to je prosvjetljenje

1. to je prosvjetljenje? Ne, mislim stvarno, to je to?

Steven Norquist, pisac svjetskog bestselera OpsjeDnuti svemir ovaj tekst je napisao i stavio na svoju web stranicu u vrijeme kada je bio potpuno nepoznat. Ipak, tekst je privukao milijune itatelja i mjesecima bio jedan od najitanijih tekstova na cijelom internetu. Danas, u vrijeme kada je teiti prosvjetljenju postalo trend, vrijedi ga ponovno proitati.

Mnogi prijatelji i lanovi obitelji ve me neko vrijeme nagovaraju da piem o mom iskustvu i shvaanju ove teme. Oklijevao sam pisati o tome, ne zato to je samo prosvjetljenje teko opisati, nego zato to prosvjetljenje obino ini ovjeka dosta lijenim. Prije moje promijene bio sam marljiv kao pela. itao sam i pisao, svirao glazbu i bavio se sportom, i bio sam stvarno aktivan i drutven. Ali nakon promijene, kako ja to zovem, jasno sam vidio kako su sve te aktivnosti bile luckaste i koliko nevjerojatnog napora zahtjeva njihovo obavljanje.

Ali dok se nisam previe zaletio, da objasnim jednu osnovnu stvar: ja sam budan. Probudio sam se prije otprilike godinu dana. Znam to sam, to sam oduvijek bio i to je nemogue prestati biti. Neki to zovu prosvjetljenje ili najvia istina, svjesnost jednoga, beskrajni um i tako dalje. Ali svi ti nazivi neprobuenom ne govore to je to. ak i moj naziv promjena, nije zaista toan jer se nita zapravo nije promijenilo, pa ipak, paradoksalno, dogodila se ogromna promjena. Jednostavno reeno, nekad sam bio Steve koji je ivio svoj ivot, ali sada sam iskustvo Steva koji ivi svoj ivot. To je pomak u perspektivi. Prije nego to se dogodio taj pomak perspektive, oko tri godine sam se srednje intenzivno bavio meditacijom koja se sastojala od promatranja daha, malo ponavljanja mantre i laganog samoispitivanja u stilu Ramane Maharashija. Te tehnike bile su praene intenzivnom eljom da otkrijem i saznam istinu. O prosvjetljenju sam itao sve ega sam se mogao doepati.

Prvo iskustvo nedvojnosti

Nakon otprilike tri godine doivio sam svoje prvo iskustvo takozvane nedvojnosti. Upravo sam bio proitao odlomak iz knjige Kena Wiilbera The Spectrum of Konsciousness ( spektar svijesti) gdje je on istaknuo da je uobiajena svijest najvia svijest. To je dirnulo neku icu u meni te sam odloio knjigu i zurio u papir koji se nalazio na stolu preda mnom, i nakon otprilike jedne ili dvije minute dogodila se uzbudljiva i zastraujua stvar, nestao sam. Pri tome elim rei da je sredina ispala iz jednadbe. Uobiajenoj bi situaciji ovdje bio Steve koji gleda papir tamo na stolu, a sada je postojalo samo iskustvo, papir, ali bez Steva koji ga ovdje gleda. Bilo je jasno da ona sredina, koja je obino odvajala papir od Steva, zapravo nije postojala; postojalo je samo iskustvo, papir. Da bi vam bilo jasnije, pokuat u to ilustrirati.

Zamislite najjasnije to moete da ulazite u veliku kuu u kojoj nikada ranije niste bili. Osjeate se udno i pomalo uplaeno; u njoj ima namjetaja i zavjesa, ali nema ljudi. etate uokolo i osjeate kako je jezivo biti sam u toj velikoj kui. Idete iz sobe u sobu ne znajui to ete nai. Postajete nervozni i pomalo uplaeni zbog toga to ste sami u toj velikoj kui. Pitate se koliko je dugo tako prazna. S vremenom osjeaji veliine i praznine postaju velik teret za vae ivce. Konano, kad to vie ne moete podnositi, dolazite do okantne spoznaje: ni vi niste tamo!

Postoji samo iskustvo, kua. Takav je osjeaj nedvojnost, i to je prava istina o postojanju. Sjeate se pitanja, kako zvui pljesak jedne ruke, sada znate odgovor.

Vidite, s prosvjetljenjem dolazi spoznaja da iako u svijetu ima mnogo aktivnosti, nema nikoga tko ih radi. Svemir je, u nekom smislu, beivotan. Nema nikoga, samo dogaaji i iskustvo dogaaja. Prosvjetljenje otkriva da svemir nastaje spontano. Njegovo nastajanje i uzorak savreni su po matematici i simetriji i ne ukljuuju nikakvu sluajnost. Nita nije nasumino, sve nastaje tono onako kako treba. Ne postoji nasumina sluajnost, ili evolucija temeljena na sluajnosti. Svemir je savren, nita nije krivo i ne moe biti krivo. Iz ljudske perspektive ini se da postoje sluajnosti ili nepredvidljivosti, ali to je samo zato to nam na referentni vremenski okvir ne omoguuje da vidimo kako itavi ivotni vijek svemira pritjee u nekoliko minuta. Kad bismo to mogli vidjeti, onda bi nam bilo jasno kako je svaki dogaaj bio ne samo savren i nuan, nego ak i predvidljiv.

Ukratko u iznijeti dosad reeno. Dakle svemir je savren, nitko ne postoji, pa ipak iskustvo svemir, neprestano traje. Kako je to mogue? Svijest. Svijest je svjesna. Kad ne bi bila, onda ne bi bilo svemira. Sama priroda postojanja implicira svijest. Jedno ne moe postojati bez drugoga. Nikad ne bi mogao postojati svemir koji ne ukljuuje svijest. Ne postoje svemiri ili dimenzije u kojima nema svijesti. Materija i forma nikad ne bi nastale bez svijesti. Svemir/svijest, um/materija, val/estica, zovite to kako hoete, no injenica je da manifestacija, sama pojava koju zovemo svemir, jest svijest. Tu me nemojte krivo shvatiti: promatraa nema.

Ne postoje osobe koje doivljavaju svemir, ali to je jo vanije, nema najvie osobe, Boga, uma, ili bilo ega to promatra svemir. Postoji samo iskustvo svemira koje je tamo bez iskusitelja. To izgleda kao paradoks, ali koga briga, tako stoje stvari. Iskustvo jest: to je svemir, takav je svemir, iskustvo koje nitko ne doivljava. Svemir spontano nastaje i svijesti, pa ipak je istovremeno i sam svijest. Moramo se osloboditi ideje da materiju promatra neto to zovemo svijeu. To nije istina.

Neki uitelji govore o svjedoku, najviem pasivnom umu koji promatra sve stvari iz trenutka u trenutak. Time se implicira neka razina odovojenosti, svjedoka ovdje koji promatra onaj svemir tamo. Ali, to nije tako; postoji samo iskustvo, svemir. Nema promatraa. ak kad i ne bi bilo manifestacije, osjeaj bi bio isti. Da jo jednom jasno kaem: svijest nije svjesna svemira, svijest je svjesna kao svemir. No, nemojte pogreno shvatiti ovu zadnju reenicu. Nemojte misliti, O, da, Steve, sad sam shvatio, svijest nije svjesna svemira iz neke toke gledita, poput bestjelesne due, svijest je zapravo svjesna svemira kao jedno od milijardi bia u njemu, kao ovjek, ili pas, ili riba. Ne! Takva su miljenje pogrena. Kada kaem da je svijest svjesna kao svemir, mislim rei da je sam in postojanja svijest.

Mrkva je sama po sebi svijest, sama je po sebi svjesnost. Ne postoji mrkva svjesna sebe kao mrkve ni bestjelesna nevidljiva svijest svjesna mrkve kao mrkve, postoji samo iskustvo mrkve, i to je svijest, i to je prosvjetljenje. Nema promatraa. Recimo sada par rijei o nainu na koji se ro uklapa u ljudski ivot. Svi ljudi koji ne znaju to se zbiva za sebe misle da su oni kakvi jesu, dakle pojedinci s mislima, eljama, nadama i snovima, s tijelom i kuom, enom i djetetom. Popis ide dalje, ali shvaate to mislim, A sada istina. Premda se gore navedeno dogaa, to je automatska, stroju slina pojava nastala iz svemira/svijesti i ona slijedi strog, ne sluajni obrazac. to je jo vanije, nitko ne obavlja nita od gore spomenutog, i ono to se dogaa je svemir/svijest. Da pojasnim, stvari se dogaaju, ali nitko ih ne radi. Pojave se odvijaju i svijest je svjesna. Neprobuena osoba, osoba koja ne zna to se dogaa, vjeruje da djeluje, da ljudsko ona postoji. U stvarnosti, tijelo postoji, misli postoje, sjeanja postoje, i to je svijest, i to je sve.

Netko bi mogao rei da je svijest privremeno grekom pobrkala svoje iskustvo tijela i sjeanja tijela kao osobe. Ali, i jako se moe initi da taj odgovor objanjava zato, zapravo ne postoji greka. Svemir/svijet nikada nije u zabludi. Osoba moe otpasti u bilo kojem trenutku, obnavljajui izvorno stanje materije i svijesti koje nikada zapravo nije bilo pomueno. To se dogodilo meni, ali u tom dogaaju nita nije bilo izgubljeno, jer nikada nije bilo mene koji bi se izgubio, samo zabuna za ispraviti koja nikada nije ni postojala. Znati to, mislim stvarno znati to, ne intelektualno, nego kao izravno iskustvo svakodnevnog ivota, predstavlja prosvjetljenje. Jednom kada to spoznate, nemogue je vratiti se natrag. Kada jednom povuete zastor i vidite tko je stvarno Oz, ne moete ga opet pokriti i praviti se da ne znate istinu.Rjeenje zagonetke karmeDakle, to dalje, nakon tog saznanja? Putamo iskustvo da se manifestira bez ometanja. Kao to je ve reeno, Svemir je savren, intervenirajte na vlastitu pogibelj. Prosvijetljena osoba nikada ne djeluje. To je rjeenje zagonetke karme: nema karme, nikada je nije ni bilo, nikada je ne moe biti. Nema reinkarnacije, kako bi je moglo biti? Koga ima tu da se reinkarnira? Nema osoba, nema raanja ili umiranja, zapravo nema niega osim manifestacije/svijesti. 99,999% duhovnih knjiga i uitelja u svijetu potpuno su u krivu. U krivu su iz jednog jednostavnog razloga nisu prosvijetljeni, ne znaju to se dogaa. Tako, da bi odrali iluziju linosti, ideje da postoji neto ili netko, oni izmiljaju prie ili teorije, ili ideje, nose posebnu odjeu, obavljaju odreene rituale i tako dalje. Oni nauavaju te stvari. Ali istina je tako jednostavna da je to smijeno. Sada elim jasno ukazati na jednu razliku: mistino iskustvo nije prosvjetljenje. Moete imati mistino iskustvo, vidjeti Boga, mogu vas oteti vanzemaljci, moete primiti poruke od anela, kontaktirati vae duhovne vodie, da ne nabrajam dalje. Ali uvijek i zauvijek, to god da se dogaa, injenica je da svako iskustvo, mistino ili uobiajeno, jest dogaaj svemira/svijesti. Kad bih mogao nauiti svijet jednu lekciju, to bi bilo ovo: to god da doivljavate uvijek se podsjeajte, nema iskusitelja, nema promatraa . Budete li to inili dovoljno dugo i dovoljno esto, jednog ete dana znati to se dogaa. Kad taj dan doe, shvatit ete da se nita nije promijenilo, a da se je ipak sve promijenilo. To je odreen osjeaj i odreeno saznanje. Neizbjeno otpadanje neistine. Ako mislite da to znate, onda ne znate. Kad znate, onda znate. A kada stvarno znate, nitko vam to ne moe oduzeti.

Da razjasnimo neke stvari. Kad sam rekao da prosvijetljena osoba nikada ne djeluje, nisam mislio da takvi ljudi sjede u peini i umiru od gladi i hladnoe. Hou rei, tijelo moe biti prilino aktivno i manifestirati najrazliitija dobra ili loa ponaanja, um moe biti zahuktan od misli i osjeaja, ali svijest sada prosvijetljena, zna da nitko ne djeluje. To je samo svemir koji cvijeta, spontano i savreno. Kao svijest, svjesniji ste osjeati tijela, fiziki i emocionalno. Ne osjeate te stvari, ali svjesni ste ih jer nema podjele izmeu njih i svijesti. Svemir i svijest su ekvivalnetni : sjetite se formule U=c. Takoer, stvar koju zovemo linost ili ego ne nestaje u potpunosti. Ona moe ostati nedirnuta zajedno s tijelom. Ponaa se, u interakciji je i mijenja se s vremenom kao i bilo koja druga osoba, ali prosvijetljeni zna da on nije taj ego.

Neke kole naglaavaju razaranje ega kao jedino sredstvo oslobaanja. Sve to je potrebno jest uvianje da vi niste taj ego. Da ego zapravo ne postoji, da je neka vrsta opsjene koju moete prepustiti samu sebi. Zapravo nije tamo, ali ini se kao da je tamo i to je sasvim u redu, ne treba brinuti. Ako ego pone nestajati, to je u redu. Sjetite se, ne postoji iskusitelj. Da ukratko kaem neto o metodama. Meditacija i prouavanje knjiga korisno je i moe poticati osobu na sazrijevanje prema buenju, ali najvanija je stvar izmijeniti vlastitu perspektivu. Morate nauiti vidjeti to se stvarno dogaa. Shvatite da su zapravo svi prosvijetljeni, ali svi ne znaju kako to opaati. Razlog je to to je prosvjetljenje tako prirodno, tako oigledno, da smo od roenja navikli ignorirati ga i davati prednost bilo emu drugom to se manifestira. Meditacija vas moe uvjebati da smirite um i steknete koncentraciju, ali nee vam dati prosvjetljenje. Mora se dogoditi radikalan pomak perspektive. Uobiajen fokus vae svjesnosti i va nain opaanja moraju se promijeniti.

Onamo vas nee dovesti prouavanje knjiga; potreban vam je ok. Najlaki nain za koji ja znam je da vas prosvijetljena osoba objanjenjima dovodi do tog pomaka svijesti. Najbolje knjige koje sam proitao bile su one koje vas objanjavanjem dovode do prosvjetljenja. Eksperimenti s osjeajima poput gore opisanog scenarija s kuom dobri su jer pomau pobuditi osjeaj prosvijetljenosti. Osjeajte kako je to ne biti tamo. Pravi napredak doi e tek kad istinu osjetite. To je pomalo jezivo, nije blaenstvo ili ekstaza. Trebalo bi vas preplaiti, tijelo bi trebalo reagirati defenzivno, ili se moete poeti neobuzdano smijati svojoj dugogodinjoj gluposti. To je poput jedne od onih 3D slika s tokicama: zurite, zurite u te tokice i na jednom, bingo, pojavi se slika. Nakon toga ju uvijek moete vidjeti, ne moete to zaboraviti. Isto je s prosvjetljenjem. U osnovi, bilo koja metoda koja vas moe okirati tako da vidite to se stvarno dogaa, prihvatljiva je. Ali shvatite, elite znati to se stvarno dogaa, osjetiti to, kontaktirati stvarnost. Ne bi trebalo proi mnogo vremena, najvie par godina, za neke i manje. Ako vam metoda ili uitelj kae da e trebati 10 ili 20 godina, naite novu metodu ili uitelja. Zapamtite, vi ste va vlastiti spasitelj, u konanici ste vi taj koji e vas probuditi. Svaka metoda koja vas moe okirati tako da vidite to se stvarno dogaa, prihvatite je, ali mora se dogoditi pomak perspektive.Postojanje u istiniDa pokuam unIjeti malo jasnoe u temu prosvjetljenja i moralnosti. Govori se da prosvjetljenje stvara suosjeanje i ljubav, i da se mnogi prosvIjetljeni ljudi odriu oslobaanja u nirvanu i reinkarniraju se stalno iznova sve dok sve due ne postignu prosvjetljenje, Bodhisattvin zavjet i slino. Nita od toga nije prosvjetljenje. Prosvjetljenje nema veze sa moralnou ili zavjetima, ono je jednostavno postojanje u istini, to je sve. Prosvjetljenje nema nikakve zahtjeve i nita ne oekuje: svemir se manifestira i ve je to prosvjetljenje. Ne traimo prosvjetljenje kako bismo bili sretni ili kako bismo dali znaenje naim ivotima ili kako bismo osjeali blaenstvo ili ekstazu. Odanost nekoj zastavi nije prosvjetljenje, ljubav nije prosvjetljenje, mrnja nije prosvjetljenje. Ako smatrate da su to plodovi prosvjetljenja, onda ste u krivu. Umjesto toga, sama od tih stvari i sama je prosvjetljenje. Svaka od njih spontano se javlja iz svijesti i kao svijest. Djelovanje, osjeanje, stvaranje, izvoenje, ljubav, mrnja, ubojstvo, spasenje, suosjeanje, sve je to prosvjetljenje. Nema initelja, nema iskusitelja, samo manifestacija. To je istina, to je prosvjetljenje. elim da shvatite da mada se nita na posljetku ne mijenja , iz ljudskog gledita dogaaju se velike promjene. To se dogaa zato to kada jednom uvidite to se dogaa, glavne motivacije u ivotu poinju otpadati.

U kojoj e se mjeri to dogaati ne sumnjivo ovisi o pojedincu, ali izravno je proporcionalno razini vae elje da se rastvorite u stvarnosti. Hou rei, mogue je biti prosvIjetljen i jo uvijek zadrati odreenu razinu nesvjesnosti kako biste se mogli baviti ljudskim poslovima. Kako vrijeme prolazi, bit e sve tee odrati to stanje. To je slino privremenom iskljuivanje vaeg vjerovanja dok gledate film. Pretvarate se da vjerujete u stvarnost onoga to se dogaa. Plaete s likovima, smijete se s njima, nadate se s njima itd. Radite to zbog zabave, da uivate kad ste ve platili. Tako izgleda stvaran ivot uz prosvjetljenje. Znate da zapravo nema nikoga. Zanate da je to samo predstava automatu slina pojava iz svijesti i kao svijest. Ipak, morate u nju vjerovati na nekoj razini, inae ete jednostavno izgubiti sposobnost interakcije u svijetu.

Mogu razumjeti zato su se neke prosvijetljene osobe izolirale ili postale pustinjaci. Tijekom prole godine to je bilo pitanje s kojim sam se i sam borio. Kako znati istinu i nastaviti biti u interakciji sa svijetom kao da vjerujete u njega? U osnovi treba primijeniti malo dvomiljenja iz Orwellove 1984. Morate se praviti da vjerujete, cijelo vrijeme znajui istinu. Naravno, neke su stvari neizbjene: ja sam bio strastven itatelj, a sada jedva mogu otvoriti knjigu. Godinama sam volio i svirao gitaru, a sada me ni najmanje ne zanima da je uzmem u ruke. ak je i pisanje ovih nekoliko rijei kolosalan napor. Razlog je to to je promiljen napor uvreda stvarnosti u kojoj nita nije promiljeno, sve je spontano i ne dogaa se ba nita.

Nemojte me krivo shvatiti, nisam izmislio pravilo ponaanja u kojem sam odluio da moram manje djelovati zato to bi initi neto drugo bila uvreda stvarnosti, nego je prirodan ishod prosvjetljenja sve manje i manje djelovanje, sve manje i manje miljenja. To je prirodan razvoj unutar prosvijetljene osobe. Na kraju e svo djelovanje biti spontano i osoba nee djelovati. Naravno, rei tako neto u konanici nije istina, jer u stvari nitko nikada ne djeluje. Ali iz ljudske perspektive tako se to odvija. Pamenje je takoer zeznuta stvar, sjeanja vaeg ivota i dalje su tu i mogu se prizvati u svijest ali kako vrijeme odmie i prosvjetljenje vas poinje rastvarati, vae pristupanje njima postaje sve tee. Vaa svijest postaje usredotoena na sadanje dogaaje, kako se oni manifestiraju, to je prirodno jer su to jedini dogaaji koji stvarno postoje. Osoba i ego jednostavno se rastvaraju. Oni zapravo ne postoje, ali iluzija da postoje sve je manji dio svijesti. Ne sjeate se i nije vas briga.

Da kaem jednu stvar o promatranju duha iz zena. Veina ljudi to jednostavno ne shvaa, i veina kola zena nimalo ne olakava uenicima da to shvate. Postoje svakojake knjige o zen meditaciji, katalozi za naruivanje, razne cool svilene odjee, jastuka, gongova, tamjana i raznih drugih pomagala za zen promatranje duha. Ali nakon to dobijete sve te stvari i konano smjestite stranjicu na pod, sklopite oi i ponete promatrati va dah, to tono radite? Zato to radite? Ljude to stalno pitam, ime ih jako ivciram: Zato meditirate?to pokuavate postii? Zato promatrate va duh? Nikada nisam sreo nikoga tko bi mi dao toan odgovor.

Razlog zato ne znaju, je to to nisu prosvijetljeni. Da jesu, moda vie i ne bi meditirali, ne bi bilo razlike. Vidite, ovo je jednostavna istina koja promakne skoro svakom meditatoru: in sjedenja ondje i promatranje vlastita duha jest prosvjetljenje. I to je sve. Ne radite neto kako biste neto dobili, samo sjedenje ondje predstavlja prosvjetljenje. To nepokretno stanje sa smirenim umom, ve je samo to prosvjetljenje. Ali opet i ono dosadno brbljanje koje ometa vau meditaciju, i to je prosvjetljenje, kao i onaj tip koji vam pokazuje srednji prst u vonji do posla, i to je prosvjetljenje. Nema initelja, nema iskusitelja, nikoga tko djeluje. Manifestacija se javlja bez djelovanja, bez uma, i to je takoer prosvjetljenje.

Ljudi danas meditiraju zato to je to popularno, ili zato jer ele doivjeti mistino iskustvo, ili se samo opustiti. Ovaj zadnji razlog mogao bi zapravo biti najvaljaniji za prosjenu osobu. Ali nikog koga znam ne kae da meditira zato to se namjerno bavi inom bez djelovanja, ili zato to se pokuava osloboditi lanog osjeaja postojanja u egzistenciji bez postojanja. I od brojnih meditatora u svijetu, slutim da bi veina bila okirana kad bi rekao da je tip koji im pokazuje srednji prst u prometu prosvjetljeniji od njih. Ono to elim rei i cijelo vrijeme pokuavam objasniti jest da je prosvjetljenje tako prirodno i tako lako da vas svaki pokuaj smiljenog vjebanja njegovog postizanja vodi dalje od njega, pa ipak, paradoksalno, nIkad niste bili neprosvijetljeni i koliko god usiljeni i smiljeni bili, vai napori da ga postignete nikada nee djelovati!

I tako, da zakljuimo, o prosvjetljenju se moe govoriti, moe ga se razumjeti, nije zagonetno i ne treba ga ograditi tajnim jezikom kluba probranih. Prosvjetljenje je osjeaj/znanje da ne postoji nitko , pa ni vi, i da sve to se dogaa ini to spontano i svreno. Prosvjetljenje je osjeaj/znanje da je ono to postoji svemir/svijest, oni su isto: U=C. Postojanje je samo po sebi svijest, i to je razlog zato postoji neto, a ne nita. To je pravo stanje stvari, i zato to je tako prirodno, tako jednostavno i tako oigledno, svakodnevno nam izmie panji.

2. Misao o Znanju Nije Znanje

Da bi ovjek mogao da ui, njegova aa mora biti prazna. U au koju trenutno koristimo i koja trenutno jesmo ne moe vie nita stati, prepuna je. Al ni to ne bi bio problem da ona nije ispunjena svim i svaim i da nismo tom bukuriu pridali prevelik znaaj. U punu au ne moemo uliti vie nita.

Jedno osnovno pitanje na koje bi trebali znati odgovor jeste koja je svrha spiritualnih uenja? Generalno, svi oni koju su u nekim uenjima imaju raznorazne ideje to bi to trebalo biti, ali jo nisam uo ideju to to stvarno znai, tj. koja je stvarno svrha spiritualnih uenja.Ukratko, svrha spiritualnih uenja je da pripreme Um tragaoca da moe da se suoi sa stvarnim stanjem stvari oko sebe. Nain na koji ona djeluju je razliit, prilagoen razliitim linostima i vibracijama. Kada je ovjek spreman da direktno ui i preuzme odgovornost sam za sebe, za svoj ivot i svijet oko sebe, pojavljuju se znakovi promjene u njegovoj evoluciji i on stupa u kontakt sa razliitim kolama i uenjima koja uvjetno nose Istinsko znaenje imena Spiritualnost. Ta uenja i kole imaju mogunost i znaju kako da dovedu ovjeka do promjene i kako da ga naue da moe iskoristiti ivot za svoju korist.

Unutar svakog od spiritualnih uenja kojima smo okrueni postoje Ezoteriki centri iz kojeg potie pravo djelovanje i na kojima se temelji spiritualno uenje. No, sve do onog trenutka dok ovjek ne pogleda u pravcu sebe, nije mogue djelovanje tih Ezoterinih kola jer nema nikakve Individue koja bi mogla da iskoristi znanja i uenja tih kola. Individualnost je nagrada koja se zadobiVa dugogodinjim Radom na Sebi. To nije privilegija, niti nae nasljee. Biti Individua, znai proi rigorozan Rad i stei unutranju Cjelovitost koje je samo mogunost koja stoji u naem potencijalu kao Bia, ali ne i njeno obavezno ili nasljedno pravo svakog ovjeka.Da bi moglo doi do Kristalizacije ovjeka potreban je dobro organiziran rad i razvoj Bia. Samo ovjek koji je spoznao Sebe moe rei da ima Individualnost. Kada je izgubio sve, zadobio je ono to svi misle da imaju.Misliti da neto imamo ili znamo, je samo misliti da neto imamo i znamo, ne i stvarno stanje. No, zbog lanosti koja nas krasi, mi smo sebe uvjerili da je znanje prikupljanje informacija, da je posjedovanje osobina nae pravo koje smo zadobili roenjem. Generalno spiritualnost kao takva kakva je sada pridonosi toj lai.Unutar nas ne postoji nikakvo ja koje je trajno, niti nikakvo ja koje moe da preuzme ulogu gospodara, kako onda moemo da imamo Individualnost? Poto nemamo Individualnost, s im da uimo? Tj. bolje je pitanje KO da ui? Ko da se probudi?Ideje o probuenju, spiritualnim visinama, unutranjem miru ili ko zna emu, samo su ideje koje nam se sviaju i koje bi voljeli da imamo, ali smo zato sebe uvjerili da ih posjedujemo i da je to nae nasljee.Bombardirani smo masom informacija, to nam daje dojam da imajui te informacije, i ponavljajui ih kao papige, imamo i znanje. Znanje moe imati samo Individua, ovjek koji je Kristaliziran, ima stalno ja, ima Ja Svijest. Ne i neko koga nema.Moda vam je malo ovo udno, jer imate dojam da vi postojite, da ste cijelog ivota i postojali. Hajde da malo to pojasnimo. Iako to cijelo vrijeme s ovim tekstovima i radim, ali.

Zamislimo neku au, to bi u trebalo oznaavati va Um. Tenost u njoj je sve ono to Um sadri. Znanja, informacije, ideje, preduvjerenja, koncepte, nebrojene emocije, ideale, hrpu autoriteta i slino. Svaki od tih dijelova (dovoljno je i ovo to sam nabrojao) je razliite boje i veliine i specifine tenosti, u zavisnosti od znaenja koje ono ima. aa je do vrha ispunjena tom tenosti razliitih boja. Informacije, koje su takoer specifine tenosti i razliitih boja, dolaze negdje izvana i ulaze u au ili Um. U zavisnosti na koji dio ili oblik, boju i specifinost tenosti, naleti, te informacije su primaju u skladu sa tim. Svaka ta specifina tenost specifine boje prima informacije iste specifinosti i boje koje dolaze do nje. Odmah pri ulazu Informacije u au, deava se razvrstavanje po bitnosti i specifinosti, te se u skladu sa tim deava i tzv. razumijevanje Informacije.Zbog poistovjeenosti sa tim dijelovima linosti ili tenosti aa ima dojam da ona sada zna to to je ula, proitala ili na bilo koji nain dolo u njen posjed. Ona sada toj boji i specifinoj tenosti dodjeljuje jo jednu etiketu i proglaava je svojom i znanom. Niti je probala tu informaciju da provjeri, niti da je iskusi na bilo koji nain. Ve je boja informacije brzo pronala boju tenosti i s njom se spojila dajui nam dojam da to sada znamo. U stvari nije dolo do niega, osim mijeanja specifinih tenosti i boja, ali mi imamo dojam da smo neto novo saznali i nauili. Shodno obrazovanju koje na isti nain djeluje na nas, ne traei razumijevanje ve bubanje napamet i usvajanje informacija nazivajui to kolovanjem i uenjem, i uz pomo pogrenog imenovanja, mi smo stekli pogrean dojam da sve to proitamo ili na bilo koji nain saznamo nae vlastito.

Da bi ovjek mogao da ui, njegova aa mora biti prazna. U au koju trenutno koristimo i koja trenutno jesmo ne moe vie nita stati, prepuna je. Al ni to ne bi bio problem da ona nije ispunjena svim i svaim i da nismo tom bukuriu pridali prevelik znaaj. U punu au ne moemo uliti vie nita. Zato ulazak u spiritualne vode ujedno bi trebao znaiti i pranjenje ae. Zamislite sada paradoks, s tako punom aom doete u neko uenje, dobijete sve potrebne inicijacije, ideje, filozofske misli i slino. Na to to lii sada? To vam je odgovor zato nema bitnijeg pomaka u svijesti ljudi koji sebe nazivaju spiritualnim. Da bi dolo do uenja i do napretka a samim tim i irenja svijesti, morate izbaciti sav sadraj iz ae da bi mogli da primite znanje od kojeg imate koristi. Kao i veina drugih stvari i to je samo ideja o kojoj se pria, ali se malo na njoj radi. Rad na Sebi ne moe zapoeti sve dok ovjek smatra da tzv. znanje koje ima i posjeduje ima neku vrijednost. Tek kada se desi Uvid u bezvrijednost svih tzv. znanja i informacija ovjek je spreman za pranjenje ae. No, takoer bi bilo loe kada bi Rad bio toliko zatvoren da on ne dobiva ansu da naui isprazniti au. Stoga je Rad tako organiziran da ovjek intenzivno promatra sebe, sva svoja iskustva, sve to zna i intenzivno ispituje vrijednost toga. U srazmjeru Uvida beznaajnosti tzv. znanja i informacija i izbacivanja iz sebe svega onog to je prepoznao kao tetno i beskorisno, on ulazi u poviena stanja svijesti, jer sadraj koji ga je vukao ka dole kao gravitacioni utjecaj, polako nestaje i on oslobaa sebe lanih uvjerenja, koncepata, ideja i ideologija. Cijela ideja Rada je u odbacivanju lai koje smo vrednovali kao korisne i drimo ih se kao pijan plota. Kako ovjek pone osjeati osloboenost od tog i takvih sadraja u sebi, i pone primjeivati povremene ulaske u poviena stanja svijesti, on Uvia paradoksalnu istinu, da to ga manje ima, to je on Cjelovitiji i Osloboeniji. Tada razumije da stei Sebe znai odbaciti sve suvino to nas vue ka dole, a ne ubacivanje novih znanja i informacija i pretrpavanje, ionako pune ae, sa novim konceptima i idejama.

Poto je na Um u stvari Sakuplja, on ne eli nita da odbacuje jer sa svim tim to ima on je identificiran, jer sve to skuplja slui mu kao sredstvo identifikacije, potvrivanja i graenja tzv. individualnosti ili drugim rijeima slike o sebi. On ne eli nikakvu promjenu, ve eli novi sadraj koji e dodati na ve postojei, stari sadraj, i rekonstruirati novu sliku o sebi. Znanja i informacije koje dobiva i koje su mu dostupne u spiritualnosti on rekonstruira na starim znanjima i informacijama metodom usporeivanja, dodavanja, oduzimanja, zamjene. Ali ne i provjerom i ivljenjem tog znanja i informacija, kako bi stekao stvarnu sliku o emu se radi.

No, postoji jo jedna zamka koja je skoro pa nevidljiva, i moramo biti veoma senzitivni i suptilno svjesni kako bi primijetili jo jednu osobinu Uma. Um moe imitirati bilo ta. Um je sposoban da vam stvori tzv. iskustvo probuenja. Um moe da vas uvjeriti da ste probudili Kundalinii Shaktii, da vam se akre bude, da kontrolirate pranu, da ste postigli sve ono za im udite.Rekao sam vam ve, Um je strahovit alat. Kreativan, moan, sposoban, protoan, ali tek kada je osvijeten i oien. Do tada imamo samo tete od njega, ne puno koristi, ako izuzmemo najobinije potrebe koje on ispunjava, ostalo je samo tetno po nas.

Informacija i znanjima koja dobiva, u svom neproienom stanju, on gradi slike o tim idejama i poinje da imitira razliita spiritualna dostignua. Drugim rijeima, on umilja ta dostignua i sam sebe proglaava znalcem, probuenim, osvijetenim. Sve one korisne stvari koje ima u svom potencijalu on je sada iskoristio za sebe i s tim samo nanio veliku tetu samom sebi, ne i stvarnu korist. Stekao je pogrenu kristalizaciju koju je kasnije jako teko slomiti, jer je njeno lomljenje izaziva jak bol i patnju koja je potrebna da se proe kako bi se ona slomila. U pozadini pogrene kristalizacije stoji pogrean motiv i cilj, kao i neispravno razumijevanje informacija i znanja koja se primaju.Iako je sposoban da imitira i samo probuenje, Um sebe i kroz tu imitaciju razotkriva pred nekim ko je stvarno doivio to iskustvo. Rijei i znanja kojim se titi, ne mogu ga zatiti od nekog ko ima iskustvo Sebe, i kome je poznata njegova Priroda. Razlog je u tome to igra Uma i njegovo znanje nije potpuno, i to mu fali mnotvo sitnica koje ne moe da imitira i zna ako nije doivio to iskustvo. Tako da je Um koji stoji ispred Budnog ovjeka momentalno razotkriven.

Unutar Zen-a postoji jedna zanimljiva reenica za takve ljude.Bazdi na Zen ili Zaudara na Zen.Poto je Um koji imitira prepun duhovnih reenica, postulata, tzv. vrlina i slino s kojima Istinska Spoznaja nema nikakve veze. Ona nije nimalo duhovna. Dapae, s tim to nije nimalo duhovna ona prevazilazi i materiju i duhovnost, i zato smije biti sasvim obina i jednostavna, prosta u izraavanju, jednostavna u ispoljenju. Nema kienja niti pokuaja prikazivanja sebe u drugaijem svijetlu.

Misliti Znanje, a ne ivjeti ga je odlika Uma. Odlika Ne-Uma je ivljenje znanja bez znanja o znanju. ovjek koji ivi Znanje ne zna nikakvo znanje, on JESTE to znanje. Razlika izmeu znanja Uma i Istinskog Znanja je u tome to Istinsko Znanje nije Znanje u smislu znanja informacija, tekstova ili tome slino, ve je to Stanje Svijesti. Znati, jeste BITI TO, tj. Biti Stanje Svijesti.Nemojte sebi dozvoliti da o bilo kojim informacija previe razmiljate, prepustite se njima, kada ste shvatili da su te informacije korisne i ako elite da ih ivite. Sve to nauite morate proivjeti, provjeriti u praksi. MenTalno manipuliranje nee vas dovesti do Spoznavanja Sebe. Morate svaki segment koji imate Direktno Doivjeti, tek tada se deava Integracija i Istinsko Znanje o Sebi.O tome koliko prana u nama ima, koliko akri i njihove funkcije, ili teorije o Shakti nee vas dovesti do spoznavanja toga, ve Direktno Iskustvo. A da biste njega zadobili morate biti jasni to elite, tj. morate imati Ispravan motiv i cilj i naravno nain Rada.

3. Opsjednuti EGOMVeina vas, u koliko nije gledala, sigurno je ula za film Egzorcist, ili pak pojam opsjednutosti ovjeka demonom. No, to ako opsjednutost ne postoji samo u filmovima, to ako su stvari puno, puno gore, to ako je skoro pa svaka osoba na ovoj planeti opsjednuta?

Prema onom to danas moemo vidjeti, da, demon se nalazi u svima nama, ivi nae ivote a da toga nismo niti svjesni, ali danas znamo ime tog demona, EGO. Ego ili iluzorno ja, je demon koji je preuzeo na um, koji ivi na ivot a da mi toga nismo niti svjesni. Izuzmemo li malu djecu, skoro pa svaka osoba na ovoj planeti, opsjednuta je. Skoro kod svake osobe, potisnuto je istinsko ja, i kontrolu je preuzeo EGO, iluzorno ja.

EGO Iluzorno jaEgo, ili Iluzorno ja, je veo koji prekriva nae sebstvo, nae istinsko ja. Mi nismo ego. Ego je varka koju su stvorili nai roditelji, drutvo, okolina, sustav, Kada smo se rodili, imali smo svoje autentino sebstvo, no tada smo uz pomo roditelja, rodbine, blinjih, drutva, sustava, poeli stvarati lano sebstvo. Da smo kranin, katolik, grjenik, bogati, siromani, dobri, loi, posluni, neposluni, sposobni, nesposobni, lijepi, runi, stvarali su lanu sliku o nama, a mi smo je sa vremenom prihvaali kao istinu, i tako gradili Ego, iluzorno ja, lanu sliku o samome sebi i prihvaali je kao sebe, ono to jesmo. Dali su nam ime, oko imena stvorili ambicije i usmjerenost. Roditelji su nam usadili vlastita uvjerenja, vjerovanja. Blinji su nam usadili vlastita uvjerenja, vjerovanja, ba kao okolina i kompletno drutvo, sustav.

Malo pomalo na naem egu radilo se putem kole, crkve, koleda, sveuilita, medija, i tako sve dok ne zaboravimo svoje nevino isto bie, istinsko ja, i poistovjetimo se sa iluzornim ja, egom (demonom). Ego ima sve elje, ambicije, potrebe da uvijek bude u pravu, na vrhu svega. Ego nikada ne doputa da bar na tren ugledamo vlastito autentino sebstvo, istinsko ja, slobodu i ljubav koja jesmo, ve proizvodi nevolje, patnju, sukobe, razoarenja, strah, elju za kontrolom, moi, posjedovanjem, kako bi nas drao to dalje od nas samih.

Traenje istine treba poeti upravo s te toke: odbacivanjem svega u to vjerujete da jeste, to su vam blinji, drutvo, okolina, rekli da jeste. Vi to niste, jer nitko ne zna tko mi zapravo jesmo, osim nas samih. Ne znaju to ni nai roditelji, blinji, prijatelji, partner, uitelji, sveenici, drutvo, isto kao to ni mi ne znamo tko su oni, to mogu znati samo oni sami. Sve to drugi govore o nama, pogreno je. Odbacimo to, napustimo ego. Odbacivanjem ega, odnosno uvjerenja, vjerovanja, strahova i lai o nama samima koje ine ego, otkrit emo vlastito bie, istinsko sebstvo, istinsko ja, sreu, slobodu, bezuvjetnu ljubav koja jesmo.

Djeca se ne raaju s egom. Ego je proizvod blinjih, drutva, religije, kulture Ego je izvor svih problema, ratova, sukoba, nasilja, ljubomore, strahova, patnje. Ego tei za uspjehom, dokazivanjem, da bude u pravu, neprestano se usporeujui sa drugima i eli imati sve, kada mu u tome ne uspijeva, vrijea se. Netko je ljepi od vas i to vas vrijea. Netko je bogatiji od vas i to vas vrijea. Netko je pametniji od vas i to vas vrijea, bezbroj stvari vas vrijea a vi to ni ne znate. Ali ne vrijeaju vas zapravo stvari, ve ego, vi ste uvrijeeni zbog ega. Za ego je sve natjecanje, dokazivanje, igra. Cijelo ovjeanstvo danas igra igre, to je jedna opa olimpijada koja traje na cijelom svijetu, ve tisuama godina. Pojedinac se bori za svoj put prema gore, a svi ostali povlae ga prema dolje, jer na vrhu ima mjesta samo za jednoga. To je natjecanje demona, ega, i ono vam postaje tako vano da posve zaboravljate da je drutvo, vai uitelji, usadili u vas taj ego. Od djejeg vrtia do sveuilita, to svi oni rade? Svi jaaju va ego. Sve vie akademskih titula dodaje se vaem imenu i vi se poinjete osjeati sve veim. Ego je najvea la koju ste prihvatili kao istinu.

Kad bi svatko postao svjestan stanja bez ega, sva ova olimpijada koja se odrava na cijelom svijetu, jednostavno bi se zaustavila. Nitko se ne bi elio popeti na vrh, svi bi uivali i veselili se ondje gdje jesu. Ego vas prisiljava da ekate. Veselit ete se sutra kad uspijete. Danas, naravno, morate patiti, morate se rtvovati. elite li uspjeti sutra, danas se morate rtvovati. Morate zasluiti uspjeh i zbog toga radite sve vrste gimnastike. A u pitanju je samo malo vremena u kojem treba trpjeti, a tada nastaje veselje.Ali to sutra nikako da doe. Ono nikad nije ni dolo. Sutra jednostavno znai ono to nikad ne dolazi. Sutra je prekrasna strategija koja vas odrava u patnji. Ego se ne moe veseliti u sadanjosti. On ne moe postojati u sadanjosti, ve postoji samo u budunosti i u prolosti u onom to vie ne postoji, ili to jo ne postoji. Prolosti vie nema, budunosti jo nema, ni jedna ni druga ne postoje. Ego moe postojati samo s onim to ne postoji, jer on je sam nepostojei. U sadanjosti, u jednom istom trenutku, neete pronai ego u sebi, ve samo tihu radost, tiho i isto nita.

Budui da je ego la, iluzija koju smo prihvatili kao stvarnost, postoje trenuci kad smo bez njega. On moe postojati samo ako ga podravate. Iluzije, lai je potrebno snano podravanje novim iluzijama, laima kako bi opstale. Istini ono nije potrebno, u tome lei ljepota istine. Ali lai, iluziji? Morate je stalno stvarati da je tu i tamo potaknete, jer ona neprestano tone. Dok je uspijete potaknuti na jednoj strani, ona potone na drugoj.I to je ono to ljudi ine cijeli ivot, pokuavaju uiniti da iluzija, la izgleda kao istina. Kad imate vie novca, imate i vei ego, neto vri od ega siromana ovjeka. Ego siromana ovjeka je tanak, on si ne moe priutiti vei ego. Ako postanete predsjednik vlade ili predsjednik drave, va e se ego napuhati do krajnjih granica. Tada vie ne hodate po zemlji.Cijeli na ivot, potraga za novcem, mo, ugled, ovo i ono, sve to nije nita drugo nego potraga za novim uporitem, potraga za novom zatitom, da biste nekako zadrali iluziju, la. A sve vrijeme znate da smrt dolazi. Sve to uinite, smrt e unititi. A ipak se ovjek i dalje nada, protiv svih nada on gaji nadu: moda svi umru, osim mene.Na neki nain to je istina. Uvijek ste vidjeli da drugi ljudi umiru, nikad niste vidjeli sebe da umirete. Zato to izgleda istinito i logino. Ovaj ovjek umre, onaj ovjek umre, a vi nikad ne umirete. Vi ste uvijek tu da ih alite, vi uvijek idete s njima na groblje da se oprostite od njih, a tada opet poete kui.Ne dajte se zavarati time jer svi su ti ljudi isto radili. A nitko nije izuzetak. Smrt doe i uniti svu la, iluziju vaeg uma, vaeg ugleda. Smrt doe i jednostavno izbrie sve. togod uinimo sa svojim ivotom nije nita drugo nego pisanje na vodi, ak nije ni pisanje na pijesku, nego na vodi. Niste jo nita ni napisali, a ve je svega nestalo. Ne uspijete to ni proitati. Prije nego proitate, svega nestane.Ali mi i dalje gradimo kule u zraku. Budui da su one iluzija, temeljene na laima, potrebno ih je stalno odravati, stalno se truditi, danju i nou. A nitko ne moe paziti na to dvadeset etiri sata dnevno.

I zato katkad, unato vama, jave se trenuci kad na as ugledate stvarnost bez ega koji funkcionira kao prepreka. Zapamtite da unato paravana ega kojim se kriju prave namjere, unato vama, ti trenuci ipak postoje. Svatko ih jednom doivi. Na primjer, svake noi kad zapadnete u dubok san, san je tako dubok da ne moete ak ni sanjati, tada ego nije vie va temelj, sve su njegove funkcije nestale. Dubok san bez snova vrsta je male smrti.U snu bez snova ego posve nestaje, jer kad nema razmiljanja ni snova, kako moete odrati iluziju? Ali spavanje bez snova traje tek kratko vrijeme. U osam sati zdravog sna, ono ne traje vie od dva sata. A sama ta dva sata vas revitaliziraju. Doivite li ta dva sata duboka spavanja bez snova, ujutro ete se probuditi kao novi, svjei, oivjeli. ivot ponovno postaje uzbudljiv, dan se ini kao dar. Sve izgleda kao novo jer ste vi novi. I sve se ini prekrasnim, jer ste vi u prekrasnom prostoru.Sto se dogodilo u ta dva sata kad ste zapali u dubok san- u ono to Patahjali i joga zovu suuupti, spavanje bez snova? Ego je nestao. A nestajanje ega vas je revitaliziralo, pomladilo. Nestankom ega, premda u dubokom stanju bez svijesti, doivjeli ste Boga. Patanjali kae da nema razlike izmeu spavanja bez snova suuupti i krajnjeg stanja stopljenosti s Apsolutom samadhi. Nema mnogo razlike premda ipak postoji razlika. Razlika je u svijesti. U snu bez snova vi niste niega svjesni, u stanju samadhi vi ste svjesni, ali stanje je isto. Vi se kreete k Bogu, kreete se k univerzalnom sreditu. Nestajete u vanjskoj razini i pribliavate se sreditu. I upravo taj dodir sa sreditem tako vas pomlauje.

Budui da je ego iluzija, on katkad nestaje. Najdragocjenije vrijeme je spavanje bez snova. Zato zapamtite spavanje je vrlo dragocjeno, nemojte ga propustiti ni zbog kojeg razloga. Za odravanje ega, odnosno lai, iluzije, potrebno je mnogo energije, jer stvaranje novih lai, novih iluzija je teak posao.

Ljubav je drugi fenomen, jedan od najmonijih, kad ego nestaje, a vi ste svjesni, potpuno svjesni, vi pulsirate, vibrirate. Vie niste individualist, ve ste izgubljeni u energiji cjeline.Tada polako, polako, neka to postane va nain ivota. Ono to se dogaa na vrhuncu ljubavi mora postati vaa disciplina, ne samo iskustvo, nego disciplina. Tada sve to inite i kamo god poete.. .rano ujutro sa suncem koje izlazi, sve e imati isti osjeaj, sve e biti isto upijanje postojanja. Kad legnete na tlo pod nebom punim zvijezda, doivjet ete isto stapanje.

Kad legnete na zemlju, osjetit ete se jedno sa zemljom.Polako, polako, ljubav vam mora dati klju kako da budete zaljubljeni u samo postojanje. I tada ete ego prepoznati kao iluziju, bit e koriten kao iluzija. A kad ga tako koristite, on nije opasan.Ima nekoliko drugih trenutaka kad ego otpadne sam od sebe. U trenucima velike opasnosti, kad na primjer vozite auto i iznenada vidite da e se dogoditi nesrea. Izgubili ste kontrolu nad automobilom i ini se da ne postoji mogunost da se spasite. Udarit ete u drvo, ili u kamion koji vam vozi ususret, ili ete pasti u rijeku, to je apsolutno sigurno. U tim trenucima ego iznenada nestaje.Zbog toga je tako privlano nai se u opasnim situacijama. Ljudi se penju na Everest. To je duboka meditacija, a oni to moda razumiju, a moda i ne.

Prihvaanjem ega, iluzornog ja, odnosno lai, iluzije kao istine, izgubili smo dodir sa izvorom, a samim time izgubili smo i smisao ivota, to je kao da drvo izgubi dodir s vlastitim korijenjem. Tada nema cvijea, a lie pone otpadati. Lie padne, a novo ne nikne. Sokovi prestaju protjecati, vie ne postoji ivotna snaga. Drvo umire, ono postaje mrtvo.I drvo e moda poeti filozofirati, ono moe postati egzistencijalist, poput J. P. Sartra ili nekoga drugog. I pone govoriti da u ivotu nema cvijea. Da ivot nema cvijea ni mirisa, da nema vie ni ptica. I drvo moe poeti govoriti da je uvijek tako bilo, a nai su preci bili samo u zabludi kad su mislili da su cvjetovi. Oni su to samo zamiljali. Uvijek je bilo tako, proljee nikad nije ni dolo. Ljudi su samo fantazirali. Ti prosvijetljeni ljudi jednostavno su zamiljali, fantazirali su da cvijee cvijeta i da postoji velika radost, da ptice lete, a Sunce sja. Ali niega nema, sve je tama, sve je sluajnost, nita nema smisla. Drvo bi to moglo rei.A prava stvar nije u tomu da nita nema smisla, da vie nema cvijea, da cvijee ne postoji, a miris je samo fantazija, ve je drvo jednostavno izgubilo kontakt sa svojim vlastitim korijenom.Ako niste ukorijenjeni u svoju prosvijetljenost, svoje bie, ono to jeste, neete cvjetati. Neete pjevati, neete znati to je slavlje. A kako ete onda znati Boga, ako ne znate za slavlje? Vi ste zaboravili kako se plee,. Vae drvo je suho, vaa ivotna snaga je nestala. Morati ete ponovno pronai svoje korijene. Gdje ete ih pronai? Oni se moraju pronai ovdje i sada.

4. Jednostavna Istina

Pie: dr. Laura di Giorgio

Nije vano zanima li vas duhovni rast ili znanost, sve te stvari temelje se i proizlaze iz jednog naela naela Jednosti, i na jednom zakonu zakonu Jednoga

Na ovu temu osjetila sam se ponukanom pisati jer u tako odgovoriti na mnotvo pitanja koja su mi stigla elektronikom potom, pitanja o tome kako i zato sa svojim umom moete initi kojekakve stvari, kako i zato moete rijeiti neke zagonetke probleme i drugo. Veinu odgovora dobit ete ne samo itajui ovaj lanak nego i izvodei vlastite eksperimente s podacima koje ovdje iznosim, budui da je osobno iskustvo najbolji nain da shvatite odreene ideje.

Nije vano elite li pritom samo doznati poneto o primjeni hipnoze, zanima li vas duhovni rast ili znanost. Ovdje vam nudim tek djeli, vrh ledenog brijega, jer se na tome temelji sve, sve u vaem umu, tijelu, ivotnom iskustvu i cijelom univerzumu. Dapae, svako iskustvo iz svog svakodnevnog ivota moete iskoristiti kako bi to naelo to bolje osvijestili i pribliili svjesnom doivljavanju ivota. Poslije toga preostaje vam da ga ivite i svjesno izraavate u svakodnevnom ivotu.Jedan ivot koji sve proimaPostoji samo jedna beskrajna inteligentna iva energija koja proima sve u kozmosu, vidljivo i nevidljivo, poznato i nepoznato. A ljepilo koje sve to dri na okupu je ljubav. Zato se kae da je ljubav jedini zakon, da iz njega proizlaze svi drugi zakoni pa ete tako univerzalnom ljubavlju ispuniti i sve ostale zakone.

Za sada, dok sjedite i itate ovaj tekst, na trenutak zamislite kako se proteete onkraj granica vlastitog tijela i obuhvaate cijeli univerzum. On je beskonaan, ali ne dajte se obeshrabriti: posluite se matom i zamislite kako se proteete univerzumom, onoliko daleko koliko vam to mata doputa, obuhvaate vrijeme i prostor, sve vidljivo i nevidljivo. Zamislite da je cjelokupni kozmos tek jedna stanica vaeg tijela. I recite u sebi: JA SAM TO TO JESAM JA SAM SVE TO.

Uinite li to doista cijelim srcem mogli biste primijetiti da vam se disanje mijenja, da vie ne diete samo fizikim tijelom ve vam se ini da diete cijelim univerzumom, da ste sam ivotni dah tog univerzuma, JEDAN IVOT koji sve proima. Ponavljanjem te vjebe u tijelu ete uspostaviti nove neuroloke veze. Postii ete i puno vie, no na vama je da otkrijete to. Ako do sada niste prakticirali neto slino dijelu vaeg uma sve to init e se proizvod bujne mate, ne kakav mentalni trip, no budete li to i dalje inili uoit ete stvarne promjene u svom fizikom tijelu, osjeati ete se laki. Vae e se tijelo moda i spontano izlijeiti jer ete ivotnoj energiji dopustiti da kroz njega slobodno protjee. Moda ete se poeti i pomlaivati, oslobodit ete put novim vjetinama za koje do tada niste ni sanjali da ih posjedujete. Vie neete osjeati strah (znate li da ste vi sve, koga i ega se moete bojati?) i zavoljet ete sve to ini va svijet znajui da ste to sve vi, da je to sve jedna dragocjena stanica vaega tijela, jedan aspekt vaega ja.

Rekoh da e se dijelu vaeg uma sve to initi kao proizvod bujne mate. Postoji naime, dio vas koji znade i pamti, ak i kada toga niste svjesni, da ste sposobni osjetiti istinu, bilo da je svjesno priznajete ili je u nedostatku svojeg nerazumijevanja nastojite negirati. Ako vam ovo o emu piem nije dovoljno od vlastitog JA, moete zatraiti nekakav znak, nekakav dokaz, i dobit ete ga u obliku koji vam najvie odgovara, pod uvjetom da ste ga, dakako uistinu eljeli dobiti.

Dio znanstvenika rei e vam da je od cjelokupne ljudske DNK aktivna tek treina te da su ustanovili da ljudske misli i emocije utjeu na DNK i pokreu njezine ne aktivirane dijelove. To znai da raspolaete s vie informacija i da moete raditi vie stvari. Postoji mnotvo tehnika i umjetnih ureaja za razvoj individualnih potencijala i aktivacija DNK, ali ono to je kljuno, ono to vas doista moe pogurati naprijed vaa je svijest o meusobnoj isprepletenosti cjelokupnog ivota i razvoj vae sposobnosti da bezuvjetno volite.

Vaa sposobnost da volite ovisit e o percepciji. Promotrite li nekoga ili neto i percipirate ga, njega ili nju, kao neto to nema veze s vama, ponete li razmiljati o tome po emu se od vas razlikuju ili o tome da rade stvari koje vam se ba i ne sviaju, bit e vam tee. Ponete li gledati dalje od vanjtine, ponete li se fokusirati na zajedniki nazivnik svih stvari, usredotoite li se na jednu energiju, na jedan ivot koji struji apsolutno svime, a time i onime to vam djeluje stvarno i nestvarno s vama doivite kao dio sebe, bit e vam mnogo lake.

Na taj nain moete razrijeiti svaki unutarnji konflikt, ali i svaki konflikt kojemu ste moda izloeni u vanjskom svijetu: naa tijela posjeduju razliite stanice i organe, namijenjene razliitim funkcijama. Njihova ih razliitost ne ini ni boljima ni loijima, a svi skupa rade na tome da nam tijelo funkcionira kao skladna cjelina. Isto vrijedi i za sve drugo na svijetu.

Sadanji trenutak je trenutak moiinjenica o postojanju Jedne beskonane sveproimajue inteligencije esto se izraava u terminima JEDNOGA UMA, u izjavama kako taj jedan um obuhvaa sve to postoji, a taj jedan um, je va um. I upravo vam je zato dostupno cjelokupno znanje, prolo, sadanje i budue. tovie, postoji samo jedno vrijeme, SADA, kojeg nazivaju i vjenou, bezvremenou ili simultanim vremenom. I kakav god bio va doivljaj, moete ga iskusiti samo u sadanjem trenutku, a sadanji trenutak je trenutak moi. Moda i razmiljate u terminima prolosti i budunosti, no svaki va emocionalni doivljaj uvijek se dogaa u sadanjem trenutku. Kada ponete prekopavati po dogaajima iz prolosti ili mozgati o dogaajima u eventualnoj budunosti vi ih zapravo prenosite u svoje sadanje iskustvo. A sve to vam prolazi mislima i emocijama u sadanjem trenutku izaziva bioloko-kemijske promjene u vaem tijelu. To utjee i na vae vibracije, na elektromagnetsko polje koje vas okruuje i na va doivljaj ivota.

To utjee na mnotvo stvari u vaem ivotu, u vaem okoliu i u cijelom univerzumu kojeg moete ali i ne morate biti posve svjesni. Zanima li vas vjerni opis ovog procesa moete nabaviti knjigu iz neuroznanosti i neurobiologije, moete kupiti ili unajmiti film Koji k uope znamo? A moete se i jednostavno i opustiti, samom sebi dopustiti da osjetite ljubav, zamisliti sebe zaljubljene u svaku tokicu univerzuma, usmjeriti svoju ljubav u svaki kutak univerzuma, raditi to pola sata dnevno i biljeiti promjene u svom tijelu.

Isto moete postii i tako da pomislite na neto to volite, a onda to neto, prizor, zvuk ili to ve iskoristite kao simbol i projicirajte na sve drugo to vam proe kroz glavu. Shvatite to kao da u svemu vidite lice voljene osobe. Nemate li nikakvih sjeanja na ljubav mislite na neto to u vama budi osjeaj zahvalnosti ili na neto zbog ega se osjeate dobro, sretno ili radosno, sve dok ne osjetite da vam srce otvara, da treperi od energije. A onda tu energiju usmjerite ka vanjskom svijetu. Zamislite kako tu ljubav aljete u vanjski svijet, ne samo srcem nego i svakom stanicom i atomom svog tijela. Time ete ga, usput reeno, i iscijeliti i pomladiti.

5. etiri stepenice do ljubavi (Osho)Ljubav je susretanje, organsko susretanje ivota i smrti. Ako ne spozna ljubav, ti si promaio ivot. Ti moe biti roen, moe ivjeti i moe umrijeti ali si promaio stvar. Ti si promaio nevjerojatno, beskrajno, promaio si potpuno ti si promaio intervale izmeu toga. Ti intervali su vrhunac, vrh iskustva.

Dostii to, potrebno je etiri stepenice proi. Prva stepenica: budi sada i ovdje jer je ljubav mogua samo sada i ovdje. Ti ne moe voljeti u prolosti. Mnogi ljudi samo ive u sjecanju to takoer ne moe biti ostvareno. Postoje naini kako izbjei ljubav: prolost i budunost su naini za to. Isto je da voli u prolosti ili da voli u budunosti ljubav je mogua samo u sadanjosti jer se samo sada susreu ivot i smrt u mranim intervalima koji ti se dogaaju. Ti mrani intervali su uvijek prisutni, uvijek prisutni, uvijek sadanjost.

To nije nikada prolost i nije nikada budunost. Ako razmilja previe a razmiljanja su uvijek o prolosti ili o budunosti tvoja energija e uvijek biti odvraana od tvojih osjeanja. Osjeanja su sada i ovdje. Ako se tvoja energija kree uzorom razmiljanja, tada nee imati dovoljno energije da se kree kroz osjeanja tako ni ljubav nee biti mogua. Stoga je prvi korak sada i ovdje:

Budunost i prolost donose mnogo misli: razmiljanja unitavaju osjeanja. I osoba koja je previe opsjednuta mislima, malo po malo sasvim zaboravi da ima i srce. ovjek koji je previe u mislima, malo po malo se pone kretati ka prostorima gdje osjeanja ne govore. Ne sluajui osjeanja, malo po malo, ona ce te napustiti. Postoje milijuni i milijuni koji ne znaju to srce znaci. Oni misle da je srce samo obina pumpa.

Njihova sva koncentracija je u glavi. Glava je jedna krajnost; ona je potrebna, ona je dobar instrument, ali ona mora biti koritena kao sluga. Ona ne smije biti gospodar. Jednom kada glava postane gospodar a srce se potisne, ti e ipak ivjeti, i jednom e i umrijeti ali nee znati to je to Bog jer nisi spoznao ljubav.

Isti mrani interval, koji se prvo dotakne, izgleda kao ljubav ostane due u tome,

to postaje Bog. Ljubav je zaetak Boga ili, Bog je najvii vrh ljubavi.

Druga stepenica ka ljubavi je kako nauiti transformira svoje otrove u med.. jer

mnogi ljudi vole ali njihova ljubav je zatrovana raznim otrovima- mrnjom, ljubomorom,

ljutnjom, posjednitvom. Tisuu i jedan otrov okruuje tvoju ljubav. Ljubav je delikatna.

Samo pomisli na ljutnju, mrnju, ljubomoru posjedovanje: kako moe ljubav opstati?

Prvo, ljudi se kreu glavom a zaboravljaju srce oni su u veini. Zatim, ona manjina i

ivi neto sa srcem ali oni, takoer, imaju odreenu slabost: ono malo svjetlosti ljubavi je

okrueno ljubomorom, mrnjom, ljutnjom, sa tisuu i jednim otrovom. Tako cijelo putovanje

postaje gorko. Ljubav je put izmeu neba i pakla, ali to je dvosmjerni put koji vodi i dolje i

gore. Ako ima otrova to ce te odvesti dolje ui e u pakao, a ne u nebo. Umjesto da

dospije do melodije, tvoj ivot biva muna buka konfliktna, prometna buka;

pobjenjela buka svjetina koja urla, a ne zna za harmoniju. Tako e ostati na ivici ludila.

Druga stvar koja se mora zapamtiti je kako nauiti da svoj otrov pretvori u med.

Kako da to transformira? Postoji jednostavan proces. Zapravo, zvati to transformacijom

nije u redu jer ti zapravo ne ini nita, ti samo treba da si strpljiv. To je jedna od najveih

tajni koju ti mogu reci. Pokuaj to. Kada bijes doe, Ti ne treba da radi nita: zato sjedi,

uivaj i promatraj. Ne budi protiv toga, ne budi za to. Ne surauj sa time, ne potiskuj to.

Samo promatraj, budi strpljiv, samo gledaj to se dogaa.., dopusti da se to podie.

Zapamti jednu stvar: nikada ne ini nita na raspoloenju dok te otrov posjeduje,

samo ekaj. Kada se otrov pone mijenjati u neto drugo To je jedan od bazinih zakona

ivota da se sve neprestano mijenja u sebi suprotno. Isto kao kada ti govorim da se

mukarac mijenja u enu, ena mijenja u mukarca, postoje periodine promjene u tebi -

dobar ovjek postaje lo, lo ovjek postaje dobar, svetac ima grjenikih trenutaka, kao

to i grjenik ima svetih trenutaka. Samo treba ekati.

Nemoj glumiti ako te ljutnja obuzima, inae e se .. pokajati, i stvoriti e lanac

reakcija i ui u karmu. To je osnovno znaenje ulaska u karmu. Uini bilo to kada si u

negativnom trenutku i ti e tako biti u lancu reakcija kojemu nema kraja. Kada si

negativan uini neto i to drugo ce biti negativno, a to drugo je ve spremno da i ono uini

neto negativnost stvara vie negativnosti. Negativnost izaziva vie negativnosti, ljutnja

donosi vie ljutnje, neprijateljstvo donosi vie neprijateljstva i stvari se tako kreu dalje. . . i

ljudi tako bivaju zapetljani jedni sa drugima iz ivota u ivot. I oni to tako nastavljaju.

Saekaj, Kada si ljut, to je trenutak za meditaciju. Ne traci taj trenutak u nita: ljutnja

je stvorila toliko monu energiju u tebi to moe biti uniteno. Ali energija je neutralna -

ista energija koja unitava moe i da stvara. Saekaj. Ista energija koja moe razmrskati

moe donijeti i ivot samo saekaj. ekati, nita ne raditi u urbi i jednoga dana e biti

iznenaen, uoiti e unutarnju promjenu. Ti si prepun ljutnje, a taj bijes napreduje sve

vie i mora doi do svog klimaksa.., a onda se toak okrene. I ti moe vidjeti kako se to

cak okree i kako se ljutnja oputa, energija se ostvaruje i ti ponovo biva u pozitivnom

raspoloenju kreativnom raspoloenju. Sada ti moe neto uraditi. Sada uradi neto.

Uvijek ekaj na pozitivno raspoloenje.

I to to ja govorim nije potiskivanje. Ja ne kaem da treba da potiskujete negativno.

Ja govorim da promatrate negativno. Sjeti se razlike, uvijek se sjeti velike razlike u tome.

Ja vam ne kaem da sjedite na vrhu negativnosti, da zaboravi negativno, da uini neto

protiv toga ne, ja vam to ne govorim. Ja vam ne kaem da se smijete kada ste gnjevni.

Ne, taj osmijeh bi bio laan, ruan, toboan. Ne osmjehuj se ako si ljut. Tada se zatvori u

sobu, stavi ogledalo ispred sebe, suoi se sa svojim ljutitim licem. Nema potrebe da to

pokazuje bilo kome drugome. To je tvoj posao, to je tvoja energija, to je tvoj ivot i ti treba

da eka pravi trenutak. Idi pogledaj se u ogledalu, vidjeti e crveno lice, crvene oi,

ubojica je tamo. Dali si ikada pomislio da svako krije ubojicu u sebi? Ti isto tako nosi ubojicu u sebi. Nemoj misliti da ubojica bitie negdje drugdje neko drugi je ubojica koji ubija. Ne, svako posjeduje mogunost da poini ubojstvo. Ti nosi samoubojstveni instinkt u sebi.

- Samo pogledaj u ogledalo: to je tvoja klima ti treba da se poistovjeti sa time. To

je dio rasta prema samospoznaji:

Ti si uo vie puta: od Sokrata sve do danas:. Spoznaj sebe ovo je put ka spoznaji

sebe. Spoznaj sebe, ne znaci da sjedi u tiini i ponavlja: Ja sam Brama, ja sam dua,

ja sam Bog, ja sam Ovo sve kojetarije. Spoznaj sebe, znai spoznati sve svoje klime,

sve mogunosti ubojica, grenik, kriminalac, svetac, sveti ovjek u tebi: vrlinu, Boga, avola.

Spoznaj svoje podneblje, itav niz toga i spoznavi to, ti e otkriti tajnu, klju.

Ti e vidjeti da ljutnja nee moi biti tu zauvijek ili je to mogue? Ti nisi probao to.

Probaj to to ne moe biti prisutno zauvijek. Ako ne uini nita, nita se nee ni dogoditi.

Da li moe ljutnja tu ostati uvijek i zauvijek? Nita tu ne moe ostati dovijeka. Srea dolazi i

odlazi, nesrea dolazi i odlazi. Moe li uoiti taj jednostavni zakon? da se sve mijenja,

nita ne ostaje stalno. Sloga, zato biti u urbi? Ljutnja ce doi, onda ce proi. Ti samo

ekaj, imaj malo strpljenja. Samo se pogledaj u ogledalo i saekaj. Dopusti da je ljutnja tu,

neka ti se lice izopai i postane ubilako ali saekaj, promatraj. Nemoj to potiskivati, a

nemoj ni glumiti ljutnju i ubrzo e primijetiti kako ti lice biva meke, oi mirnije i kako se

energija mijenja muko se pretvara u enstvenije i ubrzo e biti ispunjen sjajem. Isto

crvenilo koje je obiljeavalo ljutnju sada je odreeni sjaj, ljepota na tvom licu, u tvojim

oima. Sada izai vani: dolo je vrijeme za pokazivanje.

Pokazuj se kada si pozitivan. Ne forsiraj pozitivno, saekaj da pozitivno doe od

sebe. To je tajna. Kada kaem: Nauci da mijenja svoj otrov u med to znaci sve ovo

prethodno.

I tree: podijeli sa drugim. Sve to doe negativno neka Buddhe samo tvoje. Sve to

je pozitivno podijeli. Obino ljudi dijele svoje negativne emocije, oni ne ele da dijele svoje

pozitivno. ovjeanstvo je sasvim glupo. Kada su sretni oni to ne ele podijeliti, ponaaju

se jadno. Kada nisu sretni ljudi su spremni to podijeliti sa drugima, ispoljavaju se. Kada se

ljudi smjekaju, oni to rade veoma rezervirano, ekonomino samo tako, kao do sada. Ali

kada su ljuti onda su potpuno bijesni. Trea stepenica je znati dijeliti pozitivno. To ce uiniti

da tvoja ljubav tee nalik rijeci, da se rodi iz tvog srca. Tvoja dilema srca ce poeti da se

kree kada ti bude dijelio.Ja sam uo veoma udnu izjavu Jorge Luis Borhesa. Sasluajte:

Daj to to je sveto psima,

Baci te bisere pred svinje.

Za ono zato je nuno davati.Ti si uo drugaije: Ne bacaj pisma, ne bacaj bisere pred svinje, jer te nee

razumjeti. No, stvar nije u tome to ti daje bisere, svetinje, ljubav ni to kome ti daje, u

tome nije stvar. Stvar je u tome da ti daje. Kada ima, ti tada i daj.

Gurdijev je obiavao da kae: Sve to tedim je izgubljeno, a sve to dajem to je

moje. Sve to sam dao jo je sa mnom, a sve to sam sakupljao je nestalo, otilo. Istina,

ti ima samo ono to podijeli. Ljubav nije vlasnitvo koje treba tedjeti, ono je blistavo i

miris koji se mora dijeliti, a to vie dijeli, toga vie ima; to manje daje manje i dobiva.

to vie dijeli to vie i dobiva, vie se rada iz tvoje najdublje unutranjosti, to je

beskonano, vie jo vie donosi. Pusti vodu sa izvora i jo vie ce nabujati. Ne pusti li tu

vodu, zatisne li izvor, brzo e postati jadan i nee jo dugo vrelo djelovati. Malo po malo

ce izvor presahnuti, biti odsjeen; a voda koja je u izvoru e nestati, bie ustajala, prljava.

Voda koja tee je svjea Ljubav koja se daje je svjea.

Zato je trea stepenica ka ljubavi dijeliti svoje pozitivnosti, dijeliti svoj ivot, dijeliti

sve to ima. Sve to je divno u tebi nemoj tedjeti. Svoju mudrost dijeli; svoju molitvu

dijeli; svoju ljubav, svoju sreu, zadovoljstvo dijeli. Da, ako ne moe nai nikoga za to ti

podijeli sa psom, ali dijeli. Podijeli sa kamenom, ali dijeli. Kada ima bisere, daj ih nekome

- ne razmiljaj da li je to svetac ili svinja samo ih daj. Za ono zato je nuno davati.

Sakupljati truje srce. Svakojako sakupljanje je otrovno. Ako dijeli tvoj sistem ce biti

osloboen otrova, i zato ne brini o tome da li to on zasluuje ili ne. Nemoj ni ekati zahvalnost.

Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da neto podijeli sa njom. Nikako drugaije

- ne oekuj, nadajui se duboko u svom srcu da ce on biti zahvalan jer si neto podijelio s

njime. Ne, budi zahvalan da je on spreman da te saslua; da podijeli svoju energiju sa

tobom: da je on spreman da slua tvoju pjesmu, da je spreman da gleda tvoj ples, da kada

ti prie da mu neto da ne biva odbijen. . . on te moe odbiti.

Dijeliti je jedna od najveih spiritualnih vrlina, jedna od najvrednijih spiritualnih vrlina.

etvrta stepenica je biti nita. Jednom kada pomisli da si netko, ti zastaje, ljubav

se tada ne razlijeva. Ljubav se odliva samo od onog koji je nitko. Ljubav bitie samo u

onome koji spozna nita.

Samo kada si prazan tada je ljubav u tebi.

Kada si ispunjen egom, ljubav nestaje.

Ljubav i ego ne mogu zajedno.

Ljubav moe bitisati sa Bogom ali ne i sa egom. Ljubav i Bog su slini. Ljubav i ego

ne mogu zajedno. Zato budi nitko. Nita je vrelo svega, ono je izvor beskraja. . . nita je

Bog. Nita znaci nirvana.

Budi nita! Biti nita moe te dovesti do svega. Biti neto ili netko, samo gubi. Ako

bude nita, tada e stii svom domu

6. Samovolja ili otputanje

Cilj i svrha naeg razvoja je sve vee usklaivanje nae volje s Bojom voljom (ljubavi) da bismo bili sretni u mjeri u kojoj smo postigli to usklaenje. To znai uti Boga u svom srcu to je krajnji cilj razvoja. Da bismo to mogli moramo se odrei strahova, pogrenih shvaanja. Ali to takoer znai odricanje od stava koji kae: Ja jedino mogu biti sretan ako taj i taj napravi ovo ili ono, ili mi ivot odgovara na nain kako sam ja to zamislio. I onda nam odricanje od samovolje izgleda kao skok u ponor, jer izgleda da se moramo odrei neeg dragocjenog bez ega nije mogue ivjeti. U naim odnosima je lako promotriti taj unutarnji pritisak koji kae mora me voljeti, a koji onda stvara upravo suprotan odgovor. Ljubav nikada ne moe biti iznuena, makar drugoga lovili na med, ipak je ispod strah da ne moemo ivjeti bez te osobe dakle to je prisila. Osoba koja radi na sebi, sretat e se neprestano s tom napetosti u sebi, tim strahom i tim ustrajavanjem. Ta napetost je uvijek rezultat borbe tame i svjetla u nama. Da bismo u tome uspjeli moramo proi kroz ono to smo stvorili, a to je bol i zbunjenost, praznina i strah. Kakvo god da je to stanje mi ga moramo prihvatiti, tako da ga moemo istraiti, razumjeti, pa tako i razrijeiti. Trebamo znati da je to stanje samo privremeno, jer e inae otpor prema otputanju, ma o emu se radilo, biti prejak. Ta odluka prema otputanju mora se esto ponavljati. To znai da se moramo odrei elje, ali to ne znai odrei se je zauvijek. Privremeno se moramo odrei od tko, to, gdje, kada i kako ispunjenja elje. Jer inzistiranje na ispunjenju nae elje na odreeni nain, esto ometa njeno ispunjenje. Ako budemo imali povjerenja u Boju volju, elja e se ispuniti ali u drugaijoj emocionalnoj klimi, i to na puno bogatiji nain. Tako da je esto tono, da neto moemo dobiti tek nakon to smo se toga odrekli. Odrekli smo se inzistiranja koje je bilo rezultat straha da ako ne bude po naem da e to znaiti katastrofu, a to je samovolja. Mogli bismo rei da je to generalna dvojba koja proizlazi iz sukoba u kojem se ili borimo protiv bola, praznine i straha od usamljenosti, ili postajemo beznadni i negativno raspoloeni. To se rijetko odnosi na sva podruja naeg ivota, ali se sigurno odnosi na neka. Primjerice, mi moemo biti dominantni i agresivni da bismo pokorili druge, bilo istom silom, pametnim uvjeravanjem ili neiskrenom manipulacijom. Na taj nain nosimo se s nepovjerenjem u ivot i vlastitom prikrivenom beznadnosti. Ili idemo u drugu krajnost gdje postajemo pretjerano pokorni, jer se elimo slagati s drugima, o njima ovisiti, a ne biti neprijateljski raspoloeni, da bismo druge pomou utjerivanja krivnje natjerali da nam slue. Tu postoji prikrivena elja da dominiramo. Prilikom rada na sebi treba pronai takva prikrivena rjeenja, odnosno namjere. Ta rjeenja su privid nae uspjenosti ivljenja, odnosno izbjegavanja da osjetimo unutarnju prazninu, i kada to shvatimo bit emo dovoljno motivirani da to promijenimo. Jer ne moemo na ovaj nain dobiti stvarno ispunjenje, zapravo ga takvim rjeenjima sprjeavamo. Pretpostavimo da elimo da budemo u ljubavi s drugim ljudskim biem, ali nismo sigurni da to moemo postii kroz njegovu slobodnu volju. Pretpostavimo da tada ponemo vladati kroz posesivnost, dominaciju, ljubomoru, prisilu i zahtjevnost. To moemo initi otvoreno ili prikriveno. Takoer moemo odigravati pretjerano slabu osobu i kroz druge igre koje proizvode krivnju. Ako nas druga osoba djelomino uistinu voli, ali nas djelomino i neurotino treba, ili nas eli iskoristiti, ona e se pokoriti naim pravilima, ali e nam istovremeno i zamjerati i okrivljavati nas, mrziti nas i prkositi zbog toga, iako i ona igra nae igre. Tako, da ak i ako uspijevamo, to nas nee ispuniti, jer se stalno borimo protiv tih reakcija za koje smo suodgovorni. To stvara zaarani krug koji osnauje nau negativnu sliku o svijetu. A to e se dogoditi ako imamo hrabrosti otpustiti uzde i suoiti se sa strahom da emo izgubiti tu osobu ako prestanemo manipulirati. Ako je i izgubimo, to smo izgubili? Zar to znai da zauvijek moramo biti sami? Zar se nee nai netko tko e nas voljeti zbog nas samih, bez da zbog straha glumimo nekog tko nismo, a to jo vie umanjuje nae samopotovanje. Ali ako ta osoba ostane s nama, dobit emo neizmjernu radost da nas druga osoba eli voljeti slobodno bez naih manipulacija i dominacije. Stvorit emo povjerenje u odnosu koje e se bazirati na naoj vjeri da smo vrijedni ljubavi takvi kakvi jesmo. Znanje o naem bogatstvu podrazumijeva, kao prvi temeljni korak, da budemo dovoljno snani, dovoljno velikoduni, dovoljno ponizni, dovoljno iskreni i da ne upotrebljavamo silu na druge, bez obzira koliko mi to profinjeno radili. Jer ironija je u tome da esto ono to bismo slobodno dobili postaje nepristupano kada upotrijebimo silu. Raste na osjeaj vlastite nevrijednosti, i pojaava se osjeaj da moramo krasti, ostajemo siromani, jer samo oni koji ive svoju istinu osjeaju da zasluuju bogatstvo. Bogatstvo koje je neophodno za ivot u srei u kojem imamo ljubav, jedino moemo stvoriti kada toliko potpuno dajemo koliko elimo dobiti. Spremnost da se odreknemo samovolje poet e nam davati ono to nam je uistinu potrebno da bismo bili sretni. Postajemo sve sposobniji da bez lanog osjeaja krivnje vidimo svoje nedostatke, ogranienja, pogreke i negativnosti zbog kojih krimo Boje zakone, pa tako nismo najdublje poteni. Ako nam je najdublje ao zbog toga, ako prepoznamo da tako nanosimo bol drugima i nama samima, i ako ih iskreno elimo promijeniti, a da ne izbjegavamo strpljiv i teak rad na sebi, poniznost i bol od neophodnog suoavanja sa samima sobom, mi emo biti na Putu. Nauit emo donositi razne odluke, uvijek traei istinu. Svaki gubitak e se pokazati kao privid. Sve emo vie biti voeni istinskim razmatranjima, ne strahom od neodobravanja, o ovisnosti o dobrom miljenju drugih ljudi, niti zbog straha da ne moemo podnijeti trenutno neispunjenje. Stvarana ljudska bolest je rezultat toga to ne koristimo svoje potencijale za stvaranje dobrog ivota. Shvatit emo da nema suprotnosti izmeu naeg ispunjenja u najdubljem smislu i interesa drugih ljudi. To stanje svjesnosti u kojem uvijek traimo istinu e sve vie opaati, doivljavati i postizati neogranieno obilje koje nam Bog eli dati. Na ivot e postajati sve bogatiji, jer e se bazirati na istini i ljubavi.

7. Istina: relativna ili apsolutna?

Pie: Eckhart Tolle

S onu stranu carstva jednostavnih injenica koje se mogu dokazati, sigurnost da sam ja u pravu, a ti grijei opasno je uvjerenje u osobnim odnosima, kao i u odnosima izmeu naroda, plemena i religija. No, ako je uvjerenje ja sam u pravu, a ti grijei jedan od naina na koje se ego jaa, ako je tvrdnja da sam ja u pravu, a drugi grijee mentalni poremeaj koji pojaava odvojenost i sukobe izmeu ljudskih bia, zar to znai da ne postoji ispravno i pogreno ponaanje, djelovanje ili uvjerenje? Zar ne bi to bio moralni relativizam koji neka suvremena kranska uenja smatraju najveim zlom naega doba?

Povijest kranstva je, dakako, vrhunski primjer kako uvjerenje da iskljuivo vi posjedujete istinu, odnosno da ste iskljuivo vi u pravu, moe iskvariti vae postupke i ponaanje do toke ludila. Stoljeima se muenje i spaljivanje ivih ljudi ija su se miljenja makar i za dlaku udaljavala od crkvene doktrine ili suenih tumaenja svetih spisa (Istine) smatrala ispravnim, zato to su rtve grijeile. Toliko su grijeile da ih se moralo usmrtiti. Crkvena se Istina smatrala vanijom od ljudskoga ivota. A to je bila ta Istina? Pria u koju ste morali vjerovati, to znai, nakupina misli. Meu milijun ljudi koje je poremeeni kambodanski diktator Pol Pot dao pobiti nalazili su se svi koji su nosili naoale. Zato? Za njega je marksistiko tumaenje povijesti predstavljalo apsolutnu istinu, a prema njegovoj verziji istine, svi koji su nosili naoale pripadali su obrazovanoj klasi, buroaziji, izrabljivaima seljaka. Moralo ih se ukloniti da bi se napravilo mjesta za novi drutveni poredak. I njegova je istina bila samo skup misli. Katolika i druge crkve zapravo su u pravu kad tvrde da je relativizam, uvjerenje kako ne postoji apsolutna istina prema kojoj bi se upravljalo ljudsko ponaanje, jedno od najveih zala naega doba, ali apsolutnu istinu neete pronai ako za njom tragate ondje gdje je ne moete nai: u doktrinama, ideologijama, skupovima pravila ili priama.

to je svima njima zajedniko? Sastavljeni su od misli. Misao u najboljem sluaju moe ukazivati prema istini, ali nikada nije istina. Zbog toga budisti kau: Prst koji pokazuje prema Mjesecu nije Mjesec. Sve su religije podjednako lane i podjednako istinite, ovisno o tome kako ih promatrate. Moete ih koristiti u slubi ega ili ih moete koristiti u slubi Istine. Vjerujete li da samo vaa religija predstavlja Istinu, tada je za vas religija u slubi ega. Ako se tako odnosite prema religiji, ona postaje ideologija i stvara prividan osjeaj nadmonosti, a uz to i podjele i sukobe meu ljudima. Religijska uenja u slubi Istine predstavljaju putokaze pokraj puta ili karte koje su nam ostavila probuena ljudska bia kako bi nam pomogla u duhovnome buenju, u oslobaanju od poistovjeenost s oblikom.

Postoji samo jedna apsolutna Istina, a sve ostale istine izviru iz nje. Kad pronaete tu Istinu vae e djelovanje biti u skladu s njom. Ljudsko djelovanje moe odraavati Istinu, kao to moe odraavati i privid. Moemo li Istinu pretoiti u rijei? Moemo, ali te rijei, dakako, nisu sama istina. Samo ukazuju na nju. Istina se ne moe odvojiti od onoga tko jeste. Vi jeste istina. Ako za istinom tragate negdje drugdje, svaki put ete se prevariti. Istina je samo Postojanje koje jeste. Isus nam je to pokuao prenijeti govorei: Ja sam put, istina i ivot.2 Te Isusove rijei ubrajaju se medu najmonije i najizravnije pokazatelje Istine, ako ih pravilno shvatimo. No, ako se pogreno protumae, postaju golema prepreka. Isus govori o najskrivenijem Ja Jesam, istinskom identitetu svakoga mukarca i ene, zapravo svakog ivotnog oblika.

Govori o ivotu koji vi jeste. Neki su ga kranski mistiari nazvali unutarnjim Kristom. Budisti ga nazivaju ovjekovom Buddhinom prirodom, a za hinduiste to je Atman, Bog u ovjeku. Ako ste u dodiru s tom dimenzijom svoje unutranjosti a dodir s njome vae je prirodno stanje, ne nekakvo udesno ostvarenje tada e sveukupno vae djelovanje i svi vai odnosi odraavati jednotu sa sveukupnim ivotom koji osjeate duboko u sebi. To je ljubav. Zakoni, zapovijedi, pravila i propisi neophodni su za one koji su odvojeni od onoga tko jesu, od unutarnje Istine. Oni spreavaju nagore ekscese ega, a esto ak ni to. Ljubi i ini to eli, rekao je sveti Augustin. Nema rijei koje bi se mogle mnogo vie pribliiti Istini od ovih.8. Tko koga posjeduje?

to uistinu znai neto posjedovati?To znai da se na misaoni oblik, iluzorno ja, ego i misaoni oblik onog to vjerujemo da posjedujemo stapaju u jedno. Tako funkcionira misaoni oblik vlasnitva, ali misaoni oblici nikako nisu povezani sa naom osobnou, ve je rije o fikciji. Na pragu smrti itava zamisao vlasnitva razotkriva se kao apsolutno besmislena. U posljednjim trenucima ivota ljudi takoer shvaaju da je ono za ime su uistinu tragali, njihovo istinsko ja, Bie, zapravo uvijek ve postojalo dok su oni tijekom itavoga ivota traili potpuniji osjeaj vlastitoga, istinskog ja, samo su ga uvelike zamaglili poistovjeivanjem sa stvarima, to u konanici znai da su se poistovjeivali s umom. Blago siromasima u duhu, rekao je Isus, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. to znai siromasima u duhu? Znai da nemaju unutarnje prtljage. Nemaju identifikacija. Nisu se poistovjetili sa stvarima, kao ni s bilo kojim mentalnim idejama koje u sebi nose osjeaj ja. A to je kraljevstvo nebesko? Jednostavna, ali duboka radost Postojanja koju osjeate kad otpustite identifikacije i tako postanete siromasi u duhu. Zbog toga je odricanje od sveukupnog vlasnitva drevna duhovna praksa i na Istoku i na Zapadu. Ali odricanje od stvari nee vas automatski osloboditi od iluzornog ja, ega. Ego e pokuati osigurati svoj opstanak traei neto drugo sa ime bi se mogao identificirati, primjerice, mentalnu sliku vas kao osobe koja je nadrasla zanimanje za materijalno posjedovanje i stoga je nadmona, duhovnija od drugih. Ima ljudi koji su se odrekli svega to posjeduju, ali im je ego, iluzorno ja vee od ega milijunaa. Ako odbacite jednu vrstu identifikacije, ego e ubrzo pronai drugu. Njemu u konanici nije vano sa ime e se poistovjetiti sve dok ima bilo kakav identitet. Drugi misaoni oblik, drugi mentalni stav koji bi mogao zamijeniti poistovjeivanje s vlastitim stvarima je borba protiv potroakog drutva ili protiv privatnog vlasnitva. Kroz njih biste mogli pokazati da ste u pravu, a drugi grijee. Kao to emo vidjeti poslije, pokazati vlastitu ispravnost i pogreke drugih jedan je od glavnih misaonih obrazaca ega, jedan od glavnih oblika nesvjesnosti. Drugim rijeima, sadraj ega moe se mijenjati, ali ne mijenja se ustrojstvo uma koje ga dri na ivotu. Jedna od nesvjesnih pretpostavki jest i ta da e zbog poistovjeivanja s predmetom kroz fikciju vlasnitva oigledna vrstoa i trajnost toga materijalnog predmeta vaem osjeaju vlastitoga ja pruiti veu vrstou i trajnost. To se osobito odnosi na zgrade, a jo vie na zemlju, budui da je to jedino to moete posjedovati, a nitko ga ne moe unititi. Apsurdnost posjedovanja neega postaje jo oiglednija u sluaju zemlje. U razdobljima naseljavanja bijelaca domoroci Sjeverne Amerike vlasnitvo nad zemljom smatrali su neshvatljivom idejom. Stoga su je izgubili kad su ih Europljani naveli da potpiu komade papira koji su im bili podjednako neshvatljivi. Osjeali su da pripadaju zemlji, ali zemlja nije pripadala njima. Ego je sklon izjednaavati posjedovanje s Postojanjem: imam, dakle jesam. to vie imam, to vie jesam. Ego ivi u usporedbama. Kako vas vide drugi, pretvara se u to kako vi vidite sebe. Kad bi svi ljudi ivjeli u vili ili kad bi svi bili bogati, vaa vila ili vae bogatstvo vie ne bi mogli poboljavati va osjeaj vlastite osobnosti. Tada biste se mogli preseliti u jednostavnu kuicu, odrei se svojega bogatstva i ponovno uspostaviti vlastiti identitet sagledavajui sebe kao bie koje je duhovnije od drugih, a i drugi bi vas takvim vidjeli. Kako vas vide drugi pretvara se u zrcalo koje vam govori kakvi ste i tko ste. Osjeaj vlastite vrijednosti koji ima ego u veini je sluajeva blisko povezan s vrijednou koju imate u oima drugih. Drugi su vam potrebni kako bi vam pruili osjeaj vlastite osobnosti, a ako ivite u kulturi koja u velikoj mjeri izjednaava vlastitu vrijednost s onim to imate i koliko imate, ako ne moete odbaciti tu kolektivnu zabludu, tada ete itavog ivota biti osueni da tragate za stvarima, u jalovoj nadi da ete u njima pronai svoju vrijednost i dovrenje svoje osobnosti. Kako se moete osloboditi vezanosti uz stvari? Nemojte ni pokuavati. To nije mogue. Vezanost uz stvari sama otpada kad vie ne pokuavate pronai sebe u njima. U meuvremenu samo budite svjesni svoje vezanosti. Ponekad moda i niste svjesni da ste vezani uz neto dok to ne izgubite ili dok niste u opasnosti od gubitka. Ako ste svjesni da ste se poistovjetili sa stvarima, to je poetak preobrazbe svijesti. Ego se poistovjeuje s posjedovanjem, ali je njegovo zadovoljstvo posjedovanim relativno plitko i kratkotrajno. U njemu se zadrava prikriven i duboko ukorijenjen osjeaj nezadovoljstva, nepotpunosti, nedovoljnosti. Jo nemam dovoljno, kae ego, a time zapravo misli: Jo nisam dovoljno. Kao to smo vidjeli, posjedovanje, odnosno ideja vlasnitva, fikcija je koju stvara ego kako bi samome sebi osigurao vrstou i trajnost te se istaknuo i postao poseban. No, budui da sebe ne moete pronai u posjedovanju, ispod toga se skriva drugi, moniji poriv, koji se odnosi na ustrojstvo ega: potreba za sve veim brojem stvari, koju bismo takoer mogli nazvati eljom. Nijedan ego ne moe dugo preivjeti ako ne eli sve vie. Stoga elje odravaju ego na ivotu mnogo vie nego posjedovanje. Ego eli eljeti vie nego to eli imati. Zbog toga blijedo zadovoljstvo posjedovanja uvijek zamjenjuju nove elje. To je psiholoka potreba za sve vie stvari s kojima se moe poistovjetiti. Rije je o ovisnikoj, a ne izvornoj potrebi. elja pripada ustrojstvu ega, stoga nikakav sadraj ne moe pruiti trajno ispunjenje sve dok se ne promijeni to mentalno ustrojstvo. Misaoni oblici ja i moje, to vie, elim, trebam, moram imati i nije dovoljno ne pripadaju sadraju, nego ustrojstvu ega. Sadraj se moe mijenjati. Sve dok te misaone oblike ne spoznate u sebi, sve dok ostaju nesvjesni, vjerovat ete u ono to vam govore. Bit ete osueni postupati u skladu s tim nesvjesnim mislima, osueni da tragate i nikada ne pronaete, jer dok su ti misaoni oblici aktivni, nee vas moi zadovoljiti nijedna stvar, mjesto, osoba ili stanje. Sve dok se ustrojstvo ega odrava na ivotu, nikada vas nee zadovoljiti nikakav sadraj. Bez obzira na to to imate ili dobijete, neete biti sretni. Uvijek ete tragati za neim drugim to vam obeava vee ispunjenje, to vam obeava da e ucijeliti va nepotpun osjeaj vlastite osobnosti i ispuniti onaj osjeaj nedovoljnosti koji osjeate u sebi. Dakle, ne posjedujemo mi stvari, ve one posjeduju nas.9. Poistovjeivanje sa stvarima

Ljudi u oglaivakoj industriji jako dobro znaju da potroae, ele li im prodati stvari koje im zapravo nisu potrebne, moraju uvjeriti kako e te stvari na neki nain poboljati njihovu sliku o sebi i u vlastitim i u tuim oima. Drugim rijeima, da e dodati neto njihovu osjeaju vlastite osobnosti. To, primjerice, postiu govorei vam da ete se izdvajati iz gomile ako koristite neki proizvod, to podrazumijeva da ete s njim biti jo sliniji sebi. U vaim mislima mogu izazvati asocijaciju izmeu proizvoda i slavne osobe ili mladenake i privlane, sretne osobe. U tu svrhu koriste ak i slike starih ili preminulih slavnih osoba u naponu snage. Neizgovorena je zamisao da ete, kupite li taj proizvod, zahvaljujui nekoj aroliji, i vi postati nalik njima, bolje reeno, njihovoj povrinskoj slici. Tako u mnogim sluajevima ne kupujete proizvod, nego predmet koji vam poboljava identitet. Robne marke su prvenstveno kolektivni identiteti koje kupujete. Takvi su proizvodi skupi i stoga ekskluzivni. Kad bi ih svi mogli kupovati, izgubili bi svoju psiholoku vrijednost, a vama bi preostala samo njihova materijalnu vrijednost, koja se vjerojatno svodi samo na djeli onoga to ste za njih platili. Stvari s kojima se poistovjeujete razlikuju se od osobe do osobe, ovisno o dobi, spolu, prihodu, drutvenoj klasi, modi, kulturi u kojoj ivite i slino tome. Ono sa ime se poistovjeujete odnosi se na sadraj, a nesvjesna prisila za poistovjeivanjem pripada ustrojstvu. To je jedan od najosnovnijih naina djelovanja ega. Paradoksalno je da takozvano potroako drutvo na ivotu odrava injenica da pokuaj pronalaenja sebe kroz stvari ne uspijeva. Zadovoljstvo ega je kratkotrajno i stoga uvijek traite sve vie i sve vie kupujete. Dakako, u ovoj fizikoj dimenziji u kojoj prebiva nae povrinsko ja stvari su prijeko potreban i neizostavan dio ivota. Potrebne su nam kue, odjea, namjetaj, alat, prijevoz. U naem ivotu moda ima i onih stvari koje cijenimo zbog njihove ljepote ili istinske kvalitete. Svijet stvari trebamo potovati, a ne prezirati. Svaka stvar ima svoje Postojanje, svaka je privremeni oblik koji ima svoje podrijetlo u bezoblinom ivotu, izvoru sviju stvari, svih tijela i svih oblika. U veini drevnih kultura ljudi su vjerovali da u svemu, ak i u takozvanim neivim predmetima, prebiva ivi duh, i u tom su smislu bili blii istini nego to smo mi danas. Kad ivite u svijetu umrtvljenom misaonim apstrakcijama, vie ne osjeate ivotnost svemira. Veina ljudi ne nastanjuje ivuu stvarnost, nego misaonu. No, stvari ne moemo uistinu potovati ako ih koristimo kao sredstvo poboljanja samih sebe, odnosno, ako kroz njih pokuavamo pronai sebe. Upravo tako postupa ego. Poistovjeivanje ega sa stvarima stvara vezanost uz predmete, opsjednutost predmetima, koja pak stvara nae potroako drutvo i gospodarska ustrojstva u kojima je jedino mjerilo napretka imati uvijek sve vie. Nesuzdrana udnja za sve veim brojem stvari, za beskonanim rastom, poremeaj je i bolest. To je onaj isti poremeaj koji se oituje u kancerogenim stanicama, iji je jedini cilj vlastito umnoavanje, posve nesvjesne da unitavajui organizam iji su dio same dovode do vlastitog unitenja. Neki su ekonomisti toliko opsjednuti idejom rasta da se ne mogu osloboditi te rijei, pa i recesiju nazivaju razdobljem negativnog rasta.

Velik dio ivota mnogih ljudi zauzima opsesivna zaokupljenost stvarima. Zbog toga je jedno od zala naega doba naglo poveanje broja predmeta. Kad ne moete osjetiti ivot koji jeste, svoj ete ivot vjerojatno ispuniti stvarima. Predlaem vam duhovnu metodu u kojoj ete samopromatranjem istraiti svoj odnos sa svijetom stvari, a osobito onih stvari koje oznaavate rijeju moje. Morate biti paljivi i iskreni da biste otkrili, primjerice, je li va osjeaj vlastite vrijednosti blisko povezan sa stvarima koje posjedujete. Izazivaju li neke stvari u vama tanani osjeaj vanosti ili nadmonosti? Ako ih nemate, izaziva li to u vama osjeaj manje vrijednosti u odnosu na one koji imaju vie od vas? Spominjete li u razgovoru stvari koje imate ili se hvalite s njima kako biste poveali osjeaj vlastite vrijednosti u neijim oima, a samim tim i u vlastitima? Osjeate li negodovanje ili bijes, imate li osjeaj da ste na neki nain ponieni ako netko ima vie od vas ili ako izgubite neto to cijenite?

Izgubljeni prsten

Dok sam kao savjetnik i duhovni uitelj razgovarao s ljudima, dvaput tjedno sam posjeivao enu oboljelu od raka. Bila je uiteljica, otprilike etrdesetpetogodinjakinja, a lijenici joj nisu davali vie od nekoliko mjeseci ivota. Ponekad bismo razmijenili poneku rije, ali uglavnom bismo utke sjedili zajedno, i za to vrijeme ena je doivjela svoje prve uvide u smirenost vlastite unutranjosti koju nikada nije upoznala dok je bila zauzeta poslom uiteljice. No, jednoga dana zatekao sam je jako uznemirenu i bijesnu. to se dogodilo? upitao sam. Nestao je njezin dijamantni prsten velike novane i sentimentalne vrijednosti. Bila je sigurna da joj ga je ukrala ena koja je svakoga dana dolazila na nekoliko sati brinuti se o njoj.

Rekla je da joj nije jasno kako bi itko mogao biti toliko bezosjeajan i beutan da to napravi. Upitala me bi li se trebala suoiti s tom enom ili bi bilo bolje da odmah nazove policiju. Rekao sam da joj ne mogu savjetovati to da napravi, ali sam je zamolio da razmisli koliko joj je u tom trenutku njezina ivota vaan taj prsten ili bilo to drugo. Ne razumijete, odgovorila je. To je bio prsten moje bake. Nosila sam ga svakoga dana dok se nisam razboljela i dok mi ruke nisu natekle. Za mene to nije samo prsten. Kako ne bih bila zabrinuta? Hitrina kojom mi je odgovorila te bijes i obrambeni stav u njezinu glasu govorili su mi da jo nije postala dovoljno prisutna da bi se mogla zagledati u sebe i odvojiti svoju reakciju od dogaaja te ih oboje razmotriti. Ljutnja i obrambeni stav bili su znaci da kroz nju jo govori ego. Rekao sam: Postavit u vam nekoliko pitanja, ali ne morate mi odmah odgovoriti, nego razmislite biste li odgovore mogli pronai u sebi. Nakon svakog pitanja nakratko u zastati. Kad se odgovor pojavi, moda nee biti uvijek u obliku rijei. Rekla mi je da je spremna sasluati me. Upitao sam je: Shvaate li da ete se u jednom trenutku, a moda i ubrzo, morati

odrei toga prstena? Koliko vam je jo vremena potrebno prije nego to ete biti u stanju odvojiti se od njega? Hoete li postati manje vrijedni kad ga se odreknete? Hoe li se ono to vi jeste nekako smanjiti tim gubitkom? Nakon posljednjeg pitanja zavladala je podua tiina.

Kad je ena ponovno progovorila, na licu joj je blistao osmijeh i doimala se smirenom. Posljednje pitanje navelo me da shvatim neto vano. Najprije sam u mislima potraila odgovor, i moj um je rekao: Da, naravno da u biti manje vrijedna. Tada sam ponovno sebi postavila pitanje: Hoe li se nekako umanjiti ono to ja jesam? Ovaj put pokuala sam osjetiti, a ne smisliti odgovor. Iznenada sam osjetila svoju bit. To mi se nikada prije nije dogodilo. Ako tako snano mogu osjetiti ono to jesam, tada ono to ja jesam uope nije umanjeno. Jo ga i sada osjeam, kao neto spokojno, ali i jako ivotno. To je radost Postojanja, odvratio sam. Moete je osjetiti samo kad se odvojite od misli. Postojanje se mora osjetiti. Ne moe se misliti. Ego ne zna za njega, jer se sastoji od misli. Prsten se zapravo nalazio u vaoj glavi kao misao koju ste pogreno shvaali kao osjeaj vlastite osobnosti. Mislili ste da se u tome prstenu nalazi vaa osobnost ili dio nje. Sve ono za ime ego traga i za to se vee samo su zamjene za Postojanje koje ne moe osjetiti. Stvari moete cijeniti i brinuti o njima, ali kad god se veete za njih moete biti sigurni da je rije o egu. Vi ste zapravo nikada ne veete za stvar, nego za misao u kojoj se javljaju rijei ja, mene ili moje. Kad god u potpunosti prihvatite gubitak, prerastate ego te se pojavljuje ono to vi jeste, Ja jesam, koje je sama svjesnost. Odgovorila je: Sada razumijem Isusove rijei koje mi nikada prije nisu bile razumljive: Ako ti netko uzme koulju, daj mu i kaput. Tako je, dometnuo sam. To ne znai da nikada ne trebate zakljuavati vrata, nego samo da je ponekad otputanje stvari daleko moniji in nego ako ih branite ili ovisite o njima.

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana ivota, dok joj je tijelo postajalo sve slabije, ena je sve vie zraila, kao da kroz nju blista svjetlost. Poklonila je mnogo svojih stvari, a neke i eni koja je, prema njezinu miljenju, ukrala prsten, i sa svakim poklonom postajala je sve radosnija. Kad me nazvala njezina majka i rekla mi da je preminula, takoer je spomenula da su nakon njezine smrti prsten pronali u ormariu s lijekovima u kupaonici. Je li ena vratila prsten ili je itavo vrijeme bio ondje? To nikada neemo saznati. No, jedno znamo: ivot e vam pruiti upravo ono iskustvo koje je najkorisnije za evoluciju vae svijesti. Kako znate da vam je to iskustvo potrebno? Po tome to je to iskustvo ono koje se dogaa ovoga trenutka.

Je li stoga pogreno ponositi se svojim stvarima ili osjeati zavist prema ljudima koji imaju vie od vas? Uope nije. Taj osjeaj ponosa, potreba za isticanjem, oigledno poboljanje vlastite osobnosti posjedovanjem vie od drugih i umanjivanjem zbog toga to imate manje nije ni pravilan ni pogrean rije je o egu. Ego ne grijei, samo nije svjestan. Kad promatrate ego u sebi, poinjete ga nadrastati. Nemojte ga shvaati previe ozbiljno. Kad u sebi zamijetite egoistine postupke, osmjehnite se. Ponekad biste se mogli i nasmijati. Kako je ego tako dugo mogao zavaravati ovjeanstvo? Nadasve, budite svjesni da ego nije

osoban. Vi niste ego. Smatrate li da je ego va osobni problem, tada je i to samo egoistino razmiljanje.

10. Prosvijetljeni odnosi

GDJE GOD SE NALAZILI, ZAKORAITE U SADANJI TRENUTAK

Uvijek sam vjerovala kako se istinsko prosvjetljenje ne moe postii drukije nego kroz ljubav u odnosu izmeu mukarca i ene. Ne ini li nas takav odnos ponovno cjelinom? Kako ovjekov ivot moe postati ispunjen dok ne ostvarimo cjelinu?Vrijedi li to u vaem iskustvu? Je li se vama to dogodilo? Jo nije, ali, zar bi moglo biti drukije? Znam da e se to dogoditi. Drugim rijeima, vi ekate neki trenutak u vremenu koji e vas spasiti. Nije li to upravo ona sutinska pogreka o kojoj govorimo? Spasenje se ne nalazi negdje drugdje, u nekom prostoru ili vremenu. Ono je ovdje i sada.

to znai ta izjava, spasenje je ovdje i sada? Ne razumijem je. ak i ne znam to spasenje znai.Veina ljudi traga za tjelesnim zadovoljstvima ili za razliitim oblicima psiholokih zadovoljstava jer vjeruju kako e ih te stvari usreiti ili osloboditi straha i osjeaja da im neto nedostaje. Sreu moemo shvatiti kao povien osjeaj ivotnosti koji postiemo kroz tjelesno zadovoljstvo ili kao sigurniji i potpuniji osjeaj vlastitoga ja koji postiemo kroz neki oblik psiholokog zadovoljstva. To je potraga za spasenjem iz stanja nezadovoljstva ili nedostatka. Svako zadovoljstvo koje ovjek postigne uvijek je kratkotrajno, stoga se uvjet zadovoljstva ili ispunjenja najee ponovno p