> > > p u t o p i s G r u z i j a - A r m e n i j a

130 MOTO PULS br. 67/4./2006.

3. dio

Nakon problema oko prelaska u Gruziju ipozitivnih prvih dojmova u Armeniji, naπi

protagonisti hrabro grabe dalje, iako im seponekad Ëini da su doπli do mjesta gdje je Bog

rekao laku noÊ. Kako i ne bi, kada suproputovali kroz 12 zemalja, granicu prelazili

Ëak 17 puta i u 22 dana proπli toËno 11.013 km

G eorgovo oko polako se opora-vilo, umivamo se nakon jutar-nje kave na izvoru pored naπeg

"restorana" i zaËas smo u Alaverdiju, gdjesmo naπli banku i nabavili rame. Zavoji-tim uskim cestama Malog Kavkaza nas-tavljamo prema unutraπnjosti Armenije.Nakratko se zaustavljamo u Vanadzoruili, kako se grad zvao prije, za vrijemeSSSR-a, Kirovakanu. Razgovaramo s lju-dima, pitamo za put prema jezeru Sevan.Priroda je predivna na putu preko prije-voja za grad Diliæan. Cesta je takoer do-bra, vrijeme se popravilo, pa su idealnakombinacija vrhovi prekriveni svijetloze-

lenom travom (na ovoj visini drveÊa sko-ro da i nema) i plavetnilo neba. PoslijeDiliæana spuπtamo se prema jezeru kojeje na nadmorskoj visini od 1.900 metara.Jezero bi bilo kao iz bajke, kad ne bi bilodevastiranih hotela i odmaraliπta tik uzobalu. Voda je tamno plave boje, a okruæ-eno je ogoljelim planinama. Napuπtamoglavnu cestu koja vodi prema glavnomgradu Jerevan (ili Erevan) i kreÊemo uz is-toËnu obalu jezera, tik uz azerbaidjanskugranicu. Uz ovu iskonsku, divlju ljepotuæivot kao da je zamro. Moæda i bolje da jetako. Sve je teæe naÊi takve nedirnute di-jelove prirode. Ponegdje viamo napuπte-ne ugostiteljske objekte, ali oni su potpu-no obrasli raslinjem, tako da su skoro in-

tao je grubi makadam, na nekim mjesti-ma teπko prohodan radi raskvaπene ilova-Ëe. Rijetka naseljena mjesta skoro su pos-ve napuπtena. Tu je bog zaista rekao lakunoÊ. Pored ceste vodi i napuπtena pruga,a æeljezniËka stanica djeluje kao iz HiËko-kovih filmova. Prazni su i veliki rudnicineπto dalje u planinama. U ta dva-tri selakroz koja smo proπli malobrojni stanov-nici promatrali su nas kao da smo s nekogdrugog planeta. Ususret nam dolazi Vol-ga gruzijskih tablica. Pretovarena je stva-rima, a vozaË nam radosno maπe. I on seveseli da je u ovim krajevima nekog sreo.SreÊom smo imali benzina, jer ga ovdjene bismo mogli kupiti. I tako, na stoti-njak kilometara obale Ëesto se zaustavlja-

PI©E: DARKO LABA©FOTO: GEORG

tegrirani u prirodu. U doba SovjetskogSaveza turizma je, dakle, ovdje bilo. Ali,od raspada najveÊe dræave proπlo je pet-naest godina, Armenija se zaratila saAzerbaidjanom, a jezero je tik uz granicu.Osiromaπenom stanovniπtvu ne pada napamet nikakav luksuz, a stranaca nema.Mi nismo u Armeniji sreli nijednogstranca, niti sam Ëuo da je itko putovaoArmenijom. Ali, da se vratimo jezeru Se-van. U potrazi smo za restoranom, danasjoπ nismo jeli. Moja æelja da sjednemo naterasu pored jezera i pojedemo πaπlike po-kazala utopijom. Uz cijelu istoËnu obalujezera nismo primijetili niti jedan jediniugostiteljski objekt. Cesta je uskoro pos-tala jezivo loπa, od rastrganog asfalta nas-

Armenija

Armenija - Prevojna visini 2410 m

Ceste u Armeniji

Marmaraπen

Tankanje u Marmaraπenu©aπlici u Jerevanu

Bogu iza nogu!Bogu iza nogu!

> > >

131MOTO PULSbr. 67/4./2006.

mo, divimo se pejzaæima i fotografiramo.U daljini, daleko na jezeru, promatramoribare kako bacaju mreæu. IstoËno od nasje planinski lanac Sachdagskij, a to je igranica s Azerbaidjanom. Vardenis jegrad uz jugoistoËnu obalu jezera i moæe-mo reÊi da smo opet u civilizaciji. No, ni-ti ovdje nema restorana. Traæimo ga uzjuænu obalu. Cesta je opet postala cesta, au potrazi za hranom skrenuli smo u Mar-tuni, grad veliËine Varaædina, kroz kojiopet jedva vozimo zbog ulica koje liËe te-renu za enduro-natjecanja. Nakon polu-satnog traæenja ipak smo uspjeli naÊi res-toran koji je nekada davno sigurno bioluksuzan, πto nam pokazuje veliËinaprostorija i rezbarije na plafonu i zidovi-

ma, sada potpuno oronule. Osim nas utoj velikoj prostoriji zauzet je samo joπ je-dan stol za kojim sjede lokalni pijanci.Vlasnik se brine da nas ostave na miru, anakon obilne porcije πaπlika s kaπom i sa-latom evo ga sa bocom votke, a veÊ smonauËili da se ona mora ispiti, inaËe neÊe-mo imati mira. Izlazimo iz grada i spuπta-mo se na jezero tik do vode s namjeromda se okupamo. Temperatura je oko dva-deset stupnjeva, voda je isto tako topla, agubimo volju za kupanjem kada u vodividimo na tisuÊe æaba.

Vrijeme je da napustimo jezero Sevan,dragulj nedirnute prirode u Malom Kav-kazu. Greπkom smo se naπli opet u Varde-nisu, odakle smo i doπli, te se moramo is-

tim putem vraÊati juænom obalom jezerado Martunia. Zbog ljepote jezera to nami nije teπko, a ni cesta nije previπe loπa. UMartuniu trebam tankati, a benzin semoæe dobiti jedino iz kanistra. ToËe mikroz ravi lijevak, ali znam da moja do-

bra, stara Yamaha bez prigovora sve topodnosi. Slijedi fenomenalna cesta krozprijevoj visok 2.410 metara. Ime prijevo-ja nije upisano ni u karti, niti na ploËi uzcestu, ali vodi preko Vardenisskijskog hr-beta pored vrha Vardenis (3.552 m). Ne-

Natrag prema Araratu

MarmaraπenErevan

(Jerevan)

Erevan(Jerevan)

Erevan(Jerevan)

Erevan -armenski biker

VeËera uGjumriu

Erevan(Jerevan)

Erevan(Jerevan)

EËmiadzin - armenskapravoslavna crkva EËmiadzin

> > > p u t o p i s G r u z i j a - A r m e n i j a

132 MOTO PULS br. 67/4./2006.

3. dio

vjerojatno je kakve su razlike u kvaliteticeste u Armeniji. Joπ prije nekoliko dese-taka kilometara jedva smo se probili uz je-zero, a sada jurimo po zavojima Kavkazakao da smo na pisti, sve to s pogledom nanebrojene zavoje ispod nas. Na vrhu pri-jevoja ogromna je ploËa "Araratski re-gion" na tri vrste pisma: na armenskom,na ruskoj Êirilici i na latinici. SpuπtajuÊise, ugledali smo fantastiËan prizor: plani-na Ararat sa snjeænom kapom prelijevalase na suncu. Prije dvije godine promatralismo je s iranske i turske strane. Ararat jena turskom teritoriju, iako je nekada pri-padao Armeniji. Kod grada Jechegnadzo-ra napuπtamo cestu koja vodi prema jugu

zemlje i iranskoj granici i skreÊemo tik uzNahiËevansku Azerbaidjansku Republi-ku, znaËi azerbaidjansku enklavu, premazapadu zemlje. Sada smo na "Ëetverome-i" Armenije, Irana, Turske i Azerbaidja-na. Iz grada Ararat joπ se bolje vidi brdoArarat koje je s druge strane granice. Od-luËili smo kampirati s pogledom na ovumitsku planinu. U selu Marmaraπen nala-zimo mjesto koje nam se svidjelo, a usko-ro su svi susjedi oko nas. Pomagali su nampostavljati πatore, nosili nam stvari…Otiπli smo motorima u duÊan, a suvozaËmi je mladiÊ koji Êe nam pokazati gdje jeto. DuÊan je udaljen samo nekoliko stoti-na metara; da smo znali, otiπli bismo pje-

πice. To je ustvari kiosk, kupuje se izvana,a to je tipiËno i za Armeniju i za Gruziju.Vratili smo se do πatora, poËastili susjedepiÊem i raspitali se postoji li u blizini pos-toji restoran, jer pojeli bismo πaπlike."HoÊeπ πaπlik - doi sa mnom" - Georgodlazi sa novim prijateljem do kokoπinjcai zaËas se vraÊaju s kokotom bez glave.Pozvali su nas do njihove kuÊe i za jedansat jeli smo pileÊi πaπlik. Doπli su i roaci- ne dolaze baπ svaki dan bikeri iz Europe.Malo naπih piva, malo njihove votke i so-ka od breskve, i proveli smo nekoliko satiu ugodnom razgovoru.

Ujutro nas drugi susjedi zovu na kavu unjihovu skromnu kuÊu, ustvari prepravlje-

ni kontejner. Ali, oni odiπu sreÊom, njimabolje ne treba niti ne znaju za bolje. Svi suzdravi, to je najvaænije, nisu niti gladni,ustvari sve proizvode sami, tj. imaju vrt,perad i svinje. Glava obitelji nam pokazu-je brojne rane iz rata protiv Azerbaidjana.Ta dva naroda se meusobno joπ uvijekstraπno mrze, pa ne volimo govoriti dasmo bili i tamo. Ne vole niti Turke i priËa-ju nam kako su im Turci uzeli sveto brdoArarat. Uzimamo adrese, moramo im pos-lati fotke. Vrijeme je za pokret. Htjeli bis-mo do Gecharda, jedne od turistiËkihatrakcija zemlje. Nakon nekoliko kilome-tara poËinju serpentine koje se spuπtaju udolinu. Baπ u serpentinama asfalt nestaje,

Cesta prema Gjumriu

Izlazimo izArmenije

Armenska granicaprema Gruziji

> > >

133MOTO PULSbr. 67/4./2006.

nu ili Jerevanu. A takav grad nasred ove si-romaπne zemlje nitko ne bi oËekivao. Ka-da ne bi bilo Lada, Volgi i MoskviËa, mis-lili bismo da smo u prijestolnici neke bo-gatije europske dræave. Osim ruskih vozi-la tu su i skupi terenci japanskih i europ-skih proizvoaËa, veliki i novi Mercedesi iBMW-i i mnogo Lexusa. Vidjeli smo iBrabusa, dugu ameriËku limuzinu, a vr-hunac je bio Rolls-Royce!! Iznad grada πi-rokih ulica ove godine je izraen velikispomenik do kojeg vode velike stepenice

iz samog centra. Mi smo se odvezli moto-rima i uæivali u pogledu na grad. Naπlismo restoran s peËenjarnicom i velikimporcijama πaπlika umotanim u pecivo na-lik palaËinkama. Cijene su vrlo niske, ia-ko nismo u nekoj straÊari. Pristupa nammladiÊ s kacigom u ruci i uskoro smo pri-jatelji. »lan je ovdaπnjeg moto-kluba, vo-zi Hondu 125 Rebel. Traæi da ostanemodo utorka, biti Êemo senzacija na njiho-vom sastanku. Meutim, danas je petak, ami veÊ sutra trebamo biti u Gruziji. PriËa

nam o Talijanima iz Venecije koji su pre-ko Armenije putovali za Kinu. Jedan odnjih joπ je uvijek u Erevanu u bolnici. Su-dario se s konjem i pritom slomio ruku.Konj je proπao puno, puno loπije. Popilismo kavu i kolu na terasi u centru grada.Vrijeme nas zadnjih nekoliko dana dobrosluæi, pa je bilo ugodno sjediti u hladuparka i promatrali slikare na njihovom«poslufl. Joπ smo jednom sreli mladog bi-kera - donio nam je armenske naljepnicekoje mi nismo mogli naÊi.

a cesta je popravljena mokrom ilovaËom!Dva-tri zavoja je nekako iπlo, ali sljedeÊi jebilo nemoguÊe proÊi. Ipak me Georg na-govorio da ja prvi probam. Samo πto mi jeprednji kotaË siπao s asfalta, cijeli motorzajedno samnom poËeo je kliziti premadolje. Nadljudskim naporima uspjelonam je okrenuti Yamahu natrag na Ëvrstotlo. Nije nam imao tko pomoÊi, jer niko-ga nije ni bilo. VraÊamo se na glavnu ces-tu, pred nama je joπ uvijek Ararat. Uskorosmo u glavnom armenskom gradu Ereva-

Most preko rijeke Paravani

Rijeka Paravani

Tvrava u Malom Kavkazu

> > > p u t o p i s G r u z i j a - A r m e n i j a

134 MOTO PULS br. 67/4./2006.

3. dio

Odlazimo iz prekrasnog Erevana i za-Ëas smo u obliænjem EËmiadzinu. Grad jesrediπte kulture Armenije, tu je centar Ar-menske pravoslavne crkve. Posjetili smonajpoznatiju crkvu koja datira iz IV sto-ljeÊa. Naπli smo i prodavaonicu suvenira,to je valjda jedina u cijeloj zemlji. Do na-πeg sljedeÊeg cilja, grada Gjumri (neka-daπnji Leninakan), neπto je viπe od stoti-

nu kilometara, ali to je Odiseja od neko-liko sati, jer se odliËna poluautocesta pos-tupno pretvara u katastrofalnu cestu nakakve smo veÊ navikli u ovim krajevima.To sve nam ne smeta jer vozimo kroz idi-liËne planine Malog Kavkaza, tek pone-kad kroz neko selo. NaveËer stiæemo uGjumri, veËeramo u restoranu, te kampi-ramo izvan grada.

Ujutro nas budi bradati Ëovjek koji æi-vi u kontejneru nedaleko naπih πatora. Umraku nismo vidjeli da ima neπto porednas. Zove nas k sebi na kavu i priËa nampriËu svog æivota. Libanonac je iz Beiruta,a za æivot zarauje kao borac po raznimratiπtima. Borio se u Libanonu, Izraelu iovdje za Armence koji su mu obeÊali brdai doline, a sada dobiva neku siÊu od kojejedva preæivljava. Pokazuje nam vjeπtinubacanja noæeva, vrhunski je snajperist, ka-ratist, a svirao je rock (Hendrix i DeepPurple). Razgovarali smo o svim mogu-Êim temama, u sve se razumije. Sanja oputu za Pariz, gdje mu je brat. Zaæeljelismo mu sreÊu, on nama takoer, pa smonastavili naπ put. A cesta do gruzijske gra-nice je, vjerovali ili ne, opet vrhunska.Ugodan razgovor s armenskim carinicimai na njihovoj strani smo zaËas gotovi. Ne-maju niπta niti protiv fotografiranja. Joπprije gruzijske strane cesta se pretvara ukaljuæu. A njihova granica je kao da smona divljem zapadu. Oronula baraka i ram-pa od povijenog trupca! Ulazim u barakui traæim vizu za treÊi ulazak u Gruziju.Pun strepnje Ëekam odgovor. Ma kakva

viza, sve je u redu, odgovaraju. ©uti buda-lo, mislim u sebi, i zaista je proπlo, nisuprimijetili da mi je viza veÊ iskoriπtena.Na kraju procedure zatraæili su od svakogpo 10 dolara. Za πto? Glupog li pitanja,pa za njih, pa ovo je Gruzija! Po kaljuæinastavljamo kroz Gruziju. Sve tako puæe-vim tempom, pored jezera Paravani, doNinocminde. U Ahalkalakiju na trænicimijenjamo novac, pa opet avanturistiË-kom cestom uz rijeku Paravani, preko ko-je vode raznovrsni viseÊi mostovi za pjeπa-ke. Treba imati hrabrosti prijeÊi preko tihmostova. Na jednom mjestu kao mostsluæi æeljezniËki vagon koji je jednostavnopoloæen preko rijeke! Rijeka Paravani neπ-to dalje ulijeva se u Mtkwari (Kura), s ko-jom smo veÊ imali posla. Prolazimo poredvelike srednjovjekovne utvrde na litici iz-nad rijeke i stiæemo u Ahalcihe. Vrlo smoblizu turske granice, ali na ovu ne moæe-mo izaÊi, nego na onu uz Crno more, ta-ko su nam upisali u deklaracije. No i nijebitno, nedaleko je Adigeni i ona naπa obi-telj koju namjeravamo posjetiti. A put zaAdigeni je onakav kao i nekad, jedva pro-hodan. Trebala bi to biti glavna cesta za

Akaltsikhe

Adigeni

Adigeni - baka,uËiteljica engleskog

Kod Adigenia -popravak koËnica

Trgovina uAdigeniu

Cesta prema Adigeniu

> > >

135MOTO PULSbr. 67/4./2006.

Batumi! DjelomiËno vozimo kroz raskva-πenu ilovaËu, a djelomiËno po usponimaod grubog kamenja. Nekako smo se do-kopali Adigenija i pronaπli put u selu dokuÊe Nudarija, kamo sam uspio stiÊi zad-njim snagama obzirom na strmi uspon iveliko kamenje. KuÊa je bila napuπtena!Stigli su susjedi, prepoznali su nas. Nuda-ri je odselio joπ viπe u planine, kaæu 15 ki-lometara, u selo Vlesu. Pravac je isti kao ionaj kojim stigli prije pet godina prekoMalog Kavkaza, znaËi u obrnutom smje-ru. Palimo motore, kreÊemo dalje. Prekojednog uspona proπao sam zadnjim sna-gama. Bezbroj puta udario sam auspu-hom i ramom u izboËeno kamenje. Alidalje se ne usudim. Uspon je to od oko15% s kamenjem koje strπi i preko desetcentimetara. Georg je to nekako proπao iodozgo me nagovara da probam. Ovajput me nitko ne moæe nagovoriti na tak-vo πto. Ili padam ili razbijam karter iliauspuh, ili oboje. Georg je ljut, kaæe dasam to isto proπao prije pet godina, a doNudarija je samo nekoliko kilometara.Da, to isto sam proπao prije pet godina,ali u suprotnome smjeru i ne znam da li je

bila baπ tako loπe kao sada. Nakon raspra-ve okreÊemo se i vraÊamo se u Adigeni.Raspakiravamo stvari, ostavit Êemo po-klone bivπim susjedima. Georg ne razgo-vara sa mnom, toliko je ljut. Saznajemoda je Nudari negdje u selu, pokuπati Êe ganaÊi. Mi smo pozvani na kavu u jednu odtrgovina i Ëekamo. Pozvali smo i baku, se-damdesetpetgodiπnju uËiteljicu engleskogu mirovini. Oduπevila se da nas opet vidi.Nudarija nisu naπli, bliæio se mrak, pasmo odluËili krenuti natrag u dolinu.

SreÊom se to dogodilo sada: naime,prilikom voænje puæevom brzinom zboggruzijske ceste, ruËica prednje koËnicepropala je do kraja. Brzo sam napumpaonekoliko puta i dobio pritisak, ali se Ëulo:hrsss… Stali smo, ispala je jedna od pred-njih disk ploËica pa je koËioni klip zagre-bao po disku. Pukle su osovinice koje dræeploËice. Nema panike, πaljem Renatu danae drota, a disk ploËicu imam u rezervi.Renata se vraÊa za minutu s drotom u ru-ci, u Gruziji kroj ceste ima svaπta. Zaus-tavljamo i kombi pun putnika radi alata,potrebne su nam dvije poluge da bismokoËioni klip potisnuli natrag. Kod Yama-

he to ne ide rukom. Æurimo s poslom jerpada mrak. Nakon pola sata nastavljamoprema Ahalciheu. Za dvadeset kilometarado grada potrebno nam je viπe od sat vre-mena, djelom po mraku. Ovo nam je bionajteæi dan puta, pa smo zasluæili dobruveËeru. Naπli smo dobar restoran i uzelijednu od kuÊica koje su poredane vani,kao mali bungalovi. To je tako u Gruziji,

nemate nikakve kontakte s drugim gosti-ma. Vani s bine treπti live gruzijska muzi-ka, a mi uæivamo u zaista odliËnim πaπlici-ma. Moæemo se opustiti, jer nakon "faj-runta" ovdje podiæemo naπe πatore.

Zadnji je dan naπeg boravka u zemlja-ma bivπeg SSSR-a. Iako je do Batumia iCrnog mora kroz za mene neprohodniMali Kavkaz samo 170 kilometara, a u

Cesta prema Adigeniu

Aleja prema Potiu

Poti - na gruzijskim cestama Ëesti su susreti sa æivinom

Cesta prema Adigeniu - Darko dalje ne moæe

Akaltsikhe - buenje

> > > p u t o p i s G r u z i j a - A r m e n i j a

136 MOTO PULS br. 67/4./2006.

3. dio

Adigeniu smo bili i bliæe, vozimo 500 ki-lometara okolo kroz Borjomi (cesta tako-tako) do Khaπuria, gdje dolazimo na gru-zijsku "autocestu", pa dalje imamo "nor-malnu" cestu. U Suramiu se zaustavljamopopiti kavu u "hotelu" u kojem smo no-Êili prije pet godina, kada je Georgovaguma na Hondi bila probuπena. Doli-nom rijeke Rioni, kroz Kutaisi, zaËas smou gradu Poti na Crnom moru, odaklesmo i krenuli po Gruziji. U istom resto-ranu kao i prije tjedan dana uæivamo uzadnjim πaπlicima. Kroz Kobuleti i »ak-vu, mjesta uz more gdje se naziru tragoviturizma, stiæemo u Batumi. To je nezavis-

na republika Adæarija, a granice koja jepostojala za naπeg prvog putovanja viπenema. S Kazbegi pivom na terasi uz rivunazdravljamo oproπtaju s Gruzijom, jer jeTurska udaljena samo desetak kilometa-ra. Joπ tankamo da potroπimo zadnje lari-je, te uz obalu stiæemo na granicu. S gru-zijske strane je Sarpi, a mjesto u Turskojzove se Sarp. Dok obavljamo carinskeformalnosti poËinje kiπa. Turci prilikomvaenja vize (za Hrvate nije potrebna)vrijeaju Georga jer je nekoliko dana ra-nije Austrija inzistirala da umjesto s Turs-kom EU poËinje pregovore s Hrvatskom.Turska crnomorska obala doËekuje nas u

kiπi. OblaËimo kiπnjake na granici poreddæamije koja pokazuje da smo u islam-skoj dræavi. Prolazimo kroz Hopu, Arha-vi, Pazar. Kiπa pada sve jaËe. Pada mrak,predlaæem da uzmemo sobu u hotelu.Georg se ne slaæe i inzistira da joπ vozimo,jer smo u srediπtu nevremena pa Êemo us-koro izaÊi. Ali, srediπte nevremena je baπtamo kamo smo naumili, pa po mrakujedva vozimo, jer od kiπe, tj. prolomaoblaka ne vidimo niπta. Hotela kao zainat nema. Stiæemo u grad Rize, pitamoza hotel, stojimo u vodi do gleænja. Tre-balo nam je joπ pola sata da naemo ho-tel, a motore smijemo smjestiti unutra, u

hodnik. UnatoË nepropusnim hlaËama ijakni, te joπ kiπnom kombinezonu prekosvega, mokri smo do koæe. Mokar je imobitel, otkazao je posluπnost. Kada samkod mobitela, moram napomenuti dasam u svakoj zemlji imao signal. Sve stva-ri rasporedili smo po sobi radi suπenja, is-tuπirali se i krenuli pjeπice na kebab. Uju-tro je kiπa prestala padati, ali nakratko. UTrabzonu smo s mora skrenuli u planineradi posjeta znamenitom manastiru Su-mela. Iza gradiÊa Macka poËinje nacio-nalni park, prelijepo je, sve oko nas rjeËi-ce i vodopadi. Naæalost, s neba imamotuπiranje, pa taj biser prirode nismo mo-

Gruzijska crnomorska obala

Oproπtaj sa Gruzijom u Batumiu

Meduza u Crnom moru

Turska - granica Sarp

Pontsko gorje

> > >

137MOTO PULSbr. 67/4./2006.

postaje uska, naselja manja i rjea. Ko-naËno je to idiliËna i lijepa obala Crnogmora, onakvu kakvu smo i zamiπljali.Spustili smo se u grad Sinop, tu smo iprenoÊili. SljedeÊe jutro je i vrijeme bolje,pojavilo se sunce. Cesta je joπ uæa (i loπi-ja), obala je joπ ljepπa. Vidici s ceste kojavodi visoko preko planina Küre Daglarisu kao iz bajke, pjeπËane plaæe su usjeËe-ne izmeu stijena, a Crno more sada jeplavo. Vrlo smo spori radi mnogih zavo-ja, a cesta je djelomiËno posuta πljunkom.Na kavu silazimo u Ayancik, divimo seprelijepom gradiÊu Abana, a ruËamo ugradu Cide. Pivo ne moæemo dobiti jer je

gli zabiljeæiti foto-aparatima. U stijenuuklesani manastir Sumela razgledavamopo kiπi. Manastir datira iz XVIII stoljeÊai napravljen je u spomen na Djevicu Ma-riju na stijeni visokoj 300 metara.

Vratili smo se do 50 kilometara udal-jene obale i kiπa je stala. Bujice sa Pont-skog gorja obojile su Crno more u smee.Redaju se gradovi Giresun, Ordu, Unye iSamsun. Svi su na isti kalup: visoki, πare-ni neboderi prostiru se uz obalu, a brzacesta vodi uz more. Zanimljivo je da Tur-ci izgrauju cijelu obalu kamenim zidovi-ma, sve od gruzijske granice! Iza Samsu-na prestaje vreva turskih gradova, cesta

Manastir Sumela

Crno more u kiπi

Crno more

Manastir Sumela

Manastir Sumela Manastir Sumela

> > > p u t o p i s G r u z i j a - A r m e n i j a

138 MOTO PULS br. 67/4./2006.

3. dio

upravo poËeo ramazan. Kod Amasve seopraπtamo sa Crnim morem, pa krozBartin i prijevoj Dorukhan Gecidi kodYenicage ulazimo na autocestu. PrijevojBolu moramo savladati pretjeËuÊi mno-gobrojne kamione jer tunel ispod planinejoπ nije dovrπen. Izvrsnom autocestomnaveËer smo u Istanbulu, a Aziju napuπ-

tamo jednim od dva velika mosta prekoBospora. Pogled s mosta na noÊni Istan-bul je fantastiËan. Joπ pedeset kilometarakaotiËnog prometa kroz grad koji vrlodobro poznam, pa smo u Londra-cam-pingu. Prvi put sam ovdje bio prije toËno20 godina. Kamp viπe nije tako velik kaoonda i malo je gostiju, ali veÊ je listopad.

Istanbul je grad koji mi je vrlo drag. Tomi je stanica za mnogobrojna putovanjaprema Aziji, ali ga uvijek vrlo rado razgle-dam ispoËetka. Od kampa do centra toË-no je 15 kilometara neviene guæve. Pra-vilo je da se ne smijete bojati, nego samovoziti agresivno kao i oni. Pritom samdva puta imao bliske susrete s automobi-lima, ali Givi-koferi sve su to izdræali. Vi-di se napredak u prometu tijekom tih 20godina koliko pohodim Istanbul, jer uposljednje vrijeme ipak se vozi normalni-je, stane se kad je crveno svjetlo na sema-foru i sliËno, πto je tada bilo nezamislivo.Dolazimo na obalu Bospora s pogledomna azijsku stranu te parkiramo kod Plavedæamije. Razgledavamo i ostale znameni-tosti grada: Aja Sofiju, podzemnu cister-nu i veliËanstvenu palaËu Topkapi, sjediπ-te turskih sultana. U palaËi smo vidjeliharem, sultanove privatne odaje, prosto-rije u kojima je sultan primao goste, kaoi zbirku relikvija proroka Muhameda. Tuje i zbirka sultanove odjeÊe, nakita, po-klona i Ëega sve ne. Na kraju smo posjeti-li veliki bazar Kapali-Ëarπiju, osnovan uXV stoljeÊu. Kupili smo neπto suvenira,ali i donjeg rublja, kojeg smo ovaoga pu-ta premalo uzeli sa sobom. Pozdrav Istan-bulu i Londra-campu, kroz koju godinuse opet sigurno vidimo. Auto-cesta nas nezanima, radije vozimo uz obalu Mramor-nog mora. ©to smo dalje od Istanbula,guæva je manja. Büyükcekmece, Silivri,Tekirdag, pa vozimo po skoro praznojcesti kojoj, kao i mnogima u Turskoj, gra-de drugi vozni trak. I tako do Ipsale, gra-

nice sa GrËkom, tj. Europskom Unijom.Zbogom egzotiko, preko graniËne rijekeMaric (TR) ili Evros (GR) traæimo prvubenzinsku pumpu, sretni smo da benzinplaÊamo po euro za litru. U Turskoj je,naime, koπtao viπe od 12 kuna! Proπlismo Alexandroupoli, te se s glavne cestespustili na onu uz more. PjeπËane plaæepotpuno su puste u listopadu, pa neome-teno promatramo uæarenu kuglu kakouranja u more. VraÊamo se u Makri, selokojim smo proπli, u kojem smo zapaziliidiliËan restoran, baπ pravi grËki. Ni ov-dje nema niti traga turistima, pa moæemoi oËekivati kvalitetniju hranu samo zanas. Tako je i bilo, suvlaki i grËka salataizvrsno su prijali, a i osoblje je radilo leæ-erno, brinulo se samo o nama. Naravnoda smo sjedili vani, jer je vrijeme odliËno,ali smo razgledali i zanimljivu unutraπ-njost konobe. Ispunjena je ribarskim mo-tivima: slikama, mreæama, πkoljkama i ri-bama. Punih trbuha vratili smo se domorske obale i nesmetano prespavali.Probudilo nas je ugodno brujanje ribar-skog Ëamca, a ona ista kugla od sinoÊ iz-ronila je iz mora, samo s druge strane.Trakijsko more, zaljev Egejskog mora,pokazalo nam se ovaj put u najljepπem iz-danju. Proπavπi Dikelu odluËili smo nas-taviti uz more, meutim, cesta je nestalapa smo se morali vratiti na glavnu. Ne naautocestu koju su Grci prije nekoliko go-dina izgradili, nego na onu staru cestukojom sam toliko puta putovao. Kroz Sa-pes i Komotini stiæemo na jezero Vistoni-da. Desno od ceste je jezero, a lijevo je

Sinop

Crnomorska obala - Ayancik

Crnomorska obala

Istanbul - prekomosta u Evropu

Istanbulska guæva

Istanbul - Aja Sofia

139MOTO PULSbr. 67/4./2006.

more, ustvari spoj mora i jezera. Tako sunam rekli monasi koji tu æive. Posjetilismo ih u njihovom æivopisnom manasti-ru do kojeg dolazimo preko mostiÊa. Pre-ko joπ jednog mostiÊa dolazimo do crkvi-ce koja se nalazi na malenom otoËiÊu.Bjelina crkve zrcali se u plavoj boji jezera,naslada za oËi. Nastavljamo put pogledauprtih u desno, na gorje Rodopi. Zaus-tavljamo se popiti kavu u Kavali, gradutoliko lijepom da ga niti ovaj put ne zao-bilazimo. Prema Asprovalti vode dvijeceste, jedna od njih uz more. OdluËuje-mo se baπ za tu. Naselja gotovo da nema,

pa je ugodno voziti. Kod Vrasne skreÊe-mo na poluotok Halkidiki. Vozimo istoË-nom obalom, zavojitom cestom s gran-dioznim pogledom na obalu. I tako doJerissosa i Ouranoupolisa. Dalje se nemoæe, bar ne motorima. Ovdje poËinjeAgios Oros, jedan od tri "prsta" Halkidi-ke, i monaπka republika za koju je po-trebna viza, a posjetiti se moæe jedinobrodom. Vizu nismo imali vremena pri-baviti, pa u Ouranoupolisu sjedamo naterasu restorana uz obalu i uæivamo u grË-kim specijalitetima. I uz ovo mjesto meveæu nezaboravne uspomene, prije mno-

go godina bio samovdje sa svojim GSX-om 1100. Okupalismo se i zadræali sedulje nego smo pla-nirali, pa tako nijeostalo vremena zaposjet Sithoniji iKassandri, tj. ostaladva "prsta". SvakakoÊu se u dogledno vri-

jeme morati vratiti i detaljno obiÊi Halki-diki, jedan od grËkih bisera. I tako djelo-miËno joπ vozimo uz obalu do Agios Ni-kolaosa i Nea Moudanie, gdje poËinje br-za cesta sve do Thessalonikia, gdje ustva-ri zavrπava Halkidiki. Æurimo, pa jurimoobilaznicom grada u kojem je uvijek pro-metni kaos. U trkaÊem stilu ulijeÊemo naautocestu prema makedonskoj granici.Iznenaeni su i policajci koji nisu stigliniπta drugo nego da nam pokaæu da smoludi. Sedamdeset je kilometara do Bogo-rodice, a tu nas po obiËaju Ëeka prijateljLazar na svojoj FJ 1200. Vodi nas svomedomu u Stojakovo na Ëaπicu domaÊe, pau Bolovan, u restoran uz ribnjak na πara-ne. Imamo o Ëemu priËati, putovanjenam je bilo super uz mnogo promjenaplanova radi problema sa granicama. Izu-zev nevremena u Turskoj i pokoje kapi ki-πe u Rumunjskoj i Ukrajini, ovoga putasmo i s vremenom konaËno bili zadovolj-ni. A sutradan samo rutina - autocestomprema doma. Kod Kumanova izlazimo izMakedonije, pa prema Niπu. Tankamo u

Lapovu, a na benzinskoj je parkiran Ka-wasaki Drifter sa insbruπkom tablicom.Pitam Georga poznaje li vlasnika, ali onsamo slijeæe ramenima. Samo πto sam seokrenuo, veÊ se grli sa bikerom koji je iza-πao iz kafiÊa. Biker je gost Harley-bara ukojem je Georg redar, Albanac je i bio jena godiπnjem kod svojih na Kosovu. Minastavljamo dalje, a iza Beograda se zaus-tavljamo na ruËku. Masna pljeskavica ni-je bila bogzna πto. Viπe se ne zaustavljamodo Zagreba, gdje na Kaptolu imamo od-bor za doËek. Georgovi prijatelji na petmotocikala doputovali su samo radi nas.Nakon piÊa se opraπtam sa svima, pa ju-rim u Ludbreg, gdje mene Ëeka moje dru-πtvo. Po obiËaju je zadnji dan putovanjauvijek i kilometarski najduæi, pa sam ta-ko od Stojakova preko Zagreba i Ludbre-ga proπao 1.150 kilometara. Proputovalismo 12 zemalja, granicu smo prelazili Ëak17 puta. Proπao sam toËno 11.013 kilo-metara u 22 dana. Usprkos svim napori-ma ovog putovanja, dok ovo piπem, veÊplaniram sljedeÊe! n

* * *

Istanbul - palaËa Topkapi Pogled na Boskop

Istanbul - cisterna

Trakijsko more

GrËka - manastir GrËka - manastir Jerissos - Halkidika

Zagreb, sveËani doËek -napokon kod kuÊe

GrËka - manastir najezeru Vistonida

Istanbul - palaËa Topkapi

Istanbul - Kapali Ëarπija