BOŽIĆNA PORUKA SPLITSKO-MAKARSKOG NADBISKUPA I … · 2. – 7. ožujka - Duhovne vježbe za bogoslove (Vepric) 8. ožujka - Primanje među kandidate za đakonat i prezbiterat (Bogoslovija)

1 / 2007 • VJESNIK SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE 1

BOŽIĆNA PORUKASPLITSKO-MAKARSKOG NADBISKUPA I METROPOLITA

MONS. MARINA BARIŠIĆA

Poštovane obitelji,

župne i redovničke zajednice,

braćo svećenici,

draga braćo i sestre Kristovi vjernici!

Narod koji je u tmini hodio,

svjetlost vidje veliku!

Tako starozavjetni prorok Izaija opisuje stanje

svoga naroda koji živi u nesigurnosti, strahu, izgublje-

nosti, u tmini svoga beznađa, ali ne bez svjetla nade.

Tmina nije jedini i trajni čovjekov izbor, niti je ona

konačna sudbina i smisao naše povijesti.

No, proročka slika naroda koji u tmini hodi, po-

red vremenske i kulturne distance, nije danas ni nama

strana. Štoviše, postaje suvremena i nacionalno pre-

poznatljiva. Nije li to očito u tami društvenog rasloja-

vanja na mali broj sve bogatijih i sve veći broj siromaš-

nijih s malim primanjima koji ne uspijevaju pokriti

najosnovnije svakodnevne potrebe. Zar se to ne vidi u

tami društvene nejednakosti, nepravdi, koristoljublju,

sebičnosti, ugroženosti prava na život i dostojanstva

osobe. Prepoznajemo to u tami nepoštivanja kulture

i tradicije nedjelje, relativizmu vrednota, poremećaju

kriterija dobra i zla, istine i laži te gubljenju duhovnih

i moralnih ideala. Nije li hod u tmini već teoretski pri-

hvaćen i praktično udomljen ako tehničko usavršava-

nje i znanstveno obrazovanje nameću mišljenje da

je iza naših leđa kaotični slučaj, a na putu ispred nas

tama – ništavilo. Ako je sve slučaj i ništavilo, kakva je

onda sudbina nas i naših stopa pravde, solidarnosti i

ljubavi? Sudbina tmine ili svjetla?

Sudbina svjetla, braćo i sestre! Jer, narod koji je u

tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Pobjeda svjetla! Jer u

tami noći zasja lice Boga našega! Pojavila se doista mi-

lost Božja, spasiteljica svih ljudi. Nebeski glasnik na-

viješta nam događaj koji učini Gospodin – veliku ra-

dost za sav narod: Danas vam se rodio Spasitelj – Krist

Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete Novorođenče gdje

leži povijeno u jaslama. Bog čovjekom posta! U tami

betlehemske noći zasja nam, ne teorija, već događaj!

Ne poruka, već osoba! Na pitanje ljudskog života, na

pitanje smisla našega hoda, na naše patnje i nade, Bog

nam ne pruža uzvišenu nauku o vrednotama, već u

svojoj ljubavi Bog nam daruje samoga sebe. Betle-

hemsko svjetlo – novorođeno Dijete objavljuje nam

lice Boga i ujedno nam otkriva naše dostojanstvo si-

nova i kćeri Nebeskog Oca.

S tom radošću, braćo i sestre, dolazim svima vama.

Želim vam biti bliz u Božićnoj radosti koju nosite u

svome srcu, dijeleći je u obitelji i u župnoj zajednici.

Radost je to našega spasenja koju svima daruje Otac

nebeski. Radost je to našega pomirenja koje darujemo

jedni drugima.

Želim danas biti bliz i onima koji u svojoj sredini

nisu osjetili toplinu ljudske riječi, niti dar srca. Bliz

svima koji su razočarani hladnoćom ovoga svijeta i

nemarom ljudi u koje su polagali svjetlo nade, a ostav-

ljeni su u tmini. Zatvorena vrata betlehemskog svra-

tišta, hladna i bešćutna srca na koja su kucali Marija i

Josip i danas su surova stvarnost za mnoge pojedince

i obitelji.

Svi vi, koji ste na periferiji života, vi bolesni, osobe

s invaliditetom, nezaposleni; vi koji želite, ali ne uspi-

jevate; vi bez škole i veza, bez mogućnosti da kupite

radno mjesto ili potkupite odgovorne; vi bez osnov-

nih sredstava za život - svi ste vi znak i ispit na putu

naše crkvene i društvene savjesti. Jesmo li narod koji

hodi u tmini ili narod koji vidje svjetlost veliku?

Želim danas biti bliz i onima koji žive u izobilju

kao i onima koji obnašaju uloge moći i vlasti. Svima

nam je potrebna blizina i radost Božića. Vjerujem da

u Božićnoj radosti možete osjetiti i shvatiti da je, di-

jeleći vrijeme sa svojom obitelji i bližnjima, malo po-

trebno da čovjek bude zadovoljan i sretan. Jer, nisu

sreća i blagoslov samo u posjedovanju i vladanju, već

u darivanju i služenju.

Koliko je sreće propušteno robujući često i nepo-

trebno poslu i zaradi, ugledu i karijeri, zanemarujući

ono jedino što daruje pravi mir i radost? Kolikima

smo ostali dužni pažnje i vremena, priznanja i zahval-

nosti? Ne mogu biti sam sretan. Drugi, bližnji su ključ

i kriterij naše sreće.

Ponekad, u različitim životnim situacijama, mi-

slimo da smo mi dobri, a drugi zli i da uvijek drugi

uspijevaju, a mi ostajemo prikraćeni, da je drugima

dobro, a samo nama teško i loše. Naše svakodnevlje

NADBISKUPOVA PORUKA

1 / 2007 • VJESNIK SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE2

narodu. Samo uočavanje i otkrivanje te dobrote u na-

šem svakodnevlju mijenja nas jer nas zahvaća i čini

svjedocima i promicateljima svjetla tamo gdje prijeti

opasnost da se zlo i tama nametnu.

Svoju ljudsku nadu nastojmo uvijek oplemeniti i

opravdati razlozima koje nam nudi naš Otkupitelj i

Spasitelj Isus Krist. Posebno u razgovoru s Njime, u

molitvi, u sakramentima Pomirenja i Euharistije. Za-

živimo sakrament Potvrde kojim smo kao zreli odlu-

čili kročiti putem nade, da bismo tako ohrabrili sve

naše mladiće i djevojke koji su na putu priprave za

ovaj sakrament.

Kad razmišljamo o ljudskoj nadi uvijek mislimo

na ono što mi očekujemo od Boga. Znajmo da i Bog

nešto očekuje od nas i da se i On nada. Bog nas je

stvorio da budemo sretni i nada se da ćemo mu po-

vjerovati. Postao je čovjekom i nada se da ćemo pri-

hvatiti Njega i Njegovo spasenje. Eto što je važno, ne

da u svom životu postignemo sve što se nadamo, nego

da se ispuni Božja nada koju On polaže u nas – naše

spasenje.

Na našem životnom putu, osobnom, obiteljskom,

društvenom i naše otvorenosti prema drugima iteka-

ko su nam potrebni ljudi znanja i stručnosti, ali i više

od toga: potrebni su nam ljudi poštenja, dosljednosti,

iskrenosti, odgovornosti, humanosti. Potrebni su nam

ljudi nadahnuća, Božićnog svjetla i nade.

Stoga, osvijetljeni svjetlom lica Boga našega, sve

vas pozivam, braćo i sestre, na putu iste vjere i nade,

da se Njegovo svjetlo nastani u našim srcima i odno-

sima. S više dobrote, poštenja, odgovornosti i solidar-

nosti gradimo naše svakodnevlje. S većim osjećajem

za pravdu i pravednost osvijetlimo našu sredinu. S na-

šom spremnošću na darovanost i solidarnost pretvo-

rimo je već sada u svetkovinu života. U ove Božićne

dane, darivajući materijalne stvari svojima, otvorimo

dušu Novorođenom Djetetu da nas On prosvijetli i

obdari najvećim bogatstvom – darom samoga sebe.

Betlehemsko Dijete, koje si ušlo u tamu svijeta,

budi naše svjetlo! Ti koji si postao naš suputnik, budi

naš Put! Ti koji si obukao našu obuću, daj da te sli-

jedimo. Novorođeni Spasitelju, ispuni nas Božićnom

radošću i učini prorocima svoje nade i svjedocima

svjetla. Mlado Sunce s visine obasjaj naše tmine da

doista, uza sve poteškoće, budemo narod koji svjetlost

vidje veliku.

Svima vama, braćo i sestre, od srca

želim sretan Božić i obilje Božjeg blagoslova u No-

voj 2007. godini.

Vaš nadbiskup Marin

NADBISKUPOVA PORUKA

prekriva tmina zavisti i netrpeljivosti, tmina beznađa

i ogovaranja kako u malim društvima za stolom tako

i na razini medijskih napisa, vijesti, razgovora na te-

leviziji, čak i u saborskim raspravama. Budući da smo

preko medija postali (su)dionici svih događaja i tema,

sustavno se uvlači neraspoloženje i predrasude, pesi-

mizam i beznađe u naše misli i odnose, u naše obitelji

i narod. Nažalost, često se posvećuje više pažnje i pro-

stora ljudskoj zloći, lošim vijestima i negativnostima,

negoli svjedocima svjetla, vjere, nade i ljubavi. Tako,

sijači beznađa i tvorci društvene magle udaljavaju

od nas svjetlo i razloge naše nade. Vrijeme je, braćo i

sestre, da udomimo svjetlo betlehemske noći, da bu-

demo svjedoci radosne nade koju često tražimo i na

pogrešnim putovima.

Životno nam iskustvo govori da temelj naše nade,

sigurnosti, radosti i optimizma ne mogu biti stvari,

događaji i ljudi kojima povjeravamo budućnost naše-

ga društva. Prisjetimo se samo koliko smo nade po-

lagali u stvaranje svoje samostalne i neovisne države

Hrvatske. Žrtvom naših branitelja ostvario se taj san,

a opet vidimo da to ne može biti konačni cilj koji će

nas izvesti iz naših tmina i ispuniti mirom, slogom i

zadovoljstvom. Ni materijalna dobra, ni ljudsko pri-

jateljstvo, ni dobra primanja nisu jamstvo unutarnjeg

mira i trajne sreće. Koliko smo se puta osobno uvjerili

kako je varljiva sreća koja se gradi samo na materijal-

nom i prolaznom?

Duhovnom pripravom kroz vrijeme došašća po-

kušali smo otkriti smisao i radost obraćenja. Pokušali

smo ponovo pronaći vertikalu svoga života i svjetlo

Božje volje za našu Crkvu i narodnu zajednicu. Samo

Božićna nada koja nam zasja u rođenju našega Spa-

sitelja, temelj je Crkve i svjetlo naše budućnosti. Ta

nada nosila je i očuvala Izaijino vrijeme i njegov na-

rod, ta ista nada očuvala je i bila svjetlo našem hrvat-

skom narodu kroz duga stoljeća hoda u tmini.

Želio bih, draga braćo i sestre, da mi kršćani, u

svojoj sredini, budemo nosioci nade za ovaj svijet.

To ćemo biti ako nadiđemo samo kritiziranje tmina

u krugu obitelji i manjim grupama, Crkvi i društvu i

ako uspijemo upaliti svojom dobrotom barem jedno

svjetlo nade. Adventski vijenac pozvao nas je svojom

simbolikom postupnog paljenja svijeća da budemo

svjetlo svijeta i da u drugima i s drugima podržimo

svaki plamičak nade. Zato, u svome životu, obitelji i

društvu, svjesni svih poteškoća i tmina, pokušajmo

prepoznavati i stajati iza onoga što je dobro. A nije

sve tamno i negativno. Osobito to nije i ne može biti

poslije rođenja Boga koji čovjekom posta i osvijetli

naše tame. Toliko je znakova Božje dobrote i ljuba-

vi, dobrih djela i dobrih ljudi u našoj sredini, Crkvi i


PASTORALNI PROGRAMI

1. siječnja - Sveta Bogorodica Marija; Dan mira; Nova godina6. siječnja - BOGOJAVLJENJE 7. siječnja - KRŠTENJE GOSPODINOVO 17. siječnja - Sastanak s dekanima (Nadbiskupija)18. siječnja - Proslava Dana Katoličkog bogoslovnog fakulteta18. – 25. siječnja - Tjedan molitve za jedinstvo kršćana20. – 21. siječnja - Vikend susret ministranata (Sjemenište)23. – 25. siječnja - Teološko-pastoralni tjedan (Zagreb)28. siječnja - 50. obljetnica smrti biskupa K. K. Bonefačića (Katedrala)

2. veljače - SVIJEĆNICA; Dan posvećenog života (Sv. Dominik – Katedrala) 4. veljače - Dan života10. veljače - Blaženi Alojzije Stepinac10. – 11. veljače - Vikend susret ministranata (Sjemenište)11. veljače - Gospa Lurdska; Dan bolesnika16. veljače - Susret biskupa metropolije (Vepric)21. veljače - PEPELNICA24. veljače - Stručni skup za vjeroučitelje (Sjemenište)28. veljače - Zajednička svećenička rekolekcija

2. – 5. ožujka - Seminar za duhovna zvanja (Mariazell, Austrija)2. – 7. ožujka - Duhovne vježbe za bogoslove (Vepric)8. ožujka - Primanje među kandidate za đakonat i prezbiterat (Bogoslovija)17. ožujka - Susret roditelja učenika Nadbisku- pijske klasične gimnazije (Vepric)17. – 18. ožujka - Vikend susret ministranata (Sjemenište)18. ožujka - Susret svih krizmanika Splitsko- makarske nadbiskupije18. ožujka - Križni put ovisnika (Sv. Dominik – Katedrala)21. ožujka - Vjeronaučna olimpijada za osnovnu i srednju školu24. ožujka - Podjela službi i susret sa župnicima i roditeljima (Bogoslovija)25. ožujka - Križni put Nadbiskupije (Salona, Amfi teatar – Manastirine)

PASTORALNI PROGRAMI

26. ožujka - Blagovijest (Sjemenište)30. ožujka - Križni put grada Splita (Marjan)31. ožujka - Duhovna obnova za vjeroučitelje laike (Vepric)

1. travnja - CVJETNICA; početak 40-satnog klanjanja (Katedrala)2. travnja - Godišnjica smrti pape Ivana Pavla II.4. travnja - VELIKA SRIJEDA; završetak 40-satnog klanjanja (Katedrala)5. travnja - VELIKI ČETVRTAK; Misa posvete ulja (Katedrala)6. travnja - VELIKI PETAK7. travnja - VELIKA SUBOTA; Vazmeno bdjenje - Uskrsno primanje za redovnice (Nadbiskupija)8. travnja - USKRS10. – 13. travnja - Permanentno obrazovanje za mlađe svećenike 14. travnja - Susret ministranata neretvanskog dekanata (Vepric)16. – 19. travnja - Redovito proljetno zasjedanje HBK 19. travnja - Godišnjica izbora pape Benedikta XVI.20. – 21. travnja - Duhovne vježbe hrvatskih biskupa21. travnja - Susret maturanata (Knin)28. travnja - Susret mlađih ministranata (Sjemenište)29. travnja - Nedjelja Dobrog Pastira; Dan duhovnih zvanja

28. travnja – 6. svibnja - Devetnica sv. Dujmu5. svibnja - Finale Katoličke malonogometne lige (Sjemenište)6. svibnja - Svečana Večernja sv. Dujmu (Katedrala)7. svibnja - SV. DUJAM10. svibnja - 300. obljetnica smrti nadbiskupa Stjepana Cosmija (Sjemenište)19. svibnja - Stručni skup za odgojiteljice u vjeri (Bogoslovija)20. svibnja - Ploče - POSVETA CRKVE23. svibnja - Svećenički dan Splitsko-makarske nadbiskupije (Vepric)26. svibnja - Duhovsko bdjenje po župama27. svibnja - DUHOVI28. svibnja - Susret s crkvenim pokretima i udrugama (Konkatedrala)

PASTORALNI KALENDAR 2007. GODINEPASTORALNI KALENDAR 2007. GODINE


30. svibnja - Susret članova HBK i provincijalâ 2. lipnja - Susret vjeroučitelja (Sjemenište)3. lipnja - PRESVETO TROJSTVO7. lipnja - TIJELOVO13. – 16. lipnja - Dopuna duhovnih vježbi kandidatima za svećeničko ređenje15. lipnja - PRESVETO SRCE ISUSOVO15. lipnja - Košute - POSVETA CRKVE21. lipnja - Završetak školske godine 2006. /07.24. lipnja - Svećeničko ređenje (Katedrala)29. lipnja - SV. PETAR I PAVAO

2. – 5. srpnja - Duhovne vježbe za mlađe svećenike 11. srpnja - Završetak odgojne godine (Bogoslovija)

23. srpnja – 12. kolovoza - Godišnji odmor za djelatnike Nadbiskupskog ordinarijata11. kolovoza - Hodočašće mladih u Sinj15. kolovoza - VELIKA GOSPA23. – 25. kolovoza - Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u osnovnoj školi (Sjemenište)27. – 29. kolovoza - Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje u srednjoj školi (Sjemenište)27. – 30. kolovoza - Duhovne vježbe za svećenike (Vepric)30. kolovoza – 1. rujna - Susret bogoslova (Vepric)

3. rujna - Početak školske godine 2007/08.7. rujna - Proslava Male Gospe te otvaranje Jubilarne godine u povodu proslave 100. obljetnice utemeljenja

Svetišta Majke Božje, Gospe Lurdske (Vepric)8. rujna - MALA GOSPA26. rujna - Studijski dan za svećenike30. rujna - sv. Jeronim; početak nove odgojne godine (Bogoslovija)

16. – 18. listopada - Redovito jesensko zasjedanje HBK (Gospić)25. – 26. listopada - Simpozij KBF-a u Splitu: Teologija i Crkva u procesu europske integracije 21. listopada - Misijska nedjelja30. listopada – 2. studenoga - Duhovne vježbe za sjemeništarce (Vepric)

1. studenoga - SVI SVETI2. studenoga - Dušni dan, spomen svih vjernih pokojnih3. studenoga - Sjednica Prezbiterskog vijeća17. studenoga - Sjednica Pastoralnog vijeća Nadbiskupije11. – 16. studenoga - Duhovne vježbe kandidata za đakonat (Vepric)22. studenoga - Ispovijed vjere i prisega kandidata za đakonat (Bogoslovija)25. studenoga - KRIST KRALJ; ređenja đakona

5. prosinca - Zajednička svećenička rekolekcija (Vepric)8. prosinca - BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM (Bogoslovija)16. prosinca - Nedjelja Caritasa

25. prosinca - BOŽIĆ

31. prosinca - Stara godina – Te Deum

PASTORALNI PROGRAMI

RASPORED SLAVLJA SV. POTVRDE U 2007.RASPORED SLAVLJA SV. POTVRDE U 2007.

(M. B. – mons. dr. Marin Barišić; A. J. – mons. Ante Jurić; Ma. V. – mons. Martin Vidović; I. Ć. – mons. dr.

Ivan Ćubelić; D. Š. – mons. dr. Drago Šimundža; J. D. – mons. dr. Josip Delić; M. Š. – mons. dr. Marin Škarica; P. B.

– mons. Pavao Banić; J. V. – mons. Jure Vrdoljak; A. M. – mons. dr. Ante Mateljan; A. A. – dr. don Ante Ančić; J. Č.

– dr. don Josip Čorić; M. V. – dr. don Marinko Vidović; M. P. – dr. don Mladen Parlov; J. P. – mr. don Josip Periš)

NED 15. travnja

- Gospa od Zdravlja (Katekumeni, 45) – M. B.

SUB 21. travnja - Kaštel Sućurac (93) – D. Š.

NED 22. travnja - Sv. Kajo, Solin (49 + 1) – M. B.

SUB 28. travnja

- Radun (31) – A. J.

- Mertojak (53) – M. B.

- Sv. Stjepan, Meje (46) – D. Š.

- Metković, sv. Nikola (67) – Ma. V.

- Kaštel Stari (63) – I. Ć.

NED 29. travnja - Slivno Ravno (28) – I. Ć.

- Opuzen (37) – I. Ć.

- Gospa od Zdravlja (Odrasli za krizmu, 65) – J. D.

- Jesenice (41) – M. B.

- Bijeli Vir (5) – Ma. V.

- Trogir, katedrala (43) – D. Š.

- Špinut (36) – M. Š.

- Seget (42) – M. V.

- Gospa od Milosti, Žnjan (48) – A. A.

- Priko - Omiš (42) – J. Č.

- Ploče (42) – M. P.


- Pujanke (86) – J. V. - Kučine (14) – A. J.

UTO 1. svibnja - Sv. Roko, Manuš (74) – D. Š. - Dugi Rat (43) – I. Ć. - Solinski Mučenici (48) – M. B.

SUB 5. svibnja - Sinj – fi lijale (106) – J. D. - Pojišan (50) – I. Ć. - Kamen (45) – A. J. - Trstenik (60) – D. Š.

NED 6. svibnja - Proložac (55) – J. Č. - Sućidar (102) – I. Ć. - Žrnovnica (38) – A. A. - Grab (41) – J. V. - Sinj – grad (214) – A. M. - Metković, sv. Ilija (120) – Ma. V. - Sv. Dominik (129) – J. D. - Kaštel Štafi lić (40) – D. Š. - Veli Varoš (56) – M. P. - Gradac k. Ma (17) – M. V. - Kaštel Lukšić (75) – M. Š. - Dicmo (17) – A. J. - Drid (26) – J. P. - Omiš, grad (51) – P. B.

SUB 12. svibnja - Sirobuja (41) – D. Š. - Gospa od Anđela, Trogir (36) – M. B. - Baška Voda (61) – I. Ć.

NED 13. svibnja - Mejaši (85) – M. Š. - Vinjani (45) – J. P. - Gospa od Otoka, Solin (140) – I. Ć. - Vrlika (18) – M. V. - Žedno – Arbanija (22) – J. D. - Sv. Obitelj, Split (87 + 5) – D. Š. - Veliko Brdo (16) – A. A. - Klis (20) - A. J. - Zaostrog (13) – J. V. - Brist – Podaca (27) – M. P. - Stobreč (37) – M. B. - Neslanovac (46) – M. B.

SUB 19. svibnja - Poljud (36 + 6) – I. Ć. - Visoka (58) – M. B.

NED 20. svibnja - Konkatedrala (148) – I. Ć. - Blatine (112) – J. Č. - Gospa od Zdravlja, Split (70) – M. Š. - Gata (10) – A. A. - Potravlje (19) – A. M. - Imotski (100) – J. D. - Runovići (33) – J. D. - Ruda (23) – J. P. - Kman (81) – D. Š. - Kocunar (46) – M. V. - Podgora (17) – M. P. - Živogošće (8) – J. V. - Makarska, Katedrala (100) – A. J.SUB 26. svibnja - Otok – Sv. Luka (63) – M. B.

NED 27. svibnja - Katedrala sv. Duje (25) – M. B. - Makarska, Kraljica Mira (32) – J. P.

- Tugare (16) – M. Š. - Dubrava (5) – I. Ć. - Gornje Sitno (10) – I. Ć. - Vrgorac (41) – M. V. - Podbablje (38) – M. P. - Podstrana (55) – J. D. - Strožanac (41) – A. M. - Duće (20) – P. B. - Brda (65) – J. Č - Ravne Njive (69) – D. Š. - Lovreć (9) – A. A. - Vranjic (23) – A. J.

NED 3. lipnja - Kaštel Kambelovac (61) – D. Š. - Srinjine (22) – A. J. - Okruk (29) – A. A. - Trilj (59) – J. D. - Tučepi (19) – J. Č. - Sitno Donje (7) – M. V. - GROHOTE (18) + Srednje Selo (3) + Donje Selo (1) + Maslinica (4) – I. Ć. - Imotska Poljica (26) – J. P. - Vojnić – Gardun (16) – M. B. - Hrvace (56) – A. M. - Srijane - Dolac Gornji (10) – J. V. - Trnbusi (6) – J. V.

NED 10. lipnja - Komin (12) – P. B. - Kaštel Gomilica (27) – I. Ć. - Svinišće (1) – D. Š. - Zadvarje (7) – J. D. - Gornja Brela (5) – J. D. - Ravča (14) – M. P. - Dugopolje (32) – A. J. - Cista Velika (15) - M. Š. - Krstatice (8) - A. M.

SRI 13. lipnja - Prugovo (20) – I. Ć.

PET 15. lipnja - Vinišće (8) – J. P. - Vid (23) – M. V.

NED 17. lipnja - Grabovac (8) – M. B. - Vidonje – I. Ć. - Krušvar (8) – D. Š.

SUB 23. lipnja - Kaštel Novi (75) – D. Š.

NED 24. lipnja - Slime (6) – M. P. - Muć Donji (16) – J. P.

PET 29. lipnja - Cista Provo (11) – D. Š.

NED 1. srpnja - Turjaci (38) – I. Ć. - Muć Gornji (27) – M. B. - Vrpolje – Čačvina (7) – D. Š.

NED 8. srpnja - Orah (8) – M. B. - Stilja (9) – M. B.

PET 20. srpnja - Kozica (5) – M. B.

ČET 2. kolovoza - Biorine (3) – M. B.

ČET 16. kolovoza - Čaporice (13) – M. B.

PASTORALNI PROGRAMI


PRIGODNE PASTORALNE OBAVIJESTIPRIGODNE PASTORALNE OBAVIJESTI

Poštovani župnici!

Pred vama su iz dana u dan važi programi i praktične obveze. Ipak vas ovom prigodom posebno podsjećam na nekoliko naših zajedničkih molitvenih susreta, spomena i obveza:

1. Obljetnica i komemoracija biskupa Kvirina 1. Obljetnica i komemoracija biskupa Kvirina Klementa Bonefačića (28. siječnja) Klementa Bonefačića (28. siječnja)

Ove se godine navršava 50 godina od smrti blago-pokojnog splitsko-makarskog biskupa Kvirina Klemen-ta Bonefačića, koji je upravljao splitsko-makarskom bi-skupijom od 1923. do 1954. godine. Naši ga se stariji svećenici i vjernici s poštovanjem sjećaju. Biskupsku je službu vršio u teškim i nemirnim vremenima: nakon Prvoga svjetskog rata, u vrijeme Drugoga i nakon nje-ga. Nije mu bilo lako, ali se hrabro nosio, i vjernički i nacionalno, hrvatski, sa svim izazovima. Bio je snažna i izgrađena ličnost. Splitsko-makarska mu je nadbisku-pija za sve što je učinio zahvalna.

Na dan njegove smrti, u nedjelju 28. siječnja t. g., u 12 sati, splitsko-makarski će nadbiskup mons. Marin Barišić, s kanonicima, svećenstvom i vjernicima, pred-voditi misno slavlje za pokoj njegove plemenite duše.

Preporučujemo svim svećenicima koji ne će moći sudjelovati na komemoraciji u katedrali da ga se u svojim misama i molitvama toga dana sjete, a župnici-ma da obavijeste svoje vjernike o 50. obljetnici njego-ve smrti i zajedničkoj komemoraciji.

2. Dan posvećenog života (Svijećnica, 2. veljače)2. Dan posvećenog života (Svijećnica, 2. veljače)

Na Svijećnicu, blagdan Kristova prikazanja u hra-mu, Crkva slavi Dan posvećenog života svojih. Svi će naši redovnici i redovnice te druge osobe posvećenog života taj Dan proslaviti u svojim zajednicama. Mi ćemo na nadbiskupijskoj razini, po običaju, posebnu svečanost upriličiti u Splitu, koju će predvoditi otac nadbiskup. Svi članovi posvećenog života koji budu mogli doći, zatim naši bogoslovi, svećenstvo i vjernici koji će sudjelovati trebaju u tog dana, u petak 2. veljače t. g., do 17,30 sati doći u crkvu sv. Dominika (u Hrvojevoj ulici u Splitu) gdje ćemo zajednički sudjelovati na posvećenju svijeća te se, nakon toga, sa svijećama u ruci, u procesiji uputiti u katedralu sv. Duje, u kojoj će otac nadbiskup predvoditi misno slavlje i uputiti svoju očinsku riječ osobama po-svećenog života i nazočnim vjernicima.

3. Blagdan Dana života (nedjelja, 4. veljače)3. Blagdan Dana života (nedjelja, 4. veljače)

Naša je Hrvatska biskupska konferencija 1996. go-dine Dan života službeno uvrstila u liturgijski kalen-dar; proglasila ga je zajedničkim blagdanom i odredila da se svake godine slavi u prvu nedjelju u veljači. Ove godine je to peta nedjelja kroz godinu, 4. veljače.

Neka se tog dana u svim župama molitvene nakane

namijene za ljubav i otvorenost prema životu, a župnici

u svojim propovijedima ili katehezama, u skladu s Bož-

jom riječi, (usp. Pnz 330, 19), naglase kršćansku otvo-

renost prema kulturi života, njegovoj zaštiti, radosti i

ljubavi.

Dobro bi bilo da se toga dana, gdje je moguće održi

dječja priredba s roditeljima i djecom, odnosno zajed-

nički molitveni sastanak, poticajno razmišljanje ili sat

klanjanja pred presvetim na nakanu buđenja svijesti u

našemu narodu prema vrijednosti i svetosti života.

4. Stepinčevo – blagdan blaženoga Alojzija 4. Stepinčevo – blagdan blaženoga Alojzija Stepinca (10. veljače) Stepinca (10. veljače)

Neka se u svim župama u splitsko-makarskoj nad-

biskupiji Stepinčevo, blagdan našeg Blaženika kardi-

nala Alojzija Stepinca najavi kao zajednički molitveni

spomen.

U svezi s tim preporučujemo svim našim župnici-

ma da, prema svojim mogućnostima, u redovitim litur-

gijskim službama ili prigodnim proslavama istaknu lik

blaženog Alojzija Stepinca kao naš duhovni i društveni

putokaz, ohrabrenje i uzor.

5. Međunarodni dan bolesnika 5. Međunarodni dan bolesnika (blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače) (blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače)

Međunarodni nas dan bolesnika potiče da se tog

dana molitvena, a koliko je moguće također organiza-

cijski i praktički posvetimo onima koji su potrebni naše

pomoći, poglavito nemoćnima, osobama s posebnim

potrebama i bolesnima.

Upućujemo župnike da razmisle što toga dana

mogu učiniti konkretno u svojim župama. Bilo bi po-

željno da se u najzgodnije doba dana upriliči molitveni

sastanak ili zajedničko euharistijsko slavlje za sve koji-

ma je taj dan posvećen.

Osim toga neka se, gdje god je to moguće, prire-

di prigodni susret i razgovor, uz čaj ili kavu, s onima

koji, iako slaba zdravlja, mogu sudjelovati. Istodobno

preporučujemo župnicima da oni ili njihovi suradnici,

članovi crkvenih vijeća, dobrotvore ili drugih župnih

udruga i zajednica posjete one koji ne mogu doći na

misu i susret i s njima porazgovore u prijateljskom i

vjerničkom raspoloženju.

U svezi s tim upozoravam na važnost i potrebu

osnivanja malih zajednica u župi, posebno, kad je riječ

o dobrotvornoj zajednici i karitativnoj službi.

Te će zajednice biti prvi pomoćnici svojih župnika

i glasnici Kristove Radosne vijesti.

Pastoralni vikar

PASTORALNI PROGRAMI


Br. 6./07.

Split, 9. siječnja 2007.

Poštovani!

U kaznu izopćenja zbog pobačaja, prema općim

kanonskim odredbama, upadaju oni katolici koji su

svjesno i slobodno, fi zički ili moralno, sudjelovali u

zločinu učinkovitog pobačaja (kan. 1398).

Da bi vjernici u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji

mogli lakše dobiti otpuštenje kazne zbog pobačaja i

zatim odrješenje od grijeha, ovim, u skladu s kanon-

skim odredbama (kan. 137), delegiram do opoziva za

otpuštanje ove kazne:

U svako vrijeme, dok slave sakrament pokore

a) dekane;

b) ispovjednike u katedrali i Gospinim svetištima;

c) župnike i upravitelje župa za područje njihovih

župa;

d) poglavare kleričkih samostana za njihove samo-

stanske crkve;

e) ravnatelje (rektore) crkava za njihove crkve.

Sve svećenike koji imaju ovlast ispovijedanja u našoj

Nadbiskupiji, dok slave sakrament pokore:

a) u adventsko, božićno, korizmeno i vazmeno vrije-

me;

b) u pojedinim župama: za vrijeme misija, klanjanja,

duhovnih obnova i drugih vjerničkih okupljanja

„cum magno populi concursu“.

Skrećem pozornost svim ispovjednicima na mo-

gućnost otpuštanja od kazne izopćenja zbog pobačaja

u hitnom slučaju, tj. ako je pokorniku teško ostati u

stanju teškoga grijeha dok o tome ne odluči mjero-

davni poglavar (kan. 1357).

Ispovjednici neka predoče pokornicima svu težinu

zločina pobačaja i neka im prema njihovim prilikama

odrede odgovarajuću ozbiljnu i spasenjsku pokoru.

† Mons. Marin Barišić

splitsko-makarski nadbiskup

DOPISI IZ ORDINARIJATADOPISI IZ ORDINARIJATA

Otpuštanje kazne zbog pobačaja u 2007. godiniOtpuštanje kazne zbog pobačaja u 2007. godini

Odredba o prijavi sakramenta sv. potvrde s popisom svih krizmanikaOdredba o prijavi sakramenta sv. potvrde s popisom svih krizmanika

Br. 558./06.

Split, 20. listopada 2006.

Poštovani župnici naše nadbiskupije!

Naša nas tekuća pastoralna godina, koju posveću-

jemo sakramentu sv. potvrde, obvezuje na odgovoran

i poduzetan rad s našim krizmanicima. Koliko u pre-

nošenju katehetskog znanja, toliko i vjerničkog isku-

stva, žive i doživljene vjere. Vi ste oni koji s njihovim

roditeljima i cijelom župnom zajednicom najviše pri-

donosite njihovu vjerskom odgoju i religioznom isku-

stvu. Na tomu vam toplo zahvaljujem.

Zbog značenja sakramenta sv. potvrde i naše od-

govornosti, kroz ovo sam vrijeme priprava imao važ-

ne susrete sa suradnicima i krizmateljima. Uočili smo

određe ne probleme, ali i znakovite perspektive koje

ćemo u našim planovima i programima razvijati u svim

župnim zajednicama te, na poseban način, među našim

krizmanicima, njihovim roditeljima i kumovima.

U svezi s tim vas obavještavam o osnovnoj odred-

bi u svezi sa službenom najavom sv. potvrde u župnim

zajednicama:

1. Župnici koji planiraju slijedeće godine slaviti

sakrament sv. potvrde u svojim župama trebaju što

prije dostaviti prijavu s točnim nadnevkom koji im

odgovara. Ja ću ga, ako ikako bude moguće, poštivati.

Ove je godine posljednji rok za prijavu 20. pro-

sinca 2006. Poslije tog roka prijave više ne dolaze u

obzir.

2. Da bi prijava bila valjana, potrebno je s njom

dostaviti popis svih pripravnika koji će slijedeće go-

dine primiti sakrament sv. potvrde. Bez tog popisa s

imenima i prezimenima svih kandidata, prijava se ne

može prihvatiti.

Upozoravam da ćemo sljedećih godina naše pasto-

ralne programe započinjati s početkom školske, odno-

sno vjeronaučne godine. Zbog toga će slijedećih godina

sve službene prijave za sv. potvrdu s popisom svih kan-

didata morati biti dostavljene do 30. listopada.

Tijekom naših susreta sigurno ćemo doći do cjelo-

kupnih planova o sv. potvrdi i katehetsko-praktičnim

programima, no ova odluka je za sve obvezujuća.

Nad sve zazivam Božji blagoslov, uz iskren po-

zdrav u Gospodinu.



DOPISI IZ ORDINARIJATA


Poziv članovima Prezbiterskog vijeća na zajedničku sjednicuPoziv članovima Prezbiterskog vijeća na zajedničku sjednicu

Spomen-slavlje Godine Hrvatskoga velikog krsnog zavjeta u SolinuSpomen-slavlje Godine Hrvatskoga velikog krsnog zavjeta u Solinu

Br. 498./06. Split, 3. listopada 2006.

Poštovani župnici i predstojnici naših crkvenih ustanova!

Evo nas pred završnim pripremama našeg spo-men-slavlja Godine Hrvatskoga velikog krsnog zavje-ta, u kojoj smo prije trideset godina zajednički prosla-vili velike jubileje: Trinaest stoljeća kršćanstva u Hr-vata i Tisućitu obljetnicu Gospina svetišta na Otoku u Solinu koje je 976. dala sagraditi hrvatska kraljica Jelena - „majka sirota i udovica“.

Naše geslo Na živom izvoru upućuje na temelje naše vjere, kulture i civilizacije. Radi se, kako znate, o spomen-slavlju koje ima važne motive. Riječ je s jedne strane o povijesnom krsnom zavjetu našega naroda, a s druge o našem osobnom savezu s Bogom, o sakra-mentu krštenja.

Preporučamo i potičemo da ono što ste pastoral-no radili u ovoj godini koju smo posvetili sakramentu krštenja ovih listopadskih dana, uz molitvu krunice i poglavito preko misnog slavlja u nedjelju 8. listopada, što bolje posvijestite te u što većem broju dođete na zajedničke svečanosti na Gospinu otoku u Solinu.

Programe ste i radne materijale primili.U petak je, 13. listopada, uvečer svečana akademi-

ja, ona ista koja je održana 1976. prigodom Godine Velikoga zavjeta. Vjerujemo da će vjernici iz Splita, Solina, Kaštela i drugih bližih župa sudjelovati na za-jedničkoj akademiji.

Glavna je svečanost u subotu, 14. listopada. Poče-tak je u 8 sati. Uz zajedničke molitve, pjesmu, ispo-vijed i kratku reprizu svečane akademije središnji je čin euharistijsko slavlje koje će, s početkom u 11 sati, predvoditi nadbiskup mons. Marin Barišić s biskupi-ma Splitske metropolije, svećenstvom i narodom.

Možete doći: pješke (iz Splita i obližnjih župa u manjim ili većim skupinama), zatim osobnim auto-mobilima, autobusima i drugim prijevoznim sredstvi-ma. Prostora će biti za smještaj vjernika i prijevoznih sredstava.

Neka Gospodin i Gospa Hrvatskoga velikog kr-snog zavjeta blagoslove naše spomen-slavlje da bude živo svjedočanstvo naše vjere i poticaj za još plodniji vjerski život i pastoralni rad.

† Mons. Marin Barišić splitsko-makarski nadbiskup

Br. 549./06.


Poštovani članovi Prezbiterskog vijeća naše nad-

biskupije!

Danas se, kao što znate, društvena pa i crkvena

zbivanja brže odvijaju nego što je to bio slučaj u proš-

lim desetljećima. Ponuda je i izazova napretek. I mi

smo zahvaćeni tim izazovima. Naši pastoralni progra-

mi, poglavito rad s mladima, zahtijevaju adekvatne

prijedloge i aktualna planiranja.

U vezi s tim sazivam sjednicu Prezbiterskog vijeća

SMN u subotu, 4. studenoga t. g. Sjednica će se održa-

ti u dvorani restorana Zvonimir u Solinu, s početkom

u 10 sati.

Dnevni red:

1. Nadbiskupov pozdrav i uvod u radni sastanak

2. Gradnja novih crkava (Kaštel Štafi lić-Resnik,

i nekih drugih); prodaja starog objekta na Visokoj u

Splitu; zamjena mogućih terena ili pitanje nadokna-

de za zatražene crkvene lokacije na privatnim i grad-

skim/općinskim zemljištima

3. Razgovori i dogovori o novom modelu župnih

pastirskih pohoda

Tko, kada i kako to obavljati? Čemu posvetiti po-

sebnu pozornost i glavnu brigu?

4. Zajednički pastoralni programi na razini nad-

biskupije

Inicijative i prijedlozi za pastoralne planove i pro-

grame? Hoćemo li svake godine imati zajednički susret?

Gdje i kada?

5. Programi i razmišljanja o pripremi za sv. potvr-

du i rad s mladima

Treba li ostati na praksi da se potvrda obavlja na

kraju 2. razreda srednjih škola ili ćemo je pomaknuti

na kraj 3. razreda? Kako ujednačiti programe rada i

koja područja posebno obrađivati? Kako organizirati

zajedničke molitveno-katehetske susrete krizmanika

i njihovih roditelja i kumova? Što s katehezom poslije

potvrde?

6. Druga aktualna pitanja

Susret ćemo zaključiti sa zajedničkim ručkom

(oko 13 sati).

Radujem se vašem dolasku i zajedničkoj suradnji.





Br. 557./06.


Poštovani pastoralni suradnici!

Ovu smo pastoralnu godinu u našoj nadbiskupiji

posvetili sakramentu sv. potvrde. Kako je sv. potvrda

po svojoj naravi sakrament kršćanske zrelosti i savje-

snog svjedočenja vjere, odlučili smo da na zajedničkoj

sjednici našeg Pastoralnog vijeća - prije dorade cjelo-

vitog plana i novih pastoralnih programa - obradimo

temu navještaj i svjedočenje vjere u današnjem seku-

lariziranom društvu.

U toj perspektivi sazivam sjednicu Pastoralnog

vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije u subotu, 11.

studenoga t. g. Sjednica će se održati u dvorani resto-rana Zvonimir u Solinu, s početkom u 10 sati.

Radni program:1. Pozdrav i uvodna riječ o. Nadbiskupa2. Odgoj krizmanika za svjedočenje vjere i slavlje

sakramenta sv. potvrde3. Navještaj vjere u sekulariziranom društvu (u

župnoj zajednici, u obitelji, u društvu)(U obzir dolaze različita društvena područja: pro-

svjeta, kultura, zakonodavstvo, udruge, sredstva za komunikaciju...)

Susret ćemo zaključiti zajedničkim ručkom (oko 13 sati) Neka nam Gospodin bude pomoć i zaštita!


Sjednica Pastoralnog vijeća Sjednica Pastoralnog vijeća

Studijski danStudijski dan

Br. 573./06.Split, 7. studenoga 2006.

Poštovani članovi našega Prezbiterija!Ovogodišnji će se naš uobičajeni Studijski dan za

sve svećenike u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji odr-žati u srijedu 22. studenoga 2006. u dvorani Nadbi-skupijskog sjemeništa u Splitu (Zrinsko-frankopan-ska 19), s početkom u 9,00 sati.

U godini posvećenoj sakramentu sv. potvrde, ovo-godišnji smo Studijski dan posvetili sv. potvrdi. Glav-na će tema biti upravo sakrament sv. potvrde, u svom teološko-liturgijskom i pastoralno-katehetskom vidu.

Svjesni smo njegova značenja, ovaj smo pastoralni sastanak upriličili u vrijeme, kad se u našoj mjesnoj Crkvi – na već uobičajenim razinama (nadbiskupij-skoj, dekanatskoj i župnoj) – odvijaju pripreme i stva-raju programi za što uspješniji rad u župi i župnoj

katehezi s naglaskom na duhovnom odgoju i praktič-nom svjedočenju vjere nas i naših krizmanika, njiho-vih roditelja i kumova, kao i čitave župne zajednice, u današnjem sekulariziranom društvu.

Radni program Studijskoga dana: 9,00 sati: Zajedničko slavlje svete mise (predvodi

o. Nadbiskup) 10,00 sati: Stanka10,30 sati: Teološki i liturgijski aspekti sakramenta

sv. potvrde (prof. Ivica Žižić) 11,10 sati: Pastoralno-katehetska priprema za sa-

krament sv. potvrde (prof. Josip Periš) 11,50 sati: Tematska rasprava Susret ćemo zaključiti zajedničkim ručkom (oko

13 sati).Sve vas toplo pozdravljam i rado očekujem.


Programska sjednica zbora dekanaProgramska sjednica zbora dekana

Br. 10./07.

Split, 11. siječnja 2007.

Poštovani dekani!

Pozivam Vas na redovitu godišnju sjednicu zbora

dekana koja će se odr žati u vijećnici Nadbiskupskog

Ordinarijata (Poljana kneza Trpimira 7) u srijedu, 17.

siječnja ove godine s početkom u 10 sati.

Dnevni red:

1) Pozdrav o. Nadbiskupa i uvod u teme sjednice;

2) Pregled Pastoralnih događanja u 2007. godini, s

posebnim osvrtom na zajedničke pothvate dekanatske

razine: teme svećeničkih rekolekcija, križni put, du-

hovske bdjenje mladih, susret krizmanika...;

3) Primjedbe i prijedlozi pojedinih dekana u vidu osmišljavanja još boljih pastoralnih planova i među-sobne suradnje;

4) Organiziranje Nadbiskupove pastirske vizitaci-je župa u nekim dekana tima i susret sa svećenicima čitavog dekanata;

5) Mogućnosti pastoralnih sadržaja vezanih za obilježavanje 100. obljet nice nadbiskupijskoga mari-janskog svetišta Vepric: duhovne obnove, dekanatska hodočašća, nadbiskupijsko hodočašće u Lourdes...;

Sjednicu ćemo zaključiti zajedničkim objedom u 13 sati.

Sve vas radosno očekujem i iskreno pozdravljam u Gospodinu.




1. Na početku nove godine želim uputiti vođama

nacija, kao i svim muškarcima i ženama dobre vo-

lje, svoje želje mira. Upućujem ga napose svima koji

su u žalosti ili trpe, svima koji su izloženi prijetnji

nasilja i oružja, svima koji, prezreni u svom dosto-

janstvu, iščekuju ljudsko i društveno oslobođenje.

Upućujem ga djeci, koja svojom nevinošću oboga-

ćuju čovječanstvo dobrotom i nadom a svojom nas

patnjom potiču da se svi usrdno zalažemo za pravdu

i mir. Upravo sam razmišljajući o djeci, napose onoj

čija je budućnost dovedena u pitanje zbog bešćutnog

zlostavljanja i zloće odraslih, odlučio da se u prigo-

di Svjetskog dana mira pozornost svih usredotoči

na temu „Osoba, srce mira“. Uvjeren sam, naime, da

kada se poštuje osobu tada se promiče mir, a kada se

izgrađuje mir tada se stvaraju pretpostavke za istin-

ski cjeloviti humanizam. Eto kako se utire put k ve-

drijoj budućnosti za nove naraštaje.

Osoba i mir: dar i zadatakOsoba i mir: dar i zadatak

2. Sveto pismo kaže: „Na svoju sliku stvori Bog

čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko

stvori ih“ (Post 1,27). Budući da je stvoren na Božju

sliku, čovjek ima dostojanstvo osobe. On nije nešto,

već netko. Kadar je upoznati sebe, posjedovati samo-

ga sebe, slobodno se darivati i uspostaviti zajedniš-

tvo s drugim osobama. U isti mah svaka je osoba mi-

lošću pozvana na savez sa svojim Stvoriteljem da mu

odgovori u vjeri i ljubavi i taj odgovor ne može dati

nitko drugi doli on sam (1). Kada se stvari promatra

iz te čudesne perspektive lako se može dokučiti kako

je ljudskom biću povjeren zadatak da sve više ljubi i

svijet privodi k sve većem savršenstvu, obnavljajući

ga u pravednosti i miru. Na zapanjujuće jednosta-

van način Augustin uči: „Bog nas je stvorio bez nas

ali nas bez nas neće spasiti“ (2). Zato su sva ljudska

bića dužna njegovati svijest o dvojakom aspektu dara

i zadaće.

3. I mir je ujedno i dar i zadatak. Ako je točno da

mir među pojedincima i narodima - ta sposobnost

da žive jedni pored drugih i grade odnose temelje-

ne na pravdi i solidarnosti - predstavlja zadaću kojoj

se valja neprestance posvećivati, isto je tako, pa još i

više, točno da je mir Božji dar. Mir je, naime, karak-

teristika Božjeg djelovanja, što se vidi kako u stvara-

nju uređena i skladnog svijeta tako i u otkupljenju

ljudskog roda koji treba spas od nereda grijeha. Stva-

ranje i otkupljenje pružaju, dakle, ključ koji pomaže

shvatiti smisao našega života na zemlji. Moj je časni

prethodnik u svom obraćanju Generalnoj skupštini

Ujedinjenih naroda 5. listopada 1995. rekao kako

„ne živimo u nerazumnom i besmislenom svijetu

(…) postoji u njemu neka moralna logika koja ra-

svjetljuje ljudski život i omogućuje dijalog među

ljudima i među narodima“ (3). Transcendentalna

„gramatika“, hoće reći sva ona pravila kojima se po-

jedinci trebaju voditi u svome djelovanju i na osno-

vu kojih se tkaju uzajamni odnosi što se temelje na

pravdi i solidarnosti, upisana je u savjesti, u kojima

se kao u nekom zrcalu odražava mudri Božji naum.

Kao što sam nedavno imao priliku istaknuti, „mi

vjerujemo da je u početku vječna Riječ, razum dakle,

a ne iracionalnost“ (4). Mir je, dakle, i zadatak koji

od svakoga iziskuje osobni odgovor koji se podudara

s Božjim naumom. Kriterij na kojem će se nadahnji-

vati taj odgovor mora jednostavno biti poštivanje te

„gramatike“ koju je u čovjekovo srce upisao njegov

Stvoritelj. U toj perspektivi, norme prirodnog prava

nikako se ne smije promatrati kao izvana nametnute

naredbe, gotovo kao nešto što koči čovjekovu slobo-

du. Naprotiv, valja ih svesrdno prigrliti kao poziv na

vjerno ostvarivanje sveopćega Božjeg nauma upisa-

nog u narav ljudskog bića. Vođeni tim normama, na-

rodi - u okviru vlastitih kultura - mogu se približiti

najvećem misteriju - misteriju Boga. Priznavanje i

poštivanje prirodnog prava predstavljaju stoga i da-

nas čvrsti temelj za dijalog između vjernika različitih

religija, kao i između vjernika i samih nevjernika. To

je zajednička dodirna točka pa samim tim i temeljna

pretpostavka za istinski mir.

DOKUMENTI

DOKUMENTI

PORUKA SVETOGA OCA BENEDIKTA XVI. PORUKA SVETOGA OCA BENEDIKTA XVI. ZA SVJETSKI DAN MIRA 2007.ZA SVJETSKI DAN MIRA 2007.

Osoba, srce miraOsoba, srce mira


DOKUMENTI

Pravo na život i vjersku sloboduPravo na život i vjersku slobodu

4. Dužnost poštivanja svakog ljudskog bića, u

čijoj se naravi odražava Stvoriteljev lik, ima za po-

sljedicu da nije dopušteno ophoditi se prema osobi

kako se kome prohtije. Onaj koji raspolaže velikom

političkom, tehnološkom i ekonomskom moći ne

smije se njome koristiti da krši prava siromašnijih.

Mir se, naime, temelji na poštivanju svih ljudi. Svje-

sna toga, Crkva je pobornica temeljnih prava svake

osobe. Ona u prvom redu promiče i brani poštivanje

života i vjerske slobode svakog pojedinca. Poštivanje

prava na život u svim njegovim etapama predstavlja

načelo od presudne važnosti: život je dar kojim čo-

vjek ne može potpuno raspolagati. Slično tome, afi r-

miranjem prava na vjersku slobodu ljudsko se biće

dovodi u vezu s nečim što ga natkriljuje, to jest s vr-

hunaravnim počelom pa zbog toga nije nipošto pod-

ložno ljudskoj samovolji. Pravo na život i slobodno

ispovijedanje vlastite vjere u Boga nije u čovjekovoj

moći. Mir zahtijeva da se jasno razgraniči što jest a

što nije dano čovjeku na raspolaganje. Na taj će se

način izbjeći neprihvatljiva zadiranja u onu baštinu

vrijednosti koja je vlastita čovjeku kao takvom.

5. Što se tiče prava na život, dužni smo ukazati

na mnogovrsna njegova kršenja u našemu društvu:

uz žrtve oružanih sukoba, terorizma i raznih obli-

ka nasilja, tu su i tihe žrtve onih koji umiru od gla-

di, kao i usmrćenih pobačajem, eksperimentiranjem

na ljudskim zamecima i eutanazijom. Kako u svemu

tome ne vidjeti napad na mir? Pobačaj i eksperimen-

tiranje na ljudskim zamecima predstavljaju izravno

nijekanje onog stava prihvaćanja prema drugome što

je nužan preduvjet za uspostavu trajnih odnosa mira.

Što se, pak, tiče slobodnog izražavanja vlastite vjere,

postoji jedan drugi zabrinjavajući znak pomanjkanja

mira u svijetu. To su teškoće na koje kako kršćani tako

i vjernici ostalih religija često nailaze u ostvarivanju

prava na javno i slobodno ispovijedanje vlastitih vjer-

skih uvjerenja. Govoreći napose o kršćanima, moram

sa žalošću istaknuti da ne samo da su ponekad u tome

spriječeni, već su čak u nekim državama zbog svojih

vjerskih uvjerenja i progonjeni. Dovoljno se u svezi s

tim prisjetiti nedavnih tragičnih slučajeva okrutnog

nasilja. Postoje režimi koji svima nameću jednu religi-

ju, dok svjetovni režimi često ne potiču toliko nasilne

progone, koliko sustavno izvrgavaju poruzi religiozna

uvjerenja. I u jednom i u drugom slučaju ne poštuje se

temeljno ljudsko pravo, što ima ozbiljne posljedice po

miran suživot. Time se može samo promicati mentali-

tet i kulturu koji nikako ne pridonose miru.

Jednakost naravi svih osobaJednakost naravi svih osoba

6. U pozadini velikih napetosti koje prijete miru

zacijelo se nalaze mnoge nepravedne nejednakosti

koje su još uvijek tragično prisutne u svijetu. Među nji-

ma su osobito podmukle, s jedne strane, nejednakost

u pristupu temeljnim dobrima, poput hrane, vode,

krova nad glavom, zdravlja, a, s druge, trajno prisutne

nejednakosti između muškarca i žene u ostvarivanju

svojih temeljnih ljudskih prava. Od temeljne je važno-

sti za izgradnju mira da se prizna temeljnu jednakost

među osobama, koja proizlazi iz njihova vrhunarav-

nog dostojanstva. Jednakost na toj razini predstavlja,

dakle, opće dobro svih ljudi upisano u onu prirodnu

„gramatiku“, koju se da razabrati iz božanskog nauma

stvaranja. To se dobro ne može zanemariti ili prezreti

a da to ne ostavi teške posljedice po mir koji se tako

izlaže svakojakim opasnostima. Velike oskudice od

kojih trpe mnoga pučanstva, poglavito na afričkom

kontinentu, uzrokuju nasilne reakcije te predstavljaju

stoga tešku povredu miru.

7. Slično tome, nedostatna pažnja prema polo-

žaju žene uzrok je raznih nestabilnosti u društvenoj

zajednici. Mislim tu na izrabljivanje žena s kojima se

postupa kao s predmetima, kao i na mnoge oblike ne-

poštivanja njihova dostojanstva. Mislim također - u

drugom kontekstu - na antropološke poglede koji su

se zadržali u nekim kulturama, gdje je žena još uvi-

jek snažno podređena muškarčevoj samovolji, sa štet-

nim posljedicama po njezino dostojanstvo i po samo

ostvarivanje temeljnih prava. Neka se nitko ne zava-

rava! Mira neće biti sve dok se ne prevladaju i ti obli-

ci diskriminacije, jer oni štete osobnom dostojanstvu

koje je Stvoritelj upisao u svako ljudsko biće (5).

Ekologija miraEkologija mira

8. Papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Centesi-

mus annus piše: „Bog je čovjeku dao ne samo zemlju,

koju mora upotrebljavati poštujući izvornu nakanu po

kojoj mu je darovana kao dobro; Bog je dao čovjeku i

njega samog, te čovjek, stoga, mora poštivati naravnu

i moralnu strukturu kojom je obdaren“ (6). Odgova-

rajući na taj izazov, koji mu je Stvoritelj povjerio, čo-

vjek, zajedno sa svojim bližnjima, može ostvariti svijet

mira. Pored prirodne ekologije, postoji i ono što bi-

smo mogli nazvati „ljudskom“ ekologijom koja, pak,

sa svoje strane traži „socijalnu“ ekologiju na kojoj se

valja temeljiti uređen društveni život. To znači da čo-

vječanstvo, ako mu je do mira, mora biti sve više svje-

sno postojeće povezanosti između prirodne ekologije,

to jest očuvanja prirode, i ljudske ekologije. Iskustvo

pokazuje da svako nepoštovanje okoliša nanosi štetu


ljudskom suživotu i obrnuto. Iz toga se jasno vidi

kako postoji neraskidiva povezanost između mira sa

stvorenim svijetom i mira među ljudima. I jedno i

drugo pretpostavljaju mir s Bogom. Pjesma-molitva

svetoga Franje, poznata kao „Pjesma bratu Suncu“,

predstavlja divan i uvijek aktualan primjer te razno-

like ekologije mira.

9. Koliko je uska povezanost između jedne i dru-

ge ekologije pomaže nam shvatiti sve veći problem

opskrbe energijom. Ovih su se godina nove nacije

s poletom upustile u industrijsku proizvodnju, što

je dovelo do porasta njihovih energetskih potreba.

To je izazvalo nezapamćeno natjecanje u traganju

za raspoloživim izvorima energije. U međuvremenu

neki su krajevi planeta još uvijek uvelike zaostali i

njihov je razvoj praktički zakočen, a jedan od uzroka

toga stanja je i porast cijena energije. Što će biti s tim

ljudima? Kakav će ih razvoj odnosno nerazvijenost

snaći u toj teškoj energetskoj oskudici? Do kakvih

će nepravdi i protivština dovesti utrka za izvorima

energije? I kako će na to odgovoriti oni koji su iz te

utrke isključeni? Ta pitanja jasno iznose na vidjelo

kako je očuvanje prirode usko vezano uz potrebu

da se među ljudima i narodima uspostave odnosi u

kojima će se dužna pozornost posvetiti dostojanstvu

osobe i koji će biti kadri zadovoljiti njihove istinske

potrebe. Uništavanje okoliša, pogrešno i sebično ko-

rištenje prirodnih dobara, otimačina zemlje i njezi-

nih izvora uzrok su razdora, sukoba i ratova upravo

zato što su posljedica nehumanog poimanja razvoja.

Naime, ako bi se razvoj ograničavao samo na teh-

ničko-ekonomski aspekt, zapostavljajući pritom u

potpunosti moralno-religijski vidik, to ne bi nikako

bio humani razvoj te bi na kraju, budući da je jed-

nostran, samo još više rasplamsao čovjekov poriv za

razaranjem.

Ograničeni pogledi na čovjekaOgraničeni pogledi na čovjeka

10. Zato je prijeko potrebno, usprkos postojećim

poteškoćama i međunarodnim napetostima, zalagati

se za jednu ljudsku ekologiju koja će pospješiti rast

„stabla mira“. Da bi se u tome požnjeo uspjeh nužno

se voditi pogledom na osobu koji neće biti zamućen

ideološkim ili kulturnim predrasudama, odnosno

političkim i ekonomskim interesima, koji potiču na

mržnju i nasilje. Sasvim je razumljivo da pogledi na

čovjeka variraju od kulture do kulture. Nedopustivo

je, međutim, da se njeguju antropološka shvaćanja

koja u sebi sadrže klice neprijateljstava i mržnje. Jed-

nako su neprihvatljiva poimanja Boga koja potiču na

nesnošljivost i nasilje prema drugima. Jedno treba

jasno reći: rat u Božje ime je uvijek neprihvatljiv!

Kada je određeno poimanje Boga povod zločinač-

kim činima, tada je to pokazatelj da je to shvaćanje

već preraslo u ideologiju.

11. Danas, međutim, mir ne ugrožavaju samo su-

kobi između ograničenih pogleda na čovjeka, to jest

između ideologija. Ugrožavaju ga, naime, isto tako

ravnodušnost spram onoga što predstavlja istinsku

čovjekovu narav. Mnogi naši suvremenici niječu po-

stojanje jedne posebne ljudske naravi te tako širom

otvaraju vrata najneobičnijim tumačenjima onoga

što doista čini ljudsko biće. I tu je potrebno stvari

izvesti na čistac: „slaba“ vizija osobe, koja za sobom

ostavlja široki prostor u koji lako nahrupe svakojaka,

pa čak i najčudnija, poimanja osobe, samo naizgled

promiče mir. U stvarnosti ona priječi istinski dijalog

i utire put samovolji vlastodržaca, te na kraju samu

osobu ostavlja nezaštićenu pa ona, uslijed svega toga,

postaje laki plijen tlačitelja i nasilnika.

Ljudska prava iLjudska prava i međunarodne organizacije međunarodne organizacije

12. Istinski i trajni mir pretpostavlja poštivanje

ljudskih prava. No, ako se ta prava temelje na slabom

shvaćanju osobe, zar neće time i ona sama oslabi-

ti? Tu se jasno vidi koliko je relativističko poimanje

osobe krajnje neprimjereno kada treba opravdati i

stati u obranu čovjekovih prava. Teškoća je tu više no

očita: prava se predlažu kao nešto apsolutno, no te-

melj na kojem ona počivaju tek je relativan. Treba li

se onda čuditi što, s obzirom na “neugodne” zahtjeve

koje postavlja ovo ili ono pravo, ima onih koji ih po-

bijaju ili ih naprosto odlučuju zanemarivati? Samo

ukoliko su ukorijenjena u objektivne zahtjeve nara-

vi koju je Stvoritelj dao čovjeku, prava koja mu se

pripisuju mogu se potvrditi bez straha da će ih itko

moći opovrgnuti. Samo se po sebi, zato, razumije da

ljudska prava za sobom povlače odgovarajuće duž-

nosti. Mahatma Gandhi na ovaj je način to mudro

sažeo: „Ganges prava spušta se s Himalaje dužnosti“.

U te se temeljne pretpostavke mora unijeti jasno-

ću ako se želi obraniti ljudska prava, koja su danas

izložena stalnim napadima. Bez te jasnoće sam će se

izraz „ljudska prava“ odnositi na međusobno potpu-

no različite subjekte: za jedne će osobu resiti trajno

dostojanstvo i prava koja će vrijediti uvijek, posvuda

i za svakog pojedinca, dok će za druge osobno dosto-

janstvo biti nešto promjenjivo, a osobna prava ovisiti

o njihovu sadržaju, kao i vremenu i okolnostima.

13. Na obranu ljudskih prava neprestano pozi-

vaju međunarodna tijela i, na poseban način, Orga-

DOKUMENTI


Kada, usprkos svim naporima, ovaj ipak izbije, po-

trebno je očuvati bar temeljna načela humanosti i

vrijednosti na kojima počiva svaki suživot. Isto tako

valja utvrditi pravila ponašanja tako da se štete svedu

na najmanju moguću mjeru te se ublaže patnje civila

i svih žrtava sukoba (7).

15. Drugi problem koji pobuđuje veliki nemir

predstavlja želja, izražena od strane nekih država,

da si priskrbe nuklearno naoružanje. To je još više

pridonijelo širenju ozračja nesigurnosti i straha zbog

moguće atomske katastrofe. Vratili smo se desetljeća

unatrag, onim tjeskobama koje su tištile ljude tije-

kom razdoblja takozvanog „hladnog rata“. Kada je

ono završilo ljudi su se nadali kako je atomska opa-

snost jednom zauvijek otklonjena i da će čovječan-

stvo moći konačno odahnuti od olakšanja. Koliko je

samo aktualna, u vezi s tim, opomena Drugoga vati-

kanskog koncila: „Svaki ratni čin koji ide za unište-

njem čitavih gradova ili prostranih krajeva zajedno s

njihovim stanovništvom bez razlike jest zločin pro-

tiv Boga i protiv samoga čovjeka, što treba odlučno

i bez oklijevanja osuditi“ (8). Nažalost, prijeteći se

oblaci nastavljaju nadvijati nad obzor čovječanstva.

Put k osiguravanju budućnosti mira ne predstavljaju

samo međunarodni ugovori za neširenje nuklearnog

oružja, već također odlučna zauzetost oko njegova

smanjivanja i defi nitivnog uklanjanja. Neka se učini

sve da se, putem pregovora, prispije ostvarenju tih

ciljeva! U pitanju je sama budućnost ljudske obitelji!

Crkva kao čuvarica Crkva kao čuvarica transcendentnosti osobetranscendentnosti osobe

16. Želim, na kraju, uputiti hitni apel Božjem na-

rodu: neka svaki kršćanin zna da je pozvan biti ne-

umorni mirotvorac i odvažni branitelj dostojanstva

osobe i njezinih neotuđivih prava. Zahvalan Gospo-

dinu što ga je pozvao da pripada njegovoj Crkvi koja

je, u svijetu, „znak i ujedno čuvar transcendentnosti

osobe“ (9), kršćanin će neumorno od njega ponizno

moliti temeljno dobro mira koje ima toliku važnost

u životu svakog čovjeka. On će uz to biti ponosan

što može služiti miru s velikodušnom predanošću,

izlazeći ususret braći, napose onoj koja ne samo da

grcaju u siromaštvu i oskudici, već su lišena i toga

dragocjenog dobra. Isus nam je objavio da „Bog je

ljubav“ (1 Iv 4,8) i da je najveći poziv svake osobe

ljubav. U Kristu možemo pronaći uzvišene razloge

zbog kojih moramo postati nepokolebljivi pobornici

ljudskoga dostojanstva i hrabri graditelji mira.

17. Neka zato svaki vjernik pruži svoj nezaobi-

lazni doprinos promicanju istinskoga cjelovitog hu-

DOKUMENTI

nizacija ujedinjenih naroda, koja je svojom Općom

deklaracijom iz 1948. postavila kao temeljni zadatak

promicanje ljudskih prava. Na tu se deklaraciju gleda

kao na neku vrstu moralne obaveze koju je preuzelo

čitavo čovječanstvo. Ima u tome velike istine. Osobi-

to ako se prava opisana u toj deklaraciji smatra nečim

što nema svoj temelj u odluci koju su odobrili ljudi

na nekom svom zborovanju, već u samoj čovjekovoj

naravi i njegovu neotuđivom dostojanstvu osobe

koju je stvorio Bog. Važno je, zato, da međunarod-

na tijela ne izgube iz vida prirodni temelj ljudskih

prava. To će ih očuvati od opasnosti, koja nažalost

uvijek prijeti, da se malo po malo tim pravima prida

tek pozitivističko tumačenje. Ako bi se to dogodilo

međunarodna bi tijela izgubila potrebni autoritet za

ostvarivanje uloge branitelja temeljnih prava osobe i

naroda, a to je upravo i smisao njihova postojanja i

djelovanja.

Međunarodno humanitarno pravo i Međunarodno humanitarno pravo i nacionalna zakonodavstvanacionalna zakonodavstva

14. Polazeći od svijesti da postoje neotuđiva ljud-

ska prava povezana s našom zajedničkom ljudskom

naravi stvoreno je međunarodno humanitarno pra-

vo, kojeg su se države dužne pridržavati i u slučaju

rata. To, nažalost, nije naišlo na dosljednu primjenu

u nekim nedavnim ratnim prilikama, a o onima iz

prošlosti da i ne govorimo. To se, primjerice, vidi na

slučaju sukoba koji se prije nekoliko mjeseci vodio

u južnom Libanonu, gdje je sustavno kršena obveza

da se zaštiti i pruži pomoć nevinim žrtvama te da

se izbjegne da civilno pučanstvo bude uključeno u

sukob. Žalosne prilike u Libanonu i novi oblik su-

koba, napose od kada su teroristi počeli pribjegavati

do sada nepoznatim oblicima nasilja, zahtijevaju da

međunarodna zajednica ponovno potvrdi međuna-

rodno humanitarno pravo i primjenjuje ga na sve da-

našnje situacije ratnog sukoba, uključujući i one koje

nisu predviđene u važećemu međunarodnom pravu.

Nadalje, bič terorizma zahtijeva dublje promišljanje

o etičkim granicama kojih se valja pridržavati pri

korištenju suvremenih metoda jamčenja nacionalne

sigurnosti. Sve se češće, naime, rat ne najavljuje, na-

pose kada ih započinju terorističke skupine odlučne

postići svoje ciljeve pod bilo koju cijenu. S obzirom

na zabrinjavajuće događaje iz proteklih godina, dr-

žave moraju prepoznati potrebu donošenja jasnijih

pravila, zahvaljujući kojima će se moći učinkovito

oduprijeti tom pogibeljnom zastranjenju kojem smo

svjedoci. Rat uvijek predstavlja neuspjeh za među-

narodnu zajednicu i težak gubitak za čovječanstvo.


manizma, sukladno učenjima enciklika Populorum

progressio i Sollicitudo rei socialis, čiju se 40. odno-

sno 20. obljetnicu pripremamo proslaviti ove go-

dine. Kraljici mira, Majci Isusa Krista koji je „mir

naš“ (Ef 2,14) povjeravam svoju ustrajnu molitvu za

čitavo čovječanstvo na početku ove 2007. godine u

koju upravljamo pogled ispunjen nadom, usprkos

opasnostima i problemima kojima smo okruženi.

Neka nam Marija u svome Sinu pokaže put mira i

prosvijetli nam oči tako da uzmognemo prepoznati

njegovo lice u licu svake osobe, koja je srce mira!

Iz Vatikana, 8. prosinca 2006.

Benedikt XVI.

Bilješke

(1) Usp. Katekizam Katoličke crkve, 357.

(2) Sermo 169, 11, 13: PL 38, 923.

(3) Br. 3.

(4) Homilija na poljani Islinger, Regensburg, 12. rujna

2006.

(5) Usp. Kongregacija za nauk vjere, Pismo biskupima

Katoličke crkve o suradnji muškarca i žene u Crkvi i

svijetu, 31. svibnja 2004., 15-16.

(6) Br. 38.

(7) U vezi s tim Katekizam Katoličke crkve donosi

vrlo stroge i jasne kriterije: usp. br. 2307-2317.

(8) Past. konst. Gaudium et spes, 80.

(9) Isto, 76.

DOKUMENTI

PORUKA SVETOGA OCA PORUKA SVETOGA OCA ZA 93. SVJETSKI DAN SELILACA I IZBJEGLICAZA 93. SVJETSKI DAN SELILACA I IZBJEGLICA

14. siječnja 2007.14. siječnja 2007.

Prigodom nadolazećeg Svjetskog dana selilaca i

izbjeglica, gledajući Svetu Obitelj iz Nazareta, pralik

svih obitelji, htio bih vas pozvati na razmišljanje o

položaju selilačke obitelji. Evanđelist Matej piše kako

je, nedugo nakon Isusova rođenja, Josip bio prisiljen

noću poći za Egipat, vodeći sa sobom Dijete i njego-

vu Majku, kako bi izbjegli Herodov progon (usp. Mt

2,13-15). Tumačeći ovaj evanđeoski odlomak, moj

časni prethodnik, sluga Božji papa Pio XII. napi-

sao je 1952.: „Nazaretska obitelj u progonstvu, Isus,

Marija i Josip iseljenici u Egiptu, gdje su se sklonili

kako bi izbjegli bijes bezbožnoga kralja, uzor su, pri-

mjer i podrška svim iseljenicima i putnicima svakog

doba, svake zemlje, svim iseljenicima u kojem god

položaju se nalazili, koji su - natjerani progonstvom

ili potrebom - prisiljeni napustiti domovinu, svoje

najdraže, rodbinu, drage prijatelje, te se zaputiti u

stranu zemlju“ (Exul familia, AAS 44, 1952, 649). U

drami Nazaretske obitelji, prisiljene na progonstvo u

Egiptu, naziremo bolan položaj svih selilaca, posebi-

ce prognanika, iseljenika, evakuiranih osoba, izbje-

glica, progonjenih. Naziremo teškoće svake selilačke

obitelji, neugode, poniženja, oskudice i krhkost mi-

lijuna i milijuna selilaca, izbjeglica i prognanika. Na-

zaretska obitelj odražava sliku Boga čuvanu u srcu

svake ljudske obitelji, pa i kad je izobličena i oslablje-

na iseljeništvom.

Tema sljedećeg Svjetskoga dana selilaca i izbje-

glica „Selilačka obitelj“ nastavlja teme iz 1980., 1986.

i 1993. godine, te nastoji dodatno istaknuti zauzetost

Crkve u korist ne samo pojedinog migranta, nego i

u korist njegove obitelji, koja je mjesto i izvor kultu-

re života i čimbenik vrijednosne integracije. Tolike

su teškoće s kojima se susreće obitelj migranta. Me-

đusobna udaljenost njezinih članova i nemogućnost

ponovnog združivanja često su prigoda za kidanje

izvornih veza. Uspostavljaju se novi odnosi i rađaju

novi osjećaji; zaboravlja se prošlost i vlastite obve-

ze, koje su na teškom ispitu udaljenosti i samoće. Ne

osigura li se useljeničkoj obitelji stvarna mogućnost

uključivanja i sudioništva u novoj sredini, teško se

može misliti o nekom njezinom skladnom razvoju.

Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih stranih

radnika i članova njihovih obitelji, koja je stupila na

snagu 1. srpnja 2003., nastoji štititi strane radnike i

radnice i članove njihovih obitelji. U njoj je prepo-

znata vrijednost obitelji i u onome što se odnosi na

iseljeništvo, koje je postalo već strukturalna pojava u

našim društvima. Crkva ohrabruje ratifi ciranje me-

đunarodnih pravnih instrumenata koji nastoje bra-

niti prava migranata, prognanika i njihovih obitelji,

te kroz razne ustanove i udruge nudi usluge zastupa-

nja, što postaje sve potrebnije. U tu su svrhu otvoreni

centri za savjetovanje migranata, domovi za njihov


prihvat, uredi za pomaganje osobama i obiteljima, a

oživljene su i druge inicijative, kako bi se odgovorilo

na rastuće potrebe na tom području.

Uvelike se već radi na integraciji obitelji uselje-

nika, premda ostaje još mnogo za učiniti. Postoje

stvarne teškoće povezane s određenim „mehanizmi-

ma obrane“ prvog naraštaja useljenika, koji bi mo-

gli izgraditi zapreke daljnjem dozrijevanju mladih

drugog naraštaja. Stoga postaje neophodno urediti

zakonske, pravne i društvene uvjete za olakšanje ta-

kve integracije. U posljednje je vrijeme porastao broj

žena koje napuštaju svoju zemlju porijekla u potrazi

za boljim životnim uvjetima ili u nadi da će imati bo-

lje izglede profesionalnog napretka. Nije, međutim,

mali broj žena koje završe kao žrtve trgovine ljudima

i prostitucije. U vidu ponovnog združivanja obitelji

socijalne radnice, osobito redovnice, mogu pružiti

dragocjene i sve potrebnije usluge posredovanja.

U vezi teme integracije useljeničkih obitelji, osje-

ćam dužnost da skrenem pozornost na obitelji pro-

gnanika, čiji se položaj, čini se, pogoršao u odnosu

na prošlost, upravo koliko je do ponovnog združiva-

nja obitelji. U logorima koji su njima namijenjeni, uz

teškoće logističkog tipa te one osobne, povezane uz

traume i stres zbog tragičnih iskustava, pribraja se

ponekad čak i opasnost uključivanja žena i djece u

seksualno izrabljivanje, kao način preživljavanja. U

tim je slučajevima potrebna pozorna pastoralna pri-

sutnost koja će, osim pomoći koja će vidati duševne

rane, ponuditi i potporu kršćanske zajednice koja

mora biti u stanju pokazati kulturu poštovanja lju-

bavi i otkriti njezinu istinsku vrijednost. Potrebno je

ohrabriti one koji su iznutra slomljeni kako bi povra-

tili povjerenje u sebe. Potrebno je nastojati oko jam-

čenja prava i dostojanstva obitelji, te osigurati obite-

ljima boravište prikladno njihovim potrebama. Od

prognanika se, pak, traži da gaje otvoren i pozitivan

odnos prema društvu koje ih prihvaća, zadržavajući

djelatnu spremnost za mogućnost sudjelovanja u za-

jedničkoj izgradnji nove integrirane zajednice, koja

će biti zajednički dom svima.

Među useljenicima postoji i kategorija o kojoj

se valja na poseban način brinuti: to su studenti iz

drugih zemalja, koji su daleko od svojih domova,

bez dostatnog poznavanja jezika, ponekad i bez pri-

jateljstava i s fi nancijski nedovoljnim stipendijama.

Njihov položaj postaje još teži kad je riječ o oženje-

nim studentima. Kroz svoje ustanove Crkva nastoji

ovim mladim studentima olakšati nedostatak obi-

teljske potpore, te im pomaže oko integracije u gra-

dovima koji ih prihvaćaju, stavljajući ih u kontakt s

obiteljima spremnim da ih prime i pomažući im u

međusobnom upoznavanju. Kao što sam već jednom

drugom prigodom rekao, izlaženje u susret stranim

studentima važno je područje pastoralnoga djelova-

nja. Doista, mladi koji napuštaju svoju zemlju radi

studija idu ususret nemalim problemima, a posebice

ulaze u opasnost da dođu u krizu identiteta (Osser-

vatore Romano, 15. prosinca 2005.).

Draga braćo i sestre, neka Svjetski dan selilaca

i izbjeglica bude dobra prilika crkvenim zajedni-

ca i javnom mnijenju da postanu još osjetljiviji za

potrebe i probleme, kao i za pozitivne mogućnosti

selilačkih obitelji. Na osobiti način upravljam svoje

misli svima koji su izravno uključeni u široku pojavu

migracija, te onima koji svoje pastoralne sile ulažu

u službu migranata. Riječ apostola Pavla: „caritas

Christi urget nos - ljubav nas Kristova obuzima“ (2

Kor 5,14), neka ih potakne na samodarivanje u pr-

vom redu braći i sestrama koji su u potrebi. Uz ove

misli, na sve zazivam božansku pomoć i svima s lju-

bavlju udjeljujem poseban apostolski blagoslov.

Vatikan, 18. listopada 2006.

Benedikt XVI.

DOKUMENTI


PORUKA SVETOGA OCA ZA XV. SVJETSKI DAN BOLESNIKORUKA SVETOGA OCA ZA XV. SVJETSKI DAN BOLESNIKASeoul, 11. veljače 2007Seoul, 11. veljače 2007.

Draga braćo i drage sestre, 11. veljače 2007., na

dan kad Crkva slavi liturgijski spomen Blažene Dje-

vice Marije Lurdske, u Seoulu u Južnoj Koreji pro-

slavit će se Petnaesti svjetski dan bolesnika. Održat

će se više susreta, predavanja, pastoralnih skupova i

liturgijskih slavlja s predstavnicima Crkve u Koreji,

sa zdravstvenim osobljem, bolesnicima i njihovim

obiteljima. Još jednom Crkva promatra sve koji trpe

te obraća pozornost na neizlječive bolesnike, od ko-

jih mnogi umiru zbog bolesti koje su već u krajnjoj

fazi. Takvih bolesnika ima na svim kontinentima, no

posebice u krajevima u kojima siromaštvo i druge

poteškoće uzrokuju bijedu i veliku bol. Svjestan tih

patnji, duhovno ću biti prisutan na Svjetskom danu

bolesnika, sjedinjen s onima koji će se okupiti da bi

raspravljali o zlu neizlječivih bolesti u našem svijetu i

da bi ohrabrili napore kršćanskih zajednica u njihovu

svjedočenju Gospodinove nježnosti i milosrđa.

Stanje bolesti sa sobom neizbježno donosi trenut-

ke krize i ozbiljno suočavanje s vlastitom situacijom.

Napredak u medicinskim znanostima često nudi po-

trebna sredstva za suočavanje s tim izazovom, barem

u odnosu na njegov fi zički vid. Ljudski život, ipak, ima

svoja ograničenja te, prije ili kasnije, završava smrću.

To je iskustvo na koje je pozvano svako ljudsko biće

i za koje svatko mora biti spreman. Bez obzira na

napredak znanosti, nije moguće naći lijeka za svaku

bolest, pa se u bolnicama, utočištima i domovima po

cijelom svijetu susrećemo s patnjom tolike naše braće

i sestara s neizlječivim bolestima i često u završnom

stadiju tih bolesti. Usto, mnogi milijuni osoba u svi-

jetu žive još uvijek u nezdravim uvjetima te nemaju

pristupa potrebnim medicinskim pomagalima, često

čak ni onim najosnovnijim, zbog čega je broj osoba

za koje se misli da su „neizlječive“ uvelike porastao.

Crkva želi podržati neizlječive bolesnike i one u kraj-

njem stadiju bolesti, pozivajući na ujednačenu socijal-

nu politiku koja će moći pridonijeti uklanjanju uzroka

mnogih bolesti i osobitom ustrajnošću tražeći bolju

zdravstvenu pomoć za sve koji umiru i koji ne mogu

računati više na nikakvu vrstu medicinske kure. Po-

trebno je promicati politiku koja će biti u stanju stvo-

riti uvjete u kojima će ljudska bića na dostojanstven

način moći podnijeti neizlječive bolesti te se suočiti sa

smrću. U tom je smislu neophodno još jednom ista-

knuti potrebu za većim brojem centara za palijativnu

skrb, koji će nuditi cjelovitu pomoć pružajući bole-

snicima humanu pomoć i duhovnu pratnju koja im je

potrebna. To je pravo koje pripada svakom ljudskom

biću i koje svi moramo zauzeto braniti. Želim ohra-

briti napore svih koji svakodnevno djeluju kako bi za-

jamčili neizlječivim bolesnicima, kao i onima koji se

nalaze u završnoj fazi bolesti, te njihovim obiteljima,

prikladnu i ljubavlju ispunjenu pomoć.

Crkva je, slijedeći primjer dobrog Samarijanca,

uvijek pokazivala osobitu skrb za bolesne. Djelova-

njem pojedinaca i crkvenih ustanova ona i dalje osta-

je u blizini bolesnima i umirućima, nastojeći očuva-

ti njihovo dostojanstvo u tim značajnim trenucima

ljudskoga postojanja. Mnogi među tim pojedincima,

među zdravstvenim osobljem, pastoralnim djelatnici-

ma i volonterima, te ustanovama u cijelome svijetu,

neumorno služe bolesnicima po bolnicama i jedini-

cama palijativne skrbi, po gradskim ulicama i u sklo-

pu projekata kućne pomoći ili u sklopu župa. Sada se

obraćam vama, draga braćo i drage sestre koji trpite

zbog neizlječivih bolesti i koji se nalazite u krajnjem

stadiju bolesti. Ohrabrujem vas da motrite patnje ras-

petoga Krista te se, združeni s njime, obratite Ocu uz

puno uvjerenje da je čitav život, a ponaosob i vaš, u

njegovim rukama. Znajte da će se vaše patnje, združe-

ne s Kristovima, pokazati plodnima u korist potreba

Crkve i svijeta. Molim Gospodina da osnaži vašu vjeru

u njegovu ljubav, osobito u ovim kušnjama kroz koje

prolazite. Nadam se da ćete, gdje god bili, uvijek naći

ohrabrenje i duhovnu snagu kojom će vaša vjera rasti

i koja će vas voditi još bliže Ocu života. Po svojim sve-

ćenicima i po svojim pastoralnim suradnicima, Crkva

vam želi pružiti potporu i biti uz vas, pomažući vam u

trenucima potrebe, uprisutnjujući tako Kristovo mi-

losrđe puno ljubavi prema svima koji trpe.

Na koncu, tražim od svih crkvenih zajednica u

cijelome svijetu, a osobito od onih koje se posveću-

ju služenju bolesnicima, da nastave uz pomoć Marije,

koja je Salus infi rmorum - Zdravlje bolesnih, davati

učinkovito svjedočanstvo milosrdne skrbi Boga, na-

šeg Oca. Neka Blažena Djevica, naša Majka, utješi sve

koji su bolesni i podrži one koji su svoj život posvetili,

poput dobrih Samarijanaca, liječenju fi zičkih i duhov-

nih rana onih koji trpe. S vama sjedinjen mišlju i mo-

litvom, od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov

kao zalog Gospodnje snage i mira.

Vatikan, 8. prosinca 2006.

Benedikt XVI.

DOKUMENTI


DEKRET ZAGREBAČKOG NADBISKUPA KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA O DEKRET ZAGREBAČKOG NADBISKUPA KARDINALA JOSIPA BOZANIĆA O OSNIVANJU HRVATSKOGA KATOLIČKOG SVEUČILIŠTA SA SJEDIŠTEM U OSNIVANJU HRVATSKOGA KATOLIČKOG SVEUČILIŠTA SA SJEDIŠTEM U

ZAGREBUZAGREBU

„L„Luce vera illuminata - Istinskom svjetlošću obasjanauce vera illuminata - Istinskom svjetlošću obasjana“

Ispunjajući svoj poziv u vjernosti božanskom Uči-

telju, Katolička je Crkva tijekom povijesti uvijek bila

prisutna u području odgoja i obrazovanja, a iz njezina

se krila rodila i ustanova sveučilišta, da bi – obdarena

otajstvom Objave i nadahnuta Duhom Božje ljubavi

– u neprekidnome traženju istine mogla odgovoriti

na složene društvene i kulturne izazove vremena u

kojemu živi.

Katolička je Crkva i u hrvatskom narodu tijekom

prošlosti sve do današnjih dana – bez obzira na ra-

zne poteškoće i nemale zapreke za ostvarivanje svoga

poslanja – evanđeoskim vrjednotama duboko ukori-

jenjena u odgojno-obrazovno djelovanje, pridonoseći

tako kulturnom i nacionalnom rastu i razvoju hrvat-

skog identiteta osnivanjem, uzdržavanjem i unapređi-

vanjem posebnih, za tu svrhu namijenjenih institucija

i promičući znanstvenost u istraživanju, kao i izvr-

snost u nastavnome radu.

Iz takvoga crkvenog zalaganja i požrtvovnosti

pojedinaca i zajednica, među kojima su se posebno

istaknule pojedine redovničke zajednice, izniknuli su

predivni plodovi, vidljivi u našoj baštini koja hrvatski

narod smješta u okvire prepoznatljive europske kr-

šćanske duhovne posebnosti, kako u prošlosti, tako i

u sadašnjem vremenu.

Tragom uzornih znanstvenika i kulturnih djelat-

nika iz prošlosti, svjestan da su desetljeća nakon Dru-

goga svjetskog rata, s protucrkvenom komunističkom

ideologijom, ostavila veliko siromaštvo u hrvatskom

duhovnom biću i znatno onemogućivala djelovanje

Katoličke Crkve na području visokog obrazovanja,

smatrao sam potrebnim, odgovarajući na istinske

potrebe hrvatskoga društva u cjelini, razmotriti sve

okolnosti radi osnivanja katoličkoga sveučilišta. S tom

sam svrhom na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja

2005. godine, uspostavio Povjerenstvo za osnivanje

katoličkoga sveučilišta u Zagrebu. Ono je izvršilo svo-

je zadaće i ispunilo preduvjete za osnivanje prvoga

katoličkog sveučilišta u Hrvatskoj.

Stoga, u skladu s dokumentima Drugoga vati-

kanskoga sabora, s odredbama Zakonika kanonskoga

prava, sa smjernicama apostolske konstitucije o ka-

toličkim sveučilištima Ex corde Ecclesiae, u skladu s

Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske

o suradnji na području odgoja i kulture i u skladu s

odlukom Hrvatske biskupske konferencije u Zadru,

od 12. listopada 2004. godine, da se pokrene osnivanje

katoličkoga sveučilišta te da osnivač toga sveučilišta

bude Zagrebačka nadbiskupija, a Hrvatska biskupska

konferencija njegov pokrovitelj, ovime osnivam ka-

toličko sveučilište pod nazivom HRVATSKO KATO-

LIČKO SVEUČILIŠTE sa sjedištem u Zagrebu.

U apostolskoj konstituciji Ex corde Ecclesiae kaže

se: „Temeljno poslanje nekoga sveučilišta je trajno tra-

ženje istine putem istraživanja, čuvanja i posredovanja

znanja za dobrobit društva“ (ECE, 30). Želja mi je da

Hrvatsko katoličko sveučilište bude sposobno vršiti

nepristrano istraživanje istine te čuvati i posredova-

ti znanje. Kršćansko nadahnuće, i pojedinaca, i cijele

sveučilišne zajednice, dopustit će Hrvatskom katolič-

kom sveučilištu da u svoj rad uključi etičku, duhovnu

i vjersku dimenziju vrjednujući dostignuća znanosti i

tehnike te imajući u vidu cjelovitost ljudske osobe; da

istražuje otajstva čovjeka i svijeta, tumačeći ih u svjetlu

Objave. Hrvatsko katoličko sveučilište svoju će insti-

tucionalnu zauzetost u službi Božjega naroda i ljudske

obitelji na putu prema vrhunaravnomu cilju koji životu

daje značenje, prožimati nastojanjem oko integriranja

spoznaje, dijalogom između vjere i razuma, etičkom

skrbi i teološkom perspektivom (usp. ECE, 15).

Ovo Sveučilište potrebno je cijeloj, a posebno na-

šoj Crkvi u hrvatskome narodu, radi rasta i razvijanja

kršćanske kulture i ljudskog napretka. Stoga, cijela je

crkvena zajednica pozvana dati potporu ovoj katolič-

koj ustanovi visokog obrazovanja i pomagati njezin

razvoj. Uvjeren sam da će Hrvatsko katoličko sveu-

čilište biti most susreta s drugim kulturama i civili-

zacijama.

Ovim dekretom Povjerenstvo za osnivanje kato-

ličkog sveučilišta u Zagrebu – ostajući u istome sa-

stavu – mijenja svoj naziv u Povjerenstvo Hrvatskoga

katoličkog sveučilišta i ujedno preuzima sve zadaće

koje je potrebno izvršiti do početka rada Sveučilišta,

kada će daljnje poslove iz područja ustrojavanja, or-

ganiziranja i planiranja preuzeti redovita Statutom

Sveučilišta predviđena tijela.

Hrvatsko katoličko sveučilište povjeravam zago-

voru Blažene Djevice Marije, Prijestolja Mudrosti,

kao i nebeskih zagovornika Zagrebačke Crkve: sv.

Marka Križevčanina, bl. Augustina Kažotića, bl. Aloj-

zija Stepinca i bl. Ivana Merza, učenih svjedoka Istine

i promicatelja evanđeoskog čovjekoljublja.

U Zagrebu 3. lipnja 2006. godine

Nadbiskup Josip kard. Bozanić

DOKUMENTI


PRIOPĆENJE S JESENSKOG ZASJEDANJA PRIOPĆENJE S JESENSKOG ZASJEDANJA HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJEHRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE

U Đakovu je od 15. do 19. listopada ove godine

održano XXXIII. redovno jesensko plenarno zasjeda-

nje Hrvatske biskupske konferencije. Zasjedanje je za-

počelo svečanom koncelebriranom svetom misom u

đakovačkoj katedrali u nedjelju 15. listopada u 18 sati,

koju je predvodio i propovijedao kardinal Josip Boza-

nić, nadbiskup i metropolit zagrebački i predsjednik

HBK. Neposredno prije svete mise blagoslovljena su

dva nova zvona za katedralu: jedno posvećeno bla-

gopokojnom papi Ivanu Pavlu II., a drugo blaženom

Alojziju Stepincu. Sveta misa slavljena je povodom

200. obljetnice sjemeništa u Đakovu.

Zasjedanje, kojim je predsjedao kardinal Bozanić,

započelo je radom u ponedjeljak 16. listopada, a odr-

žano je u prostorijama Biskupskoga doma u Đakovu,

Strossmayerov trg 6. Aktivnim članovima HBK na

tom se zasjedanju pridružio mons. Francisco Javier

Lozano, apostolski nuncij u RH. Zasjedanju su prisu-

stvovali i mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki, i

mons. Janos Penzes, biskup subotički.

Predvođeni kardinalom Bozanićem, biskupi su i

sa zasjedanja uputili pismo svetome ocu Benediktu

XVI. zahvaljujući mu za pohod „ad limina“ početkom

srpnja ove godine te izražavajući iskrenu sinovsku

odanost, kako episkopata tako i cijele Crkve u Hrvat-

skoj.

Kardinal Bozanić izvijestio je biskupe o plenarnom

zasjedanju Vijeća biskupskih konferencija Europe

(CCEE) koje je održano od 4. do 8. listopada 2006. go-

dine u Petrogradu u Rusiji. Mons. Marin Barišić, nad-

biskup i metropolit splitsko-makarski i potpredsjednik

HBK, u ime svih biskupa, čestitao je kardinalu Bozani-

ću na ponovnom izboru za potpredsjednika CCEE-a

naglasivši da je to osobni uspjeh ali i uspjeh čitave HBK.

Na početku zasjedanja sve je prisutne pozdravio i

zaželio srdačnu dobrodošlicu mons. Marin Srakić,

biskup đakovački i srijemski, domaćin zasjedanja

u Đakovu. Podsjetio je biskupe da se ove godine

slavi 200. obljetnica sjemeništa u Đakovu te da mu

je osobito drago što su biskupi HBK o tako značaj-

nom jubileju odlučili održati zasjedanje u Đakovu.

Kardinal Bozanić uputio je pozdrav svima nazočnima

zahvalivši, prije svega, domaćem biskupu na pozivu i

dobrodošlici te izrazio želju da zasjedanje HBK u Đa-

kovu bude valjani zalog jačanju crkvenog zajedništva

Crkve đakovačke i srijemske te na korist čitave Crkve

koja je u Hrvatskoj.

Kardinal je podsjetio na pohod „ad limina“

koji je bio od 3. do 10. srpnja ove godine te na po-

seban način istaknuo odanost hrvatskih biskupa

svetom ocu Benediktu XVI., osobito ovih dana kad

neki „njegovo odgovorno nastojanje na promica-

nju mira i zajedništva među narodima i zemljama

svijeta, kao i njegovo jasno i radikalno odbaciva-

nje religijske motivacije nasilja, bez obzira s koje

strane dolazila, nisu shvatili ili nisu mogli shvatiti“.

S posebnom pažnjom pozdravio je predstav-

nika Svetog Oca u Hrvatskoj mons. Francis-

ca Javiera Lozana, apostolskog nuncija, kao i bi-

skupe goste: mons. Komaricu i mons. Penzesa.

Kardinal Bozanić komemorirao je mons. Gabrie-

la Montalva, nekadašnjeg našeg apostolskog nun-

cija koji je umro u Rimu 3. kolovoza 2006. godine

i mons. Marka Culeja, prvog varaždinskog bisku-

pa, koji je preminuo 19. kolovoza ove godine u

Varaždinu. Zahvaljujući Bogu za svjedočenje vje-

re i ljubavi dragih pokojnika u ovozemnom živo-

tu, preporučio ih je svemogućem Bogu da ih pri-

mi u vječno zajedništvo Kraljevstva nebeskoga.

Zatim je predstavio neke od točaka opširnoga dnev-

noga reda i najavio pohod biskupa Vukovaru.

Pozdravljajući na poseban način predstavnike

medija, najavio je redovitu tiskovnu konferenciju na

završetku zasjedanja, u četvrtak 19. listopada u 12.00

sati. Na kraju je istaknuo da je Biskupska konferencija

tijelo biskupskoga zajedništva u službi Katoličke Cr-

kve u Hrvatskoj te je rad zasjedanja povjerio zagovoru

Marije, Majke Crkve, na duhovnu korist za Crkvu i

hrvatski narod.

Mons. Lozano, apostolski nuncij u RH, u svom

je pozdravu posebno istaknuo vjernost Crkve u Hr-

vatskoj Svetoj Stolici i Petrovu nasljedniku u Rimu o

čemu će rado posvjedočiti sadašnjem papi Benediktu

XVI. Biskupi su iscrpno analizirali govor Svetoga Oca

prigodom pohoda „ad limina“ i poruke koje je Sveti

Otac uputio episkopatu kao i cijeloj Crkvi u Hrvat-

skoj. Papine poruke ugradit će se u pastoralna nasto-

janja kako na nacionalnoj tako i na biskupijskim ra-

zinama. Naglasili su kako je Papa s velikom pažnjom

i srdačnošću primio hrvatske biskupe i ohrabrio ih u

nastojanjima oko čuvanju kršćanskih korijena i vjer-

ničkog identiteta hrvatskog naroda i kulture. Istaknu-

to je kako Papa podržava Hrvatsku na njezinom putu

u Europsku uniju. Biskupi su istaknuli kako Papa

upozorava i na opasnosti koje na tom putu prijete, ali

DOKUMENTI


im se treba suprotstaviti evanđeoskom vizijom čovje-

ka i kršćanskim vrijednostima koje osiguravaju puno

dostojanstvo čovjeka i njegovu sigurnu i mirnu bu-

dućnost. Naglašeno je da je i pohod „ad limina“ bio

učvršćivanje povezanosti s Petrovim nasljednikom

kao i učvršćivanje zajedništva među biskupima.

U utorak 17. listopada biskupi su u spomen na 15.

obljetnicu stradanja pohodili Vukovar. Predvođeni

kardinalom Josipom Bozanićem, pohodili su Ovčaru,

pomolili se i zapalili svijeće za žrtve stravičnog zločina

srpskog agresora iz 1991. godine. Nakon toga zausta-

vili su se i na Memorijalnom groblju žrtava iz Domo-

vinskog rata. I ondje je kardinal Bozanić predvodio

molitvu za žrtve kao i za mir i napredak u Domovini

i u svijetu. Nakon toga su u župnoj crkvi sv. Filipa i

Jakova slavili sv. misu koju je predvodio i održao ho-

miliju mons. Ante Ivas, biskup šibenski.

Biskupi su raspravljali o pastoralu sakramenata

u župnoj zajednici koji je važan za izgradnju Crkve,

Tijela Kristova. Zaključeno je da je potrebno izra-

diti smjernice koje će pomoći svećenicima i vjer-

nicima u boljoj pripravi i življenju sakramenata.

Boraveći u ravnoj Slavoniji biskupi su se upoznali s

gospodarskom i političkom situacijom kao i s pro-

blemima koji muče stanovnike toga dijela Hrvatske.

Usprkos prirodnim bogatstvima kojima obiluje Sla-

vonija, ljudi nažalost još uvijek teško žive zbog nedo-

statka jasne gospodarske strategije. Biskupi smatraju

potrebnim da sve državne institucije, osobito one koje

su odgovorne za donošenje zakonskih normi, pomo-

gnu da se stvore uvjeti kako bi ljudi mogli privređivati

i živjeti od svojega rada.

Osvrćući se na javnu raspravu o slobodnoj nedje-

lji biskupi su ponovili svoje stavove i zaželjeli da se što

prije pravno regulira to otvoreno pitanje. Potvrđeni

su dosadašnji mandati: mons. Marinu Barišiću, pred-

sjedniku Vijeća HBK za nauk vjere; mons. Ivanu Dev-

čiću, predsjedniku Odbora HBK za katoličke škole i

visoka crkvena učilišta; mons. Slobodanu Štambuku,

predsjedniku Vijeća HBK za misije.

Nova imenovanja su: mons. Ivan Prenđa - pred-

sjednik Vijeća HBK za kler; mons. Marin Srakić

- predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna

zvanja; mons. Đuro Hranić - predsjednik Vijeća HBK

za katehizaciju i predsjednik Odbora HBK za pasto-

ral Roma; mons. Juraj Jezerinac - predsjednik Odbora

HBK za osobe lišene slobode. Imenovani su i neki čla-

novi pojedinih tijela HBK. Određeni su delegati HBK

na zasjedanjima drugih europskih biskupskih konfe-

rencija za 2007. godinu.

Biskupi su razgovarali o Planu i programu katolič-

kog vjeronauka u osnovnoj školi s obzirom na Hrvat-

ski nacionalni obrazovni standard (HNOS). Sa zado-

voljstvom je konstatirano da su vjeroučitelji katoličkog

vjeronauka u osnovnim školama dobro osposobljeni

za izvođenje nastave po metodama rada koje predviđa

HNOS. Biskupi su informirani kako će se vjeronaučni

udžbenici u vrlo kratkom roku prilagoditi zahtjevima

HNOS-a. Biskupi su raspravljali o nacionalnom litur-

gijskom kalendaru prilagođavajući ga sadašnjim pa-

storalnim okolnostima u Hrvatskoj, uzimajući u obzir

da je Katolička Crkva u Hrvatskoj u zadnje vrijeme

dobila tri nova blaženika: bl. Alojzija Stepinca, bl. Ma-

riju Propetoga Petković i bl. Ivana Merza. Na zasjeda-

nju su biskupi informirani o tijeku realizacije projek-

ta crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Na temelju

poruka sadašnjega Pape i poruka blagopokojnog pape

Ivana Pavla II. izrečenih prigodom pastirskih pohoda

Hrvatskoj, biskupi su promišljali o Katoličkoj Crkvi u

Hrvatskoj i europskim integracijama te su razmotrili

prvi nacrt dokumenta o tom pitanju.

Razgovaralo se i o stanju Katoličke Crkve u BiH

te o suradnji Hrvatskog Caritasa i Caritasa BK BiH u

zajedničkoj brizi za najpotrebnije.

Na dijelu zasjedanja prisustvovao je prof. dr.

Milan Špehar, nacionalni direktor Papinskih mi-

sijskih djela u Hrvatskoj, koji je podnio izvješće o

radu i planovima Papinskih misijskih djela u Hr-

vatskoj te o brizi za pomoć misionarima iz Hrvat-

ske. Biskupi upućuju apel vjernicima i preporuču-

ju potrebe misija u svijetu, osobito onih u kojima

djeluju misionari iz Hrvatske, iskrenim vjerničkim

molitvama te velikodušnoj kršćanskoj darežljivosti.

Predsjednici pojedinih tijela HBK, komisija, vijeća

i odbora, podnijeli su izvještaj o radu tijela kojima

predsjedaju te su odobreni njihovi planovi i programi

za iduću godinu. Biskupi su informirani o poduzetom

u pripravi za uspostavu Hrvatskog katoličkog sveuči-

lišta. Biskupi su se osvrnuli na ekumenska nastojanja

u Hrvatskoj s osobitim naglaskom na pripravu Trećeg

europskog ekumenskog susreta koji će se 2007. godi-

ne održati u Rumunjskoj. Na tom susretu sudjelovat

će i delegacija HBK.

Biskupi su informirani o pripremama za početak

gradnje zgrade HBK. Određeni su termini za zasje-

danja u 2007. godini: susret HBK i BK BiH održat će

se u Zagrebu 22. siječnja; izvanredno zasjedanje HBK

održat će se 24. siječnja; proljetno zasjedanje HBK

održat će se od 16. do 19. travnja u Zagrebu; jesen-

sko zasjedanje HBK održat će se u Gospiću od 16. do

18. listopada. Predviđen je i susret s Hrvatskom kon-

ferencijom viših redovničkih poglavara i Hrvatskom

unijom viših redovničkih poglavarica te jednodnevni

susret s Austrijskom biskupskom konferencijom koji

DOKUMENTI


će se održati 31. svibnja prije podne u Zagrebu. Bi-

skupi su izviješteni o završnim pripremama za Hodo-

čašće povjerenja na Zemlji koje će se, u organizaciji

zajednice iz Taizea, održati u Zagrebu od 28. prosinca

2006. do 1. siječnja 2007. godine. Očekuje se dolazak

više desetaka tisuća mladih iz cijeloga svijeta.

Biskupi su informirani o susretu delegacije HBK

s predstavnicima Mađarske biskupske konferencije

održanom u Budimpešti, 12. i 13. rujna ove godine.

Biskupi su se osvrnuli na aktualnu situaciju u na-

šem društvu potičući sve odgovorne na brigu za opće

dobro svih građana Hrvatske.

DOKUMENTI

POSLANICA PREDSJEDNIKA HRVATSKOG CARITASAPOSLANICA PREDSJEDNIKA HRVATSKOG CARITASA

uz nedjelju Caritasa, 17. prosincauz nedjelju Caritasa, 17. prosinca

Dragi vjernici, sestre i braćo u Kristu! Ovogodiš-

nja nedjelja Caritasa dobila je zadanu temu od samog

Svetoga Oca Benedikta XVI., njegovu prvu encikliku

„Deus Caritas est“ - Bog je ljubav. To je najkraća de-

fi nicija Boga u kojeg mi kršćani vjerujemo, kako je

zapisao sv. Ivan u svojoj poslanici: „Bog je ljubav i tko

u ljubavi ostaje, u Bogu ostaje, i Bog u njemu“ (1 Iv

4,16) - a to je središnji put kršćanske vjere - onda je

i ljubav prema bližnjemu zapravo ljubav i prema sva-

kom čovjeku, i onomu koji mi je blizu i onomu koji

mi je dalek i onomu koga poznajem i koga ne poznam

i ono što je najteže - onomu koji mi nanosi zlo, koji

mi je neprijatelj. Takvu ljubav, kakvu naviješta Isus, u

životu ne možemo ostvariti ako bližnjega ne gledamo

očima kojima u drugomu prepoznajemo božansku

sliku. Stoga je naizvrsniji put susreta s Bogom služenje

bližnjima u potrebi jer nam ono otvara oči da može-

mo vidjeti što Bog čini za nas i koliko nas voli.

Cijeli drugi dio enciklike posvećen je Caritasu i

nosi naslov: Caritas - ljubav Crkve kao „zajednice lju-

bavi“. Papa u njemu ističe kako je karitativni rad za-

daća Crkve, a ljubav prema bližnjemu, ukorijenjena u

ljubavi prema Bogu, na prvom mjestu i zadaća cijele

crkvene zajednice, na svim njenim razinama. Punina

ljubavi ostvaruje se u konkretnim djelima, a to je te-

meljna funkcija Crkve - Crkva ima obvezu prenositi

Božju ljubav svijetu i s njime je dijeliti. To je obve-

za svakog vjernika ponaosob i svekolike Crkve. Papa

kaže: „Duboka narav Crkve izražava se u trostrukoj

zadaći: naviještanju Božje riječi (kerygma - martyria),

slavljenju sakramenata (leiturgia) i služenju ljubavi

(diakonia). Te se zadaće uzajamno pretpostavljaju

i ne mogu se razdvajati jedna od druge“ (DCE, 25).

To, kako Papa ističe, između ostaloga znači da ljubav

kao služenje drugima mora biti organizirana kako bi u

stvarnosti konkretno predstavljala oblik služenja.

Karitativni rad čini naviještanje i liturgiju vjero-

dostojnim u svijetu; karitativni rad je ujedno i navije-

štanje riječi Božje i poziv na liturgiju. Župne zajednice

privilegirano su mjesto za život i djelovanje kršćana

kako za naviještanje riječi Božje i liturgije tako i za

karitativno djelovanje. Postavimo si pitanje: koliko su

naše župe „svratišta“ dobrog Samarijanca, a koliko ne-

zainteresirano prolazimo pokraj „čovjeka koji je upao

u nevolje“?! Iz iskustva znamo da Caritas nailazi na

mnoge teškoće da bi se valjano uklopio u pastoralne

planove mnogih župa. Ali, ne zaboravimo: kateheza

i liturgija koje se ne prevode u autentičan život dje-

lotvorne ljubavi i koje se ne prevode u misiju svjedo-

čenja svjetskog zajedništva i bratstva riskiraju biti ne-

plodne. I samo svjedočenje djelotvorne ljubavi, ako je

ne podržava kontemplacija i vjera, pretvara se u puko

pomaganje i dobročinstvo. Ako kao kršćani svakod-

nevno ne živimo i ne djelujemo u duhu pravednosti i

ljubavi onda ne vršimo svoju dužnost a to je prihvatiti

„novost“ da smo kršćani kako bismo obnovili društvo

u svjetlu Evanđelja djelotvorne ljubavi.

Bez ovoga svjedočanstva velika nada našeg vre-

mena iščezava. Bez ovoga svjedočanstva ljubavi naši

bližnji u potrebi ostaju sami, napušteni i zaboravljeni.

Govoreći o marksizmu koji je kritizirao karitativnu

djelatnost crkve, ističući kako siromasi trebaju praved-

no društvo, a ne djela ljubavi, Papa nam govori kako je

točno da temeljna norma države mora biti postizanje

pravednosti i da je svrha pravednog društva zajamčiti

svakome njegov udio u općim dobrima. Navodeći riječi

sv. Augustina, koji je rekao da će se država u kojoj se ne

upravlja pravedno pretvoriti u lopovsku družinu, Papa

ističe ulogu Crkve u oblikovanju savjesti u političkom

životu i doprinosu sve većem posvješćivanju istinskih

zakona pravednosti. Kršćansko karitativno djelovanje

mora biti neovisno o strankama i ideologijama. Ono

nije po sebi sredstvo za postizanje ideoloških promje-

na u svijetu, niti je u službi svjetskih strategija, već je

uprisutnjenje ljubavi ovdje i sada. Kao kršćani, imamo

se pravo zauzeti da preispitujemo političke i socijalne

odluke koje određuju društvene odnose i način na koji

one utječu na siromašne.

Moralni ispit društva, čiji smo dio, stoji u tome

kako se u svojim odlukama odnosi prema svojim


PORUKA PREDSJEDNIKA VIJEĆA HBK ZA OBITELJ PORUKA PREDSJEDNIKA VIJEĆA HBK ZA OBITELJ uz Dan života, 4. veljače 2007.uz Dan života, 4. veljače 2007.

najugroženijim članovima: ženama, djeci, starima,

bolesnima, hendikepiranima, nezaposlenima, zapo-

slenima čija se radnička prava krše ili im se uskra-

ćuju, ovisnicima. Postoje mnogi oblici i mogućnosti

karitativnog djelovanja u župnim i drugim zajednica-

ma. „Ljubav je domišljata...“ (1 Kor 13,4), ali je treba

imati. Nedjelja Caritasa želi pobuditi kršćane i sve lju-

de dobre volje na djelotvornu ljubav. Sve ljude dobre

volje, a posebno volontere u Caritasu neka prati Božja

dobrota i ljubav.

Mons. Josip Mrzljak

Božić, čija je proslava još u tijeku dok ovo pišem,

još jednom posadašnjuje dolazak života samoga Boga

u ovaj naš svijet. Bog dolazi da raskine lanac smrti da

bi nam dao svoj život. Besmrtan život. Taj je dolazak,

međutim, izazvao veliki protunapad duha smrti, „kul-

ture smrti“ pod najrazličitijim oblicima. Život je u naš

svijet ušao nenametljivo i čovjekoljubivo, u liku djete-

ta, ali je kod osoba koje su odlučivale o sudbini naro-

da naišao na neprihvaćanje sve do krvavog obračuna,

ne štedeći pri tom ni one sasvim nevine.

Nije to bio prvi čin borbe između života i smr-

ti, borbe za čovjeka i protiv njega. Ta se borba, da bi

čovjek imao život, vodi od samoga početka. U naše

vrijeme nije izgubila na žestini, dapače. Sveti Otac Be-

nedikt XVI. u svojoj novogodišnjoj poruci ukazuje na

mnogovrsne prijetnje životu u našem društvu. Radi se

o prijetnjama životu globalnih razmjera, o proračuna-

toj, programiranoj, sinhroniziranoj i dobro organizi-

ranoj kampanji. Dosta je sjetiti se minulog stoljeća u

kojem su bezbožni režimi i ideologije zatrle nekoliko

stotina milijuna ljudi.

Htjeli to ili ne, sudionici smo apokaliptičke borbe

između đavla, „ubojice ljudi“ i Boga koji hoće da imamo

život. Ne smijemo omalovažiti ovu dramatičnu borbu

koja svakodnevno uništava mnoge ljudske živote. No,

ne smijemo ni obeshrabriti se. Isusovim je rođenjem

defi nitivno započeo plan spašavanja čovjeka, a Isusovo

je uskrsnuće zagarantiralo konačnu pobjedu života nad

smrću. Ponosni smo što Božji narod na zemlji naviješta

i brani vrijednost ljudskog života. Iako je na djelu glo-

balna konspiracija protiv života, s druge strane tisuće

mladih u svakom narodu mole i rade u obranu života.

Ne svjedoči li to i Europski novogodišnji susret mladih

u Zagrebu? Mnogi se katolici, kršćani i nekršćani žr-

tvuju u svim prigodama u kojima je u pitanju sudbina

života. U tolikim se zemljama ljudi, negdje predvođeni

i biskupima, javno zalažu za život i protestiraju protiv

nasilja nad životom. Ima i kod nas dobrih ljudi koji žr-

tvuju vrijeme i sredstva da bi pomogli majkama, očevi-

ma i djeci u potrebi. Treba istaknuti djelatnost raznih

Udruga i Pokreta za život. Zahvaljujući njima mnogi su

se novi životi rodili i donijeli sreću.

Ne dopustimo da nas strah od toga da budemo

označeni kao nazadni obeshrabri i ušutka pred onima

koji novcem i užicima uspavljuju ljude i otupljuju ih

ispraznim sloganima. Kao posljedica takvih kampanja

nastupa indiferentnost i nesposobnost uviđanja da se

tiho gase čitavi narodi, od čega nismo ni mi u Hrvat-

skoj pošteđeni. Iz godine u godinu ima sve manje ra-

zrednih odjeljenja u našim školama. Demografsko izu-

miranje neizostavno prouzrokuje ekonomsku krizu.

Ne misli se primjereno o tome da ostarjela generacija

dovodi do negativnih trendova u društvu – ne samo

ekonomskih (otkuda mirovine?) – nego i socijalnih i

ljudskih, nastalih zbog disproporcija između starijih

i mladih. U želji da riješi problem vlastitog starenja,

takvo se društvo okreće samom sebi i tako zatvara u

besperspektivnost umjesto da se u nadi otvara vizija-

ma napretka i budućnosti. Velike se energije naglašeno

ulažu na iznalaženje rješenja za starije, a zaboravlja se

– namjerno ili ne – da poteškoće starijih nalaze svoja

rješenja u nadolasku novih, mladih snaga.

Hrabrost velikih svjedoka poput bl. Majke Tere-

zije, kralja Balduina i Ivana Pavla II. neka potakne na

neustrašivost društvene i crkvene institucije. Mnoge

su obitelji s brojnom djecom žarišta ljubavi, altruizma

i radinosti, te tako postaju nadom za budućnost. Na-

žalost, nekoliko stotina obitelji s većim brojem djece

u Hrvatskoj živi u uvjetima koji nikako ne služe na

čast ni narodu ni Crkvi. Zar nije moguće te obitelji,

uz konkretnije i hrabrije zauzimanje države i crkvenih

zajednica, oteti krajnjoj neimaštini, pa tako ohrabriti

i druge na neustrašivo prihvaćanje života? Nisu li bi-

skupijski Caritasi pozvani da u ovoj svari poduzimaju

odlučnije i solidnije mjere? Odlučimo se za čovjeka i

život, za narod i domovinu, ali ne samo riječju i jezi-

kom, već djelom i istinom!

Mons. Valter Župan

DOKUMENTI


Bilo je to nemoguće opisati, a ne može se izbri-

sati! Tko bi mogao, braćo i sestre, zaboraviti onaj

veličanstveni događaj jubileja Velikoga hrvatskog kr-

snog zavjeta, 1300 godina pokrštenja Hrvata i 1000

godina prve crkve u našem narodu posvećene Gospi.

Jedan i drugi tako važan jubilej u životu hrvatskog

naroda, slavio se upravo ovdje, na ovim prostorima

u Solinu, na Gospinu Otoku, 1976. godine. Zahvalni

smo Trojedinom Bogu za sve milosti koje nam je udi-

jelio kroz trinaest stoljeća povijesti, posebice za veliku i

neprocjenjivu milost krštenja, pod zaštitom Bezgrešne

Djevice Marije, Majke Božje, Majke Crkve i hrvatskog

naroda. (nadbiskup Frane Franić). Jubilejska radost

zahvatila je i povezala naš narod u Domovini i dijas-

pori, njegovu dušu i tijelo, vjernike i sve ljude dobre

volje. Svi putovi vodili su na naš izvor života, prema

Solinu. Na malom prostoru ograđenom stupovima

i bodljikavom žicom, simbolom bezbožne marksi-

stičke ideologije, koja je stvorila i ostavila duhovnu i

intelektualnu prazninu, ali istovremeno na prostoru

dubinskih i neuništivih korijena naše vjerničke i na-

cionalne svijesti, silno mnoštvo, koje je preplavilo i

preko Gospina Otoka, slavilo je veliku radost. Pono-

sni, ozarena lica, podižući se na prste, željeli smo čuti

i vidjeti, snimiti uhom i okom, nezaboravni događaj i

pohraniti ga u memoriju svoga srca za sebe i za svoje

potomstvo. U svojoj radosti nismo bili sami. Svi su

bili s nama, gotovo čitav katolički svijet: Sveti Otac

papa Pavao VI. sa svojom porukom i svojim izasla-

nikom (kardinalom Franjom Šeperom), kršćanska

Europa preko svojih najviših nacionalnih crkvenih

predstavnika, kao i naši susjedi, braća pravoslavni kr-

šćani i muslimani. Bili su s nama nazočni ili u duhu

prisutni budući pape, blaženici i blaženice. Njihova

nazočnost i ohrabrujuća poruka svima nama bila je:

nemojte posustati u vjeri i žrtvi, nemojte posustati u

vašem svjedočenju na putu budućnosti. Doista tko

vjeruje hrabar je i nikada nije sam.

Braćo i sestre, uz tridesetu obljetnicu velikog hr-

vatskog krsnog zavjeta, sve vas srdačno pozdravljam.

Pozdravljam vas braćo u biskupstvu: nadbiskupe u

miru Ante, biskupi splitske metropolije Slobodane,

Želimire, Ilija, Ante; vas braćo svećenici, redovnici,

bogoslovi, sjemeništarci, sestre redovnice i redovnič-

ke kandidatice. Pozdravljam tebe vjerni puče Božji,

vas koji ste se u ono vrijeme osjetili preporođeni, kao

i sve vas, draga mladosti, koji ste rođeni nakon 1976.

Evo nas na istom mjestu – Gospinom Otoku. Iz-

mijenila se geografi ja i promijenila se povijest. Uklo-

njena je bodljikava žica, a i ona ideološka nije više

dominantna. Ne bismo mogli reći da se nismo nadali,

ali u svakom slučaju malo smo se nadali kolika nam

je djela učinio Svesilni. Doista, nada ne postiđuje!

Ugodno nas je iznenadila. Ušli smo i u 14. stoljeće

našega pokrštenja. Četrnaest stoljeća simbolizira 14

postaja našega križnoga puta. Nismo iščeznuli, ni-

smo pokopani, štoviše vratili smo se iz sužanjstva. I

evo nas u svome domu Nazaretu, u svojoj slobodnoj

domovini Hrvatskoj jer su umrli oni koji su Djetetu o

glavi radili. – kako Božji glas reče nazaretskoj obitelji.

Taj isti glas prije 14 stoljeća upućen je ovdje i hr-

vatskom narodu. Poslušaj glas Gospodina, Boga svo-

jega! Čuvaj zapovijedi… Obrati se Gospodinu, Bogu

svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom! Da-

nas preda te stavljam život i sreću, smrt i nesreću…

Život, dakle, biraj; ljubi Gospodina, Boga svoga, da

živiš ti i tvoje potomstvo. Ta Gospodin je život tvoj.

Ove riječi Ponovljenog zakona upućene Izraelcima

na rijeci Jordanu, kod prijelaza pustinje u obećanu

zemlju, upućene su i hrvatskom narodu ovdje na ri-

jeci Jadro, dok je iz tame poganstva po krštenju i vje-

ri u Isusa Krista ulazio u katoličku Crkvu i u obitelj

europske kršćanske kulture i civilizacije. Po krštenju

sklopili su savez vjernosti Bogu. Vremena su se mi-

jenjala, stoljeća prolaze, ali čvrsti temelj, trajni izvor

života, vjere i kulture, bio je On – Isus Krist, On Božji

Da – Emanuel, Božji savez s nama. I pokoljenja su se

mijenjala, ali stalno i trajno blago života i budućnosti

iz generacije u generaciju se živjelo i predavalo uvijek

ovo isto: blago vjere kojega su, ne samo živjeli, nego

za koje su bili spremni i život dati. Po krštenju, život

su izabrali; život za sebe i za svoje potomstvo.

Ovaj isti glas odjekivao je ovdje i 13 stoljeća po-

slije, 1976. u našim srcima. Progovara nama i danas:

Život biraj… da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta Gospodin

je život tvoj.

NADBISKUPOVE PROPOVIJEDI

NA SPOMEN-SLAVLJU U SOLINUNA SPOMEN-SLAVLJU U SOLINUSolin, 14. listopada 2006.Solin, 14. listopada 2006.



A što mi izabiremo? Tko smo i gdje smo na putu?

Na putu života i budućnosti? Na putu civilizacije lju-

bavi i kulture života? Dakako, i hrvatski narod nosi u

sebi Adamov gen grešnosti. Ali smo u krsnom save-

zu zahvaćeni i preporođeni milošću krštenja i darom

Duha Svetoga. Zato nas čude i iznenađuju neke poja-

ve koje bi trebale biti nenormalne i strane hrvatskom

vjerničkom i kulturnom biću. Što znači i kako se

može opravdati trgovina ljudima, trgovina djevojka-

ma i ženama, preko naših prostora i u našoj sredini?

Što znači prisutnost pobačaja, kriminala i korupcije,

ugroženost obitelji, porast rastavljenih brakova? Za-

što radna nedjelja? I kamo nas vodi neoliberalni kapi-

talizam? Doista je puno izazova starih i novih među

nama i pred nama. Čovjek se sve teže snalazi i nerijet-

ko se gubi bez čvrstog temelja i životnog usmjerenja.

Zaboravljajući svoju protologiju – svoj temeljni od-

nos stvorenja i Stvoritelja i gubeći iz vida eshatologiju

– svoj konačni smisao u opasnosti je da svoj poziv i

žeđ za životom pokuša utažiti i ugasiti umnoženim

umjetnim željama čak do ovisnosti, materijalnim

dobrima, karijerom, vlašću, proizvodnjom, potroš-

njom, konzumizmom i hedonizmom bez čežnje za

konačnim smislom i ciljem. Ako se uz to sve relativi-

zira bez trajnih etičkih i duhovnih vrednota i razum

usmjeri samo na tehničko-materijalne eksperimente,

bez otvorenosti uma njegovoj širini, temeljnih pitanja

smisla života i povijesti, pred velikim smo izazovima

da se naškodi samom životu i svojoj budućnosti.

Dakako, nužno su potrebni zakoni i propisi za

život i suživot društvenih odnosa, ali sami zakoni,

pa bili oni usklađeni sa zakonima i propisima Eu-

ropske unije, ne mogu izgrađivati društvo po mjeri

čovjeka. Nisu dovoljni čak ni sami oni zakoni koji bi

bili u skladu sa prirodnim i Božjim zakonom – što u

svakom slučaju očekujemo od Hrvatskog sabora jer

u njemu sjede krštenici u najvišem postotku. Uvijek

je moguće izigravati i kršiti sve propise kao i to da

se propisima osigura mirni suživot suprotstavljenih

egoizama gdje se svatko brine samo za sebe i svoje. Ni

glas javnosti ne može zamijeniti glas savjesti.

Kristov vjernik je svjedok, braćo i sestre, i ima

dublji temelj i izvor svojih moralnih načela i svoga

odnosa i djelovanja u društvu. Po krštenju smo ucije-

pljeni u život Isusa Krista, Božju ljubav prema nama i

nas prema Bogu. Isus Krist – Bogočovjek – utemelju-

je i osvjetljava dostojanstvo osobe i zaštitu ljudskog

života od začeća do prirodne smrti. Svaki čovjek je

slika Božja, a po Sinu i u Sinu Božjemu smo posinje-

na djeca, a međusobno braća i sestre. Zato je nedo-

pustivo da čovjek traži egoistično svoje dobro protiv

ili na račun drugoga ili općeg dobra. Stoga je kršća-

ninu ne samo strana trgovina ljudima i drogama, već

se i ne može miriti s tim pojavama u svojoj sredini.

Ponosni smo što se hrvatski kralj Zvonimir u solin-

skoj crkvi sv. Petra već u ono vrijeme pred Papinim

legatom opredijelio za život i budućnost izjavivši pod

prisegom: Protivit ću se prodaji ljudi, te ću se s Božjom

pomoći pokazati pravedan u svemu što je pravo!

Za kršćanina kriminal je zlo i sramota! Korup-

cija je grijeh i primitivizam! To je vraćanje u proš-

lost poganstva. To je zamjena one bodljikave žice s

nevidljivim žicama veza, mita i korupcije i još gorim

i debljim podzemnim kablovima kriminala. Jedno i

drugo je kršenje krsnog saveza vjernosti Bogu i soli-

darnosti s bližnjima.

Za kršćanina pobačaj je agresija ne samo na ljud-

ski život, već istovremeno agresija na svoju buduć-

nost. Pogani su ubijali svoju djecu. Pobačaj je opre-

dijeljenost za smrt i prošlost. Pobačaj je odbacivanje

života i budućnosti, a izbor smrti i prokletstva. Svako

rođeno dijete je izbor života na radost neba i zemlje.

Hrvatski kršćanski narode, koliko si kršćanski i

koji je tvoj izbor? Dopustite mi da ovdje izgovorim

riječi Majke Terezije koja je 1976. godine trebala biti

na proslavi u Solinu, ali se u zadnji čas morala žurno

vratiti u Indiju odakle nam je poslala svoju poruku:

Živimo, braćo i sestre, veliku milost krštenja u našem

dnevnom životu, u ljubavi prema Bogu i u praktičnoj

ljubavi prema potrebnima i siromasima, ne samo ri-

ječima, nego djelima… O vi, majke, sklopljenim vas

rukama molim, budite majke, ostanite vjerne svom

majčinskom pozivu. Ugrijte nam i zapalite opet uga-

snuta ognjišta osmjehom novorođene djece. To je bila

poruka Majke Terezije nama iz Indije 1976., a danas

blažene s nebesa.

Za kršćanina brak je sakrament, savez ljubavi, ne-

razrješive i vjerne ljubavi Krista i Crkve. Sretan i otvo-

ren životu brak življen u savezu vjerne ljubavi, uza

sve poteškoće ostaje snažno proroštvo budućnosti.

Što rastava može biti drugo nego poraz ljubavi, a po-

bjeda mržnje; poraz budućnosti, a pobjeda prošlosti.

Rastava je ne samo osobni poraz obaju bračnih dru-

gova, nego ranjavanje i poniženje vlastite djece kao i

urušavanje širih obiteljskih, rodbinskih pa i društve-

nih odnosa. Hrvatska se jedva oslobodila agresivne

prošlosti i mržnje izvana. Zar rastući postotak rastav-

ljenih brakova ne umnaža mržnju i dijeljenje iznutra?

Zato život biraj da živiš ti i tvoje potomstvo!

Premda je za kršćanina Domovina na nebesima,

vjera nas ne otuđuje od svakodnevnog života ove ze-

mlje. Što i koliko značimo kao kršćani u društvu? Je

li vidljivo naše kršćansko svjedočenje i postoji li gla-

snost evanđeoskih vrednota? Do jučer nas je bezbožni

Marxov Kapital zadržavao u prošlosti stvarajući lažno

bratstvo bez zajedničkog oca. Bogu hvala izišli smo iz



toga raja. A što nam donosi neoliberalni kapitalizam:

prošlost ili budućnost humanijeg i pravednijeg druš-

tva? Pravednije i solidarnije društvo, braćo i sestre,

nije tek zabluda prošlosti, već za nas kršćane veli-

ko izazovno gradilište budućnosti. Po krštenju smo

ucijepljeni u Kristovo poslanje i pozvani da sa svim

ljudima dobre volje doprinesemo pravom napretku

društva u pravičnoj rasporedbi rada i dobara i rastu

svake ljudske osobe u dostojanstvu, slobodi i miru.

Zato, obitelji bez potrebnog kruha i krova, bez za-

poslenosti i primanja nisu samo socijalno-društvena

kategorija, već za sve nas u Crkvi bitno i teološko

– kršćansko pitanje jer On sam reče da je On bio taj

bez kruha, krova, posla i dostojanstva.

Braćo i sestre koji je smisao našega slavlja tri-

desete obljetnice Velikog jubileja? Vraćanje, bijeg u

prošlost? O ne, Bože sačuvaj! Kršćani smo! Isus Krist

nije grob i arheologija, već Život, Izvor i Rijeka ži-

vota koja prati sva pokoljenja. Ucjepljenje, po vjeri

i krštenju, u smrt i uskrsnuće Isusa Krista označava

našu Pashu, prijelaz od staroga čovjeka na novost ži-

vota. Zato, nismo i ne možemo s ovom obljetnicom

biti nostalgičari prošlosti, već samo, u snazi svoga

krštenja, oduševljeni proroci budućnosti. Ako smo

se opredijelili za život – ljubiti Gospodina i bližnje-

ga, onda se kao vjernici ne možemo ponašati i živjeti

ignorirajući Gospodina i bližnjega svoga. Ta Gospo-

din je život tvoj. Ne možemo izabrati život ako osob-

no i zajedno ne otkrijemo i zaživimo našu temeljnu

povezanost s Onim koji je došao da život imamo,

u izobilju da ga imamo. Kršćanstvo nije nauk, ide-

al, propisi, moral, već vjera u osobu, zajedništvo s

Isusom Kristom. Krist se ne može svesti na kulturu,

znanje, tradiciju, obred, humanizam jer Krist je dru-

ga božanska osoba – Bogočovjek koji sve to nadah-

njuje i osvjetljava. Toliki među imaju krštenje, a nisu

postali kršćani. Ispunili su uvjete za krštenje, pričest,

krizmu, vjenčanje, a bez ikakvih posljedica za osobni

život. Nekima je Crkva poput supermarketa gdje se

nešto obavi, uzme, kupi, plati i na kraju hvala i do-

viđenja kaže. Crkva Božja je živi organizam, a ne or-

ganizacija. Ona je zajedništvo krštenika i Tijelo Kri-

stovo. Možda smo se udaljili od svoje Crkve, od svoje

župne zajednice. Ne možemo zamrznuti ili umiroviti

svoje krštenje i svoje biti vjernik u Crkvi za svijet jer

krštenje je savez ljubavi s Bogom za čovjeka, a lju-

bav ne poznaje mirovinu jer je vječna. Zato, danas

na izvoru života, brate i sestro, opredijeli se i izaberi

život: ta Gospodin je život tvoj!

S pravom ste ponosni na četrnaest stoljetnu kr-

šćansku baštinu i vjeru svoga naroda, ali ste istovre-

meno vrlo dobro svjesni da je opredjeljenje za Boga ne

samo plod prošlosti, nego i osobni čin koji pred Bogom

obvezuje svakoga pojedinca, kojemu god naraštaju

pripadao. Riječi su to Benedikta XVI. izgovorene u

susretu s hrvatskim biskupima u Rimu u srpnju ove

godine.

Ovdje moje misli i pogled idu prema vama, dragi

naraštaju, na vas mladići i djevojke koji ćete 2007.

godine primiti sakrament svete Potvrde i osobno

potvrditi svoj krsni savez vjernosti Bogu, Crkvi i

bližnjima. Dragi mladi prijatelji, vašim osobnim iz-

borom života, vi ste divno svjedočanstvo protiv ma-

lodušja, indiferentizma i beznađa u svojoj sredini. U

godini s posebnim pastoralnim naglaskom na sakra-

ment Krizme želio bih da svi vi kroz župnu katehe-

zu, molitvu i nedjeljno euharistijsko slavlje otkrijete

kako je lijepo danas biti kršćanin.

Nemoj mi reći jesi li ti kršćanin. Samo te pitam da

li si i ti sudjelovao na nedjeljnoj misi? - pita 304. godi-

ne prokonzul Anulin za vrijeme Dioklecijana uhva-

ćenog kršćanina Feliksa. Feliksov odgovor je vrlo

zanimljiv, jasan i logičan: O nerazumnog i smiješnog

li pitanja gospodine suče. Vi ste rekli nemoj mi reći jesi

li kršćanin i nastavili: ‘reci mi samo da li si sudjelovao

na nedjeljnom misnom slavlju?’ Pa zar je moguće biti

kršćanin bez nedjeljnog slavlja i zar je moguće nedjelj-

no slavlje bez kršćana. Ne znate li da nedjeljno slavlje

drži kršćanina, a kršćanin drži nedjelju. Tako da je to

jedno bez drugoga nezamislivo. Zato kad čuješ riječ

kršćanin, znaj da je tu zajednica vjernika koja slavi

Gospodina i kad čuješ nedjeljno slavlje, znaj da su tu

kršćani. Zbog toga ne možemo bez nedjelje. Poganski

upravitelj ništa ne razumije što Feliks govori. Vje-

rujem da će Feliksa Hrvatski sabor i Hrvatska vlada

razumjeti. Ni mi, braćo i sestre, ne možemo bez ne-

djelje.

Stoga i ovaj naraštaj roditelja, kumova, krizma-

nika hrvatskog naroda osobno i zajedno danas obe-

ćava vjernost Bogu i Blaženoj Djevici Mariji – Gos-

pi Velikog hrvatskog krsnog zavjeta kroz obiteljsku

dnevnu molitvu i nedjeljno slavlje svete mise.

Neka naša Gospa, kraljica Hrvata i kraljica Polja-

ka, naša Gospa od Otoka i naša Gospa od Jasne Gore

zagovara nas. Njoj, s kojom smo povezani kroz tolika

stoljeća, povjeravamo budućnost naših naroda. – rije-

či su to kardinala Karola Woytile, kasnije našeg pape

Ivana Pavla II., za naš veliki jubilej.

A Tebe Majko naša, Gospo od Otoka, koja si doš-

la nama u pohode i trajno ostala s nama, Gospo veli-

kog hrvatskog krsnog zavjeta, mi, Tvoja djeca, danas

molimo: Sinu svome nas vodi! Daj da naš izbor bude

Život! Čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom. Amen



SVI SVETI, SVI SVETI, NA GROBLJU LOVRINACNA GROBLJU LOVRINAC

Braćo i sestre!

U kršćanskoj kulturi današnji je dan i praznik

– neradni dan i blagdan – slavlje Svih Svetih. Zato da-

nas posjećujemo groblje – grad na periferiji grada, sa

svojim ulicama i alejama – pored kojega svakodnev-

no u jurnjavi prolazimo. Ipak više puta preko godi-

ne nepredvidive smrti rodbine, prijatelja, poznanika,

događaji koji nisu upisani u naš rokovnik dovode nas

ovdje gdje ćemo i mi, jednom konačno zaustavljeni,

biti doneseni i otpočinuti na svojoj novoj adresi. Dok

sa svojim preostalim članovima obitelji i rodbine šap-

ćemo svoje molitve i izričemo zahvalnost za naše mile

i drage pokojnike kao i za tolike koji su nas zadužili,

s iskrenim osjećajem prema živima i pokojnima, kroz

sve to i u svemu tome, braćo i sestre, neizbježno nam

se nameće ono normalno, ljudsko pitanje: Što je život?

Koji je smisao života? Tko je čovjek? Tko sam ja?

Da bismo se vidjeli kakvi smo, svakodnevno zasta-

nemo pred ogledalom. U prolazu provjeravamo svoj

vanjski izgled, osobito naše lice. Dogodi nam se po-

nekad pred ogledalom u nijemom dijalogu sa samim

sobom da nam se nametne iznenadno pitanje: Tko sam

ja? Tko sam ja zapravo? Dakako, površno je ogledalo

za tako duboko pitanje. U tren oka sve se zaboravi i sa

odbjeglim, da ne kažem uplašenim pogledom, prelazi-

mo na drugo, na stvari oko sebe. Moguće je potiskivati

i bježati od sebe, ali ovo pitanje je staro i novo koliko i

samo čovječanstvo. Doista, tko smo mi? Koji je smisao

života kojega živimo, naših napora i truda, uspjeha i

neuspjeha, ljubavi i mržnje, razočaranja i nade?

Evo nas danas, braćo i sestre, ovdje pred jednim

drugim ogledalom. I grob je svojevrsno ogledalo. Nad

njim, na svoj način, promatramo sebe, svoj život, svo-

je lice, dok mislimo na svoje drage pokojne. Tko su

oni i gdje su oni? Zar prah i pepeo? Smrt, tama, ni-

šta…? Ali, može li se čovjek dublje vidjeti u ogledalu

groba? I grob, premda je ukopan u zemlju, ipak je tek

samo površina.

I kad bi se kojim slučajem duže i ozbiljnije zadrža-

li pred ogledalom doma i ovim ogledalom groba, pi-

tajući se tko sam ja zapravo, vjerujem da sami na ovo

pitanje ne bismo uspjeli dati pravi i istinski odgovor.

Postoji li dakle ogledalo u kojemu mogu vidjeti sebe,

svoje lice, svoj život i smrt, ogledalo cjelovite istine o

čovjeku. Postoji, braćo i sestre! Postoji takvo ogledalo,

ne površno, već neizmjerno; ne mrtvo, već živo ogleda-

lo, radosno i sudbonosno moga identiteta, moga lica,

osobe i osobnosti. U tome ogledalu vidim svoje dosto-

janstvo i gledam svoju budućnost. To ogledalo nam

je darovano! Nije predmet, već osoba! Ime mu je Isus

Krist! Isus Krist jest pravo ogledalo, slika – prisutnost

Boga živoga. U njemu prepoznajemo sebe. Prepozna-

jemo svoj original. Ta stvoreni smo iz ljubavi na sliku

Božju. Jer smo stvoreni iz ljubavi i s ljubavlju, zato je

ljubav u nama ostavila svoj trag i same nas osposobila

za ljubav prema njoj samoj, prema Bogu i bližnjima.

Isus Krist ogledalo ljubavi Boga prema nama i nas

prema Bogu, svojim životom, smrću i uskrsnućem u

ljubavi svojoj posvjedoči tko smo mi zapravo: sinovi

i kćeri nebeskog Oca, a međusobno braća i sestre, za

vječnost stvoreni. Doista, braćo i sestre, nema uistinu

pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se

možemo spasiti (Dj 4, 12). Nema drugoga ogledala u

kojem je odgovor na naše pitanje tko sam ja zapravo.

Ta u njemu je spas, život i uskrsnuće naše.

U ovoj istini radosno kliče ono mnoštvo braće i

sestara, o kojima nam govori knjiga Otkrivenja, koji

su konačno ostvarili svoj život i vidjeli svoju sliku u

originalu uskrsloga Gospodina. Amen. Spasenje (pri-

pada) Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu

(Otk 7, 10). A što je s nama hodočasnicima, može-

mo li i koliko smijemo već sada mi sebe prepoznati

u istom ogledalu – Isusu Kristu. Tko smo mi zapravo

dovikuje nam sv. Ivan: Predragi! Gledajte koliku nam

je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo.

Ljubljeni, sad smo (već) djeca Božja i još se ne očitova

što ćemo biti... Kad se (to) očituje bit ćemo Njemu slič-

ni, jer vidjet ćemo ga kao što jest (1 Iv 3, 1-2). Radosna

je to i ohrabrujuća poruka za sve nas zemaljske hodo-

časnike, ali ne prema smrti, već smrtnih hodočasnika

prema životu. Kao takve nije nas strah pogledati sebe

u ogledalu doma ni u ogledalu groba. Jer i naš je život

obilježen prijelazom – Pashom Isusa Krista raspetoga

i uskrsloga.

Kao vjernici, u ogledalu Isusa Krista, i smrt gleda-

mo u oči očima vjere i nade. Živimo u vjeri i nadi da

smrt više nije posljednja stvarnost, nego ona ostaje iza

nas, pred nama je radosna vijest života.

Ne ogledalo stvari, već samo osoba ogledalo – Isus

Krist je odgovor na naše normalno i ljudsko pitanje

tko smo mi zapravo. Ako pokušamo sebe gledati i tra-

žiti samo u ogledalu stvari: bogatstva, novca, vlasti i

imanja naći ćemo pogrešnu i lažnu sliku o sebi, kari-

katuru osobe. Kao takvi, zatvoreni u sebičnost pohle-

pe i požude nikada se ne bi mogli ogledati i prepozna-



ti sebe u Isusovom govoru na gori. Ni ogledalo doma

ni ogledalo groba ne potvrđuju takvo naše ja, već nas

ogoljuju i upozoravaju na ozbiljnost života i konačne

istine o nama.

Braćo i sestre, danas želimo iskreno vjernički vi-

djeti sebe, svoj život kao i svoje pokojne u ogledalu

osobe Krista raspetoga i uskrsloga. Naši dragi pokoj-

nici i svi sveti mogli bi nam bolje reći tko smo mi za-

pravo jer su svoje pravo lice već prepoznali u našemu

Originalu. Svakako iz dimenzije svetosti i iskustva

neba puno bi toga nama grešnima i ograničenima že-

ljeli poručiti: Slika ste Božja! Ne deformirajte je! Sinovi

i kćeri ste nebeskog Oca! Budite braća i sestre međusob-

no! Isus Krist jest, ne samo original, već i Spasitelj naš!

I mi, braćo i sestre, našim dragim pokojnicima

osjećamo potrebu danas priznati: Nismo znali da ćete

nas iznenada napustiti. U nama je ostalo puno osje-

ćaja, topline, neizgovorenih pohvalnih riječi i znakova

pažnje za vas. Zavrijedili ste s naše strane puno više.

Oprostite! Ostali smo vam dužni.

Da ne bismo stvorili takav dug i prema živima,

poučeni dosadašnjim iskustvom, zar ne bismo trebali

zaživjeti, u novom svjetlu života i suživota prema svo-

jim članovima u obitelji, sredini i društvu, otkriveni

odgovor na pitanje tko smo mi zapravo.

Dok izražavamo svoju zahvalnost našim pokojni-

ma, a radost zbog naših živih, molimo Te Gospodine

da svi mi jednoga dana prepoznamo svoje lice u Tebi i

radosno kličemo s još većim mnoštvom svetih: Blago-

slov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć, i snaga

Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.

NA BLAGDANNA BLAGDANSVETOGA IVANA TROGIRSKOGSVETOGA IVANA TROGIRSKOG

Trogir, 14. studenoga 2006.Trogir, 14. studenoga 2006.

Najprije recite: Mir kući ovoj! Isus, braćo i sestre,

svojim apostolima i svim učenicima povjerava svoje

poslanje za svijet s ovim nalogom: najprije mir. Njego-

vo poslanje Sina izvire iz Božje – Očeve ljubavi prema

nama i ostvaruje se u zajedništvu naše ljubavi prema

njemu i nas međusobno. Da, najprije mir! Koliko nam

je mir žurno potrebit, toga je najdublje svjestan Božji

poslanik Isus Krist. Tu žurnu životnu potrebu izra-

žava i ova riječ: najprije i njegov prvi pozdrav, njega

Uskrslog Gospodina: Mir vama svojim učenicima. Isti

pozdrav mira Mir vama, u ime Uskrsloga Gospodina

već na samom početku upućuje predsjedatelj euha-

ristijskog slavlja okupljenoj braći i sestrama u vjeri.

Ovim preporučenim nalogom Kristova mira, poslu-

šan Gospodinovoj zapovijedi, kao biskup, pozdrav-

ljao je sveti Ivan i svojim svjedočenjem unosio Kri-

stov mir u svaku kuću i u svoj grad Trogir. Trogirani

su mu se pokušali dostojno odužiti za blago Kristova

mira, s divnom kapelom u katedrali i njegovim likom

iznad gradskih vrata. I ne samo s umjetničkim kultur-

nim zapisom, već kultom i kulturom življenja, skla-

dom života i moralno-duhovnih vrednota. I danas, na

blagdan i dan grada, sveti zaštitnik pozdravom mira

pozdravlja svaku kuću – osobu i obitelj i sam grad, sve

njegove uloge i ustanove. U svome je vremenu sveti

Ivan i van Trogira bio svjedok i uspješan navjestitelj

mira i pomirenja među kraljevskim kućama i grado-

vima ondašnje Europe. I današnja liturgijska čitanja

uz njegov blagdan prožeta su mirom.

Dakako, Kristov mir daleko nadilazi sve situaci-

je diplomatskog primirja i političkog mira. Pravi mir

daje On, Krist Gospodin, pobjednik nad grijehom i

smrću, On koji je uklonio sve pregrade i ozdravio sve

podjele. Njegov mir je plod muke, smrti i uskrsnuća,

plod Onoga koji je bio vjeran Bogu do kraja, dar nama

Onoga koji nas je ljubio sve do žrtve na križu. U Isusu

Kristu Bog nas pomiri sa sobom i osposobi nas, sna-

gom svoga Duha, za mir u nama i među nama. Zato

On, On je mir naš! Zato i ono njegovo: najprije recite

mir! Njegov mir – šalom, znači radosni pozdrav i ži-

votna darovanost, dar novosti. Njegov mir je punina

ostvarenosti života koja uključuje duhovno i moralno

blago, ekonomsko i materijalno blagostanje, obuhva-

ća cjelovita čovjeka, našu dušu i tijelo, život i suživot.

Kristov mir je temeljna vrednota i trajna vrijednost za

svaku kuću i grad u svim generacijama i kulturama.

Najprije mir recite! To i mi, braćo i sestre, u sve-

čanim i važnim događajima želimo sebi i čestitamo,

kao najvažnije, onima koje volimo: puno zdravlja i

mira! Sve je to sadržano u onom najprije mir jer ša-

lom – mir uključuje i zdravlje. I kad se opraštamo od

svojih pokojnika najprije im kažemo: Počivali u miru,



tj. zaželimo im da uđu u puninu ostvarenosti Kristova

mira.

Ali mir, a osobito Kristov mir je pitanje naših

odnosa. Prije svega, našeg odnosa prema Bogu kao

i naših sveukupnih svakodnevnih odnosa prema bli-

žnjima u kući – obitelji, u gradu – društvu i u Crkvi

– zajednici vjernika.

O povezanosti odnosa i mira, o kulturi mira go-

vori nam i prorok Izaija u slici pustinje koja postaje

voćnjak jer mir je djelo pravde i sveti Pavao u svojoj

poslanici Rimljanima: Budite istomišljenici među so-

bom (neka vas povezuje ono bitno isto), nikome zlo

za zlo ne vraćajte, zauzimajte se za dobro pred svim

ljudima. Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite

sa svim ljudima.

Sva ljudska povijest mira i nemira zapravo je po-

vijest odnosa. Odnosi su itekako bitni sada za našu

budućnost. Gledajući danas naše odnose u obitelji i

društvu koliko smo i kakvi smo domaćini mira u svo-

jim srcima, obiteljima i društvu u cjelini?

Živimo u nemirnom vremenu, u vremenu užur-

banosti i sebičnosti. Žurimo da ne zakasnimo. Gleda-

mo na sat, ne da doznamo koliko je sati, već da vidi-

mo koliko smo zakasnili ili koliko ćemo zakasniti od

obveze do obveze, od termina do termina. Ne zanima

nas točno vrijeme, koliko je sati, nego ga želimo vidje-

ti u odnosu na ono što činimo ili trebamo uraditi. Što

više pokušavamo kontrolirati vrijemo postajemo sve

nemirniji i nervozniji u sebi i taj nemir prenosimo na

odnose oko sebe. A nametnulo se mišljenje da se je-

dino tako, zbog konkurencije, individualizma i borbe

tko će biti prvi i najuspješniji, može danas opstati i

ostvariti. I mnogi tako trče.

Dobro je ovdje, braćo i sestre, prisjetiti se jedne

afričke mudre izreke koja nas upozorava: Ako želiš

biti prvi trči sam. Ako želiš doći daleko idi zajedno s

drugima. Prvi dio izreke dobro izražava naš današnji

mentalitet individualizma bez humanih odnosa kao

i sebičnu gramzljivost. Sam i biti prvi. Gazimo, lak-

tašimo, uklanjamo, ignoriramo druge da bismo sami

uspjeli uvjereni da je to model i put ostvarenja života.

Ali drugi dio mudre izreke upozorava nas na opasnost

i rizik na tom putu. Takav sebičan uspjeh je trenutačan

i zavodljiv, prolazan i lažan. Za život nije toliko važno

biti prvi i sam, koliko stići daleko, tj. ostvariti se kao

osoba. Do tog ostvarenja – stići daleko, hodi se uvijek

zajedno s drugima. Sam ne mogu. Ljudski odnosi su

važni ne samo za istinski mir, nego i za biti čovjek.

Ključ mira i uspjeha jest drugi, moj bližnji! Drugi

me doista osvjetljava da se mogu zapravo vidjeti tko

sam. I sam svoj život i rođenje, odrastanje i ostvare-

nje mogu zahvaliti drugima i onom Drugom – Bogu

Stvoritelju. Svakodnevno nam iskustvo potvrđuje da

samo bogatstvo - stvar i podložnost drugih – vlast,

čovjeka ne ispunjava. Ispunja i usrećuje nas poštova-

nje i ljubav, sloboda i iskrenost. Ovo blago se ne može

kupiti ni nametnuti. Ovo blago odnosa je dostupno i u

skromnosti i u jednostavnosti običnog svakodnevnog

života. Sebičnjak pati ne samo zbog svojih nevolja, već

ga još više žaloste uspjesi drugih. On će lakše prihva-

titi i sudjelovati u žalosti drugih, nego iskreno na po-

zornici čestitati i aplaudirati njihovim uspjesima.

Mentalitet sebičnosti i stil individualizma zau-

stavlja i pretvara ljudske odnose u različite oblike pu-

stinje: pustinju gladi, siromaštva, napuštenosti, osa-

mljenosti, narušene ljubavi, besmisla, udaljenosti od

Boga i savjesti… Netko je s pravom pokušao dovesti

u vezu ovu unutarnje pustinje ljudskog srca i duše sa

geografskim pustinjama. Bog bi na svaki ljudski grijeh

spuštao po jedno zrno pijeska na plodno tlo. Svaka

ljudska zloća ne ograničava se na privatno, ne ostaje

zatvorena unutar nas samih, već ima odjeka i utječe na

društvo. Ali, braćo i sestre, isto tako svako obraćenje i

dobro koje čovjek učini sposobno je unaprijediti i mi-

jenjati odnose u svijetu i društvu na bolje. Doista, mir

je plod odnosa u zajednici, ali prije svega, plod – dar

onog temeljnog zajedništva i odnosa s Gospodinom.

Krist nam ga daruje kao svoj prvi dar. Božji mir jest

per-dono, oproštenje za dar. Njegov mir i naši grijesi

– narušenost odnosa s Bogom i bližnjima naglašeni su

i u slavlju mise. Tako molimo: Gospodine Isuse Kriste,

ti si rekao svojim apostolima: Mir vam ostavljam, mir

vam svoj dajem. Ne gledaj naše grijehe… daruj nam

mir i jedinstvo kako je volja tvoja. … Jaganjče Božji,

koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir. Dar Kri-

stova mira ne može se posesivno zadržati za sebe. Mir

se svjedoči, prenosi i pruža drugima. Zato onaj poziv:

Pružite mir jedni drugima! Ruku mira i pomirenja, ne

samo na euharistijskom slavlju, već i u odnosima sva-

kodnevlja. Stoga onaj Isusov nalog najprije mir želi

reći da samo tko ima ovo iskustvo osposobljen je stva-

rati mir i živjeti odnose mira i pomirenja.

Na dan svetog Ivana Trogirskog, svjedoka i na-

vjestitelja mira, jer mir znači odnosi privatni i javni,

politički, ekonomski, kulturni, braćo i sestre, smije-

mo li se zapitati kakvi su naši društveni odnosi? Što

za nas znači kultura Kristova mira? Ima li Bog mjesta

i pristup polju ekonomskih, političkih, društvenih od-

nosa? Za neke na polju politike i ekonomije Bog nema

što tražiti. To nije njegovo niti za njega. Među ovim

nekima smo i mi poneki kršćani. Zato i bježimo s ovih

područja tražeći svoj mir te ih prepuštamo drugima.

Prepuštamo čak onima koji se vode onom logikom

jednoga Brechtova lika koji veli svome poznaniku



ovako: Rekao sam ti budi pošten kad već nisi inteligen-

tan. A na hrvatskom tlu i jeziku to odavno znači: ako

ne može drukčije, može i pošteno. Ako se svjedočki

pa i glasački ne odupremo i budemo li se povlačili

u svoj tzv. mir, ovo će s vremenom na žalost postati

opće društveno pravilo. Sigurno, Bog nije politič-

ki subjekt – stranka, već stvoritelj svega, i čovjeka

i društva i svijeta. On ne vodi nikakvu stranačku

politiku, već ostvaruje svoj jedinstveni plan mira i

pomirenja svijeta u koji poziva i nas kao mirotvorce

za svijet novih odnosa. Htjeli bismo zato da i u na-

šem društvu i za najavljenu dugu izbornu političku

kampanju vrijedi ono Isusovo najprije mir!

Sveti Ivane, svjedoče i navjestitelju Kristova

mira, u godini s osobitim naglaskom na pripremi

i slavlju sakramenta svete Potvrde u našoj splitsko-

makarskoj nadbiskupiji, molimo te za sve mladiće

i djevojke kojima će primanjem svetog sakramen-

ta biti upućena i riječ Mir tebi, da trajno obilježe-

ni Kristovim mirom, uza sve poteškoće i izazove

ustrajno izgrađuju društvo po mjeri čovjeka, i budu

naša nada u svjetlu ljudske i kršćanske budućnosti.

Amen.

BLAGDAN GOSPE OD ZDRAVLJABLAGDAN GOSPE OD ZDRAVLJASplit, 21. studenoga 2006.Split, 21. studenoga 2006.

Ljudski život, braćo i sestre, satkan je od različi-

tih događaja, radosnih i slavljeničkih, kriznih i ne-

ugodnih, običnih i bezbojnih, svakodnevnih… Jed-

nostavno rečeno, život je satkan od tuge i veselja i

od običnog svakodnevlja. Svi ti događaji nas i druge

vide i stavljaju u isprepletenu mrežu ljudskih odno-

sa. Ne možemo biti sami u radosti – zato poziv na

svadbu da radost podijelimo s drugima. Još manje

smo sposobni biti sami u žalosti. Ne poziva se druge

na žalost, ali očekujemo da bez poziva budu s nama.

Često i oni obični, bezbojni događaji, s našim prija-

teljima i bližnjima, mogu postati blagdanski obojeni.

Svi ti ljudski odnosi utječu, ne samo na naše raspolo-

ženje, nego duboko određuju i usmjeruju naš život.

Danas slavimo radostan događaj – blagdan Bla-

žene Djevice Marije, Majke Gospodina Isusa Krista

i naše Majke koju mi vjernici u litanijama zazivamo

i Zdravlje bolesnih. Zdravlje je uvijek bila i jest jedna

od najvećih vrijednosti ljudskog života. Ono je pra-

vo bogatstvo! Ne samo osobno i obiteljsko zdravlje,

već zdravlje danas postaje sve važnijom društvenom

kategorijom. Budući da je u hrvatskom narodu i

društvu iz godine u godinu više umrlih nego rođe-

nih, zato s pravom zdravstveno pitanje u Hrvatskoj

postaje sve ozbiljnija tema. Kakvo je naše zdravstve-

no stanje? Vjerojatno ono osobno, kako se osjećamo,

znamo i to je vidljivo u našem zdravstvenom karto-

nu, dok smo sliku općeg zdravstvenog stanja imali

priliku doznati ovih dana preko medija. Iznenađeni

smo. Nije dobro. To se osobito vidi iz usporedbe s

drugim europskim narodima. Imamo najviše suviš-

nih kilograma. Najdeblji smo. Imamo najveći posto-

tak oboljelih od tumora. Netko će reći, a koliko je u

pravu ne znam, dobro je da smo i živi. Što je uzrok

naših oboljenja od tumora, dijabetesa, stresa, neuro-

ze… Jesu li to rat i ratne posljedice? Uvezena jeft ina

GMO hrana koja je radi velikog i brzog bogaćenja

pojedinaca i pojedinih grupa preplavila Hrvatsku?

Dvostruka proizvodnja salate, blitve, voća, povrća…?

Jedna za obitelj, a druga, s otrovima i pesticidima,

za pazar – za druge obitelji. Nedovoljna zdravstvena

kultura i ulaganje u zdravstvo?

Uz sve ovo navedeno usuđujem se navesti, braćo

i sestre, jedan važan čimbenik našeg zdravlja kako

osobnog tako i društvenog, a to su naši odnosi.

Odnosi prije svega u braku i obitelji, ustanovama i

gradu, društvu i svijetu u cjelini. Ne bismo li mo-

gli vidjeti baš naše odnose kao nezaobilazni ključ

čitanja našeg zdravstvenog biltena. Kada govorimo

o odnosima prije svega mislimo na one primarne,

temeljne, na odnose u braku i obitelji. Upravo nam

evanđelje donosi događaj utemeljenja braka i obite-

lji. Ovom radosnom događaju po Mariji i s Marijom

nazočan je Isus sa svojim učenicima. Jedan mladić

i jedna djevojka sklapajući savez vjernosti i ljubavi,

savez trajnih životnih odnosa izražavaju ovim sud-

bonosnim riječima: Ja…uzimam tebe za svoju supru-

gu/za svoga supruga i obećavam ti vjernost u dobru i

zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u

sve dane života svoga.

Na svadbi je prisutno mnogo osoba i uloga. Na-

ravno s pozivnicom. Marija je prisutna dušom i sr-



cem u ovom slavlju. Zbog takve njezine prisutnosti

ona se u krizi i nestašici se ne povlači, štoviše još je

nazočnija. Vina nemaju! Ovu krizu nestašice vina,

ali u svojoj simbolici krizu bračnih i obiteljskih od-

nosa, kao i sve uloge, Marija želi povezati s Isusom

Kristom koji je najdublje povezan po njoj s nama i

s Bogom Ocem. Zato njezino upozorenje poslužite-

ljima: Što god vam rekne, učinite! Da bi se pretvorba

odnosa - vode u vino dogodila potrebno je odgovor-

no se uključiti, tj. vodom napuniti posude do vrha.

O odnosima, braćo i sestre, nadasve bračnim i

obiteljskim, ovisi naš mir i zadovoljstvo. Neki dan

smo ovo mogli pročitati kao rezultat jedne ankete u

našoj sredini. Svima je brak i obitelj najvažnija. Jer

ako nam je obitelj uspjela i ako su odnosi u obite-

lji normalni onda smo najzadovoljniji. Kakvu ulo-

gu imaju ljudski odnosi za naše zdravlje u cjelini,

ne samo psihičko, nego i fi zičko, potvrđuje nam to

i medicinska znanost. Nekada se mislilo da se razna

psihička oboljenja pojavljuju zbog organskog ošte-

ćenja te da se bolesnik na isti način ponaša na sva-

kom mjestu bez obzira na odnose sredine u kojoj se

nalazi. Međutim, danas je jasno da su razna psihička

stanja, a često i fi zička oboljenja samo posljedica na-

rušenih odnosa u obitelji ili svom okruženju. Netko

očituje bolesne reakcije u obitelji, ali ne i na radnom

mjestu ili obrnuto. Isti slučaj može biti u školi i vani.

Čovjek je doista u mreži odnosa bilo preko susreta

i razgovora, bilo preko tihih ili vizualnih komuni-

kacija koje nas zahvaćaju i utječu na naše psihičko

i fi zičko zdravlje. Na nas utječu ne samo naši bliži,

nego i oni drugi – različiti. Čak najjače oni za koje

kažemo da za nas više ne postoje i da ne želimo s

njima imati nikakva kontakta. Jako emotivna stanja

u kojima druge otpisujemo i od kojih se udaljavamo

do kategorije neprijatelja ostaju u nama i duboko nas

određuju. Tako ako pokušamo prijeći na drugu stra-

nu ulice da nekog izbjegnemo, zapravo smo izbje-

gavajući ga snažno doživjeli i susreli. Čak i indife-

rentnost i anonimnost, što je danas toliko prisutno u

društvu, na svoj način utječu na nas i određuju nas.

Uvijek onaj anonimni – nepoznati stvara nepovjere-

nje i strah u nama. Plaši nas. Ne znamo tko je i što

nam sve može učiniti. Kako je teško, da ne kažem ne-

podnošljivo, živjeti u istom portunu, raditi na istom

radnom mjestu, putovati u istom vlaku u šutnji i ni-

jemosti odnosa bez pozdrava, riječi i razgovora. Taj

drugi, anonimni - neprijatelj, u svakom je slučaju dio

nas. Ako porazgovaramo s njime shvatit ćemo zašto

smo prema njemu imali neprijateljski odnos: zbog

naših predrasuda, straha i nepovjerenja. Zbog toga

što ga nismo poznavali. Ali onaj anonimni ako osjeti

da se tretira kao neprijatelj to bi mogao i postati.

Živimo u vremenu poremećenih i narušenih od-

nosa zbog individualizma koji se proširuje i očituje

u širi individualizam klana, grupe, stranke. Zbog ta-

kvih odnosa gubi se osjećaj općeg dobra i suradnje.

Tu je opasnost mentaliteta gdje one druge, suprotnog

tabora, treba pobijediti na izborima ili na tržištu.

Mentalitet neprijateljskih odnosa proteže se od ra-

zreda do radnog mjesta.

Nisu li upravo ovakvi odnosi, braćo i sestre, u

pozadini naših oboljenja i općeg zdravstvenog sta-

nja građana, ali i moralnog stanja društva? A naši

odnosi itekako utječu na zdravlje duševno i fi zičko.

Vrijeme je za solidarnost i suradnju, za odgoj i kul-

turu humanijih odnosa. Doista potrebno je da svi mi

pojedinci i obitelj, Crkva i društvo punimo posude

vodom do vrha – činimo ono što nam Gospodin go-

vori: Napunite posude vodom do vrha.

Majka Marija, Zdravlje bolesnih, duboko je pri-

sutna u našim radosnim, kriznim i običnim, svakod-

nevnim osobnim, obiteljskim i društvenim odnosi-

ma. U odnosima smo s njom jer nas je i pod križem

primila za svoju djecu. S majčinskom riječju: Što

god vam rekne, učinite, danas želi nas i naše odnose

usmjeriti i povezati s Onim koji je temelj naših odno-

sa prema Bogu i prema bližnjima. Želi nas uputiti na

Onoga koji je ne samo lijek i zdravlje naših odnosa,

već spasenje i Spasitelj našega života. On, Isus Krist,

naše narušene i grešne odnose ozdravlja i uspostav-

lja nove, odnose sinova i kćeri, braće i sestara.

Majko Marijo, Zdravlje bolesnih, blagoslovi

sve naše obitelji osobito one u krizi i s poteškoća-

ma da budu mjesto razgovora, prihvaćanja, prašta-

nja, ohrabrenja… Neka vino pretvorenih odnosa iz

Kane Galilejske bude pretočeno u naše svakodnevne

bračne, obiteljske i društvene odnose. U tom duhu

neka i naša obnovljena Riva bude novi stol – sim-

bol zdravijih ljudskih, moralnih i poslovnih odnosa

s kojima ćemo nazdravljati jedni drugima kako na

osobno zdravlje i dobrobit grada Splita tako i čitave

Domovine. Amen.



Podrijetlo i školovanjePodrijetlo i školovanje

Rođen je 4. lipnja 1870. od oca Mihovila, bašćan-skoga brodara, i majke Katice rođene Dorčić. Na kršte-nju je sljedećega 6. lipnja 1870. dobio četiri imena: Kvi-rin, Donat, Mauro, Klement. Krstio ga je majčin brat Petar Dorčić, tadašnji župnik u Baški i jedan od prvih hrvatskih zastupnika u istarskomu pokrajinskom sabo-ru (prije Laginje, Spinčića i Mandića). Taj će ujak imati važnu ulogu u njegovu odgoju i školovanju. Od njega će poprimiti, među ostalim, i duh otpora nepravednim potezima austrijske politike prema istarskim i primor-skim Hrvatima i presizanjima talijanske iredente.

Osnovnu je školu počeo u rodnomu mjestu, a na-stavio i dovršio u Kukuljanovu-Škrljevu (kod Bakra), kamo ga je poslao već spomenuti ujak, jer tamo je bio učiteljem njegov rođak M. Sorić. Niže razrede ondašnje osmogodišnje gimnazije pohađao je u Senju. Budući da je u doba Khuenova banovanja u tomu gradu, središtu hrvatskih političkih kretanja cijeloga kraja, tada bila ukinuta viša gimnazija, školovanje je nastavio u hrvat-skoj gimnaziji u Rijeci te ga završio s ispitom zrelosti g. 1890. Četverogodišnji bogoslovni studij pohađao je i dovršio u Gorici, u tamošnjemu Centralnomu bogo-slovnom sjemeništu za bogoslove svih biskupija austrij-ske pokrajine Primorje (1890.-1894.). Profesorom mu je tu bio, među ostalima, i kasniji njegov biskup Anton Mahnić. Tijekom cijeloga školovanja, pa tako i bogo-slovnoga, uvijek je postizao odličan uspjeh.

Da školovanje tako vrsnoga đaka i studenta ne bude završeno visokom bogoslovnom školom, pobrinuli su se njegovi poglavari u bogosloviji i njegov krčki biskup mons. Andrija Sterk (1894.-1896.). Poslan je u Beč na još više školovanje, danas bi se reklo na specijalizaciju i poslijediplomski studij. Tako je od početka listopada 1894. do svibnja 1898. pohađao predavanja održavana u bečkomu Augustineumu, zavodu za više školovanje najsposobnijih mladih svećenika iz Katoličkih bisku-pija cijele Autro-Ugarske Monarhije, i na Bečkomu sveučilištu, na kojemu je položio četiri stroga ispita iz glavnih bogoslovnih područja. Poslije je, nakon što je dovršio i predao disertaciju pisanu rukom latinskim jezikom na 200 stranica pod naslovom De mutui con-tractu cum speciali respectu ad historico-moralem evolu-tionem mutui pecuniarii secundum ecclesiae doctrinam, promaknut na stupanj doktora teologije (1903.).1

1 Franz LOIDL, Die dissertationen der Katholisch-Theolo-gischen Fakultät der Universität Wien 1831-1965, [1969], str. 14.

Spomenuti se je zavod nalazio u bivšemu augu-stinskom samostanu, tik do carskoga dvora (Hofb urg), pa su mladi svećenici studenti povremeno pozivani da pomažu kao asistenti u crkvenim obredima carske dvorske kapele. On se je poslije rado sjećao takvo-ga svog sudjelovanja u svečanosti tijekom koje je car Franjo Josip I. predao kardinalski biret dotadašnjemu bečkom nunciju Agliardiju, imenovanomu kardina-lom, i kako je na kraju primanja car njemu postavio nekoliko pitanja o domaćim crkvenim prilikama, a on dobro pazio da odgovorima možda ne nanese kakvu štetu crkvenim i narodnim interesima.

Svećeničko ređenje i djelovanje u Svećeničko ređenje i djelovanje u Krčkoj biskupijiKrčkoj biskupijiZa svećenika Krčke biskupije zaredio ga je gorički

nadbiskup Alojzije Zorn 15. srpnja 1894. u nadbiskup-skoj kapeli u Gorici, a sljedećega je 22. srpnja pjevao svoju prvu misu u rodnoj Baški, dakako, glagoljaški po staromu običaju svih kaštela toga otoka, među kojima poseban glagoljaški ugled uživa upravo njegova rodna Baška, slavna po najvažnijemu hrvatskom glagoljskom natpisu u kamenu, Bašćanskoj ploči (XI./XII. st.).

Po povratku iz Beča vršio je najprije službu osob-nog tajnika svoga krčkoga biskupa Antona Mahnića te ujedno bio vjeroučitelj u gradskoj školi, pomagao u obavljanju poslova središnjega biskupijskog ureda, bio tajnik crkvenoga Dijecezanskoga suda i Pastoralnih konferencija, prosinodalni ispitatelj, nadziratelj rada novootvorene biskupijske tiskare Kurykta. Osim toga, on je, ustvari, uređivao biskupijsko službeno glasilo Acta curiae, a tako i političko-gospodarski informativ-ni tjednik Pučki prijatelj, što ga je osnovao biskup Mah-nić radi gospodarskog uzdizanja prije svega otočana svoje biskupije, ali i šire (kasnije izdavan u Pazinu) i glasilo Društva hrvatskih i slovenskih svećenika kla-njalaca za promicanje njegovanje njihove euharistijske duhovnosti kojemu je u početku naslov bio Sanctissi-ma eucharistia, a poslije Svećenička zajednica (bio mu je urednikom i poslije premještaja u Mali Lošinj). U to se je vrijeme bavio i širim publicističkim radom pa je pod pseudoni mom Daroslav objavio životopis Dra-gutina Parčića. Treba spomenuti i to da je pripremio gradivo za Mahnićevu prvu biskupijsku sinodu odr-žanu g. 1901., koja je imala veliku važnost u povijesti te biskupije, ali i općenito u povijesti hrvatskoga gla-goljizma. Aktivno je sudjelovao i u samomu radu te i druge takve Mahnićeve sinode održane g. 1911. Bio je suradnikom i Staroslavenske akademije, što ju je u Krku osnovao biskup Mahnić, te ostao trajno povezan

DR. KVIRIN KLEMENT BONEFAČIĆ BISKUP SPLITSKI I MAKARSKIDR. KVIRIN KLEMENT BONEFAČIĆ BISKUP SPLITSKI I MAKARSKIUz 50. obljetnicu smrtiz 50. obljetnicu smrti

50. obljetnica smrti biskupa Bonefačića


prijateljskim dopisivanjem s glasovitim češkim slavi-stom svećenikom Josipom Vajskom, kojega je poslije imenovati počasnim kanonikom splitskoga kaptola.

Nakon šest godina službe u biskupijskom središtu, dočekala ga je teška i odgovorna služba u najvećoj i tada najproblematičnijoj župi Krčke biskupije Mali Lošinj. To je mjesto do početka 19. stoljeća bilo čisto hrvatsko, a župa glagoljaška, ali je potom postala u većini talijan-skom, što je bila posljedica prije svega austrijske škol-sko-prosvjetne politike, ali i političkih, gospodarskih i kulturnih utjecaja iz risorgimentom zahvaćene Italije, osobito nakon njezina ujedinjenja u jednu nacionalnu državu. Biskup je Mahnić upravo zbog tamošnjih oso-bito delikatnih prilika nastojao i uspio da za novoga žu-pnika i ujedno dekana bude izabran učeni i u svakom pogledu prokušani svećenik Bonefačić, tada u punoj muževnoj snazi. Malološinjski su općinski dužnosnici svim sredstvima pokušali spriječiti Bonefačićev izbor i imenovanje, u čemu nisu uspjeli, ali su stalno bili protiv njega. On je unatoč tomu svoju novu dvostruku službu, preuzetu na Bijelu nedjelju 1904., nesmetano vršio više od 14 godina, jer su ga župljani, bez obzira na njihove nacionalne osjećaje i stranačku pripadnost, vrlo brzo prihvatili te se dobro prema njemu odnosili priznaju-ći njegov nepristran odnos prema svima. Tako je bilo sve do pod konac g. 1918., kad su za talijanske okupa-cije spomenuti malobrojni protivnici župnika Hrvata napokon mogli brzo i lako ostvariti svoje ciljeve. Osla-njajući se na potporu okupacijski vojničkih dužnosnika zahtijevali su od njega da se zahvali na službi. Biskup mu je Mahnić, ne pristajući na odreku, a u nadi da će se ti pritisci tijekom božićnih blagdana smanjiti, odobrio kraći odmor, ali kad se je 4. siječnja 1919. pokušao vra-titi u svoju župu, spriječili su mu iskrcaj iz broda te ga silom vratili u rodno mjesto Baška.

Tu je bez određene službe čekao rasplet prilika u Lošinju. Kad su iste okupacijske vlasti naskoro odvele u zatočeništvo bašćanskoga župnika, on ga je zamjenji-vao sve do bašćanskoga „Krvavog Božića“ 25. prosinca 1920., kad su talijanski arditi ubili nekoliko župljana, što bi zacijelo i njega bilo zadesilo, da nije, nakon što je unatoč njihovoj zabrani počeo na staroslavenskomu služiti župnu misu, zbog nereda izazvanih od tih nasil-nika, obred prekinuo te na savjet nekih župljana krišom čamcem pobjegao s okupiranog otoka u nedaleki Senj.

Splitski i makarski biskup - Djelovanje do Splitski i makarski biskup - Djelovanje do 1941.1941.

Splitskim i makarskim biskupom imenovan je 6. lipnja 1923. Biskupski mu je red podijelio zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer u zagre bačkoj katedrali 2. rujna 1923., a novu je službu u Splitu preuzeo svečanim ustoličenjem u katedrali Sv. Duje u nedjelju i ujedno blagdan Sv. Jeronima 30. rujna iste godine, a sljedeće nedjelje 7. listopada u makarskoj konkatedrali.

Novi je biskup svoje, kako se je u ono doba običa-valo reći, združene biskupije našao u gotovo pravom

rasulu. Prvi je svjetski rat prouzročio u cijeloj Europi, a osobito u Dalmaciji, tešku krizu na svim područji-ma: političkom, društvenom i gospodarskom, materi-jalnom, moralnom i duhovnom. To se nužno odrazilo i na Crkvu te ju je u svim njezinim redovima duboko uzdrmalo. Među svećenicima se je tijekom prvih po-ratnih godina širio tzv. žuti pokret, koji je rezultirao ot-padom nekih uglednih svećenika od Katoličke crkve i osnivanjem i u nas Starokatoličke crkve, osnovane četr-desetak godina prije toga u Njemačkoj i nekim drugim zemljama. Srpskim političkim vođama, koji su netom stvorenu zajedničku državu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca nastojali što prije pretvoriti u veliku Srbiju, taj je raskol u katoličkim redovima u Hrvata sjajno do-šao, pa su ga podupirali što su mogli više, ali on ipak nije, na njihovu veliku žalost, poprimio širih razmjera nego je ostao ograničen na vrlo mali broj bivših kato-ličkih svećenika i drugih bivših katolika, uglavnom ra-stavljenih pa ponovno oženjenih, koji se u Katoličkoj crkvi više nisu mogli vjenčati. Vijesti o dotadašnjemu sablažnjivom životu nekih od tih otpalih svećenika iz Zagrebačke i Splitske biskupije punili su stupce raznih novina mjesecima i godinama. Splitsko-makarski bi-skup dr. Juraj Carić (1918.-1921.) umro je iznenada u jeku svih tih zbivanja, a na njegova se je nasljednika u tadašnjim vrlo zapletenim domaćim i međunarodnim prilikama moralo čekati čak dvije i po godine.

Znalo se je da je biskup Bonefačić kao svećenik u svojoj sredini bio na glasu kao učen i krepostan čovjek, ali je na novu službu, tako odgovornu, dolazio iz pri-lično udaljene biskupije te bio već 34. zaredom u nizu onih koji su kao svećenici drugih biskupija dolazili na kormilo Splitske, baštinice tradicija slavne Salonitanske crkve. Stoga je razumljivo da nije dočekan baš s odu-ševljenjem te da je povjerenje svoga svećenstva i puka tek morao stjecati, polako i strpljivo, a tu je Dujmovu lađu trebalo odmah pokrenuti snažnim zaveslajima. Sve mu je to od početka bilo jasno, pa je zacijelo i stoga za svoje biskupsko geslo izabrao imperativnu rečenicu upućenu samu sebi: Moli, radi, Bogorodicu časti!

Odmah je krenuo u službeno pohađanje župa ra-sutih na širokom području od Kleka i Neretve na isto-ku do Vrlike kod izvora Cetine i otoka Drvenika na zapadu, prekinuto naglom smrću biskupa Carića za više godina. On ih je od tada pa do početka Drugoga svjetskoga rata sve redom po tri puta obišao. Nastavio je s tim pohodima i dijeljenjem sakramenta potvrde i poslije spomenutoga rata, kad je već bio u životnoj dobi od preko 75 godina, hrabro se suočavajući s kojeka-kvim neprilikama, pa i iznenadnim prepadima organi-ziranim sa strane komunističkih vlasti preko zloglasne OZN-e preimenovane uskoro u UDB-u, koja je pratila svaki njegov korak, kao npr. kad mu je policajac preo-bučen u civilno odijelo nedaleko Imotskoga zaustavio auto te prijetio pištoljem (Šofer koji je tada biskupa vo-zio bio je UDB-in doušnik).



U okviru njegove biskupske djelat-nosti osobito je zapaženo njegovih pet-naest bisku pskih poslanica objavljenih u Listu Biskupije splitske i makarske i na-pose, kojima je nastojao u dušama svo-jih svećenika i ostalih katoličkih vjerni-ka učvršćivati vjeru, promicati katolička načela i poticati praksu vodeći računa o izazovima novih vremena, povoljnim prilikama i kojekakvim očekivanim i neočekivanim neprilikama.

Dužnu je pozornost posvećivao unapređivanju katoličkoga tiska, što se nije, dakako, ograničilo, na povećanje broja stranica i veću raznolikost sadr-žaja već spomenutoga službenog glasila List biskupije, pa ni na samo podupiranje i širenje raznih pobožnih glasnika nego i stručnih katoličkih časopisa i knjiga, a osobito novina katoličke orijentacije. To je radio na tragu svoga prethodnika biskupa Filipa Franje Nakića, koji je u Splitu početkom 20. stoljeća osnovao katoličku knjižaru (Hrvatska knjižara) i tiskaru (Leonova tiskara) te pokrenuo novinu Dan. Ta je novina tijekom prvih godina Bonefačićeva biskupovanja izlazila pod naslo-vom Jadran. Na početku je Karađorđevske diktature (1929.) njezino izlaženje, kao i drugih novina, bilo za više godina prekinuto, ali čim je došlo do prvih popu-štanja diktatorskih mjera, svećenik je Antun Pilepić, uz Bonefačićevu potporu, počeo izdavati novinu Križ na Jadranu, a kad je i ta početkom 1935. zabranjena, po-krenuo novu naslovljenu Katolička riječ.

Biskup je Bonefačić među mlađim i starijim vjer-nicima podupirao i promicao katolički pokret, koji je u Hrvatskoj prvi pokrenuo već spominjani krčki biskup Mahnić osobito preko Ivana Butkovića, svećenika krčke biskupije, dok je bio na studiju u Beču (Butković ga je od 1909. pa do početka Prvoga svjetskoga rata kao tada mladi profesor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa dalmatinskih biskupija vodio i širio po Dalmaciji odu-ševljavajući za taj oblik apostolata svoje i druge studen-te). Nakon što se je taj pokret u međuratnom razdoblju razdvojio na dva krila, domagojski i orlovsko-križarski, biskup je Bonefačić bio više naklonjen domagojskomu, ali su vrata njegove biskupske palače i njezine dvorane Marulić bila otvorena za sastanke, predavanja i prired-be svih katoličkih organizacija, čije je djelovanje i on, poput zagrebačkoga nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, nastojao poslije povezati osnivanjem biskupijske sre-dišnjice Katoličke akcije, ali su njezino djelovanje već prije nego se je uhodalo, omeli Drugi svjetski rat i ko-munistička diktatura poslije njega. Mišljenje nedavno preminuloga sociologa Željka Mardešića izneseno u tisku o tom pokretu prije Drugoga svjetskoga rata da bi „bolje bilo da ga nije bilo“, jer je među raznim krilima toga pokreta bilo žestokih suprotstavljanja, s pravom je kao neutemeljeno opovrgao Fabijan Veraja. Povijesne činjenice govore upravo suprotno. Taj je pokret odgo-jio u vjeri, čestitosti, vjernosti Bogu i Crkvi, odanosti

papi i biskupima niz pokoljenja mla-dih katolika, a preko idealizma kojim je bio prožet taj dio laikata bitno pri-donio duhovnoj obnovi klera te sve skupa pripremio za vremena velike i dugotrajne kušnje kojima je Crkva bila izložena tijekom sljedećih pedesetak godina. To u velikoj mjeri relativizira značenje svih spomenutih napetosti i svađa, kao i drugih ljudskih slabosti, kojih je uvijek među ljudima bilo, a nema ih i ne može biti samo među mr-tvima na groblju. Ako slične borbe u načelnim pitanjima kršćanskoga živo-ta i javnoga djelovanja među vjernici-

ma svećenicima i laicima danas nema, a ima na nekim drugim poljima, to je vrlo zabrinjavajući znak.

Posebno treba naglasiti da je biskup Bonefačić uvijek pomagao i poticao dobrotvorni i karitativni rad, posebno obnovu djelatnosti Društva Svetoga Vinka Paulskoga.

Jedno od glavnih pastirskih nastojanja biskupa Bo-nefačića bilo je, dakako, unaprjeđivanje splitskih sjeme-ništa i njihovih škola materijalno, nastavno i duhovno. Centralno bogoslovsko sjemenište sa svojom Visokom bogoslovnom školom bilo je već prije njegova dolaska u Split odlukom dalmatinskih biskupa i odobrenjem Sve-te Stolice iz Zadra, pripojenog tada Italiji, premješteno u Split, ali je dočekalo njega, koji je u ime ostalih biskupa trebao o svemu voditi glavnu brigu, bez svoje zgrade, bez biblioteke i s nedovoljnim brojem odgojitelja i mla-đih profesora. Uspio je 25. ožujka 1926. blagosloviti te-meljni kamen za novu zgradu, a već sljedeće godine u nju, posve dovršenu, svečano uvesti bogoslove. Tijekom sljedećih desetak godina pomlađen je profesorski zbor, a za suradnike u odgoju mladih bogoslova uspio je do-biti dvojicu sposobnih i kreposnih svećenika iz Krčke biskupije Antuna Pilepića i Ivana Brechlera. U isto je vrijeme nadogradnjom udvostručen prostor Biskupij-skog sjemeništa i zdravstveno poboljšan, a Biskupska je klasična gimnazija upotpunjena na svih osam razreda te je dobila prava javne gimnazije.

To je razdoblje Bonefačićeva biskupovanja bilo vrlo plodno i na području materijalne obnove po župama, koju je on poticao i što je više mogao pomagao. Čim je prevladana poratna oskudica nastavljeni su radovi na dovršenju gradnje ili proširenja nekih crkava započeti prije 1914., a sagrađen je i oveći broj u njegovo doba započetih, tako da je on što posvetio, a što blagoslovio, ukupno četrdesetak crkava i kapela.

Biskup glagoljaš Biskup glagoljaš

Biskupa se Bonefačića može s pravom nazivati bi-skupom glagoljašom iz više razloga. Prvi je taj, što je on i kao biskup glagoljao, zacijelo prvi od biskupa i u samoj splitskoj katedrali, u kojoj je na pokrajinskim si-nodama 925. i 1060. glagoljanje bilo zabranjivano. Neki su nadbiskupi i prije njega glagoljali, npr. Nikola Dina-


Grb biskupa Bonefačića


ričić sredinom 18. stoljeća, ali samo u seoskim crkvama Poljičko-radobiljskog dekanata. U katedrali su tijekom 17. i 18. stoljeća gotovo svakodnevno misu iz glagolj-skih misala čitali razni svećenici glagoljaši, a Bonefačić je bio prvi koji ju je u svečanim zgodama pjevao. Drugi je razlog taj, što je biskup Bonefačić bio delegiran od Biskupske konferencije i ovlašten od Svete Stolice da se brine za liturgijska izdanja na staroslavenskom jeziku. Tako je bio koordinator u domovini u doba priprema, tiskanja i dostavljanja naručiocima Vajsova latiničkog izdanja Rimskoga misala (Rim 1927.), a potom se je on brinuo za prijevode na staroslavenski i tiskanje dodata-ka novih obrazaca misa za neke blagdane, koji su tiska-ni njegovim službenim odobrenjem.

U ratnom vihoru i pod komunističkom U ratnom vihoru i pod komunističkom vlašćuvlašću

Sve što je pod Bonifačićevim vodstvom bilo posti-gnuto dugotrajnim nastojanjima i upornim radom, do-vedeno je u pitanje u rano proljeće 1941. širenjem Dru-goga svjetskoga rata i na naše hrvatske krajeve. Mnogo toga je i uništeno, iako većina toga nije, srećom, propa-la zauvijek. Prvo oduševljenje potaknuto uspostavom toliko željene hrvatske države, brzo je splasnulo. Split, Kaštela, Trogir s otocima Čiovom, Drvenikom i Šoltom anektirala je Italija. U dijelovima združenih biskupija koji su ostali pod tadašnjim hrvatskim vlastima bjesnio je strašni rat kao i u većini ostalih hrvatskih krajeva, i to kao nigdje drugo u Europi između tolikih suprotstav-ljenih vojski, stranih i domaćih. Ovdje sve to nije mo-guće, a nije ni potrebno, nabrajati ni potanje opisivati.

Tijekom rata je na području Splitsko-Makarske biskupije ubijeno gotovo pedesetak svećenika biskupij-skih i redovničkih, a još više ih je bilo silom otjerano sa župa, tako da su župljani ostali obezglavljeni. Više je crkava i mnogo župnih kuća spaljeno. Veliku većinu tih nasilja nad crkvenim osobljem i zgradama počinili su partizani po naredbi svojih zapovjednika zadojenih komunističko-staljinističkom ideologijom i otvorenom mržnjom prema vjeri i Crkvi. Talijanski su osvajači odmah po uspostavi svoje vlasti u Splitu onemogućili djelovanje Visoke bogoslovne škole i Biskupske klasič-ne gimnazije, a njihovim nasiljima nad hrvatskim vjer-nicima i svećenicima na anektiranom i neanektiranom području biskupije nije bilo kraja sve do rujna g. 1943., kad je kapitulirala fašistička Italija. Više puta su ih poči-njali i u sprezi sa srpskim četnicima. Pri svršetku rata je u gotovo svakodnevnim savezničkim bombardiranji-ma Splita, drugih gradova i nekih sela stradalo mnogo ljudi te porušeno mnogo zgrada i više crkava. Bomba-ma je, među ostalim, pogođena i zgrada u kojoj je do tada bilo sjedište Splitsko-makarske biskupije (1944.), pa je biskup Bonefačić morao tražiti utočište u raznim samostanima i kućama u gradu, dok se napokon nije nastanio u jednomu od stanova u crkvenoj stambenoj zgradi na Pojišanu, dok su biskupijski uredi privreme-no smješteni u nekoliko tijesnih soba bivšega Oratori-

ja Sv. Filipa Nerija. Biskup je uzalud protestirao protiv svih nasilja, osobito protiv bombardiranja nezaštićenih gradova tražeći preko papinoga državnog tajnika kar-dinala Maglionea od savezničkih zapovjednika da ih obustave. Cijelo je vrijeme nastojao pomagati, koliko mu je bilo više moguće, ugrožene ljude bez obzira na njihovu narodnost i vjeru, pa i ideološku pripadnost.

Unatoč svemu tomu, nove su ga komunističke vla-sti nakon svršetka rata, početkom ljeta 1945. neko vri-jeme držale u zatočeništvu u okolici Makarske. Osobito teškim pritiscima i svakodnevnim višesatnim ispitiva-njima u državnomu Javnom tužilaštvu bio je izložen od listopada 1952. do ožujka 1953., nakon zabrane sveće-ničkih udruženja, promicanih i nametanih svećenici-ma sa strane tih vlasti, a bio je tada već u osamdeset i trećoj godini svoga mukotrpnoga života. Potreban mira i oporavka dočekao je 25. lipnja 1954. razrješenje dužnosti upravljanja biskupijom. Nakon što je u svojoj splitskoj katedrali skromno proslavio dijamantni sveće-nički jubilej, predao je upravu dr. Frani Franiću, svomu nasljedniku, dotadašnjemu pomoćnomu biskupu (od 1950.) i novoimenovanomu apostolskom upravitelju, te otputovao u rodnu Bašku, gdje je proživio ostatak živo-ta. Preminuo je tu u 87. godini svoga života 28. siječnja 1957., u doba kad su komunističke vlasti silom zauzi-male zgradu splitskoga Centralnoga bogoslovskog sje-meništa te u nju useljavale državni đački dom. Zato je nad/biskup Franić u okviru mise zadušnice održane za pokojnoga biskupa u splitskoj katedrali iz dna ranjene duše povikao „Sretni biskupe Bonefačiću, što nisi doži-vio ove najcrnije dane!“ Biskupovo je tijelo sahranje-no na bašćanskomu groblju, koje se nalazi na uzvisini smještenoj otprilike na pola puta između Baške i drev-noga glagoljaškoga samostana Sv. Lucije u Jurandvoru. Tu zemni ostaci toga hrvatskoga glagoljaškog biskupa 20. stoljeća blizu onih drevnih glagoljaških opata Drži-he i Dobrovita čekaju zoru uskrnuća.

DJELA: Daroslav, Dragutin A. Parčić, Krk 1905.

VRELA: Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, ZDSDS (MUP)

– RH, Personalni dosje br. 301435 Bonefačić Kvirin; Urban KRI-

ZOMALI, Splitska i makarska dieceza. Split i diecezanski biskup

Bonefačić. Od travnja 1941. do konca 1944. (Prilog za povijest

Dieceze Splitske i Makasrke), u: Testimonia Croatica. Časopis

hrvatskih sjećanja, svjedočenja i dokumenata I, 1998, br. 1, iz-

dala Matica hrvatska Split, Split 1998, str. 8-60.

LITERATURA: Desetgodišnjica biskupovanja njegove preuzviše-nosti dra Kvirina Klementa Bonefačića (30. IX. 1923. – 30. IX. 1933.), List biskupije splitsko-makarske i ujedno službeno glasilo Hvarske biskupije 55, 1933, br. 9, str. 82-84; Biskup zlatomisnik dr. Kvirin Kle-ment Bonefačić, u: List biskupije splitsko-makarske i ujedno službe-no glasilo Hvarske biskupije 66, 1944., br. 7-8, str. 21-29; A(ntun) P(ilepić), Biskup Bonefačić kao župnik, ondje, str. 30-31; K. NOLA, Dvie vrline našega natpastira, ondje, str. 31; Frane FRANIĆ, Posmrt-ni govor u čast bivšeg splitskog i makarskog biskupa Dra Kvirina Kle-menta Bonefačića, Službeni vjesnik biskupije splitske i makarske br. 2 (1957.) str. 3-9; Božo MILANOVIĆ, Hrvatski narodni preporod u Istri sv. 2, Pazin 1973, str. 336; Mihovil Bolonić – Ivan ŽIC ROKOV, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb 1977, str. 83.



GODINA SAKRAMENTA SV. POTVRDE


Ova je godina posvećena sakramentu sv. potvrde. U svezi s tim su različiti susreti i sastanci, razgovori i

promišljanja u našoj nadbiskupiji bili upravo o toj temi. Ovdje donosimo dva predmetna izlaganja održana na

sastanku prigodom Studijskoga dana naših svećenika u Splitu 22. studenoga 2006. (usp. ovdje, str. 83.). Izabrali

smo ih kao središnju građu za opću informaciju o teološkim, liturgijskim i praktičnim vidovima sakramenta

sv. potvrde.

SAKRAMENT POTVRDE.SAKRAMENT POTVRDE.POSREDOVANJE VJERE I PRISTUP SAKRAMENTU KRŠĆANSKE ZRELOSTIPOSREDOVANJE VJERE I PRISTUP SAKRAMENTU KRŠĆANSKE ZRELOSTI1

1Zadana tema ovoga izlaganja je sakrament potvrde

s naglaskom na nekim teološkim i liturgijskim vidovi-

ma u okviru promišljanja zbiljnosti pristupa kršćanskoj

zrelosti i posredovanja vjere. Budući da se ne radi o si-

stematskoj teološkoj elaboraciji koja bi obrađivala po-

sebne teološke probleme i namjeravala postaviti neke

nove teze, nego o promišljanju situacije sakramenta

potvrde u našoj nadbiskupiji i perspektivama koje bi

trebalo otvoriti u pastoralnom radu i liturgijskoj prak-

si, nastojat ću, koliko je to moguće, jezgrovito pred-

staviti neke vidove te problematike. Međutim, to je

složen zadatak, koji zahtijeva globalno traženje smisla

sakramenta te njegova mjesta u kršćanskom iskustvu.

Podrazumijeva stanovito udaljavanje od teologije ma-

nualističkog tipa i otvaranje prema „egzistencijalnoj“

teologiji, koja vodi računa o sakramentalnom slavlju,

njegovim formama i riječima, njegovim subjektima i

njegovim intencijama, tj. teologija koja izvire iz sakra-

mentalne dimenzije i formira se sub specie symboli. U

tom pogledu, oslanjam se na one uvide, koje sam vam

pokušao približiti u drugoj prigodi kada je bilo rije-

či o krštenju.2 U ovom se izlaganju nadovezujem na

inicijacijsko obilježje sakramenta, ali se ograničavam:

(1.) na uočavanje obilježja dosadašnje sakramentalne

prakse u kontinuitetu i(li) diskontinuitetu s istinom

sakramenta potvrde; (2.) na izlaganje smisla sakra-

menta potvrde u sklopu inicijacije; (3.) na nužnost

‘pomirbe’ sakramenta dara Duha Svetoga i kršćanske

duhovnosti. Jasno, jednostavan govor o ovoj tematici

nije jednostavna stvar. Ovo je, zacijelo, veoma složen

pastoralni i teološki problem, koji iščekuje osvjetlja-

vanje drugih vidova, poglavito s gledišta psihologije

1 Prošireno predavanje održano na Studijskom danu svećenika Splitsko-makarske Nadbiskupije održanom u Splitu u Nadbiskup-skom sjemeništu 22. 11. 2006. 2 Usp. I. Žižić, U Krista kršteni. Teološko-liturgijski vid pr-vog sakramenta, u: Vjesnik Splitsko-makarske Nadbiskupije, 4. (2006.), 231.-240.

i sociologije, morala i pastoralne teologije. No, kada

je riječ o sakramentu, uvijek valja krenuti od samoga

sakramenta prema drugim dimenzijama. U tom tra-

ganju pokušat ću se kretati od uočavanja stanja istine

sakramenta u „teoriji i praksi“ prema nekim prijedlo-

zima. Na vama je, župnici, da ocijenite njihovu težinu

u pastoralnoj perspektivi, te da ih nadopunite vašim

prijedlozima i iskustvima, vašom teološkom i pasto-

ralnom inteligencijom.

1. Vjeronaučna priprava u 1. Vjeronaučna priprava u (dis)kontinuitetu sa sakramentalnom (dis)kontinuitetu sa sakramentalnom

praksompraksom

Prvo i osnovno pitanje s kojim se trebamo izrav-

no suočiti, a koje se globalno problematizira u okviru

našeg promišljanja jest priprava. Na prvi pogled, čini

se da je priprava stvar kateheze, a sakrament stvar li-

turgije. U biti, ta su dva vida usko povezana. Doista,

svijest „odvojenosti“ sakramenta i priprave na sakra-

ment znatno opterećuje pastoralnu svijest umjesto da

je olakša. Činjenica da je to priprava na sakrament ko-

rijenito mijenja narav kateheze, koja bi se u svakom

trenutku trebala kretati od znanja prema kršćanskom

iskustvu (ali i od iskustva prema znanju), i to specifi č-

nom iskustvu sakramenta potvrde i svega onoga što

taj sakrament sa sobom nosi, a on se odnosi:

- ad intra: na neraskidivu svezu s krštenjem i eu-

haristijom, a time i s Crkvom te kršćanskom duhov-

nošću;

- ad extra: na svjedočenje Boga Isusa Krista, koje

se temelji na osobnom i crkvenom iskustvu, te prepo-

znavanje karizmatske uloge u Crkvi i izvan nje.

Time je dovoljno naznačeno da je ova i svaka pri-

prava na sakrament (roditelja na krštenja, djece na

pričest, zaručnika na ženidbu, kandidata na sv. red)

sasvim posebna priprava, koja na sakrament ne gleda



kao na svečani završetak nekog školskog ili obrazov-

nog razdoblja, nego kao na cilj prema kojemu se raste

i koji je ujedno i početak novog načina življenja stvar-

nosti vjere. On s jedne strane pretpostavlja situaciju

vjere, a s druge strane je ozbiljuje unutar same pripra-

ve, dovodeći kandidata u milosno stanje življenja nje-

gova kršćanskog poslanja. Budući da priprava na sa-

krament treba u svim trenucima voditi računa o tome

da se život susretne sa sakramentom, a sakrament s

vjerom, štoviše, da sama sakramentalna liturgija po-

stane izvor vjerovanja, ispovijedanja i svjedočenja i da

se kao takva odražava na život, na moralno djelova-

nje i kršćansku svijest – sve to upućuje na činjenicu

da je sam sakrament „stvar“ priprave, a sama sakra-

mentalna liturgija temeljna dimenzija u kojoj se zrcali

i provjerava, ostvaruje i živi smisao središnje poruke

kateheze. Jamačno, nije liturgija sve u tom procesu, ali

se ono sve priprave na tom mjestu ozbiljuje i odatle

pruža u život. Zato se liturgijska kateheza treba odre-

diti svezom sa samom liturgijom, voditi prema liturgi-

ji i biti njome nadahnuta.3

Neupitna je istina da vjernik po sakramentu i

samo po sakramentu biva vjernik. No, naše priprave

nerijetko preskaču sakrament i odlaze u život, praveći

preširok korak. Previđajući činjenicu da mladi teško

uspijevaju sakramentalno prakticirati svoju vjeru, oni

se zaustavljaju na pojmovima te nerijetko povlače sa

sobom čin vjere (koji je eminentno „stvar“ prakse, po-

glavito, ali ne isključivo, sakramentalne prakse) u sferu

informacija o kršćanstvu. One su uglavnom usredoto-

čene na moralno djelovanje ili pak doktrinalni sadržaj,

što je sastavni dio kršćanskog identiteta, konkretnih

stavova vjernika i njegova zauzimanja za evanđelje u

konkretnim prilikama života. Međutim, takve katehe-

ze pokazuju i stanovita ograničenja u egzistencijalnim

dosezima.

Još češći je slučaj da priprave na svoj način pre-

skaču sakrament, praveći prekratak korak s obzirom

na život. Kada odlaze u sistem pitanja (koja vjerou-

čenici ne postavljaju ili barem nisu ‘njihova’ pitanja) i

odgovora (koje su vjeroučenici već dobili na školskom

vjeronauku ili su ih barem trebali dobiti), takvom na-

činu priprave prijeti opasnost da izgubi bitnu vezu i

sa životom i sa sakramentom, te da završi u fatalnom

raskoraku između vjere i života, između vjeronaučnog

znanja i kršćanskog iskustva.

U stvarnosti, svaka prava priprava na sakrament

otvara se sakramentalnom bogoslužju, a s njime i

zbiljnosti Crkve i stvarnosti duhovnosti. Ona bogo-

služje ne pretpostavlja kao da bi to bilo već naučena

stvar, niti ga podcjenjuje kao da bi bilo nepotrebno ili

3 Usp. G. Venturi, Catechisti e liturgia, u: Rivista di Pastorale Liturgica, 210. (1998.), 42.-43.

u najboljem slučaju nadodano na vjeronaučnu podu-

ku. Priprava ne zamjenjuje liturgiju jer to ni u kojem

slučaju ne može, nego objavljuje njezinu privlačnost,

dubinu i važnost; dovodi kandidata da napravi pra-

vilan korak od znanja prema osobnom i crkvenom

iskustvu vjere (i obrnuto – od stečenog iskustva pre-

ma spoznajama). Samo tako i u tom obliku priprava

može biti priprava na sakrament.

U ispravnoj pripravi na sakrament, liturgija nije

nadodana, nego je upravo temeljna i utemeljujuća.

Ona se ipak ne pojavljuje kao poduka, jer je njezina

narav drugačija. Ona je radije „utjelovljenje“ vjere,

mjesto i vrijeme gdje se vjernik „cjelovito“ zadobi-

va u istini svojega biti u Kristu. Liturgija je pristup i

uvođenje u Kristovo otajstvo i življenje vjere po nepo-

srednom odnosu s Kristom Gospodinom: njegovim

milosrđem u sakramentu pokore, njegovom prisutno-

šću u euharistiji. U tom se pogledu, inicijacija u vjeru

preko sakramenta ozbiljuje kroz dva vida: poučavanje

(e-ducere) o sakramentu u redu oblikovanja kršćan-

skog iskustva i uvođenje (intro-ducere) u iskustvo vjere

u snazi samoga sakramentalnog slavlja.4 Uvesti kroz

sakrament znači uvesti u vjeru kao čin, u vjeru kao

praksu. Poučiti o sakramentu znači izraziti ono što je

već stvar iskustva ili će to tek postati putem samoga

pristupa sakramentu. Vjera kao iskustvo (habitus)

više je od jednostavnog niza pojmova i propisa. Vjera

podrazumijeva kontekst smisla, rast u osmišljavanju

života iz odnosa ispunjenih povjerenjem, brigom o

sebi i drugima, osjetljivošću za poticaje Duha, ali i od-

govor na snagu njegovih zahtjeva. Ona se otjelovljuje

kroz zbiljnost odnosa, a živi u snazi uveza. Naši mla-

di su osjetljivi upravo na tu dimenziju, na dimenziju

iskustva. Liturgija, naime, prvotno posreduje iskustva:

iskustvo Božje Riječi, navještene, slavljene, propo-

vijedane; iskustvo Božjeg sebedarja, iskustvo Crkve;

ukratko, nosi vjernika u Kristovu prisutnost i uzvrat-

no oblikuje kršćansku svijest u istini darovanosti u

Kristu, u istini ljepote i dubine onoga biti kršćanin.

Liturgija je doista „stvar iskustva“, simboličkog govora

i čina. Tu se ne radi o „aplikaciji“ već naučenih isti-

na i već spoznatih informacija, nego o duhovnom i

zato i tjelesnom, tj. o cjelovitom življenju odnosa. Tako

istinska liturgija nije informativna priprava, nego for-

macija kršćanina preko inicijacije u otajstvo vjere gdje

se ostvaruje „prva“ i „neophodna“ evidencija odnosa

s Kristom, a sve stečene spoznaje ne ostaju na razini

pojma, nego se sabiru u čin vjere i njegovu euhari-

stijsku inteligenciju. Tako se poduka o sakramentu i

inicijacija u sakrament ujedinjuju u jedinstveni proces

4 Usp. F. G. Brambilla, Fede e sacramento: iniziati ai sacra-menti e/o iniziati dai sacramenti?, u: Notiziario – Uffi cio Liturgi-co Nazionale, 20. (2003.), 30.


prenošenja vjere (tra-ducere) preko samih praktičnih

modaliteta vjerovanja (lex orandi).5

Ovdje ne želim predložiti neku novu katehetsku

metodu, niti je to moja nakana, nego ukazati na nuž-

nu upućenost priprave na bogoslužje (ali i na nužno

otvaranje liturgije vjernicima), zbog toga što je to

„srce“ događaja vjere, dok je sve drugo krvotok. Jedno

bez drugoga ne može, ali jedno s drugim nužno tre-

ba biti životno povezano. Naime, smisao se priprave

ne iscrpljuje u posredovanju pojedinih spoznaja (ma

kako god one bile važne), nego u posredovanju vjere,

koja ima i spoznajnu i afektivnu i moralnu, ali i sakra-

mentalnu dimenziju; sakramentalna praksa ne smije

izostati iz tog procesa rasta prema potvrdi. Ako izo-

stane, kandidat se ne će dovesti do kršćanske zrelosti,

već samo do niza informacija.

Time sam neizravno odgovorio i na drugo goruće

pitanje – pitanje dobi primanja sakramenta potvrde.

Od krštenja do potvrde, sakramenti pomirenja i eu-

haristije se uspostavljaju kao nužna mjesta kršćanskog

sazrijevanja u temeljnom opredjeljenju, koje svoju po-

tvrdu pronalazi u sakramentu potvrde. Deset godina

vjeronauka zacijelo bi trebalo pomoći vjeroučeniku

da pravilnim koracima dođe do krizme, a da pritom

ne preskače sakramente pomirenja i euharistije, jer bi

u tom slučaju mogao napraviti „prekratke“ korake u

svojem kršćanstvu s ishodom konačnog raskoraka

između vjere i života.

Dob primanja krizme je u svakom slučaju ona u

kojem vjeroučenik postaje sposoban osobno zaživjeti

svoju vjeru i sakramentalno je potvrđivati, tj. izreći

onaj temeljni „da“ u vjeri; (pre)poroditi se u svje-

snosti onoga vjerujem, koje je odjeknulo na krštenju.

Smisao obnove krsnih obećanja u sakramentalnome

slavlju potvrde ima upravo tu ulogu. Taj pristanak

u vjeri potvrđuje i utvrđuje sakrament potvrde. On,

naime, ne producira jednostavno darove Duha, nego

utvrđuje odnos u vjeri i samo odnosom u vjeri, darovi

Duha nadolaze u život. Tu se sakrament doista život-

no smješta, a priprava ispunjava svoj smisao.

Na ovom se mjestu, međutim, pojavljuje pomalo

problematičan izraz, koji se redovito veže uz krizmu,

a to je kršćanska zrelost. Postoji objektivna opasnost

ograničavanja krizme na antropološko ili psihološko

područje. Jer zrelost u milosti ne može biti pojedno-

stavnjeno izjednačena s psihološkom zrelošću, valja

doista povesti računa ne samo o dobi, nego i o stanju

zrelosti u vjeri svakog pojedinog krizmanika. Istina,

gratia supponit naturam – kaže stara izreka – ali to

isto podrazumijeva da milost zahvaća i preobražava

5 Usp. L.-M. Chauvet, La structuration de la foi dans les célébrations sacramentelles, u: La Maison-Dieu, 174. (1988.), 75.-95.

(perfi cit) narav. Ne stoji s njom u čisto površnom do-

ticaju, već je zahvaća iznutra. Milost se naime zbiva

kao iskustvo darovane vjere. U tom pogledu, praksa

u našoj nadbiskupiji, za razliku od drugih, povela je

računa o tome da se uskladi ili barem omogući da se

potvrda dogodi. No, to je tek jedan dio. Budući da isto

pomicanje dobi zahtijeva mudre pomake u pripravi,

valja svratiti pozornost na već spomenutu stvarnost

inicijacije u vjeru: pripravu ukorijeniti u liturgiju, a

time i u vjernički život, te sakramentalno otvarati ži-

vot vjeri.

2. Smisao sakramenta inicijacije u sklopu 2. Smisao sakramenta inicijacije u sklopu inicijacijeinicijacije

Potvrda je, baš kao i krštenje i euharistija, sakra-

ment inicijacije s naglaskom da je euharistija, a ne po-

tvrda, vrhunac sakramenata inicijacije te ostaje trajna

inicijacija vjernika u Kristovo Otajstvo. To uostalom

potvrđuje i Katekizam Katoličke Crkve kada naglašava

jedinstvo krštenja, euharistije i potvrde (KKC, 1285).6

Skloni smo gledati na inicijaciju samo u perspektivi

priprave odraslih na sakramente, a termin inicijacija

gledati u ponešto nominalističkom smislu. No, crkve-

na zajednica treba biti spremna u svakom trenutku

ponuditi inicijaciju i katekumenat bilo u doslovnom

smislu riječi, bilo u širem smislu zbiljnosti pristupa i

sazrijevanja u vjeri.7 U stvarnosti, inicijacija u sluča-

ju krizme znači ovo: „Sakramentom potvrde vjernici

se savršenije vezuju uz Crkvu, obdaruju se posebnom

jakošću Duha Svetoga, i tako su više obvezani da kao

pravi Kristovi svjedoci i riječju i djelom šire i brane

vjeru“ (LG, 11.). I dalje: „tim se darom Duha Svetoga

vjernici savršenije suoblikuju Kristu i snagom jačaju

da budu svjedočanstvo za Krista u izgradnji njegova

tijela u vjeri i ljubavi.“8 Ukratko, inicijacija je proces

prianjanja kršćanstvu i sazrijevanja u kršćanskom

duhu; kao takva ona je formacija vjernika i budući da

je formacija, podrazumijeva sustavno i cjelovito uvo-

đenje u zbiljnost kršćanske vjere.

Kako bismo izbjegli jednostrana rješenja, potreb-

no je dakle smjestiti problem krizme u okvir inicija-

cije kamo izvorno pripada bez obzira na vremensku

udaljenost između krštenja i potvrde. Na gotovo kla-

sičnu teološku pa i pastoralnu kritiku o rasklimanoj

povezanosti krsta i potvrde, radi vremenske nepove-

zanosti, možemo uputiti drugu kritiku. Upravo je ma-

njak pozornosti na inicijacijsku dimenziju kršćanske

6 Usp. također SC, 71; LG, 10-11, 26; AA, 3. 7 Usp. Conferenza episcopale italiana, Comunicare il Vangelo in un mondo che cambia. Orientamenti pastorali dell’episcopato italiano per il primo decennio del 2000, Roma, 2001., 59. 8 Pavao VI, Divinae consortium naturae, 2.



formacije, a ne vremenska nepovezanost, uvjetovalo

izoliranost ovoga sakramenta, a možda i njegovu kri-

tičnu recepciju.9 Budući da se stvarnost prisutnosti

Duha Svetoga, stvarnost darova, kršćanskog iskustva

koje na osobnoj razini oplemenjuje i produbljuje zna-

nja i spoznaje o kršćanskoj vjeri – te konačno čin vje-

re, koji se ostvaruje i živi u euharistiji, pa i u drugim

pobožnostima, nije stvar trenutka krizme, nego stvar

procesa sazrijevanja u milosti prema formaciji temelj-

nog opredjeljenja u vjeri – izuzetno je važno gledati

na ovaj sakrament u sklopu, a ne izvan spomenutoga

inicijacijskog procesa. Postupno posredovanje vjere i

rast u njoj doseže krizmu kao početak zrelog ispovije-

danja i slavljenja vjere na osobnoj i crkvenoj razini.

To pak znači da vjeroučenici kao adresati crkvene ka-

9 Time se nipošto ne želi umanjiti problematika “vremenske udaljenosti” između krštenja i potvrde, ali je neophodno prizna-ti i druge mnogo složenije problematike, koje opterećuju pastoral ovog sakramenta. a) Teologija, Učiteljstvo i kateheza redom govore o krštenju, potvrdi i euharistiji kao sakramentima inicijacije, ali u stvarnosti redoslijed je drugačiji (krštenje-pokora-euharistija-potvrda), a teološko ute-meljenje takve logike izostaje. b) Priprava na ovaj sakrament u širem smislu traje deset godina, a priprava odraslih na primanje sva tri sakramenata inicijacije tra-je oko pola godine (!). Uloga župe i mjesne Crkve i u jednom i drugom slučaju je manjkava poglavito kada se sakramenti slave subotom ili pak nedjeljom, ali bez odnosa sa župskom zajednicom, kada ih se naziva i provodi kao “tečajeve za sakramente” (pogla-vito inicijacije odraslih, ali i ženidbe). Terminologija preuzeta iz “večernje škole” ovdje više nego igdje sugerira reduktivno viđenje sakramenta, kandidata, Crkve, a time i posredovanja vjere. c) Slavljenje sakramenta potvrde isključivo u uskrsno vrijeme nije ni nužno ni propisano, ali se svejedno inzistira na slavlju potvrde upravo u to vrijeme. Istodobno se ne vodi računa o tome da svaka župa i biskupija u cjelini treba slaviti duhovsko bdijenje (rođendan Crkve!), koje, paralelno s uskrsnim, predstavlja jedan od važnih trenutaka unutar cijele liturgijske godine. Krizma unutar slavlja du-hovskog bdijenja ima puno opravdanje u svakom pogledu (upravo kao i slavlje kršćanske inicijacije u vazmenom bdijenju). d) Povećavanjem broja vjernika koji nisu krizmani, te nisu dovršili kršćansku inicijaciju, a pristupaju ženidbi, postavlja se ozbiljno pi-tanje ne isključivo s pravnog, nego s teološkog i egzistencijalnog gledišta o sposobnosti mladenaca da kršćanski žive svoje bračno zajedništvo sklopljeno u sakramentu, da preuzmu bračne obveze, te odgajaju djecu u kršćanskom duhu... Od onih koji nisu dovršili kršćansku inicijaciju teško je očekivati puno i odgovorno preuzi-manje obveza kršćanske ženidbe. Oni ‘vjernici’, kojima vjera nije posredovana, teško će sami posredovati vjeru svojoj djeci. e) U razdoblju poslije krizme, neodređena je ili potpuno izostaje pastoralna strategija rada s mladima. Jer oni više ne pripadaju vje-ronaučnim grupama, niti starijoj generaciji koja redovito prakticira; nerijetko napuštaju svoje rodne župe (studij, rad) privremeno ili stalno, sve to uvjetuje individualizaciju i odmak od crkvene za-jednice također i iz razloga što u njoj više ne pronalaze defi nirano mjesto. f) Crkveni pokreti redovito predlažu “ponovnu inicijaciju” ili “re-evangelizaciju”, preuzimajući na sebe ono što je redoviti zadatak mjesne Crkve (inicirati i evangelizirati), te uspostavljaju paralel-ne liturgijske i katehetske putove. Odnos između redovite inici-jacije i evangelizacije Crkve i one koju promiču crkveni pokreti ostaje otvoreno pitanje. Je li inicijacija u crkvenim pokretima pa-ralelna ili se ona uspostavlja “umjesto”, a možda i “zahvaljujući” (ne)uspješnoj inicijaciji u župi? Kako isti pokreti mogu oplemeniti i pomoći inicijaciju mladih?

teheze trebaju postati vjernički subjekti po inicijativi

one zajednice na čelu sa župnikom, koja ih prihvaća,

vrjednuje, treba i želi. Oni nipošto ne smiju biti ostav-

ljeni ili stavljeni u stanje pasivnih primatelja s kojima

nitko ozbiljno ne računa, nego ih samo informira o

vjeri. Umjesto govora o vremenskoj nepovezanosti

neophodno je promišljati plodno vremensko razdo-

blje rasta u vjeri, rasta koji svoju potvrdu pronalazi u

sakramentu potvrde. U tom smislu mnogo je važnije

nastojati oko toga da se sakrament potvrde „susretne“

s osobnim pristupom u vjeru, tj. da on bude događaj

vjere i time događaj krizmanika kao vjerničkog su-

bjekta.

Doista, cijeli proces inicijacije, koji je nekoć bio

rasterećen između župe, obitelji, kršćanskog ozračja u

društvu, a prožimao je svakog pojedinca, te nije gubio

kontakt s liturgijom, u sadašnjem trenutku pada na

svećenike i katehete, a blokira se nerijetko umrtvlje-

nom liturgijom ili s njom gubi doticaj. Mladi su liše-

ni mnogih sigurnosti u pogledu vjere, jer ih njihove

obitelji i njihova sredina ne uvode u kršćanstvo, ali su

time lišeni mnogih prilika gdje bi mogli iskusiti svoju

vjeru. Uistinu, njih posebno zahvaća sekularizam, a

lako se razočaraju u nedosljednosti onih koji im pre-

nose vjeru. No, to ne znači da u njima nedostaje želja

i otvorenost prema kršćanskoj vjeri. To ne znači da oni

nisu pozvani na vjeru. To ne znači da oni – osim ono-

ga što i zašto vjere, koje im se priopćava na vjeronauku

– ne postavljaju pitanja i kako njihova vjera postaje

konkretno iskustvo spašenosti, darovanosti, vrijedno-

sti. Zapravo, njihova pitanja i njihove želje mogu biti

duboko frustrirani, a oni sami za Crkvu izgubljeni,

kada ih se kontinuirano svodi na puke adresate zna-

nja, a ne uvažava u njihovom dostojanstvu vjerničkih

subjekata, kada se na njih u liturgiji i u župi ne računa,

kada ih se u ispovijedi i u propovjedi optužuje ili ih

se uopće ne ispovijeda niti kada ih se ne spominje,

ne okuplja ili se za njih nema vremena; kada ih se ne

poznaje po imenu, nego samo po popisu. Sve su to

male nesmotrenosti, veliki propusti ili izravne pogr-

ješke koje zatiru put oproštaju od Crkve i njezinoga

govora o Bogu ljubavi, povjerenja, milosrđa i mira, o

Bogu kojega treba svjedočiti, a da ga se zapravo nikada

nije iskusilo. No, frustracija religiozne želje je možda

najkobnija i najdestruktivnija frustracija (C. G. Jung).

Zatvorenost u stereotipna doziranja informacija, u is-

crpljene načine djelovanja, katehiziranja i pripremanja

na sakrament, stavljanje „novog vina u stare mješine“,

sve to može doista imati duboke negativne posljedice

na generacije koje dolaze, prolaze kroz priprave i, na-

žalost, nepovratno odlaze.

Inicijacija o kojoj je riječ ide upravo za tim da

unese kršćanina u živo iskustvo Boga Isusa Krista.



Ako je liturgija mjesto posredovanja Božje prisutnosti

i mjesto inicijacije u Kristovo Otajstvo, onda je jasno

da je ona eminentno stvar iskustva te da je kršćanska

formacija neraskidivo vezana uz nedjeljnu i blagdan-

sku liturgiju, ali i uz prakticiranje sakramenta pokore.

Možda smo mi svećenici malo svjesni potencijalnosti

nedjeljne liturgije u posredovanju vjere, snagu susreta

i dubinu povjerenja... možda smo premalo svjesni da

se tu vjera događa na najizvrsniji način. Naše liturgi-

je bi trebale biti toliko lijepe i privlačne, toliko inte-

ligentne i jednostavne, nenametljive, a jasne da naši

mladi upravo na tom mjestu „upijaju“ duh svetosti i

vrijednosti vjere, da euharistijskim gestama otkrivaju

ono što oni po krštenju jesu. Naime, radi se o tome

da ne treba produžiti misu, koliko je treba produbiti i

oplemeniti da bi ona mogla istinski govoriti njima i s

njima. Mlade valja uvesti u ritam, u riječi i geste litur-

gijskih čina. Treba ih uvesti u duh simboličkog tijela

liturgije gdje se živi smisao vjere, gdje se vjera otje-

lovljuje u snazi odnosa i radosti susreta. Dok se zbiva

lex orandi, u njegovim formama i riječima, u njego-

vim pokretima i izrazima, događa se i lex credendi.

U toj gesti prebivanja u Gospodinu u snazi njegova

predanja, svaki pojedini vjernik i Crkva u cjelini po-

staje bogonosni simbol prisutnosti. Upravo u liturgiji,

vjernik živi otkritost sebe kao posvećenoga subjekta,

zadobiva sretnost cjeline u Kristu. Je li moguće tu isti-

nu zaživjeti u našim liturgijama?

Znakovito je da naši mladi i kada dođu na misu

ostaju na vratima crkve. Možda i zato jer ih nitko ni-

kada nije doveo do oltara ili je ta blizina oltara osta-

la ‘stvar djetinjstva’. To na neki način odražava stanje

njihove vjerničke svijesti. Odsutni iz liturgije, oni su

odsutni iz Crkve ili pak s njome vezani povremenim

i distanciranim, slabim vezama. Inicijacija, u liturgij-

skom smislu, smjera „dovesti ih od vrata do oltara“ (a

neke i na oltar!) i unijeti u živu svijest da su oni živi

znak zajedništva u Gospodinu. Naime, na krštenju

su oni doneseni pred oltar, a sada tom istom mjestu

trebaju svjesno pristupiti sami i trajno mu pristupa-

ti u euharistiji. Uostalom, budućnost je njihova i oni

su budućnost Crkve. Crkva na njih ozbiljno računa.

Stoga, ona preuzima odgovornost za sve one koji tra-

že sakrament potvrde da ih uvede u iskustvo i istinu

kršćanske vjere. Zapravo, odgovornost za prenošenje

vjere Crkva je preuzela, zajedno s njihovim roditelji-

ma, u trenutku njihova krštenja, a sada treba njima

dati glas da u snazi zajedništva vjere izreku ono što

jesu – Kristovi vjernici, sabrani u Duhu, u njemu utvr-

đeni i potvrđeni.

3. Prema „pomirbi“ sakramenta dara 3. Prema „pomirbi“ sakramenta dara Duha Svetoga i kršćanske duhovnosti Duha Svetoga i kršćanske duhovnosti

Utrnuće kršćanske svijesti u društvu ne znači nuž-

no gubitak religioznosti uopće. Religioznost pronala-

zi danas neinstitucionalne, „privatizirane“ oblike (ili

izobličenja), najrazličitije sublimacije i regresije, sve s

ciljem utaživanja žeđi za „svetim“, za „ekstazom“, za

„događajem nadilaženja“. Naši mladi jamačno pred-

njače u tom traganju. Tako se primjerice „obrednost“

mnogo intenzivnije živi na nogometnim utakmica-

ma ili diskotekama, simbolika je prepuštena konzu-

mizmu, individualnim vezama i sentimentalizmima,

a duhovnost se proživljava u nekim alternativnim

oblicima, nerijetko potpuno oprečnim kršćanstvu.

Doista, „jedna od karakteristika suvremenog svijeta

je gubitak inicijacije“, a promicanje puke površnosti.10

Mladi su skloni upravo takvom tipu duhovnosti i ta-

kvom tipu obrednosti. Ne bez razloga! Njihov je reli-

giozni svijet (za)ostao u djetinjstvu, jer je njihovom

rastu izostalo sazrijevanje u milosti ili pak to isto sa-

zrijevanje nije bilo podržavano na prikladan način sa

strane njihove obitelji, sredine, a možda i same crkve-

ne zajednice. Međutim svaki čovjek traga za svojim

duhovnim licem i u toj potrazi može se lako prepustiti

alternativnim, zamamnim ponudama. Pred svim tim

degeneracijama religioznoga, koji nerijetko poprima-

ju agresivno lice, lice zlo-duha, lice otuđenja, ispra-

žnjavajući subjekte od njihova identiteta, od njihovih

korijena i tradicija, od njihove vjere, Crkva je pozvana

regenerirati vjerničku svijest na istinskim osnovama

uvodeći vjernike, a osobito one koji postupno sazrije-

vaju u vjeri, u iskustvo Duha Svetoga.11

Obnova i promicanje liturgije je jedna od stožer-

nih točaka ne samo apologetske antisekularizacije,

nego kreativnog, evangelizacijskog otvaranja prosto-

ra iskustvu onoga istinski svetoga koje se objavilo u

Kristu. U protivnom, postoji opasnost da se i vjera i

sakramenti doživljavaju kao „površna izvanjskost“,

„iscrpljeni znak“ već zamrlog duhovnog odnosa ili

tek izvanjski znak pripadnosti katolicizmu kao soci-

jalnom fenomenu. „Dvoznačnosti katolicizma kao

socijalnog fenomena, međutim, treba odgovarati

dvoznačnost katolicizma kao duhovnoga života.“12

Sakrament potvrde, baš kao i drugi sakramenti, traže

otkriće njihovog duhovnog lica, zahtijevaju iskustveni

10 M. Eliade, La nascita della mistica. Riti e simboli dell’iniziazione, Morcelliana, Brescia, 1980., 9.11 Usp. W. Pannenberg, Cristianesimo in un mondo secolariz-zato, Morcelliana, Brescia, 1990., 41. 12 M. Merleau-Ponty, Senso e non senso. Percezione e signifi -cato della realtà, Net, Milano 2004., 204.



izraz, tj. svoje utjelovljenje u životu i svoj izraz u euha-

ristiji i duhovnosti.

U kontekstu personalističke i komunitarne sen-

zibilnosti, koju postsaborska Crkva ustrajno promiče,

valja se upitati kako se sve to odražava na sakramen-

talnu praksu. Ostaje li sve samo na riječima? U kon-

kretnom slučaju, čini se u najmanju ruku preuzetno

očekivati da potvrda bude događaj dara Duha Svetoga,

a da se na duhovnost uopće ne računa, da duhovnost

ne ulazi ni u bližu ni širu pripravu. Zasigurno, mnogo

je lakše znati koliko ima evanđelja i koja su, međutim,

mnogo je teže, ali i značajnije, susresti se s Božjom Ri-

ječju. Mnogo je lakše znati koliko ima darova Duha

Svetoga, nego ih prepoznavati u vlastitom iskustvu.

Međutim, i to je potrebno i, naravno, moliti za njih.

Nužno je dakle, uključiti i ovaj drugi pristup. Zapravo,

neophodno je pronaći ovaj izvor znanja ili bolje reče-

no mudrosti. Posredovanje vjere treba računati s posre-

dovanjem duhovnosti, a duhovnost je izravno vezana

uz sakramentalno bogoslužje u kojemu prima istinski

izraz. Mogu li naši vjeroučenici kroz svih tih deset go-

dina naučiti moliti, mogu li biti inicirani u smisao i

veličinu liturgijskih gesta? Postoji li mogućnost postu-

pnog, inteligentnog i dubokog prelaska od informacije

prema formi i od forme prema Duhu Svetome koji je

sve oživljuje?

Sakrament potvrde i njegova priprava mjesto su i

vrijeme pristupa u vjeru putem otkrića duhovnosti. Na

ovome se mjestu ne radi o pobožnjaštvu, niti o stva-

ranju čistih molitvenih grupa, još manje o regrutaciji

krizmanika u crkvene pokrete, nego o uvođenju u onu

molitvenu zajednicu koja je župa kada slavi euharisti-

ju na čelu sa svojim župnikom koji je učitelj vjere i

duhovnoga života. Ovdje se radi o pokretanju Crkve

te tako otvori svoje prostore i prostorije mladima u

Vepricu i na Šolti, u Imotskome i u Neretvi, u Sinju i

Solinu, u Splitu i mnogim drugim mjestima, i da im

ponudi primjerene duhovne vježbe, susrete i radioni-

ce u svim župama, da okuplja mlade na biskupijskoj i

dekanatskoj razini. To vrijedi osobito za duhovsko bdi-

jenje, koje je, paralelno s uskrsnim, jedan od središ-

njih događaja čitave liturgijske godine, kao i za misu

posvete ulja na Veliki Četvrtak. To vrijedi osobito za

samo slavlje sv. potvrde, njegovu liturgijsku i duhov-

nu pripravu te podrazumijeva uključivanje mladih u

cijeli niz inicijativa unutar župske zajednice.

Naime, ako se naša Crkva želi smisleno odnositi

prema našim mladima, tada im treba ponuditi smisle-

ni sadržaj i „spašavati“ ih od otuđenosti kojoj su izlo-

ženi; treba ih prepoznavati i priznavati u liturgijskim

službama, u pastoralnom radu, treba znati cijeniti nji-

hove ideje i želje, otkrivati u njima i preko njih nove

darove Duha Crkvi, treba im smisleno služiti. Samo

tako će Crkva biti prepoznata u njihovim očima kao

zajednica, njihova zajednica, koja je sasvim različita

od drugih ekonomskih, ideoloških i inih udruženja,

jer gratuitno omogućava cjelovito življenje i rast u hu-

manosti. Sve su to naizgled male prilike, ali one obeća-

vaju mnogo, jer su to načini kojima se budi percepcija

vjere, gdje se ozbiljuje iskustvo i oblikuje kršćanska

svijest. Jer, oni neće postati vjernici kasnije, kad odra-

stu, nego sada, kada se pripremaju za potvrdu; trebalo

bi mudro poticati njihov duhovni i sakramentalni ži-

vot. Taj „povratak u sadašnjost“ omogućava sama li-

turgija. Biti u liturgiji za naše mlade je neophodno kao

što je neophodno otvoriti liturgiju mladima. Jer biti u

liturgiji znači živjeti odnose, biti oslobođen, biti ute-

meljen u autoritetu ljubavi, potvrđen u Božjoj Riječi

i darovan u sakramentu, sve to znači za njih životno

primati ono što jesu. I kateheza i liturgija bi im u tom

razdoblju trebali predati ono što oni u krštenju jesu

(accipite quod estis, kaže sv. Augustin), u čemu bivaju

utvrđeni u potvrdi.

Ako želimo ostati na visini našega poziva i vjerno

posredovati cjelinu kršćanskog vjerovanja generacija-

ma koje dolaze, odlučujuće je izbjegavati reduktivni

konceptualizam i intelektualizam vjere, koji je kroz

dugo razdoblje obilježio i teologiju i katehizaciju, pa i

samu liturgiju. Zato je bitno pomiriti ovaj sakrament

i njegovu pripravu s istinskom kršćanskom duhovno-

šću. Neizvještačena, istinska duhovnost, drugo je lice

sakramenta dara Duha Svetoga. Iz njega izvire i onaj

bitni eklezijalni vid potvrde o kojem se progovara

kada se ističe svjedočenje, pripadnost Crkvi, kršćanski

identitet... Da to ne ostane na razini pojma, treba se

spustiti u iskustvo, tj. iskustveno spoznavati. Upravo

je to sretni trenutak i kateheze i liturgije. Expertus po-

test credere: Samo u živom iskustvu čovjek može vje-

rovati. Budući da je vjera iskustvo, iskustvo je izvor

(o)svjedočenja.

U konačnici, pečat dara Duha Svetoga, ne stavlja

se na prazan papir, nego na mnoge razloge i spoznaje,

na mnoga povjerenja i iskustva, na mnoge inicijative,

na mnoga osvjedočenja koja su krizmanici ispisali ti-

jekom svoje inicijacije i na čijoj osnovi ih Crkva pre-

poznaje dostojne obećanja Duha.

ZaključakZaključak

Uvedeni u vjeru preko sakramenata - to je nosi-

va ideja koju sam vam pokušao predložiti kroz ove

tri postavljene teze - o sakramentalnoj praksi i isti-

ni sakramenta, o sakramentu u sklopu inicijacije i o

nužnosti uspostavljanja čvrste veze između potvrde,

sakramenta dara Duha Svetoga i istinske kršćanske

duhovnosti.



U njima se ne iscrpljuju sva pitanja, niti oni od-

govaraju na sve probleme koje pastoralna praksa so-

bom nosi. No, barem mogu usmjeriti našu pozornost

na ono bitno; posredovanje vjere treba zadobiti novu

sintezu, koja ni u jednome trenutku ne smije izgubiti

strukturalni odnos sa sakramentalnom dimenzijom kr-

šćanskog vjerovanja i ispovijedanja, jer je upravo ona

temeljna u formaciji vjernika. Između govora o vjeri

(navještaja) i svjedočenja vjere nalazi se sakramentalno

slavlje u redu vjere i života, koje je kao takvo primarno

mjesto iskustva Boga Isusa Krista, Duha Svetoga Gos-

podina i životvorca, te Kristove Crkve i samo na tom

temelju je moguće govoriti o kršćanskom svjedočenju.

Svjedok izrasta iz osvjedočenja, tj. svjedok (martyr) je

onaj koji je vidio (iskusio) i zato to svjedoči i kazuje

drugima. Svjedok izrasta iz osvjedočenja autoriteta

onoga koji ga svojom slobodom ustanovljuje u ljuba-

vi. Budući da je „samo ljubav uvjerljiva“ (H. U. Von

Balthasar), crkveni bi navještaj upravo i samo tim je-

zikom trebao govoriti mladima te ih uvesti u osobno

osvjedočenje istine kršćanskog oslobođenja.

Navještaj i svjedočenje vjere u današnjem sekula-

riziranom društvu – kako glasi naslov našeg pastoral-

nog programa – osim odnosa ad extra prema (seku-

lariziranom) društvu treba ad intra ozbiljno računati

s inicijacijom i neproračunato ulagati u posredovanje

vjere u samoj kršćanskoj zajednici. Ta dva vida – ad

extra i ad intra - trebaju se skladno susresti i zadobiti

ono jedinstvo, koje će jamačno osigurati uspješnije i

cjelovitije posredovanje vjere.

Don Ivica Žižić

PASTORALNO-KATEHETSKA PRIPRAVA ZA SAKRAMENT SV. POTVRDEPASTORALNO-KATEHETSKA PRIPRAVA ZA SAKRAMENT SV. POTVRDE

Kateheza u evangelizacijskom poslanju Kateheza u evangelizacijskom poslanju CrkveCrkve

Temeljno poslanje Crkve u svijetu možemo jed-

nom riječju nazvati evangelizacija. Kako stoji u Apo-

stolskoj pobudnici Pavla VI „Evangelii nuntiandi“,

evangelizacija je milost i vlastiti poziv Crkve, njezin

najdublji identitet. Crkva postoji radi evangelizacije

(usp. EN 18). Ona je jedna bogata i dinamična stvar-

nost koja se ne može i ne smije reducirati na puki na-

vještaj i propovijedanje, nego uključuje sveukupnost

crkvenog življenja i djelovanja. Ako bismo je poku-

šali u najkraćim crtama defi nirati, onda recimo da je

evangelizacija navještaj i svjedočenje evanđelja po-

moću svega onoga što Crkva govori, čini i jest. Dakle,

evangelizacija uključuje ne samo navještaj i službu ri-

ječi, nego i liturgiju, zajedništvo i bratsku ljubav.

Unutar evangelizacijskog poslanja Crkve kateheza

zauzima značajno mjesto, ona je integralni dio evan-

gelizacije koja ima za temeljni cilj trajni odgoj u vjeri,

tj. privoditi bilo zajednice bilo pojedince zrelosti vjere

(usp. OKD 21). Postoje različita mjesta kateheze – u

obitelji, u župnoj zajednici, u školi, u okviru nekog

crkvenog pokreta ili udruge. Ne treba trošiti riječi ko-

liko je svaki od ovih mjesta važan u procesu trajnog

odgoja u vjeri i koliko njihova međusobna upućenost

i povezanost mogu doprinijeti sveobuhvatnijem od-

goju u vjeri. Vjerski odgoj u obitelji je nezamjenjiv i

on započinje već u najranijem djetinjstvu. U obitelji se

radi „o kršćanskom odgoju koji se više svjedoči nego

uči, koji je više prigodan negoli sustavan, trajniji i sva-

kodnevniji negoli strukturiran po razdobljima“ (ODK

255). U školi se glavni naglasak stavlja na redovitu i

sustavnu pouku u vjeri, a ne toliko zbog objektivnih

okolnosti na uvođenje u iskustvo vjere. Stoga, kad go-

vorimo o istinskoj katehizaciji koja bi trebala uvoditi

u iskustvo vjere bilo pojedinca bilo zajednice, onda s

pravom kažemo da „župna zajednica mora ostati po-

kretač kateheze i njezino povlašteno mjesto“ (CT 67).

U župi se oblikuje i očituje kršćanska zajednica (usp.

ODK 257).

Liturgijska i sakramentalna katehezaLiturgijska i sakramentalna kateheza

Isto tako, postoje i različiti oblici kateheze. Me-

đutim, gotovo svi katehetski dokumenti, navodeći

višestruke katehetske oblike, navode kako je liturgij-

ska kateheza i to upravo ona kateheza koja priprema

za sakramente „najizvrsniji oblik kateheze“ (usp. CT

23; ODK 71). U prvim stoljećima Crkve katekumenat

se praktički izjednačavao s inicijacijom u sakramente

krštenja, potvrde i euharistije.

Stoga kateheza mora biti u najtješnjoj vezi sa sva-

kim liturgijskim i sakramentalnim činom, jer u sakra-

mentima, a posebno u euharistiji Krist djeluje u puni-

ni za preobrazbu ljudi. Kateheza i sakramenti životno

su povezani. „S jedne strane, priprava na sakramente

izvrstan je oblik kateheze, i svaka kateheza nužno vodi

k sakramentima vjere. S druge strane, prava sakra-

mentalna praksa nužno ima katehetski vid. Drugim

riječima, sakramentalni život osiromašuje i veoma



brzo postaje prazni ritualizam ako se ne temelji na

ozbiljnom poznavanju značenja sakramenata. A kate-

heza se intelektualizira ako ne živi od sakramentalne

prakse“ (CT 23). Jednom riječju, dakle, sakramenti

bez kateheze pretvaraju se u ritual, a kateheza bez sa-

kramenata pretvara se u teoriju.

Pastoralno-katehetska priprema za Pastoralno-katehetska priprema za sakrament potvrdesakrament potvrde

Na temelju ovih postavki životnog odnosa između

kateheze i sakramenata treba promatrati i pripravu za

sakrament potvrde. Ona se ne bi smjela svesti na čistu

katehetsku pouku. Činjenica je da naši mladi primaju

potvrdu kao zadnji sakrament kršćanske inicijacije.

Zato bi i priprava za potvrdu trebala imati sve ele-

mente inicijacije. Kršćanska inicijacija u sakramente

je više od pukog katehetskog poučavanja. Ona podra-

zumijeva cjelovito uvođenje u kršćanski život, tj. istin-

sko nasljedovanje Isusa Krista i aktivno uključivanje u

crkvenu zajednicu koja ispovijeda, slavi, živi i svjedoči

svoju vjeru. Zato ovdje govorimo o važnosti ne samo

poučavanja, nego još više odgoja i inicijacije. Na toj

crti stoji i Katekizam Katoličke crkve kad veli: „Pri-

prava za potvrdu treba ići za tim da kršćane dovede do

tješnjeg sjedinjenja s Kristom, do življe prisnosti s Du-

hom Svetim, s njegovim djelom, darovima i pozivima,

kako bi bolje mogli preuzeti apostolske odgovornosti

kršćanskog života. Zato će kateheza o potvrdi težiti za

tim da u potvrđenika probudi smisao pripadnosti Cr-

kvi Isusa Krista, i to kako sveopćoj Crkvi tako i župnoj

zajednici. Na ovoj potonjoj je osobita odgovornost za

pripravu potvrđenika“ (KKC 1309)

Pitanje dobiPitanje dobi

Ovakvo shvaćanje priprave na sakrament potvrde,

kako ga donosi Katekizam Katoličke crkve, nameće i

problem najprikladnije dobi za primanje ovog sakra-

menta. Katekizam implicira koliko-toliko zrelu dob

potvrđenika. Kroz povijest Crkve postojale su najra-

zličitije prakse kada je u pitanju dob i vrijeme podjelji-

vanja sakramenta potvrde te sami redoslijed primanja

sakramenata kršćanske inicijacije. Ovdje ne želim ula-

ziti u opsežnu teološku problematiku o jedinstvenosti

sakramenata kršćanske inicijacije, o specifi čnosti po-

tvrde u odnosu na krštenje, o pitanju redoslijeda pri-

manja sakramenata inicijacije, nego radije želim usre-

dotočiti svoje razmišljanje na našu postojeću praksu.1

1 Sveobuhvatni teološki prikaz sakramenta potvrde može se pročitati u knjizi: A. Mateljan, Otajstvo poslanja. Sakrament pot-vrde, CUS, Split 2004.

Polazim od činjenice da se sakramenti kršćanske ini-

cijacije u redovitim prilikama primaju odvojeno te da

se sakrament potvrde prima najkasnije, tj. nakon prve

pričesti.

Zakonik kanonskog prava izričito navodi da sva-

ka krštena osoba može i treba primiti sakrament po-

tvrde. Katekizam Katoličke crkve navodi: „Budući da

krštenje, potvrda i euharistija tvore nešto jedinstveno,

vjernici su obvezni primiti sakrament potvrde pravo-

dobno. Sakrament krštenja bez potvrde i euharistije

je doduše valjan i djelotvoran, ali kršćanska inicijacija

ostaje nedovršena“ (KKC 1306).

Prema Zakoniku kanonskoga prava sakrament

potvrde se dijeli u dobi rasuđivanja ili ako biskupska

konferencija ne odredi drugu dob (usp. ZKP 891). Ov-

dje je Kodeks vrlo širok, tako da se pastoralna praksa

dosta razlikuje po mjesnim Crkvama. Posebno se pri-

mjećuje trend pomicanja potvrde u zreliju dob. To je

predviđeno i u samom Redu potvrde koji navodi da

se upravo iz pastoralnih razloga biskupske konferen-

cije mogu odlučiti za zreliju dob kako bi sakramentu

potvrde prethodila prikladnija i odgovarajuća pri-

prava.2 U našoj domovinskoj Crkvi dob za primanje

sakramenta potvrde nažalost nije ujednačena. U ve-

ćini biskupija potvrda se dijeli pri završetku osnovne

škole, dok je samo u nekoliko južnih biskupija, gdje i

mi spadamo, primanje potvrde predviđeno u drugom

razredu srednje škole. Gledajući pastoralno, i jedna i

druga dob imaju svoje prednosti i nedostatke.

Ali ako pođemo od činjenice da su se u antičkom

katekumenatu sakramenti kršćanske inicijacije dijeli-

li u isto vrijeme i to samo odraslim katekumenima,

onda bismo mi danas makar jedan od ovih triju sakra-

menata trebali podjeljivati u što je moguće odraslijoj

dobi. Nadalje, ako pođemo od činjenice da je potvrda

sakrament kršćanske zrelosti, onda je razumljivo i lo-

gično da se i primanje potvrde pomakne u zreliju dob.

Ako krštenje redovito dijelimo tek rođenoj djeci koja

ga primaju u vjeri roditelja i crkvene zajednice, onda

bi potvrda trebala uključivati osobni izbor i odluku

biti kršćanin i živjeti kao kršćanin. Potvrda bi, između

ostaloga, trebala značiti osobnu potvrdu primljenog

krštenja, produbljenje krsne stvarnosti. „Potvrda ima

za cilj ‘potvrditi’, interiorizirati, ojačati i produbiti one

aspekte koji su u klici prisutni već u krštenju.“3 Do-

gmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium navodi

da se vjernici po sakramentu potvrde još savršeni-

je vežu uz Crkvu, da su nadareni posebnom jakošću

2 Usp. Rimski pontifi kal, Red potvrde. Prethodne napomene, br. 11.3 Župna kateheza u obnovi župne zajednice. Plan i program, NKU HBK – HILP, Zagreb – Zadar 2000, str. 83.



Duha Svetoga te su tako više obvezani da kao pravi

Kristovi svjedoci riječju i djelom šire i brane vjeru

(usp. LG 11). Sve nam ovo govori u prilog tvrdnji da

se podjeljivanje potvrde pomakne u zreliju dob, pa

makar i pod cijenu da je svi neće primiti.

Kršćanska zrelost prema kojoj bi potvrda trebala

smjerati nužno je povezana s općeljudskom zrelošću.

Znamo dobro kako milost pretpostavlja narav. Ljud-

ska zrelost nije neko dogotovljeno stanje, nego trajni

proces rasta i sazrijevanja ne samo u biološkom smi-

slu, nego još više u psihološkom, što uključuje intelek-

tualnu, afektivnu i moralnu dimenziju čovjeka. Kao

što proces čovjekova dozrijevanja nije nikada potpuno

dovršen, tako je i rast u vjeri jedan trajan proces obra-

ćenja, usvajanja kršćanskih stavova i neprestanog kr-

šćanskog zalaganja. No ovdje treba istaknuti da ta dva

procesa rasta i sazrijevanja, općeljudsko i kršćansko

dozrijevanje, nisu dva paralelna ili odvojena procesa.

„Pastoralno djelovanje, kojemu je svrha potaknuti

trajan proces obraćenja koji će težiti za neograniče-

nim rastom u Kristu, ne može uspjeti ako ne postane i

autentičan proces ljudskog dozrijevanja osobe i zajed-

nice. Nije riječ o dvama usporednim procesima koji

se istodobno događaju, ali ni o dvama procesima koji

slijede jedan nakon drugoga. Riječ je o jedinstvenom

procesu s egzistencijalnog gledišta osobe ili zajednice

koji dozrijevaju: proces obraćenja i rasta u Kristu, koji

je egzistencijalno isti proces ljudskog, pojedinačnog i

zajedničkog dozrijevanja.“4

Obilježja dobi adolescencijeObilježja dobi adolescencije5

Jedan od temeljnih preduvjeta svakog pastoralno-

katehetskog posredovanja jest poznavanje polazišne

situacije onih kojima se obraćamo. U našem slučaju

to konkretno znači poznavati temeljna obilježja peri-

oda adolescencije u kojem se naši krizmanici nalaze.

Potrebno je poznavati i shvatiti njihov svijet, vidjeti o

čemu razmišljaju, na koji način komuniciraju, koje su

njihove potrebe, kako nas doživljavaju, kako mi do-

življavamo njih, imaju li afi niteta prema religioznom

i duhovnom, kako te afi nitete produbiti, proširiti, ra-

zviti. Već se u startu nameće toliki broj pitanja koja

jednostavno ne smijemo zanemariti.

Adolescent je osoba „podređena“ zakonitostima

svoje razvojne dobi. U prvom redu to je doba naglaše-

ne subjektivnosti. Adolescent je u potrazi za vlastitim

identitetom, u procesu izgradnje vlastite osobnosti.

4 G. Groppo, Zrelost vjere, u: Religijsko-pedagoško katehet-ski leksikon, str. 811.5 Usp. J. Colomb, Kateheza životnih dobi, KSC, Zagreb 1981, str. 75-90.

Zato ulazi u konfl ikte s okolinom, osobito s odrasli-

ma, roditeljima, nastavnicima i institucijama, ne zato

što želi stvarati konfl ikte nego što traži sebe. On pri-

hvaća istinu na specifi čan način. Neće je prihvatiti ako

nije povezana s izgradnjom njegove osobnosti. Infor-

macije prima kroz posebnu prizmu svojih unutarnjih

potreba. Istina mora vlastitom naporu donijeti svjetlo

i sigurnost te omogućiti daljnji razvoj osobnosti. Sve

važniji postaje ideal, a vrijednost ima prvenstvo pred

činima. Zapaža da mu svijet može pomoći da dođe do

ideala slobodnog čovjeka kojemu teži. Vlastite misli o

svijetu ga zaokupljaju više nego stvarna slika svijeta.

Adolescent, u stvari, traži samoga sebe, pokušava se

izgraditi, pa o svemu oko sebe razmišlja pod tim vi-

dom. Izuzetno cijeni iskrenost, a ne trpi dvoličnost.

Neiskrenost lako osjeti, a ponajviše prezire odvoje-

nost teorije od životne prakse.

Adolescentova misao je strastvena i idealistička,

mnogočime je ushićen i mnoge stvari ga oduševlja-

vaju. Ima izvanredno veliku sposobnost divljenja, a

svaka nadmoć ga opaja. Ovo je posebno uočljivo na

području osobnih vrijednosti. Zato kateheza u ovoj

dobi treba ići prema tome da ga oduševi za prave vri-

jednosti. Adolescent snažno prezire sve za što misli da

je protivno onome što on cijeni. Nažalost, često su na

cijeni osobe, ideje ili stvari „sumnjive kvalitete“. Zato

odgoj mora obzirno i postupno mijenjati njegov ukus

te ga otvarati pravim vrijednostima. Za ovu životnu

dob značajna je i nestalnost osjećaja i prihvaćanja ne-

čeg kao trajno vrijednoga.

Još jedna iznimno važna osobina ove razvojne

dobi jest naglašena kritičnost. Uvijek moramo biti

spremni prihvatiti različite prigovore i kritiku jer

je pred nama osoba koja se trudi sama misliti, a to

često čini iz opozicije. Adolescenti više vole traženje

istine negoli njezino posjedovanje, a kamoli nameta-

nje od izvanjskog auktoriteta, pa bila to i Crkva. Ako

istinu i prihvate teško podnose njezino gospodstvo

nad sobom. Na taj način adolescent stalno istražuje,

vrši selekciju, isprobava, a to je put kojim napreduje

u svom razvoju. Kateheta mora razumjeti ovu nestal-

nost mladog, promjenjivog, neovisnog ali iskrenog

duha, te mu strpljivom poukom, iskrenim pristupom

i prijateljskim odnosom dati stalnost kojoj će temelj

biti u razmišljanju.

Poteškoće katehetske priprave i mogući Poteškoće katehetske priprave i mogući prijedloziprijedlozi

Pođimo od jedne pozitivne činjenice. Izuzevši sa-

krament sv. reda, nijedan sakrament nema tako dugu

pripravu kao sakrament potvrde. I opet smo mnogi



nezadovoljni, što je po sebi dobar znak jer želimo po-

boljšati kvalitetu same priprave. Činjenica je da sakra-

ment potvrde kod velike većine naših krizmanika ne

predstavlja poticaj za osobni kršćanski život te potpu-

nije i aktivnije uključivanje u život i poslanje Crkve.

Čak suprotno, događa nam se nakon krizme distan-

ciranje od vjerske prakse i župne zajednice. Nezado-

voljstvo najčešće produciraju objektivne poteškoće s

kojima se teško nosimo.

a) Masovnost krizme

Jedna od prvih poteškoća nekvalitetne priprave

jest masovnost, osobito u megalomanskim župama u

kojima svake godine imamo i preko stotinu krizma-

nika. S jedne strane, dobro je da manje-više svi naši

mladi žele primiti sakrament potvrde. Međutim, ta

želja nije uvijek popraćena unutarnjom motivacijom,

poosobljenom nakanom, nego je više stvar tradicije i

običaja. Radi se najčešće o onome: svi se krizmaju pa

ću i ja, to hoće moji roditelji, ne želim biti drugačiji,

neću kasnije imati problema, itd. Brojke nas vesele, ali

su dvosjekli mač jer nedostatna unutarnja motivacija i

osobni izbor otežavaju kvalitetu priprave u što se sva-

ke godine na većem dijelu krizmanika možemo osvje-

dočiti. Moramo sebi priznati da se u glavama mnogih

krizmanika i njihovih roditelja župna kateheza shvaća

ne kao unutarnja potreba, nego kao izvanjski uvjet za

pristupanje sakramentu potvrde. Dakle, župna kate-

heza ne po vlastitom izboru, nego po izvanjskoj uvje-

tovanosti.

Govoreći o masovnosti i velikom broju krizma-

nika, a da bismo u takvim okolnostima uopće mogli

kvalitetno realizirati katehetsku pouku, potrebno je

formirati manje skupine. Prema psihosocijalnim te-

orijama učenja idealna skupina ima od 15 do 20 su-

dionika. Sve iznad ovoga broja rezultat našeg pouč-

nog i odgojnog rada čini upitnim. U skupini do 30

sudionika rad je još koliko-toliko moguć, ali u skupi-

nama koje broje preko 30 sudionika rad je praktički

nemoguć i, rekao bih, neozbiljan, jer se nužno svodi

na konvencionalni konferencijski tip poučavanja u

kojemu prevladava frontalni oblik rada i koji rezultira

pasiviziranjem sudionika katehetske pouke. U ma-

njim skupinama, naprotiv, sudionici se međusobno

polje poznaju, svi mogu doći do riječi i izražaja, svi

se mogu aktivno uključiti u katehetski proces, svima

će biti omogućena kultura dijaloga i odgoj za dijalog,

učenje će se zasnivati na iskustvu i uzajamnoj razmje-

ni iskustava, iskustveno učenje integrira sve čovjekove

psihofi zičke funkcije, povećava se osjetljivost za tuđe

osjećaje i doživljaje, razvija se suradnja, tolerancija,

otvorenost, povjerenje i zajedništvo. Jednom riječju,

u manjoj skupini lakše će se postići grupna interakci-

ja i međusobna komunikacija. U maloj grupi rad nije

jednoobličan, nije statičan, nego se opravdano govori

o dinamici grupe. Dakle, od presudne je važnosti for-

mirati manje skupine pripravnika na krizmu koje bi

trebale postati dinamičke cjeline, koje su doduše sa-

stavljene od pojedinaca, ali nisu samo skup pojedina-

ca, nego skup odnosa koji se odvijaju među pojedin-

cima.6 U manjoj skupini kateheta nije samo predavač

ili učitelj, nego još više animator, suradnik, suputnik,

pratitelj i prijatelj u mukotrpnom procesu ljudskog i

kršćanskog dozrijevanja mladih.

b) Dob primanja potvrde

Daljnji uzrok našeg nezadovoljstva jest i dob pri-

manja sakramenta potvrde. Vidjeli smo kako je ado-

lescencija jedno krizno razdoblje u razvoju mladog

čovjeka, obilježeno prevelikom subjektivnošću, naru-

šenim društvenim odnosima, sukobom s roditeljima,

krizom svih izvanjskih autoriteta, naglašenom kritič-

nošću, identifi kacijom sa sumnjivim idolima. Na reli-

gioznom planu to je vrijeme snažne individualizacije

i selektivnosti u odnosu prema vjerskim i moralnim

sadržajima, vrijeme kritičkog stava prema crkvenoj

instituciji i nositeljima institucije te vrijeme promi-

šljajuće vjere nasuprot onoj djetinjoj konvencionalnoj

i sintetičkoj vjeri. Sve to znatno otežava posredovanje

vjere i sustavnu pouku. Zato podržavam inicijativu da

se krizma pomakne u treći razred srednje škole što bi

znatno utjecalo na kvalitetu i ozbiljnost vjeronaučnih

susreta s krizmanicima. Godina dana u životu mladog

čovjeka je velika te se mogu uočiti znatne razlike u

stupnju zrelosti jednog trećaša u odnosu na drugaša.

c) Uloga obitelji i roditelja

Bez pretjerivanja može se reći da najveći dio po-

teškoća koje prate našu predsakramentalnu katehezu,

te vjerski odgoj djece i mladih uopće, ima uzroke u

nedostatnom sudjelovanju obitelji koja je prestala da-

vati življeno svjedočanstvo vjere. Obitelj nažalost sve

više očituje svoju nemoć u izvršavanju odgojnih ob-

veza prema djeci općenito, pa tako i u odgoju u vjeri.

„Budućnost naše kateheze djece i mladih ovisi o tome

hoćemo li ponovno uspjeti uključiti obitelj u proces

odgoja u vjeri. To je jedan od najprječih pastoralnih

izazova i zadataka.“7 Nedovoljna uključenost rodite-

lja u sakramentalnu inicijaciju svoje djece dovodi i do

slabog uključivanja krizmanika u život župne zajedni-

6 Usp. R. Tonelli, Grupa, u: Religijsko-pedagoško katehetski leksikon, str. 212-215.7 HBK, Na svetost pozvani, GK, Zagreb 2002., str. 38-39.



ce. Zato bi svi župnici trebali, uz redovite katehetske

susrete s krizmanicima, organizirati i zajedničke su-

srete s roditeljima krizmanika, te zajedničke susrete i

roditelja i krizmanika. Ti se susreti ne bi smjeli iscrpiti

samo u tehničkim i organizacijskim uputama nepo-

sredno prije slavlja sv. potvrde, nego bi radije trebali

potaknuti zajednički hod i rast u vjeri ne samo kriz-

manika već i njihovih roditelja. Je li moguće npr. jed-

nom mjesečno, u sklopu naših redovitih sv. misa, or-

ganizirati zajedničko euharistijsko slavlje za roditelje i

krizmanike, slavlje koje će animirati sami krizmanici

čitanjem, pjevanjem, pripremanjem molitve vjernika,

slavlje u kojem će župnik možda umjesto homilije

održati kraće nagovore roditeljima i krizmanicima o

različitim temama kao što su: problem današnjeg od-

goja općenito, značenje sakramenta potvrde, vjerski

odgoj u obitelji, međusobni odnosi i komunikacija u

obitelji, itd. Eventualna takva mjesečna euharistijska

slavlja imala bi višestruke učinke:

- zamjenjivala bi redovne tjedne susrete s krizma-

nicima;

- priprema se ne bi svodila samo na pouku, nego

bi dobila i bitnu dimenziju uvođenja u liturgijski i

molitveni život;

- na redovnim tjednim susretima s krizmanicima

ne bismo samo poučavali, nego bismo aktivirali kriz-

manike da pripremaju euharistijsko slavlje;

- ako imamo više skupina krizmanika dobro je da

se povremeno svi zajedno okupljaju;

- priprema na krizmu bila bi manje izolirana od

cjeline župne zajednice.

Govoreći o uključivanju roditelja u katehetsku

pripravu svoje djece potrebno je nešto kratko reći i o

ulozi kuma na krizmi. Kum je u antičkom katekume-

natu bio jamac da katekumen ima ispravnu nakanu

postati kršćanin, da je dobro pripremljen i poučen u

kršćanskoj vjeri i da ga resi neporočan život. Danas je,

nažalost, u većini slučajeva kumstvo izgubilo na svom

prvotnom značenju. Preporuča se da na krizmi bude

isti kum kao i na krštenju kako bi se snažnije naglasilo

jedinstvo ovih dvaju sakramenata. Ne bismo se smjeli

zadovoljiti samo time da eventualni kum ispunja sve

izvanjske propise koje propisuje Kodeks, tj. da ima sve

sakramente inicijacije i da mu zakon izričito ne zabra-

njuje službu kuma. Već u samim počecima katehetske

pripreme trebamo razgovarati i s krizmanicima i s ro-

diteljima o autentičnom značenju kumstva. Vjerujem,

ako bismo na vrijeme i u više navrata govorili o toj

temi, onda bi i izbor kumova bio kvalitetniji i ozbilj-

niji. Primjećuje se sve više trend da su kumovi instant

rješenja, ili materijalno situirani pojedinci bez naroči-

te vjerske prakse i kršćanskog osvjedočenja, ili mladi-

ći i djevojke godinu-dvije dana stariji od krizmanika

koji su njihovi trenutačni prijatelji. Složit ćete se da od

takvog kumstva nema velike koristi, osim eventualno

one materijalne ili emocionalne.

d) Značenje školskog vjeronauka

Ovdje treba spomenuti i ulogu školskoga vjero-

nauka koji također predstavlja važan i nezaobilazni

čimbenik u široj pripravi za sakramente, jer djeca i

mladi već u školi uče mnoge vjerske sadržaje koji su

u najužoj vezi sa sakramentima Crkve. No treba ja-

sno reći da je školski vjeronauk po svojoj koncepciji,

sadržajima i temeljnim polazištima prvotno usmjeren

na sustavno upoznavanje kršćanske vjere u svim nje-

zinim dimenzijama, tj. u učenju, slavljenju i življenju

vjere. Školski vjeronauk ni u kojem slučaju ne može

nadomjestiti ono što se treba događati u župnoj ka-

tehezi, osobito što se tiče uvođenja u sakramente i

sakramentalni život, uvođenja u iskustvo vjere i uvo-

đenja u crkvenu zajednicu. S obzirom na složenost

školskog vjeronauka, ne treba imati nerealna očekiva-

nja jer on teško može nadomjestiti ono što je na planu

vjerskog odgoja izostalo u obitelji i župnoj zajednici.

Ali školski vjeronauk moramo držati obveznim za

primanje sakramenata i odajem priznanje svim onim

župnicima koji traže od budućih krizmanika potvrdu

o pohađanju školskog vjeronauka. Osobno ne mogu

shvatiti da netko ne želi pohađati katolički vjeronauk

u školi, a želi se krizmati, a još manje mogu shvatiti

onoga župnika koji na to ne obraća pozornost i ko-

jemu nepohađanje vjeronauka u školi ne predstavlja

nikakav pastoralni problem te prešutno prelazi preko

ove nedopustive prakse.

e) Kateheza u župnoj zajednici

Uvažavajući bitno značenje i ulogu obiteljskog

vjerskog odgoja kao i školskog vjeronauka, ipak tre-

ba naglasiti da se glavna i nosiva pastoralno-katehet-

ska priprava na sakrament potvrde treba događati u

našim župnim zajednicama. Papa Ivan Pavao II, u

Apostolskoj pobudnici Catechesi tradendae, nabra-

jajući mjesta kateheze (obitelj, župa, škola, crkveni

pokreti i udruge), snažno ističe: „Ako je točno da se

svuda može katehizirati ipak želim naglasiti, u skladu

sa željom veoma mnogih biskupa, da župna zajedni-

ca mora ostati pokretač kateheze i njezino posebno

mjesto“ (CT 67). Dakle, župna zajednica nije samo

mjesto u kojem se događa kateheza, nego bi trebala

biti pokretač, tj. subjekt kateheze. Upravo kateheza

bi trebala imati ulogu stvaranja novog lica naših žu-

pnih zajednica i nema pravog uspjeha, ako se u samoj

zajednici, počevši od njezina pastira, ne primjećuje



volja za obnovom. Uzalud je „prozivati“ vjeroučitelje

što ne dovode djecu i mlade u crkvu, ako župa živi

ukalupljena u preživjelim strukturama samo obred-

nog, formalističkog i servisnog pastorala. Naše župe,

sve župne strukture i pastoralni pothvati trebali bi se

prosuđivati po tome osposobljavaju li one ljude za du-

boko unutarnje iskustvo i svjedočenje vjere. Ako „biti

kršćanin“ prije svega znači „biti kršćanin u zajednici“,

onda je logično zaključiti da bez autentičnog iskustva

kršćanske zajednice nema ni autentične kršćanske

inicijacije. Odatle i potreba za restrukturiranjem na-

ših župa: od nedjelotvornih struktura prema novim

oblicima zajedništva.8

Sve više uočavamo koliko je i kod nas sekulari-

zacija uzela maha i kako je vjera mnogih naših mla-

dih vjernika sve više „nagrižena“ svjetovnim nači-

nom razmišljanja, što rezultira opadanjem religiozne

prakse i sve manjom povezanošću naših vjernika s

Crkvom. Župa, župna crkva, župni prostori nisu više,

kao nekada prije, jedino mjesto okupljanja, vjerskog i

društvenog događanja. Crkva je bila žarište ne samo

kršćanskog, nego i općedruštvenog života. U tom

smislu, kršćanska je socijalizacija najčešće bila na-

domjestak za vjerski odgoj i život po vjeri. Danas je

kršćanstvo samo jedna od ponuda na tržištu suvre-

menih vrjednota. Vjeru se ne može iznuditi, nego po-

nuditi. Ona se ne može naložiti, nego predložiti. Stoga

je nužno preoblikovati naš sveukupan pastoralni rad

te pronalaziti nove načine i putove kršćanskog odgoja

koji bi trebao imati za svoj konačni cilj osobno obra-

ćenje i vlastiti izbor „biti kršćanin“ u današnjem seku-

lariziranom svijetu. Zbog toga proizlazi neizostavna

potreba stvaranja takvih pastoralnih oblika i životnih

prostora u kojima će biti moguće doživjeti osobno kr-

šćansko iskustvo.

U tom kontekstu morali bismo pristupiti i pasto-

ralno-katehetskoj pripremi na sakrament potvrde.

Ako želimo ostvarivati temeljne zadaće sakramenta

potvrde, onda je sasvim logično, prirodno i eklezijal-

no da se i predskramentalna kateheza i slavlje sv. po-

tvrde događa u matičnoj župnoj zajednici. Katekizam

Katoličke crkve, govoreći o pripravi na potvrdu, izri-

čito veli da je upravo na župi osobita odgovornost za

pripravu potvrđenika jer kateheza o potvrdi teži da u

krizmaniku probudi pripadnost Crkvi, kako sveopćoj

tako i župnoj zajednici (usp. KKC 1309). Nadati se je

da su kod nas prošla vremena kad se je iz različitih

razloga bježalo u druge župe primati sakramente, po-

sebno onda kada su dotični pojedinci, ne ispunjajući

8 Usp. M. Šimunović, Župna kateheza između dobne kateheze i kateheze živih vjerničkih krugova, u: Kateheza 22 (2000) 4, str. 314.

ni najosnovnije uvjete, odlazili u druge župe te su ih

neki župnici „velikodušno“ pripuštali sakramentima

s malom ili nikakvom katehetskom poukom. Kao

svećenici morali bismo biti kolegijalni i sve one koji

eventualno traže sakrament potvrde uputiti u njihove

matične župe kojima pripadaju. Ako crkveni zakon

izričito ne zabranjuje takvu praksu, to ne znači da

su svi naši postupci pastoralno dopustivi i moralno

opravdani. Dobra je odredba, upravo radi mogućih

zloporaba i neodgovornih pojedinaca, s početkom

katehetske godine dostaviti u nadbiskupiju službeni

popis potencijalnih krizmanika.

Kateheza krizmanika trebala bi imati snažnu ko-

munitarnu i eklezijalnu dimenziju. Ona se događa u

zajednici, ona odgaja za zajedništvo i potiče mlade na

aktivno uključivanje u život župne zajednice. Dakle,

kateheza krizmanika nije samo pouka, predavanje,

klasični vjeronauk, nego mnogo više, ona je doživljaj,

slavlje, akcija, djelovanje. Više nego slušati, mladi vole

angažman, nešto raditi, stvarati, djelovati. To znači

da ne moramo na svakom tjednom susretu s kriz-

manicima nešto predavati, docirati, poučavati, nego

s vremena na vrijeme koncipirati susrete u kojima će

krizmanici nešto sami raditi, stvarati i pokretati ini-

cijative. To je put njihova dugoročnog uključivanja u

župnu zajednicu i nakon krizme. U tom smislu, bilo

bi poželjno i potrebno osmišljavati višeoblične su-

srete: didaktičko-poučne, liturgijsko-molitvene, ka-

ritativne, športsko-rekreativne. Koje su to konkretne

mogućnosti koje bismo mogli provesti u praksi. Već

sam spomenuo, govoreći o ulozi roditelja, mjesečne

susrete roditelja i krizmanika na zajedničkom euha-

ristijskom slavlju. Što je još moguće? Jednostavno,

aktivno uključivati krizmanike u naše redovite župne

pastoralne programe. Evo nekoliko praktičnih prijed-

loga:

- javno predstavljanje krizmanika pred cijelom

župnom zajednicom za vrijeme nedjeljne euharistije;

- krizmanici pripremaju i animiraju jednom mje-

sečno euharistijsko slavlje u župi (čitanje, eventualno

pjevanje, sastavljanje i čitanje molitve vjernika, pri-

premanje prinosa darova i sl.);

- krizmanici jednom mjesečno pripremaju i ani-

miraju euharistijsko klanjanje četvrtkom u župi;

- jednom kroz mjesec listopad i svibanj (ili mož-

da svaki mjesec) krizmanici pripremaju, animiraju i

predmole u župi molitvu krunice;

- u Došašću i Korizmi organiziramo za krizma-

nike posebno pokorničko bogoslužje i pojedinačnu

ispovijed;



- jedanput u korizmenom vremenu krizmanici

pripremaju, sastavljaju razmišljanja, animiraju i pred-

mole pobožnost križnoga puta u župnoj zajednici;

- u jakim liturgijskim vremenima i važnijim blag-

danima krizmanici (ili samo jedna grupa krizmanika)

priprema i osmišljava prigodni pano kojeg će izložiti

u predvorju crkve ili u vjeronaučnoj dvorani;

- s krizmanicima i njihovim roditeljima organizi-

ramo duhovsko bdjenje u župi;

- organizirati povremene susrete za krizmanike u

kojima će netko ispričati svoje iskustvo vjere;

- s krizmanicima organiziramo povremene kari-

tativne akcije (posjet starim i osamljenim osobama,

organizacija i distribucija fi nancijske i druge materi-

jalne pomoći potrebnima u župi;

- s krizmanicima organiziramo poneki zajednič-

ki izlet, hodočašće ili športsko-rekreativne sadržaje u

sklopu župe;

- uoči samog slavlja sv. potvrde organizirati trod-

nevnicu za cijelu župnu zajednicu koju bi prema mo-

gućnostima predvodio sam djelitelj potvrde.

Sve su ovo načini neposredne priprave krizmani-

ka, ali i još više, dugoročnog uključivanja mladih u

samo tkivo župne zajednice. Plan i program župne

kateheze, govoreći o potvrđeničkoj katehetskoj skupi-

ni, veli: „Ako se kaže da se netko ‘krsti u vjeri Crkve’,

onda isto tako treba reći da se netko ‘potvrđuje u zre-

losti Crkve’. Gdje postoje žive župne zajednice, koje

svojim svjedočkim životom zahvaćaju nove članove,

ostvaruje se prostor za življenje i djelovanje iz vjere,

te pitanje dobi postaje čak nebitno. Drugim riječi-

ma, ako djeca i mladi zavole svoju zajednicu, ako se

u njoj mogu uključiti u razne ‘žive vjerničke krugove’

i župne aktivnosti, oni će, ili barem dobar dio njih, u

njoj rado ostati i poslije potvrde, o čemu imamo lije-

pa iskustva.“9 To je način da potvrda doista postane

sakrament kršćanske zrelosti, što će reći sakrament

osobnog kršćanskog i crkvenog poslanja.

f) Program katehetske priprave

Svjestan sam da je jedna od velikih poteškoća u

pripravi za sakrament potvrde nepostojanje jednog

ujednačenog sadržajnog programa katehetske i pa-

storalne priprave, a tako i eventualnog katehetskog

priručnika za župnike-katehete i priručnika za same

krizmanike. U svakom slučaju, kad govorimo o tom

programu, on se ni u kojem slučaju ne smije svesti is-

ključivo na poučni dio baziran na učenju kršćanske

doktrine ili, još gore, memoriziranju kršćanskih for-

9 Župna kateheza u obnovi župne zajednice. Plan i program, nav. dj., str. 84.

mula i vjerskih istina, nego bi morao sadržavati i dru-

ge bitne elemente kršćanske inicijacije o čemu sam

malo prije govorio: uvođenje u crkveni život, uvođe-

nje u liturgijski i molitveni život, dijakonijsko obiljež-

je. Program koji se ne iscrpljuje u „vjeri znanja“, nego

promiče „stav vjere“.

Ako sa primanjem krizme praktički završava

sustavna i redovita katehetska pouka, onda osobno

smatram da bi sadržaj katehetske pouke trebao biti

cjeloviti kršćanski nauk koji je sadržan u Katekizmu

Katoličke Crkve. Zašto? Ako je konačni cilj kateheze,

kako to ističe apostolska pobudnica Catechesi traden-

dae, „uvesti čovjeka ne samo u dodir, nego u zajedni-

cu, u bliskost s Isusom Kristom“ (CT 5), onda se taj

cilj postiže preko temeljnih zadaća kateheze, a one su:

upoznati, slaviti, živjeti i razmatrati Kristovo otajstvo

(usp. ODK 85). Upravo ove četiri temeljne zadaće ka-

teheze defi niraju i čine sadržajnu strukturu Katekiz-

ma Katoličke crkve: credo, sakramenti, moralni život i

molitva. Župnik bi trebao koristiti upravo Katekizam

Katoličke crkve kao glavni priručnik za pripremanje

katehetskih susreta, s time da je sposoban prilagodi-

ti spomenute sadržaje uzrastu i sposobnostima, in-

teresima i situacijama naših krizmanika s posebnim

naglaskom na životno i egzistencijalno učenje koje je

povezano sa životnim iskustvima i svakodnevnim si-

tuacijama naših mladih krizmanika. Nedavno objav-

ljeni kompendij Katekizma Katoličke crkve mogao bi

poslužiti kao okvirni priručnik za krizmanike, s time

da se katehetska pouka ne svede na čisto memorizira-

nje sadržaja kako ga donosi kompendij.

U završnom dijelu katehetske priprave, koji nepo-

sredno prethodi slavlju sakramenta potvrde, sadržaj

katehetske pouke trebao bi se usredotočiti na sam sa-

krament. Teme tih susreta mogle bi biti sljedeće:

- Po sakramentu potvrde osobno potvrđujemo

svoje krštenje;

- Potvrda je sakrament Duha Svetoga (Tko je Duh

Sveti?);

- Djelovanje Duha u Starom zavjetu;

- Duh Sveti u Isusovu životu i djelovanju;

- Duh Sveti djeluje kroz povijest Crkve;

- Duh Sveti i danas djeluje u Crkvi;

- Darovi Duha Svetoga;

- Što znači živjeti po Duhu (plodovi Duha);

- Potvrda je sakrament kršćanske zrelosti (obiljež-

ja ljudske i kršćanske zrelosti);

- Obred i slavlje sakramenta potvrde (obnova kr-

snih obećanja, polaganje ruku, molitva nad krizmani-

cima i pomazanje).



Načelne metodičke uputeNačelne metodičke upute

Već sam dovoljno naglasio kako je katehetska pri-

prava na sakrament potvrde sveobuhvatna i ne smije

se svesti na argumentativno izlaganje, a kamoli učenje

vjerskih istina napamet. Tu sam već implicitno natu-

knuo i problem metode. „Dobra katehetska metoda

jamstvo je vjernosti sadržaju“ (ODK 149). Plan i pro-

gram župne kateheze predlaže okvirni metodički mo-

del nazvan „celebratio catechetica“ – katehetsko slav-

lje koji sadrži četiri bitna elementa: dodir sa sakralnim

prostorom, molitveno-slavljenički aspekt, poučni dio

i katehetske zadaće.10 Sam naziv „katehetsko slavlje“

implicira da to nije tradicionalni vjeronauk instruk-

tivnog tipa, nego je pouka samo dio toga slavlja. Osim

upoznavanja vjerskih sadržaja, kako smo vidjeli, po-

stoje i druge katehetske zadaće: uvođenje u liturgijski

život, u molitveni život, crkveni angažman.

Koliko smo puta doživjeli razočaranje kad vidimo

da nas mladi ne slušaju, da su potpuno nezainteresi-

rani za vjerske sadržaje o kojima im pričamo. Uzrok

tome je najčešće u nedovoljnoj kvaliteti naših vjerona-

učnih susreta i pomanjkanju metodičke kreativnosti.

Imajući na pameti temeljna psihološka obilježja mla-

denačke dobi, moramo shvatiti da mladi jednostavno

ne žele pasivno primati vjerske istine, preuzimati ser-

virane vrjednote, ne žele knjiško vjeronaučno slušanje

i učenje. Dakle, naši vjeronaučni susreti s krizmani-

cima ne bi smjeli posredovati samo vjerske sadržaje,

nego posredovati vjeru. A to je moguće jedino ako

polazimo od njihovih životnih iskustava i svakodnev-

nih situacija koje će promicati životno i egzistencijal-

no učenje. Vjera koja se posreduje više egzistencijal-

no negoli intelektualno.11 Trebaju nam vjeronaučni

susreti u kojima ćemo krizmanike doista tretirati kao

subjekte, a ne puke objekte u koje trpamo vjerske sa-

držaje.

Kateheza nakon krizmeKateheza nakon krizme

Već se duže vrijeme pred Crkvu kao cjelinu Božjeg

naroda kao gorući problem postavlja udaljavanje mla-

dih iz Crkve. Ta pojava je posebno naglašena nakon

sakramenta krizme. Komunikacija crkvene zajednice

s tom kategorijom mladih nipošto nije laka. Malo-

pomalo, kako osobe stupaju u mladenačku dob sma-

njuju se mogućnosti kontakta s njima. Ako se tome

doda proširena religiozna ravnodušnost i pragmatič-

no shvaćanje života u čemu prednjače, posebno me-

10 Usp. Župna kateheza u obnovi župne zajednice. Plan i pro-gram, nav. dj., str. 54-56.11 O značenju iskustva i suvremenom prenošenju vjere mladima vidi članak: A. Domazet, Sakrament potvrde između vjeronaučnog znanja i vjerskog iskustva, u: Crkva u svijetu 36 (2001) 1, str. 7-26.

dijima potencirani, hedonistički i utilitaristički način

razmišljanja o istom, dobit ćemo jednu koliko-toliko

zaokruženu sliku problema. S jedne strane, imamo

otežan pristup, a samim time i komunikaciju s mladi-

ma, a s druge strane, njima na različite načine prilaze

drugi nudeći im ugodu i zabavu do koje mogu doći na

lagan način. Zato mladi stvaraju vlastite etičke norme

prilagođene osobnim potrebama. Ovdje se kao jedno

od glavnih pitanja nameće kvaliteta komunikacije s

mladima: „Komuniciranje zna i za druge probleme.

Govor koji želi ponuditi sređene i logične sadržaje

ima vrlo ograničenu moć uvjeravanja i ne potiče na

životni pristanak i izbore. Danas govore geste, slike,

svjedoci, simboli položaja, obećanje zadovoljstva i

sreće. Ne može se nikoga uvjeriti ‘traktatima’: napro-

tiv, prihvaćaju se poruke u životnim kodovima čiji

ključ treba poznavati.“12

Kateheza se ne bi smjela zaustaviti na pragu mla-

denačke dobi, nego se nastaviti i nakon krizme. To je

i cilj svih naših nastojanja oko krizme. Koliko će kriz-

manika i nakon krizme ostati uključeni u vjerskom i

sakramentalnom životu župe najviše će ovisiti o kva-

liteti naših vjeronaučnih susreta prije krizme, o tome

koliko smo uspjeli ostvariti s njima susret, koliko su

nas prihvatili kao prijatelje i suputnike, koliko smo ih

uspjeli angažirati u župi, koliko smo im pomogli da

zavole biti kršćani.

Kateheza mladih poslije krizme ima po sebi sve

preduvjete da bude kvalitetnija i opuštenija od one

priprave za krizmu. Ona se događa po slobodnom

izboru i nije uvjetovana primanjem sakramenata,

radi se o zrelijoj dobi kada se polako neutraliziraju

problemi adolescencije, sadržaji bi trebali biti život-

niji a manje doktrinalni, temeljni pristup s mladima

trebao bi njegovati duh dijaloga i istinske komunika-

cije. „Kakve god bile raznovrsne situacije mladih, te-

matska raznolikost kateheza i upotrijebljenih metoda,

kateheta, tako nam se čini, ne smije nikada izgubiti iz

vida da katehizira mladog čovjeka u času kada stupa

u svu zapletenost života odraslih. Zato sadržaj i oblici

kateheze moraju to imati na umu i iz toga crpsti svje-

tlo. Kateheza mora biti takva da odgovori zabrinutom

razmišljanju mladog čovjeka u času kad on započinje

svoje zalaganje u pravcu svojeg zanimanja. Počeci su

uvijek teški i nadasve važni za odgoj. Kateheza mladih

može mnogo pomoći da pripravi mladog čovjeka za

uravnoteženog i djelotvornog odraslog kršćanina.“13

Don Josip Periš

12 J. E. Vecchi, Pastoral mladih, KSC, Zagreb 1998., str. 19.13 J. Colomb, Kateheza životnih dobi, nav. dj., str. 117.



EKUMENSKI PRILOG

Temu Ekumenska situacija u Europi razmotrit ću u tri točke. Ponajprije postavljam pitanje: Što je Europa i što ekumenski Europa znači? Zatim u drugom dijelu raspravljam o pitanju: Što je ekumena i u kakvom je stanju danas u Europi? Konačno želim u trećem dijelu bez pretenzije na cjelovitost progovoriti o dvije zadaće kršćana u Europi danas i sutra.

I. Europa – ekumenski izazovI. Europa – ekumenski izazov

Započnimo s prvim pitanjem: Što je Europa? To je teško reći. Europa nije zemljopisno odrediva veličina kao, primjerice, Afrika, Sjeverna i Južna Amerika ili Australija. Geografski je Europa priljepak, na neki na-čin poluotok Azije. Ali gdje počinje Europa, i gdje ona završava? Pripada li joj Turska i u kojoj joj mjeri pripa-da Rusija? Na ta se pitanja ne može odgovoriti samo ze-mljopisno. Europa nije ni etnički ni jezično jedinstvena veličina. Naprotiv. U Europi susrećemo, na najužem prostoru, najrazličitije narodnosti i jezike.

Na pitanje što je Europa – samo je jedan odgovor: Europa je povijesno nastala veličina, povijesno izrasla zajednica sudbine i vrednota. Na pitanje identiteta Eu-rope dade se jedino odgovoriti ako pogledamo na eu-ropsku povijest koja je nerazdvojivo povezana s povije-šću kršćanstva. Ovdje ću to vrlo kratko i sažeto izložiti. Nastanak Europe događa se u tri vremenska razdoblja:

Prvo je razdoblje mediteransko Rimsko Carstvo koje je obuhvaćalo zapadni i istočni Rim, tj. Bizant, današnjim jezikom rečeno: Zapadnu i Istočnu Euro-pu koja se na jugu protezala na sjevernu Afriku i na sjeveru sezala do Limesa. Rimsko je carstvo stvorilo i predstavljalo jedinstveni kulturni prostor, povezan istim pravnim poretkom koji je i dandanas temeljan za pravne poretke na europskom kontinentu. Latinski je jezik do 18. st. bio zajednički jezik obrazovanih.

Drugo razdoblje započinje događajima koji su opi-sani u 16. poglavlju Djela apostolskih. Tamo se navodi Pavlovo noćno viđenje u Troadi u Maloj Aziji, koje je Pavao shvatio kao božanski poticaj da usmjeri svo-ja misijska putovanja prema Grčkoj i konačno prema Rimu. U vrlo kratkom vremenu pokršteno je Rimsko Carstvo; potom se kršćanska poruka prenosi Francima,

Germanima, te u istočnu i sjevernu Europu. Međutim,

pri naletu Arapa u 7. st. odlama se južni rub, tj. sjever-

na Afrika, a nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva

u 6. st., papa se za pomoć morao uteći Francima. To

je dovelo do otuđenja od Bizanta i pravoslavlja. Šire-

nje prema sjeveru za srednjovjekovno Sveto Rimsko

Carstvo predstavlja dvostruko suženje i dva problema

koja Europu do danas prate: Odcjepljenje pravoslav-

nog svijeta i pojava islamskog svijeta, koji se najčešće

doživljava kao prijetnja i s kojim se Europa tijekom ci-

jele svoje povijesti sukobljava. (Španjolska Reconqui-

sta, križarske vojne, ratovi s Turcima s legendarnom

pomorskom bitkom kod Lepanta te zaprepaštenje

zbog prodora Turaka do Beča).

Treće razdoblje označava odcjepljenje Istoka, što

je značilo i osiromašenje, te je duhovna iscrpljenost u

kasnom Srednjem vijeku bila i jedan od uzroka refor-

macije u 16. st. koja je porukom o slobodi kršćanina

unijela značajan element. Zapadni crkveni raskol i na-

kon njega vjerski ratovi uzdrmali su i oslabili Sv. Rim-

sko Carstvo, kako politički tako i duhovno. Kršćanska

vjera nije više stvarala jedinstvo nego je razdvajala;

tako se od tada međusobno sporazumijevanje traži-

lo na temelju svima zajedničkom razumu. To je bio

jedan od uzroka novovjekovnog prosvjetiteljstva i se-

kularizacije, tj. potiskivanja vjere iz javnoga i njezino

svođenje na osobno i privatno područje. Ta je događaj

bio višeznačan. S jedne je strane kršćanska baština

u sekularnom obliku ostala određujuća za europsku

kulturu novoga doba u novovjekovnoj ideji općih

ljudskih prava; s druge strane postoje radikalne sile

koje se pokušavaju odcijepiti upravo od tih kršćan-

skih korijena i, u konačnici, od vjere u Boga.

Iz ovog kratkog prikaza slijede dvije teze. Prva

glasi: Kršćanstvo je osnovni korijen Europe. Bez kr-

šćanstva Europa ne bi postala Europom. Kršćanstvo

spada u europski identitet. Valja samo proći od Gi-

braltara do Estonije da bismo doznali što Europu po-

vezuje. Susrest ćemo najrazličitije narode i jezike; ali

ćemo svugdje naći križ i katedrale u srcima starih gra-

dova. Nijekanje kršćanskih korijena Europe protivi se

svakoj povijesnoj evidenciji.

EKUMENSKI PRILOG

IZLAGANJE KARDINALA WALTERA KASPERA O EKUMENSKOJ SITUACIJI U IZLAGANJE KARDINALA WALTERA KASPERA O EKUMENSKOJ SITUACIJI U EUROPIEUROPI

Izlaganje je održano na susretu u Rimu od 24. do 27. siječnja 2006. u okviru Izlaganje je održano na susretu u Rimu od 24. do 27. siječnja 2006. u okviru priprema za Treći europski ekumenski skup 2007. u Rumunjskojpriprema za Treći europski ekumenski skup 2007. u Rumunjskoj


Prvoj tezi treba dodati drugu. Ne samo jedinstvo,

nego i podjela Europe temelji se na europskoj povije-

sti kršćanstva. Vjeroispovjedne podjele između Istoka i

Zapada, kao i unutar Zapada, imale su između ostalog

ne samo socio-kulturalne uzroke, nego i socio-kultu-

ralne posljedice. Istočno pravoslavno kršćanstvo, kao

i latinsko-katoličko i evangeličko kršćanstvo svojim su

različitim sustavima crkvenosti i dogma doveli do ra-

zličitih duhovnosti, kultura, mentaliteta i sredina.

Različiti miljei, koji se danas izglađuju tijekom

procesa sekularizacije, industrijalizacije i migracijskih

valova, u podsvijesti su još uvijek prisutni. Sjetimo se

samo sjeverne Irske, napetosti između Poljaka i Rusa ili

„srčane“ prisnosti Bavaraca i Prusa. To znači: Podjela

na pravoslavno, katoličko i evangeličko kršćanstvo koje

je opet u sebi raznovrsno jedan je od uzroka europske

drame.

Konačni zaključak iz obiju teza glasi: Suvremeni

europski proces ujedinjenja jedinstvena je povijesna

prilika da ponovno sraste ono što međusobno zajed-

no pripada. Pri tom se radi o daleko višemu od samo

gospodarske integracije; ona može jedino uspjeti ako

se temelji na zajedničkim vrednotama. Bez duhovne

poveznice, koja je nekoć Europu ujedinila, bez kršćan-

stva, Europa ne može opet srasti u jedno. Nedostatak

takve duhovne potke između ostaloga je najdublji ra-

zlog trenutne europske krize i eurofrustracija.

Ne imenovati kršćanstvo kao snagu koja ujedinjuje

Europu i daje joj identitet nije stoga samo kriva povi-

jesna procjena, nego i kratkovidna politička pogrješka

– dakako pogrješka, za koju kršćani zbog svojih podjela

snose pozamašan dio sukrivnje. Danas smo kao kršćani

pozvani da ekumenski zajedno nastupamo za Europu i

europski mirovni poredak.

II. Ekumena – put u budućnostII. Ekumena – put u budućnost

Pitanje što je Europa i gdje je Europa danas vodi

nas neposredno drugom pitanju: Što je ekumena, što

ona želi i kako s njom stoji danas u Europi?

Ekumenski pokret je bez ikakve sumnje jedan od

rijetkih povijesnih darova Milosti, koji nam je podaren

u, inače, tako mračnom 20. st. On nije učinak liberal-

nog relativističkog duha vremena, nego poticaj Duha

Svetoga (II. vatikanski sabor). Stoga je neodgovorno

ocrnjivati ekumenski pokret.

Dakako, on nas još nije doveo do svojega stvarnog

cilja, jedinstva kršćana. To, međutim, ne znači da dosad

ništa vrijedno nije postignuto. Naprotiv. Stvarni plodo-

vi nisu mnoštvo tekstova, konsenzusa i konvergencija,

koje samo do 2001. godine obuhvaćaju tri debela sveska

sa sveukupno 2295 stranica. (Pri tom su navedeni samo

međunarodni, ne uključujući mnogobrojne regionalne

i lokalne dokumente). Naravno da ti dokumenti imaju

svoje značenje; za katoličku je stranu zajednička izjava

o nauku o opravdanju (1999.) i nadalje putokaz, a za postignuća utkana u Charta Oecumenica također smo zahvalni. Ipak, ono što je odlučujuće nisu ti i neki drugi dokumenti. Puno važnije od dokumenata jest ono što je Ivan Pavao II. nazvao novootkrivenim bratstvom.

Kršćani različitih konfesija u vrlo velikoj većini ne smatraju se više protivnicima; općenito oni nisu više ravnodušni jedni prema drugima; shvaćaju se kao bra-ća i sestre koji su se zajedno uputili na ekumensko ho-dočašće. Upravo u Europi ne postoje samo „dokumenti rastućeg sporazumijevanja“, nego postoji i sve snažnija ekumenska svijest. U usporedbi sa sveukupnom po-viješću kršćanstva to je nešto novo, za što ne možemo dovoljno biti zahvalni. Taj je proces kao i odgovarajući angažman Crkve nepovratan, kako je više puta ponovio Ivan Pavao II. na temelju II. vatikanskog sabora; njegov nasljednik Benedikt XVI. od prvoga dana svojega pon-tifi kata odlučno nastavlja taj smjer.

S obzirom na pojedina pitanja situacija je u Europi zacijelo složena i znatno složenija nego što se na prvi pogled čini. Ne samo Europa općenito nego i ekumen-ska situacija u Europi pruža dosta šarenu sliku.

U Njemačkoj postoje dvije gotovo jednako velike Crkve, koje se još uvijek(!) shvaćaju kao pučke. To je sasvim posebna situacija. Jer u gotovo svim drugim slučajevima imamo većinske i manjinske Crkve: u Skandinaviji i Velikoj Britaniji s jedne, a u romanskim i istočnoeuropskim zemljama s druge strane. Odnos iz-među Crkve i države u pojedinim europskim zemljama također je sasvim različito uređen. Tu je francuski lai-cité, radikalna odvojenost države i Crkve, usto postoje ostatci državnocrkvenih struktura (Skandinavija, Veli-ka Britanija) ili pak povijesno utemeljeni privilegirani status određene Crkve (Grčka, Rusija), te napokon valja spomenuti i njemački model suradnje. Sukladno tome različit je stupanj sekularizacije i identifi kacije s vlasti-tom Crkvom u različitim zemljama.

Ta povijesno uvjetovana različita polazišta stvara-ju u prosječnoj svijesti različito shvaćanje ekumenskog problema i različite ekumenske prioritete. Stoga ne smijemo postavljati probleme vlastite zemlje kao jedi-nu početnu točku i mjerilo. Mora se uvažavati europska raznolikost i raznovrsna europska problematika.

Problema, dakako, još dovoljno ima. Niti ih mogu niti želim u ovom kontekstu sve nabrajati. Ograničit ću se na jedan koji smatram središnjim: Istinska dile-ma i stvarni problem ekumenizma sastoji se u tome što nismo više jedinstveni s obzirom na pitanje što je eku-mena i koji je njezin cilj. Susrećemo se s najrazličitijim koncepcijama ekumenizma. Ne znamo više što želimo, ni što trebamo željeti. To je opasna situacija. Jer, ako nismo više suglasni oko cilja, postoji opasnost da trči-mo u različitim, ponekad čak i suprotnim smjerovima i na kraju se nađemo udaljenijima, nego što smo bili na početku. Možemo se i raspravljanjem međusobno udaljavati.

EKUMENSKI PRILOG


Charta Svjetskog vijeća crkava jasno i jednoznač-no označava cilj ekumenizma; neosporno govori da je cilj vidljivo jedinstvo. Pitanje je međutim: U čemu se sastoji vidljivo jedinstvo? Zacijelo, nije to jedinstvo do u zadnju točku i zarez; jedinstvo ne znači jednoličnost ni uniformnost. Za sve Crkve važi pravilo, koje je bilo izrečeno već na Apostolskom saboru, kako u odnosu na crkveno jedinstvo, tako i na kršćansku slobodu: Ne stavljati drugoga tereta osim u nužnim stvarima (Dj 15,28). Suglasni smo da nam je cilj jedinstvo u različi-tosti. Posljednja je plenarna sjednica u Harareu (1998.) to jedinstvo u različitosti opisala dirljivim riječima, ali je istodobno i priznala, kako trenutno nemamo zajed-ničku viziju tog vidljivog jedinstva.

Suočavamo se s različitim pravoslavnim shvaća-njem jedinstva, s katoličkim i s evangeličkim unutar sebe, opet, diferenciranim shvaćanjem jedinstva. Pra-voslavno i katoličko shvaćanje jedinstva relativno je bli-sko. Obje Crkve naglašavaju vidljivo jedinstvo u jednoj vjeri, u biskupskoj službi koja je utemeljena na aposto-lima. Razlika se sastoji u tome, što prema katoličkom uvjerenju – za razliku od pravoslavnoga – jedinstvo i na sveopćoj razini ima vidljivu glavu, Petrovu službu. O tomu ćemo pitanju razgovarati u okviru međuna-rodnog dijaloga koji je nedavno opet nastavljen. To, međutim, ne će biti jednostavan dijalog, ali ćemo se s pouzdanjem prihvatiti posla.

Ono što je pravoslavnom i katoličkom shvaća-nju zajedničko, blisko je na određen način koncepci-ji „Porvoo agreement“ Church of England s crkvama Skandinavije, ali se razlikuje od Leuenberške koncep-cije većine srednjoeuropskih evangeličkih Crkava. Le-uenberška koncepcija, ako to smijem ovako skraćeno izraziti, ostavlja manje ili više sve po starom i intendira međusobnom priznanju postojećih različitih episko-palnih, prezbiteralnih i sinodalnih struktura. Ova je koncepcija valjano unaprijedila unutarevangeličku ekumenu u Europi. Međutim, promatrano globalno, oko nje nema konsenzusa unutar luteranskih Crkava. U svakom slučaju nije kompatibilna ni s katoličkom ni s pravoslavnom koncepcijom jedinstva.

Iza različitih shvaćanja jedinstva stoji različito shva-ćanje Crkve. Budući da nismo složni oko toga, što je Crkva i što ona prema osnivačkoj volji Isusa Krista tre-ba biti, nismo složni ni oko značenja jedinstva Crkve. To za sobom povlači razlike u shvaćanju euharistije i službe. Na temelju tih razlika, katoličkoj Crkvi (slično vrijedi i za pravoslavne), uz najbolju volju, nije moguće uputiti opću pozivnicu na euharistiju. To je za mnoge, pa i za mene, bolna spoznaja; bol i čežnja tolikih mora nam biti poticaj i obveza.

Nakon one više euforične, prve faze, u posljed-njem smo desetljeću postali opet svjesniji razlika među nama. Sve su Crkve posljednjih godina zauzele jasno stajalište: Pravoslavne su crkve to učinile prije prošle plenarne sjednice Ekumenskog vijeća Crkava u Hara-

reu, Katolička crkva u izjavi „Dominus Iesus“, Evan-geličke crkve također u raznim izjavama u kojima se jasno ograđuju, napose od katoličkog stajališta. Takva ekumena profi la, kako se u novije vrijeme naziva, vodi prema stanovitom otriježnjenju, ali i većoj iskrenosti. To nema veze s ekumenskim zahladnjenjem odnosa ni s tobožnjim krajem ekumenskog dijaloga. Naprotiv, između dva oblaka magle nema susreta, oni se jedan u drugi stapaju; samo profi lirani partneri s pozicijom, koju poznaju i cijene, mogu cijeniti stajalište drugoga i ući s njim u razmjenu i dijalog.

Ekumenski populizam, dakle, ne pomaže napretku kao ni pokušaj da se drugi javno optužuje za kočenje procesa. Različita stajališta treba s poštovanjem primiti na znanje, teološki ih pomno obraditi, a potom ih pro-diskutirati, ne s namjerom da samo tražimo razlike i da se ograđujemo, nego da se više orijentiramo prema konvergenciji i konsenzusu. Radi se o ekumenizmu u istini i ljubavi; na tom putu ekumene u istini i ljubavi u prošlim smo desetljećima puno postigli, više nego u stoljećima prije toga. Na putu iskrene ekumene kon-senzusa i ubuduće ćemo uz Božju pomoć napredovati. Tomu ne postoji realistična alternativa. Ekumena je put u budućnost.

III. Dvije ekumenske zadaće u EuropiIII. Dvije ekumenske zadaće u Europi

Nakon što sam govorio o Europi, potom o ekumeni, želio bih sada navesti dvije zadaće ekumene u Europi.

Već sam spomenuo teološki izazov i suradnju na kulturnom, društvenom i političkom području. Obo-je je važno, međutim time se ne možemo zadovoljiti. Ekumena nije samo stvar akademskog umovanja, niti je samo pitanje zajedničke prakse. Ekumena je puno više od toga, ona je duhovna zadaća za koju su odgo-vorni ne samo neki, već svi kršćani. Ako igdje, onda posebno ovdje dolazi do izražaja opće svećeništvo svih krštenih. Budući da smo svi jednim krštenjem ucije-pljeni u jedno Tijelo Kristovo, zbog toga svi mi kršte-nici imamo zajedničku odgovornost za jedinstvo svih kršćana.

Magna Charta ekumene, Isusova oproštajna mo-litva „da svi budu jedno“, nije zapovijed, nalog ni na-redba, nego, štoviše, Ocu upućena molitva. Ekumenska zauzetost znači priključiti se toj Isusovoj molitvi i moli-ti u ime Isusa za jedinstvo. Znamo da je takvoj molitvi u Ime Isusovo obećano uslišanje. Stoga, kada molimo za jedinstvo, onda nema mjesta ekumenskim zlogukim prorocima, ekumenskom pesimizmu, skepticizmu i defetizmu, nego se najavljuje nada.

Za takvu nadu danas vidim poneke razloge. Za-hvalno uočavam kako se na mnogim mjestima okuplja-ju evangelički, pravoslavni i katolički kršćani, župnici i biskupi, duhovne zajednice i pokreti, samostani i brat-stva, odnosno sestrinstva, kako bi zajedno čitali Bibliju, izmjenjivali duhovna iskustva, te zajednički molili. Ta-

EKUMENSKI PRILOG


kvo duhovno umreženje kojim je prožeta Crkva znak je nade za današnju ekumensku situaciju. Tu se shvaća da je duhovna ekumena srce i središte svake ekumene.

Naravno, molitva mora pokazati plodove u prak-si. Kao što ne može biti jeft ine milosti (D. Bonhoeff er), tako ni jeft inog ekumenizma, koji bi se zadovoljio naj-manjim zajedničkim nazivnikom, ili, lukavo se prila-gođujući, slijedio zadnji modni krik. Osim toga, danas imamo razloga pojasniti kršćansku alternativu. Utoli-ko je žalosnije, što smo se u posljednje vrijeme razišli u nekim važnim etičkim pitanjima te ne možemo više jednoglasno svjedočiti. Jedna Crkva, koju u vjerovanju priznajemo, istodobno je i sveta Crkva. Stoga nema eku-menizma bez obraćenja i bez osobne i institucionalne obnove. Najbolji oblik ekumene je živjeti po evanđelju.

To nas vodi do drugog stajališta: Ekumensko kr-šćanstvo je duša obnovljene europske kulture. Isus moli u svojoj oproštajnoj molitvi za jedinstvo svojih učenika “da svijet povjeruje”. Jedinstvo Crkve nije svrha samom sebi, nego je znak i oruđe jedinstva i mira u svijetu. Po-djela u zapadnom kršćanstvu bila je jedan od uzroka rastrganosti Europe i nastajanja novovjekovne sekula-rizacije koja nas je, u stanovitom smislu, odvojila od kršćanskog korijena. Oboje smo izvozili u svijet. Danas ekumenski pokret nosi odgovornost da bude znak i oruđe obnovljene europske kulture i poretka mira, ute-meljena na pravdi i solidarnosti.

To uključuje konstruktivno prevladavanje sekulari-zacije. Velim: konstruktivno prevladavanje. Jer, koliko god je važno prevladati jednostrane emancipacijske, u biti destruktivne, tendencije i priznati Bogom dani po-redak, ne smije se s druge strane pribjeći zagovaranju novog antimodernizma i integralizma. Svojom izjavom

o vjerskoj slobodi i priznanjem legitimne samostalno-sti svjetovnih područja II. vatikanski sabor je odbacio taj put. Stoga Katolička crkva želi prihvatiti pozitivne moderne slobodarske težnje. Ona osuđuje ideološki la-icizam i sekularizam, ali zastupa legitimni laicitet i se-kularnost te opću vjersku slobodu.

Kršćanska vjera je slobodan čin. Pravo na slobodu vlastite odluke s obzirom na vjeru utemeljuje istodobno slobodu svih u traženju istine kao i u javnom ispovi-jedanju spoznate istine. Zato takozvana kršćanska pre-tenzija na apsolutnost, ispravno shvaćena, nije totalitar-na, nego radikalno antitotalitarna i dijaloški otvorena. Ona se zauzima za pravo svih drugih. Dosljedno tome kršćanski identitet Europe može jedino biti dijaloška, komunikativna, solidarna i gostoljubiva kultura, u kojoj su dobrodošli pripadnici drugih religija, ako stoje na tlu slobodarske europske kulture obilježene antikom, kršćanstvom i modernim prosvjetiteljstvom.

Kršćani, koji svoje suprotnosti ekumenski prevla-davanju u pomirenoj različitosti, mogu posvjedočiti snagu pomirenja vjere i tako biti uzori i pobornici za novu kulturu suživota u solidarnosti, miru i pomirenju. Samo ekumenski angažirano kršćanstvo može vjerodo-stojno svjedočiti geslo Trećeg europskog ekumenskog skupa: „Svjetlo Kristovo svijetli svim ljudima.“ Ono je svjetlost svijeta.

(Hrvatski je prijevod napravljen prema tekstu objavljenom

u: Arbeitsgemeinschaft Christlicher Kirchen in Deutschland, Auf

dem Weg der Dritten europäischen ökumenischen Versammlung

2006/2007. Das Licht Christi scheint auf alle – Hoff nung auf Erne-

uerung und Einheit in Europa. Materialheft für Gemeinden und

ökumenische Initiativen, Frankfurt am Main, 2006., str. 81-84. S nje-

mačkog preveo: Nediljko A. Ančić.)

ZAJEDNIČKA IZJAVA PAPE BENEDIKTA XVI.ZAJEDNIČKA IZJAVA PAPE BENEDIKTA XVI.I PATRIJARHA BARTOLOMEJA I.I PATRIJARHA BARTOLOMEJA I.

„Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu!“ (Ps 118,24)„Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu!“ (Ps 118,24)

Ovaj bratski susret koji nas je okupio, Rimskoga Papu Benedikta XVI. i Ekumenskoga Patrijarha Barto-lomeja I., Božje je djelo i tako reći njegov dar. Zahvalju-jemo začetniku svakog dobra, koji nam je još jednom podario da u molitvi i dijalogu izrazimo našu radost što se osjećamo kao braća i obnovimo naše zalaganje s obzirom na puno zajedništvo. To zalaganje plod je volje Gospodinove i naše odgovornosti kao Pastira u Crkvi Kristovoj. Neka naš susret bude znak i ohrabrenje da međusobno dijelimo iste osjećaje i iste bratske stavove suradnje i zajedništva u ljubavi i istini. Duh Sveti po-moći će nam pripremati veliki dan ponovne usposta-ve potpunoga jedinstva, kada i kako bude volja Božja. Tada ćemo uistinu klicati i radovati se.

Sa zahvalnošću se prisjećamo od Gospodina bla-goslovljenih susreta naših časnih prethodnika, koji su

ukazali svijetu na hitnu potrebu za jedinstvom i zacrtali siguran put za njegovo postizavanje kroz dijalog, moli-tvu i svagdanji život Crkve. Papa Pavao VI. i Patrijarh Atenagora I. hodočastili su u Jeruzalem, na mjesto gdje je Isus Krist umro i uskrsnuo za spasenje svijeta. Oni su se također ponovno susreli ovdje u Fanaru i u Rimu. Ostavili su nam zajedničku Izjavu koja je zadržala svoju punu vrijednost kad naglašava da istinski dijalog u lju-bavi mora podupirati i nadahnjivati sve odnose između pojedinaca i između Crkava, da „mora biti ukorijenjen u potpunoj vjernosti jednome Gospodinu Isusu Kristu i u međusobnom poštivanju njihovih vlastitih tradici-ja“ (Tomos Agapis 195). Jednako tako ne zaboravljamo ni međusobne posjete pape Ivana Pavla II. i Njegove Svetosti Dimitriosa I. Upravo za vrijeme posjeta pape Ivana Pavla II., njegova prvog ekumenskog pohoda,

EKUMENSKI PRILOG


najavljeno je osnivanje Mješovitog povjerenstva za te-ološki dijalog između Rimokatoličke i Pravoslavne Cr-kve. Ono je povezalo naše Crkve oko izraženog cilja ponovne uspostave punoga jedinstva.

Što se tiče odnosa između Rimske i Carigradske Cr-kve, ne smijemo zaboraviti svečani crkveni čin brisanja iz sjećanja starih međusobnih izopćenja koja su sto-ljećima imala negativan utjecaj na naše Crkve. Iz toga čina još nismo izvukli sve pozitivne posljedice koje iz njega proizlaze za naš put prema punom jedinstvu, za što je Mješovito povjerenstvo pozvano dati važan do-prinos. Potičemo naše vjernike da se aktivno uključe u ovaj proces kroz molitvu i znakovite geste.

Za vrijeme plenarnog zasjedanja Mješovitoga po-vjerenstva za teološki dijalog, koje je nedavno održano u Beogradu zahvaljujući velikodušnom gostoprimstvu Srpske pravoslavne Crkve, izražavamo našu duboku ra-dost zbog nastavka teološkog dijaloga. Nakon prekida od nekoliko godina uslijed različitih poteškoća Povje-renstvo je sada moglo nastaviti rad u duhu prijateljstva i suradnje. U razmatranju teme „Koncilijarnost i auto-ritet u Crkvi“ na lokalnoj, regionalnoj i univerzalnoj razini, Povjerenstvo je prihvatilo istražiti ekleziološke i kanonske posljedice sakramentalne naravi Crkve. To će nam omogućiti da raspravimo neka od temeljnih pi-tanja koja još nisu riješena. Odlučni smo, kako smo to i do sada činili, radu ovoga Povjerenstva pružati stalnu potporu i svojim molitvama pratiti njegove članove.

Kao Pastiri razmišljali smo ponajprije o svojemu poslanju da naviještamo Evanđelje u današnjem svije-tu. To poslanje: “Pođite dakle i učinite mojim učenici-ma sve narode” (Mt 28,19) danas je aktualnije i nužnije nego ikada, čak i u tradicionalno kršćanskim zemljama. Osim toga ne možemo zanemariti porast sekularizaci-je, relativizma, dapače i nihilizma, osobito u Zapadnom svijetu. Sve to zahtijeva obnovljeno i snažno naviješta-nje Evanđelja, primjereno kulturama našega vremena. Naše tradicije čine baštinu koju moramo ustrajno za-jednički uvijek iznova predlagati i aktualizirati. To je razlog da moramo osnažiti suradnju i naše zajedničko svjedočenje pred svim narodima.

Pozitivnim ocjenjujemo put stvaranja Europske Unije. Začetnici te velike inicijative ne će propustiti sve čimbenike uzeti u obzir koji se odnose na čovjeka i njegova neotuđiva prava, osobito na vjersku slobodu, koja je dokaz i jamac poštivanja svih drugih sloboda. Pri svakoj inicijativi koja vodi ujedinjenju moraju biti zaštićene manjine sa svojim kulturnim tradicijama i svojim religijskim posebnostima. Povrh sve otvorenosti prema drugim religijama i njihovom doprinosu kultu-ri, u Europi moramo ujediniti naše napore da očuvamo kršćanske korijene, predaje i vrijednosti, da jamčimo poštovanje prema povijesti te da pridonesemo kultu-ri buduće Europe i kvaliteti međuljudskih odnosa na svim razinama. U tom kontekstu kako da ne podsje-timo na najstarija kršćanska svjedočanstva i glasovito

kršćansko nasljeđe zemlje u kojoj se odvija naš susret,

počevši od onog što govore Djela Apostolska kad nam

opisuju lik sv. Pavla, Apostola naroda? U ovoj su zemlji

međusobno srasli poruka Evanđelja i antička kulturna

tradicija. Ta sveza, koja je toliko pridonijela našoj za-

jedničkoj kršćanskoj baštini, ostaje aktualna te će i u

budućnosti donositi plodove za evangelizaciju i za naše

jedinstvo.

Naš smo pogled upravili prema onim dijelovima

današnjega svijeta u kojima žive kršćani i poteškoća-

ma s kojima se oni susreću, osobito prema siromaštvu,

ratovima i terorizmu kao i različitim oblicima iskori-

štavanja siromašnih, selilaca, žena i djece. Pozvani smo

da se zajedno zauzimamo za poštivanje ljudskih pra-

va, prava svakoga pojedinačnog čovjeka, stvorenog na

sliku i priliku Božju, kao i za gospodarski, društveni i

kulturni razvitak. Naše teološke i etičke tradicije mogu

pružiti dobru osnovu za zajednički navještaj i zajed-

ničko djelovanje. Povrh svega želimo jasno reći da je

ubijanje nevinih ljudi u ime Boga uvreda Bogu i uvreda

dostojanstvu čovjeka. Svi se moramo zauzimati za ob-

novljeno služenje čovjeku i za obranu ljudskoga života,

svakoga ljudskog života.

Duboko nam je na srcu mir na Bliskom Istoku,

gdje je naš Gospodin živio i trpio, umro i uskrsnuo i

gdje već stoljećima živi veliko mnoštvo naše kršćanske

braće i sestara. Svesrdno želimo da se mir u toj Zemlji

ponovno uspostavi i osnaži prijateljski suživot između

različitih skupina stanovnika kao i među tamošnjim

Crkvama i različitim religijama. Stoga ohrabrujemo

nastojanja da se kršćani tješnje povežu i njeguju istin-

ski i iskren međureligijski dijalog kako bi se suzbio sva-

ki oblik nasilja i diskriminacije.

U sadašnjemu vremenu, suočeni s velikim opa-

snostima za prirodu i okoliš, želimo izraziti našu za-

brinutost zbog negativnih posljedica za čovječanstvo i

za cjelokupno stvorenje, koje bi mogle proizići kao po-

sljedica gospodarskog i tehnološkog napretka koji ne

prepoznaje svoje granice. Kao vjerski vođe smatramo

jednom od naših dužnosti ohrabriti i poduprijeti sve

napore da se zaštiti Božje stvoriteljsko djelo i budućim

pokoljenjima dadne u nasljeđe Zemlja na kojoj će moći

živjeti.

Konačno, naše misli upravljamo svima vama, vjer-

nicima naših dviju Crkava širom svijeta: biskupima,

svećenicima, đakonima, redovnicama i redovnicima,

muževima i ženama laicima uključenima u crkvene

službe te svim krštenicima. U Kristu pozdravljamo dru-

ge kršćane, uvjeravajući ih da zacijelo mogu računati

na naše molitve i našu spremnost za dijalog i suradnju.

Sve vas pozdravljamo riječima Apostola naroda: „Mi-

lost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa

Krista!“ (2 Kor 1,2).

U Fanaru, 30. studenoga 2006.

Benedikt XVI. i Bartolomej I.

EKUMENSKI PRILOG


Kako tijekom povijesti, tako i danas svatko se

bori za mladež, jer mladež je budućnost svijeta. Isus

je rado susretao i volio mlade osobe i računao na njih,

bio s njima i hrabrio ih, ali ne prisilno nego s ljubavlju.

Gledajući današnju mladež, u pogledu društveno-kul-

turalnih gibanja, opaža se da je riječ o mladeži koja

proživljuje stresno i raslojeno vrijeme koje je označe-

no mnogovrsnim životnim, često oprečnim oblicima,

stilovima i guštima. Unatoč tome što im se ne nudi

etičko-moralno, vjersko, kulturalno i umno jedinstvo,

ipak imaju potrebu duhovnoga iskustva i kršćanskoga

zajedništva. Žele otkriti i susresti osobe koje ih vole,

pune nade i radosti. Prije svega žele susresti svjedoke

vjere koji će im približiti Isusa Krista i otkriti Crkvu

kao tijelo Kristovo u kojemu svatko ima svoje mjesto.

Vodeći brigu o duhovnim i pastoralnim potre-

bama mladeži, Ured za mlade naše nadbiskupije, u

pripremi za Božić, priredio je 9. prosinca molitveno

bdijenje za mladež po dekanatima naše nadbiskupi-

je. Bdijenje se održavalo pod geslom pape Benedikta

XVI. za mladež za ovu liturgijsku godinu: „Kao što

sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge“.

Bdijenja su, koja su održana po našim dekana-

tima u veoma ugodnom duhovnom predbožićnom

ozračju, mladi pripremili i osmisli zajedno sa svojim

župnicima. Na bdijenju na Trsteniku u Splitu, u župi

Sv. Ivana Krstitelja sudjelovao je naš nadbiskup Marin

Barišić, koji je svojom nazočnošću i riječju ohrabrio

mladež da se otvore novosti i čudu Božića te da ih ovaj

adventski susret s euharistijskim Kristom pripremi na

radosni božićni susret s Isusom koji dolazi u liku ma-

lenoga i jednostavnog djeteta. Jer samo s tim malenim

Djetetom u srcu moguće je otkriti životni smisao, uvi-

djeti svoju važnu životnu ulogu te izvršiti poslanje na

koje smo pozvani: „biti nositelji Radosne vijesti“.

BDIJENJE MLADIH U PRIPRAVI ZA BOŽIĆBDIJENJE MLADIH U PRIPRAVI ZA BOŽIĆ

NADBISKUP BARIŠIĆ ČESTITAO BOŽIĆ MAKARANIMANADBISKUP BARIŠIĆ ČESTITAO BOŽIĆ MAKARANIMA

Povodom nadolazećih blagdana splitsko-makar-

ski nadbiskup Marin Barišić tradicionalno na četvrtu

nedjelju došašća pohodi južni dio Splitsko-makarske

nadbiskupije.

S obzirom da ove godine 4. nedjelja došašća pada

na polnoćku, nadbiskup je Makarane pohodio u treću

nedjelju došašća 17. prosinca te u dvjema makarskim

crkvama: Kraljice Mira i katedrali sv. Marka predvo-

dio euharistijsko slavlje uz koncelebraciju katedralnog

župnika don Pavla Banića i župnika Kraljice mira don

Ivana Čotića. U propovijedi je nadbiskup istaknuo

kako ne možemo biti odani i voljeti našu domovinu

ako krademo, ne plaćamo poreze i radnike te ne vrši-

mo građanske obveze. „Jer ako to ne činimo oduzima-

mo onome kome je potrebno i kome smo dužni dati

ono što mu pripada.“ Nadbiskup je zaključio riječima

da se Božić ne događa u lijepo okićenom boru i jasli-

cama, nego u srcu te nije u razuzdanom trošenju nego

u miru i darivanju sebe.

Čestitavši svima Božić, nadbiskup je čestitao svim

majkama materice – Dan majki, dan koji nažalost sve

više pada u zaborav.

BOŽIĆNA SLAVLJA 2006.


PJESMOM USUSRET BOŽIĆUPJESMOM USUSRET BOŽIĆU

Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbi-

skupije priredio je Božićni koncert za mladež u nedjelju

17. prosinca u crkvi sv. Josipa na Mertojaku u Splitu.

U lijepom ozračju na koncertu je nastupilo deset

vokalno-instrumentalnih sastava Splitsko-makarske

nadbiskupije: Navjestitelji, Dominik, Gloria, Dujam,

Gospa od zdravlja, Riječ, Agnus, Via crucis, Konka-

tedrala i Bogoslovska klapa koja je uvela u program

pjevanom molitvom: Oče naš.

Sastavi su izveli hrvatske pučke božićne liturgijske

pjesme: Veselje ti navješćujem, Zdravo budi mali kra-

lju, Oj pastiri, Svim na zemlji, Pastorela, Narodi nam

se, Rodio se Bog i čovjek, Djetešce nam se rodilo, Kirie

Eleison, Svjetla nebesa i Radujte se narodi.

Prije završne pjesme nazočnima se obratio ge-

neralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons.

Ivan Ćubelić. Zahvalivši organizatoru i svim crkve-

nim sastavima mladih za njihov doprinos nedjeljnim


liturgijskim slavljima u župama, mons. Ćubelić po-

zvao je nazočne da se otvore božićnom Svjetlu, koje je

odagnalo tamu povijesti, kako bi danas u osobnom i u

društvenom životu, prepoznavali djela Božje ljubavi i

tako ostvarivali plodove kraljevstva Božjega: dobrote,

mira i pravednosti.

Smisao božićnoga koncerta je priprema i uranja-

nje u otajstvo Božića te zajedništvo mladih.

Program je završio zajedničkom izvedbom pje-

sme U se vrime godišta, svih izvođača kojima se pri-

družio i brojni vjernički puk.

BOŽIĆNA ČESTITANJA KOD NADBISKUPA MARINA BARIŠIĆABOŽIĆNA ČESTITANJA KOD NADBISKUPA MARINA BARIŠIĆA

Prigodom božićnih i novogodišnjih blagdana u

četvrtak 21. prosinca u Nadbiskupskom ordinarijatu

u Splitu upriličeno je božićno primanje kod splitsko-

makarskoga nadbiskupa Marina Barišića i uzajamna

čestitka svećenika, županijskih i gradskih vlasti, pred-

stavnika crkvenih i društvenih ustanova te javnih kul-

turnih djelatnika.

U ime svećenstva i vjernika Splitsko-makarske

nadbiskupije čestitku je nadbiskupu izrazio pastoralni

vikar mons. Drago Šimundža. Čestitajući Božić i Novu

godinu, mons. Šimundža je istaknuo da je Božić pun

duhovnih poticaja i ljudskih vrednota i kao takav ži-

votni putokaz cjelokupnoga našeg rada i angažmana.

U svom osnovnom sadržaju Božić je beskrajna Ljubav

i transcendentna svjetlost, koje u sebi nose i potvrđuju

iskonske ljudske i božanske ideale, duhovne i materi-

jalne, religiozne i moralne. Pod tim ga vidom vjerski i

civilizacijski doživljavamo izvornim temeljem ljudsko-

ga dostojanstva i duhovnim nadahnućem praktičnoga

života; štoviše, sigurnim uporištem našega današnjeg i

sutrašnjeg identiteta, gospodarstva i kulture, vjere i na-

roda, kazao je prepozit Prvostolnoga Kaptola.

U tom je osvjetljenju božićne i novogodišnje če-

stitke u ime svećenika, crkvenih ustanova i vjernika

izrazio Nadbiskupu, a zajedno i s njim i svim prisut-

nima naglasivši da svi zajedno i pojedinačno, u snazi

betlehemskoga Svjetla, oko sebe širimo ozračje plodo-

nosne nade, solidarnosti i povjerenja.

Posjetivši na poruku ljubavi koju je Isus ponavljao

od Betlehema do Golgote i koja ostaje ono najvrjed-

nije što trebamo darivati svakoga dana, osobito o Bo-

žiću, svojim bližnjima i svima koje susrećemo, splitski

gradonačelnik Zvonimir Puljić zahvalio je nadbisku-

pu Barišiću i njegovim suradnicima na ustrajnom

svjedočenju Isusove poruke.

Zamolivši nadbiskupa za blagoslov svih djelatnika

u županiji župan Splitsko-dalmatinske županije Ante

Sanader pozvao je sve nazočne da u Božiću nađu na-

dahnuće za prenošenje radosti i tako budu dar i bla-

goslov svojim bližnjima kao i onima koji su daleko i

skromnih životnih mogućnosti.

Na kraju je svoju čestitku uputio nadbiskup Ma-

rin Barišić naglasivši da Božić nije samo događaj iz

prošlosti koji osvjetljava našu sadašnjost nego i svjetlo

koje iz budućnosti zahvaća čitavu našu stvarnost i čini


Božićni koncert mladeži Splitsko-makarske nadbiskupije (Split - Mertojak)


je otvorenom. Govoreći o odnosu prema religioznoj

simbolici koja povezuje ljude upozorio je da njezino

potiskivanje dovodi do osiromašenja čovještva jer je

naša tradicija potpuno njome prožeta. U ozračju mul-

tikulturalnosti božićna je simbolika postala instrumen-

talizirana, kazao je nadbiskup te dodao da je unatoč

tome simbolika božićnoga otajstva univerzalna tako da

je razumiju i veliki i mali, pismeni i nepismeni.

Nadbiskup je pozvao da ovih blagdana budemo

skromniji u izvanjskom slavljenju, a bogatiji u duhov-

nom, usmjereni na solidarnost koja je sve potrebnija

u međuljudskim odnosima. Čestitajući svima Božić

nadbiskup je kazao da treba događaj u Betlehemu

svjedočiti ne samo u simbolici nego u realnom za-

jedništvu usmjerenom na čovjeka, a zaželjevši bla-

goslovljenu Novu godinu potaknuo je sve nazočne

na odrastanje u humanosti u svakodnevnom radu.

Po završetku čestitanja nadbiskup je svima darovao

Kompendij Katekizma Katoličke crkve.

Božićno čestitanje, u kojemu su između ostalih

sudjelovali i nadbiskup u miru mons. Ante Jurić i

provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupi-

telja dr. fra Željko Tolić, svojim je pjevanjem uzveli-

čao mješoviti zbor Nadbiskupijske klasične gimnazi-

je u Splitu pod ravnanjem s. Mirje Tabak.

ŽIVE JASLICE U SPLITUŽIVE JASLICE U SPLITU

I ove godine Zajednica Cenacolo priredila je u Splitu u župi Mertojak žive jaslice, biblijski prikaz Isusova rođenja. U petak 22. prosinca prvoj izvedbi programa nazočio je i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, koji je po završetku zahvalio momcima iz Zajednice, pozvavši ih da uvijek svjedo-če o Božićnom svjetlu i snazi u kojoj su otkrili ljepotu života. Zajednicu Cenacolo utemeljila je sestra Elvira u srpnju 1983. godine u Saluzzu. Misija zajednice je prihvatiti i služiti čovjeka ranjena, siromašna, napu-štena, nezadovoljna, usamljena i znatiželjna, biti u blizini onoga koji trpi. Kuće ove zajednice prihvaćaju momke i djevojke koji dolaze iz svijeta odbačenosti i ulice, često s teškoćama povezanim s uporabom dro-ge, koji žele promijeniti život i otkriti pravi životni smisao. Prihvaćaju i one koji su u potrazi za životnom radosti i žele živjeti snažno iskustvo molitve. Poruka koju su odaslali prikazom živih jaslica sigurno će i ove

godine ogrijati srca Splićana: Rođeni smo u Crkvi i velika je povlastica moći ljubiti njezinim srcem i služi-ti njezinim rukama. Dolazi nam Božić i njegovo svje-tlo koje će osvijetliti put i dati novu snagu svima koji žele izaći iz mraka, samoće, laži i otuđenosti. Zove nas da se zaustavimo i razmišljamo, molimo i ponudimo Bogu našu volju za prisniji odnos s njim, s obitelji i sa svima koje susrećemo na ovom putu, kako bismo mo-gli pomoći jedni drugima nositi teret sa skromnošću i mirom u duši. Okrenimo se i dajmo ruku nekome tko pati više od nas. Nije važno što osobno mislimo o sebi, jer ono što radimo pokazuje drugima tko smo. Prava ljubav vodi poteškoćama, žrtvi, ona prelazi preko kri-ža, nauči nas nadvladati svoju sebičnost i služiti braći. Voljeti znači izaći iz sebe, voljeti znači razgovarati i prihvatiti se puta „od sebe prema drugome“ bez inte-resa, besplatno, bez namjere da se obogatimo.

Dunja Škare


Nadbiskup i splitski gradonačelnik u prigodi božićnoga čestitanja


PRAIZVEDEN BOŽIĆNI ORATORIJ „BETLEHEMSKO SVJETLO“ MAESTRA PRAIZVEDEN BOŽIĆNI ORATORIJ „BETLEHEMSKO SVJETLO“ MAESTRA DON ŠIME MAROVIĆADON ŠIME MAROVIĆA

Kroz ovo predbožićno vrijeme u splitskoj kate-drali sv. Dujma upriličeni su prigodni adventsko-bo-žićni koncerti koji su vjernike duhovno pripravljali za blagdan Božića.

Koncerte su izveli Komorni ansambl „Modo Di-verso“ i klapa „Tamarin“, splitski Komorni djevojački zbor, Dječji zbor „Srdelice“ i Mandolinski orkestar „Sanctus Domnio“, a u petak 22. prosinca, koncert je priredio Mješoviti katedralni zbor sv. Dujma koji je izveo u praizvedbi božićni oratorij mo. don Šime Marovića „Betlehemsko svjetlo“. Oratorij je nastao ove godine na temelju svetopisamskih tekstova Staroga i Novoga Zavjeta te stihova hrvatskih pjesnika duhov-ne lirike (s. Marija od Presvetog Srca, Lucija Rudan, Bruno Barišić). Sladan je za soliste (sopran i bariton), mješoviti zbor uz pratnju puhačkoga komornog orke-stra i orgulja.

Među velebnim stupovima i moćnim lukovima odjekivali su uigrani glasovi zbora i solista Marije Bubić-Jaman (sopran solo) i Josipa Alajbega (bariton solo), a blage harmonije i ugodni zvukovi Komornoga puhačkog orkestra: fl aute, oboe, klarineta, fagota, kor-na i tube, profesionalnih glazbenika iz HNK u Splitu, stvorili su božićno ozračje koje je pozorne podiglo prema transcendentnim vrijednostima. Uz pratnju na orguljama mo. s. Mirte Škopljanac-Mačina i pod ravnanjem mo. don Šime Marovića odzvonile su riječi pjevane molitve: „Maleno Dijete, srca nam zagrij Bo-žanskim mirom svojim, nebo nam daj.“

Neiscrpni kapelnik splitske prvostolnice mo. Marović i tim je oratorijem ponazočio visoku razinu glazbenih dosega, univerzalnost i aktualnost poru-ke i izvedbe, što je potvrdio gromki pljesak ljubitelja duhovne glazbe koji je, iz te sakralne riznice tonova i riječi, „izmamio“ još dvije božićne pjesme.

Večer su svojom nazočnošću obogatili i uzveličali splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, nadbi-skup u miru Ante Jurić, generalni vikar mons. Ivan Ćubelić i prepozit prvostolnog kaptola mons. Drago Šimundža.

Mješoviti katedralni zbor sv. Dujma u svom da-našnjem sastavu nastavlja tradiciju zbornog pjeva-nja, koja je u splitskoj Prvostolnici stara više od četiri stoljeća. Kao kapelnici i orguljaši, Zbor splitske kate-drale vodili su poznati hrvatski glazbenici (Lukačić, Pellizzari, Bajamonti i drugi). Stari katedralni zbor s kraja 18. st. u ogledima suvremenika slovio je kao najslavniji pjevački zbor u Južnoj Hrvatskoj, čija se slavna tradicija nastavlja do današnjih dana. Zbor broji oko 50 članova. Svojim neumornim radom Zbor njeguje i oživljava svetu glazbu iz gregorijan-skog i polifonog repertoara, kao i sve one glazbene oblike koji daju sjaj i svečanost liturgijskim slavlji-ma i to na latinskom, staroslavenskom i hrvatskom jeziku. Središnji mu je cilj glazbeno oblikovanje bo-goslužja s nakanom oživljavanja i njegovanja hrvat-ske glazbene baštine kapelnika splitske Prvostolnice (Lukačić, Cecchini, Pellizzari, Bajamonti) koja ide


Praizvedba oratorija “Betlehemsko svjetlo” u splitskoj prvostolnici


ukorak s europskom glazbenom kulturom, do dje-la današnjeg aktualnog kapelnika Marovića i drugih hrvatskih skladatelja.

Katedralni zbor sv. Dujma imao je koncerte du-hovne glazbe u svim gradovima Hrvatske, a od onih u inozemstvu posebno treba izdvojiti nastup u Rimu 20. listopada 1989. god. prigodom 400. obljetnice crkve sv. Jeronima, u kojoj je i sutradan pjevao na

svečanoj Misi koju je predvodio blagopokojni papa Ivan Pavao II.

Godine 2001. Mješoviti katedralni zbor svetog Duj-ma održao je dva važna nastupa izvan Splita: prvi na 31. baroknim večerima u Varaždinu 6. i 7. listopada 2001., a drugi u Rimu prigodom proslave stote obljet-nice Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima 15., 16. i 18. listopada 2001. godine.

BOŽIĆNA ČESTITKA REDOVNICÂ O. NADBISKUPU BOŽIĆNA ČESTITKA REDOVNICÂ O. NADBISKUPU

U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu 23. pro-sinca upriličena je božićna čestitka splitsko-makar-skoga nadbiskupa Marina Barišića i predstavnicâ redovničkih zajednica u Splitu.

U ime Družbe Kraljice svijeta i predstavnica re-dovničkih zajednica svoju čestitku nadbiskupu izra-zila je s. Karmela Crnčević. Osvrnuvši se na brojne pastoralne zadaće redovnica u župi, školi, bolnici, nadbiskupijskim ustanovama i redovničkim samo-stanima, s. je Karmela istaknula kako je u sve bržim društvenim promjenama sve veća potreba dobrih re-dovnica koje će istinski biti duhovna snaga Crkve. „U tom smislu želim da za svakoga od nas Božić bude dolazak vidljive Božje ljubavi u ovaj hladni i zbunjeni svijet. Tom svijetu pripada i naše srce. I u njemu se uvijek ponovno može roditi vjera, nada i ljubav. Ne trebamo se bojati da smo siromašni, pra-zni i hladni. Takve su bile i jaslice u betlehemskoj špilji. No, one su imale jedno nužno svojstvo: bile su otvorene. A to je sve što se i od nas traži za Božić: biti otvoren!“, poručila je s. Karmela i uručila u ime

sestara božićni dar nadbiskupu Barišiću i nadbiskupu u miru Anti Juriću.

Nadbiskup Barišić zahvalivši na čestitkama i daru, kazao je kako je šesnaest redovničkih zajednica na području Splitsko-makarske nadbiskupije mreža koja na svakoj niti savjesno pronosi radosnu vijest. Božić je po sebi dar, dar drugima. Stoga govor Božića nije prožet interesom nego ljubavlju, ne zaradom nego nagradom. A vaš dar vidim u svjetlu toga nesebičnog darivanja, izraz je vaše ljubavi i topline. Vi ste „pro-dužena ruka“ Božića, one koje iz betlehemskoga vrta pronose poruku Božje ljubavi na polja ovoga svijeta. Zato ste ljubav i nagrada za druge, istaknuo je nad-biskup obraćajući se redovnicama te poznavajući nji-hovu svesrdnu zauzetost u samozatajnosti dodao: Vaš rad često ostaje nezamijećen očima javnosti i stoga ne čini vijest, ali znajte da čini povijest.

Čestitajući im Božić nadbiskup je redovnice ohra-

brio da ostanu ponosne na svoj poziv, karizmu i po-

slanje te ih potaknuo na radost u zajedništvu. Potom

je nadbiskup svakoj redovnici darovao prigodni dar.


Prigodom božićne čestitke redovnicâ ocu Nadbiskupu


POLNOĆKA U KATEDRALIPOLNOĆKA U KATEDRALI

Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku!

Tim riječima starozavjetni prorok Izaija opisuje stanje

svoga naroda koji živi u nesigurnosti, strahu, izgublje-

nosti, u tmini svoga beznađa, ali ne bez svjetla nade.

Međutim, slika naroda koji u tmini hodi, pored vre-

menske i kulturne distance, nije danas ni nama strana.

Štoviše, postaje suvremena i nacionalno prepoznatlji-

va. Nije li, na svoj način, hod u tmini već teoretski pri-

hvaćen i praktično udomljen kroz narušene društvene

i moralne odnose, osobito ako se nameće mišljenje da

je iza naših leđa kaotični slučaj, a na putu ispred nas

tama – ništavilo. Ako je sve slučaj i ništavilo, kakva je

onda sudbina nas i naših stopa pravde, solidarnosti i

ljubavi? Sudbina tmine ili svjetla? – upitao je splitsko-

makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći misu

polnoćku u splitskoj prvostolnici sv. Dujma.

Obrazlažući razloge nade nadbiskup je nagla-

sio kako Svjetlo koje od Boga silazi pobjeđuje tminu

kojom je čovjek bio obavijen i Riječ koja se utjelov-

ljuje pobjeđuje Božju šutnju. Riječ i Svjetlo govore o

potpunoj i preobražujućoj objavi Boga, o milosnom

spasiteljskom daru. Nekoć zaodjevena u poruku ne-

beskih glasnika i u opomenu proroka, Riječ sada po-

staje Život. Stoga, utjelovljena vječna Riječ traži svoju

govorljivost u našim riječima, jasnoću u našim činima

i tjelesnost-životnost u našem tijelu-životu. U tom je

svjetlu nadbiskup kazao da u ovoj svetoj noći na oso-

bit način „želimo biti blizu i onima koji u svojoj sre-

dini nisu osjetili toplinu ljudske riječi, niti dar srca.

Blizu svima koji su razočarani hladnoćom ovoga svi-

jeta i nemarom ljudi u koje su polagali svjetlo nade, a

ostavljeni su u tmini. Zatvorena vrata betlehemskog

svratišta, hladna i bešćutna srca na koja su kucali Ma-

rija i Josip i danas su surova stvarnost za mnoge poje-

dince i obitelji“.

„Želio bih da mi kršćani koji slavimo Božji i vjer-

nički Božić, kao i svi ljudi dobre volje, u svojoj sredini,

budemo nosioci nade za ovaj svijet. To ćemo biti ako

nadiđemo samo kritiziranje tmina u krugu obitelji i

manjim skupinama, Crkvi i društvu i ako uspijemo

s betlehemskim svjetlom i svojom dobrotom upaliti

barem jedno svjetlo nade. Budimo to svjetlo! Podrži-

mo u drugima i s drugima svaki plamičak nade“, po-

taknuo je nadbiskup brojni okupljeni vjernički puk.

Čestitajući Božić, nadbiskup je pozvao vjernike da

osvijetljeni svjetlom Betlehemskoga Djeteta nastoje

otkrivati Božje lice na svom licu; da „s više dobrote,

poštenja, odgovornosti i solidarnosti zajedno gradi-

mo naše svakodnevlje, da s većim osjećajem za prav-

du i pravednost osvijetlimo našu sredinu, a dobrotom

i solidarnošću pretvorimo je već sada u svetkovinu

života“.

Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod ravna-

njem mo. Šime Marovića.

BOŽIĆNA DNEVNA MISA U KATEDRALI BOŽIĆNA DNEVNA MISA U KATEDRALI

U lijepom ozračju okićene jelke i jaslica u splitskoj

katedrali Sv. Dujma, koja kroz četrnaest stoljeća nara-

štaje hrani duhovnim blagom, svečano božićno misno

slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Ma-

rin Barišić u koncelebraciji s prepozitom Prvostolnog

kaptola mons. Dragom Šimundžom i katedralnim žu-

pnikom don Zdenkom Bralićem. U slavlju je sudjelo-

vao splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić, a uzveličao

ga je svojim pjevanjem katedralni zbor pod ravnanjem

mo. Šime Marovića.

Splitskoj prvostolnici kao građevini pripada čast

najstarije katedrale na svijetu. Stoga su u njoj sva slavlja

posebna; ona nas još tješnje povezuje sa svim katedra-

lama i crkvama svijeta, s naraštajima kršćana i sa svima

onima koji danas slave rođenje našega Spasitelja, kazao

je mons. Barišić na početku svečanoga bogoslužja.



U propovijedi se nadbiskup osvrnuo na sijače be-

znađa bilo u medijima ili u saborskim raspravama

kazavši da zavist, proračunatost, egoističnosti i neo-

bjektivnost u naše svakodnevlje unosi tminu zavisti

i netrpeljivosti, beznađa i ogovaranja kako u malim

društvima za stolom tako i na razini medijskih napisa,

vijesti, razgovora na televiziji, čak i u saborskim raspra-

vama. „Budući da smo preko medija postali (su)dionici

svih događaja i tema, opasnost je da se uvuče neraspo-

loženje i predrasude, pesimizam i beznađe u naše mi-

sli i odnose, u naše obitelji i narod. Nije dobro i nismo

na putu svjetla ako se posvećuje više pažnje i prostora

ljudskoj zloći, lošim vijestima i negativnostima, negoli

svjedocima svjetla, vjere, nade i ljubavi. Sijači beznađa

i tvorci društvene magle mogu nas zavesti i udaljiti od

nas svjetlo i razloge naše nade. Vrijeme je, braćo i se-

stre, da udomimo svjetlo betlehemske noći. Ovo svjetlo

u tami svijetli i tama ga ne obuzima! Budimo svjedoci

radosne nade i ne tražimo je na pogrešnim putovima.“

Nadbiskup, između ostaloga, ističe kako nam ži-

votno iskustvo govori da temelj naše nade, sigurnosti,

radosti i optimizma ne mogu biti stvari, događaji pa ni

ljudi kojima povjeravamo budućnost našega društva.

„Prisjetimo se samo koliko smo nade polagali u stva-

ranje svoje samostalne i neovisne države Hrvatske. Žr-

tvom naših branitelja ostvario se taj san, a opet vidimo

da to ne može biti konačni cilj koji će nas izvesti iz na-

ših tmina i ispuniti mirom, slogom i zadovoljstvom. Ni

materijalna dobra, ni visoka primanja, ni uspješna kari-

jera nisu jamstvo unutarnjeg mira i trajne sreće. Koliko

smo se puta osobno uvjerili kako je varljiva sreća koja

se gradi samo na materijalnom i prolaznom?“

Božić nam daruje pouzdani stup, vertikalu svjetla

na putu našega hoda kroz tmine. Samo Božićna nada

koja nam zasja u rođenju našega Spasitelja, temelj je i

usmjerenje naše budućnosti jer je on Spasitelj i današ-

njega čovjeka. Nada koja je nosila i očuvala Izaijino vri-

jeme i njegov narod, ta ista nada očuvala je i bila svjetlo

našem hrvatskom narodu kroz duga stoljeća hoda u

tmini, istaknuo je nadbiskup. Bog je postao čovjekom

u Isusu Kristu, rođen je od Marije Djevice i ponovno

se rađa danas u Crkvi. On je taj koji svima donosi lju-

bav nebeskoga Oca. On je Spasitelj svijeta! Ne bojte se,

otvorite mu srce, svoj Betlehem, prihvatite ga, kako bi

rastao u nama i s nama i kako bi njegovo kraljevstvo

ljubavi i mira postalo zajednička baština sviju, poručio

je nadbiskup Barišić i čestitajući Božić vjernike pota-

knuo da u svoje božićne čestitke ne zaborave unijeti

pravi sadržaj, rođenje Betlehemskog djeteta – Spasitelja

svijeta.

NADBISKUPOV POHOD ZATVORENICIMANADBISKUPOV POHOD ZATVORENICIMA

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na

Božić je pohodio zatvorenike u Splitu. U pobožnom

i sabranom ozračju zatvorske kapele sv. Josipa Radni-

ka na Bilicama nadbiskup je predvodio euharistijsko

slavlje u koncelebraciji s don Anđelkom Dukićem, žu-

pnikom župe sv. Spasa na Mejašima.

Tumačeći otajstvo Isusova rođenja nadbiskup je u

propovijedi govorio o osmišljenom životu i moći no-

voga rođenja. Rođenje odozgor na koje smo svi po-

zvani rođenje je od Boga koje se događa snagom pri-

manja utjelovljene Riječi. Ta mogućnost svima nama

je ponuđena stoga razlog zbog kojega ste zapali tu gdje

jeste, bilo zbog osobne odgovornosti ili zloće drugoga,

nije najvažniji i ne mora biti sudbonosan jer vaš život

počiva na jednoj drugoj novoj odluci, odluci za Život,

za novo rođenje, kazao je nadbiskup dodavši da se

novo rođenje događa samo našom vjerom u ime ono-

ga koji dolazi, u čijem rođenju danas slavimo i svoje

rođenje na novi život.

Broj se zatvorenika u odnosu na prošlu godinu po-

većao sa 180 na 200, a od toga ih je u zatvoru oko 80%

radi droge, bilo da su s njom trgovali ili je konzumi-

rali. U tom je kontekstu nadbiskup naglasio da ljud-

ski život, unatoč svim poteškoćama, nije bijeli ili crni

prah, prolazna magla ili propadljiva zemlja nego Božji

plan za vječnost. I zato snagom svoga rođenja Bog sva-

koga čovjeka želi izvući iz tame podzemlja i darovati

mu život nebesnika. Bog silazi s nebesa, iz apsolutne

slobode ulazi u ograničeni svijet da bi se solidarizirao

s čovjekom. Štoviše, iz ljubavi prema čovjeku postaje

čovjekom da bi potvrdio veličinu i dostojanstvo čovje-

ka, uzimajući u obzir njegovu slabost i moguće život-

ne promašaje. „Ali da bismo to razumjeli i nanovo se

rodili“, istaknuo je nadbiskup, „treba Isusa prihvatiti i

dublje uranjati u poruku Njegova rođenja. Božić nije

kratka SMS poruka iz daljine, nego trajna nazočnost s

nama gdje god mi bili. Zato očistimo prostor u svom

srcu za Njegov dolazak i Njegovu poruku“.

Osmi put nadbiskup Barišić pohodi zatvorenike u

Splitu, a među njima ima onih koji su tu od prvoga

njegova posjeta. Stoga je nadbiskup izrazio nadu da

će se uskoro s njima susresti izvan zatvora, u njihovim

obiteljima i župnim zajednicama.

Čestitajući im Božić potaknuo ih je na ustrajnu

molitvu, blizinu s Njim i Njegovom riječju.

U tom svjetlu nadbiskup je zatvorskoj biblioteci

darovao četiri primjerka Kompendija Katekizma Ka-

toličke crkve.



BLAGDAN SV. STJEPANA NA SUSTIPANUBLAGDAN SV. STJEPANA NA SUSTIPANU

BLAGDAN SV. OBITELJI NA SUKOIŠANUBLAGDAN SV. OBITELJI NA SUKOIŠANU

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić pred-

vodio je na blagdan Svete obitelji, 31. prosinca, svečano

euharistijsko slavlje u župi Svete obitelji na Sukoišanu

u Splitu, u koncelebraciji s franjevcima trećorecima sa-

mostana sv. Josipa. Čestitajući Božić obiteljima te župe

kao i većoj župnoj obitelji, nadbiskup Barišić istaknuo

je kako je svatko od nas rođen u obitelji i dio je njezi-

na zajedništva, u koje je i Gospodin htio doći da bude

Emanuel, trajnost u tom našem svakodnevlju.

Na taj način nas povezuje i s većim zajedništvom,

sa župom, u kojoj su sve obitelji povezane u jednu veli-

ku obitelj. Budući da se ovaj blagdan poklapa s posljed-

njim danom u godini, splitsko-makarski nadbiskup po-

zvao je vjernike na zahvalnost za Božju prisutnost koja

je često neprimijećena i zanemarena s naše strane. U

propovijedi se osvrnuo na univerzalno značenje obite-

lji, kao i na njezin položaj u današnjem društvu.

Istaknuvši da je obitelj uvijek bila proročka stvar-

nost budućnosti, kazao je da su na taj način na strani

budućnosti i oni koji podupiru obitelj. S obzirom na

nedavni primjer iz Njemačke, splitsko-makarski nad-

biskup također je istaknuo važnost državne potpore

obiteljima, premda pitanje nije samo ekonomsko,

nego i duhovno, moralno i pravno. Danas sve važnije

postaje pitanje: kakvu obitelj zastupaju mediji?

Svjedoci smo poniženja najvećih obiteljskih vred-

nota putem medija, a istodobno smo svjesni da je za

našu budućnost daleko najvažnije očuvati obitelj i nje-

zine vrednote. Od velike su važnosti slušanje i razgo-

varanje u obitelji, a otac i majka trebaju biti jedna cje-

lina, neraskidivo zajedništvo u obitelji. Za nas je važan

odgovor Isusov “ja trebam biti u kući Oca mojega”.

To znači da postoji jedan prostor koji nas potvr-

đuje, vraća nama samima, blizini s Bogom i sa svojom

obitelji, što predstavlja ne samo snagu, nego i ohrabre-

nje te usmjerenje za obitelji.

Potrebno je otkriti obiteljski korijen, onaj kršćan-

ski korijen iz kojega možemo bolje razumjeti poteško-

će i probleme te sagledati nove perspektive za obitelj.

Unatoč našim slabostima i ograničenjima, Bog nas je

prepoznao kao zajednicu u kojoj želi živjeti, zaključio

je nadbiskup Barišić.

Dunja Škare

Na blagdan sv. Stjepana prvomučenika, u utorak

26. prosinca u obnovljenoj župnoj i grobljanskoj crkvi

sv. Stjepana prvomučenika na starom splitskom gro-

blju Sustipan euharistijsko slavlje predvodio je split-

sko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u suslavlju s

fra Tomislavom Cvetkom, novim župnikom splitskih

Meja, kojima je crkva na Sustipanu nekad bila župna, i

s konventualcima iz samostana Sv. Frane na Obali.

Nadbiskup je u propovijedi protumačio poruku

života sv. Stjepana istaknuvši kako je prvi mučeniš-

tvom posvjedočio za Krista te poput božanskoga Uči-

telja umro praštajući i moleći za svoje progonitelje.

„Oprostiti i moliti za svoje mučitelje“ je novost koju

je Krist unio u ovaj svijet i želi je nazočnom u životu

svojih svjedoka. I Krist i Stjepan izriču molitvu opro-

sta u najnepogodnijem trenutku za oprost i istodobno

trenutku koji najviše vapi za njim. Oni molitvom za

oprost odvajaju pogled od zla koje im je naneseno i

usmjeruju ga na odnos s Ocem. Tako ne dopuštaju da

im zlo nametne svoju igru jer zlo pobjeđuje kada us-

pije nametnuti da mu se odgovori istom mjerom, ista-

knuo je nadbiskup Barišić i dodao: Stoga ako želimo

isto ono što Bog želi a to je pobjeda dobra, moramo

na svojim životnim križevima moliti za one koji nas

„razapinju“ i iz ruku ispustiti kamenja osvete, osude

ili predrasude. Jer patnja i poniznost izvor su pobjede,

pa makar se sada činili neuspjehom. To je i poruka

Božića, poruka naših svetaca kroz povijest, poruka

nade za ovaj svijet.

U tom je kontekstu nadbiskup potaknuo vjernike

da budu svjesni svoje uloge i odgovornosti zalaganja

za bolji svijet koji se izgrađuje ljudskom dobrotom,

praštanjem i ljubavlju.

„Ovaj svijet vapi za blagovjesnicima, a svakodnev-

no smo bombardirani lošim vijestima“, upozorio je

nadbiskup osvrnuvši se na sinoćnji Dnevnik kojemu je

na blagdan Božića središnja vijest bila smrt, a rođenje

Boga tek periferna i usputna vijest. Nadbiskup je zato

pozvao brojni okupljeni vjernički puk da budu nosite-

lji radosne vijesti, da u zdravlju i bolesti, uspjehu i ne-

uspjehu podržavaju svjetla nade svojih bližnjih i svih

onih koje susreću u svom životnom okružju. Jer samo

tako ćemo, čineći Božić trajnom prisutnošću, pomoći

drugima otvarati pogled prema nebu, poručio je nadbi-

skup čestitajući vjernicima Božić i patrona župe.

Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale nadbiskupu,

ministrantima, zboru i svima koji su uzveličali slavlje,

uputio je fra Tomislav te pozvao sve na prigodni do-

mjenak ispred crkve koja je sagrađena 1814. god., a

nedavno je temeljito obnovljena.



MISA ZAHVALNICA NA SILVESTROVOMISA ZAHVALNICA NA SILVESTROVO

U splitskoj katedrali Sv. Dujma misu zahvalnicu u

nedjelju 31. prosinca predvodio je splitsko-makarski

nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji s ka-

tedralnim župnikom don Zdenkom Bralićem.

Osvrćući se na proteklu godinu nadbiskup Barišić,

kroz dimenziju zahvalnosti sabirući prošlogodišnje

doživljaje i očima vjere usmjeren na budućnost, veli

da je obitelj temeljna stanica života u kojoj bi čovjek

trebao naučiti reći „hvala“ i „oprosti“. O toj prvot-

noj ulozi obitelji u odgoju osobe svjedoči i današnje

evanđelje koje nam opisuje Isusovu podložnost skrbi

Marije i Josipa, u sve vrijeme svoga djetinjstva. Kao

što su Marija i Josip uveli Isusa u vjerničku zajednicu,

pohađajući nazaretsku sinagogu i naučili ga hodoča-

stiti u Jeruzalem, tako bi i današnja obitelj po uzoru

na Nazaretsku trebala, naglasio je nadbiskup, odga-

jati djecu u kršćanskom duhu ponajprije svjedočeći,

a potom učeći ih molitvi i pomoći im u duhovnom

sazrijevanju u vjeri. Ako se u odgojnom hodu dogodi

da dijete odluta, onda ga treba, poput Josipa i Mari-

je potražiti, s ljubavlju i razumijevanjem saslušati i s

njim razgovarati.

Isusov odgovor „ja trebam biti u kući Oca mojega“

upućuje na obiteljsko zajedništvo i toplinu obiteljsko-

ga doma. Međutim, čovjeku današnjice odašilje još

jednu važnu poruku da u „ubrzanom ritmu života i

popunjenim rokovnicima“ nađe vremena za ono naj-

važnije – za osobni razgovor s Bogom.

Budući da budućnost čovječanstva ovisi o obitelji,

onda je potrebno da se svaki čovjek zauzme za obitelj-

ske vrednote i zahtjeve te da promiče rast obiteljskoga

zajedništva. Na osobit način nadbiskup Barišić poziva

sve ljude dobre volje da ljube obitelj tj. da se osigura

ozračje i sredina u kojoj će se brak i obitelj razvijati u

dobi, mudrosti i milosti. Također je potaknuo vjernike

da svakodnevno produbljuju obiteljski identitet, važ-

nost njezina poslanja te zahvalnost za Božju nazoč-

nost na koju se često zaboravlja u vremenu društvene

raslojenosti.

Nadbiskup je izrazio želju i nadu da vrijeme koje

je ispred nas bude vrijeme intenzivnije povezanosti i su-

radnje između nas ljudi i Boga darivatelja života i vre-

mena. Zaželio je da se ta suradnja očituje u svakodnev-

nim međuljudskim odnosima, planovima, u slobodi i

solidarnosti kroz dimenziju kršćanske odgovornosti da

bismo postali istinski nositelji Radosne vijesti.

Na kraju svete mise, koju je svojim pjevanjem uzve-

ličao katedralni zbor pod ravnanjem mo. Šime Marovi-

ća, nadbiskup se susreo i razgovarao s obiteljima.

MISA NA NOVU GODINU U KATEDRALIMISA NA NOVU GODINU U KATEDRALI

Godina u koju smo zakoračili, izazovna i puna

obećanja, nije prostor u koji se možemo zavući i mirno

stajati ili s natovarenim teretom koji vučemo iz „stare“

godine posrćući jedva čekati njezin završetak. Izmjena

godina traži promjenu u nama. Treba odbaciti teret i

predati ga Gospodinu koji će ga spremno uzeti. Oslo-

boditi se krivnje, straha, nemira, pogrješnih sebičnih

planova te izmiriti i izliječiti ranjene odnose, kazao je

splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći

misno slavlje na blagdan Marije Bogorodice 1. siječnja

u splitskoj katedrali Sv. Dujma. Slavlje je svojim pje-

vanjem uzveličao katedralni zbor pod ravnanjem mo.

don Šime Marovića.

Čestitajući Novu građansku godinu, blagdan Svete

Marije Bogorodice i Svjetski dan mira svim vjernicima

i svim ljudima dobre volje, nadbiskup je u propovijedi

iznio središnje misli iz Papine poruke za Svjetski dan

mira naslovljenu „Osoba, srce mira.“ „Sveti Otac svake

godine u svojoj poruci stavi pravi naglasak, čvrsto tlo i

„motku“ s kojom obitelj i cijela ljudska zajednica mogu

odskočiti prema pravim vrijednostima“, istaknuo je

mons. Barišić. Poštivanje osobe je uistinu čvrsti oslo-

nac za promicanje mira, a izgrađivanjem mira stva-



raju se pretpostavke za istinski cjeloviti humanizam

te se tako utire put k vedrijoj budućnosti za nove na-

raštaje.

Dijeleći s Papom brigu, za one koji najviše trpe

zbog nasilja, oružanih sukoba, siromaštva, raznih

oblika nepravdi, onih koji su prezreni u svom dosto-

janstvu i ponižavani, nadbiskup izražava nadu da će

svi ljudi shvatiti kako im je povjeren zadatak da sve

više ljube svijet i privode ga k sve većem savršenstvu,

obnavljajući ga u pravednosti i miru. Podsjetivši na

Augustinovu misao, koju i Sveti Otac u poruci donosi:

„Bog nas je stvorio bez nas, ali nas bez nas neće spasi-

ti“. Stoga su sva ljudska bića dužna njegovati svijest o

dvojakom vidu mira: dara i zadaće.

U tom je kontekstu nadbiskup Papinim riječima

naglasio kako mir zahtijeva da se jasno razgraniči što

jest a što nije dano čovjeku na raspolaganje. Pravo na

život i slobodno ispovijedanje vlastite vjere u Boga,

nije podložno ljudskoj samovolji. Također, od temelj-

ne je važnosti za izgradnju mira priznavanje temeljne

jednakosti među osobama, koja proizlazi iz njihova

vrhunaravnoga dostojanstva.

Splitsko-makarski nadbiskup naglasio je Papinu

misao da istinski i trajni mir pretpostavlja poštiva-

nje ljudskih prava, ali ona moraju biti ukorijenjena u

objektivne zahtjeve naravi koju je Stvoritelj dao čovjeku

te za sobom povlače odgovarajuće dužnosti.

Govoreći o poslanju Crkve nadbiskup je istaknuo

kako je svaki kršćanin pozvan biti neumorni mirotvo-

rac i odvažni branitelj dostojanstva osobe i njezinih

neotuđivih prava, a za to uzvišene razloge može pro-

naći u Kristu.

Na novom početku stavljeni smo pred nove život-

ne mogućnosti koje traže odluku. Neka nam „mir naš“,

onaj koji je Početak i Svršetak udijeli snagu novoga

započinjanja i spremnost za nastavak puta u miru koji

će biti ispunjen pouzdanjem u Božje vodstvo kakvo

je imala Kraljica mira, Bogorodica Marija, potaknuo

je nadbiskup svoje vjernike čestitavši im još jednom

Novu 2007. godinu.

SVETKOVINA BOGOJAVLJENJA U KATEDRALISVETKOVINA BOGOJAVLJENJA U KATEDRALI

U vremenu duhovne dezorijentiranosti i vjersko-

ga minimalizma Crkva pred nas stavlja blagdan Bo-

gojavljenja u kojemu nas Trojica kraljeva potiču na

hod kršćanske poniznosti i vjerske ustrajnosti te nas

poziva da se, kao i kraljevi, poklonimo Isusu Spasite-

lju svijeta predajući mu darove srca i uma, istaknuo

je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvo-

deći euharistijsko slavlje na svetkovinu Bogojavljenja

6. siječnja u splitskoj prvostolnici.

Nakon Evanđelja, po drevnom crkvenom običaju

na svetkovinu Bogojavljenja, otpjevan je svečani navje-

štaj svetkovanja Vazma i tijeka liturgijske godine.

Mudraci s Istoka, uputili su se iz daljine, kako bi

se, slijedeći svjetlo, poklonili Spasitelju. A oni što su

bili blizu bojeći se za svoju slobodu i moć nisu imali

snage pokloniti se, kazao je nadbiskup upitavši: koje su

to svjetlo Mudraci slijedili? Misteriozno znanje, steče-

no proučavanjem zvijezda, stavili su u službu traženja

i podređivanja Istini. Nisu se zadržali na površini puke

pragmatičnosti i koristoljublja nego su s ispravnom na-

kanom svjetlom svojega razuma slijedili tragove stvo-

renoga svijeta i našli smisao. Stoga je i današnja svetko-

vina na poseban način blagdan sviju onih koji svjetlom

razuma traže i nalaze Istinu, naglasio je splitsko-ma-

karski nadbiskup.

No, svjetlo razuma je prvo, nesigurno svjetlo, a

„datum“ u Objavi drugo, sigurno svjetlo koje trajno

upućuje u kuću Djeteta. Njegova kuća je Crkva i kad

se u njoj „privatizira“ Isus i kad ga se tumači kao fi lo-

zofa ili socijalnog reformatora, On boravi u njoj, rekao

je mons. Barišić. Crkva, kao novi Božji narod, kao treći

entitet sastavljen od najrazličitijih naroda, jedina može

ostvarivati i svjedočanski svijetom pronositi Božji

naum o spasenju, Božje otajstvo od vjekova planirano,

a u vremenu do punine u Isusu Kristu postupno ostva-

rivano. Stoga je Bogojavljenje blagdan Crkve i svih nje-

zinih ekumenskih i dijaloških nastojanja. Pozivajući na

tu svijest eklezijalnosti, nadbiskup je istaknuo kako bi

svaki kršćanin, osobito oni na odgovornim položajima,

trebali uskladiti svoj život i rad sa svjetlom Objave, jer

se u protivnom i oni nalaze na strani onih koji instru-

mentaliziraju ili neutraliziraju poruku spasenja.

Podsjetivši da na tom putu usklađivanja sa Svje-

tlom, mnogovrsna suprotstavljanja i ometanja oblijeću

i današnje mudrace, tražitelje istine i čitatelje znakova

vremena, nadbiskup ih je potaknuo na ustrajnost jer

„onaj koji traži i nalazi, razborit je i radostan“.

Osvrćući se na značaj svetkovine Bogojavljenja

kada Crkva slavi Bogoobjavu u Kristu svim narodima,

nadbiskup je istaknuo kako je to sveopći Božji plan -

radost svih naroda, različitih kultura i jezika, te pota-

knuo sve na sebedarje Bogu, hod prema tomu otajstvu

punine istine, na život djece svjetla i vođenje drugih

prema Kristu, istinskom svjetlu svijeta.

Na kraju blagdanskoga misnog slavlja, koje je svo-

jim pjevanjem uveličao katedralni zbor pod ravnanjem

mo. don Šime Marovića, mons. Barišić zaželio je rado-

stan i blagoslovljen Božić svim kršćanima koji ga po

julijanskome kalendaru slave sutra.



U povodu 30. obljetnice godine Hrvatskoga ve-

likog krsnog zavjeta u kojoj su na Gospinu otoku u

Solinu 1976. proslavljena jubilarna slavlja: Trina-

est stoljeća kršćanstva u Hrvata i Tisućita obljetnica

Gospina svetišta, koje je dala sagraditi kraljica Jelena,

Splitsko-makarska nadbiskupija u suradnji s biskupi-

jama Splitske metropolije priredila je 13. i 14. listopa-

da zajedničko molitveno slavlje u Gospinu prasvetištu

pod geslom Na živom izvoru.

U petak navečer 13. listopada održana je sveča-

na akademija, repriza jubilarne akademije iz 1976.

godine. U subotu, na dan spomen-slavlja, započela je

svečanost rano u jutro s mogućnošću sakramenta po-

mirenja, potom je uslijedila molitva Gospine krunice,

a zatim odjeci jubilarnih slavlja s dijelovima svečane

akademije.

Vrhunac proslave bio je u zajedničkomu euhari-

stijskom slavlju s obnovom krsnoga zavjeta, koje je

predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

Marin Barišić uz sudjelovanje biskupa Splitske me-

tropolije: hvarsko-bračko-viškoga biskupa Slobodana

Štanbuka, šibenskoga biskupa Ante Ivasa, dubrovač-

koga biskupa Želimira Puljića, kotorskoga biskupa

Ilije Janjića te umirovljenoga splitsko-makarskog

nadbiskupa Ante Jurića i 140 svećenika. Svečanost je

započela blagoslovom vode na Gospinu bunariću, ko-

jom je nadbiskup poškropio oko pet tisuća okupljenih

vjernika.

Govoreći o smislu spomen slavlja tridesete obljet-

nice Velikog jubileja nadbiskup ističe da to nije bijeg

u prošlost jer Isus Krist nije grob i arheologija, već

Život, Izvor i Rijeka života koja prati sva pokoljenja

(usp. ovdje, str. 22.).

Svoju je propovijed nadbiskup završio mislima i

pogledom uprtim prema budućim krizmanicima koji

će u 2007. godini primiti sakrament svete potvrde i

osobno potvrditi svoj krsni savez vjernosti Bogu, Cr-

kvi i bližnjima. „Dragi mladi prijatelji, vašim osobnim

izborom života, vi ste divno svjedočanstvo protiv ma-

lodušja, indiferentizma i beznađa u svojoj sredini. U

godini s posebnim pastoralnim naglaskom na sakra-

ment krizme želio bih da svi vi kroz župnu katehezu,

molitvu i nedjeljno euharistijsko slavlje otkrijete kako

je lijepo danas biti kršćanin“, poručio je nadbiskup

IZ ŽIVOTA SPLITSKO-MAKARSKE CRKVE

SPOMEN-SLAVLJE U SOLINUSPOMEN-SLAVLJE U SOLINU


Nadbiskupov ophod i blagoslov na spomen-slavlju


Marin Barišić te pozvao roditelje i kumove krizmani-

ka da kroz obiteljsku dnevnu molitvu i nedjeljno eu-

haristijsko slavlje obećaju vjernost Bogu, jer nedjeljno

slavlje drži kršćanina, a kršćanin drži nedjelju.

Potom je uslijedila obnova krsnih obećanja. Obi-

telj tj. roditelji Samardžija iz ruku nadbiskupa Ante

Jurića primili su svijeće te ih predali svojoj djeci u

znak krsnoga saveza s Bogom.

Nadbiskup Frane Franić otvorio je godinu Hrvat-

skoga velikog krsnog zavjeta, a jubilarnu je svečanost

1976. zaključio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić

svojom posvetnom molitvom Gospi velikoga zavjeta,

koju su sada u prigodi spomen slavlja izmolili bisku-

pi Splitske metropolije. Puk je, uz pratnju oko stotinu

pjevača mješovitoga zbora Kraljice Jelene pod ravna-

njem Mirka Mikelića, molitvenom pjesmom odgova-

rao: „Gospe Velikog zavjeta Sinu svome nas vodi“.

Na uočnicu spomen slavlja, u petak 13. listopa-

da upriličena je svečana akademija, repriza jubilarne

akademije iz 1976. godine. Kao i tada u crkvi Gospe

od zdravlja u Splitu, tako i danas u Gospinu prasve-

tištu, odjekivalo je odjednom svih trinaest stoljeća

u milozvučnoj glazbi i riječi, u uigranim koracima

djevojaka i mladića, u laganim zvucima tamburaško-

ga orkestra, krepkim tonovima i snažnim glasovima

četveroglasnoga muškog zbora. Sabrao se brojni puk

kako bi oživio sjećanja, poslušao i s izvođačima po-

novno zanosno i ponosno zapjevao: Hrvatski narode,

hvali Gospoda… (P. Ivanišić – P. Crnkovački). Potom

je četveroglasni zbor sa svojim solistima izveo kantatu

Nad Jelene grobom, kojom je pisac riječi Marko Stanić

utkao u prošlost i sadašnjost vjeru dugih naraštaja, a

skladatelj mo. Šime Marović glazbom protkao inti-

mnu dušu naše povijesti i sakralnoga ozračja Jelenina

groba. Kolo, arija i završna pjesma iz operete Narod

svetoga Petra (J. Fulgosi) upriličili su ljepotu narodne

duše, a nakon Zvona Gospe od Otoka (A. Škobalj – Š.

Marović) zazvonila su zvona sa zvonika crkve Gospe

od Otoka. Krasnoslov Teci Jadro, teci (A. Škobalj – Š.

Marović) opjevao je povijest Hrvata, a vapaj glasova

povijesti i sadašnjosti stopio se u ponosnom stihu:

„Krvlju natopljena, suzam zalivena, mila zemljo naša,

zemljo Hrvatska“!

U svečanoj su akademiji, koja se s pravom može

nazvati himna našoj kršćanskoj prošlosti, sudjelovali:

recitatori, tenor solo, četveroglasni muški zbor, dječ-

ji zbor i zbor mladih, sjemenišni tamburaški orke-

star Mosorska vila, mandolinski orkestar Ad libitum

i kulturno umjetničko društvo Salona. Za orguljama

je bila s. Mirta Škopljanac Mačina, a svime je ravnao

mo. don Šime Marović.

Nakon gromoglasnoga pljeska oduševljenoga

puka, riječ zahvale uputio je župnik Gospe od Otoka

don Vinko Sanader te je preko najmlađih izvođača iz

dječjega zbora maestru don Šimi Maroviću, nazvavši

ga „dušom akademije“ kako one 1976. tako i današnje,

u znak zahvalnosti darovao medaljon kraljice Jelene i

reljef crkve Gospe od Otoka.


OSNOVNE OBITELJSKE VRIJEDNOSTI OSNOVNE OBITELJSKE VRIJEDNOSTI

U organizaciji Hrvatske salezijanske provincije,

Povjerenstva za pastoral mladih, u Splitu je 14. i 15.

listopada na nacionalnoj razini održan susret mladih

na temu Založimo se za obitelj, kolijevku života i ljuba-

vi, prvotno mjesto očovječenja.

Domaćin susreta bila je salezijanska zajednica na

Kmanu, a sudjelovalo je oko 350 mladih, srednjoško-

laca i manji broj studenata iz Zagreba (nekoliko sale-

zijanskih župa), Rijeke, Žepča, Mokošice te domaćini

iz Splita. Većina sudionika bila je smještena u pasto-

ralnomu centru Ivan Pavao II. i po obiteljima, a ostali

u hotelu „Medena“.

Program je započeo u subotu 14. listopada oku-

pljanjem u OŠ „Plokite“. Pozdravnu je riječ mladima

uputila Mirjana Vučica, vjeroučiteljica i salezijanska

suradnica, uputivši ih u susret kratkim napomenama.

U ime salezijanskih suradnika, animatora i sve-

ćenika, dobrodošlicu je iskazao don Ante Vasilj kao

domaćin susreta i pozvao mlade da još življe i snaž-

nije žive svoje mladenaštvo i tako oplemenjuju mjesto

odakle su došli. Ovi susreti imaju zadaću pokretati

stvaralaštvo u svijetu i omogućiti da doživljeno bo-

gatstvo sudionici podijele jedni s drugima i sa svima

koje u svom životu susreću.

Mladima se obratio i povjerenik za pastoral mla-

dih Salezijanske zajednice don Pejo Orkić, koji je svo-

jim dinamičnim pristupom podržavao vedro ozračje

tijekom čitavoga susreta. Poseban uvod u program

dali su, kao domaćini, salezijanski animatori s Kma-

na svojim nastupom koji su nazvali „Uvodno zagrija-

vanje“. Nadahnutim scenskim umijećem, u kojem se

isticao smisao za humor i plesna razigranost, praćena

poticajnom glazbom, izazvali su uzvike oduševljenja i

višestruk pljesak odobravanja svih nazočnih.

Uskoro je svih 350 mladih pokazalo svu svoju

poletnost izvodeći „banseve“, zajedničke plesove koji

objedinjuju različite plesne korake i pokrete, a nastaju

širom Europe kao motivacijski uvodi u susrete i oči-

tuju radost zajedništva.


Udruga „Ivan Pavao II. Split“ u povodu svojega

prvog rođendana darovala je u znak zahvalnosti split-

skom Nadbiskupskom sjemeništu sliku Božansko-

ga milosrđa, koju je u utorak 17. listopada nakon sv.

mise u sjemenišnoj kapeli blagoslovio dr. don Mladen

Parlov, ravnatelj Sjemeništa i docent na Katoličkom

bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Susret je započeo molitvom krunice Božanskoga

milosrđa, a predvodili su je članovi Udruge. Misno

slavlje, u prepunoj kapeli, služio je don Mladen Par-

lov, koji je potom održao kratak nagovor o Božan-

skom milosrđu, s. Mariji Faustini Kowalskoj i slici

Milosrdnoga Isusa.

Zašto Faustina i vizije?! – upitao se don Mla-

den nakon što je prije nekoliko godina pročitao nje-

zin „Duhovni dnevnik“, biser duhovnosti. Odgovor

je pronašao u knjizi pape Ivana Pavla II. „Sjećanje i

identitet“, u kojoj papa, istaknuo je don Mladen, na

pitanje: ima li granica zlu? – odgovara Faustininim

vizijama: Granica zlu je Božansko milosrđe; Božansko

milosrđe postavlja granicu zlu.

Sliku Božanskoga milosrđa Udruga je poklonila

Sjemeništu u znak zahvalnosti na susretljivost i po-

moći radu Udruge, ali i sa svrhom da se u Splitsko-

makarskoj nadbiskupiji proširi pobožnost Božanskom

milosrđu kojemu je jedan od glavnih promicatelja

bio papa Ivan Pavao II., kazao je predsjednik Udruge

Mate Bosnić te najavio iduće susrete Udruge u novim

prostorijama na Mertojaku.

Udrugu Ivan Pavao II. Split osnovala je 13. listo-

pada 2005. skupina vjernika laika, obiteljskih ljudi ra-

zličitih zanimanja, a njezini su prvotni ciljevi očuva-

nje moralnih vrjednota, širenja vjerske kulture i civi-

lizacije ljubavi, potpomaganje potrebnih, siromašnih

i potlačenih. Imajući u vidu okolnosti u kojima živi

veliki broj građana, svoju aktivnost započeli su usta-

novljenjem zaklade za pomoć srednjoškolcima i stu-

dentima slabijega imovinskog stanja, koji imaju pre-

bivalište na području Splitsko-dalmatinske županije.

PRVI ROĐENDAN UDRUGE „IVAN PAVAO II. SPLIT“PRVI ROĐENDAN UDRUGE „IVAN PAVAO II. SPLIT“


Kao središte prvoga dijela programa prikazana je

prezentacija nove pobudnice o obitelji Vrhovnoga po-

glavarstva salezijanske družbe „Obitelj, kolijevka živo-

ta i ljubavi, prvotno mjesto očovječenja“, u trajanju od

25 minuta. U obliku kratkoga fi lma na dojmljiv i poti-

cajan način izmjenjivale su se riječi pobudnice sa sli-

kama obiteljskoga zajedništva kao i života i rada don

Bosca. Objavljivanje pobudnice podudara se s dvije

obljetnice: 25 godina enciklike „Familiaris consortio“

(Obiteljska zajednica) i 150 godina smrti don Boscove

majke Margarite. Kao odgajateljica imala je izvanre-

dan osjećaj za majčinsku odgovornost i u svojoj sredi-

ni razvijala osjećaj uvijek prisutnog Boga ljubavi. Ži-

vot u oratoriju opisan je kao „siromašan sredstvima, a

bogat snovima“. Upravo u ostvarenju posve redovitih

poslova - ustrajno i s ljubavlju - vidimo „oratorijansku

obitelj“. Naglasci koji obilježavaju salezijanski stil slu-

ženja upravo su majčinski, odgovorni, nadahnjujući,

uzorni, suradnički...

Ovo je humus iz kojega izrasta salezijanski duh

- naći ambijent što sličniji obiteljskoj kući. Srce je

salezijanske karizme „obiteljski duh“, uz koji je usko

vezano obrazovanje i edukacija mladih. U pobudnici

je naglašena zadaća obitelji, koja je kao domaća Cr-

kva pozvana naviještati Evanđelje života: ljudski život

je darovani dar koji treba dalje darivati. Dar sebe za

druge je ono što nas povezuje u vjernom i velikoduš-

nom služenju za mlade. Na samom kraju pobudnice

donesene su pastoralne sugestije: u okviru itinerarija

razvijati odgoj mladih (osobito u pogledu na cjeloviti

spolni odgoj), konkretni tečajevi formacije za kršćan-

ski brak, pomoć mladim bračnim parovima, praće-

nje obitelji, osnivanje udruženja roditelja, pokretanje

inicijative animiranja skupina Pokreta salezijanske

mladeži. Sadržaj pobudnice prati misao vodilja Ivana

Pavla II. „Obitelji, vjeruj u ono što jesi!“ kao i izjave o

obitelji u današnjem društvu pape Benedikta XVI.

Drugi dio programa odvijao se u 17 radionica koje

su vodili salezijanski suradnici, animatori i vjeroučite-

lji na temu „Ja i obitelj“, u trajanju od 2 sata. Nakon

upoznavanja, slijedio je razgovor i dijeljenje iskustava

mladih. Istaknute su vrednote obitelji koje su zatim

zapisane na svojevrsne „cigle“ kojima su mladi kasnije

gradili kuću – obitelj. U večernjem su se dijelu pro-

grama zajednice predstavile jedne drugima, u kratkim

scenskim oblicima, pokazujući na taj način svoju kre-

ativnost i otvorenost susretu.

Nedjeljni program započeo je iznošenjem rezul-

tata rada svake radionica, a potom je slijedilo svjedo-

čanstvo jednoga bračnog para o svome življenju obi-

teljskih vrednota.

Dvodnevni susret u salezijanskom duhu završio je

euharistijskim slavljem koje je predslavio provincijal

don Ivan Marijanović.

D. Škare


Za prošlu su školsku godinu prikupili sredstva do-

statna za redovno isplaćivanje 11 srednjoškolskih i 9

studentskih izdataka u ukupnom iznosu od 75.000,00

kn. Također, prigodom božićnih blagdana Udruga je

darovala Caritasu župe sv. Ante u Kninu hranu u vri-

jednosti od 25.000,00 kn.

Želja im je povećati broj stipendiranih đaka i

studenata te započeti s drugim djelatnostima kao što

su organiziranje predavanja, ustanovljenje kulturno-

ga centra s čitaonicom, knjižnicom itd.

Udruga, koja trenutno broji oko 60 članova, po-

ziva sve one koji mogu pomoći savjetom, molitvom,

zauzetošću ili materijalno da se pridruže kao surad-

nici ili dobrotvori. Na web stranici www.ivanpavao-

drugi-split.hr mogu se dobiti opširnije obavijesti.

FRANJEVAČKA KARIZMA U DRUŠTVENIM PROMJENAMAFRANJEVAČKA KARIZMA U DRUŠTVENIM PROMJENAMA

U Baškoj Vodi, u organizaciji Vijeća hrvatskih

franjevačkih zajednica prigodom 800. obljetnice fra-

njevačke karizme, od 18. do 21. listopada održano je

savjetovanje pod nazivom „Gospodine, što hoćeš da

učinim? – Franjevci i franjevke u društvenim promje-

nama“. U trogodišnjoj radnoj pripremi proslave 800.

obljetnice franjevačke karizme, koja se obilježava na

pastoralnoj i slavljeničkoj razini, zastupljene su tri

teme: vjerodostojno bratstvo, zajedničko traganje za

istinom i povjerenje u život.

Nastupno predavanje Crkva i mediji održao je

mr. Ivica Šola, istaknuvši moguće izlaze iz kaosa koji

danas vlada u medijskom sučeljavanju: Crkva mora

razvijati vlastite medije, upoznavati nutarnju logiku

medija i korektno educirati kadrove koji će djelovati u

medijima u ime Crkve, kao i one medijske djelatnike

koji nisu religijski pismeni.

Drugoga dana savjetovanja održana su tri preda-

vanja: Promjene identiteta u procesima globalizacije

(dr. Inga Tomić-Koludrović), Franjevci, franjevke i

mirotvorstvo (fra Ivan Šarčević) i Franjevački svjetovni

red i FRAMA: očekivanja i poslanje (mr. Antica Če-

pulić). Dr. Inga Tomić-Koludrović, s Odsjeka za so-

ciologiju Filozofskog fakulteta u Zadru, govorila je o

procesu globalizacije, postkolonijalnomu društvu i

hrvatskomu identitetu. U raspravi nakon predavanja

naglasila je ulogu franjevaca u ovim procesima, a to je

prvenstveno biti blizu svakoj osobi ljudskom gestom

koja priznaje drugoga i potvrđuje ga u njegovu do-

stojanstvu. Franjevci također trebaju biti prepoznati u

svojoj intelektualnoj ulozi, koja anticipira događaje i

drukčijim pristupom pridonosi rješavanju problema.

Fra Ivan Šarčević, urednik izdavačke kuće „Svjetlo

riječi“ iz Sarajeva, u prvom dijelu predavanja Franjevci,

franjevke i mirotvorstvo dao je pregled nekih specifi č-

nosti franjevačkoga poslanja, kao što su blizina čovjeku

i izgradnja kulture mira koja na poseban način uklju-

čuje poslanje u konfl iktima i otvorenost dijalogu. Dvije

važne i poželjne oznake franjevaca i franjevki u današ-

njem svijetu trebale bi biti: jednostavnost života i isti-

noljubivost u komunikaciji u vremenu pluralizma.

Tema trećega predavanja bili su Franjevački svje-

tovni red i FRAMA u kontekstu očekivanja i poslanja.

Mr. Antica Čepulić, profesorica grčkoga i latinskoga

jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagre-

bu i članica Međunarodnog vijeća FSR, predočila je

glavne smjernice Pravila i generalnih konstitucija Fra-

njevačkoga svjetovnog reda, oslanjajući se pritom na

koncilske dokumente Gaudium et spes i Apostolicam

actuositatem. Naglasila je kako su bitne oznake FSR

upravo svjetovnost, jedinstvo i autonomija. U okviru

rasprave, duhovni asistent FRAME fra Milan Krišto

izložio je glavne zadaće koje se pred franjevačku obi-

telj postavljaju u odnosu na preustroj strukture FSR i

FRAME te pojasnio izvor pojedinih poteškoća koje se

pritom javljaju. Lovro Sučić, nacionalni predsjednik

FRAME za Hrvatsku, osvrnuo se na problem duhov-

ne asistencije pozivajući sudionike na iščitavanje do-

kumenata vezanih uz ovu temu.

Trećega dana savjetovanja održana su tri preda-

vanja: „Hrvatska i Bosna i Hercegovina između glo-



balizacije i Europe“ (dr. Neven Šimac), „Prezentacija

rada Franjevačkog instituta za kulturu mira“ (fra Bože

Vuleta) i „Franjevački institut za kulturu mira i suvre-

mene crkveno-društveno-političke prilike“ (fra Špiro

Marasović). Dr. Neven Šimac prikazao je tranzicijske

dileme s kojima se susreću Hrvatska i Bosna i Herce-

govina: napast neutralnosti i izolacije, izazovi i zamke

globalizacije te percepcija europskih integracija. Svo-

jim poznavanjem aktualnih svjetskih prilika te izno-

šenjem iscrpnih podataka i analiza predavač je pota-

knuo vrlo dinamičnu raspravu u kojoj su sudionici

imali priliku produbiti svoje razumijevanje svjetskih

društveno-političkih procesa i sagledati svoju ulogu u

širem kontekstu društvenih promjena.

U prigodi 10. obljetnice postojanja predstavljen je

rad Franjevačkoga instituta za kulturu mira, od njego-

va osnutka 1996. godine do danas. Ravnatelj Instituta

fra Bože Vuleta sudionike je podsjetio na sve projekte

i djelatnosti ostvarene na tragu specifi čnosti rada In-

stituta: izgradnji kulture mira i skrbi za sve stvoreno.

Svojim je djelovanjem Institut približio, franjevačkoj

obitelji kao i široj javnosti, temeljne sadržaje kariz-

me sv. Franje u našim suvremenim prilikama i na

suvremen način. Doprinos defi citarnim područjima

literature Institut je dao svojim brojnim izdanjima,

koja se koriste u znanstvenim krugovima (zbornici),

među studentima (u izradi seminarskih i diplomskih

radova), u osnovnim i srednjim školama kao i u žu-

pnoj katehezi (priručnici), na seminarima različitih

udruga i skupina te u radu s Franjevačkom mladeži.

U predavanju „Franjevački institut za kulturu mira i

suvremene crkveno-društveno-političke prilike“ fra

Špiro Marasović, profesor na KBF-u u Splitu, postavio

je djelovanje Instituta u širi društveni kontekst, nagla-

sivši da ono dokazuje ozbiljno uzimanje kako svoje

katoličke crkvenosti, tako i svoje franjevačke karizme,

a također i ispravno shvaćeno domoljublje. Svojim

pristupom problematici mira i okoliša Institut poka-

zuje kako bi danas trebalo biti uvjerljivo i učinkovito

prisutan u društvu, kao i vjerno odgovarati zahtjevi-

ma koji proizlaze iz društvenoga nauka Crkve.

Savjetovanje je zaključeno plenarnom raspravom,

u kojoj su sudionici nastojali doprinosom vrsnih pre-

davača produbiti shvaćanje vlastite uloge u aktualnim

društvenim promjenama, suočeni sa zahtjevima koja

otvaraju svu dinamiku pitanja „Gospodine, što hoćeš

da učinim?“.

D. Škare

KLIŠKI USKOCI KOD NADBISKUPA BARIŠIĆAKLIŠKI USKOCI KOD NADBISKUPA BARIŠIĆA

U povodu obilježavanja 470. obljetnice smrti

kliškoga junaka Petra Kružića i svečanosti koja će se

upriličiti na Trsatu 11. ožujka 2007., članovi udruge

Povijesne postrojbe kliških uskoka s kliškim župnikom

don Miroslavom Šestanom susreli su se u petak 20.

listopada sa splitsko-makarskim nadbiskupom Mari-

nom Barišićem i njegovim suradnicima u zgradi Or-

dinarijata u Splitu.

Glavna se proslava priređuje na Trsatu, jer u zapi-

sima posvećenim svetištu Gospe Trsatske i samostanu

na Trsatu u Rijeci ime Petra Kružića zauzima ista-

knuto mjesto, koji ne samo što je tamo ukopan, već je

izgradio izrazito dobre odnose očitovane u zadužbin-

sko-zavjetničkoj blagonaklonosti prema tamošnjem

svetištu i njegovu svećeništvu, kazao je predsjednik

Udruge Damir Žura te izrazio želju da se ta svečanost

podigne na nacionalnu razinu.

Napravljeni su prvi koraci u obnovi povijesnih

veza sa Senjom, svećenstvom u svetištu Majke Božje

Trsatske, s tijelima Vlade RH, Splitsko-dalmatinskom

županijom, različitim razinama Turističke zajednice,

lokalnom samoupravom, ostalim domicilnim kultur-

nim udrugama i Viteškim alkarskim društvom iz Si-

nja. Ali središnji je cilj, istaknuo je predsjednik Žura,

vezati se uz Crkvu i instituciju poput Petra Kružića. U

tom je svjetlu izrazio nadu da će u svečanosti sudjelo-

vati mjesni ordinariji Crkve u Hrvata.

Obljetnica će se u raznim prigodnim programima

obilježavati kroz cijelu iduću godinu, a pokrovitelj je

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.

Udruga je osnovana prije godinu dana. Inicijati-

va je potekla od dragovoljaca i invalida Domovinskog

rata iz redova 4. brigade Hrvatske vojske, a tvore je i

povjesničari, umjetnici, kolekcionari vrijednih etno-

grafskih zbirki te slični profi li stručnjaka i entuzijasta.

„Svrha programa udruge je njegovanje kulturne ba-

štine, odnosno etnobaštine, revitalizacija i uzdizanje

baštinjenih vrijednosti, obnavljanje svijesti o potrebi

učvršćivanja u bližoj prošlosti zapostavljenoga iden-

titeta kliškoga puka“, istaknuo je Žura, dodavši da će

to činiti i preko izvorne odore kliških uskoka, koja je

u izradi, a o čijem su izgledu ostali tek neki spisi i za-

nimljivi crteži. Također je u izradi i zastava koja će s

jedne strane imati grb Petra Kružića, a s druge orla.

Udruga planira u ljeto 2007. organizirati zahtjevnu

izložbu etno blaga u Klisu, koja bi potom, ostvare li

se preduvjeti, mogla u jednom od potencijalnih izlož-

benih prostora prerasti u stalni postav etnografskoga

muzeja.



Istaknuto je da bi i za hrvatsku povijest bilo vri-

jedno istražiti i u vatikanskoj knjižnici pronaći pisma,

njih 20-ak, koje je Kružić slao papama. Naime, kliški

knez i kapetan Petar Kružić sve do pogibije 1537. s

uskocima je desetljećima junački branio Klis, domo-

vinu i kršćansku civilizaciju od Turaka. Klis je odmah

po doseljenju Hrvata u te krajeve bio jednim od sre-

dišta hrvatske države i sjedište onodobnih hrvatskih

knezova. Odlučujuća uloga Tvrđave i njezinih brani-

telja bila je i razlogom što su Petru Kružiću i njegovim

ratnicima tijekom duge obrane izravno pomagali i

pape Hadrijan VI., Leon X., Klement VII. i Pavao III.

Starodrevni Klis i njegova Tvrđava, danas jedno

od najljepših očuvanih tvrđavskih zdanja na hrvat-

skom tlu, još se uvijek spominju slavne epopeje kr-

vavih događanja kad su Turci na prijevaru zarobili

Kružića i odrubili mu glavu. Povijesna faktografi ja

podsjeća kako je njegovu glavu za 100 dukata otkupi-

la njegova sestra Jelena, prenijela je na Trsat u crkvu

BDM i tamo je na posebnom mjestu u unutrašnjosti

crkvenoga zdanja, zajedno s prethodno prenesenim

tijelom, dala ukopati.

Razgovaralo se i o važnosti arheoloških istraži-

vanja kada su nedavno, prigodom obnavljanja crkve

svetoga Vida na Klisu, otkriveni temelji Trpimirove

kapele i važni povijesni nalazi, među kojima se po-

sebno ističe kameni natpis na kojem stoji: ...SLAVA

REGINA, što se očito odnosi na hrvatsku kraljicu, za-

pravo ženu kneza Trpimira, koji je i sam u franačkim

dokumentima nazvan rex, kralj.

Nadbiskup Barišić podržao je pothvate Udruge,

jer obogaćuju kulturnu baštinu i pomažu sačuvati

svijest i povijest, upozorio je da se ne smiju privati-

zirati, nego da budu zajednički te je izrazio nadu da

će u procesiji na blagdan sv. Dujma 2007. biti i kliški

uskoci u svojim odorama.

NADBISKUP PRIMIO ČLANOVE DRUŽBE EVANĐEOSKOGA NADBISKUP PRIMIO ČLANOVE DRUŽBE EVANĐEOSKOGA ŽIVOTA SRCA ISUSOVAŽIVOTA SRCA ISUSOVA

Članovi Družbe evanđeoskoga života Srca Isusova

(Grupa Evanđelje i Poslanje) pod vodstvom don Mla-

dena Karađole, delegata grupacije Cor unum, tj. Jedno

srce i tajnika Svjetske konferencije religije za mir, po-

sjetili su u subotu 21. listopada splitsko-makarskoga

nadbiskupa Marina Barišića, u Ordinarijatu u Splitu.

U ugodnomu razgovoru nadbiskup Marin Barišić

i gospođa Claire Kechich, generalna asistentica „Grupe

Evanđelje i Poslanje“ (za Aziju, Afriku i južnu Europu)

razmijenili su iskustva i mišljenja o francuskim pisci-

ma, duhovnosti u francuskoj uljudbi te o kršćanskoj

prepoznatljivost u današnjem vremenu. Nadbiskup je

istaknuo nekoliko francuskih duhovnih pisaca, čije je

duhovne vježbe rado čitao. Nadalje je upozorio na opa-

snost sadašnjega doba da se svjetovnjaci klerikaliziraju

i zatvore u sakristije, a klerici laiciziraju. Tada, nagla-

šava nadbiskup, svi gube, oni sami i oni kojima su po-

slani, ne ostvaruju ono za što su stvoreni. Opasnost je

da pobjegnemo iz svijeta i nađemo se na nekom otoku

gdje bismo se osjećali spašeni. Gospođa Claire Kechich

se s tim složila te je istaknula da su grupacije svjesne

te zamke i da je izbjegavaju zajedničkim djelovanjem

svećenika i laika. Potom je naglasila ignacijansku du-

hovnost i poslanje djelovanja u svijetu.

Povijesti Družbe ukratko je iznio don Mladen

Karađole. Svjetovni institut Srca Isusova instituciona-

lizirana je karizma isusovca o. Pierrea de Clorivièrea

i njegovih devetorice istomišljenika. Godine 1791.

osnovao je zajednicu svećenika i laika, koji ostaju u

svijetu, ali se polaganjem triju uobičajenih zavjeta: či-

stoće, siromaštva i poslušnosti, obvezuju na radikalno

življenje evanđelja.

Papa Pio XII. priznao je 2. veljače 1952. Družbu

Srca Isusova kao svjetovni svećenički institut. Laici,

muževi i žene, uklapaju se u njega od 1972. god., a od

Glavne skupštine u Strasbourgu 1990. pripadaju mu

potpuno.

Na ustavnoj skupštini u Lyon-u 1996. razvrstao se

taj Institut u četiri zajednice posvećenoga života koje

sačinjavaju jednu dobro povezanu duhovnu obitelj:

Institut svećenika Srca Isusova, Svjetovni institut za

muškarce, Svjetovni institut za žene i Družba evan-

đeoskog života Srca Isusova (Grupa Evanđelje i Posla-

nje). Sve zajednice osim Družbe traže da članovi budu

u celibatu. Papa Ivan Pavao II. Družbu je 2002. god.

stavio pod svoju jurisdikciju (iuris pontifi calis). Obi-

telj se sada naziva: Cor unum, tj. Jedno srce, okuplja

svećenike i laike, a središte joj je u Parizu.

U Hrvatskoj imaju dvije grupe Družbe, u Zagrebu i

u Splitu. Grupu u Splitu osnovao je prije 12 godina don

Mladen Karađole, a broji osam članova. Cilj je slijediti

Isusa po isusovačkoj duhovnosti, živjeti u svijetu i raditi

na njegovoj preobrazbi, kazao je don Mladen. Pod vod-

stvom su isusovaca na Manušu u Splitu. Sastaju se jed-

nom mjesečno, obrađuju se evanđeoske teme i rade na

rješavanju konkretnih poteškoća iz životnoga iskustva.

Nadbiskup Marin Barišić potaknuo ih je da strplji-

vo skupljaju iskustvo i krče putove, da budu ispunjeni

misionarskim duhom i otvoreni novim članovima te

da im u središtu bude molitva.



STUDIO RADIO MARIJA I U SPLITUSTUDIO RADIO MARIJA I U SPLITU

U prostorima oratorija crkve sv. Filipa Nerija u

Splitu (Poljana Grgura Ninskog 6, u blizini katedrale

sv. Dujma) otvorio se novi studio Radio Marija. U toj

je prigodi splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić

u subotu 21. listopada, u spomenutoj crkvi, slavio sv.

misu za slušatelje Radio Marije uz izravni prijenos.

Nakon mise nadbiskup je blagoslovio novi studio te

se kao prvi gost u studiju obratio slušateljima Radio

Marije.

Na svoj način ovo je pohod Blažene Djevice Ma-

rije našem gradu u njezinu mjesecu listopadu i nje-

zinu subotnjem danu, kazao je nadbiskup na počet-

ku misnoga slavlja. U svjetlu evanđeoskoga ulomka,

koji govori o Marijinu pohođenju rodici Elizabeti,

nadbiskup je u propovijedi naglasio da „ovaj današ-

nji događaj treba biti prepoznatljivi odjek biblijskoga

događaja“. Danas smo ispunjeni, zagušeni obavijesti-

ma i u tom mnoštvu vijesti čovjek se teško snalazi i

počesto ne može razaznati koja je bitnija, a još teže

otkriva onu najvažniju iz koje se sve druge vrednu-

ju i mogu vrednovati. Blažena Djevica Marija najbo-

lje je odgovorila na vijest, koja joj je bila upućena, ne

hladnom informacijom koja ostaje samo informacija

nego toplim i poniznim „da“, radosnom viješću koja

je najprije dubinski zahvatila njezin život, a onda je

ona nosila i donosila svim potrebnima, istaknuo je

nadbiskup Barišić.

Ona je mogla zatvoriti tu informaciju ili je poslati

„SMS“-om, ali nije, nego je postala nositelj „onoga“

koji čini čovjeka velikim. Marija je mogla sebe isticati

i pokazivati, kazao je nadbiskup, ali nije, nego je otvo-

rila prostor Gospodinu, kako u svom tako i u životima

onih koje je susretala te je tako postala sredstvo Božje

veličine i slave Očeve.

Nadbiskup je podsjetio kako mi često drugima

umjesto sebe pošaljemo dar i tako se udaljavamo od

njih, a Marija se ispunila Božjom milošću i sebe uči-

nila darom drugima. Nadalje, počesto nam teže pada

uspjeh drugoga, nego vlastita patnja, a Marija je i jed-

no i drugo nadilazila te je vlastitu patnju, poput svoga

Sina, upotrijebila na radost i uspjeh drugih.

Marijin je ovo pohod našem gradu Splitu, ali ne

za jedan dan, nego za boravak. Ona nas želi povezati

sa sobom i međusobno, kako bismo bili radosna vi-

jest braći i sestrama, što vjerujem, Radio Marija, već

čini, zaključio je svoju propovijed nadbiskup Marin

Barišić.

Na kraju misnoga slavlja svoju riječ zahvale u ime

svih djelatnika Radio Marije uputio je p. Stjepan Fridl,

glavni urednik Radio Marije. „Četiri smo godine če-

kali ovaj trenutak da bismo u južnoj metropoliji mogli

nesmetano prenositi Božju i Marijinu poruku“, kazao

je pater i dodao: jedna je postaja Radio Marije, hrvat-

ska Radio Marija koja pripada velikoj obitelji svijeta

te putem satelita odašilje poruku Evanđelja u naše

srce. Radio Marija je osebujna i jednostavna stvar na

području sredstava društvenih priopćavanja, projekt

koji nisu stvorili ljudi nego ga je prije 23 godine Božja

mudrost osmislila i pokrenula na sjeveru Italije, ista-

knuo je p. Fridl. U mnogo čemu se razlikuje od drugih

radio postaja, naviješta obraćenje, želi čovjeka iz tame

izvući na svjetlo, unositi nadu i radost u čovjekovo

srce. U središtu cjelovitoga programa je molitva. Svr-

ha koju želi postići Radio Marija, je ona koju je papa

Ivan Pavao II. 1994. uputio slušateljima Radio Marije:

da budu istinski navjestitelji Radosne vijesti one koja

stvara, naviješta istinu i ljubav, a to će učiniti ako budu

vjerni svjedoci Evanđelja. Radio Marija ima 115 su-

radnika od kojih je 82 doktora znanosti. Prije 6 go-

dina bilo je 30 postaja Radio Marije u svijetu, a danas

ih je 60. Cilj je doći svugdje gdje čovjek traži istinu jer

Marija želi svima donijeti Isusa.

Na kraju je p. Stjepan Fridl zahvalio dr. don Josi-

pu Mužiću i njegovim suradnicima za prostor novo-

ga studija i sve što su učinili za ovaj pothvat te svima

koji su u njemu sudjelovali duhovno i materijalno, a

osobito nadbiskupu Marinu Barišiću koji se svesrd-

no odazvao i podržao projekt. „Naš rad, vrata studija

diljem Hrvatske uvijek su Vam otvorena i mikrofoni

na raspolaganju. Željeli bismo da studio u Splitu bude

na službi Crkvi, duhovnoj obnovi ove Nadbiskupije i

cijele Domovine,“ poručio je p. Fridl, a potom je na

oduševljenje mnogobrojnoga puka predstavio djelat-

nike Radio Marije, koji su s još oko pedesetak slušate-

lja stigli iz Zagreba.


Nadbiskup - prvi gost Radio Marije u splitskom studiju


XII. MEĐUNARODNI TEOLOŠKI SIMPOZIJ KBF-A U SPLITUXII. MEĐUNARODNI TEOLOŠKI SIMPOZIJ KBF-A U SPLITU

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu

priredio je 26. i 27. listopada u Splitu XII. međuna-

rodni teološki simpozij „Objava, objave i ukazanja“.

Predavanja su održali ugledni predavači iz Njemačke,

Italije, Austrije, Bosne i Hercegovine te iz Hrvatske.

Skup je, u velikoj dvorani fakulteta, otvorio dekan

prof. dr. Marinko Vidović, istaknuvši da je o aktualnoj

problematici najbolje progovorio pisac poslanice He-

brejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govora-

še ocima po prorocima“. Tu je sažetak svega onoga što

mi možemo iskustveno i promišljajući reći o objavi,

jer ona je prije svega kako defi nira Drugi vatikanski

sabor, Božje samopriopćenje čovjeku, a ne komunici-

ranje sadržaja tj. nekih istina, koje nam Bog o sebi go-

vori. Bitna je novost biblijske objave da je objava traj-

na interakcija osobe s osobom, tj. Boga s čovjekom,

a u toj interakciji ima mnogo toga nepredvidivoga te

vremenski i povijesno uvjetovanog, što će simpozij

osvijetliti istaknuo je prof. Vidović.

Potom je riječ pozdrava uputio splitsko-makarski

nadbiskup i veliki kancelar KBF-a u Splitu mons. Ma-

rin Barišić. Polazeći od Dei Verbuma, istaknuo je da je

objava poziv, a ljudski život i vjera odgovor na Božji

govor. U tom svjetlu ova je tematika važna i stoga što

pomaže osvijetliti identitet, pridonosi dijalogu s dru-

gim religijama te pojašnjava odnos razuma i objave,

kazao je nadbiskup Barišić te dodao da nam se s obja-

vom trajno „hrvati“, jer je Bog ostao skriven u objav-

ljivanju i objavljen je u skrovitosti.

Danas vlada velika suzdržanost u odnosu na isku-

stvo objave i istodobno povijesno predana objava

uživa istaknuto značenje, naglasio je prof. dr. Heino

Sonnemans iz Bonna, koji je održao izlaganje „Objava

u međureligijskom dijalogu“. Govoreći o tri modela

shvaćanja objave: epifanijskome, kognitivnom i Bož-

jem samoočitovanju, istaknuo je da se oni ne isključu-

ju nego su međusobno povezani jer objava je iskustvo

Božje povijesno djelotvorne spasenjske prisutnosti

(epifanijsko), spoznaja spasenjskih istina (kognitivno)

i Božje samoočitovanje, gdje Bog ne priopćava nešto

o sebi, nego priopćava i dariva ljudima samoga sebe u

Isusu Kristu. U Božjem samoočitovanju objava ozna-

čava sveukupnu spasenjsku zbilju na koju se odnosi

kršćanska vjera, objava se teocentrično radikalizira te

se shvaća kao communio i sudioništvo, osobno zajed-

ništvo i ljudski udio u božanskim dobrima. Potom je

prof. Sonnemans pokušao razjasniti kako mogu oni

koji nisu živjeli i ne žive u tradiciji židovsko-kršćanske

povijesti spasenja postići cilj svih ljudi, zajedništvo s

Bogom; kako se ono što se u svim religijama nalazi

kao „istinito i dobro“ može smatrati objavom i je li

se i koja iskustva Boga u kršćanstvu mogu smatrati

iskustvima milosti i time Božjega samoočitovanja na-

kon završetka javne objave. Krenuo je od Rahnerova

„nadnaravnoga egzistencijala“, koji je u teologiji našao

svoje povijesno mjesto za opću mogućnost spasenja.

Transcendentno Božje samoočitovanje na način po-

nude, koje prethodi svakoj osobnoj odluci, povijesno

se i kategorijalno tumači u religijama, ali ne samo u

njima. Povijest čovječanstva, povijest spasenja i povi-

jest objave su koegzistentne. Ono što je u religijama

konkretno istinito i sveto, kršćani mogu mjeriti samo

prema događaju Krista. Ondje gdje ljubav postaje

konkretnom, kršćanin može spoznati Boga, koji je

ljubav, istaknuo je prof. Sonnemans. Objava kao Bož-

je samoočitovanje u Kristu na konačni i savršen način

ne treba i ne smije isključivati druge oblike objave:

objavu kao epifaniju spasenja/Božanskoga i objavu

kao mudrost/nauk/naputke, jer i to su Božja samoo-

čitovanja koja mogu otvoriti razgovor s drugim reli-

gijama. Nadalje, ono što religije posreduju od Boga je

ponuđeno, pa onda k njemu trebaju i voditi. Ipak, da

u religijama nije sve na isti način istinito i sveto te da

u njima nisu ponuđeni jednako vrijedni putovi prema

spasenju, to se da razjasniti jedino na temelju kršćan-

skih kriterija uzimajući u obzir istodobno različite

pretenzije na istinu, istaknuo je prof. Sonnemans te

svoje predavanje zaključio kazavši da se i danas objava

događa ondje gdje čovjek prihvaća milost kao samo-

priopćenje trojstvenoga Boga te ona u njegovu životu

postaje djelotvorna.



Drugoga dana simpozija, 27. listopada program

je započeo izlaganjem prof. dr. Nicola Ciola iz Rima

na temu „Objava kao ljubav“ (Rivelazione come amo-

re. Nuovi impulsi per la teologia dall’Enciclica “Deus

caritas est”). Među najuočljivijim zaslugama enciklike

„Deus caritas est“ profesor ističe vraćanje sjaja kršćan-

skoj istini ljubavi kao središtu vjere, doprinos teološ-

kom razjašnjenju odnosa eros-agape usredotočenošću

na događaj Utjelovljenja s otvaranjem prema euha-

ristiji kao kršćansku novost Boga - Ljubavi i sučelja-

vanje s kulturalnim kontekstima u nadilaženju starih

i novih predrasuda kao što je ona o kršćanstvu kao

neprijatelju tjelesnosti. Važne poticaje koje enciklika

može dati suvremenoj teologiji profesor Ciola vidi u

promicanju budne refl eksije koja omogućava shvatiti

kako upravo u ljudskoj osobi bitak, kao dobro koje se

može ljubiti i koje treba ljubiti, nalazi samoga sebe,

postajući prihvaćenim i prenesenim darom, nikada

objektom posjeda, nego uvijek nezasluženost. Točno

kao u otajstvu Trojstva gdje je božansko ne samo da-

vanje, nego i primanje te gdje je davanje Osoba eksta-

za bez gubitka, štoviše ostvarenje vlastitoga identiteta.

Ljubav će tako biti shvaćena, zaključuje prof. Ciola,

kao prva i izvorna stvarnost koja animira svako biće i

njezin dinamizam, veza koja ujedinjuje svu kozmičku

i ljudsku stvarnost bez pomutnji.

O sakramentalnoj strukturi objave u ekumensko-

mu tumačenju govorio je prof. dr. Lothar Lies iz Inn-

sbrucka. „Postuliram pneumatologiju u kojoj se razli-

čite funkcije Duha Svetoga (nadahnjivanje, asistenci-

ja, realna prisutnost) mogu pojasniti jednom jedinom

temeljnom spoznajom i tako se relativiziraju ekumen-

ske razlike“, kazao je na početku prof. Lies. Predavanje

je podijelio na tri dijela: od temeljnih razlika do dife-

renciranih konsenzusa, sakramentalno posredovanje

događaja objave i sakramentalno objavljujuća Predaja

Krista u anamnezi. U zaključnim razmišljanjima isti-

če da su dijaloški pojam objave kao Božjega samooči-

tovanja u Kristu i analogni pojam sakramenta, bitno

ljudski događaj i znače zajedničku anamnezu. Oni

omogućuju da se ekumenski naglašena komunitar-

no-ljudska zbilja događaja objave (apostoli) i njegovo

prenošenje (Crkva) integrira u jedinstvenu sliku, što

se događa pozivanjem Duha Svetoga koji sjedinjuje

jedincati događaj Krista u hipostatskoj uniji s posta-

postolskom sakramentalno-objaviteljskom predajom

Crkve. To znači da su sva posredovanja, rekao je prof.

Lies, ljudske djelatnosti koje nisu pomiješane s Božjim

Sinom, da su po Duhu Svetom nerazdvojivo poveza-

na s utjelovljenim Božjim Sinom (jer inače ne bi bile

Božje objave u povijesti) te da su na način anamneze

usmjerena na događaj objave u Kristu i imaju udjela u

tome događaju silom Duha Svetoga. Stoga se Pismo,

predaja, navještaj, sakramenti, Crkva, koncili i sinode

ne mogu bitno i načelno razlikovati ni po teološkoj

biti (djelotvornost Duha Svetoga), ni po ljudskom dje-

lovanju. Sve su one u Duhu Svetome kao ljudski spo-

men, sakramentalna zbilja i kao prisutnost događaja

spasenja, temeljna očitovanja jedne Duhom nošene

Crkve, zaključio je prof. Lies te dodao kako nam ne-

dostaje pneumatologija koja je usmjerena na objavu,

Crkvu i predaju.

Nakon rasprave i kratke stanke dr. Ivan Ivanda iz

Širokoga Brijega govorio je o mističnim iskustvima i

teologiji: A. von Speyer i Hansa Ursa von Balthasara.

Predavanje je podijelio na tri dijela: zajedničko posla-

nje, pojedinačne karizme i kritičko vrednovanje. U

Crkvi postoje individualna i dvojna tj. dijadička posla-

nja. Paradigma potonjeg poslanja je BDM i Ivan koje

Raspeti povezuje. Neobična i plodna simbioza dvoje

ljudi, laikinje i mističarke A. von Speyer i svećenika i

vrsnog teologa H. U. von Balthrasara, potvrđuje da se

teologija može i treba hraniti mističnim iskustvima,

istaknuo je dr. Ivanda.

Potom je doc. dr. Ante Vučković iz Splita kratko

iznio Kierkegaardove kriterije za istinitost privatne

objave na slučaju pastora Adlera koji je jedan svoj

intenzivni religiozni doživljaj prozvao objavom. Kri-

teriji su: suglasnost sa Svetim pismom, spremnost na

trpljenje zbog svjedočenja, usklađenost života sa za-

htjevima objave i spremnost na izlaganje kriterijima

službene Crkve.

U popodnevnom dijelu drugoga dana simpozija

petorica predavača osvijetlili su zadanu temu pod psi-

hološkim, teološkim, biblijskim, fi lozofskim i feno-

menološkim vidom.

U svom predavanju doc. dr. Mijo Nikić govorio je

o psihološkom vidiku ukazanja u kontekstu integralne

antropologije, kao i o mjerilima za istinitost i valjanost

privatne objave osobito se osvrnuvši na razlikovanje du-

hova kod sv. Ignacija Loyolskog. Privatna objava treba

hraniti vjeru, nadu i ljubav te je u tom svjetlu mjerilo za

istinitost i valjanost neke privatne objave usmjerenost

prema samome Kristu. Nadalje, ističe dr. Nikić, pri-

mjenom Ignacijeve metode moguće je razjasniti dvojbe

koje se javljaju u vrednovanju privatnih objava. Za ra-

zlikovanje duhova potrebno je imati čisto i slobodno

srce, jaku vjeru i osjećaj s crkvom, pouzdanje u Boga i

razboritost te mnogo ljubavi i poniznosti; a Crkva treba

pravovremeno reagirati i dati svoje tumačenje.

Potom su uslijedila četiri kratka izlaganja. Doc. dr.

Dušan Moro govoreći o teološkom vrednovanju pri-

vatnih objava dao je povijesni pregled te tematike s

kojom se teologija suočavala još od postapostolskog

doba. Privatna objava prepoznata je kao autentična

ako je usuglašena s predajom Crkve, s pologom vjere

koji proizlazi iz Svetoga pisma. Kriteriji autentičnosti

su načelo pravovjernosti, zatim u psihološkom redu



duševno i ćudoredno zdravlje osobe vidioca te du-

hovni plodovi na opću korist Crkve.

U prvom dijelu svoga izlaganja Biblijska i izvanbi-

blijska mudrost prof. dr. Marinko Vidović govorio je o

fenomenološkom pristupu mudrosti, dok je u drugom

dijelu razlagao odnos mudrosti prema Objavi. U Sta-

rom zavjetu prisutno je poistovjećivanje Duha Božje-

ga i mudrosti u njihovim učincima, dok Novi zavjet

Isusa nikada izričito ne poistovjećuje s mudrosti, bu-

dući Isus neizmjerno nadvisuje mudrost u odnosu na

ono kako je starozavjetni pisci tematiziraju.

Prof. dr. Ivan Tadić u izlaganju Tematiziranje obja-

ve kod Johne Lockea govorio je o odnosu tradicionalne

objave i uma, o zanosu i o čudima u mišljenju toga

fi lozofa, jednoga od utemeljitelja engleskog empiriz-

ma. Siguran u primat racionalne prosudbe, Locke je

otvoren Objavi koja je nadilazi i naglašava da Sveto

pismo je, i bit će uvijek, trajni vodič njegovoga života.

U svom izlaganju Objava i liturgija - Fenomenološki

aspekti sakramentalnog očitovanja dr. Ivan Žižić govo-

rio je o značenju liturgije kao Kristove sakramentalne

prisutnosti. Istaknuo je da vjernik i teologija ne vjeruju

umjesto mišljenja, nego misle sadržaj iskustva vjere.

Nakon završne rasprave sudionicima se obratio

prof. dr. Nediljko Ante Ančić, tajnik Povjerenstva

znanstvenoga skupa naglasivši nakane koje su mu

prethodile: razmotriti središnju temu kršćanske teo-

logije, kršćansku objavu, kao i nužan suodnos teolo-

gije i iskustva vjere te obraditi pitanje kriteriologije u

vrednovanju objava. Izrazio je nadu da je ovaj XII. me-

đunarodni teološki simpozij na KBF-u u Splitu uspio

donekle rasvijetliti aktualnu problematiku naznačenu

na početku te obogatiti sudionike u teološkom zna-

nju i poimanju prave duhovnosti. Također je najavio

predloženu temu za idući simpozij: Crkva i teologija u

procesu europskih integracija.

Dekan fakulteta prof. dr. Marinko Vidović zaklju-

čio je simpozij zahvalivši svim sudionicima, onima

koji su na vidljiv i nevidljiv način pomogli u organiza-

ciji, zatim predavačima, gostima, studentima, osobito

nadbiskupu Marinu Barišiću na nazočnosti i sudjelo-

vanju u simpoziju.

OSNOVNOŠKOLCI IZ ITALIJE KOD NADBISKUPA OSNOVNOŠKOLCI IZ ITALIJE KOD NADBISKUPA

Osnovnoškolci i učitelji bratimskih škola: Osnov-

ne škole „Luigi Pirandello“ iz Civitanova Marche i

Osnovne škole „Dobri“ iz Splita posjetili su u petak

27. listopada, splitsko-makarskoga nadbiskupa Mari-

na Barišića u zgradi Ordinarijata u Splitu.

Nadbiskup je sa svojim mladim prijateljima iz Ita-

lije razgovarao na njihovu jeziku te ih je oduševio po-

znavanjem njihovih interesa i briga, njihova sustava

školovanja i povijesnih znamenitosti. Kao povijesnu

datost Hrvatske i Italije predstavio im je doba kada

su pripadnici hrvatskoga naroda, sklanjajući se pred

navalom Turaka, oko 1500. godine naselili područje

talijanske pokrajine Molise te dobili ime Moliški Hr-

vati. Njihova je specifi čnost do današnjih dana saču-

van arhaičan moliški hrvatski dijalekt. Oni uglavnom

žive u selima Kruč (Acquaviva Collecroce), Štifi lić (San

Felice del Molise) i Mundimitar (Montemitro). Prije

su živjeli i u selu Palata, gdje i danas stoji natpis na

crkvi posvećenoj Gospi o graditeljima koji su došli iz

Dalmacije, istaknuo je nadbiskup Marin Barišić. Svoje

je mlade prijatelje upoznao i sa znamenitošću i povi-

jesnom veličanstvenošću splitske prvostolnice, kate-

drale sv. Dujma, najstarije katedrale na svijetu koja je

prije kristijanizacije bila mauzolej cara Dioklecijana.

Promatrajući njezino univerzalno značenje papa Ivan

Pavao II. je prigodom posjeta Splitu 1998. kazao: „Ov-

dje povijest nije šutjela.“ Ona je svjedočanstvo pobje-

de dobra nad zlom, rekao je nadbiskup te je riječ pre-



dao školarcima koji su rado s nadbiskupom podijelili

svoja lijepa iskustva iz bratimskih susreta dviju škola.

Potom je ravnateljica Osnovne škole „Dobri“ Ma-

rina Brničević Stanić darovala nadbiskupu Barišiću

Monografi ju škole „Dobri“, koja je jedna od najstari-

jih škola grada Splita, prošle godine proslavila je 75.

obljetnicu te danas ima oko 460 učenika i 37 učitelja.

Početkom 2003. godine posredstvom Udruge

„Dante Alighieri“-Split, koja u Splitu vrlo uspješ-

no djeluje promovirajući talijanski jezik i kulturu,

Osnovna škola „Dobri“ stupila je u kontakt s Osnov-

nom školom „Luigi Pirandello“. U svibnju 2003., kada

se održava tradicionalni sajam „Il mondo della pesca

incontra il mondo della scuola“ u Anconi, Talijani su

svoje hrvatske prijatelje pozvali da ih posjete i da se

te dvije škole bratime. Od tada svake godine Hrvati u

svibnju idu tri dana u Italiju, a potom Talijani dolaze

tri dana u Hrvatsku. Tako već četvrtu godinu te dvije

škole održavaju prijateljske odnose, tradiciju druže-

nja te se obogaćuju iskustveno i kulturno. Na sajmu

naši osnovnoškolci predstavljaju svoje uratke i tako

promoviraju školu, grad i domovinu. Susret fi nancira

grad Split uz dodatna sredstva koja pronalazi škola.

250. OBLJETNICA POSVETE CRKVE U VELIKOMU BRDU250. OBLJETNICA POSVETE CRKVE U VELIKOMU BRDU

‘’Svi su danas ovdje! I nadbiskup i provincijal i ma-

karski dekan i gvardijan franjevačkog samostana, braća

franjevci i svećenici i vjernici župe Veliko Brdo’’ – rekao

je mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i

metropolit u nedjelju 29. listopada na početku slavlja

250. obljetnice posvete župne crkve sv. Jeronima u Ve-

likom Brdu blizu Makarske te nastavio – ‘’I fra Izidor je

danas s nama!’’, želeći istaknuti ulogu fra Izidora Gra-

bovca koji je prije deset dana preminuo u prometnoj

nesreći.

Nadbiskup je ispričao nazočnima kako je svega

nekoliko dana prije smrti fra Izidor došao kod njega

da ga pozove na proslavu i oduševljeno mu pričao o

župi Veliko Brdo, o novom vjerskom i životnom pole-

tu, a najoduševljenije je govorio o djeci i mladima. To

je, priznao je nadbiskup, kod njega probudilo nadu u

opstanak ove, po broju obitelji, malu župu koju je kroz

njezinu prošlost pratilo iseljavanje.

Župa Veliko Brdo nalazi se zapadno od Makarske.

Godine 1735. za makarskoga biskupa Stjepana Blaš-

kovića odijeljena je od Basta i postala samostalna. Već

1745. sagrađena je župna crkva sv. Jeronima, a posveće-

na je 24. listopada 1756. godine.

Prigodnim recitalom na početku misnoga slavlja djeca su pokazala da su žitelji ovoga kraja duboko na-cionalno i vjerski svjesni svojih korijena te da na tim temeljima žele graditi svoju budućnost. U svojoj pro-povijedi nadbiskup Barišić je, govoreći o slijepcu Barti-meju, pozvao vjernike da ne smiju bježati s puta, nego stajati uz put i biti na putu na kojem je On, Isus Krist, put, istina i život. ‘’Što hoćeš da ti učinim?, pitanje je koje Isus upravlja Bartimeju. To je pravo pitanje, a ne što želiš da ti učinim? Jer naše želje su često nestvarne i ostaju samo želje. Iza želja treba stajati htijenje i čvr-sta volja koja pokreće. Tek tada se može nešto učiniti. Slijepi smo. Neka Gospodin i ovim slavljem učini da na našem putu progledamo, da naučimo ljubiti, da razu-mijemo prave vrijednosti.’’- istaknuo je mons. Barišić.

Pozdravljajući nadbiskupa Barišića, provincijala fra Željka Tolića, nazočne svećenike, redovnike, redovni-ce i sve vjernike, gvardijan franjevačkog samostana u Makarskoj fra Miljenko Odrljin posebno je pozdravio nazočne članove obitelji pokojnoga župnika fra Izido-ra, koji je program obilježavanja značajne obljetnice u potpunosti pripremio, a župljani su se samostalno za-ložili da sve protekne u dostojanstvenom slavlju kako bi to i fra Izidor želio.

Miroslav Vidović

JESENSKA DUHOVNA OBNOVA KMNL „IVAN PAVAO II.“JESENSKA DUHOVNA OBNOVA KMNL „IVAN PAVAO II.“

Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nad-

biskupije priredio je jesensku duhovnu obnovu za čla-

nove Katoličke malonogometne lige „Ivan Pavao II.“,

u nedjelju 29. listopada u Nadbiskupskom sjemeništu

u Splitu.

Program je započeo molitvom krunice koju su

animirali mladi iz župe sv. Luke na Kocunaru sa žu-

pnikom don Ivanom Simunićem, a pjevanje je pred-

vodio VIS Dujam.

Nakon toga je u velikoj dvorani duhovni nagovor

održao generalni vikar mons. Ivan Ćubelić na temu:

„Tvoja Riječ nozi je mojoj svjetiljka. I svjetlo mojoj

stazi“ (Ps 119, 105). U surječju toga gesla i pastoral-

noga programa za iduću godinu, koja će biti posve-

ćena sakramentu sv. potvrde, mons. Ćubelić govorio

je o darovima Duha Svetoga. Osvijetlio je što daro-

vi Duha konkretno znače za život mladeži: mudrost

– prepoznati Božju prisutnost u životu, razum – ukor-



jenjuje vjeru, savjet – pomaže u razlučivanju i izboru

dobroga, jakost – osposobljava za hrabro svjedočenje

vjere, znanje – pomaže stvarati bolji svijet, pobožnost

– omogućava rast u duhovnosti i otkrivati tko je moj

bližnji te strah Božji – pomaže rasti u vrlinama. Ista-

knuo je da svi ti darovi imaju izvor u Euharistiji i Ri-

ječi Božjoj iz koje se i hrane. Riječ Božja može postati

‘dosadna’ ako se sluša samo uhom, a ako se vrši onda

je ona unutarnji pokretač koji čovjeka nosi, kazao je

mons. Ćubelić te dodao: stoga je potrebno slušati sr-

cem i svjedočiti životom. Na oduševljenje nazočnih

predložio je da se za iduću duhovnu obnovu priredi

izlet na povijesne izvore.

Po završetku razmatranja ovogodišnji anima-

tori Denis i Kristina posvjedočili su o svojemu pa-

storalom radu u župama te u svom mladenačkom

razigranom duhu iznijeli bogato iskustvo s prošlo-

godišnje škole za animatore. Drugi dio duhovne ob-

nove pjesmom je uzveličao VIS Via crucis iz Veloga

Varoša.

Program je koordinirao predstojnik Ureda za pa-

storal mladih dr. don Alojzije Čondić istaknuvši da

ono što treninzi znače za tjelesnu spremu i nogomet-

ne rezultate to trajno duhovno uvježbavanje znači za

životne uspjehe.

U duhovnoj obnovi sudjelovalo je oko 130 člano-

va KMNL, kojima se obratio i voditelj lige Ivan Terze.

Mladež Splitsko-makarske nadbiskupije nastavila

je druženje uz domjenak u sjemenišnoj blagovaonici.

MISNO SLAVLJE NA LOVRINCUMISNO SLAVLJE NA LOVRINCU

„Danas želimo iskreno vjernički vidjeti

sebe, svoj život kao i svoje pokojne u ogledalu

osobe Krista raspetoga i uskrsloga. Naši dra-

gi pokojnici i svi sveti mogli bi nam bolje reći

tko smo mi zapravo jer su svoje pravo lice već

prepoznali u našemu Originalu, našem Spasi-

telju.“ Bio je to uvod u misno slavlje splitsko-

makarskoga nadbiskupa Marina Barišića na

misnom slavlju na splitskom groblju Lovrinac,

na svetkovinu Svih Svetih 1. studenoga.

Dok sa svojim preostalim članovima obi-

telji i rodbine šapćemo svoje molitve i izriče-

mo zahvalnost za naše drage pokojnike kao i

za tolike žive koji su nas zadužili formacijom i

obranom života, kazao je nadbiskup, neizbjež-

no nam se nameće ono normalno, ljudsko pi-

tanje: Što je život i koji mu je smisao? Tko je čovjek i

tko sam ja?

Na to pitanje djelomičan odgovor možemo dobi-

ti i nad grobom, svojevrsnim ogledalom, nad kojim,

na svoj način, promatramo sebe, svoj život, svoje lice,

dok mislimo na svoje drage pokojne, istaknuo je nad-

biskup u svojoj propovijedi (usp. ovdje, str. 25.)

Nadbiskup Barišić podsjetivši na količinu osjeća-

ja topline, neizgovorenih pohvalnih riječi i znakova

pažnje koje smo svim mi ostali dužni našim pokoj-

nicima, a da ne bismo stvorili takav dug i prema živi-

ma, potaknuo je vjernike da zažive, u novom svjetlu

života i suživota prema svojim članovima u obitelji,

sredini i društvu, otkriveni odgovor na pitanje: tko

smo mi zapravo.

Nakon misnoga slavlja za križem u procesiji išli

su brojni vjernici, ministranti, časne sestre, bogoslo-

vi, pjevači i oko 30-ak svećenika, do središnjega križa

okružena svijećama gdje je nadbiskup izmolio moli-

tvu za odrješenje svih vjernih mrtvih.

Potom se nadbiskup sa svećenicima i bogoslovi-

ma pomolio kod svećeničke grobnice za one koji su

svojom ljubavlju i predanošću zadužili Crkvu.


Mladi nogometaši u molitvi


SJEDNICA PREZBITERSKOGA VIJEĆA SMNSJEDNICA PREZBITERSKOGA VIJEĆA SMN

Prezbitersko vijeće Splitsko-makarske nadbiskupi-je pod predsjedanjem splitsko-makarskoga nadbisku-pa Marina Barišića održalo je, u subotu 4. studenoga u Solinu, sjednicu na kojoj se razgovaralo o različitim pastoralnim pitanjima u nadbiskupiji: o gradnji novih crkava, o novom modelu župnih pastirskih pohoda, o zajedničkim pastoralnim programima na razini nadbi-skupije, o programima pripreme za sv. potvrdu i radu s mladima te o drugim aktualnim pitanjima.

Zahvalivši članovima Prezbiterskoga vijeća na sve-srdnom zalaganju u pastoralnom radu i brizi za prospe-ritet mjesne Crkve, mons. Marin Barišić je u uvodnom govoru istaknuo datosti kojima se nadbiskupija može ponositi: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, dvije bogoslovije i dva sjemeništa, četiri redov-ničke provincijalne kuće, svećenici, redovnici i redov-nice, brojne laičke skupine, organizacije i pokreti. No unatoč tome, kazao je nadbiskup, mnogi su darovi i sposobnosti ostali još neotkriveni i neiskorišteni te se ponekad osjeća zamor ili uplašenost pred izazovima vremena. U tom kontekstu potaknuo je prezbitere na još veće zajedništvo i otvorenost drugima i Božjoj lju-bavi koja jedina osposobljava za ispravan pogled i daje snagu za iskorak.

Prezbitersko vijeće razglobilo je više programskih točaka o gradnji novih objekata i podržalo je planove u svezi s gradnjom novih crkava i pastoralnih centara u Splitu, Kaštelima, Omišu te zamjenom mogućih terena i načinima nadoknade.

Govoreći o novom modelu župskoga pastirskog pohoda, koji se redovito obavlja svako pet godina, Vije-će je mišljenja da taj pohod treba obavljati nadbiskup i njegovi najbliži suradnici (generalni i pastoralni vikar), da se ne vezuje uz dodjeljivanje sv. potvrde te da je za njega najprikladnije vrijeme korizme ili došašća.

Pohod bi se sastojao od razgovora sa župnikom: o pastoralnim prilikama u župi i njegovim glavnim pro-gramima, konkretnim problemima i materijalnom sta-nju, o župnikovu položaju i osnovnim inventarima cr-kvenih objekata, ruha i posuđa; zatim o liturgijskoj služ-bi i drugim pastoralnim obvezama te osobito o struk-

turi organizacije i rada u župi, katehezi i radu s cijelom župnom zajednicom i s posebnim malim zajednicama te liturgijskim i vjeronaučnim skupinama. Potom je predviđen susret s pastoralnim i ekonomskim vijećem gdje bi se sagledala njihova uloga u župnom planiranju i radu, njihovo viđenje stanja župe te čulo mišljenja i drugih župnih suradnika. Nadbiskup bi obavio pregled i potpis župnih knjiga te predvodio zajedničko euhari-stijsko slavlje za cijelu župu. Tom bi prigodom župnik javno ukratko izložio strukturu organizacije i rada te dao kratki pregled života i stanja u župi, a nadbiskup bi izrekao svoj zaključni govor s naglascima na onome što je dobro i što bi trebalo poboljšati.

U vezi sa zajedničkim pastoralnim programima na razini nadbiskupije određeno je da se sljedećih godina glavne teme imaju po sakramentima, da se s programi-ma počinje sa školskom godinom te je predloženo da se na kraju programske godine priredi po dekanatima za-jedničko liturgijsko slavlje. Model masovnih susreta na nadbiskupijskoj razini neki smatraju pomalo potroše-nim te su stoga mišljenja da je uputnije staviti naglasak na susrete na dekanatskoj razini, a župni i dekanatski pastoralni programi trebaju biti usklađeni s biskupij-skim i programima univerzalne Crkve.

Pomicanje podjeljivanja sv. potvrde u 3. razred srednje škole, model koji ima svoju antropološku i te-ološku opravdanost, ostaje kao prijedlog. Istaknuta je potreba ujedinjavanja rada s krizmanicima na razini nadbiskupije, naznačivanje zajedničkoga plana, tema-tike i okvirnih programa za kateheze i praktični odgoj u vjeri. U tom se svjetlu s pastoralnoga vida pozitivno osvrnulo na kateheze za mlade koje su izlazile u nadbi-skupijskom Vjesniku, obrađuju antropološka i društve-na moralno-etička pitanja te se pripremaju za tiskanje u obliku priručnika. Predloženo je da se s krizmanicima, također, upriliči zajedničko liturgijsko slavlje po deka-natima.

Za organiziranje liturgijskih i molitvenih sastanaka s krizmanicima i njihovim roditeljima i kumovima, na-glašeno je što više u animaciju uključiti same krizmani-ke te prirediti i duhovne obnove.



MOLITVOM I NOGOMETOM DO PRIJATELJSTVA I ZAJEDNIŠTVA MOLITVOM I NOGOMETOM DO PRIJATELJSTVA I ZAJEDNIŠTVA MINISTRANATAMINISTRANATA

U organizaciji nadbiskupskoga Vijeća za duhovna

zvanja, župnika grada Splita i animatora, započela je

u subotu 4. studenoga nova sezona ministrantske ma-

lonogometne lige Split. Cilj je lige, u kojoj sudjeluje

oko 200 ministranata od 4. do 8. razreda, hod prema

zajedništvu i prijateljstvu ministranata.

Ove je godine naglasak na tome da druženje ne

ostane samo u onom službenom dijelu na nogomet-

nom terenu, nego da se ono nastavi u župi domaćina

te da ima određeni odjek u vjerničkoj zajednici, kazao

je povjerenik za duhovna zvanja don Jure Vrdoljak.

Stoga je susret sastavljen od dva dijela: molitveni i no-

gometno-natjecateljski dio.

U toj pastoralnoj aktivnosti, uz duhovne voditelje

župnike i animatore, kao pomoć župnicima sudjelu-

ju i bogoslovi Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u

Splitu.

Liga, u kojoj sude profesionalni suci, ima dva dije-

la: jesenski (4 kola se odigravaju u studenom) i zimski

(3 kola se odigravaju u veljači), a osmo kolo se igra

završnica.

Petnaest momčadi tj. župa grada Splita podijelje-

no je u dvije skupine: A) katedralni dekanat: Špinut,

Meje, Poljud, Veli Varoš, Kman, Lučac i Dobri; B)

konkatedralni dekanat: Mejaši, Trstenik, Sirobuja, Vi-

soka, Kocunar, Ravne Njive, Mertojak i Lokve.

U prvom su kolu župe domaćini bile: sv. Križ u

Velom Varošu i sv. Luka na Kocunaru. Župe domaćini

priredili su lijepi molitveni susret, župnik je ministran-

te upoznao s župom, animiralo se druženje kroz moli-

tvu i pjesmu, animatori su dali svoje svjedočanstvo, a

vrhunac je bilo euharistijsko klanjanje. Potom su mi-

nistranti razigrani, duhovno i tjelesno okrjepljeni sa

svojim trenerima otišli odmjeriti snage u fer-playu na

nogometnom igralištu.

TRIBINA U ORGANIZACIJI HKLDTRIBINA U ORGANIZACIJI HKLD

U ponedjeljak, 6. studenoga u velikoj dvorani

Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu odr-

žana je tribina na temu «Katarakta – suvremeni

principi liječenja» u organizaciji Hrvatskoga kato-

ličkog liječničkog društva - podružnice Split.

Susret je molitveno započeo don Ante Mateljan

čitanjem iz Matejeva evanđelja, iz dijela Govora na

gori koji započinje riječima «oko je tijelu svjetiljka».

Naglasio je paralelizam između očiju tijela i svje-

tla koje kroz njih prolazi i očiju duše kroz koje bi

svjetlost Božje milosti trebala pobuditi one duboke

stvarnosti koje znamo pod imenom vjere, nade i lju-

bavi. Predavač mr. sc. Kajo Bućan, dr. med. s Klinike

za očne bolesti KB Split započeo je defi nicijom: sva-

ko zamućenje leće oka naziva se kataraktom. Svjetlo

koje prolazi kroz zjenicu biva reducirano, a osjećaj

takvoga vida može se usporediti s gledanjem kroz

zamagljeno staklo. Predavač je zatim dao povije-

sni pregled liječenja katarakte koje se spominje još

u Hamurabijevu zakoniku. Također je naglasio da

u današnje vrijeme Split ni po čemu ne zaostaje za

svjetskim dosezima na ovom polju. Pitanje opera-

cije postavlja se kada smanjenje vida onemogućuje

normalan život, a vrijeme operacije varira i strogo je

individualno. Bolje je i lakše operirati ranije, ovisno

o motivaciji bolesnika, stanju oft almologije u dotič-

noj zemlji, stavu oft almološkoga društva. Razlikuju

se tri vrste operacije: intrakapsularna ekstrakcija,

ekstrakapsularna ekstrakcija i, kao najbolja i najsku-

plja - fakoemulsifi kacija. Predavač je, uz dva kratka

fi lmska prikaza predstavio operacijski zahvat fakoe-

mulsifi kacije, kao i tijek postoperativne njege bole-

snika. Na kraju predavanja, mr. sc. Bućan naglasio

je ulogu onih koji su na Klinici za očne bolesti KB

Split ustrajno izgrađivali temelje za ovakve današnje

mogućnosti liječenja katarakte. Nakon što je preda-

vač odgovorio na postavljena pitanja, don Ante Ma-

teljan najavio je da će se 11. prosinca održati sljedeći

susret na kojem će biskup Valentin Pozaić, prvi du-

hovni asistent HKLD u Zagrebu, govoriti o liječnič-

koj službi pod etičkim vidom. Također je podsjetio

prisutne na duhovnu obnovu koja slijedi u došašću,

kao i na novoosnovanu sekciju mladih ovoga druš-

tva koja je već krenula sa svojim aktivnostima.

D. Škare



OBITELJ – MJESTO SUSRETA S BOGOM OBITELJ – MJESTO SUSRETA S BOGOM

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons.

Marin Barišić primio je, u četvrtak 9. studenoga u

zgradi Ordinarijata u Splitu, gosp. Ivu Staničića, po-

časnoga konzula Republike Mađarske za Hrvatsku

sa sjedištem u Splitu.

Povod susreta bio je postavljanje spomen-ploče

sv. Margarite Ugarske, kćerke posljednjega hrvat-

sko-ugarskog kralja Bele IV., koja je rođena u 13.

st. na Klisu iznad Splita. Spomen-ploča je izrađena

dvojezično, hrvatski tekst i mađarski prijevod, uz

neke sitne razlike, glasi: „Na ovom mjestu rođena je

sv. Margarita, kćerka hrvatskoga i mađarskog kralja

Bele IV., iz obiteljske kuće Arpadović.“ Inicijativa za

takvim obilježjem pokrenuta je 1998. god. od De-

mokratske zajednice Mađara Splitsko-dalmatinske

županije, potom je brigu oko toga preuzelo mađar-

sko veleposlanstvo, a spomen-ploču izradio je Kon-

zervatorski odjel u Splitu, kazao je počasni konzul.

Nadbiskup Marin Barišić istaknuo je da mjesna

Crkva podržava postavljanje spomen-ploče na neko

vidno mjesto unutar kliške tvrđave, osobito ondje

gdje se pretpostavlja da je svetica rođena ili gdje

su ostaci dvora, ali je nije prikladno staviti u samu

crkvu sv. Vida, jer se to iz više razloga ne običava

činiti.

S obzirom da se tiče i Crkve i društva, nadbiskup

je naglasio da bi to trebao biti svjetovni i vjerski čin

te je s toga naslova potrebno da bude uključena i

Katolička crkva u Mađarskoj. To bi trebalo riješiti

veleposlanstvo, a mjesto postavljanja ploče unutar

Tvrđave odredit će Konzervatorski odjel i zaštitari.

Pošto je riječ o zajedničkoj kraljevni i svetici nad-

biskup je istaknuo da ta svečanost zavrjeđuje da bude

podignuta na veću razinu (povijesnu, kulturnu i cr-

kvenu) te da u njoj sudjeluju predstavnici državne i

crkvene vlasti, Hrvatske i Mađarske. U tom je kontek-

stu nadbiskup Barišić podsjetio na projekt Srednjoeu-

ropski katolički dan (SEKD), koji je pokrenut s ciljem

da Katolička crkva u zemljama sudionicama pruži

svoj doprinos ponovnom ujedinjenju Europe, da se te

zemlje i domovinske Crkve zbliže i umreže što je više

moguće te da se podsjeti na činjenicu kako je kršćan-

stvo dugo predstavljalo i još uvijek predstavlja jedan

od temelja, čvrstih korijena današnje Europe.

Između ostaloga razgovaralo se o dobrim odno-

sima Hrvatske i Mađarske, povijesnoj povezanosti i

aktualnim poticajima.

Obiteljsko savjetovalište Splitsko-makarske nad-

biskupije priredilo je obiteljsku tribinu za župe bio-

kovskoga dekanata u Vrgorcu, 8. studenog u župnoj

crkvi Navještenja Marijina. O temi „Obitelj – mjesto

susreta s Bogom“ govorio je dipl. ing. Ivo Perišić, za-

uzeti katolički laik i otac četvero djece. Gosp. Perišić

ukazao je na obitelj kao vrhunac Božjega stvorenja i

sliku trojstvene Božje ljubavi te temelj društva i put

Crkve.

Svjedočio je o ljepoti i odgovornosti bračne ljuba-

vi, bezuvjetnoj otvorenosti životu, radostima očinstva

koje bi trebalo biti djeci slika i odraz Božjeg očinstva,

nježnosti i sigurnosti.

Predavač je predložio načine obiteljske molitve

prilagođene djeci i mladima kroz koje Bog postaje

središte obitelji i vjeran prijatelj. Založio se za poštiva-

nje nedjelje kao neradnoga dana, vrednotu kršćanske

europske civilizacije koju moramo očuvati za dobro-

bit naših obitelji i cijeloga naroda.

Tribini su nazočili biokovski dekan don Mladen

Margeta, vrgorački župnik fra Petar Vrljičak, župnik

iz Staševice fra Vinko Prlić te oko 40 vjernika.

POČASNI KONZUL REPUBLIKE MAĐARSKE KOD NADBISKUPA POČASNI KONZUL REPUBLIKE MAĐARSKE KOD NADBISKUPA



SJEDNICA PASTORALNOGA VIJEĆA SMNSJEDNICA PASTORALNOGA VIJEĆA SMN

Pastoralno vijeće Splitsko-makarske nadbisku-

pije pod vodstvom splitsko-makarskoga nadbiskupa

Marina Barišića održalo je 11. studenoga sjednicu u

Solinu. S obzirom da je ova pastoralna godina u nad-

biskupiji posvećena sakramentu sv. potvrde, a ona je

po svojoj naravi sakrament kršćanske zrelosti i savje-

snoga svjedočenja vjere, na zajedničkoj se sjednici

Pastoralnoga vijeća – prije dorade cjelovitoga plana i

novih pastoralnih programa – obrađivala tema: „Na-

vještaj i svjedočenje vjere u današnjem sekularizira-

nom društvu“.

U uvodnoj riječi mons. Barišić, zahvaljujući pa-

storalnim suradnicima, podsjetio je na djelo Željka

Mardešića, dugogodišnjega člana Pastoralnoga vijeća

koji se preselio u društvo nebesnika. Od članova vijeća

traži se da ih odlikuje osobna vjera, svjedočenje, do-

bro ponašanje i razboritost kako bi u današnjim druš-

tveno-kulturalnim gibanjima, autentično i razumljivo

navijestili Radosnu vijest, naglasio je nadbiskup. Se-

kularizacija je pospješila tvrdnju da Bog „nema pra-

vo ući“ u različita društvena područja (ekonomiju,

politiku, zakonodavstvo, kulturu, prosvjetu…) i da

je vjera nešto privatno te da je u biti nemoguće pa i

besmisleno vjerovati. Tim je više na svim vjernicima,

osobito svećenicima i katehistima, odgovornost da u

ovom pluralnomu društvu osobnim primjerom i pri-

kladnom katehezom otkriju i posvjedoče vjeru u Boga

i njegovu blagonaklonu prisutnost.

Raščlanjujući društveno i crkveno stanje iznije-

to je nekoliko poticaja kako krizmanike odgojiti da

budu živi svjedoci u djelu i riječi, jer doba informacija

iziskuje od njih da oblikuju i iznose svoje mišljenje,

opravdavaju stavove koji bi utjecali na sekularizirano

društvo te pridonijeli da vjera zaživi u svim područji-

ma postmodernoga društva.

U tom je kontekstu naglašeno da im treba pomo-

ći u donošenju osobne odluke u prianjanju za Krista,

razvijati u njima osjećaj crkvenosti, uz vjersko znanje

posredovati im i stvarati ozračje za stjecanje vjer-

skoga iskustva, pružati im jasne odgovore na njiho-

va konkretna životna pitanja i poteškoće, govoriti o

smislu života i uvoditi ih u razumijevanje kršćanske

simbolike. Također su navedena četiri cilja mistagoš-

ke kateheze za krizmanike: svakodnevno povezivanje

životnoga iskustva s iskustvom dara Duha Svetoga,

iskustvo Božje ljubavi, stvaralačka bogoslužna slavlja i

iskustvo osobne molitve.

Krizmanike treba, istaknuto je, uključivati u obra-

đivanje određenih tema, razvijati u njima zajedništvo,

shvaćati ih i prihvaćati kao odgovorne nositelje i su-

govornike, a ne kao puki predmet pouke. Svi su se slo-

žili da u vjeronaučne pouke treba uključivati roditelje,

kako bi mladi osjetili njihovu podršku, a roditelji sebi

posvijestili odgovornost. Članovi vijeća smatraju da je

važan kontinuitet intenzivne pripreme u obitelji i župi

jer se u tom procesu očituje koliko je obitelj katehet-

ski i iskustveno osposobljena za pastoralne pothvate.

Da bi se uspjelo u tim nastojanjima treba u župama

ustrajno izgrađivati obiteljske zajednice, uključujući

mlade i roditelje u različite katoličke udruge, pojedine

sekcije i molitvene zajednice.

Predloženo je da svi župnici traže potvrdu od vje-

roučitelja da je budući krizmanik pohađao nastavu

vjeronauka u školi te da to bude shvaćeno, ne kao pri-

sila nego kao redoviti uvjet za primanje sakramenta

potvrde. U više je navrata naglašeno da bi bilo uputno

pomaknuti krizmu na 3. razred srednje škole, jer je

2. razred dob u kojem se očituje vrhunac puberteta,

dočim nakon toga, u redovitim okolnostima, nastupa

smirenije razdoblje koje omogućuje lakši rad s njima.

U tom razdoblju mladi čovjek ozbiljnije shvaća tko je

i što se od njega očekuje, odustaje od idealiziranja vla-

stitih roditelja, prihvaća njihove slabosti te su odvaž-

niji nositi se s kaotičnim porukama.

Uočen je nedostatak molitvenih ozračja gdje bi

mladi primljeno vjersko znanje usvojili u osobnoj i

zajedničkoj molitvi te tako produbili spoznaju o svo-

jem vjerskom poslanju u svijetu. U pripravi koja u

širem smislu traje 10 godina katehetski program bi

trebao biti, osobito u zadnjim godinama sadržajniji i

razrađeniji. U tom bi mogao pomoći novoobjavljeni

Kompendij koji je po sadržaju i formi napravljen kao

sažetak informacija i formacije.

Također se raspravljalo o ispisivanju djece s vje-

ronauka i upisivanja na etiku, nakon krizme. Tome

svakako pridonose mediji, fi lmovi i knjige koje se

rado čitaju, a stvaraju negativno ozračje nepovjerenja

prema Crkvi. Osim kritika upućene su i samokritike

naglasivši da malakše oduševljenost navjestitelja. Po-



stavljeno je pitanje, zašto ne uspijevamo mlade, koji

se žele u velikom broju krizmati, okupljati u sličnom

broju i nakon krizme. U tom pogledu, naglašeno je

da, u promijenjenim okolnostima treba tražiti nove

putove evangelizacije, usmjeriti pozornost na kvalitet

a ne na kvantitet, vjeru obrazlagati razumskom mišlju

koja je protkana vjerom. Obrađivati osobni identitet

između fundamentalizma i relativizma, s otvoreno-

šću i poštivanjem drugih u njihovoj različitosti. Treba

ukazivati da se dobro ne razvija po evolucijskom pro-

gramu nego svakodnevnim izborima dobra.

Vijeće smatra da treba poraditi na pastoralu de-

vijantnih ponašanja, posjećivati popravne domove,

zatvore, pastoral prostitutki, potom dušobrižništvo

nepokretnih osoba te dušobrižništvo preko telefona i

interneta. Stavljen je naglasak na sinodalnost, razvija-

nje dragovoljstva u Crkvi, uzajamnost župne zajedni-

ce i obitelji, izdavanje župnih listića na kojima bi bio

prezentan rad župe, izdavanje prospekata s adresama,

planom i programom rada Nadbiskupijskih ustanova,

implementiranje i intenziviranje cjelokupnoga sadaš-

njeg rada u manjim župnim zajednicama te bolju or-

ganiziranost u novim okolnostima.

Na kraju je nadbiskup Marin Barišić zahvalio čla-

novima na važnim idejama i konstruktivnim sugesti-

jama koje će se dalje razvijati s župnicima i njihovim

suradnicima te je istaknuo da je svatko potreban spa-

senja, s tim da prvo treba dopustiti Gospodinu da nas

promijeni kako bi preko nas mijenjao druge.

U župi sv. Petra ap. u Kaštel Novome održan je treći

Mali tečaj kršćanstva-Kursiljo od 09. do 12. studenoga.

Domaćin je bila ustanova za rehabilitaciju djece s po-

sebnim potrebama Centar MIR u Rudinama.

Ravnateljica centra dr. Lucija Čikeš otvorila je još

jednom vrata svoje ustanove i omogućila trodnevni

katolički seminar koji je predvodio svećenik zagre-

bačke nadbiskupije vlč. Andrija Vrane sa skupinom

laika-suradnika iz Zadra, Splita i Kaštela.

Dvadeset i sedam polaznika tečaja posljednjega

je dana slavila euharistijsko slavlje zajedno s župlja-

nima u crkvi sv. Leopolda Mandića, održala prigod-

ni koncert i druženje sa štićenicima centra.

Spoznati da drugi mogu imati veće križeve od

njih samih te shvatiti da se samo u suradnji s Gospo-

dinom može istinski živjeti radosno kršćanstvo, po-

ruke su koje će sudionici tečaja podijeliti sa svojim

najbližima pri povratku svojim kućama.

Istaknuta je želja da centar MIR s izgradnjom

svojih novih sadržaja bude i centar za duhovne ob-

nove i seminare u Splitsko-makarskoj crkvi.

MALI TEČAJ KRŠĆANSTVA U CENTRU MIRMALI TEČAJ KRŠĆANSTVA U CENTRU MIR

NADBISKUP BARIŠIĆ S ISUSOVCIMA NA MANUŠUNADBISKUP BARIŠIĆ S ISUSOVCIMA NA MANUŠU

Na blagdan sv. Stanislava Kostke, zaštitnika nova-

ka Družbe Isusove, 13. studenoga splitsko-makarski

nadbiskup Marin Barišić predvodio je svečano euha-

ristijsko slavlje kod Isusovaca na Manušu u Splitu.

U svojoj kući na Manušu Isusovci od 1977. god.

imaju novicijat, u kojemu je danas 8 novaka, sedam

na prvoj i jedan na drugoj godini. Nadbiskup Bari-

šić je s novacima i njihovim novim voditeljima: ma-

gistrom i superiorom o. Stipom Balatincem, socijem

o. Radojkom Karamanom te o. Josipom Opatom i o.

Vladimirom Vlašićem, proslavio sv. Stanislava, po-

božnoga i skromnog plemića koji je kao mladić znao

prepoznati prave vrijednosti, plivati protiv struje i

ustrajati u dobru.

Poput Isusa koji kao dvanaestogodišnjak biva pu-

noljetan u misli, riječju i djelu, i Stanislav, kazao je

nadbiskup, u doba kada njegove vršnjake muče dje-

tinje želje razmišlja o uzvišenijim stvarima: kako se

potpuno predati i posvetiti Gospodinu, kako spoznati

Božju volju. Nadbiskup je usporedio novicijat s Naza-



retom, kazavši da je to mjesto i vrijeme koje s Božjom

voljom i odrastanjem u sinovstvu postaje hram Njego-

ve milosti za ovaj svijet te svakodnevni osobni susret

s nebeskim Ocem. Kao što Isus nije dopustio da ga

zatvore unutar Zakona, nego je širio prostor milosne i

odgovorne slobode, tako se i mladić Stanislav othrvao

okovima razuzdanosti svijeta. Mons. Barišić istaknuo

je da danas u doslovnom smislu u društvu nema ro-

bova kao nekoć, ali se na različite načine robuje do te

mjere da se postaje robot. Nekoć se rob mogao opre-

dijeliti živjeti i osjećati nutarnju slobodu, a današ-

nji robot nije sposoban osjećati niti voljno ispravno

izabirati te kao takav ne može razumjeti ni Isusov ni

Stanislavov put, hod samoprijegornoga rada na Božjoj

njivi. U tom je svjetlu nadbiskup potaknuo novake da

ne budu dokoni i jalovi nego da budu ustrajni i rado-

sni Kristovi svjedoci, riječju i djelom, na obogaćenje

zajednici i Crkvi.

Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale nadbisku-

pu uputio je magister o. Stipo, a potom je u ugodnom

druženju duktor novaka Mislav kratko prepričao ži-

vot sv. Stanislava naglasivši da o njemu najbolje go-

vore riječi tada budućega isusovačkog generala, koji

je novaku Stanislavu bio voditelj na duhovnim vjež-

bama, Claudija Acqavive: „Ja nisam dostojan biti mu

duhovnim vođom, mi bismo morali izmijeniti svoje

uloge. Ja bih morao imati Stanislava za učitelja, a ne

on mene.“

Sv. Stanislav Kostka (1550.-1568.), Poljak, plemić.

Protiv očeve volje postao je redovnik, isusovac. Umro

je mlad, u novicijatu. Bio je mladić pun vrlina i žarke

vjere. Zaštitnik je mladeži, njihove vjere i čistoće. Pro-

glašen je svetim 1726. god. Iako je 15. kolovoza pre-

selio u društvo nebesnika, slavi se 13. studenoga na

dan smrti brata mu Pavla te je providnost na taj način

spojila u vječnosti putove dvojice braće.

BLAGDAN SV. IVANA TROGIRSKOGABLAGDAN SV. IVANA TROGIRSKOGA

Nalogom Kristova mira, koji uvelike nadilazi sve

situacije diplomatskoga primirja i političkoga mira,

poslušan Gospodinovoj zapovijedi kao biskup po-

zdravljao je sveti Ivan i svojim svjedočenjem unosio

Kristov mir u svaku kuću i u svoj grad Trogir, kazao

je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić

predvodeći na blagdan sv. Ivana Trogirskog 14. stu-

denoga, svečano bogoslužje u trogirskoj katedrali sv.

Lovre.

Sv. Ivan živio je sredinom 11. i početkom 12. sto-

ljeća, uz tadašnjega splitskog nadbiskupa Lovru bio

je duša onodobne velike crkvene obnove u nas. Kod

zauzimanja dalmatinskih gradova od strane kralja

Kolomana posredovao je za mir te je dao svoj život

za otkrivanje istine, naglasio je župnik don Tomislav

Ćubelić upućujući riječi pozdrava narodu Božjem.

Trogirani su se sv. Ivanu pokušali dostojno odužiti s

divnom kapelom u katedrali i njegovim likom iznad

gradskih vrata. I ne samo s umjetničkim kulturnim

zapisom, već kultom i kulturom življenja, skladom

života i moralno-duhovnih vrednota. U svome je vre-

menu sveti Ivan i izvan Trogira bio svjedok i uspješan

navjestitelj mira i pomirenja među kraljevskim kuća-

ma i gradovima ondašnje Europe, istaknuo je u pro-

povijedi nadbiskup Marin Barišić (usp. ovdje, str. 26.).

Misnom slavlju prethodilo je polaganje vijenaca, u

kapeli sv. Sebastijana na katedralnom trgu, za 40 pogi-

nulih s područja Trogira u Domovinskom ratu. Vijen-

ce su položili trogirski gradonačelnik Vedran Rožić,

predstavnici roditelja i udruga proizišlih iz Domovin-

skoga rata, predstavnici HVIDRE i stranaka. Nakon

koncerta limene glazbe uslijedila je procesija ulicama

grada, u kojoj su s likom sv. Ivana Trogirskoga za kri-

žem išli djeca, djevojke u narodnim nošnjama, pjevači

i svirači, oko 20 svećenika i brojni puk.

Trogirani su se za blagdan pripremili trodnevi-

com koju je predvodio župnik don Tomislav Ćubelić,

a bio je priređen i bogati kulturni sadržaj.


Tradicionalni ophod gradom


VUKOVAR U MOM GRADU VUKOVAR U MOM GRADU

U Splitu, 18. studenoga u konkatedrali sv. Petra, u

sklopu 14. dana Ogranka Matice hrvatske euharistij-

skim slavljem obilježeno je sjećanje na Vukovar i po-

ginule branitelje Domovinskoga rata. Misu zadušnicu

predvodio je don Dušan Vuković u koncelebraciji s

generalnim vikarom mons. Ivanom Ćubelićem, pa-

storalnim vikarom mons. Dragom Šimundžom i još

osmoricom svećenika. Don Dušan je u propovijedi

govorio o žrtvi vukovarskih domoljuba i vrijednosti

slobode, daru u kojemu nam Bog daje sve druge daro-

ve. Poginule branitelje snagom vjere i nadom u vječni

život stavljamo u sjećanje našega naroda. Govoreći

o idealima koji stoje u temeljima slobode, velečasni

je Vuković podsjetio na riječi Ivana Pavla II. da smo

STRUČNI SKUP ZA VJEROUČITELJESTRUČNI SKUP ZA VJEROUČITELJE

Molitveno-glazbenom meditacijom koju je pri-

premila s. Dolores Brkić sa svojim vjeroučenicima iz

II. gimnazije u Splitu, a u organizaciji Katehetskoga

ureda, započeo je, 18. studenoga u Nadbiskupskom

sjemeništu u Splitu, stručni skup za vjeroučitelje u

školama Splitsko-makarske nadbiskupije na temu

Teologija međuljudskih odnosa i suradničko učenje.

U radu skupa sudjelovalo je oko 230 vjeroučitelja, a

održan je u prostorijama Nadbiskupskoga sjemeništa

u Splitu. Vjeroučiteljima naše nadbiskupije pridružilo

se i dvadesetak vjeroučitelja Hvarske biskupije sa svo-

jim predstojnikom don Milijem Plenkovićem.

Nakon pozdravnih riječi predstojnika Ureda mr.

don Josipa Periša, sudionicima se pozdravnim riječima

obratio mjesni ordinarij nadbiskup mons. Marin Ba-

rišić. “Naše zajedništvo uključeno je u zajedništvo

božanskih osoba” - rekao je nadbiskup osvrnuvši se

kratko na predstavljenu temu. “Danas se mlade infor-

mira da bi funkcioniralo tržište, a manje se odgaja, pa

čovjek više postaje predmet, a manje subjekt. Mi smo

pozvani odgajati osobe i to je među svim programima

najvažniji program” - naglasio je mons. Barišić.

Programsku temu Teologija međuljudskih odnosa i

suradničko učenje obradio je i kroz predavanje izložio

prof. dr. Marinko Vidović, pročelnik katedre Novoga

zavjeta i dekan KBF-a Sveučilišta u Splitu. Na početku

je naglasio da je okvirna tema preširoka za jedno pre-

davanje, pa se odlučio za jedan segment i naslovio ga:

Biblijsko-teološki pristup zajedništvu i suradnji.

Profesor Vidović istaknuo je da je zajedništvo

temeljna kategorija suradnje. Potom je iznio neke

novozavjetne elemente zajedništva. Novi zavjet je

navještaj da je Bog otaca u određenom vremenu i na

određenom prostoru spasiteljski zahvatio u ljudsku

povijest. Navještaj se ostvaruje između onoga koji na-

viješta i onoga koji navještaj prihvaća. Navještaj nudi

novo zajedništvo među ljudima. Riječi, obredi i čini

su konkretan navještaj spašenosti. Samo okupljanje u

zajedništvo ima spasenjski karakter. Čovjek u njemu

uvažava i doživljava drugoga, što ima dimenziju već

dogođenoga spasenja. Prvi naziv za Crkvu „Eklesia“

označava okupljanje u Božje ime i od Boga ponuđeno

spasenje.

Tijekom tematske rasprave kada je bila riječ o

neprepoznavanju zajedništva od strane mladih, koji

nakon sakramenta krizme uglavnom „napuštaju“ Cr-

kvu, javila se jedna srednjoškolka koju je, kako je sama

kazala, na ovaj skup privukla odabrana tema. Ona je

iznijela svoje iskustvo plodne suradnje mladih sa žu-

pnom zajednicom i nakon sakramenta krizme. Nagla-

sila je da mladima treba pristupiti s ljubavlju i s pozitiv-

nim stajalištem: „vi ćete u Crkvi ostati“, a ne s negativ-

nim: „vi ćete iz Crkve otići“- pa plodovi neće izostati.

U svojoj skromnosti ostala je anonimna, ali je dobila

veliki pljesak svih sudionika.

Drugi dio programa osmišljen je kao radni sasta-

nak vijeća vjeroučitelja na temu Načini primjene rada u

skupini kao metodičkog oblika rada u izradi katehetskih

(nastavnih) jedinica. Najprije je kratko izlaganje svim

vjeroučiteljima o temi Temeljne odrednice rada u skupini

održala vjeroučiteljica Ružica Maleš, a zatim su vjerou-

čitelji radili u pedagoškim radionicama prema kriteriju

stručnih vijeća. Voditelji stručnih vijeća pripremili su

dvije ogledne kateheze i demonstrirali ih vjeroučitelji-

ma. Zatim su zajednički i u manjim skupinama izrađi-

vali katehetske modele s naglaskom na primjenu rada

u skupini kao metodičkoga oblika rada.

Slavko Jerončić


Josip Botteri Dini užiže svijeću


dužni odgajati narod za poštivanje svoga nacional-

nog ponosa, identiteta i suvereniteta, ali i da ostane

otvorenih vrata prema svima drugima. Euharistijsko

slavlje pratio je župni zbor sv. Petra. Po završetku eu-

haristijskoga slavlja vjernici su se uputili prema Vuko-

varskoj ulici, duž koje su paljenjem svijeća sudjelovali

u događanju “I u mom gradu Vukovar svijetli”, koje

već godinama s udrugom „Homo Homini Homo“

priređuje ogranak Matice hrvatske Split. Ovom zajed-

ničkom izražavanju sućuti i zahvalnosti pridružili su

se brojni učenici sa svojim nastavnicima, predstavnici

župnih zajednica i mnoge obitelji.

D. Škare

KOMEMORACIJA MONS. A. V. MARDEŠIĆUKOMEMORACIJA MONS. A. V. MARDEŠIĆU

O prvoj obljetnici preminuća pok. mons. don An-

drije Vojka Mardešića, umirovljenoga prepozita stol-

noga kaptola u Hvaru i duhovnika Centralnoga bogo-

slovnog sjemeništa u Splitu, priređena je 20. studenoga

u kapeli Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu

misa zadušnica koju je predvodio rektor bogoslovije

mr. don Mate Uzinić.

Nakon mise u zavodskoj dvorani upriličen je ko-

memorativni čin. Dr. don Slavko Kovačić iznio je pri-

kaz života i djelovanja mons. don Andrije Vojka Mar-

dešića kazavši da se rodio u Komiži na otoku Visu 19.

prosinca 1923. godine. Nakon osnovne škole, koju je

pohađao u rodnomu mjestu, u Splitu je završio klasič-

nu gimnaziju. Najteži ispit životne zrelosti tadašnji je

mladi abiturijent uspješno položio, kad je nakon svoje

školske mature i kapitulacije Kraljevine Italije, čije ga

vlasti kao hrvatskoga domoljuba umalo nisu otpremi-

le u zatočeništvo, u rujnu 1943. bio prisilno uključen

u partizansku vojsku. Pune dvije posljednje godine

II. svjetskoga rata, proveo je po raznim ratištima Hr-

vatske i BiH nalazeći se u stalnoj opasnosti da strada

i od onih protiv kojih su se borili partizani i od samih

partizana. Don Slavko ističe kako je čudo što je mla-

di svećenički pripravnik u takvim okolnostima, trpe-

ći i šuteći, uspio sačuvati vjeru, hrvatsko domoljublje

i svećeničko zvanje, a ponude svojih zapovjednika da

po svršetku rata priđe komunistima i ostane u vojsci

kao viši časnik, odbio je. Bogoslovni je studij na Viso-

koj bogoslovnoj školi u Splitu upisao na jesen g. 1946.,

čim su ga demobilizirali. Splitsko-makarski biskup dr.

K. K. Bonefačić kao mladoga ga je bogoslova završne

godine studija, već prije ređenja, izabrao za vrlo povjer-

ljivu službu svoga osobnog tajnika, službu osobito de-

likatnu u onim godinama poratne krute komunističke

vladavine. Don Vojko je zaređen za svećenika na Veliku

subotu 8. travnja 1950. u Hvaru. Njegov biskup mons.

Miho Pušić povjerio mu je župničku službu najprije u

Podšpilju, a potom još i u Velom Selu na otoku Visu,

gdje je brzo stekao privrženost svojih župljana. Njegova

predanost svećeničkoj službi, odanost i vjernost crkve-

nim poglavarima izazivala je s druge strane pravi bijes

komunističkih vođa, a najviše kad se g. 1953. otvoreno

suprotstavio pristupanju u od komunističkih vlasti pro-

micano Svećeničko staleško udruženje. Tajna državna služba, prije nazivana OZNA, a poslije UDBA od tada ga je još pomnije pratila, a odmazda nije izostala.

Don Vojko je vršio službu duhovnika u Central-nomu bogoslovskom sjemeništu u Splitu od 1970. do 1975. godine, a potom je slijedećih osam godina bio župnikom u gradu Visu i dekanom Viškoga dekanata. Nakon što je imenovan kanonikom, a domalo i prepo-zitom Stolnog kaptola u Hvaru, preselio se je u sredi-šte svoje biskupije. Posebno je bio zadužen za vođenje tamošnjih arhiva Biskupskoga i Kaptolskoga, a ujedno za nadziranje stanja i čuvanja svih arhiva na području Hvarske biskupije do umirovljenja g. 1993. Više godina prije umirovljenja i sve do g. 2000., kad se je iz Hvara preselio u Split, svakodnevno je slavio sv. misu i vršio druge obrede u samostanskoj crkvi hvarskih časnih se-stara benediktinki, kojima je ujedno bio ispovjednik. U Splitu je dobio smještaj u domu za umirovljenike na Zenti, gdje je sve do svoje smrti rado pomagao kape-lanu toga i drugih takvih domova u Splitu u njegovoj odgovornoj duhovnoj službi.

Don Vojko je od đačkih dana volio povijest opće-nito, hrvatsku napose, a najviše ga je zanimala crkvena prošlost rodnoga otočja. O tome je dosta pisao, poseb-no o apostolskim vizitacijama Hvarske biskupije.

O tim su vizitacijama i o don Vojkovu radu govorili mr. don Josip Dukić i prof. dr. fra Vicko Kapitanović.

Komemoraciju je uzveličala klapa bogoslova koja

je pod vodstvom Ivana Urlića izvela dvije duhovne

skladbe.


Predavači na komemoraciji


BLAGDAN GOSPE OD ZDRAVLJA U SPLITUBLAGDAN GOSPE OD ZDRAVLJA U SPLITU

Gospu od Zdravlja, svoju nebesku zaštitnicu, isto-imena je splitska župa svečano proslavila u utorak 21. studenoga. Središnje jutarnje misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u kon-celebraciji s provincijalom fra Željkom Tolićem, žu-pnikom i gvardijanom samostana te brojnim župnici-ma okolnih župa.

Na početku misnoga slavlja riječ pozdrava nad-biskupu, predstavnicima vlasti, brojnom hodočasnič-kom puku, uputio je gvardijan samostana fra Ante Bilokapić istaknuvši da se ove godine slavi 70. obljet-nica gradnje crkve Gospe od zdravlja i 60. obljetnica osnutka istoimene župe.

Zdravlje je uvijek bila i jest jedna od većih vrijed-nosti ljudskoga života. Shvaćeno cjelovito i u pravom smislu ono je istinsko bogatstvo. Ne samo osobno i obiteljsko zdravlje, već danas ono postaje sve važni-jom društvenom kategorijom, kazao je mons. Marin Barišić uvodeći u misno slavlje. Budući da je u hrvat-skom narodu i društvu iz godine u godinu više umr-lih nego rođenih, zato s pravom zdravstveno pitanje u Hrvatskoj postaje sve ozbiljnija tema. Iz usporedbe s drugim europskim narodima vidi se da rezultati u Hrvatskoj nisu dobri. „Imamo najviše suvišnih kilo-grama. Imamo najveći postotak oboljelih od tumora. Što je uzrok naših oboljenja od tumora, dijabetesa, stresa, neuroze… Jesu li to rat i ratne posljedice? Uve-zena jeft ina GMO hrana koja je radi velikoga i brzog bogaćenja pojedinaca i pojedinih skupina preplavila Hrvatsku? Dvostruka proizvodnja salate, blitve, voća,

povrća…? Jedna za obitelj, a druga, s otrovima i pe-

sticidima, za pazar – za druge obitelji. Nedovoljna

zdravstvena kultura i ulaganje u zdravstvo?“, upitao

je nadbiskup. Uz sve navedeno jedan važan čimbenik

osobnoga i društvenoga zdravlja su odnosi, prvotno

oni u braku i obitelji, a potom na radnom mjestu, u

školi, društvu jer danas je jasno da su razna psihička

stanja, a često i fi zička oboljenja samo posljedica na-

rušenih odnosa u obitelji ili svom okruženju, istaknuo

je nadbiskup Barišić u propovijedi koju je zaključio

molitvom za zagovor upućen Majci Mariji, Zdravlju

bolesnih (usp. ovdje, str. 28.).

Tijekom cijeloga su dana brojni hodočasnici po-

sjećivali omiljenu splitsku crkvu da bi izmolili od

Gospe zdravlje za sebe i svoje najbliže, upalili svije-

ću, pomirili se s Bogom u sakramentu pomirenja te se

osnažili u euharistiji tijelom Kristovim.

Za svetkovinu župa se pripravila devetnicom

bogatom duhovnim i kulturnim sadržajem. U pri-

godnom kulturnom programu koncerte su upriličili:

Zbor sestara milosrdnica, Dječji zborovi: OŠ “Dobri”

i OŠ “Skalice“ te Dječji zbor Gospe od Zdravlja, So-

listi i mješoviti zbor Gospe od Zdravlja, VIS “Gospa

od Zdravlja”, Kristina Cvitanić (glasovir) i orkestar

Umjetničke akademije iz Splita, Mješoviti zbor mla-

dih župe Gospe od Zdravlja.

Bio je i prezentiran fi lm “Istina će vas osloboditi“,

a na uočnicu blagdana priređeno je molitveno bdjenje

za mladež pod geslom: Veliča obitelj moja Gospodina!

STUDIJSKI DAN SVEĆENIKA SMNSTUDIJSKI DAN SVEĆENIKA SMN

Studijski dan svećenika Splitsko-makarske nadbi-

skupije održan je u srijedu 22. studenoga u dvorani

Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu s Nadbiskupom

na čelu.

U godini posvećenoj sakramentu sv. potvrde,

ovogodišnji je Studijski dan posvećen je sv. potvrdi.

Središnja je tema bila upravo sakrament sv. potvrde u

teološko-liturgijskom i pastoralno-katehetskom vidu.

Studijski je sastanak upriličen u vrijeme, kad se u

Nadbiskupiji – na već uobičajenim razinama (nadbi-

skupijskoj, dekanatskoj i župnoj) – odvijaju pripreme i

stvaraju programi za što uspješniji rad u župi i župnoj

katehezi s naglaskom na duhovnom odgoju i praktič-

nom svjedočenju vjere krizmanika, njihovih roditelja

i kumova, kao i čitave župne zajednice i mjesne Crkve,

u današnjem sekulariziranom društvu.

Program je započeo zajedničkim misnim slav-

ljem koje je predvodio mons. Marin Barišić, koji je

u propovijedi istaknuo da nisu važne samo metode i

sadržaji vjere, tj. što i kako prenijeti mladima, nego

i odnos prema mladima. Njima treba posredovati

iskustvo vjere i iskustvo dara Duha Svetoga, kazao je

nadbiskup te pozvao svećenike da budu oni koji će

životno osjećati vrijeme i živeći s vremenom unositi



suvremene kršćanske odgovore u sekularizirano plu-

ralno društvo.

U drugom dijelu programa uslijedila su dva pre-

davanja: dr. Ivice Žižića i mr. Josipa Periša (usp. ovdje,

str. 34.).

Nakon izlaganja uslijedila je tematska rasprava u

kojoj su do izražaja došle pastoralne poteškoće s koji-

ma se svećenici suočavaju na terenu u vidu priprave i

podjele sakramenta sv. potvrde.

Činjenicu, da se sakrament krizme u Splitsko-

makarskoj nadbiskupiji podjeljuje u II. razredu

srednje škole, nadbiskup Barišić je iznio na susretu

sa svetim ocem Benediktom XVI. Ad limina, što je

papa s oduševljenjem primio. Međutim, na temelju

dosadašnjega iskustva dolazi se do spoznaje da bi

bilo bolje krizmu pomaknuti na III. razred srednje

škole.

Susret, na kojem je sudjelovalo oko 150 svećenika,

zaključio je nadbiskup Barišić kazavši da je ovaj Stu-

dijski dan, uz sastanke s krizmateljima, s Pastoralnim

i Prezbiterskim vijećem, važan doprinos u bistrenju

vrlo složene tematike sakramenta sv. potvrde.

Obiteljsko savjetovalište Splitsko-makarske nadbi-

skupije priredilo je 23. studenoga, u vjeronaučnoj dvo-

rani u Trogiru, obiteljsku tribinu za župe Trogirskoga

dekanata na temu «Obitelj i mediji».

O temi je govorio Ivica Ursić, urednik i voditelj

emisije «Nikad nedjeljom» Radio Splita. Prisutne je u

susret uveo don Ivan Kovačević, župni vikar trogirske

katedrale, podsjetivši kako mediji danas osim infor-

mativnih i odgojnih nude i širok raspon destruktivnih

sadržaja i na taj su način usmjereni protiv vrijednosti

koje nastoje zaživjeti u obitelji. Naglasio je da postoji i

crkveni dokument «Crkva i internet» u kojem je Ivan

Pavao II. dao smjernice za ispravno korištenje ovog su-

vremenog medija. Predavač već petnaest godina radi

u medijima, u oglašavanju, otac je i suprug te je stoga

pozvan govoriti o ovako postavljenoj temi. Svoje izlaga-

nje započeo je paradigmom trojanskoga konja, koji mi

danas unosimo u svoje domove, a iz kojih polako, često

na suptilan način, proizlazi smrt.

Današnje vrijeme nije sklono obitelji i ljudima koji

žele sačuvati obitelj na okupu, a mediji su upravo u

službi takve razjedinjujuće fi lozofi je. Kakve žrtve prino-

simo tom modernom panteonu? U prvom redu, svoje

vrijeme. Nesigurni smo, naša duša žeđa za puninom, za

Apsolutnim. Svoje smo vrijeme zagadili svime što bi-

ramo i primamo putem medija, u nas se potom uvlači

strah pa se vezujemo za stvari. Naglasivši kako danas

vlada mediokracija, štoviše teror medija koji prokazuju

i osuđuju predavač je istaknuo njihovu stalnu ponudu

trivijalizacije i estradizacije života. Svojom emisijom

„Nikad nedjeljom“ na Radio Splitu, Ivica Ursić zapo-

čeo je prije četiri godine, odlučivši raditi ono što bi on

sam volio čuti, da me taj netko s druge strane cijeni, da

mom intelektu pruži neku izazovnu temu, da se osjetim

obogaćen životnim sadržajima, prožetima vjerom. Naš

je dom postao hram, naše obitelji kongregacije, a me-

diji svećenici jednoga novog idolopoklonstva. Šutnja

hrvatskih intelektualaca zaglušujuća je i zaprepašćuju-

ća. Svoje viđenje uloge Crkve u ovom procesu predavač

stavlja u glasno prozivanje stvari pravim imenom.

Na pitanje o vjerskim medijima, Ursić je kazao

kako su oni uglavnom više okrenuti vjernicima, a

veće su potrebe za evangelizacijom onih koji to nisu,

koji su još daleko. Po završetku predavanja modera-

tor susreta don Ivan Kovačević zahvalio je predavaču

i potaknuo prisutne na raspravu. Pitanja i komentari

slušatelja pokazali su aktualnost ove teme i potrebu

za većim sudjelovanjem u medijskom razlučivanju u

svojim obiteljima.

D. Škare

OBITELJSKA TRIBINA U TROGIRUOBITELJSKA TRIBINA U TROGIRU

VIKEND SUSRET DJEČAKA-MINISTRANATA VIKEND SUSRET DJEČAKA-MINISTRANATA

U Splitu je u Nadbiskupskom sjemeništu, 25. i

26. studenoga održan susret dječaka-ministranata 8.

razreda. Program je u organizaciji Vijeća za duhovna

zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije i sjemenišne

odgojne zajednice predvodio mons. Jure Vrdoljak, po-

vjerenik za duhovna zvanja. Program je započeo du-

hovnom obnovom: sakramentom ispovijedi i euhari-

stijskim slavljem, a poslijepodne nastavljen sportskim

aktivnostima. Navečer je se obavljen molitveni dio,

klanjanje u bogoslovskoj zajednice za nove đakone.

Sljedeći dan, u nedjelju, nastavljen je osobni rad i

razgovor te sudjelovanje u đakonskom ređenju u sve-

tištu Gospe od zdravlja. Na susret su pozvani uzorni

dječaci iz župa: Žrnovnica, Dolac Gornji (Srijane),

Kaštel Lukšić, Kaštel Novi, Jesenice, Pujanke, Solin

(Gospa od otoka), Dugopolje, Muć Gornji i Trogir



(katedrala), koji žele ozbiljno razmišljati o svom bu-

dućem zvanju, pa tako i o svećeničkom pozivu. To

je jedan od načina da se ministrante-dječake 8. ra-

zreda u sjemenišnoj zajednici poduči o vrijednosti

donošenja pravih životnih odluka i izbora životnoga

poziva.

Glavna je tema susreta bila razmatranje o novoza-

vjetnom izvještaju iz Kane Galilejske u kojem se može

prepoznati slika usmjerenja na bračno zajedništvo

(mladenci) kao i euharistijsko zajedništvo (pretvara-

nje vode u vino), a u središtu je Marija koja posreduje

u ljudskim potrebama. U razmišljanju o izboru život-

noga zvanja i donošenja odluke za daljnje školovanje

pa i o izboru duhovnoga odnosno obiteljskoga staleža

pred ministrante se postavlja kao uzor slika događa-

nja u Kani Galilejskoj i Marijina riječ „Što god vam

rekne, učinite!“ (Iv 2,5).

D. Škare

ĐAKONSKO REĐENJE U SPLITUĐAKONSKO REĐENJE U SPLITU

Današnjem sekulariziranom svijetu, koji se

gubi u površnosti i zemaljskim previranjima,

treba svega pomalo, a najviše Božje ljubavi bez

koje se čovjek dehumanizira. Krist, koji ulazi u

svijet odozgor, nije došao vladati zlatnom kru-

nom, nego služiti s trnovim vijencem na glavi.

Služenje u Kristovu duhu u Crkvi na osobit na-

čin očituje se u đakonskoj službi. Svjesni uloge

služenja, prve su đakone, kako svjedoče Djela

apostolska, postavili apostoli za službu caritasa,

tj. za službu ljubavi, propovijedanja i posvećiva-

nja. Da bi Crkva mogla izvršiti svoje spasenjsko

poslanje i danas su joj potrebni posvećeni služ-

benici, kazao je splitsko-makarski nadbiskup

Marin Barišić predvodeći euharistijsko slavlje

na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 26. stu-

denoga u crkvi Gospe od zdravlje u Splitu, zaredivši za

đakone četvoricu kandidata, dvojicu na naslov Split-

sko-makarske nadbiskupije: Juru Bjeliša i Antu Prnjaka

te dvojicu na naslov franjevačke provincije Presvetoga

Otkupitelja: Ivana Macuta i Edvarda Sokola.

Nakon što su kandidati za đakonat navijestili Riječ

Božju te njihovi odgojitelji pred nadbiskupom zajamčili

da su prema sudu Crkve prikladni za đakonsku službu,

nadbiskup je održao prigodnu homiliju protumačivši

duboku simboliku susreta Isusa i Pilata, dviju različitih

vizija svijeta. Isus naučava snagu Očeve vječne istine,

a ne zemaljske ograničene vlasti, dok Pilat snagom ze-

maljske moći i vlasti grčevito i sebično čuva vlastiti ži-

vot i poziciju ne prežući pred istinom. Isus mu je jasno

dao do znanja da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svi-

jeta i da ne dolazi u svijet proširiti granice svoje moći,

nego uspostaviti pravdu i mir, jer njegovo kraljevstvo

je kraljevstvo neograničene ljubavi. U tom je pogledu

nadbiskup upozorio da današnji mentalitet indiferen-

tizma i relativizma ne traži Božju istinu nego moć, ne

žudi za pravdom nego osobnom koristi. Takvo društvo

ne želi Boga raspete ljubavi, nego ovozemaljskoga moć-

nika kojemu Krist smeta.

Govoreći o Kristu Kralju svega svijeta i donositelju

istine, nadbiskup je ohrabrio đakone potaknuvši ih da

se još čvršće privežu uz Evanđelje i Istinu kako Krista

ne bi zamijenili prolaznošću svijeta. Danas ljudi kupuju

dionice i pitaju se gdje bi bilo dobro uložiti dio da bi im

se s kamatama vratilo, kazao je nadbiskup te obraćajući

se đakonima istaknuo da su njihove dionice njihov cje-

loviti život koji su uložili u najvrjednije, u istinu Isusa

Krista kako bi ih on učinio slušateljima i služiteljima

Njegove riječi te sudionicima odvažnosti i bogatstva

Crkve. Pozvavši ih da budu znak Kristove ljubavi u svi-

jetu, da unose svijetlo gdje je tama i nadu gdje je očaj,

nadbiskup im je čestitao na odvažnosti te zahvalio svi-

ma onima koji su svoju ljubav i znanje utkali u njihov

odgoj i razvitak zvanja, roditeljima i rodbini, odgojite-

ljima i profesorima, župnoj zajednici, te prijateljima,

kolegama studentima i studenticama.

Potom je nadbiskup polaganjem ruku i posvetnom

molitvom kandidatima za đakonat podijelio sakrament

svetoga reda đakonata. Nakon popričesne molitve,

svoju riječ zahvale i čestitke nadbiskupu i ređenicima

uputio je provincijal provincije Presvetog Otkupitelja

dr. fra Željko Tolić.



BRAT URLICH IZ TAIZEA NA MOLITVI U SPLITUBRAT URLICH IZ TAIZEA NA MOLITVI U SPLITU

U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu 28. stude-

noga splitski Metropolitanski kaptol održao je sjedni-

cu u kojoj je sudjelovao splitsko-makarski nadbiskup i

metropolit Marin Barišić. Sastanak je bio posvećen kul-

turnim dobrima splitskoga Kaptola, Kaptolskoj riznici

i formiranju Muzeja sakralne umjetnosti Splitsko-ma-

karske nadbiskupije.

Metropolitanski kaptol u Splitu starodrevna je cr-

kvena ustanova iz 8. st. U 16. mu je stoljeću bio naziv:

Spalatense metropolitanum necnon Dalmatiae et totius

Chroatiae primatiale capitulum (Splitski metropolitan-

ski, Dalmacije i cijele Hrvatske, primicijalni kaptol).

Tijekom povijesti Kaptol je brojio do 18 članova. Sveti

otac Pavao VI. odredio je bulom Qui vicariam od 27.

srpnja 1969. godine, da ima 9 članova, šest kanonika i

tri dostojanstvenika.

Kaptol je u prošlosti stekao znatna vremenita do-

bra od čijih su se prihoda uzdržavali kanonici, nabav-

ljao se crkveni inventar i stvarala vrijedna umjetnička

djela, od kojih su mnoga do danas sačuvana u katedra-

li i u Kaptolskoj riznici. U vremenu između svjetskih

ratova, posebno poslije Drugoga svjetskog rata, zbog

agrarnih reforma i nacionalizacije, Kaptol je ostao bez

svojih dobara.

Na spomenutoj se sjednici i o tome razgovaralo,

osobito o kaptolskim stanovima koji su 1945. god. odu-

zeti, a nisu vraćeni Kaptolu, premda nisu bili nacionali-

zirani. Također se raspravljalo o uređenju splitske kate-

drale i Kaptolske riznice. S obzirom da se u dogovoru s

Gradom planira uređenje Muzeja sakralne umjetnosti

Splitsko-makarske nadbiskupije na sjednici je zaključe-

no da će Kaptol sva svoja kulturna dobra, pohranjena

u riznici i u drugim crkvenim prostorima dati za stalne

eksponate Muzeja sakralne umjetnosti u formiranju.

S tom je nakanom određeno da se mogući prihodi od

posjeta riznici i drugim kaptolskim dobrima namijeni

obnovi interijera splitske prvostolnice i uređenju spo-

menutoga Muzeja sakralne umjetnosti Splitsko-makar-

ske nadbiskupije.

U pripremi za ovogodišnji Europski susret mla-

deži, koji je u organizaciji ekumenske zajednice braće

iz Taizea održan u Zagrebu od 26. prosinca 2006. do

1. siječnja 2007., Ured za pastoral mladih Splitsko-

makarske nadbiskupije priredio je molitveni susret za

mladež u ponedjeljak 27. studenoga u splitskoj prvo-

stolnici sv. Dujma.

Susret je započeo molitvenim dijelom koji su

predvodili mladi iz udruge „Isus je put“ iz III. gimna-

zije na čelu sa s. Darijom Bota.

Na molitvenom susretu sudjelovao je brat Urlich,

povjerenik taizeovske braće za Hrvatsku, koji zajedno

sa svojom braćom već od rujna boravi u našoj domovi-

ni sa svrhom animiranja mladeži za ovaj susret. Izrazio

je zadovoljstvo o tijeku priprema za taizeovski susret

u Zagrebu rekavši da se očekuje oko 35 000 mladih iz

cijele Europe, koji će biti smješteni po obiteljima u za-

grebačkim župama. Iz Hrvatske se prijavio veliki broj

grupa i predgrupa dragovoljaca. Molitveni susreti i ra-

dionice održavat će se dijelom na Velesajmu, a dijelom

u župnim crkvama. Brat Urlich pozvao je brojnu na-

zočnu mladež da hodočasti na susret u Zagreb i da na

to potaknu svoje prijatelje iz škole i fakulteta.

Zatim je prikazao fi lm o taizeovskim susretima

mladeži u raznim gradovima svijeta i njihovim susre-

tima s papom Ivanom Pavlom II. koji je, kao i papa

Ivan XXIII., Taizé nazvao “mladim proljećem”. U fi l-

mu je, također, prikazan susret mladih iz Hrvatske s

bratom Rogerom, dugogodišnjim voditeljem taizeov-

ske zajednice, a sadašnji voditelj brat Alois istaknuo je

da iskustvo pokazuje kako u Taizé dolaze mnogi mla-

di Hrvati svjedočeći svoje kršćanske korijene.

Susret je završio razgovorom brata Urlicha s mla-

dima kojima se obratio i povjerenik za pastoral mla-

dih dr. don Alojzije Čondić potaknuvši ih na važnost

duhovne pripreme za susret u Zagrebu. Kratke pjesme

molitvenoga sadržaja u taizeovskom duhu predvodio

je vokalno-instrumentalni sastav „Navjestitelji“.

POTPORA MUZEJU SAKRALNE UMJETNOSTI U SPLITUPOTPORA MUZEJU SAKRALNE UMJETNOSTI U SPLITU

Prije završnoga svečanog blagoslova nadbiskup je,

osvrćući se na rodna mjesta đakona: Berlin, Vukovar,

Opuzen i Split, istaknuo da je ovaj dan radost cijele do-

movine i šire te da surađivati s Kristom kraljem znači

nositi njegovo kraljevstvo preko granica, iz srca u srca.

Na misi ređenja uz nadbiskupa Barišića suslavili

su provincijal provincije Presvetoga Otkupitelja dr. fra

Željko Tolić, generalni vikar mons. Ivan Ćubelić i pa-

storalni vikar mons. Drago Šimundža te mnogobrojni

župnici, odgojitelji i profesori.



KONFERENCIJA BISKUPA SPLITSKE METROPOLIJEKONFERENCIJA BISKUPA SPLITSKE METROPOLIJE

U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu 29.

i 30. studenoga upriličena je konferencija

biskupa Splitske metropolije. Glavna je

tematika bila rad i suradnja u Splitskoj

metropoliji.

Na konferenciji su, uz splitsko-makarsko-

ga nadbiskupa i metropolita Marina Barišića,

sudjelovali svi biskupi sufragani: hvarsko-

bračko-viški Slobodan Štambuk, dubrovački

Želimir Puljić, šibenski Ante Ivas i kotorski

Ilija Janjić. U pojedinim su točkama sudjelo-

vali generalni i pastoralni vikar, odgojitelji u

Sjemeništu i Bogosloviji, dekan Katoličkoga

bogoslovnog fakulteta u Splitu i profesori pa-

storalne godine.

Razgovaralo se o Sjemeništu i Bogosloviji, o pro-

gramu i planu VI. pastoralne godine studija pripreme

kandidata za sv. red svećeništva te o zajedničkim pa-

storalnim planovima na razini metropolije.

U uvodnoj je riječi, metropolit Barišić istaknuo

odgovornost i suradnju u duhovnom životu i pasto-

ralnom radu. Govoreći o Sjemeništu naglasio je da

je zajedno s Gimnazijom važna ustanova, koja odiše

svojom prepoznatljivošću i u današnje doba promi-

jenjenih okolnosti pruža na visokoj razini prikladan

intelektualni i duhovni tj. cjeloviti razvitak mladića i

djevojaka.

Ravnatelj sjemeništa dr. Mladen Parlov osvrnuo

se na život i rad u sjemeništu te upozorio na to da

posljednjih deset godina (1986.-2006.) u Splitsko-

makarskoj nadbiskupiji oko 70 % svećenika dolazi

iz maloga Sjemeništa. U ovoj je godini upisano 38

sjemeništaraca koje se odgaja za moralno-duhovne

i intelektualne vrjednote, ljudskost i zajedništvo tj.

teži se cjelovitom odgoju. Sjemeništarci poput ostalih

školskih kolega/ica sudjeluju u školskim i izvanškol-

skim djelatnostima, no omogućen im je intenzivniji i

bogatiji duhovni i kulturni život (bogata duhovnička

biblioteka, stalni duhovnik i ispovjednici te vrsna pro-

fesorica glazbe koja ih podučava sviranju i pjevanju).

Na raspolaganju im je dobro opremljena informatička

dvorana, suvremeniji TV prijemnik, dvorane za šport,

razne poduke i repeticije iz različitih predmeta. Dr.

Parlov naglasio je potrebu veće iskrenosti roditelja u

nakani kada šalju svoju djecu u sjemenište te veću su-

radnju između odgojitelja, župnika i roditelja. Uz sve

to, ističe dr. Parlov, velika je uloga maloga Sjemeništa

u izobrazbi novih svećenika. Kroz njih su diljem Hr-

vatske prošli i brojni velikani pera, kista, djetla, koji su

silno obogatili hrvatsku kulturu.

Ravnatelj sjemenišne gimnazije dr. Mile Vidović

iznio je podatak da je od 1991. godine do danas u

Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju „Don Frane Bulić“

upisano oko 1830 učenika, od kojih je u ovu školsku

godinu upisano 216 (96 učenica i 120 učenika). Škola

sudjeluje na državnim natjecanjima učenika iz raznih

predmeta, kao i u športskim natjecanjima te bilježe za-

vidne uspjehe. Gimnazija ima 22 nastavnika, od toga

4 svećenika, 4 redovnice i 14 civila koji svake godine

sudjeluju u stručnim seminarima. Nadbiskupijska se

gimnazija ističe uzornom disciplinom i ponašanjem

svojih učenika, istaknuo je dr. Mile Vidović.

Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu među-

biskupijsko je bogoslovno sjemenište i trenutno vodi

brigu o 35 bogoslova i 4 đakona. Katolički bogoslovni

fakultet djeluje u bogoslovskoj zgradi te se osjeća po-

treba, istaknuo je rektor bogoslovije mr. Mate Uzinić,

da se što prije izgradi fakultet kako bi se fi zički odi-

jelili i radi novoga programa studija koji popodnev-

nim rasporedom sati narušava dnevni red bogoslova.

Odgojitelji se trajno nalaze pred izazovom kako bo-

goslovima ponuditi cjeloviti odgoj, odnosno na koji

način integrirati opći odgoj (biti čovjek) sa zahtjevi-

ma studija (biti intelektualac), a još više sa zahtjevima

svećeničkoga duhovnog života (biti duhovnik), kao i

njegovim budućim poslanjem (biti pastoralac) koje

treba obavljati s drugima (biti dio ekipe).

Ove se godine osjeća veća zauzetost bogoslova na

različitim područjima, priredili su svoje glasilo Put,

a uskoro bi trebao izići i CD bogoslovske klape. No,

trebalo bi s njima još više raditi na upoznavanju s

konkretnim župnim pastoralnim radom, naglasio je

rektor Uzinić.

Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sve-

učilišta u Splitu prof. dr. Marinko Vidović također

je istaknuo poteškoću prostora te nužnost izgradnje



nove zgrade Fakulteta. U tekućoj akademskoj godini

na Fakultet je upisano 196 studenata, a od toga je 42

upisano na prvu godinu Filozofsko-teološkog i Teo-

loško-katehetskog smjera. Osvrćući se na pastoralnu

godinu prof. Vidović smatra da je dobro osmišljena

i teoretski i praktično, s tim da se treba više pozor-

nosti posvetiti kome se đakon šalje na praktikum, jer

dotični župnik mora biti osposobljeni mentor koji će

ga poučiti što treba raditi. Predloženo je da se više

brige posveti programu rada i praktičnim vježbama.

Pri tomu bi voditelj(i) i mentori đakona imali zajed-

ničku brigu za što potpunije i bolje praktično uvođe-

nje đakona u svećeničku i župničku službu.

Nadbiskup je naglasio da VI. godina nije izolirana,

već uključuje prethodnih pet godina i otvara perspek-

tivu trajne izobrazbe cjelovite osobe, a svaki sustav s

vremenom treba unaprjeđivati. U svezi sa zajednič-

kim pastoralnim, odgojnim i studijskim programima,

poglavito za permanentno obrazovanje svećenika, bi-

skupi su podržali dosadašnju praksu i potvrdili dalj-

nju suradnju.

Na kraju dvodnevnoga radnog susreta nadbiskup

Marin Barišić zahvalio je nazočnima na njihovim te-

meljitim izvještajima i prijedlozima izrazivši očekiva-

nja na daljnjoj suradnji u pogledu poboljšanja načina

navještaja Božje Riječi u Splitskoj metropoliji.

BLAGDAN SV. NIKOLE I POMORCIBLAGDAN SV. NIKOLE I POMORCI

Na blagdan sv. Nikole, zaštitnika moreplovaca, ri-

bara i putnika, 6. prosinca, koji se od starine za grad

Split i okolicu slavi u svetištu Gospe od Pojišana, sre-

dišnje misno slavlje u pojišanskom Gospinu svetištu

u Splitu, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup

Marin Barišić. Nazočni su bili pomorci i njihove obi-

telji, brojni vjernici i profesori Pomorskoga fakulteta

u Splitu.

U pojišansko svetište već stoljećima dolaze pomor-

ci, prije i nakon svojih dugih putovanja morima svije-

ta. Tu dolaze i članovi njihovih obitelji moliti Gospu

i svetoga Nikolu za pomoć i zagovor. „U čast svetom

Nikoli ovdje je 1883. godine podignut mramorni oltar

s lijepom slikom sveca koji u biskupskoj odjeći stoji

na hridi usred uzburkanoga mora na kojem se nazire

jedrenjak. Poviše slike stoji natpis ITER TUTUM – si-

guran put, sretno putovanje, sigurna plovidba. Stoga je

jasno zašto se na njegov blagdan ovdje okuplja mnoš-

tvo pomoraca i članova njihovih obitelji“, kazao je na

početku misnoga slavlja o. Zlatko Šafarić, nacionalni

ravnatelj Apostolata mora i gvardijan splitskoga kapu-

cinskog samostana.

Obraćajući se pomorcima i njihovim obiteljima,

pomorcima Pomorskoga fakulteta i svima koji žive

„od mora“ nadbiskup je u propovijedi istaknuo da im

je Isus blizu jer je on sa svojim učenicima vrlo dobro

osjetio nepredvidivosti i neugodnosti mora. Osvrnuv-

ši se na veoma teško ekonomsko stanje velikoga broja

obitelji naglasio je da pomorci zarađuju kruh sa „se-

dam kora“ da bi osnovali i prehranili svoju obitelj. To

je rizično zanimanje, iziskuje hrabrost i požrtvovnost

te na to treba gledati sa zahvalnošću.

Uz ovogodišnji blagdan sv. Nikole, želimo ga se

posebno sjetiti kao zaštitnika naših obitelji jer je obi-

telj na moru života, kazao je nadbiskup, ono čvrsto

mjesto gdje nalazimo sigurnost i mir. Čvrsto mjesto,

koje je danas tako ugroženo te je stoga potrebno zago-

vora i pomoći „odozgor“.

Govoreći o suvremenom konsumističkom men-

talitetu, nadbiskup Barišić upozorio je da se ne smije

svesti sve samo na brigu o hrani, jer „ona iako je bitna

sastavnica života, nije sve. Krist poznaje važnost kru-

ha za život čovjeka, umnaža ga kako bi bilo za svih,

no on se brine i za hrome, kljaste, slijepe i gluhe, ula-

zi u cjelovitost čovjekovih potreba. On hoće da naše

srce i duša budu otvoreni za zdravi život i suživot te

da radost bude oživljena i suživljena“. U tom je svjetlu

nadbiskup, moleći zagovor sv. Nikole, potaknuo vjer-

nike da se odupru idolima: novca, vlasti i moći kako

ne bi kljasti hodali nego otvorenih očiju pred brojnim

problemima, uz Božje svjetlo i pomoć Bogorodice

– Zvijezde mora, brodom života plovili s nadom i op-

timizmom.

Na kraju misnoga slavlja o. Šafarić uputio je riječ

zahvale nadbiskupu što se spremno odazvao i pred-

vodio slavlje i svima koji su pridonijeli ljepoti prosla-

ve blagdana: župnom mješovitom zboru, članovima

Apostolata mora, Jadroplovu, Pomorskom fakultetu,

Pomorskoj školi, Udruzi pomorskih kapetana, Udruzi

pomorskih strojara, Uredništvu SIDRA, Frami Poji-

šan te pomorcima koji su poslije svake mise predsta-

vili broj SIDRA, glasnika Apostolata mora (kapetan

Petar Bubić, kapetan Marijan Tadić i upravitelj stroja

Ivan Ukić).



BLAGDAN ZAŠTITNICE BOGOSLOVNOGA SJEMENIŠTA BLAGDAN ZAŠTITNICE BOGOSLOVNOGA SJEMENIŠTA

Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu pro-

slavilo je u petak 8. prosinca svoju nebesku zaštitnicu

Bezgrješno Začeće Blažene Djevice Marije, koja već

tri stoljeća svojim zagovor prati naraštaje bogoslova.

Tom prigodom svečano misno slavlje u kapelici

Centralnoga bogoslovnog sjemeništa predvodio je

splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Čestita-

jući svima blagdan nadbiskup je podsjetio na riječi sv.

Pavla: Bog nas je u Kristu sebi izabrao prije postanka

svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim. To je

učinio, kazao je nadbiskup, svojom ljubavlju i milošću

u Blaženoj Djevici Mariji koja je oličenje njegove lju-

bavi i svetosti te uzor življenja jednih za druge i puto-

kaz kako na zemlji izgraditi kulturu ljubavi, predigru

velikoga svijeta koji Bog priprema za nas u nebu.

Tradicionalno za blagdan nebeske zaštitnice na

misnom slavlju propovijeda đakon. Ovogodišnji je

propovjednik đakon Jure Bjeliš „lomeći“ Božju riječ u

homiliji protumačio duboku simboliku odnosa Bož-

jega povjerenja i čovjekova nepovjerenja u povijesti

spasenja. U tom svekolikom ljudskom nepovjerenju

Bog je pronašao jednu ženu koja je sa svojim cjelo-

životnim ‘DA’ postala Božja suradnica te svojim po-

vjerenjem postala plodno tlo za Božje djelo spasenja,

utjelovljenje Božje Riječi. Marijino povjerenje i surad-

nja s Božjim naumom temelj je našega povjerenja i

suradnje na koju smo pozvani u ovome svijetu koji se

ne izgrađuje ljudskim djelima nego Božjim u suradnji

s čovjekom, istaknuo je đakon Bjeliš.

Nakon misnoga slavlja i domjenka uslijedila je

tradicionalna utakmica između bogoslova i sjemeni-

štaraca.

U popodnevnim satima u velikoj dvorani bogo-

slovije upriličena je svečana akademija za bogoslove,

sjemeništarce i goste.

U prvom dijelu bogoslovski zbor izveo je nekoliko

pjesama te recital „Zdravo budi Marijo“ od A. Mate-

ljana. Potom je uslijedila predstava u dva čina Veliki

teatar svijeta od P. Calderona de la Barce. U predsta-

vi, nastaloj u 17 st., život se prikazuje poput kazališne

predstave u kojem ljudi preuzimaju dodijeljene uloge.

Svijet je Stvoriteljev suradnik u raspodjeli uloga glum-

cima (Kralj, Bogataš, Seljak, Prosjak, Ljepota, Mudrost

i Zakon), koje na kraju predstave Stvoritelj poziva da

„polože račun“ kako bi ih u skladu s njihovi djelima,

nagradio ili kaznio. U raj odlaze Mudrost i Prosjak,

u čistilište Kralj, Ljepota i Seljak, a Bogataš koji se ne

kaje ide u pakao. Bogoslove je za predstavu uvježbao

njihov vicerektor dr. don Alojzije Čondić.

Cjelovitom programu nazočio je nadbiskup, ge-

neralni i pastoralni vikar, odgojitelji u Bogosloviji i

Sjemeništu, profesori i studenti KBF-a, dijecezanski

bogoslovi, bogoslovi Franjevačke provincije Presveto-

ga Otkupitelja i isusovački novaci sa svojim odgojite-

ljima, sjemeništarci i redovnice te mnogobrojni gosti.


BLAGOSLOV KAMENA TEMELJCA U RESNIKUBLAGOSLOV KAMENA TEMELJCA U RESNIKU

Splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić

blagoslovio je u subotu 9. prosinca gradilište i kamen

temeljac za novu fi lijalnu crkvu blažene Majke Terezi-

je u Resniku u Kaštel Štafi liću.

Kroz taj, sada urbanizirani prostor prošle su mno-

ge civilizacije i na različite načine ostavile svoje trago-

ve. „Povijesni izvori i arheološki nalazi nedaleko od

ove nove crkve govore da je tu nekoć bila grčka luka,

potom rimska luka, sjeverno u podnožju Trećanice u

pogled nam upadaju ilirske gomile, tu su i Bijaći, ko-

lijevka hrvatske države. Prema mišljenju povjesničara

domicilno stanovništvo Kaštel Štafi lića najizravnije je

potomstvo starih Hrvata iz Bijaća. Ovdje je kršćanska

vjera gotovo od samih početaka kršćanstva prosvjet-

ljivala, odgajala i spašavala čovjeka“, kazao je župnik

don Mate Čulić te je uputio riječ pozdrava nazočnomu

nadbiskupu Barišiću, generalnomu vikaru mons. Ivanu

Ćubeliću, dekanu trogirskoga dekanata don Tomislavu

Ćubeliću, županu Splitsko-dalmatinske županije Anti

Sanaderu, gradonačelniku Kaštela Ivanu Udovičiću,


suradnicima projektanta Zorana Jeremaza, direktoru

Konstruktora nositelja građevinskih radova Josipu Ba-

ričeviću, župljanima, uzvanicima i prijateljima.

Gotovo u svakom dijelu župe Kaštel Štafi lić, izgra-

đene su mnoge crkvice-kapele: sv. Marte, sv. Onofria,

sv. Jure, sv. Vitali, sv. Klare (od koje su u Divuljama

ostali samo temelji), sv. Bartula, sv. Lucije, Ime Ma-

rijino i župna crkva Bezgrješnoga začeća BDM kao

izraz vjere koja je odgajala kaštelanskoga i hrvatskog

čovjeka, oplemenjivala mu dostojanstvo i pozivala na

život.

Nova je crkva posvećena Blaženoj Majci Tereziji,

jer je ona važan znak ovom vremenu, naglasio je žu-

pnik i nastavio: ove je godine 60. godina kako je blaže-

na Majka Tererija čula Božji glas da ostavi sve i da ga

slijedi te mu služi u siromašnima. Taj događaj misio-

narke slave kao Dan nadahnuća, a prvu bolnicu koju je

majka Terezija napravila nazvala je „Prem Dan“ – Dar

Ljubavi. Izgradnja te crkve je Božji dar, dar nadbisku-

pije i grada te dar ljubavi mnogih pojedinaca.

Solidarnost, ljubav i toplina čini dom domom, a

dom je mjesto gdje se svi mi osjećamo najzaštićeniji-

ma te stoga čeznemo izgraditi vlastiti dom. Ovaj novi

Božji hram trebao bi biti izvor te ljubavi, nade i vjere,

kojom ćete, nahranjeni riječju Božjom, tijelom i krvi

Kristovom, ispunjati svoje domove, kazao je nadbi-

skup te dodao da je Majka Terezija snažno vezana uz

našu domovinu; poznavala je jezik i bilo našega naro-

da, a kao ponizna službenica Gospodnja i misionarka

ljubavi pravi je uzor kršćanskoga života i primjer po-

niznosti.

Pošto je nadbiskup blagoslovio gradilište i kamen

temeljac, mons. je Ćubelić pročitao povelju o gradnji

nove crkve. Usprkos kišnom vremenu župljani su se

radosni okupili u velikom broju, a župni zbor je svo-

jim lijepim pjevanjem uzveličao svečani događaj.

Kaštel Štafi lić će 2008. god. slaviti 500. god. svoga

postojanja. Župnik don Mate Čulić izrazio je nadu da

će u toj godini posvetiti crkvu i da će tako ovaj kraj

na najbolji mogući način kroz nju posvjedočiti svoju

kršćansku vjeru i svoje postojanje uključiti u sveti po-

vijesni tijek ovoga mjesta i hrvatskoga naroda.

NADBISKUP U BITELIĆU I ZASIOKUNADBISKUP U BITELIĆU I ZASIOKU

U drugu nedjelju došašća, 10. prosinca, splitsko-

makarski nadbiskup Marin Barišić pohodio je župe

Bitelić i Zasiok te u župnim crkvama Male Gospe u Bi-

teliću i sv. Ivana Krstitelja u Zasioku predvodio misna

slavlja uz koncelebraciju župnika don Zdravka Šarića.

Advent je vrijeme priprave i iščekivanja Boga koji

dolazi. To iščekivanje duboko je upisano u ljudsku

povijest, ali je nažalost često skrenuto u krive smjero-

ve. Stoga je nadbiskupov pohod tom cetinskom kraju

znak brižnosti za duhovno dobro svoga stada. U ho-

miliji i u susretu nadbiskup je vjernike potaknuo da

Boga dočekaju: molitvom, nadom i dobrim djelima.

Za to je potrebno napustiti svaki oblik samodostatno-

sti i usmjeriti svoj pogled na Drugoga-Boga, vjerovati

mu i osloniti se na njega te vidjeti drugoga-bližnjega

u njegovoj potrebi i pomoći mu. U svjetlu čitanja o

Ivanu Krstitelju koji poziva na obraćenje, nadbiskup

je istaknuo da ovo vrijeme došašća treba intenzivnije

usmjeriti povratku iz pustinje koju stvaraju naši grijesi

koji nas odvajaju od Boga, drugih i nas samih te da

spoznajući sebe kršćanskim krjepostima učinimo svoj

život plodnim tlom. U tijeku misnoga slavlja u Biteliću

nadbiskup je podijelio sakrament krštenja malenome

Šimunu, a brojnu djecu Zasioka razveselio je darovima

te su mu oni radosni uzvratili osmjehom i poklikom:

„Sveti Nikola“. U župama Bitelić i Zasiok sada boravi

oko 250 obitelji, a oko 40-ero je djece.

Nadbiskup Barišić pohodio je i zajednicu liječenih

ovisnika „Papa Ivan XXIII.“ u Zasioku. Ta zajednica

ima svojih 5 kuća na području Splitsko-makarske nad-

biskupije, a nadbiskup ih često posjećuje kako bi „po-

vratnike“ duhovno i materijalno ohrabrio na njihovu



putu obraćenja i odabira pravoga života te im učvrstio

vjeru u Božju blizinu. Zajednica već 4 godine boravi u

Zasioku u kući „sv. Frane“, koju im je nadbiskupija dala

na korištenje. Tu je prije bila župna kuća koju su u II.

svjetskom ratu zapalili partizani, djelomično je obnov-

ljena 1956., ali nikada nije u potpunosti uređena. Go-

dine 2003. kuću je obnovila zajednica „Papa Ivan XXI-

II.“ i u njoj se nastanila. Do prije godinu dana primala

je samo muškarce, a od tada prima i žene. Trenutno se

u njoj nalazi 10 članova od kojih su dvojica voditelji.

Žive od Božje providnosti, rada i molitve. Kod kuće se

nalazi kapela Sv. Ante Padovanskoga sagrađena u 19.

st. te u njoj redovito imaju molitvene časove, klanjanja

pred Presvetim i tjedne mise.

Uz prigodan obiteljski agape bilo je govora i o bo-

gatoj povijesti župa Zasiok i Bitelić koje se prostiru na

lijevoj obali rijeke Cetine, koju je velikim dijelom po-

plavilo umjetno jezero hidrocentrale Peruča. Područje

današnje župe Zasiok bilo je naseljeno već od rimskoga

razdoblja o čemu govore ostaci rimskih spomenika, a

kod crkve Sv. Ivana Krstitelja pronađeni su ostaci staro-

hrvatske crkve. Hrvatska pleterna ornamentika prona-

đena je na mjestu današnje pravoslavne crkve Bogoro-

dičina Roždenstva u Dragoviću, gdje je postojala sred-

njovjekovna crkva čiji su ostaci kasnijim preinakama

posve uništeni. Pod vodom Peručkog jezera ostalo je

na nekoliko mjesta više srednjovjekovnih stećaka i lo-

kaliteta crkava. Župi, osim Zasioka, koji je poslije oslo-

bođenja od Turaka 1715. bio u sastavu župe Potravlje,

još pripadaju sela: Vučipolje i Dabar. Šezdesetih godina

20. st. nastalo je veliko iseljavanje stanovništva, prava

„seoba naroda“ kojemu je zbog umjetnoga jezera za

hidrocentralu Peruča poplavljeno polje, pa je narod za

oduzeto zemljište dobio novčanu nadoknadu i nastanio

se u drugim mjestima, ponajviše u Sinju, Splitu, Istri i

Sloveniji. Župna crkva Sv. Ivana Krstitelja sagrađena je

1780. na brežuljku iznad Zasioka. Prvoga dana četnič-

ke okupacije te župe u rujnu 1991. crkva je zapaljena i

posve uništena, a obnovljena je 1997. godine.

Na području župe Bitelić hrvatsko stanovništvo

živjelo je i u doba turske vladavine. Novo stanovniš-

tvo doselilo se na taj prostor nakon Malog rata izme-

đu Venecije i Turske, koji je završio mirom 1718. u

Požarevcu. Nakon toga granica prema turskoj državi

pomakla se na vrhove Dinare i Kamešnice, dolazi do

stabilizacije stanovništva i sređivanja crkvenih prilika.

U to vrijeme jednu župu, ovisnu o sinjskom franjevač-

kom samostanu, sačinjavale su današnje župe Zasiok,

Bitelić i Bajagić, a sjedište župnika bilo je u Biteliću.

Godine 1770. župa je postala samostalna, a Bajagić je

bio u njezinom sastavu kao izložena kapelanija. Oko

1787. Bajagić je proglašen samostalnom župom, a Za-

siok, koji je bio kapelanija Potravlja, to je postao kada i

Bitelić 1770. Organski dekret iz 1849. Bitelić je ostavio

kao samostalnu župu radi broja stanovnika i položaja

župe, dok je Zasiok postao izložena kapelanija ovisna

o župniku u Biteliću. Župnu kuću sagrađenu u 19. st. u

Gornjem Biteliću zapalili su partizani, odnosno doma-

ći komunistički suradnici, a nova je sagrađena 1998.

Župna crkva Male Gospe nalazi se kod groblja, završe-

na je i posvećena 1968., a nakon toga je obnavljana.

Župnik don Zdravko Šarić zahvalio je nadbisku-

pu Barišiću na pastirskoj brizi i riječima ohrabrenja i

što je došašće učinio još radosnijim i blagoslovljenijim

tom dijelu cetinskoga kraja.

IZLAGANJE BISKUPA V. POZAIĆA O KULTURI ŽIVOTAIZLAGANJE BISKUPA V. POZAIĆA O KULTURI ŽIVOTA

Uz Dan života u Centralnom bogoslovnom sje-

meništu u Splitu u organizaciji Obiteljskoga savjeto-

vališta Splitsko-makarske nadbiskupije i Hrvatskoga

katoličkog liječničkog društva iz Splita upriličeno je

u ponedjeljak 11. prosinca euharistijsko slavlje i pre-

davanje mons. dr. Valentina Pozaića, pomoćnoga bi-

skupa zagrebačkog i duhovnog asistenta Hrvatskoga

katoličkoga liječničkog društva.

Na početku euharistijskoga slavlja splitsko-makar-

ski nadbiskup mons. Marin Barišić pozdravio je mons.

Pozaića, pastoralnoga vikara don Dragu Šimundžu,

don Antu Mateljana, duhovnog asistenta HKLD iz

Splita, braću svećenike, liječnike i liječnice, predstav-

nike obiteljskih zajednica i sve nazočne kazavši da je

došašće vrijeme otkrivanja dara života i vrijeme traže-

nja punine života. U svojoj homiliji, mons. Pozaić tu-


Nadbiskup s članovima zajednice u Zasioku


mačeći biblijska čitanja, u svjetlu Isusova čina ozdrav-

ljanja bolesnika kojega su mu donijeli, kazao je da ljudi

zanemaruju Isusovu sposobnost liječenja, povezanu s

brigom za cjelovitog čovjeka. Naše spasenje, ozdrav-

ljenje duše i tijela ne ovisi o nama, nego tek kad silni

Božji plamen prožme naš slabi ljudski plamen, a to se

poglavito događa u zajednici koja moli. Sve što vrijedi

ima svoju cijenu, a to je blagoslovljenost, kao što i ono

što nije vrijedno dostojanstva čovjeka nosi cijenu po-

raza. Sve su cijene promjenjive i prolazne, osim jedne

- stati čista srca pred sveto lice Božje. U tome nam

se postavlja pitanje koju smo cijenu spremni platiti za

ljepotu neprolazne cijene, kada treba ustrajati makar

nestalo nadahnuća, u nadi protiv svake nade? Ostaje

reći da ta nastojanja u ovom svijetu treba potvrđivati

onom medicus christianus alter Christus.

Nakon mise u dvorani Katoličkoga bogoslovnog

fakulteta održano je predavanje pod nazivom „Život

biraj!“ (Pnz 30, 19) mons. dr. Valentina Pozaića. Don

Ante Mateljan naglasio je da je Društvo katoličko li-

ječničko društvo odredilo 12. prosinca, spomen Gos-

pe Guadalupske, dan molitve svojih članova, našega

podsjećanja na vrijednost začetoga još nerođenoga ži-

vota, na svetost života. Dr. Anita Strujić, predstojnica

Obiteljskoga savjetovališta Splitsko-makarske nadbi-

skupije, koja je zajedno s HKLD Split organizirala ovo

predavanje, pozdravila je liječnike i liječnice članove

HKLD Split, predstavnike obiteljskih zajednica i nji-

hove župnike, suradnike u Savjetovalištu te sve nazoč-

ne. Utemeljivši svoje predavanje na riječi iz Ponov-

ljenog zakona: „Život biraj!“, mons. Pozaić, profesor

bioetike i jedan od osnivača Hrvatskoga katoličkoga

liječničkog društva, ujedno i duhovni asistent Druš-

tva kazao je da je kultura života ljubav prema životu,

a to uključuje poznavanje života u svim njegovim du-

binama i visinama, poštivanje života. Suprotnost kul-

turi života je kultura smrti - antikultura. U toj se viziji

osobito osvrnuo na iznašašće današnjega vremena:

lingvističko inženjerstvo odnosno sugestivnu jezičnu

laž, kazavši kako je upravo stoga Papinsko vijeće za

obitelj izdalo Leksikon dvojbenih i spornih pojmova o

obitelji i bioetičkim pitanjima. U sjeni bioetike danas

stoji biopolitika, koja nastoji vrijednosti podvrgnuti

zakonima, a zakon ne može biti minimum morala,

nego upravo optimum. Papa nas zato poziva da kaže-

mo „ne“ antikulturi, a „da“ kulturi života. Govoreći o

biblijskom shvaćanju života, mons. dr. Pozaić naglasio

da Crkva nastavlja Isusov put ozdravljanja duše i tijela,

a na tom putu je i medicinska struka u naporu iznala-

ženja lijeka u prilog patnika i bolesnika diljem svijeta.

Tako liječnici i zdravstveno osoblje postaju čuvari i

službenici kulture života, a zajedno s obiteljima, od-

gojiteljima, stručnjacima na svim poljima i osobito in-

telektualcima pozvani su, mogu i trebaju učiniti obrat

u današnjoj kulturi. U djelovanju pokreta za život i

obitelj gdje je apostolat laika u ovom području naji-

zrazitiji prijeko su potrebni angažman laika stručnja-

ka, stručna edukacija i komunikacijske vještine. Ivan

Pavao II. u svom govoru u Osijeku je pozvao kršćane

da se ne obeshrabruju složenošću prilika, nego da u

molitvi nađu snagu za apostolat, u evanđelju svjetlo

za svakodnevni hod. Predavač je zaključio riječima

„život biraj znači budućnost biraj!“.

Prof. don Ante Mateljan zahvalio je predavaču na

izlaganju koje je obuhvatilo širok vid pitanja krenuvši

od pravnog vidika bioetičkih tema pa sve do fi lozof-

skih pitanja i osobnog stava pred životom. Također je

podsjetio na riječi svetoga Pavla da nas nitko od Boga

rastaviti ne može ako se mi uz Njega privežemo, a

osobito kad se taj savez spoji vlastitim rukama i srcem

pruženim svom bližnjemu. Dao je pregled onoga što

se u Splitu čini na ovom području, primjerice inicija-

tiva organiziranja palijativne skrbi, savjetovališta, du-

šobrižnici u službi uprisutnjivanja svijesti o pripadno-

sti Bogu, mnoštvo pastoralnih inicijativa kao i sve ono

što izlazi iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, a za što se

treba osnažiti iznutra. Mons. dr. Marin Barišić na kra-

ju je zahvalio predavaču na govoru o najtemeljnijem,

o životu, koji znači čovjeka, osobu. Bog želi postati

čovjekom da utemelji čvrsto tlo što imamo u nama i

među nama, da ga obrani do kraja dajući život.

D. Škare


Biskup Valentin Pozaić na predavanju


DRAGOVOLJCI POHODILI DJEČJU PEDIJATRIJU DRAGOVOLJCI POHODILI DJEČJU PEDIJATRIJU

U prigodi nadolazeći blagdana zajednica Krvi

Kristove i Marijina legija sa svojim duhovnikom du-

šobrižnikom u bolnici don Tomislavom Topčićem

pohodili su u subotu 16. prosinca Dječju pedijatriju u

Kliničkoj bolnici na Firulama u Splitu.

Tom prigodom razveselili su oko 70-ero djece

svojom djelotvornom ljubavlju, pažnjom i toplinom,

pjesmom te raznolikim darovima. U mlade živote

unijeli su svjetlo betlehemske zvijezde.

Dragovoljci tih dviju zajednica sastavljenih od la-

ika, osim redovitoga molitvenog doprinosa, već ne-

koliko godina sudjeluju u različitim karitativnim pot-

hvatima. Priređuju kućne posjete župljanima, bole-

snim, starim i osamljenim osobama, pohode bolnice,

zatvore, mirovinske, dječje i domove za mlade; brinu

se za strance i izbjeglice te one na rubu društva.

Don Tomislav ističe da je cilj ovakvih pothvata

uključiti što više dragovoljaca laika u pomoć najpo-

trebnijima te u njihove živote unijeti radost kršćanske

nade.

HUMANITARNA IZLOŽBA ZA SIROMAŠNU DJECU RUANDEHUMANITARNA IZLOŽBA ZA SIROMAŠNU DJECU RUANDE

U nedjelju 17. prosinca u Maloj dvorani Katolič-

kog bogoslovnog fakulteta u Splitu održana je huma-

nitarna izložba za siromašnu djecu Ruande. Organi-

zator ove izložbe su Prijatelji Malog Isusa, vjernič-

ko društvo laika i klerika koji djeluju kao suradnici

Družbe sestara Služavki Malog Isusa, a koji broje oko

8 tisuća članova u Hrvatskoj.

Prilikom otvaranja same izložbe s. Vesna Mate-

ljan, pročelnica Prijatelja Maloga Isusa, kao i nekoliko

prijašnjih godina i ove je godine u ime Prijatelja Ma-

loga Isusa pozvala ljude dobre volje da se u vremenu

darivanja prisjete svih potrebitih, a ovom prilikom

potrebitih u Ruandi. Istaknula je da bi Prijatelji Ma-

loga Isusa bili zadovoljni kad bi svaka župa uspjela sa-

kupiti dovoljno novca za kupnju jedne koze u Ruandi,

a to je oko100 kuna. Na taj bi način omogućili bar ne-

koliko obitelji pristojan život. Zanimljivo je kako koza

ima sasvim drukčije značenje u Ruandi i Hrvatskoj.

Za njih je bogatstvo, a za nas?!

Početkom godine, tragičnom smrću s. Jacqueline

Uwanyniligira iz Ruande, Služavke Maloga Isusa, njoj

u čast nastavljaju s većim žarom organizirati humani-

tarnu izložbu za siromašnu djecu Ruande.

U tijeku programa kratko su svjedočanstvo odr-

žali svjedoci afričke stvarnosti, mladi bogoslovi iz

Tanzanije, Castor Mfugale i Hilary Komba, studenti

Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Castor je

istaknuo kako je važno znati da primamo kako bismo

dali, a ne kako bismo imali više, jer dajući možemo

više biti sretni. Rekao je i da se nada da ljudi kupuju

na izložbi ne samo da bi imali, nego da bi dali djeci

u Ruandi. Hilary je nadodao da nažalost nije uvijek

dovoljna pomoć u molitvi, nego je nekada potrebna

i materijalna pomoć. Pri tom je istaknuo da nije po-

trebno dati 100 eura, već je i 1 kuna dovoljna da 1 di-

jete preživi 1 dan.

Na izložbi su na prodaju ponuđene rukotvorine

koje su izrađivali Prijatelji Maloga Isusa te ručni rado-

vi sestara Služavki Maloga Isusa. Našli su se tu uglav-

nom božićni motivi i ukrasi poput čestitki, adventskih

vjenaca, jaslica, anđela, različitih ukrasa, ali bilo je i

zanimljivih krajevnih primjeraka poput fi gurica od

bračkoga kamena koje su sa sobom donijeli Prijate-

lji iz Pučišća, kao i različitih plodova, koje su donijeli

Prijatelji iz Šestanovca. Članovi Prijatelja Maloga Isusa

pripremili su i kolače i piće tako da se sok, čaj ili kolač

mogao dobiti za 1 kunu. Organizirana je i prigodna

lutrija, a srećke su se mogle dobiti za 5 kuna.

Jelena Hrgović


Dragovoljci s djecom na Pedijatriji


VISOKE OBLJETNICE NADBISKUPA FRANE FRANIĆAVISOKE OBLJETNICE NADBISKUPA FRANE FRANIĆA

Umirovljeni je splitsko-makarski nad-

biskup dr. Frane Franić božićnih blagdana

slavio visoke obljetnice: 94 godine života, 56

godina biskupstva i 70. obljetnicu svećeniš-

tva. Tim povodom mu je Splitsko-makarska

nadbiskupija priredila prigodnu svečanost

u subotu 30. prosinca u konkatedrali sv.

Petra. Euharistijsko slavlje u kapeli Gospe

Ranjene predvodio je nadbiskup Marin Ba-

rišić u koncelebraciji s umirovljenim nad-

biskupom mons. Antom Jurićem i ostalim

svećenicima. Toj velikoj proslavi za mjesnu

Crkvu i šire, u kojoj su sudjelovali trojica

nadbiskupa Splitsko-makarske nadbiskupi-

je, pridružili su se predstavnici grada Splita i

županije, rodnih mu Kaštela te predstavnici

redovničkih zajednica i udruga.

Mons. Franić je rođen 29. prosinca 1912.

u Kaštel Kambelovcu. Osnovnu je školu pohađao u

rodnomu mjestu, a u Biskupskomu sjemeništu klasič-

nu gimnaziju. U Centralnoj bogoslovnoj školi u Splitu

upisao je i završio fi lozofske i teološke studije. Za sve-

ćenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je na

Božić 25. prosinca 1936. u Splitu. Godine 1938. poslan

je na poslijediplomski studij u Rim, gdje je postigao

doktorat bogoslovnih znanosti na Papinskom sveuči-

lištu Gregoriani.

Nakon povratka iz Rima obavljao je različite duž-

nosti u Splitu. Bio je profesor fi lozofi je, latinskoga je-

zika, vjeronauka i drugih predmeta u Biskupskoj kla-

sičnoj gimnaziji, bibliotekar u malom Sjemeništu, ka-

pelan zatvora sv. Roka, prefekt u Sjemeništu, podrav-

natelj i ravnatelj Centralnoga bogoslovnog sjemeništa.

Za biskupa je zaređen 17. prosinca 1950. u Splitu. Od

tada kao pomoćni biskup i generalni vikar djeluje u

Splitu do 1954. god. kada je došao na čelo biskupije.

Splitsko-makarskom Crkvom upravljao je najprije kao

upravitelj, a od god. 1960. kao splitsko-makarski bi-

skup, odnosno od 1969. do 1988. kao splitsko-makar-

ski nadbiskup i metropolit. Umirovljen je 16. listopada

1988.

Tijekom svojega svećeništva mons. Franić izgovo-

rio je 27. 276 misa istaknuo je u propovijedi nadbiskup

Barišić dodavši da je djelovao u teško komunističko

doba ograničenja i progona, zatiranja vjere i stvaranja

nekih drugih putova i ideala. Vjeran svojemu svećenič-

komu pozivu, odlučan i vjeran Bogu, papi i svojoj Crkvi

nadbiskup Franić postaje svjetlo i primjer vjernicima

onoga doba, danas i budućim naraštajima. Tom Tijelu

trebalo je dati svoje rane, dušu i tijelo te stoga nije slu-

čajno da je mons. Franić ustanovio blagdan Ranjene

Gospe i slavio svete mise dugo nakon umirovljena u ovoj istoimenoj kapeli, kazao je nadbiskup Barišić.

Za pripreme Drugoga vatikanskog sabora mons. Franić je bio član Teološkoga pripravnog povjerenstva, na Saboru je bio član saborskoga Doktrinarnog povje-renstva, a nakon Sabora vanjski član rimske Kongre-gacije za sakramente i bogoštovlje te član Kongregacije za proglašenje svetaca. Kao pastir Splitsko-makarske (nad)biskupije bio je poticatelj i usklađivač svega du-šobrižničkoga i drugoga rada. Sazvao je i vodio Pedeset petu splitsku sinodu, koja je trajala od 1986. do 1987. Dugi niz godina predavao je na Teologiji u Splitu, bo-goslovne, fi lozofske i druge predmete, a od 1965. do 1988. bio je njezin Veliki rektor. Osnovao je 1970. In-stitut za teološku kulturu laika, koji je bio pri Teologiji u Splitu, a i danas je pod nazivom Teološko–katehetski studij. Sa skupinom splitskih katoličkih intelektualaca, svećenika i laika, pokrenuo je 1966. god. časopis za vjersku kulturu Crkva u svijetu. Surađivao je u brojnim časopisima i listovima, zbornicima i drugdje. Objavio je niz knjiga od kojih izdvajamo: Povijest fi lozofi je, Pu-tovi dijaloga, Bit ćete mi svjedoci, Crkva, stup istine.

„Oče nadbiskupe Franjo, ili don Frane mi Vam že-limo da živite ovdje u milosti Božjoj, u vjeri i nadi, i da u svježini svojega lica ugledate lice Boga Oca u vječno-sti“, kazao je nadbiskup Barišić čestitavši još jednom mons. Franiću sve tri obljetnice, koje su se dogodile u božićnom ozračju.

U povodu visokih obljetnica mons. Franiću svoju čestitku u ime Hrvatske biskupske konferencije uputio je zagrebački nadbiskup kardinal mons. Josip Bozanić, biskupi Splitske metropolije te predstavnici crkvenih ustanova u Metropoliji.

Na kraju misnoga slavlja svoju riječ zahvale uputio

je i slavljenik mons. Frane Franić.


Svečar nadbiskup Franić govori za vjersku emisiju


PASTORALNI POGLEDI

RAZMIŠLJANJE O OBNOVI NAŠIH ŽUPARAZMIŠLJANJE O OBNOVI NAŠIH ŽUPA

„Željena obnova župe, dakle, ne može proizaći

iz, iako potrebnih, pastoralnih pothvata, a još manje

iz nacrta izrađenih za pisaćim stolom. Nadahnjujući

se na apostolskom uzoru, kako se očituje u Djelima

apostolskim, župa samu sebe nalazi u susretu s Kri-

stom, posebno u Euharistiji. Hranjena euharistijskim

kruhom, ona raste u katoličkom zajedništvu, hodi u

punoj vjernosti Učiteljstvu i uvijek je spremna prihva-

titi i razlučiti razne karizme koje Gospodin podiže u

Božjem narodu.“

To su riječi pape Benedikta XVI. koje je izrekao

22. rujna ove godine, prigodom susreta s članovima

i savjetnicima Vijeća za laike. Predsjednik Vijeća

mons. Stanislaw Rylko dao je nakon tog susreta, a

povodom skupa pod nazivom „Otkrivena župa: pu-

tovi obnove“, izjavu za Radio Vatikan:

„Ona kao institucija i kao zajednica treba dubo-

ku obnovu. Moguće je župama dati novo lice, a to

je zadatak svih: svećenika, laika, udruga i crkvenih

pokreta. (…) Veoma je sugestivan Papin izričaj: župa

kao obitelj brojnih obitelji, zajednica brojnih zajed-

nica.“

U vjeri da Duh Sveti govori na Papina usta i da

djeluje na isti način u cijeloj Crkvi, pokušajmo s

njim pažljivo iščitati donesene riječi:

Željena obnova župe – Papa iščitava ono što

Duh govori Crkvi. A Duh nam očito nadahnjuje

želju za temeljitom obnovom, od glave do udova.

Crkva nije naša nego Njegova. Mi ne možemo ne

željeti obnovu Crkve, a time i svake župe. Stati mir-

no i prepustiti se struji vremena, već je prostituira-

nje (Papine riječi teolozima izrečene nedavno, na

spomen Sv. Bruna). Vrijeme u kojem živimo nije

nikakvo božanstvo. Ono je, na neki način, prazni-

na koja vapi za ispunjenjem. Željeti obnovu dola-

zi iznutra, iz srca Boga koji želi spasiti sve ljude i

sve nas dovesti do punine Kristove. Župa je karika

o kojoj najviše ovisi spasenje pojedinaca i cijelog

svijeta. Obnovljena župa treba postati dom (Papine

riječi u istom govoru) za sve ljude, one bliže Crkvi,

kao i za one koji žive „na otocima najudaljenijim“,

tj. u modernim šeolima - ateizma, indiferentizma,

konzumizma, esteticizma, nihilizma i inog „izma“.

… ne može proizići iz, iako potrebnih, pastoralnih

pothvata, a još manje iz nacrta izrađenih za pisaćim

stolom. – Iz knjiga-razgovora koje su objavljene dok

je sadašnji papa bio kardinal, poznato nam je koliko

se ovaj papa grsti na maherizam svećenika. Njegove

riječi djeluju još uvjerljivije kad se zna koliki je on

radnik (Macher) i iz kojeg crkvenog okruženja potje-

če. U zadnje vrijeme on stalno upozorava svećenike

da se više oslanjaju na milost i djelovanje Duha Sve-

toga. Kroz ta upozorenja provijava duh Augustinove

misli (Papi omiljene) o milosti i njegovih sporenja s

pok. Pelagijem.

Nadahnjujući se na apostolskom uzoru, kako se

očituje u Djelima apostolskim, župa samu sebe nala-

zi u susretu s Kristom, posebno u Euharistiji. – Papa

nam usmjerava pogled na Riječ Božju i nadahnuća

koja proizlaze iz nje. Uvijek je obnova dolazila odo-

tud, kada se pojedinac otvorio nadahnuću koje je

vladalo u apostolima. Teološki pastoralni priručnici

i planovi mogu biti dobri i sadržajni, ali priručnik

zvan Djela apostolska, je živa Božja Riječ. Kroz nju

djeluje Duh Životvorac i izvodi u nama ono što je

izvodio u Petru, Pavlu, Barnabi, Akvili i Priscili. Duh

Sveti nas nuka na molitvu s Marijom i apostolima i

u toj nam se molitvi priopćava u ognjenim jezicima

i snažnoj kerigmi. Bez proglašavanja kerigme nema

kršćanstva. Kerigma je kapisla koja aktivira cijelu

eksploziju. Prva kerigma koja je odjeknula na trgu

ispred cenakula pokrenula je sve, i svaki put kerigma

pokreće cijeli postupak spasenja. Po njoj se Duh Sve-

ti ulijeva u ljude (kao u Kornelijevoj kući) i stvara

pneumatsko zajedništvo u kojem se ustrajava u na-

uku apostolskom, lomljenju kruha i molitvama. Na-

dahnjivati se na Djelima apostolskim znači moliti da

u nama djeluje isti Duh koji je djelovao u Djelima.

Hranjena euharistijskim kruhom, ona raste u ka-

toličkom zajedništvu, hodi u punoj vjernosti Učitelj-

stvu i uvijek je spremna prihvatiti i razlučiti razne

karizme koje Gospodin podiže u Božjem narodu.

Euharistija je revolucija. U njoj se uprisutnju-

je događaj u kojem jedan brutalni čin postaje čin

ljubavi. Hraniti se ovim činom znači uvijek u sebe

i zajednicu unositi revoluciju. To je Božja revolucija

(Naslov Papine knjige s riječima iz Koelna) koja ni-

PASTORALNI POGLEDI


koga ne ostavlja istim. Ona nas izvlači iz malih lokal-

nih svjetova i uvlači u katoličko zajedništvo. Po njoj

umiremo svojim malim pastoralnim pothvatima i

planovima i privremenim krpljenjima i otvaramo se

katoličkom zajedništvu. L. Giussani je govorio da se

lokalna Crkva može samo pokloniti pred postmo-

dernim sekularizacijskim duhom. Njega može iska-

piti samo Velika Crkva, utemeljena na Petru. Lokalna

Crkva nema jamstvo neuništivosti. To jamstvo nosi

osobno Petar (Ti si stijena i na toj stijeni sagradit ću

Crkvu svoju.), Papa, Kristov predstojnik na zemlji.

Župa gleda na Petra! Što kaže Petar, Papa, s ob-

zirom na karizme koje Gospodin podiže u narodu

Božjem? U jednom interventnu od prije desetak go-

dina, današnji je papa kao kardinal, govorio o svom

osobnom susretu s nekim karizmama u Crkvi, izri-

čito o susretu s fokularinima, neokatekumenima i

Comunione e liberazione, i rekao da je susreo žar,

dok je Rahner govorio o zimi Crkve. Sad, kao papa,

na blagdan Duhova potaknuo je sve pastire da budu

otvoreni tim karizmama.

Karizme nisu nastale za pisaćim stolom niti ih je

itko planirao. Sam papa, ih je prepoznao kao djelo

Duha Svetoga u narodu Božjem. Jedan naš biskup

je odgovorio svećenicima koji su ga napadali, jer je

otvoren karizmama, da ni on sve ne razumje, ali ono

što on ne razumje objasnit će mu papa. Papa će, pre-

ko svojih dikasterija, ispitati te karizme i dati im mo-

dus života u Crkvi. Ono što je Papa ispitao ne treba

iznova ispitivati svaki župnik. Ključ ispitivanja kariz-

mi (koje nadilaze njegovu župu i biskupiju) ne može

stajati u rukama nekog župnika u lokalnoj Crkvi.

Ključ nosi Petar. Raširene karizme u Crkvi (Neoka-

tekumenski put, Fokularini, Opus Dei, Comunine e

liberazione, Marijina legija) imaju statute koje im je

odobrila Sv. Stolica.

Papa kaže da je župa uvijek spremna prihvatiti

i razlučiti karizme koje Gospodin podiže u Božjem

narodu. Redoslijed je: prihvatiti, pa razlučiti. Bez

prenemaganja, lako je prihvatiti planove jer su oni,

ipak, slovo. Prihvatiti karizme na kolosijeku je pri-

hvaćanja Duha. Sv. Stjepan je govorio svećenicima

i pismoznancima da se uvijek opiru Duhu Svetom.

Tako kažu Djela apostolska. Tek kada su karizme

temeljno prihvaćene, ne samo zbog samih karizmi,

nego i autoriteta koji ih potvrđuje i predlaže, mogu

se razlučiti. Ali opet u zajedništvu s Petrom. Razluči-

vanje karizmi u struji je osjećanja s Crkvom, disanja

istim Duhom.

Za kraj bismo mogli pročitati riječi koje je Krist

uputio Crkvi u knjizi Otkrivenja:

Tko ima uši neka čuje što Duh govori Crkvi!

Don Šimun Doljanin

BOLESNIČKO POMAZANJE – SAKRAMENT BOLESNIKABOLESNIČKO POMAZANJE – SAKRAMENT BOLESNIKA

Gospodin Isus Krist se za nas prvi i potpuno

predao jer nas je ljubio do kraja, do smrti na križu.

S nama je ostao trajno prisutan u sve dane do svršet-

ka svijeta u sakramentima svoje ljubavi. Posljednji

sakrament koji kršćanin vjernik prima zove se bo-

lesničko pomazanje. Gospodin je za vrijeme svoga

ovozemaljskog života posebnu brigu vodio o bole-

snicima, koje je pohađao i liječio od raznih bolesti.

U istom duhu poslanja slao je i svoje apostole da u

ime njegovo propovijedaju, liječe i oslobađaju ljude

od Zloga. O tome sv. Marko svjedoči da su apostoli

„mnoge bolesnike mazali uljem i ozdravljali ih“ (Mk

6,13). Sakrament bolesničkog pomazanja nije sakra-

ment za smrt, već za život. Na početku Crkve bila

je praksa podjeljivanja sakramenta bolesničkog po-

mazanja. O tome sv. Jakov veli: „Boluje li tko među

vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka

mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje

pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će

ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se.“

Sakrament bolesničkog pomazanja ulijeva u

bolesnika milost koja ga suobličuje s Kristom pat-

nikom, jer ima patnje koja – kao nadopuna u vla-

stitom tijelu onoga „što nedostaje“ muci Kristovoj

(usp. Kol 1,24) – postaje nepresušnim izvorom i ra-

zlogom neprocjenjive radosti, zbog toga što urađa

životom i mirom, onih koji trpe u tijelu i duši. Svaki

bolesnik koji s živom vjerom prima sakrament bo-

lesničkog pomazanja, daje mu snagu da poput Isu-

sa Krista s pouzdanjem u Boga stvoritelja prihvati

svoju bolest i sve nevolje koje proizlaze iz bolesti.

Gospodin ga tada ozdravlja kroz unutarnje iscjelje-

nje duše i tijela. Živom vjerom kršćanin vjernik se

predaje Gospodinu koji ga putem sakramenta bo-

PASTORALNI POGLEDI


lesničkog pomazanja zahvaća u najdubljoj nutrini

njegova bića. Čovjek u duhu vjere osjeća Kristovu

prisutnost u svom biću i srcu. Tko ga može bolje

poznavati od njegova Gospodina i Stvoritelja, koji

unosi svoju ljubav u svaki kutak čovjekova bića i

postojanja. Gospodin u njemu otkriva ranu ili izvor

grijeha, te ga tješi, iscjeljuje i oslobađa; pomaže mu

da se nanovo rodi u Duhu Svetome.

Boli i bolesti ljudske uvijek su se brojile među

najveće teškoće koje mogu pritisnuti čovjeka. Oni

koji ispovijedaju kršćansku vjeru osjećaju ih, istina,

kao i drugi, ali im svjetlo kršćanske vjere pomaže

da dublje proniknu misterij boli i hrabrije podnesu

same tjelesne i duševne bolove. U duhu vjere vide

smisao bolesti i patnje za njihovo osobno spasenje

kao i za spasenje čitavoga svijeta, da ih Krist kroz

bolest i patnji na poseban način ljubi i voli. S bo-

lešću se čovjek susreće sa smrću, a smrt ugrožava

cjelokupni ovozemaljski život, a i ponekad vječni

život. U tim trenucima patnje i neizlječive bolesti iz

koje proizlazi blizina smrti Crkva se nastoji solida-

rizirati s čovjekom patnikom; misli na čovjeka i želi

mu kroz vid bolesničkog pomazanja pomoći. Sakra-

ment bolesničkog pomazanja nije, dakle, «posljed-

nje pomazanje», nego sakrament koji se podjeljuje

svima teško bolesnima kršćanima vjernicima, kako

bi od Boga dobili potrebitu snagu i milost da svoju

bolest prihvate u duhu žive kršćanske vjere i pre-

danja u Gospodinu. Nije, stoga, u duhu kršćanske

vjere odgađati primanje bolesničkog pomazanja. U

tom duhu potrebna je ustrajna i temeljna teološka

edukacija svih uzrasta vjernika, kako bi se oslobo-

dili od neutemeljenog straha primanja sakramen-

ta bolesničkog pomazanja. Treba poticati ukućane

i bližnju i daljnju rodbinu da su dužni u svakom

trenutku upozoriti bolesnog člana obitelji da primi

bolesničko pomazanje. U ovom je ozračju važno na

vrijeme pozvati svećenika da posjeti bolesnika bilo

u kući bilo u bolnici ili u staračkom domu. Nažalost

se događa često da se bolesnikova rodbina iz neo-

pravdanog straha ne usudi spomenuti ni samome

bolesniku bolesničko pomazanje, a kamoli pozvati

svećenika. Tobože, da se bolesnik ne uplaši smrti

kad vidi svećenika. Zbog toga znaju često zvati sve-

ćenika kad je bolesnik već upao u duboku komu ili

kad je već umro.

Zbog toga želim u kratkim crtama iznijeti bit

bolesničkog pomazanja kako bi našem kršćanskom

puku pomogao da se oslobodi straha kada je u pi-

tanju bolesnik i podjela bolesničkog pomazanja.

Svećenik moli Otkupitelja da milošću Duha Svetoga

izliječi slabosti konkretnog bolesnika. Da iscijeli nje-

gove rane, otpusti grijehe, odagna od njega sve boli na

duši i tijelu te mu milosrdno povrati potpuno zdravlje

iznutra i izvana, da ozdravi s pomoću Božjega milo-

srđa i oporavi se za prijašnje dužnosti.

Ovaj sakrament može se podijeliti i starcima

kojima su tjelesne snage znatno popustile i ako se

radi o bližoj smrtnoj opasnosti. Može se podijeliti i

djeci koja se nalaze u situaciji teške bolesti ako shva-

ćaju bit bolesničkog pomazanja koje daje duševnu

i tjelesnu okrepu. Obred se bolesničkog pomazanja

sastoji od dva dijela: liturgije riječi i liturgije maza-

nja sv. uljem. Kad se bolesniku podjeljuje sv. ulje,

redovito se prije ispovjedi, a poslije i pričesti. Zato

se ta tri sakramenta ispovijed, bolesničko pomazane

i pričest nazivaju sakramenti bolesnih. Ako se pred-

viđa da je bolesniku to zadnja sv. pričest, ona mu se

daje u obliku „popudbine“ - hrane za putovanje u

vječni život. Ako bolesnik nije krizman, može mu

se podijeliti i taj sakrament. Poslije svega toga, ako

se bolesnik nalazi na umoru, nad njim se mole pre-

poruke za umiruće.

Ukratko, sakrament bolesničkog pomazanja,

bolesna čovjeka duševno i tjelesno jača te ga pri-

prema za vječni život. Drugim riječima bolesničko

pomazane ima trostruki učinak: a) bolesniku daje

duševno okrepljenje i utjehu; b) oproštenje od svih

grijeha, koji nisu mogli biti ispovjeđeni, ako se bole-

snik za njih kaje; c) potpomažu poboljšanju bolesti

i tjelesnom zdravlju ako je to na korist čovjekovoj

duši.

Napomena: U ovih pet godina moje službe u

bolničkom pastoralu, točnije od 16.rujna 2001. do

30. rujna 2006. podijelio sam oko 10.158 puta sa-

kramenata bolesničkog pomazanja, a na sv. misa-

ma mi je sudjelovalo oko 68.183 osoba, uključujući

medicinsko osoblje, bolesnike, rodbinu i prijatelje

bolesnika koji su svojim molitvama i djelima milo-

srđa dali svoj doprinos za uspješnost bolničkog pa-

storala.

Mr. don Tomislav Topčić

bolnički duhovnik

PASTORALNI POGLEDI


NADBISKUPOVA KRONIKA(Od 13. 10. 2006. do 9. 01. 2007.)(Od 13. 10. 2006. do 9. 01. 2007.)

13. 10. * Solin, uputio pozdrav i nazočio svečanoj akademiji u povodu tridesete obljetnice Velikog jubileja Crkve u Hrvata i Godine krštenja u našoj nadbiskupiji

14. 10. * Solin, predvodio svečano misno slavlje po-vodom tridesete obljetnice Velikog jubileja Crkve u Hrvata i Godine krštenja u našoj nadbiskupiji u koncelebraciji s mons. Antom Jurićem, mons. Slo-bodanom Štambukom, mons. Želimirom Puljićem, mons. Ilijom Janjićem, mons. Antom Ivasom te još stotinjak svećenika

15. – 19. 10. *Đakovo, jesensko plenarno zasjedanje HBK

20. 10. * Nadbiskupija, primio predstavnike TZ Klisa i Kliške uskoke

* Imotski, predvodio sprovodnu misu za pok. fra Izidora Grabovca

21. 10. * Split, u crkvi sv. Filipa predvodio misu za vjernike i slušatelje Radio Marije te potom blago-slovio novi studio Radio Marije u Splitu

* Nadbiskupija, primio vlč. Mladena Karađolu i poglavaricu Svjetovnog instituta Predragocjene Krvi Kristove

23. 10. * Nadbiskupija, primio novu provincijalku čč. ss. Službenica Milosrđa s. Luciju Baturina

* Nadbiskupija, primio gđicu Mihaelu Mladineo, djevojku iz naše Nadbiskupije koje se priprema za ulazak u samostan Karmelićanki u Avili

26. – 27. 10. * KBF, nazočio znanstvenom simpoziju u organizaciji KBF-a i CUS-a

27. 10. * Nadbiskupija, primio grupu djece iz Italije s njihovim domaćinima, učenicima O. Š. Dobri te njihovim nastavnicima

28. 10. * Nadbiskupija, primio fra Zlatka Šafarića, OFM Cap. i fra Petra Lubinu, OFM

29. 10. * Veliko Brdo, predvodio svečanu svetu misu povodom 250. godišnjice posvete župne crkve

01. 11. * Lovrinac, predvodio svečano misno slavlje na

blagdan Svih Svetih te podijelio odrješenje svim po-kojnima kod središnjeg križa na gradskom groblju

02. 11. * Mlinište, predvodio misno slavlje za sve po-kojne i podijelio odrješenje

04. 11. * Solin, predsjedao sjednici Prezbiterijalnog vijeća Nadbiskupije

05. 11. * Zelovo, posjetio župu i predvodio misno slavlje

06. 11. * Vepric, sa suradnicima i arhitektom posjetio Vepric i gradilište nove velike dvorane u našem Svetištu

* KBF, ispiti

07. 11. * Nadbiskupija, primio počasnog konzula Re-publike Mađarske u Splitu gosp. Ivu Staničića

08. 11. * Nadbiskupija, ugostio šibenskog biskupa mons. Antu Ivasa

* Nadbiskupija, primio generalnog vikara Vojnog ordinarijata mons. Joška Šantića

10. 11. * Nadbiskupija, primio voditelje crkvenih vrtića u gradu Splitu

11. 11. * Solin, predsjedao sjednici Pastoralnog vijeća Nadbiskupije

13. 11. * Manuš, u novicijatu oo. Isusovaca predvodio misno slavlje povodom blagdana sv. Stanislava Kostke, zaštitnika novaka

14. 11. * Trogir, povodom blagdana sv. Ivana Trogir-skog predvodio svečanu procesiju ulicama grada i misno slavlje u Katedrali

15. 11. * Posjetio zajednice Papa Ivan XXIII. u Velikom Prologu i u Borovcima

* Mlinište, predvodio misno slavlje za pokojnog oca

16. 11. * Zagreb, sjednica Stalnog vijeća HBK

18. 11. * Sjemenište, nazočio stručnom skupu vjero-učitelja

19. 11. * Sjemenište, predvodio misno slavlje za sjeme-ništarce s njihovim odgojiteljima

21. 11. * Split - Dobri, predvodio svečano misno slavlje povodom blagdana Gospe od Zdravlja

* Makarske, predvodio svečano misno slavlje povo-dom blagdana sv. Klementa zaštitnika grada

22. 11. * Sjemenište, sudjelovao u studijskom danu za svećenike naše nadbiskupije

* Nadbiskupija, primio ovogodišnje kandidate za đakonat

23. 11. * Bogoslovija, predvodio misno slavlje za vrije-me kojeg su kandidati za đakonat položili prisegu i ispovjedili vjeru uoči svoga đakonskog ređenja

24. 11. * Vepric, s generalnim i pastoralnim vikarom te voditeljem građevinskog ureda posjetio naše Svetište

26. 11. * Split – Dobri, u crkvi Gospe od Zdravlja pred-vodio svečano misno slavlje i zaredio četvoricu đa-kona: don Juru Bjeliša, don Antu Prnjaka, fra Ivana Macuta i fra Eduarda Sokola

NADBISKUPOVA KRONIKA


28. 11. * Nadbiskupija, nazočio sjednici Kaptola i pri-redio ručak za kanonike

* Lovrinac, predvodio sprovodne obrede za pokoj-nog Željka Maroevića

29. – 30. 11.* Nadbiskupija, zasjedanje biskupa Splitske metropolije

30. 11.* Nadbiskupija, primio vikara prelature Opus Dei za Hrvatsku mons. Jorge Ramosa

05. 12. * Nadbiskupija, primio Elzu i Nikšu Jurin iz zajednice Bračnih vikenda

06. 12. * Pojišan, povodom blagdana sv. Nikole, zaštit-nika pomoraca predvodio svečano misno slavlje

07. 12. * Nadbiskupija, primio predstavnike Udruge dragovoljaca domovinskog rata

08. 12. * Bogoslovija, predvodio svečano misno slavlje povodom svetkovine Bezgrešne te nazočio prigod-noj akademiji

09. 12. * Resnik, blagoslovio i postavio temeljni ka-men za novu crkvu bl. Majke Terezije

* Trstenik, u crkvi sv. Ivana nazočio božićnom bdjenju mladih

10. 12. * Bitelić, predvodio misno slavlje * Zasiok, predvodio misno slavlje i posjetio zajed-

nicu Papa Ivan XXIII.

11. 12. * Bogoslovija, predvodio misno slavlje i nazo-čio tribini liječnika koju je održao mons. Valentin Pozaić, zagrebački pomoćni biskup

13. 12. * Nadbiskupija, primio gospodu Mira Radalja i Petra Baltu iz VERBUMA

14. 12. * Kazalište, nazočio svečanoj proslavi Dana Sveučilišta i uputio svoj pozdrav

15. 12. * Nadbiskupija, susreo se s djelatnicima vjerskih

medija u našoj Nadbiskupiji16. 12. * Opuzen, krstio malog Antu i posjetio zajed-

nicu Papa Ivan XXIII. u Borovcima17. 12. * Makarska, u obje župe grada Makarske pred-

vodio misno slavlje te čestitao Božić vjernicima tog dijela naše Nadbiskupije

18. 12. * Kazalište, nazočio svečanom božićnom koncertu

21. 12. * Nadbiskupija, predvodio misno slavlje za sve djelatnike Ordinarijata te ih pozvao na zajednički doručak uoči božićnih blagdana

* Nadbiskupija, priredio božićno primanje za sve-ćenike te mnogobrojne uglednike i uzvanike iz na-šeg grada i Nadbiskupije

22. 12. * Nadbiskupija, primio predstavnike medija uoči Božića te pročitao božićnu poruku za medije

* Mertojak, nazočio prikazu živih jaslica koji su pripremili članovi zajednice Cenacolo iz Ugljana i njihovi prijatelji

* Katedrala, nazočio svečanom božićnom koncertu katedralnog zbora

23. 12. * Nadbiskupija, povodom Božića primio pred-stavnice redovnica grada Splita

* Svećenički dom, posjetio naše umirovljene sveće-nike, čestitao im Božić te ostao s njima na ručku

24. 12. * Katedrala, predvodio svečanu misu Ponoćku25. 12. – BOŽIĆ * Katedrala, predvodio svečano misno slavlje * Bilice, u splitskom zatvoru predvodio Božićno

misno slavlje za osobe lišene slobode * Posjetio nadbiskupa u miru mons. Franu Franića

i čestitao mu Božić26. 12. * Sustipan, u crkvi sv. Stjepana pod borovima

predvodio misno slavlje28. 12. *Split, posjetio čč. ss. Klarise i čestitao im Božić29. 12. * Trogir, posjetio čč. ss. Benediktinke i čestitao

im Božić30. 12. * Konkatedrala, u kapeli Gospe Ranjene za-

jedno s mons. Franom Franićem i mons. Antom Jurićem, nadbiskupima u miru zahvalili i proslavili misnim slavljem velike obljetnice nadbiskupa Fra-ne Franića, 70 godina svećeništva, 94 godine života i 56 godina biskupstva

31. 12. * Sukoišanska, povodom blagdana sv. Obitelji predvodio svečano misno slavlje kod oo. Franjeva-ca TOR

* Katedrala, predvodio misno slavlje i Te Deum na kraju građanske godine

01. 01. * Katedrala, povodom svetkovine Svete Bogo-rodice Marije, Dana Mira i Nove Godine predvo-dio svečano misno slavlje uz zaziv Duha Svetoga na početku nove građanske godine

02. 01. * Voštane, predvodio misno slavlje proslave Presvetog Imena Isusova

* Košute, s triljskim župnikom i dekanom don Sti-pom Ljubasom posjetio crkvu u Košutama u iz-gradnji

* Nadbiskupija, primio naše svećenike – studente u Rimu, don Borisa Vidovića i don Mihaela Provića

03. 01. * Nadbiskupija, primio našeg svećenika – stu-denta u Rimu don Edvarda Pundu

05. 01. * Nadbiskupija, primio našeg svećenika – stu-denta u Innsbrucku don Emanuela Petrova i stu-dente – bogoslove u Rimu g. Antu Raku, g. Marina Periša, g. Matu Brečića i g. Vedrana Torića

06. 01. * Nadbiskupija, primio don Ivana Filipovića iz zajednice Cenacolo

* Katedrala, povodom svetkovine Bogojavljenja predvodio svečano misno slavlje

07. 01. * Rudine, predvodio misno slavlje i krstio ma-log Domagoja

08. 01. * Nadbiskupija, primio gosp. Božidara Rogu-ljića

09. 01. * Nadbiskupija, primio predstavnike udruge Zdenac

* Nadbiskupija, primio gosp. Damira Todorića

NADBISKUPOVA KRONIKA


NOVE KNJIGE

POGLED U NOVE KNJIGEPOGLED U NOVE KNJIGE

Kompendij Katekizma Katoličke CrkveKompendij Katekizma Katoličke CrkveHrvatsko izdanje Kompendija Katekizma Katolič-

ke Crkve u prodaji je od 7.

studenoga. Izdavač hrvat-

skoga izdanja Kompendija

je Hrvatska biskupska kon-

ferencija, a sunakladnici

nakladna kuća Verbum i

Crkva u svijetu.

Kompendij je trenu-

tačno najprodavanija vjer-

ska knjiga u svijetu, koja u

mnogim zemljama bilježi

rekordne naklade.

Izradu ovoga jedinoga

službenog sažetka katoličke

vjere inicirao je papa Ivan Pavao II., a realizirao ga je

sadašnji papa Benedikt XVI. koji je, objavljujući Kom-

pendij, istakao: „Kompendij koji sada predstavljam

sveopćoj Crkvi vjeran je i pouzdan sažetak Katekiz-

ma Katoličke Crkve. On na jezgrovit način sadrži sve

bitne i temeljne elemente vjere Crkve tako da je po

želji moga prethodnika svojevrstan vademecum koji

osobama, vjernicima i onima koji to nisu, omogućuje

jednim cjelovitim pogledom obuhvatiti čitavu pano-

ramu katoličke vjere.“

Osim što na sažet način sadrži i tumači cjelokupan

crkveni nauk, Kompendij je karakterističan po tome

što je pisan u dijaloškom obliku pitanja i odgovora,

što ga čini vrlo pristupačnim za sve čitatelje.

Koliko zanimanje vlada za najavljeno hrvatsko iz-

danje najbolje pokazuje činjenica da je veći dio prvo-

ga izdanja unaprijed rasprodan putem predbilježbi, pa

je u tisku već i drugo izdanje. S ukupnom nakladom

od 25.000 primjeraka, objavljivanje hrvatskog izdanja

Kompendija je zasigurno jedan od najznačajnijih iz-

davačkih događaja ovoj godini.

Kompendij Katekizma Katoličke Crkve kvalitetnog

je tvrdog uveza, ima 208. stranica, od čega 15 umjet-

ničkih reprodukcija u koloru. Kako bi bio dostupan

što širem krugu čitatelja, cijena mu je svega 40 kn.

Zbornik radova Kršćanstvo i zdravljeZbornik radova Kršćanstvo i zdravljeU prigodi XII. međunarodnog teološkog simpo-

zija Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu koji je priređen 26. i 27. listopada t. g., u na-kladi Crkve u svijetu iz tiska je izišao Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa u Splitu od 20. do 21. listopada 2005. „Kršćanstvo i zdravlje“.

Polazeći od uočavanja sve zamjetljivijeg klizanja

znatnog dijela suvremenog kršćanstva pa i samog

katolicizma prema jednoj

religioznosti koja u prvi plan

stavlja terapijsku praksu u

njezinim najraznovrsni-

jim oblicima, međunarodni

znanstveni skup održan na

splitskom KBF-u pokušao je

tu osjetljivu temu ljudskog i

kršćanskog života propitati

interdisciplinarno. Sudio-

nici su nastojali posvijestiti

autentične biblijski i tradi-

cijski utemeljene koordina-

te kršćanskog poimanja i življenja zdravlja, bolesti i

ozdravljenja.

Iz šesnaest priloženih radova Zbornika na 412

stranica proizlazi očita višedimenzionalnost obra-

đene okvirne teme. Prilog I. Kešine o logoterapiji

predočava fi lozofsko-antropološki vid ophođenja sa

zdravljem i bolešću dok se M. Jukić bavi čuvanjem

zdravlja i fenomenom liječenja na medicinskoj razini.

Sociološki pristup zdravlju dolazi do izražaja u prilo-

gu K. Gabriela, koji prikazuje i vrednuje suvremeno

postmoderno doživljavanje zdravlja kao najvišeg do-

bra. Politološko-pravna analiza povijesti i motivacij-

ske strukture institucionalizirane kršćanske brige za

zdravlje kao i zauzetosti na području socijalne skrbi

ponuđena je u tekstu D. Lozine i M. Klarića. Biblijski

pogledi na zdravlje, bolest i liječenje prikazani su u

prilozima M. Odrljina i M. Parlova. Teološko-antro-

pološki zdravlju pristupaju A. Mateljan i N. A. Ančić.

Etičkom vidu odnosa kršćanstva i zdravlja posvećen

je prilog M. Cozzolija dok K. H. Auer raspravlja o pa-

cijentovu pravu na samoodređenje na etičko-pravnoj

razini. O ophođenju sa zdravljem s gledišta kršćan-

ske duhovnosti razmišlja M. Szentmártony. Pastoral-

na dimenzija zdravlja izričito je tematizirana u do-

prinosima T. Ivančića i S. Nimca. Ali od neposredne

pastoralne važnosti su također i prilozi Š. Marovića

i I. Jakulja, koji se bave odnosom glazbe i zdravlja,

odnosno propituju crkvenopravnu i bogoslužnu nor-

mativu koja regulira praksu egzorcizma. Pristupajući

fenomenu zdravlja, bolesti i liječenja s gledišta teolo-

gije religija, N. Bižaca u fenomenu zdravlja vidi jednu

od ključnih egzistencijalnih tema svakodnevnog ko-

municiranja među religijski različitima.

NOVE KNJIGE


Kršćanstvo i ti – priručnik za župnu katehezuKršćanstvo i ti – priručnik za župnu katehezuU nakladi župe sv. Petra apostola – Kaštel Novi,

u subotu 18. studenoga, iz tiska je izišla knjiga Kr-šćanstvo i ti, kratki prikaz nauke o Bibliji i Crkvi pri-kladan za župski vjerona-uk srednjoškolske mladeži i obrazovanje odraslih, autora Luke Vuce, župni-ka župe sv. Petra.

Knjiga je nastala kao plod dugogodišnje prak-

se u vjeronaučnoj pouci viših razreda osnovne škole, srednjoškolske mladeži i odraslih. Sastoji se od pre-pričane znakovitosti događaja Staroga i Novog Za-vjeta, pregleda povijesti Crkve i njihove povezanosti s Kristovim djelom spasenja ljudi. Informativnoga je i formativnog karaktera, daje zaokruženu temeljnu poruku kršćanstva te kršćanina upoznaje s njegovim zadaćama koje proizlaze iz tajne kršćanskoga poziva.

Autor na 131 stranici nastoji Božju objavu približiti čovjeku; razmišlja o nastanku religija, o objavi i doka-zima vjerodostojnosti Isusa Krista objavitelja, o Crkvi u kojoj Krist nastavlja svoje djelo spasenja i s tim u vezi o darovima koje Gospodin i danas daruje preko Crkve.

Da bi mladima, vjeroučiteljima i odraslim kršća-nima bila prihvatljiva, ona je sažeti i pregledan govor Biblije o Bogu i čovjeku te stoga izlaže samo glavne biblijske teme. Autor se pri pisanju najviše služio Rječnikom biblijske teologije od X. L. Dufora i Kate-kizmom Katoličke Crkve.

Knjigu je grafi čki uredio i s mnoštvom pisanih priloga obogatio vjeroučitelj Mario Žuvela.

Sveti Staš i župa Staševica u Splitsko-Sveti Staš i župa Staševica u Splitsko-makarskoj nadbiskupijimakarskoj nadbiskupiji

Iz tiska je izišla knjiga fra H. Gabrijela Jurišića Sveti Staš i župa Staševica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u izdanju Zbornika Kačić Split i Župskoga ureda Svetoga Staša.

U prvom dijelu knjige pri-kazan je život i štovanje sv. Sta-ša, zaštitnika župe i suzaštitnika Splitsko-makarske nadbiskupije, ali su doneseni i osnovni podatci o nekim poznatijim mučenicima koji su u starokršćansko doba, u današnjim našim krajevima, svo-

jim životom i smrću posvjedočili svoju odanost sv. kr-šćanskoj vjeri. Drugi dio donosi povijesni prikaz živo-ta, u prvom redu kršćanskoga na današnjem prostoru župe Staševice, koja je mijenjala i svoj naziv i granice. Posebno su opisane bogoslužne građevine (8 crkava i

10 kapeli ca), groblja, školstvo, popis župnika, svećenika rođenih u župi i župljana poginulih u ratovima.

U trećem dijelu navedeno je nekoliko značajnih tekstova, a u četvrtom dijelu priložene su molitve i po-božnosti: tekstovi sv. Mise i Večernje na blagdan sv. Staša, Litanije Svih Svetih i prigodne molitve.

Novi broj Svjedoka Novi broj Svjedoka Iz tiska je izišao trinaesti broj „Svjedoka“ – godiš-

njeg glasila vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbisku-pije naslovljen „Petnaest godina vjeronauka u školi“. Prvotna mu je svrha promovirati katolički vjeronauk prema smjernicama Hrvatskoga nacionalnog obra-zovnog standarda. Nakon nadbiskupove poruke za početak nove školske i vjeronaučne godine „Svjedok“ u rubrici Stručno usavršavanje donosi niz vrijednih priloga sa stručnih skupova održanih u studenome prošle godine i u veljači o. g. te osvrt na Katehetske ljetne škole održane u Splitu krajem kolovoza o. g.

U drugoj rubrici „Svjedoka“ objavljeni su statistički podatci o pohađanju vjeronauka na području Splitsko-makarske nadbiskupije u osnovnim i srednjim škola-ma, te Centrima za osobe s posebnim potrebama. U školskoj godini 2006./2007. nastavu vjeronauka poha-đa 96,62 % učenika u osnovnim, a 93,97 % u srednjim školama. U toj rubrici donijet je i popis vjeroučitelja pripravnika, onih koji su kroz proteklu školsku godinu položili u Splitu stručni ispit, a potom i pregledan ras-pored vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama te u Centrima za osobe s posebnim potrebama.

Osobita pozornost posvećena je oglednim katehe-zama za osnovnu i srednju školu koje se nalaze u trećoj rubrici. U ovom je broju objavljeno devet katehetskih modela V. nastavne cjeline za 4. razred osnovne škole, koja nosi naslov: Na Isusovu putu – slijedimo njegovo djelo, zatim pet razrađenih katehetskih modela za III. razred srednje škole: tri kateheze VI. nastavne cjeli-ne (Odnos prema drugim ljudima i društvu u kojem živimo) i dvije kateheze VII. nastavne cjeline (Živjeti u istini).

Četvrta rubrika naslovljena Događaji, iskustva, razmišljanja donosi niz edukativnih razmišljanja o su-vremenim temama, primjerice: pitanje HNOS-a kao izazova vjeronauku, programa zdravstvenoga odgoja i obrazovanja u školi, pokreta scijentologije, Opusa Dei i dr. k tome i osvrte na važnije događaje kao što su: vjeronaučne olimpijade, srednjoškolska natjecanja iz vjeronauka, susreti maturanata te nekoliko poetskih izričaja vjeroučitelja.

U zadnjoj rubrici nalazi se pregled rada Katehet-skog ureda i plan rada za novu godinu.

Novi broj MinistrantaNovi broj MinistrantaIz tiska je izišao novi broj godišnjega glasila mi-

nistranata Splitsko-makarske nadbiskupije „Mini-

NOVE KNJIGE


strant“. Središnja je tema šestoga broja koja će se kroz cijelu odgojnu godinu provlačiti i biti prisutna na mi-nistrantskim susretima Sakramenti - izvori žive vjere.

List „Ministrant“ donosi središnje dijelove poru-ka pastira opće i mjesne Crkve upućenih ministranti-ma, djeci i mladima; potom pojašnjava ulogu i zadaće ministranta u župnoj zajednici; donosi promišljanja i svjedočanstva samih ministranata, animatora i njiho-vih obitelji o osobnom duhovnom životu, popis važ-nijih priručnika za ministrante i njihove voditelje te osvrt na događanja u prošloj godini.

U rubrici Predstavljamo se predstavljeni su mini-stranti župe Kaštel Novi, Kaštel Gomilica i trogirske župe Gospe od Anđela, a u susretima ministranata doneseni su osvrti i rezultati ovogodišnje ministrant-ske malonogometne lige Split i ministrantske malo-nogometne lige Trogir-Kaštela-Solin i najave daljnjih susreta.

Glavni je cilj „Ministranta“ da se ministranti bolje međusobno upoznaju, prepoznaju bogatstvo i ljepo-tu različitih susreta i sadržaja koji su vezani uz mini-strante i ministrantsku službu te da im se približi život i osoba Isusa Krista.

Nedjeljne i blagdanske homilije u godini CNedjeljne i blagdanske homilije u godini CKnjiga prof. dr. Marin-

ka Vidovića Živa je Božja riječ, Nedjeljne i blagdanske homilije u godini C objav-ljena u nakladi Verbuma predstavljena je 30. stude-noga u prostorijama Ver-buma u Splitu.

Knjiga na 285 stranica donosi Vidovićeve nedjelj-ne i blagdanske homilije za liturgijsku godinu C koje su već objavljene u suradnji s đakovačkim Vjesnikom.

Riječ je o homilijama na osnovu liturgijskih svetopisamskih čitanja, koja autor posadašnjuje u svjetlu aktualne situacije suvremenoga čovjeka. Pri tomu se služi egzegetskim istraživanjem ponuđenih tekstova, uočava njihovu ukorijenjenost u povijest, kulturu i civilizaciju vremena i prostora u kojemu su nastali te ih analoškim putem pretočuje u nama suvremenu situaciju. Uvjeren u analogiju povi-jesnih i spasenjsko-povijesnih događanja, osvjedočen o Pismu kao izrazu uočavanja stvarnosti iz ljudske i božanske perspektive. Naslov je uzet iz poslanice Hebrejima koja kaže: „Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena“ (Heb 4,12-13).

Božja riječ, upozorio je autor, nije ni apstrakcija ni puka spekulacija, nego interakcija Boga i čovjeka, čovjeka i Boga u osobnom odnosu uzajamnoga povje-renja, otvorenosti i ljubavi.

Izabrane teme socijalnog nauka CrkveIzabrane teme socijalnog nauka CrkveU samostanu sv. Fra-

nje na obali u četvrtak 14. prosinca u Splitu predstav-ljena je knjiga prof. dr. fra Špira Marasovića Društvo i Bog. Izabrane teme socijal-nog nauka Crkve u izdanju Crkve u svijetu (Biblioteka Teologija). O knjizi i o au-toru govorili su dr. Neven Šimac, dr. Nikola Bižaca i dr. Nediljko A. Ančić. Pro-gram je vodila Silvana Bu-rilović, a glazbeni gosti ve-čeri bili su Chorus Spalatensis koji su izveli tri skladbe Dominum puer meus, Missus venit te božićnu Adeste fi deles u orguljskoj pratnji mr. Borne Barišić. U knjizi Društvo i Bog obrađene su teme osoba i društvo, vje-ra i religija, posadašnjenje, svećeništvo, redovništvo, socijalni govor, ateizam i antiteizam, država i politika. Autor svjedoči sljedbeničku i glasničku zauzetost za koncilsku misao te tematski propituje socijalne doku-mente Crkve u našem sve povezanijem i sve plural-nijem društvu. Dvije teme osobito se ističu u ovom diskursu - mir i čišćenje pamćenja. Prof. Ančić osvr-nuvši se na ulogu i zadaću teologije u Crkvi i društvu, ukazao je da teologija analizira kako Crkva tumači i živi Božju poruku u određenom povijesnom trenutku te u ulozi korektiva upozorava na skretanja, opominje na bitno, ukazuje na zloporabe, i što je danas osobito važno ulazi u dijalog sa svjetovnim područjima.

Dunja Škare

Zbirka igrokaza, drama, recitala i pjesama Zbirka igrokaza, drama, recitala i pjesama Osmijeh dubine četvrta je zbirka igrokaza, drama,

recitala i pjesama koju je 17. prosinca u župi Kraljice mira u Makarskoj objavi-la časna sestra Bernardina Crnogorac. Knjigu je izišla u nakladi Crkve u svijetu, a predstavili su je prof. dr. don Ante Mateljan, mr. fra Marko Babić i prof. dr. o. Božidar Nagy.

Župnik don Ivan Čotić u svom uvodnom govoru re-kao je kako je riječ o zbirci koja je nastala kao dugogo-dišnji plod predanog rada u župi i pomoć je sveće-

NOVE KNJIGE


nicima, katehetama i svima onima koji, u nedostatku osobnih ideja, u posebnim blagdanskim prigodama mogu u njoj pronaći kvalitetno rješenje.

Ovu svečanost obogatili su mješoviti i dječji zbor župe Kraljice mira čiji su članovi pod vodstvom časne sestre Bernardine Crnogorac izveli neke od pjesama i recitacija iz predstavljene zbirke.

Knjiga ima svoju posebnost, kako je istaknuo prof. dr. Božidar Nagy, što sadrži prvu dramu posve-ćenu sluzi Božjemu Petru Barbariću koju ju autorica napisala u osam činova.

Marina Šimić

Dvije knjige mons. dr. Fabijana VerajeDvije knjige mons. dr. Fabijana VerajeNedavno je Crkva u svijetu izdala dvije knjige dr.

Fabijana Veraje: Na tragovima svetosti i Svećenik i žr-tva. U prvom dijelu knjige Na tragovima svetosti dr. Veraja, dugogodišnji suradnik u Svetoj kongregaciji obreda i dotajnik Kongregacije za kauze svetih, govo-ri o štovanju svetaca u starini, zatim o kanonizaciji i beatifi kaciji, potom o uvjetima koji su potrebiti da netko bude proglašen svecem Katoličke Crkve, kao i o načinu kako se utvrđuje mučeništvo, odnosno svetost nekoga sluge Božjega i čudo koje se pripisuje njegovu zagovoru.

U drugom, autobiografskom dijelu autor otkri-va neobične putove kojima ga je Providnost dovela u Rim, a potom u službu Svete Stolice, te omogućuje uvid u njegov osobni rad „na tragovima svetosti“.

U knjizi Svećenik i žrtva dr. Veraja obrađuje život i djelo katehete don Radovana Jerkovića, mučenika ko-munističkoga režima. Pisac je na temelju prikupljenih svje dočanstava u don Radi otkrio pravoga mučenika u kršćanskom smislu. Zato je ovaj spis poput Pozicije o mučeništvu (Positio super martyrio) kakvom se na Kongregaciji za kauze svetih dokazuje da je određeni sluga Božji ubijen iz mržnje na vjeru i da je pri hvatio mučeništvo kao svjedočan stvo za Krista.

Mons. Veraja je bio aktivan i na drugim poljima u službi Crkve u Hrvata, u domovini i u dijaspori. Neki podaci koje navodi u svojim uspomenama mogu po-služiti kao kamenčići za mozaik-sliku opće hrvatske (posebno crkvene) stvarnosti u drugoj polovici XX.

stoljeća.

SVEĆENICI JUBILARCI

SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE U 2007.SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE U 2007.

50 GODINA MISNIŠTVA – ZLATNI JUBILEJ SLAVE:50 GODINA MISNIŠTVA – ZLATNI JUBILEJ SLAVE:

Ime Prezime God. rođenja God. ređenja1. Zdenko BRALIĆ 25. 09. 1932. 07. 07. 1957.

2. Ante, ml JURIĆ 08. 06. 1933. 07. 07. 1957.

3. Mate SELAK 19. 02. 1926. 07. 07. 1957.

25 GODINA MISNIŠTVA – SREBRENI JUBILEJ SLAVE: 25 GODINA MISNIŠTVA – SREBRENI JUBILEJ SLAVE:

Ime Prezime God. rođenja God. ređenja1. Dražen KLAPEŽ 15. 07. 1956. 27. 06. 1982.

2. Luka VRLJIČAK 13. 09. 1956. 27. 06. 1982.

SVEĆENICI JUBILARCI


OBAVIJESTIOBAVIJESTI

OBAVIJESTI

1. Stručni skup vjeroučitelja Splitsko-1. Stručni skup vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupijemakarske nadbiskupije

Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije

organizira stručni skup za sve vjeroučitelje u školi

na temu: Biblijske metode u nastavi vjeronauka.

Stručni skup će se održati u subotu 24. veljače o. g.

u prostorijama Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu

s početkom u 9 sati. O temi će govoriti dr. Jadranka

Garmaz.

Nakon izlaganja uslijedit će pedagoške radionice

na temu: Praktična primjena biblijskih metoda u

vjeronaučnoj nastavi.

2. Križni put na dekanatskoj razini za 2. Križni put na dekanatskoj razini za mladežmladež

Poštovani župnici!

Jedan od osnovnih uzroka koji pospješuje neza-

dovoljstvo u životu mladeži je sve veći porast nedo-

statka duhovnosti. Buduću da je naša dužnost poma-

gati mladež na putu svetosti, stoga ćemo i ove godine

imati križni put na dekanatskim razinama. Molimo

dekane da na prvom dekanatskom sastanku sa svim

župnicima svojega dekanata dogovore mjesto, vrijeme

i način održavanja križnoga puta. K tome Vas molimo

da na vrijeme obavijestite nadbiskupijski ured za pa-

storal mladih o održavanju križnoga puta da bismo

mogli na vrijeme obavijestiti mladež preko sredstava

društvenoga priopćavanja. Također nam po završetku

križnoga puta dostavite fotografi je i izvještaj. Jednako

tako molimo sve župnike da potiču mladež na ovaj

pastoralni pothvat na putu rasta u vjeri.

Križni put će biti održan pod geslom koje je pred-

ložio papa Benedikt XVI.: „Kao što sam ja ljubio vas,

tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13, 34). Na vrijeme

ćemo Vam dostaviti plakate pa ih stavite na vidno

mjesto u crkvi, a na našoj web stranici (http://split.

hbk.hr/mladi), bit će dostupne sve obavijesti.

3. Seminar za duhovna zvanja Mariazell 3. Seminar za duhovna zvanja Mariazell 2007.2007.

Nadbiskupsko vijeće za duhovna zvanja u su-

radnji sa specijaliziranom agencijom za organizaciju

seminara i hodočašća ICHTISTRAVEL sa sjedištem

kod samostana sv. Klare u Splitu, organizira seminar

za duhovna zvanja u nacionalno marijansko svetište

Mariazell u Austriju od 2. do 4. ožujka 2007. godine.

Cilj Seminara je otkriti Božji plan i Božju volju za svoj

život i poput Marije u Kani Galilejskoj, slušati Isusa

koji uvijek govori našem srcu, kako bismo u vjeri od-

govorili na Njegov poziv. U Mariazellu želimo moliti

i razmišljati o duhovnim zvanjima, učiniti predanje i

posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu u svetištu Velike

Majke Austrije kojeg će u rujnu 2007. god. posjetiti

papa Benedikt XVI. o 850. obljetnici postojanja sve-

tišta.

Na seminar su pozvani:

1. Mladi (od 15 do 30 god.)

2. Mlađe obitelji (do 50 god.)

3. Članovi obitelji duhovnih zvanja

Pozvani su u prvom redu dobri i angažirani vjer-

nici koji djeluju u svojim župnim ili molitvenim za-

jednicama tj. oni koji mogu i žele moliti i razmišljati o

duhovnom pozivu u marijanskom svetištu pod okri-

ljem Majke Milosti.

Ovaj Seminar će svojim duhovnim vodstvom

obogatiti svećenici, sjemeništarci (maturanti) i an-

gažirani vjernici laici. Geslo je ovog Seminara: „ŠTO

GOD VAM REKNE UČINITE“ (Iv 2,5).

Svi oni koji bi mogli sudjelovati na Seminaru tre-

baju se javiti osobno svome župniku, vjeroučitelju ili

voditelju molitvene zajednice.

Ukupna cijena Seminara je 800 kuna, a krajnji

termin plaćanja depozita (200 kn) najkasnije do 5. ve-

ljače 2007. god.

NAŠE EMISIJE NA TELEVIZIJI I RADIJUNAŠE EMISIJE NA TELEVIZIJI I RADIJU

Molimo sve župnike da češće podsjete svoje vjer-

nike na redovite emisije naše Nadbiskupije:

- Na TV-Jadran imamo svakoga utorka u 20 sati

redovitu jednosatnu emisiju pod nazivom Vidljivi

tragovi. Ta se emisija ponavlja svake nedjelje u 18,15

sati.

- Na TV-Dalmacija imamo svakoga četvrtka u

20,15 sati redovitu jednosatnu emisiju pod nazivom

Stopama vjere. Njezina se repriza daje svakoga petka

u 15,15 sati.

- Na programu Hrvatskoga radija, Radio Split

imamo svake subote u 8 sati redovitu jednosatnu emi-

siju pod nazivom Vjera i život.

Documents

BOŽIĆNA PORUKA SPLITSKO-MAKARSKOG NADBISKUPA I … · 2. – 7. ožujka - Duhovne vježbe za bogoslove (Vepric) 8. ožujka - Primanje među kandidate za đakonat i prezbiterat (Bogoslovija)