina… Ali gdje je Moj duh mogao djelovati u osobi, tamo je opet i iznova bila objavljena čista istina, i znanje o Mojoj patnji i smrti na križu a takoñer i o Mojem uskrsnuću je bilo dano ljudima, pošto je ovo znanje apsolutno nužno ako ljudi takoñer hoće imati čvrstu vjeru u njega. I Moj duh će uvijek djelovati u čovjeku koji Mi se(be) preda kako bi primio čistu istinu… Opet i iznova će ljudi čuti poruku i biti će im dano ispravno objašnjenje, tako da vi ljudi zaista možete vjerovati u Moje uskrsnuće i Moj trijumf nad smrću, da srmt više ne mora postojati za vas ako se držite pored Mene, ako vi osobno želite da sam umro umjesto vas… ako imate živu vjeru u Mene i Moje djelo Spasenja, koje sam Ja Osobno ostvario u čovjeku Isusu. Ja sam uskrsnuo od mrtvih, i nakon smrti vašeg tijela vi ćete takoñer uskrnusti na ovaj način u vječni život… I jednom kada ste osloboñeni od neprijatelja vaših duša, od Mojeg protivnika… više se ne trebate bojati smrti... jednom kada sebi dozvolite da vas Iskupim… Jer onda za vas više neće biti smrti, onda ćete vi živjeti u i sa Mnom i ovaj život više vječno nećete izgubiti. AMEN

30

Bertha Dudde, br. 8201, 27 Lipanj 1962

‘BOŽE MOJ, BOŽE MOJ, ZAŠTO SI ME NAPUSTIO?...’ (Matej 27:46; Marko 15:34)

Moja bol i Moja smrt na križu su bili neopisivo mučenje/mrcvarenje i svaki opis patnje je samo blijeda poredba sa Mojom stvarnom patnjom pošto sam Ja unaprijed vidio svaku fazu Mojeg čina Spasenja, znao sam što će biti Moj posljednji zadatak i nisam imao ponovno osiguranje (reassurance) da bi Mi smanjilo bol pošto sam posljednje sate morao patiti kao ljudsko biće jedino. Ja Sam zasigurno imao svu snagu pošto Me je Božja, Moga Vječnog Oca, snaga ljubavi prožimala sve do kraja, ali koristeći se Svojom voljom Ja osobno nisam iskoristio snagu ljubavi, nisam prihvatio njezin učinak (ili ‘njezino djelovanje’) kako bi uz njezinu pomoć smanjio ili olakšao bol, inače čin Spasenja, koji je zahtjevao najveću količinu patnje kako bi se iskupio izvorni grijeh čovječanstva, ne bi bio u postpunosti valjan… I Božanstvo u Meni je znalo Moju volju i dopustilo Mi je nastaviti/produžiti, Ono je povuklo Sebe pošto je bila Moja volja ostvariti najveći stupanj ljubavi za čovječanstvo, što je opet bilo jedino za Moga Oca, za Kojim sam čeznuo za vrijeme najveće agonije, za vrijeme najstrašnije patnje a posebice tijekom posljednjih minuta Mojeg fizičkog života… I ta čežnja se povećavala pošto Ja više nisam koristio Njegov učinak (ili ‘Njegovu efektnost’), Njegovu snagu ljubavi… I u toj žudnji za Njime, za Mojim vječnim Ocem, uzviknuo sam riječi ‘Moj Bože, Moj Bože, zašto si Me ostavio?...’ Ja Osobno Sam kao ljudsko biće želio kompletirati čin milosti za grešno čovječanstvo, pošto je najveća ljubav koju Sam mogao ponuditi Mojem Ocu bilo Sebi dozvoliti prikucavanje čavlima na križ umjesto Njega, jer naposlijetku On Osobno je morao doći na Zemlju i nastaniti se u Meni, pošto je On Osobno želio sprovesti čin Spasenja za Svoju djecu, ali kako je ‘Bog’ On nije bio u stanju patiti… I zato sam Ja prihvatio sva mučenja i bol namjesto Njega i izdržao ih do kraja… Bez obzira koliko često i razumljivo vam ovo pokušavam objasniti… vi nikad nećete u potpunosti razumjeti sve dok vas ne primi duhovno kraljevstvo, kraljevstvo svjetla i blaženstva… A najjednostavnije objašnjenje su uvijek riječi ‘Otac i Ja smo Jedno…’ (Ivan 10:30) To je već bilo potpuno ujedinjenje i prema tome sam bio u stanju reći: ‘Svršeno je…’ (Ivan 19:30) Isus ljudsko biće je žrtvovao Svoj život, On je patio kao ljudsko biće i doživio je neizrecivo bolnu smrt… Ali On se takoñer ujedinio sa Vječnim Božanstvom, pošto je ljubav bila unutar čovjeka Isusa sve do kraja inače On ne bi mogao reći: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.’ (Luka 23:34) I ako je sâma ‘Ljubav’ ostala šutljiva to je bilo jedino zato što je (to) bilo nužno radi zaključivanja čina Spasenja, tako da bi smrt onda mogla biti potvrñena od strane svih ljudi u Njegovoj blizini… tako da bi Njegovo tijelo moglo biti postavljeno u grob odakle je On ponovno uskrsnuo trećeg dana… Svaki izražaj Božjeg duha na kraju bi još mogao prouzročiti da ljudi posumnjaju u Isusovu smrt na križu, pošto bi oni onda bili prepoznali Njegovu vezu sa Mnom i vjera u čin Spasenja bi onda bila prisiljavajući rezultat, ali to je trebala biti slobodna odluka volje... Vi ipak ovo još jedno vrijeme nećete biti u stanju razumjeti, ali čim vi sami ujedinite vaš duh sa duhom vječnog Oca postat ćete prosvjetljeni, i onda ćete takoñer razumjeti Moju Riječ koja uvijek za cilj ima dati vam objašnjenje koje možete razumjeti u skladu sa stupnjem vašeg duševnog razvoja ili ljubavi. Posebice po pitanju čina Spasenja vi trebate primiti čistu istinu i treba vam biti dano potpuno razumijevanje, tako da možete shvatiti važnost/magnitudu Moje ljubavi, Koja je došla na Zemlju zbog vas ljudi, zbog vaše krivnje grijeha, Koja je ostvarila čin Spasenja kako bi ponovno otvorila put do Oca, da iskupi vašu ogromnu krivnju grijeha, jer ova je zatvorila vaš put do Očeve kuće zauvijek. AMEN

31

Bertha Dudde, br. 8250, 24 Kolovoz 1962

BOG I ISUS SU JEDNO, 'BOG JE POSTAO ČOVJEKOM' Činjenica da duhovno stanje ljudi postaje sve mračnije i mračnije proizlazi iz njihove (= je rezultat ljudske) nesposobnosti da razumiju okolnost 'postajanja Jednim' Boga sa Isusom (= priliku/situaciju u kojoj su Bog i Isus postali jedno); prema tome čovječanstvo nema ni pravilno/ispravno razumijevanje Božjeg 'postajanja čovjekom' (procesa u kojem je Bog postao čovjekom). Ljudi su došli do krivog razmišljanja kroz učenje o 'tri Božanske osobe' (koje je izmišljeno na Savjetu u Nikeji, 325 godine poslije Krista). Mora se iznova i opet ponoviti da vječno Božanstvo ne može biti zamišljeno kao osoba; i da prema tome nema druge ideje o njemu osim kao o sili, koja ispunjava cijelu vječnost. Ta sila se ne može ograničiti, niti se o njoj može razmišljati kao o 'formi' – iako ona može u potpunosti zračiti kroz formu. Pojava potpunog zračenja te Božanske sile se dogodila u čovjeku Isusu, - On je bio napunjen sa Ljubavlju, a Ljubav je pra/prvotna-supstanca vječnog Božanstva koja se neprestano odašilja/emitira u beskonačnost, koja stvara i održava sve. Ta Božanska Ljubav-Sila je zračila kroz ljudsku formu Isusa i manifestirala Se u Njemu. Božje Pra-Biće se nastanilo u čovjeku Isusu, i na taj način postalo Bogo-Čovjek. A pošto je Isus bio skroz napunjen Božjom Pra-Supstancom, On je postao Bog – jer bi se takoñer i ljudski izvanjski pokrov mogao, kao potpuno produhovljen nakon Njegove smrti na križu, ujediniti sa Bogom, tako da je Isus onda postao vidljivo Božanstvo, i čovjek ne može zamisliti Boga u ni jednoj drugoj formi osim u Isusu. Meñutim, ne može nikad biti riječi o 'dvije osobe'. Čovjek Isus je postigao Svoj cilj na zemlji, potpuno uzdignuće na stupanj Božanstva (deification) koje bi sva stvorena bića trebala postići (= hoće reći da je to cilj ili uzvišena sudbina svih ljudi, naime, uzdignuće na stupanj Božanstva; vidi Psalam 82:6). – Jer Bog je želio stvoriti 'slike' (= postojanja koja su Njegov 'odraz', koja su Mu nalik) čije krajnje savršenstvo ipak mora biti postignuto kroz slobodnu volju bića. Čovjek Isus nije samo dosegnuo ovo potpuno uzdignuće na stupanj Božanstva kroz život Ljubavi, već je takoñer i izbrisao pra-grijeh čovječanstva kroz Svoje djelo Iskupljenja. – On je iskoristio Božju Ljubavnu moć/silu, pošto bez nje On ne bi bio u stanju izdržati užasan bol i smrt na križu. Ta Ljubavna sila/moć je bila Božji Pra-element, i stoga je to bio Bog Osobno u svoj punini u čovjeku Isusu Koji je ostvario Djelo Iskupljenja. Meñutim, ako govorite o Bogu koji se manifestirao u tri osobe, onda imate pogrešnu ideju o Bogu, jer vječno Božanstvo se ne može uosobiti. Ono je jedino Ljubav, i ta Ljubav je Sebe manifestirala u Isusu; vječni Bog-Duh je djelovao u Isusu – On je svim ljudima zamisliv jedino u Isusu. Kako su bića koja je Bog jednom stvorio odmetnula od Njega pošto Ga nisu mogla vidjeti, On je u Isusu postao vidljivi Bog. Ali Isus nije drugo biće koje se može zamisliti kao odvojeno od Boga. On jest Bog! Pošto je Bog Ljubavna-sila koja zrači kroz potpuno produhovljenu formu, a ta forma nije bila ništa drugo do Božanska pra-supstanca koja može jedino biti zamišljena od strane onih bića koja su sebe već produhovila sa ciljem da bi mogla (= bila u stanju) vidjeti duhovno. Kada čovjek govori o Ocu, Sinu i Duhu Svetome, to je uistinu vrijedan opis Božjeg Bića – ako se Otac spozna kao Ljubav, Sin kao Mudrost, i Sveti Duh kao Sila – kao Božja Volja ili Moć. Jer Božje viñenje/gledanje (seeing) je Ljubav, Mudrost i Moć. Ali cilj kojeg je Bog Osobno postavio stvaranjem bića – dobrovoljno uzdizanje tih bića do potpunog Božanskog nivoa (= uzdizanje ljudskih bića do Božanskog nivoa u potpuno slobodnoj volji) – objašnjava, takoñer, to što je Bog 'postao čovjekom' u Isusu – vidljivo Božanstvo u Isusu. Ali 'tri osobe' Božanstva uopće ne dozvoljavaju/prihvaćaju pravilno objašnjenje/tumačenje, to jest, objašnjenje/tumačenje u skladu sa Istinom. Čovječanstvo je stvorilo za sebe (krive i štetne) ideje koje spriječavaju/ometaju njihov duhovni proces sazrijevanja, pošto se samo Jedan Bog može zazivati; trojici različitih Bogova se ne smije moliti, pošto Bog Osobno želi biti spoznat/prepoznat u Isusu, i stoga Ga se može obožavati jedino u Isusu (Ivan 10:9; 14:6). I On zahtjeva ovu spoznaju/priznavanje od svih ljudi, pošto Mu je jednom to priznavanje bilo uskraćeno. Istovremeno mora biti spoznato/priznato/prepoznato i Djelo Iskupljenja, jer bez Isusa Krista ni jedan

32

čovjek ne može pronaći oprost za svoj pra-grijeh; stoga se čovjek mora ispovijediti Njemu; on mora vjerovati da je Bog Osobno imao suosjećanja za čovječanstvo i da je u Isusu ostvario djelo Iskupljenja. AMEN

33

Bertha Dudde, br. 8353, 12 Prosinac 1962

MESIJA, SPASITELJ ČOVJEČANSTVA… Iz svjetlosnih visina Sam se spustio na Zemlju da bi Svoje svjetlo donio u tamu… Sunce duha je zašlo, ni jedna zraka svjetla nije osvjetljavala tamu noći, i čovječanstvo je trpjelo užasnu nevolju. A oni koji su prepoznali svoju bijedu su Mi upućivali krikove za pomoć, zazivali su Spasitelja da ih izbavi, jer tih nekolicina nisu bili u potpunosi zarobljeni od strane Mojeg neprijatelja, oni su živjeli život ljubavi i još nisu u potpunosti izgubili njihovu vezu sa Mnom, i stoga su Mi u svojoj nedaći uputili molbu da im pošaljem Spasitelja. i zato Sam poslao Svoga Sina na Zemlju… Duh svjetla, Koji je proizašao iz Moje ljubavi i ostao Mi vjeran kada Me vojska prvobitnih duhova napustila… je ponudio Sebe za djelo koje je bilo jedinstveno a ipak je donijelo iskupljenje cijelom čovječanstvu… On se spustio na Zemlju i boravio je meñu ljudima. On je Svoj život na Zemlji započeo kao svako drugo ljudsko biće ali je prihvatio da mora ispuniti veliku misiju: oblikovati Sebe, to jest, Svoju zemaljsku čauru, tako da može služiti Meni kao prebivalište, pošto Sam se Ja Osobno želio pobrinuti za Moje žive tvorevine, Ja Osobno Sam želio iskupiti njihov ogroman grijeh sa kojim su se(be) opteretili uslijed njihovog voljnog otpadništva od Mene… To svjetlosno biće, dijete Moje ljubavi, je ponudilo Sebe ostvariti djelo okajanja kao ljudsko biće umjesto Mene i, kao duša, se nastanio u djetešcu Isusu i započeo Svoj zemaljski napredak, koji je bio tako nevjerojatno nesretan pošto je Njegovo zemaljsko tijelo takoñer bilo naumljeno postati produhovljeno kako bi služilo Meni Osobno, Vječnoj Ljubavi, kao prebivalište. Čak prilikom Njegovog roñenja je svijet oko Njega već bio u stanju prepoznati kako je ovo djetešce bilo obećani Mesija, jer Njegovo veliko obilje svjetla je s vremena na vrijeme izbi(ja)lo i sebe izrazilo u izvanredno dubokim govorima djetešceta (ovdje se čitatelj upućuje na prekrasno otkrovenje koje je od Isusa Krista primio prorok Jakob Lorber, naime, ‘Isusovo Djetinstvo’). Pa ipak Njegova duša je bila krajnje uznemiravana od strane Mojeg neprijatelja koji je uzbudio sve duhove koji su mu i dalje pripadali ne bi li zaposjednuli Njegovo tijelo tako da, uslijed njegovog utjecaja, tijelo postane predmetom snažnih kušnji protiv kojih se čovjek Isus naknadno morao boriti da im ne bi podlijegao. Ljubav Mu je dala snagu to učiniti pa ipak je On morao uložiti veliki trud, i cijeli Njegov zemaljski život je bio istinski put križa, kojeg je On usprkos tome dobrovoljno uzeo na Sebe iz ljubavi prema Svojoj paloj braći, čija je obimna nevolja Njemu bila poznata. Ali Njegov život je takoñer bio jedna neprekinuta služba ljubavi, a pošto Sam Ja Ljubav Osobno Ja Sam bio u stanju uvijek biti u Njemu i opskribiti Ga sa snagom da ispuni Svoju misiju: da ostvari djelo okajanja za ogromnu krivnju grijeha čovječanstva… On je bio Moj Sin, On je bio svjetlosna duša koja je na Zemlji ostvarila potpuno sjedinjenje sa Mnom, koja je ostvarila djelo deifikacije (= čin postajanja božanskim) koje je cilj svakog od Mojih stvorenih bića: promijeniti se iz ‘žive tvorevine’ u ‘Moje dijete’ koje dobrovoljno prihvaća Moju volju u potpunosti i tako je u stanju ostvariti najviši stupanj savršenstva. Isus je bio ne-pali prvobitni duh, a ipak se njegova deifikacija morala dogoditi u slobodnoj volji što je bilo ostvareno tako što je krenuo putem kroz zemaljski život… putem kroz bezdan… I tako je Njegova duša morala biti izložena svim uznemiravanjima od strane Mojeg neprijatelja, pošto je on takoñer želio posjedovati Njegovu dušu, čiji pad nije bio u stanju ostvariti. A pošto je Zemlja bila njegovo kraljevstvo… time kraljevstvo palih duhova… Isusova duša je bila izložena svim sotonskim instinktima i uznemiravanjima, i ljudsko biće Isus im se morao suprotstaviti, pred licem svih kušnji je morao stajati pored Mene kao Svoga Oca od vječnosti, morao Me učiniti Svojim su-borcem i učinio je to tako što je neprestano potraživao Moju ljubav i kroz Njegovu aktivnost ljubavi ju je takoñer primio, pošto ljubav Sebe ne uskraćuje a velika ljubav čovjeka Isusa Me privlačila strahovito. I vrlinom te ljubavi… jer ljubav sama po sebi jest snaga… On je bio u stanju oduprijeti se i nastaviti sa djelom Spasenja sve do kraja. Spasitelj je doista bio poslan čovječanstvu; Mesija je došao kao što je bilo obećano davno prije… Svjetlo se spustilo na Zemlju kako bi osvjetlilo srca onih koji su Ga priznali, koji su prepoznali da Sam Ja Osobno bio u Njemu i želio donijeti ljudima spasenje od grijeha i smrti… I svjetlo je prodrlo u tamu… U Isusu se pojavio borac Koji je porazio Mojega neprijatelja… Jer Njegovo oružje je bilo ljubav, a Moj neprijatelj se uzalud bori protiv ljubavi, on će uvijek podlegnuti ljubavi jer Ja Sam Sâma Ljubav, i Ja sam zaista jači nego onaj koji vas je jednom potopio u bezdan. AMEN

34

Bertha Dudde, br. 8362, 24 i 25 Prosinac 1962

BOŽIĆNA PORUKA Ja Osobno sam vam bio došao jer sam vam bio potreban u vašoj duhovnoj nevolji... Ja sam sišao na Zemlju, Ja sam stupio na područje tame i unio sjajno svjetlo, jer Ja Sâm sam bio Vječno Svjetlo Koje svoju svjetlost neprestano emitira u tamu... Tako da sam dakle uzeo ljudski oblik, jer jedino kao sam čovjek mogao izvršiti ono što je bilo vaš spas iz velike nevolje... A taj čovjek je bio djetešce Isus, Koje vam je bilo roñeno u svetoj noći... Jer to djetešce je bilo začeto čisto i bezgrešno Mojom moći i ljubavlju, i stoga je moglo prihvatiti/primiti i Mene Sâmoga kao Vječnu Ljubav... Njegova duša je bila duša svjetla, koja Mi je mogla služiti za boravak, jer sam se mogao skriti/zakloniti samo u čistoj 'posudi', pošto Moja ljubav inače ne bi mogla zasjati u svom jasnom/sjajnom svjetlu. Djetešce Isus bilo je ispunjeno duhom ljubavi, jer Njegova duša je sa Sobom na Zemlju donijela ljubav... Radilo se o ne-palom pra-duhu, Koji Sâm Sebe nije zatvorio pred ljubavlju koja Mu je od Mene neprestano emitirana. I Taj Pra-duh se nije odrekao ljubavi kad Se utjelovio u djetešcetu Isusu, jedino (što) je ograničio Svoje obilje/puninu svjetlosti, kako ljude ne bi obasjao svjetlošću koju oni zbog svog nesavršenstva ne bi mogli podnijeti. Ali pri Njegovom roñenju dogañale su se neobične stvari, koje su ljudima koji su bili ispunjeni ljubavlju pružale dokaz da je na svijet došao obećani Mesija. Meñutim samo Ga je nekolicina njih prepoznala, i djetešce Isus je Svoj životni put započelo kao i svaki drugi čovjek, jer misija, koju je Ono trebalo ispuniti, ljudima nikako nije smjela vršiti pritisak na vjeru, jer On im je trebao samo pokazati put, kojim svaki čovjek mora ići kako bi se iz ponora uzdigao do svjetla... Ali ljubav u djetešcetu Isusu je katkad djelovala silno, jer ljubav sam bi-o/-la Ja Sâm, Koji sam dakle izabrao ljudski pokrivač/omotač, kako bi za grešno čovječanstvo izveo najveće djelo milosrña, koje je meñutim morao izvesti čovjek, koji je bio sposoban patiti, kako bi otplatio pra-grijeh/dug otpadanja/otpadništva bića od Mene... Ja Sâm spustio sam se na Zemlju i utjelovio Se(be) u duši svjetla, koja je bila spremna dobrovoljno prevaliti zemaljski put kako bi Mi poslužila kao nastamba. (25 Prosinac 1962) Još davno prije toga Mesija je bio najavljen ljudima putem vidovnjaka i proroka, i oni ljudi koji su Mi još bili odani u ljubavi, sa žudnjom su Ga iščekivali, i oni su bili ti koji su Ga odmah prepoznali u dječaku Isusu, koji su Njegovu neobičnu mudrost prepoznali kao Božansku i znali da sam im Ja poslao Njega Koji bi im trebao donijeti spas. Meñutim, ni Isus nije smio nametati prisilu vjeri ljudi putem Svoje neobične moći/sile i mudrosti... I zato se (samo) ponekad probijalo Njegovo svjetlo ljubavi i Moj se Duh izražavao/iskazivao kroz Njega, da bi se nakon toga opet povlačio, a čovjek Isus živio je kao i svaki drugi čovjek, jer On im je primjerom trebao pokazati ispravan život, koji su trebali živjeti i ljudi, ako su se htjeli osloboditi od Mog protivnika, koji je mogao biti pobijeñen kroz i putem ljubavi. I ta se duša... iako sišla iz sfere svjetla... morala kretati po luciferskom svijetu, a i zemaljsko tijelo se sastojalo od nesazrelih duhovnih supstanci; za čovjeka Isusa je to bila žestoka borba da ostane Pobjednik protiv svih kušnji kojima se služio Moj protivnik da bi Ga naveo na pad. Meñutim, Isus se nije odrekao ljubavi, duša Mu je bila toliko ispunjena ljubavlju prema Meni, Njegovom Bogu i Ocu od vječnosti, da je na taj način bio ispunjen i snagom i svjetlom, čime je mogao činiti čuda i u svôj mudrosti poučavati svoje bližnje. Ali Njegovo tijelo Ga je ipak još ljudski ograničavalo, sve dok nije skroz sazrio, za što je iskoristio Svoj život, sve dok nije izvršio (to) istinsko djelo spasenja, koje je upotpunjeno Njegovom patnjom i smrću na križu... Dakako da Mu je tijelo kroz Njegov život ljubavi bilo skroz produhovljeno, pa ipak je kao slabi čovjek na Sebe uzeo smrt na križu. I svu Božansku snagu ljubavi dobrovoljno je dao za poslijednje sate Njegovog

35

djela milosrña, kako bi kao samo čovjek neizrecivo patio i tako umro, otplativši tim najvećim djelom okajanja svih vremena veliki prastari dug cjelokupnog čovječanstva... Sâma ljubav je bila ono što Ga je pokretalo na to djelo, i ta ljubav bio sam Ja Sâm... Ali vi to vječno nećete shvatiti, osim ako i sami ne postanete čista ljubav, kao što ste i bili na početku... Tek tada ćete shvatiti biće/bit ljubavi, tek tada ćete (sa)znati zašto Ja Sâm od grijeha i smrti moram biti priznat kao spasitelj, i tada ćete shvatiti da i zašto smo Isus i Ja jedno, zašto 'Bog' može biti predočen jedino u 'Isusu', i shvatit ćete zašto je 'čovjek' morao izvršiti (to) djelo spasenja na Zemlji... jer, okajanje za takvu jednu ogromnu krivicu kakva je bila vaše nekadašnje otpadništvo od Mene, mogao je prinijeti samo onaj koji je toliko bio ispunjen ljubavlju... u kome sam se Ja kao Vječna Ljubav mogao nastaniti... čovjek kakav je bio Isus .... Uistinu je to bilo jedinstveno djelo, i nikada neće prestati učinak (ili ‘prestati/umanjiti se djelovanje’) tog djela milosti, kako bi sve (ono što je) nekada palo, moglo doći do svog potpunog spasenja/izbavljenja, jer čovjek Isus je umro na križu za sve ljude prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i vječno nikada više nije potrebno okajanje za veliku krivicu... Meñutim uvijek će biti potrebna slobodna volja čovjeka, kako bi došlo do spasenja od njegove krivice. Kad je dijete Isus došlo na svijet, započela je borba sa Mojim protivnikom, koji je do tada sve palo držao u okovima .... Ali Isus je odriješio okove i oduzeo mu duše koje su u svojoj nevolji sada pribjegle Njemu, duše koje su se poslužile Njegovim djelom spasenja i koje su se htjele osloboditi od protivnika... I vratile su Mi se prve duše, prvi nekada pali pra-duhovi, kao djeca su se vratili nazad u Očevu kuću koju su nekada dobrovoljno napustili, jer čovjek Isus je Svojom smrću na križu otplatio krivicu, i biti će slobodna svaka duša koja Ga prizna, koja svog Boga i Oca prepozna u Njemu, Koji je za čovječanstvo umro na križu. AMEN

36

Bertha Dudde, br. 8495, 13 Svibanj 1963

OBJAŠNJENJE U SVEZI RE-INKARNACIJE… ISUS I SPASENJE Potpuno je pogrešno/nesmotreno pretpostaviti (= u smislu, ‘takvo razmišljanje čovjeka zavodi u stranu/neistinu’) povratak na Zemlju u svrhu nadoknade/okajanja/iskupljenja za krivnju grijeha, iako Božji zakon Božanske pravde zahtjeva kompenzaciju za svu krivnju… Pa ipak, preda Mnom je zaista otvoreno mnogo mogućnosti, tako da će jednog dana sva krivnja zasigurno biti iskupljena i ljudsko biće može biti opet primljeno u kraljevstvo svjetla i blaženstva, koje je za njega zatvoreno dok je u stanju krivnje/grijeha. Onostrano kraljevstvo, u kojeg duša ulazi nakon smrti svoga tijela, korespondira njezinom stanju zrelosti, otud ona može boraviti ili u potpunom mraku ili na najblistavijem svjetlu i kao rezultat toga njezina će sudbina biti ili agonija ili slava. A obadvoje, i mučenja kao i divote su neopisivi i nemoguće ih je objasniti vama ljudima, i time patnje… stoga sudbina neiskupljenih, grešnih duša, može biti užasna i duša posljedično često nezamislivo pati za svoju krivnju/grijehe ili poradi svoje krivnje, čime sa svojim patnjama ona takoñer ispravlja/nadoknañuje puno od svoje krivnje. I njezino patničko stanje može trajati beskonačno dugo vrijeme ako je nepopravljiva, ako odbija prihvatiti savjet duhovnih vodiča koji joj žele pomoći da se izvuče iz svoje bijede. Jer ona ne može ući u kraljevstvo svjetla sve dok nije iskupila/okajala svoju krivnju… onoliko koliko se to tiče grijeha koje je počinila na Zemlji… Ali pošto je prvotni grijeh odmetništva od Boga (= ovdje se misli na grijeh kojeg su počinili Lucifer i njegovi anñeli-sljedbenici, a ne na grijeh Adama i Eve koji je u stvari označio ‘drugi pad’!) puno veći i ovu krivnju/grijeh samo biće nikad ne može iskupiti, ljudsko biće na Zemlji ili njegova duša u onostranom neopozivo mora pronaći Isusa Krista, jer On jedini ju je u stanju osloboditi od ove krivnje zbog čega je umro na križu… Bez Isusa Krista duša nikad neće biti slobodna od svoje krivnje (ili ‘osloboñena od svog grijeha’), čak i ako vjekovima skapava u mraku onostranog… Prema tome ona mora zazvati Isusa za milost, za oproštenje od svoje krivnje/grijeha, i opet i iznova će ju njezini duhovni pomagači pokušati uvjeriti da (po)traži spasenje u Njemu, Koji je žrtvovao Svoj život za ovu krivnju/grijeh. I ako Mu se duša preda, onda će njezin prvotni grijeh baš kao i krivnja grijeha počinjenog na Zemlji biti iskupljeni… Onda će ona biti osloboñena od sve krivnje i poradi krvi Isusove će biti prihvaćena u kraljevstvo svjetla i blaženstva… Ako je, meñutim, duša tako tvrdoglava da se neće okrenuti ka Njemu usprkos svih pokušaja/sveg truda svjetlosnih bića da pomognu, onda će propasti sve niže, njezine patnje će biti neizmjerljive, i ako se još uvijek ne uspije uzdići iz pakla… što je čak i tada moguće uz pomoć svjetlosnih bića… ona će morati ponovno krenuti putem kroz djela stvaranja kako bi prije ili kasnije ipak dosegnula svoj cilj… Pa ipak ovaj povratak na Zemlju nije reinkarnacija duše kako vi ljudi to pretpostavljate, a takoñer je sve drugo samo ne poželjan, jer to je još jednom jedno beskonačno dugo stanje agonije za dušu, koja je rastavljena na najsitnije čestice, dok ponovno ne dosegne fazu ljudskog bića… Vama ljudima treba biti stalno ponavljano da nikad nećete biti osloboñeni od vaše krivnje/grijeha bez Isusa Krista. Iz tog razloga je Isusovo djelo Spasenja tako značajno, pošto je jedino On vrata u kraljevstvo svjetla (Ivan 10:1, 7-9)… Jer čak ako i vaša užasna patnja u onostranom okaje/ispravi krivnju grijeha kojeg ste počinili na Zemlji… vi ćete ipak biti nesposobni ući u kraljevstvo svjetla bez iskupljenja od vašeg prvotnog grijeha pomoću Isusa Krista… i slično tome, čak ni ponovljeni život na Zemlji za vas ne bi bio od nikakve koristi, pošto bi vi nadodali novu krivnju/grijeh i najprije morate pronaći Isusa, Kojeg takoñer možete pronaći u onostranom… tako se vi ne morate ponovno vratiti na Zemlju… Opet i iznova vam Ja skrećem pažnju na ovo zavodeće/pogrešno/neistinito učenje (misli se na doktrinu o re-inkarnaciji kako se naučava u Budizmu i Hinduizmu!), pošto na taj način takoñer umanjujete vrijednost (Kristovog) djela Spasenja, jer putem ovog zavodećeg/pogrešnog/neistinitog učenja pokušavate uvjeriti vaše bližnje kako ste sami sposobni otkloniti vaš grijeh, i time mimoilazite Isusa, ali bez Kojeg nikad nećete biti osloboñeni od vašeg prvotnog grijeha, koji ne može biti iskupljen čak kroz najveću agoniju na Zemlji ili u onostranom. Dozvolite sebi biti uvjereni o važnosti uzimanja puta ka križu, i ne zavaravajte se sa lažnim nadama putem kojih ćete jedino produžiti vaše neiskupljeno stanje i skapavati jedno beskonačno

37

dugo vrijeme u mraku, jer jedino On je svjetlo Koje se spustilo na Zemlju, Koji vam je donio spasenje od grijeha i smrti, samo kada bi Mu vi dobrovoljno apelirali za oproštenje od vašeg grijeha, samo ako se vi ne bi oslanjali na to kako ćete biti sposobni nositi se sa vašim grijehom u daljnjim zemaljskim životima i kroz takvu vjeru jedino produžiti stanje mraka i patnje, jer bez Isusa Krista i Njegovog djela Spasenja vi nikad nećete zadobiti svjetlo, slobodu i blaženstvo… bez Isusa Krista nikad nećete biti osloboñeni od vaše krivnje/grijeha. AMEN

38

Bertha Dudde, br. 8707, 24 i 25 Prosinac 1963

BOŽIĆ (1963)

Sa zahvalnošću i radošću se trebate sjećati Mog roñenja na Zemlji, jer to je bilo djelo neizmjerne ljubavi i (sa)milosti za vas, time je za vas upaljeno svjetlo koje vam je trebalo osvjetliti put iz mračne duhovne noći... time se za vas ljude ispunio/završio period najdublje beznadežnosti i počeo novi razvojni period... Bio vam je pripremljen put koji je ponovo vraćao k Meni... I taj put vam je Svojim životnim primjerom pokazao čovjek Isus, Koji je tu misiju preuzeo iz ljubavi prema Meni i prema vama, Njegovoj paloj braći... Jer On Mi je želio vratiti Moju djecu, koja su već vječnostima bila udaljena od Mene i koja su ginula u najdubljoj nesreći. Ljudski omotač Isus(a) nastanjivala je duša svjetla, biće koje je jednom bilo emitirano iz Mene, biće koje Mi je bilo predano u ljubavi, i koje je ostalo uz Mene kada se mnoštvo pra-stvorenih duhova odmetnulo od Mene... Ta se duša krila u djetetu Isusu, i čudo za čudom svjedočilo je već za vrijeme Njegovog roñenja o Božanskom duhu koji je nastanjivao to djetešce... Meñutim, i Isus je morao započeti Svoj zemaljski život isto kao i svaki drugi čovjek, bio je roñen iz Marije, djevice, koja je bila sasvim čista tako da je na svijet mogla donijeti Božansko djetešce bez da se ogriješila... A Isusova duša se morala nastaniti u čistom tijelu, jer sam se Ja Sâm htio nastaniti u Njegovoj ljudskom vanjskom omotaču, i zbog toga je Njegovo tijelo bilo i ostalo čisto i bezgrešno, jer iako je neprestano bio napadan od bića tame koja su Ga htjela navesti na pad, On im se suprotstavljao, i sve nečisto što je prianjalo uz Njegovu dušu kroz svoju ogromnu ljubav je na taj način izbavio; On se odupro svim kušnjama i sve neduhovno, što mu je tlačilo tijelo -jer živio je u ovom materijalnom svijetu-, je 'produhovio', On ga je učinio podatnim željama Svoje duše, jer bio je pun ljubavi, a ljubav pobjeñuje sve, i najvećeg neprijatelja. Čovjek Isus morao je prije toga dovesti do sazrijevanja sve još nezrele supstance koje su prianjale uz tijelo, tek tada sam se Ja Osobno, Vječna Ljubav, mog-ao/-la nastaniti u Njemu, i tek tada je veliko djelo milosti moglo biti privedeno kraju, djelo koje je On želio izvršiti zbog grijeha cijelog čovječanstva... Kad sam se Ja spustio na Zemlju roñenjem Isusa, Moj duh bio je u Njemu, jer je materijalno tijelo u sebi sadržavalo potpunu/savršenu dušu, koja je time bila iskreno sljubljena (= u savezu) sa Mnom, i Ja Osobno sam Se kroz Njega mogao izražavati... I prilikom Njegovog roñenja su se dogañale stvari koje vi želite uvrstiti u područje legendi, ali koje su se uistinu dogodile, jer potpunom/savršenom duhu je sve moguće... Ali malo je onih koji su doživjeli ta čuda 'na' djetetu Isusu, oni čija su srca bila puna ljubavi i koji su u djetetu Isusu prepoznali obećanog Mesiju i koji su Ga obožavali... Isto kao što su i ljudi koji su dolazili u Njegovu blizinu, ljudi čija srca su bila nečista, u Isusu gledali/vidjeli samo jedno dijete ne različito od ostale dijece... Meñutim, najčešće su u Njegovu blizinu dolazili ljudi koje Mu je dovodio njihov duh, koji su osjećali čudo koje se dogodilo te noći, i koji su Ga obožavali, jer su u Njemu vidjeli/prepoznali obećanog Mesiju. A to je bilo najveće čudo svih vremena, koje se nikad neće ponoviti, da Sâm Bog dolazi na Zemlju i da se nastanjuje u (jednom) djetetu. Jer, ljubav je došla na Zemlju, djete Isus je bilo puno ljubavi, jer velika ljubav prema nekada palome, nesretnome, ponukala Ga je na to da obuče tijelo i da napokon izbriše (= otplati) pra-grijeh, koji je baš od strane ljubavi jedino i mogao biti izbrisan, jer se sastojao baš u grijehu protiv ljubavi. I to djelo je izvršio čovjek Isus time što je iz Svoje ljubavi dao Svoj život, time što je prinio najveću žrtvu koju je ijedan čovjek na ovoj Zemlji ikada prinio i koju će ikada prinijeti... da se On Sâm odrekao sveg svjetla i sve snage/moći, koja je bila Njegova svojina kroz ljubav koja je boravila/bila... da je On usred mračnog svijeta kao samo čovjek patio i umro najmučnijom mukom na križu... (25 Prosinac 1963) Isus... biće iz sfere svjetla... dobrovoljno se ponudio za tu misiju, da kao čovjek proñe ovom zemljom i da izvrši djelo okajanja, neshvatljive patnje i boli, kako bi pomogao paloj braći. Ljubav je ispunila sva bića koja su proizišla iz, i ostala uz Mene, nakon što se Lucifer okrenuo od Mene sunovraćujući time sa sobom u ponor bezbroj duhovnih bića... I Isusova ljubav je bila tako jaka, da Mi je željela 'izvršiti okajanje' zbog neizmjernog prekršaja protiv Mene, njihovog Boga i Tvorca, protiv Same Vječne Ljubavi. I tu Ljubav, koju Mi je Isus prinio, Ja sam primio kao Njegovu žrtvu, jer ju je prinijela

39

ljubav i jer je jedino putem ljubavi pra-grijeh mogao biti otplaćen/obrisan... I tako je biće svjetla koje je uzelo tijelo poput ostalih ljudi, hodalo zemljom, opterećeno teškim zemaljskim tijelom, koje je za to biće koje se nalazilo u svjetlu i slobodi, predstavljalo okove, koje je duša doživljavala kao izuzetno mučne/tegobne. Ali On je kao čovjek morao prevaliti zemaljski put, jer je Svojim bližnjima trebao poslužiti kao primjer, kako bi Ga slijedili. Morao se boriti sa istim slabostima i opiranjima koji prirodno opterećuju svakog čovjeka, jer se trebalo osloboditi svih slabosti i mana kroz vlastiti rad na duši... Čovjek Isus nalazio se usred zemaljskog/materijalnog svijeta, na području koje je pripadalo Mome protivniku, i za dušu iz carstva svjetla bilo je duplo teže postići svoj cilj u ovom mračnom području, oduprijeti se svim sotonskim kušnjama koje su Ga trebale navesti na pad, i djelovati na sve neduhovno u tijelu i u okolini, jer i Njegovo tijelo je bilo žestoko pritiskano (= u neprilici) od ne(sa)zrelog duhovnog, kome se Isusova duša nije odupirala, jer je On u Svojoj mudrosti spoznao da je i to duhovno željelo biti osloboñeno, i Njegova ljubav je neprestano bila spremna pomoći svemu što je još bilo nesretno. Njegova duša je neizrecivo patila kroz svoju okolinu, ona je bila naviknuta na slobodu, svjetlo i ljubav i time i najviše blaženstvo/sreću, a ovdje se nalazila u tami, sputana tijelom, i u okolini lišenoj/bez ljubavi. I tako je i Njegov životni put još od djetinjstva bio stanje patnje, kroz koje je On otplatio/okajao vrlo mnogo krivice/duga Svojih bližnjih... sve dok na koncu nije prinio veliku 'žrtvu-pokajnicu’, dajući Sâm Sebe za pra-krivicu svih ljudi sadašnjice, prošlosti i budućnosti... Nikada vi ljudi nećete moći shvatiti/obuhvatiti ovo djelo milosti, jer niti jedan čovjek svjestan završetka ne bi bio u stanju na sebe uzeti takvu mjeru/količinu muke, jer Njegov kraj Mu je neprestano bio pred očima i spriječavao Mu je radost; On je osjećao kao čovjek i proživljavao je i sve strahove koje su Mu prouzrokovale misli o onome što predstoji. I On je izdržao do kraja, ljubav u Njemu, prema Meni i prema svemu neotkupljenom/nespašenom neprestano se povećavala i davala Mu snagu za sprovoñenje Njegovog djela milosti... Ja Sâm sam Ga na taj način mogao skroz prožeti/prosvjetliti, Ja Sâm sam u Mome pra-biću bio prisutan u Njemu, i Ja sam dakle bio Onaj Koji je otplatio sagrešenje ljudi, jer ljubav je bila ona koja je Isusu dala snagu da pati i da umre na križu, kako bi ljudi bili spašeni, kako bi bila izmirena velika pra-krivica, koja je jedino putem djela ljubavi mogla naći pravedno izmirenje, kakvo je na križu izvršio čovjek Isus. AMEN

40

Bertha Dudde, br. 8806, 26 Svibanj 1964

ZNANJE O PRVOBITNOM GRIJEHU NUŽNO JE ZA SHVAĆANJE DJELA ISKUPLJENJA I (ZA) PRIZNAVANJE ISUSA KRISTA KAO IZBAVITELJA

Pošto čovječanstvo ne zna o prvobitnom čovjekovom padu, vi smatrate da je djelo iskupljenja Isusa Krista bilo jedino djelo okajanja/izmirenja za vaš ljudski grijeh. Da, vi Mu osporavate Njegovo ‘djelo iskupljenja’ pošto vjerujete da svatko treba platiti svoj dug, novčić po novčić. Da je to samo vaša krivica/grijeh koju ste si kao ljudi sami natovarili, onda bi to gledište bilo razumljivo .... ali radi se o velikom pra-grijehu, o odmetanju duhova od Mene .... a to je grijeh koji vi nikada ne biste mogli okajati, koji se dakle nikako ne može poreći, koji je uzročnik cijelog Stvaranja i koji objašnjava Moje postajanje čovjekom u Isusu. Razlog za otpadanje od Mene je bio da Me od Mene stvorena bića nisu mogla vidjeti, i prema tome sam Ja sebe učinio vidljivim u Isusu Kristu.

Onome koji jedino prizna (ili ‘primi k znanju’) grijeh pada prvog čovjeka, izgledalo bi nevjerojatno da je za taj grijeh bio nužan ‘Iskupitelj’. On bi uvijek branio svoje gledište da ljudi ne bi trebali biti kažnjeni za grijeh kojeg nisu počinili.

I tako bi grijesi koje čovjek počini kao čovjek itekako bili prekršaj (protiv) Moje ljubavi. Ali to oni ne shvaćaju, oni žive u stanju lišenom svjetlosti koje je posljedica tog velikog prvobitnog grijeha. Taj prvobitni grijeh objašnjava sve, i sve dok ljudi ne znaju ništa o otpadništvu/izdaji duhova, njima je teško povjerovati u Božanskog Iskupitelja Koji je umro na križu za taj grijeh. On Osobno je prihvatio najstrašnije bolove i mučenje kao žrtvu-okajnicu Meni.

Prema tome, svaka doktrina koja negira Božanskog Iskupitelja, a koja takoñer ne priznaje/odbija/poriče princip iskupljenja, mora biti odbačena kao lažna doktrina čak i ako je (putem nje/u toj doktrini) Njegova aktivnost (= Kristvo djelo i žrtva) predstavljena kao propagiranje doktrine Božanske ljubavi. Radi se o iskupljenju od pra-/iskonskog grijeha, koje sam jedino Ja Osobno u čovjeku Isusu mogao ostvariti čime vam biva objašnjeno Moje postajanje čovjekom u Njemu, jer Ja Sam sam Biće Koje niti jedno od Mojih stvorenja ne bi moglo vidjeti, bez da ga nestane.

Prema tome, ako sam vam želio postati vidljiv, to se moralo dogoditi u obliku bića jednakog vama, Koje je za vas bio Čovjek Isus. Dakle, prvo je nužno poznavanje dogañaja odmetanja bića od Mene, kako bi se shvatio proces stvaranja vidljivog svijeta. Onda se treba shvatiti neprestana borba izmeñu svjetla i tame, pa onda dolazak Spasitelja čovječanstva u Isusu Kristu .... treba se shvatiti to kako sam se u jednom ne-palom pra-duhu Ja utjelovio, jer si vi ne možete stvoriti predstavu o 'sve-stvarajućoj sili'. I zbog toga možete i morate priznati Iskupitelja, Koji je umro na križu radi svih grijeha, i za vas izmolio i oproštenje vašeg grijeha, koje vam ne pripada iznenada/tek tako (= automatski), nego Mu se vi osobno morate obratiti, pošto je do pada došlo slobodnom voljom, pa se isto tako povratak treba odigrati u slobodnoj volji. Kako bi sav grijeh bio izbrisan čime je osiguran oprost, ne trebate sumnjati u to kako će čovjeku koji sad ozbiljno teži savršenstvu, pored pra-grijeha biti oprošteni i ljudski grijesi. Ali pošto Isus rijetko biva spoznat/prepoznat jedino kao Izbavitelj/Iskupitelj, Kojeg sva ta kriva učenja smatraju za čovjeka i uzdignutog učitelja (ascended master), a ne žele u Njemu priznati Moje postajanje čovjekom, ne mole Mu se za oprost svih svojih grijeha. Jer samo je Jedan Koji ih može osloboditi njihovih grijeha, samo Jedan ima moć sav grijeh zapisati u pijesak .... a to je Isus, u Kome sam Ja Osobno postao čovjek ... AMEN

41

Bertha Dudde, 11 Listopad 1964, br. 8866

PRIZNAVANJE ISUSA… POSLJEDNJA ODLUKA VJERE Ovisi o vašoj slobodnoj odluci volje da li će se nakon smrti vašeg tijela vrata u svjetlosnu vječnost otvoriti za vas, ovisi o tome da li ćete ostvariti tako prisnu vezu sa Mnom da priznajete vašeg Boga i Iskupitelja, da Me prepoznajete kao Spasitelja od grijeha i smrti i sebe u potpunosti predajete Meni… i tako Mene Samog više ne možete odvojiti od Isusa, da svu svoju krivnju donosite k Meni pod križ i tražite od Mene oprost te krivnje… Ja zaista ne tražim puno od vas sa ciljem da bi vas onda primio u kraljevstvo koje je ispunjeno svjetlom… Ja jedino želim vaše priznavanje Isusa, Koji se spustio na Zemlju kao Sin Božji i postao Moja izvanjska ljuska (ili ‘Moj izvanjski omotač’, ili pak ‘Moja izvanjska kućica’) tako da bi Mi omogućio da vam postanem vidljiv… Ja ne tražim puno a ipak vi nalazite tako teškim zadobiti/postići nebesko kraljevstvo pošto se morate boriti protiv ponosa, sebičnosti i svih loših navika koje su znakovi da i dalje pripadate Mojem neprijatelju, koji je prenio sve te poroke i loše navike na vas tako da ste postali istomišljenici i sebe udaljili od Mene neizmjerno. I većinom te loše navike i dalje postoje u vama kada živite kao ljudska bića na Zemlji, ali sa Isusovom pomoći vi ih lako možete odbaciti/izbaciti, jer On je zadobio snažniju vjeru umjesto vas, time za vas nije nemoguće osloboditi se od tih loših navika. Ali onda opet ovisi o tome kome ćete vi darovati vašu volju, i to jedino će odrediti vašu sudbinu u vječnosti. Znanje o Spasenju putem Isusa je samo jako slabo ovih dana, samo nekolicina vjeruju u djelo Spasenja i sebe potpuno predaju Meni u Njemu, koji koriste blagoslove postignute na križu i žele osloboditi sebe od sve krivnje… Ali oni će zasigurno pronaći iskupljenje i biti će u stanju ući kroz kapije u blistavo zračeće svjetlo Mojeg kraljevstva. Ja neprestano govorim ljudima i objašnjavam im što je najvažnije, što moraju znati… o djelu Spasenja Isusa Krista… Meñutim, činjenica da većina ljudi drži svoje uši zatvorene, da im se jedva jedna jedina duhovna Riječ može reći, je djelo Moga Neprijatelja, koji će u posljednjim danima poduzeti sve napore da bi još uvijek zaveo one slabe vjere, predstavljajući im sve kao mit u kojeg više nitko ne vjeruje. I opet, Ja vas jedino mogu opominjati da ostvarite iskrenu vezu sa Mnom, vašim Bogom i Stvoriteljem, i da unutar sebe tražite svjetlo koje ću Ja zapaliti u svakome od vas samo ako imate iskrenu žudnju da proniknete u istinu (= u smislu, ‘temeljno istražite što je istina’). Onda ćete takoñer primiti prosvjetljenje o Isusu Kristu i Njegovom djelu Spasenja i više nećete biti nevjernici. Ali pokušajte postići ovo prosvjetljenje prije nego započnu bitke vjere, jer onda će se od vas zahtjevati da se odlučite za ili protiv Mene. Onda ćete morati stajati čvrsto i morali ste već zadobiti mnogo znanja o tome da se ne bi morali bojati nikakvih proturječja, da možete stajati za Njega i Njegovo djelo Spasenja sa potpunim uvjerenjem… Ipak ovog vremena se trebaju bojati svi oni čija je vjera još tako slaba da će biti dovoljan samo mali udar da je se u potpunosti odreknu… I to će biti posljednja odluka vjere koja mora biti donešena prije kraja… I onda će postati očigledno koliko njih će zaboraviti svoju vjeru i koliko ljudi će biti izgubljeno i morat će se približiti novom prognanstvu pošto više nema izlaza. Prema tome Ja uvijek jedino mogu govoriti, unaprijed vam dati na znanje kakva vas sudbina očekuje i savjetovati/opominjati sve ljude da ustanove iskreniju vezu sa Mnom, koji Me još nisu u potpunosti napustili/odbacili i takoñer znaju o Božanskom Iskupitelju čak i ako im nedostaje vjera… Ali Moje je najozbiljnije nastojanje da ih uvedem u vjeru, da im opišem blagoslove djela Spasenja i opomenem ih da se dokopaju istinskog svjetla u svezi njega, koje ću Ja rado zapaliti u njima tako da oni, takoñer, pronañu iskupljenje od grijeha i smrti. AMEN