Bosna i Hercegovina Sud Bosne i Hercegovine...ratni zločin protiv civilnog stanovništva kazna od 10 godina je predviđena kao minimalna, a kazna dugotrajnog zatvora kao maksimalna

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100, 707 596; Fax: 033 707 225

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босна и Херцеговина

Predmet br: S1 1 K 007937 11 Kri

Datum: objavljivanja 22.6.2012.

pismenog otpravka 13.07.2012.

Pred sudskim vijećem u sastavu: sudija Darko Samardžić, presjednik vijeća

sudija Davorin Jukić

sudija Jasmina Kosović

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

protiv

Đelilbašić Šabana i dr.

PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Slavica Terzić

Branilac optuženog:

Advokat Izet Baždarević, branilac optuženog Šabana Đelilbašić

Advokat Midhat Kočo, branilac optuženog Elvira Đelilbašić

S1 1 K 007937 11 Kri Đelilbašić Šabana I dr. 22.6.2012.

2

U IME BOSNE I HERCEGOVINE !

Sud Bosne i Hercegovine u vijeću sastavljenom i to sudija Darko Samardžić, kao

predsjednika vijeća, te sudije Davorin Jukić i Jasmina Kosović kao članovi vijeća, uz

sudjelovanje stručne saradnice Azre Bojić, u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu

protiv optuženih Đelilbašić Šabana i Đelilbašić Elvira zbog krivičnog djela ratni zločin protiv

civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c), u vezi sa članom 29. i članom 180. stav

1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), povodom optužnice Tužilaštva Bosne i

Hercegovine broj T20 0 KTRZ 0000610 09 od 27.12.2011. godine, potvrđene dana

30.12.2011.godine, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje

zaključenog između Tužilaštva BiH i optuženog Đelilbašić Šabana od dana 24.4.2012.

godine i između Tužilaštva BiH i optuženog Đelilbašić Elvira od dana 24.4.2012. godine, i

održanog pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH

Slavice Terzić, optuženog Đelilbašić Šabana, i optuženog Đelilbašić Elvira i njegovog

branioca, advokata Midhata Kočo dana 22.06.2012. godine donio je i javno objavio

slijedeću:

P R E S U D U

OPTUŽENI

1. ĐELILBAŠIĆ ŠABAN, sin Zahida, rođen 23.12.1966. godine u mjestu Selići, JMBG ...,

po zanimanju obućar, završio Srednju obućarsku školu, vojsku služio 1985/86.godinu u

Ohridu,R.Makedonija, nema čina, vodi se u Vojnoj evidenciji, Travnik, po nacionalnosti ...,

državljanin ..., oženjen, otac dvoje malodobne djece, nastanjen u ..., neosuđivan,

2. ĐELILBAŠIĆ ELVIR, sin Zahida, rođen 13.04.1069. godine, u mjestu Selići, JMBG ...,

po zanimanju stolar, završio Srednju stolarski školu, vojsku služio 1988/89.godinu u Štipu,

R.Makedonija, nema čina, vodi se u Vojnoj evidenciji, Travnik, po nacionalnosti ...,

državljanin ..., oženjen, otac jednog malodobnog djeteta, nastanjen u ..., neosuđivan,

KRIVI SU

Što su:


3

U toku ratnog stanja u Bosni i Hercegovini i za vrijeme oružanog sukoba između Armije

Republike Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske, kao pripadnici 3. bataljona u

sastavu 312. motorizovane brigade tzv.” Turbetanski odred“ Armije RBiH postupali

protivno pravilima međunarodnog humanitarnog prava, pri tome kršeći odredbe člana 3.

stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12.08.1949.

godine, tako što su:

dana 09.12.1992. godine i po saznanju da im je brat Đelilbašić Suljo poginuo na prvoj

borbenoj liniji u borbama sa Vojskom Republike Srpske, Đelilbašić Šaban i Đelilbašić

Elvir obojica naoružani automatskim puškama i u namjeri da ubiju građane srpske

nacionalnosti koji su živjeli u mjestu Turbe u to vrijeme, u prijepodnevnim satima

navedenog dana zajedno došli do porodične kuće Košćo Neđeljka u mjestu Turbe i

pucanjem iz automatskih pušaka ubili građanina srpske nacionalnosti Košćo Neđeljka i to

tako da su ga pogodili četrnaest puta u predjelu leđa, jednom u glavu s prednje strane i

četri puta puta u desnu ruku, a zatim produžili prema kući Ljubičić Boška u mjestu Turbe i

u neposrednoj blizini ove kuće pucajući iz automatskih pušaka ubili i drugog građanina

srpske nacionalnosti Katana Božu pogađajući ga jednom u glavu s prednje strane,

jednom u predjelu srca s prednje strane i jednom u desnu ruku,

čime su počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173.

stavak 1. tačka c)-ubijanja Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 29.

Krivičnog zakona BiH i članom 180. stav 1. KZ BiH.


4

Stoga ih Vijeće Suda BiH na osnovu odredbe člana članova 39., 40., 42., 48. 49. i 50.,

KZBiH

O S U Đ U J E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD PO 6 (ŠEST)

GODINA

Na osnovu člana 188. stav 4. ZKP BiH, optuženi se oslobađaju plaćanja troškova krivičnog

postupka, te isti padaju na teret budžetskih sredstava Suda.

Na osnovu člana 198. stav 2. ZKP BiH, svi oštećeni sa eventualnim imovinsko pravnim

zahtjevom upućuju se na parnicu.


5

OBRAZLOŽENJE

I. OPTUŽENJE I SPORAZUM

1. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je dana 27.12.2011.godine podiglo optužnicu broj

T 20 0 KTRZ 0000610 09 protiv Đelilbašić Šabana i Đelilbašić Elvira koja je potvrđena

dana 30.12.2011. godine.

2. Navedenom optužnicom Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir se terete da su počinili

krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c) u vezi

sa članom 29. i članom 180. stva 1. Krivičnog zakona BiH.

3. Dana 25.4.2012. godine Tužilaštvo BiH je dostavilo sporazum o priznanju krivnje od

24.04.2012.godine koji je potpisan između optuženog Đelilbašić Šaban i tužiteljice

Tužilaštva BiH, uz prisustvo branioca optuženog, advokata Izeta Baždarević, te optuženog

Đelilbašić Elvira i tužiteljice Tužilaštva BiH, uz prisustvo branioca optuženog, advokata

Midhata Kočo.

II. RAZMATRANJE SPORAZUMA (ČLANA 231 ZKP BIH)

4. Razmatrajući sporazum o priznanju krivnje u smislu odredbi člana 231. ZKP BiH

koji je zaključen između optuženog Đelilbašić Šabana i njegovog branioca izeta

Baždarevića, sa jedne strane i Slavice Terzić, Tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine,

sa druge strane i Đelilbašić Elvira i njegovog branioca, advokata Midhata Kočo i Slavice

Terzić, tužiteljice Tužilaštva BiH, Sud je nakon održanog ročišta za razmatranje

sporazuma dana 01.06.2012. godine utvrdio da je do sporazuma o priznanju krivnje došlo

dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, da su optuženi svjesni kako činjeničnog opisa

djela tako i njegove pravne kvalifikacije, te da su upoznati sa svim posljedicama

zaključenog sporazuma, uključujući i posljedice koje se odnose na imovinsko pravni

zahtjev i troškove krivičnog postupka. Sud je također utvrdio da su optuženi razumjeli da

se potpisivanjem sporazumom o priznanju krivnje odriču prava na suđenje i da ne mogu

uložiti žalbu na krivično pravnu sankciju koja će im se izreći.


6

5. Razmatrajći sporazum, Sud je posebno vodio računa o interesima i pravima

oštećenih, te ispitao da li su upoznati sa mogućnošću sklapanja sporazuma sa optuženim

Đelilbašić Šabanom i Đelilbašić Elvirom.

6. S tim u vezi Sud je imao u vidu Službene zabilješke sačinjene dana 25.05.2012

godine koje je Tužilaštvo uvelo kao nesporni dokaz, a iz koje je vidljivo da se tužiteljica

sastala sa predstavnicima porodica oštećenih koji su upoznati sa potpisanim

sporazumima, iz kojih je vidljivo da se oštećeni ne protive prihvatanju sporazuma o

priznanju krivnje 1

7. Nadalje, Sud je ispitao da li sporazumom predložena sankcija zadovoljava zakonom

predviđene zahtjeve, odnosno da li se predložena kazna može izreći ispod zakonom

određenog minimuma kazne zatvora za svako navedeno krivično djelo. Za krivično djelo

ratni zločin protiv civilnog stanovništva kazna od 10 godina je predviđena kao minimalna, a

kazna dugotrajnog zatvora kao maksimalna kazna. Sud je utvrdio da je sankcija u

sporazumu predviđena u skladu sa zakonom, odnosno da se po Zakonu uz primjenu

pravila o ublažavanju kazne za ovo krivično djelo može izreći predložena kazna zatvora u

trajanju od 5 do 6 godina.

8. Imajući u vidu navedeno, Sud je utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni

uvjeti, te je zaključeni sporazum o priznanju krivnje i prihvatio.

9. Nakon toga su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir dali izjavu na zapisnik u

skladu sa članom 231 stav 7. ZKP BiH, kojom izražavaju svoje kajanje i izvinjenje žrtvama

i njihovim porodicama zbog učinjenog.

III. IZVEDENI DOKAZI

10. Nakon što se Sud uvjerio da su optuženi u potpunosti svjesni svih pravnih

posljedica sporazuma, u skladu sa članom 231 stav. 6. tačka b) ZKP BiH, Sud je ispitao da

li ima dovoljno dokaza o krivici optuženih i pozvao tužiteljicu da iznese prijedloge dokaza

na kojima zasniva optužnicu.

11. Tužiteljica je na ročištu koje je održano 01.06.2012 godine prezentirala i u spis

uložila 26 dokaza na koje optuženi i njihovi branioci nisu imali primjedbi ni prigovora, te je

1 Službena zabilješka Tužilaštva BiH broj T20 0 KTRZ 0000610 09 od 25.5.2012. godine


7

Sud nakon izvršenog uvida zaključio da je Tužilaštvo pružilo dovoljno dokaza o krivici

optuženih, odnosno da su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir u vrijeme i na način

opisan u izreci presude, počinili krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz

člana 173. stav 1. tačka c) u vezi sa članom 29. i članom 180. stav 1. KZ BiH, te je Sud

prihvatajući sporazum optužene Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvira oglasio krivim za

navedeno krivično djelo.

12. Prezentirani i u spis uloženi materijalni dokazi taksativno su nabrojani u Anexu

presude i predstavljaju njen sastavni dio.

IV. ZAVRŠNE RIJEČI TUŽILAŠTVA I ODBRANE IZNESENE TOKOM

OBRAZLAGANJA PREDLOŽENE KAZNE

13. Na pretresu za razmatranje krivičnopravne sankcije, tužiteljica je ostajući kod

predložene sankcije naglasila da su optuženi izrazili svoje kajanje zbog učinjenih djela, te

su izrazili spremnost za saradnju sa Tužilaštvom BiH.

14. Na istom pretresu branioci optuženih su u cijelosti prihvatili argumentaciju

Tužilaštva dodajući da su optuženi svjesni svog počinjenog djela, te da su i oni jedva

čekali da se postupak protiv njih pokrene i okonča, te su dodali da su djelo počinili nakon

što su u ratu izgubili brata

15. Optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir podržavajući navode svojih branilaca

još jednom su izrazili svoje kajanje zbog učinjenih djela i sućut oštećenim zbog njihovog

gubitka.

V. PRIMJENJIVI ZAKON

16. Potpisujući sporazum o priznanju krivnje, optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić

Elvir su priznali krivnju za izvršenje krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva

iz člana 173. KZ BiH.

17. Krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva je bilo regulisan u članu 142.

Krivičnog zakona SFRJ, te je za navedeno djelo bila zapriječena kazna najmanje 5 godina

zatvora ili smrtna kazna. Krivični zakon Bosne i Hercegovine reguliše naprijed navedeno

krivično djelo u članu 173. a za koje je zapriječena kazna zatvora od najmanje 10 godina ili


8

kazna dugotrajnog zatvora.

18. S obzirom na vrijeme navodnog izvršenja krivičnog djela (1992. godina) i materijalni

zakon koji je tada bio na snazi, Sud smatra da je važno obratiti pažnju na načelo

zakonitosti (na obje strane: nullum crimen sine lege i nulla poena sine lege) i načelo

vremenskog važenja krivičnog zakona:

19. Sud je prihvatio zakon koji je naveden sporazumom vodeći se prije svega načelom

zakonitosti iz člana 3. KZ BiH koji propisuje da se krivična djela i krivičnopravne sankcije

propisuju samo zakonom te da nikome ne može biti izrečena kazna ili druga

krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili

međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana

kazna. Djela, odnosno radnje za koje su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir

oglašeni krivim, jesu bile propisane kao krivično djelo u vrijeme izvršenja djela i bile su

kažnjive i po tada važećem zakonu. Naime, krivičnopravne radnje nabrojane u članu 173.

KZ BiH mogu se pronaći i u zakonu koji je bio na snazi u relevantom vremenskom periodu

- u vrijeme izvršenja djela, i to u članu 142. KZ SFRJ.

20. Imajući u vidu da oba zakona propisuju navedeno krivično djelo, Sud je izvršio

poređenje zapriječenih kazni po oba zakona. Iako član 4. stav 1.KZ BiH propisuje da se

na učinioca krivičnog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja

krivičnog djela, u stavu 2.ovog člana također je propisano da, ako se poslije učinjenja

krivičnog djela jednom ili više puta zakon izmijeni, ima se primijeniti onaj zakon koji je

blaži za učinioca.

21. Načelo zakonitosti propisano je takođe i članom 7. stav 1. Evropske konvencije o

ljudskim pravima (EKLJP). Evropska konvencija ima prioritet nad svim ostalim zakonima

u BiH prema članu 2. stav 2. Ustava BiH. Ova odredba Evropske konvencije sadrži

generalno načelo kojim se zabranjuje teža kazna od one koja je bila primjenjiva u

momentu kad je kazneno djelo počinjeno, ali se ne propisuje primjena najblažeg zakona.

22. S tim u vezi za Sud je prihvatljiva primjena KZ BiH obzirom da je zapriječena

kazna predviđena Krivičnim Zakonom BiH u svakom slučaju blaža od smrtne kazne koja


9

je bila na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela, čime se zadovoljava načelo

vremenskog važenja krivičnog zakona, tj. primjena blažeg zakona za učinitelja. 2

23. Nadalje, potrebno je imati i u vidu i član 4a) KZ BiH koji propisuje da članovi 3. i 4.

KZ BiH ne sprječavaju suđenje i kažnjavanje bilo kojeg lica za bilo koje činjenje ili

nečinjenje koje je u vrijeme kada je počinjeno predstavljalo ‘krivično djelo u skladu sa

općim načelima međunarodnog prava’.

24. Isto tako, i član 7. stav 2. Evropske konvencije daje isti izuzetak uz uslov da stav

1. istoga člana ‘ne utiče na suđenje ili kažnjavanje bilo koje osobe koja je kriva za

činjenje ili nečinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvršenja predstavljalo krivično djelo prema

opštim pravnim načelima priznatim kod civiliziranih naroda’. 3

25. Ovim se utvrđuje mogućnost odstupanja, pod propisanim uslovima, od načela

utvrđenih u članu 3. i 4. KZ BiH (te članu 7. stav 1. Evropske konvencije), a time i

odstupanja od primjene krivičnog zakona primjenjivog u vrijeme počinjenja i primjene

blažeg zakona u postupcima koji se vode za djela koja predstavljaju krivična djela prema

međunarodnom pravu.

26. Krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva za koje se optuženi terete

predstavljalo je krivično djelo i prema međunarodnom običajnom pravu te stoga spada i

pod ‘opća načela međunarodnog prava’4 kako je to utvrđeno članom 4a) Zakona o

izmjenama i dopunama KZ BiH i ‘opće principe prava priznatih od strane zajednice

2 Ovakav stav Suda je u skladu sa stavom zauzetim u presudi Odjela I Apelacionog odjeljenja Suda BiH u

presudi izrečenoj protiv Abduladhima Maktoufa, broj KPŽ 32/05 od 4.aprila 2006. godine, te presudi protiv

Dragoja Paunovića broj KPŽ 05/16 od 27. oktobra 2006. godine, a koji stav je potvrđen i odlukom Ustavnog

Suda Bosne i Hercegovine broj : AP -178 5/06 od 30.03.2007.godine.

3 Vidi takođe član 15. stav 1. i 2. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima koji sadrži slične

odredbe. Država Bosna i Hercegovina, kao jedna od država nasljednica Jugoslavije, ratifikovala je ovaj Pakt.

4 Običajni status krivične odgovornosti za zločin protiv čovječnosti i ratni zločin protiv civila i pojedinačne

odgovornosti za ratne zločine počinjene 1992. godine potvrđen je od strane Generalnog sekretara UN-a,

Komisije za međunarodno pravo, kao i jurisprudencijom MKSJ i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu

(MKSR). Ove institucije su utvrdile da krivična odgovornost za zločin protiv čovječnosti i ratne zločine protiv

civilnog stanovništva predstavlja imperativni standard međunarodnog prava odnosno jus cogens. Zbog toga

se čini neospornim da su zločin protiv čovječnosti i ratni zločini protiv civilnog stanovništva 1992. godine

predstavljali dio međunarodnog običajnog prava. Ovaj zaključak potvrdila je i Studija o običajnom

međunarodnom humanitarnom pravu. MKCK Jean – Marie Henckaerts i Louise Doswald – Beck.


10

naroda’ kakve utvrđuje član 7. stav 2. Evropske konvencije, pa se u ovom predmetu, i na

osnovu ovih odredaba, može primijeniti KZ BiH.

VI. NALAZI SUDA

A. RELEVANTNO PRAVO

27. U skladu sa optužnicom Tužilaštva BiH, optuženi Đelilbašić Šaban I Đelilbašić Elvir

se terete za počinjenje krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173.

stav 1. tačke c) (ubistvo) u vezi sa članom 29. I članom 180. stav 1. KZ BiH.

28. Definicija zločina iz člana 173. obuhvata nekoliko općih uslova koji će detaljno biti

obrazloženi u nastavku.

29. U članu 173. tačka c) KZ BIH navodi se:

Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi ili učini koje od ovih djela

c) ubijanja, namjerno nanošenje osobi snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenje), nečovječno postupanje, biološke, medicinske ili druge znastvene eksperimente, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji ili povreda tjelsenog integriteta ili zdravlja.

kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

30. Član 173. KZ BiH propisuje da se moraju ispuniti određeni elementi da bi djelo koje

su optuženi počinili predstavljalo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Ti elementi su:

- Djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima međunarodnog prava;

- Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije;

- Djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili

okupacijom;

- Počinilac mora narediti ili počiniti djelo;


11

(i) Djelo počinioca mora biti počinjeno suprotno pravilima

međunarodnog prava

31. Tužilaštvo navodi da su optuženi počinili krivično djelo iz člana 173. tačka c) tako

što su postupali suprotno članu 3. stav 1. tačka a) Ženevske konvencije o zaštiti civilnih

osoba za vrijeme rata od 12. avgusta 1949.godine. Gore pomenuti član 3. je zajednički za

sve Ženevske konvencije i naziva se “zajednički član 3”.

32. Član 3. stav 1. Ženevske konvencije glasi:

‘U slučaju oružanog sukoba koji nema karakter međunarodnog sukoba i koji izbije na teritoriji jedne od Visokih strana ugovornica, svaka od Strana u sukobu biće dužna da primjenjuje bar sljedeće odredbe:

1) Prema licima koja ne učestvuju neposredno u neprijateljstvima, podrazumijevajući tu i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i lica onesposobljena za borbu usljed bolesti, rane, lišenja slobode, ili iz bilo kojeg drugog uzroka, postupaće se, u svakoj prilici, čovječno, bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, vjeri ili ubjeđenju, polu, rođenju ili imovnom stanju, ili bilo kome drugom sličnom mjerilu.

U tom cilju, zabranjeni su i u buduće se zabranjuju, u svako doba i na svakom mjestu, prema gore navedenim licima, između ostalih i slijedeći postupci:

Tačka a). Nasilje što se nanosi životu i tjelesnome integritetu, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja, okrutnosti i mučenja

33. Član 3. Ženevske konvencije iz 1949. godine, se smatra odredbom običajnog

prava i obavezujući je za sve strane u sukobu, bilo unutrašnjem ili međunarodnom, te je s

toga ova odredba bila važeća u vrijeme i na mjestu događaja za koje se optuženai terete.

Navedeni član je zajednički za sve ženenvske konvencije, odnosno isti je inkorporiran u

sve četiri Ženevske konvnencije od 12. avgusta 1949. godine. Njegova suština jeste,

osim što se primjenjuje u svim vrstama sukoba (međunarodni i nemeđunarodni), da svim

osobama koje ne učestvuju direktno u neprijateljstvima garantuju određena prava,

odnosno prema kojima se garantuje čovječno postupanje i zabranjuju određeni postupci

taksativno nabrojani u tačkama a) do d) člana 3.


12

34. Kod tumačenja ove odredbe jasno je da nije neophodno da počinilac zna za ili da

namjerava da krši međunarodne norme, već je dovoljno da je samo počinjenje suprotno

pravilima međunarodnog prava. Da bi se utvrdilo kršenje pravila međunarodnog prava,

neophodno je da se utvrdi protiv koga je počinjenje bilo usmjereno, odnosno da li je djelo

bilo usmjereno protiv posebne kategorije osoba koje su zaštićene članom 3. stav 1.

Ženevske konvencije. U konkretnom slučaju, optuženi Đelilbašić Šaban I Đelilbašić Elvir

su krivično pravne radnje poduzeli prema civilima, dakle osobama koje ne učestvuju u

neprijateljstvima, te stoga predstavljaju zaštićenu kategoriju u skladu sa ovim članom.

35. Povrede koje se nanose životu i tjelesnom integritetu, naročito sve vrste ubistva,

okrutnosti mučenja kao i sve ono što dovodi do povrede ličnog dostojanstva i

ponižavajući postupci su posebno zabranjeni prema ovoj kategoriji te su optuženi

nesumnjivo prekršili odredbe međunarodnog prava.

36. Da bi se utvrdila kršenja pravila međunarodnog prava u konkretnom predmetu,

neophodno je da se utvrdi da je činjenje bilo usmjereno protiv zaštićene kategorije lica

zaštićenih prema zajedničkom članu 3. Ženevskih konvencija.

37. Povrede člana 173.KZ BiH zasnivaju se na zajedničkom članu 3. koji propisuje da

žrtve povrede pravila međunarodnog prava ne smiju neposredno učestvovati u

neprijateljstvima. U konkretnom slučaju, optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir su

krivično pravne radnje poduzeli prema civilima, dakle osobama koje ne učestvuju u

neprijateljstvima, koje predstavljaju zaštićenu kategoriju u skladu sa ovim članom.

38. Da su ubijeni Košćo Neđeljko i Katana Božo imali status civila učinjeno je

nespornim samim potpisivanjem sporazuma između stranaka. No, navedeno je Sud

analizirao prema kriterijima propisanim zajedničkim članom 3. Ženevskih konvencija.

39. Status civila za lica Košćo Neđeljko i Katana Božo proizlazi iz zapisnika o

saslušanju optuženog Đelilbašić Šabana5, optuženog Đelilbašić Elvira6 i Leko

Sulejmana7. Prema navodima svjedoka Leko Sulejmana, Košćo Neđeljko i Katana Božo

nisu bili angažovani u Turbetanskom odredu niti u radnom vodu MUP-a. Iz naprijed

5 Zapisnik o saslušanju osumnjičenog Đelilbašić Šabana, broj T20 0 KTRZ 0000610 09 od 18.11.2011.

godine 6 Zapisnik o saslušanju osumnjičenog Đelilbašić Elvira, broj T20 0 KTRZ 0000610 09 od 18.11.2011. godine

7 Zapisnik o saslušanju svjedok Leko Sulejmana, broj KTA-RZ-119/07 od 18.02.2009. godine


13

navedenog nedvojbeno proizlazi da su Katana Božo i Košćo Neđeljko bili civili, te da su

bili u svojim kućama kada su ubijeni što zadovoljava definicju civila prema zajedničkom

članu 3. da žrtve povrede pravila međunarodnog prava ne smiju neposredno učestvovati

u neprijateljstvima.

(ii) Kršenje mora biti počinjeno u vrijeme rata, oružanog sukoba ili

okupacije

40. Prilikom razmatranja sporazuma, Sud je vodio računa o svim elementima koji čine

obilježje bića krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, pa je tako u cilju

utvrđivanja postojanja rata i oružanog sukoba Sud prije svega imao u vidu da su

potpisivanjem sporazuma stranke ove činjenice učinile nespornim. U prilog činjenici da je

postojalo ratno stanje u vrijeme izvšenja krivičnog djela ide i to da je Predsjedništvo

Republike Bosne i Hercegovine donijelo 20. 06. 1992. godine odluku o proglašenju

ratnog stanja, a koja odluka je objavljena u Službenom listu RBiH 7/92 , a koje je ukinuto

također odlukom Predjedništva RBiH 22.12.1996. godine, a koja odluka je objavljena u

Službenom listu RBiH 50/95

41. Pored toga nesporno je, da je na teritoriji Bosne i Hercegovine odnosno na

području opštine Turbe u inkriminisano vrijeme postojao oružani sukob i to između

pripadnika Armije BiH sa jedne strane i Vojske Republike Srpske-a sa druge strane. Ova

činjenica proizlazi iz akta 3. korpusa Armije BiH od 02.12.1992. godine8, kao i iz iskaza

svjedoka Leko Sulejmana9, Tejić Dragana10 i Mešinović Nermina, kao iz iskaza samih

optuženih.

42. Iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da je krivično djelo koje se optuženima

stavlja na teret izvršeno za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini i da iz pribavljenih dokaza

van svake razumne sumnje proizlazi postojanje uzročne veze (neksusa) između rata i

počinjenih krivičnih djela.

8 Akt 3. Korpusa Armije BiH broj: 02/63 -1 od 2.12.1992. godine

9 Zapisnik o saslušanju svjedok Leko Sulejmana, broj KTA-RZ-119/07 od 18.02.2009. godine

10 Zapisnik o saslušanju svjedok Tejić Dragana, broj KTA-RZ-119/07 od 19.02.2009. godine


14

(iii) Djelo počinioca mora biti povezano sa ratom, oružanim sukobom ili

okupacijom

43. Analiziranje statusa optuženih u inkriminisanom periodu značajno je sa aspekta

uslova neophodnog za egzistenciju ovog krivičnog djela, a to je da djelo počinioca mora

biti u vezi sa ratom, oružanim sukobom ili okupacijom.

44. Ono što je ovdje značajno jeste „da je postojanje oružanog sukoba u znatnoj mjeri

utjecalo na sposobnost počinioca da počini zločin, njegovu odluku da ga počini, način

počinjenja zločina ili cilj sa kojim je počinjen.11

45. Oružani sukob ne treba biti uzrok izvršenja krivičnog djela. Kako bi utvrdili da li je

krivično djelo usko povezano sa oružanim sukobom, tužilac mora u najmanju ruku

dokazati da je oružani sukob „u znatnoj mjeri utjecao na sposobnost počinioca da izvrši

zločin, njegovu odluku da ga izvrši, način izvršenja zločina ili cilj s kojim je izvršen“.12

Dovoljno je ako je počinilac djelovao u službi oružanog sukoba ili pod okriljem oružanog

sukoba.13 Međutim, nije dovoljno samo pokazati da je zločin izvršen „u isto vrijeme trajanja

oružanog sukoba“ i/ili „u bilo kojim okolnostima djelomično uzrokovanih oružanim

sukobom“.14

46. Nekoliko faktora mogu odrediti postojanje nexusa između djela koje je počinio

optuženi i oružanog sukoba. Faktori mogu obuhvatiti sljedeće: (i) činjenicu da je počinilac

vojnik; 15 (ii) činjenicu da žrtva nije vojnik ili činjenicu da je žrtva pripadnik suprotne strane

(iii) činjenicu da se za radnju može reći da služi krajnjem cilju vojne kampanje; (iv)

činjenicu da je zločin izvršen u sklopu službenih dužnosti počinioca.

11 Tužilac protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića, predmet broj: IT-96-23 & IT-96-

23/1-A presuda žalbenog vijeća 12.06.2002. godine, paragraf 58. 12

Kunarac, PZV, paragraf 58; 13

Kunarac, PZV, paragraf 58 14

Rutaganda, paragraph 570; 15

Presuda Kunarac i drugi, drugostepena presuda, paragraf 59.


15

47. Optuženi su u inkriminisano vrijeme bili pripadnici 3. bataljona 312. mtbr, odnosno

tzv. “Turbetanskog odreda”, koju činjenicu su potvrdila I optuženi, a što proizilazi i iz

iskaza svjedoka kao I iz materijalnih dokaza: Jedinični karton Vob-3 za Đelilbašić

Šabana i Jedinični kartona za Đelilbašić Elvira, iz kojih je vidljivo da su u inkriminisano

vrijeme bili pripadnici Armije BiH. Prema tome radnje koje su počinili optuženi, počinili su

u svojstvu pripadnika Armije BiH, odnosno Turbetanskog oderda, koje pozicije su im

upravo i omogućile da u vrijeme i u mjestu kako je to navedeno u izreci presude, izvrše

navedeno krivično djelo, odnosno radnje ubistva civila, a koje radnje su u direktnoj vezi

sa postojanjem rata i oružanog sukoba.

48. Da su lica Košćo Neđeljko i Katana Božo imali status civila je učinjeno nespornim

samim zaključivanjem sporazuma između strana u postupku, ali i drugih dokaza koji su

detaljnije obrazloženi u poglavlju ove presude pod naslovom “Djelo mora biti učinjeno

suprotno pravilima međunarodnog prava”.

(iv) Počinilac mora narediti ili počiniti djelo

49. Na kraju član 173. stav 1. KZ BiH propisuj uslov da je optuženi direktno počinio

nezakonito djelo ili da je naredila to djelo. 16

50. O tome koje su nezakonito djelo u vezi sa ovim opštim uvjetom krivičnog djela

optuženi počinili, te na koji način bit će riječi u nastavku ove presude, iz čega će se vidjeti

da je ispunjen i ovaj posljednji opšti element krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog

stanovništva, te zbog čega su optuženi oglašeni krivim da su svojim radnjama počinili

ubistvo civila.

16 Đukić, prvostepena presuda, paragraf 179.


16

B. KONKRETNO KRIVIČNO DJELO - RADNJA IZVRŠENJA I OBLIK

Relevantni zakonski propisi

51. Optuženim Đelilbašić Šabanu i Đelilbašić Elviru se stavlja na teret izvršenje

krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačka c)

(ubijanje) KZ BiH u vezi sa članom 29 ( saizvršilaštvo) članom 180. stav 1. (individualna

krivična odgovornost) KZ BiH.

(a) ubistvo

52. Zajednički član 3. izričito zabranjuje ubistvo lica koja aktivno ili neposredno ne

učestvuju u neprijateljstvima”17Prema sudskoj praksi MKSJ, da bi “ubistvo” predstavljalo

kršenje zakona i običaja ratovanja potrebno je da je “ smrt žrtve posljedica radnje koju je

optuženi izvršio s namjerom da proizrokuje smrt osobe koja nije aktivno sudjelovala u

neprijateljstvima.18

53. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni krivični sud za

Ruandu sistematski su definisali ubistvo kao smrt žrtve do koje je došlo usljed djela ili

propusta koje je optuženi počinio sa namjerom da žrtvu liši života ili da nanese teške

tjelesne povrede, za koje je razumno trebao znati da bi mogle prouzročiti smrt. 19

54. “Elementi definicije ‘ubistva’ po međunarodnom običajnom pravu su slijedeći: smrt

žrtve, smrt je uzrokovana radnjom ili propustom optuženog, odnosno osobe ili osoba za

čije radnje i propuste optuženi snosi krivičnu odgovornost. Radnja ili propust optuženog,

17 Vidi npr; Četvrtu Ženevsku konvenciju, član 3. stav 1. tačka a) (kojims e zabranjuje) povrede koje se

nanose životu i tijelesnom integritetu, naročito sve vrste ubistava…” prema licima koje ne učestvuje neposredno u neprijateljstvima. 18

Tužilac protiv kordića i čerkeza, IT-95-14/2-A, presuda od 17.12.2004.godine (drugostepena presuda); Vidi; presuda u predmetu Handžić Enes, broj predmeta S1 1 K 005760 11 KR1, od 25.05.2011.godine; 19

Tužilac protiv Radilsava Krstića, Predmet . IT-98-33 (Pretresno veće), 2. avgust 2001.para. 485


17

odnosno osobe ili osoba za čije radnje ili propuste on snosi krivičnu odgovornost, počinjeni

su s namjerom: ‘lišavanja života, ili nanošenja teške tjelesne povrede, ili nanošenja teške

ozljede sa razumnom mogućom sviješću o tome da će takav čin ili propust vjerovatno

uzrokovati smrt’. 20

55. Sud BiH je već ranije utvrdio elemente krivičnog djela ubistva:

1) lišavanje života;

2) direktna namjera da se liši života; jer je počinilac bio svjestan svoga čina i želio je

da se čin izvrši.21

56. Optuženi su svojim radnjama ostvarili obilježja bića krivničnog djela ubistva, na

način da su lišili života sa direktnom namjerom dva civila. Navedeno, Sud nalazi

dokazanim na osnovu izjava svjedoka Leko Sulejmana22, Košćo Željke23, Katana

Nedeljke24, Božidara Jovovića25, te priznanja optuženih koje su dali pred Tužilaštvom BiH u

svojim izjavama od 18.11.2011- godine, a koje su uložene u sudski spis pod rednim

brojem Na okolnosti smrti lica uloženi su izvodi iz matične knjige umrlih za Košćo Neđeljka

i Katana Božu.

C. INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST

57. Optužen su u sporazumu priznali krivnju za djelo koje im se stavlja na teret, ali je

sud u obavezi da cijeni valjanost tog priznanja kao i to da li postoji dovoljno dokaza iz

kojih proizlazi njihova krivična odgovornost.

20 Tužilac protiv Mitra Vasiljevića presuda predmet IT 98-32 Pretresnog vijeća IT , 29. novembar 2002., para.

205 21

Vidi Trbić, X-KR-07/386 (Sud BiH), Prvostepena presuda od 16.10.2009, tačka 177. 22

Zapisnik o saslušanju svjedok Leko Sulejmana, broj KTA-RZ-119/07 od 18.02.2009. godine 23

Zapisnik o saslušanju svjedok Košćo Željke, broj KT-6/06- Rz od 30.10.2006. godine 24

Zapisnik o saslušanju svjedok Katana Nedeljke, broj KTA-RZ-119/07 od 26.11.2009. godine 25

Zapisnik o saslušanju svjedok Božidara Jovovića, broj KT-RZ-83/09 od 31.03.2010. godine


18

i. saizvršilaštvo (član 29. KZ BiH)

58. Član 29. KZ BiH navodi:

‘Ako više osoba, učestvovanjem u činjenju krivičnog djela ili preduzimajući što drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, zajednički učine krivično djelo, svaka od njih kaznit će se kaznom propisanom za to djelo’.

59. Sud podsjeća na prvostepenu presudu u predmetu Rašević i Todović, u kojoj

pretresno vijeće navodi da “bi se optuženi smatrao krivim za saizvršilaštvo prema članu

29. KZ BiH, on mora ili učestvovati u actus reus krivičnog djela ili preduzeti nešto drugo

“čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela.26Ako je optuženi zajedno

sa drugim licima učestvovao u samom krivičnom djelu, pod uslovom da postoji potrebni

mens rea, to je dovoljno prema članu 29. da se on smatra saizvršiocem i bude kažnjen

kao glavni počinilac.

ii. individulana krivična odgovornost (član 180. stav 1 KZ

BiH)

60. Član 180. stav 1 KZ BiH propisuje sljedeće:

‘Osoba koja planira, naredi, učini ili podstrekava ili pomaže u planiranju, pripremanju ili učinjenju krivičnih djela iz člana ...... 173 (ratni zločin protiv civilnog stanovništva)......, ovog zakona kriva je za to krivično djelo.’

61. Vijeće podsjeća da je član 180. stav 1. KZ BiH izveden iz člana 7. stav 1. Statuta

MKSJ i identičan mu je. Žalbeno vijeće MKSJ zaključuje da član 7 stav 1. “…prije svega

pokriva fizičko počinjenje krivičnog djela od strane samog prekršioca, ili kažnjivi propust da

se učini djelo obavezno po pravilima krivičnog prava”.

62. Actus reus koji je potreban za počinjenje krivičnog djela jeste taj da “…optuženi, bilo

fizički, bilo na neki drugi neposredan, odnosno posredan način, svojim pozitivnim

radnjama, odnosno - ako postoji obaveza djelovanja – propustima, učestvuje individualno

26 Rašević i Todović , X-KR-06/275 (Sud BiH), prvostepena presuda od 28.02.2008.godine, strana 185;


19

ili zajedno s drugim u materijalnim elementima krivičnog djela za koje se tereti. Sam

optuženi ne mora učestvovati u svim aspektima inkriminisanog ponašanja.27 Može

postojati nekoliko počinitelja u vezi s istim krivičnim djelom, gdje ponašanje svakog od njih

ispunjava nužne elemente definicije materijalnog krivičnog djela. 28

63. Potrebni mens rea, jeste da je optuženi djelovao s namjerom da počini krivično

djelo…” 29 ili, kao u slučaju drugih oblika učestvovanja u krivičnim djelima iz člana 7. stav

1., on mora biti “svjestan vjerovatnoće, u smislu velikih izgleda, da će kao posljedica

njegovog ponašanja biti izvršeno krivično djelo”30

VII. ZAKLJUČAK

64. Optuženi su sporazumom priznali krivnju za djelo koje im se stavlja na teret, i za

oblik krivične odgovornosti koji je naveden u optužnici, ali je Sud u obavezi da cijeni

valjanost tog priznanja kao i to da li postoji dovoljno dokaza iz kojih proizilazi njihova

krivična odgovornost.

65. S tim u vezi Sud je utvrdio da postoji dovoljno dokaza o krivici optuženih za radnje

koje su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir počinili u svojstvu saizvršioca, obzirom

da je u radnjama izvršenja učestvovala zajedno, te da su svojim radnjama dali odlučujući

doprinos učinjenju krivičnog djela. Naime Sud je na osnovu prezentiranih dokaza utvrdio

da su optuženi Đelilbašić Šaban i Đelilbašić Elvir, kao pripadnici tzv. “Turbetanskog

odreda” Armije BiH dana 9.12.1992. godine, naoružani automatskim puškama zajedno

došli do kuće Košćo Neđeljka i pucanjem iz automatskih puški ubili ga, a zatim produžili

prem kući Ljubičić Boška i u neposrednoj blizini ove kuće ubili Katana Božu, pa su

optuženi krivično odgovoran po osnovu individualne krivične odgovornosti (član 180. stav

1. KZ BiH) jersue svojim radnjama direktno učinili krivična djela iz člana 173. stav 1. tačka

c) KZ BiH.

66. Sve ovo upućuje na zaključak da postoji dovoljno dokaza o krivici optuženih

Đelilbašić Šabana i Đelilbašić Elvira, da su se u radnjama optuženih stekla sva bitna

obilježja krivičnih djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stav 1. tačke c)

27 Stakić, prvostepena presuda, paragraf 439;

28 Tužilac protiv Kunarca i dr., IT-96-23-T & IT-96-23/1, presuda od 22.02.2001.godine

29 Limaj, prvostepena presuda, paragraf 509;

30 Kvocka, prvostepena presuda, paragraf 251; Limaj, prvostepena presuda, paragraf 509;


20

KZ BiH, te je uz ispunjenje ostalih elemenata propisanih članom 231. ZKP BiH, Sud

prihvatio navedeni sporazum.

VIII. ODMJERAVANJE KAZNE

67. U vezi sa krivičnim djelom ratni zločin protiv civilnog stanovništva, vijeće je

razmatralo neophodnu sankciju koja odgovara navedenoj zakonskoj svrsi, uključujući I

relevatne pravne elemente.

68. Odlučujući o vrsti i visini krivične sankcije optuženom i cijeneći odredbe vezane za

krivičnu sankciju iz sporazuma o priznanju krivnje, vijeće je našlo prije svega da je

predloženi raspon kazni prihvatljiv, te je u okviru istog izrekao kaznu zatvora u trajanju od

po 6 (šest) godina.

69. Pri izricanju ove kazne, pored toga što je Sud cijenio sve okolnosti predmeta, imao

je u vidu svrhu kažnjavanja, posebno zadovoljenje interesa pravde, prije svega oštećenih i

da izrečena kazna bude srazmjerna stepenu ugroženosti zaštićenog dobra, s jedne, i

ličnosti optuženih kao izvršioca, s druge strane, te da kazna služi ostvarivanju generalne i

specijalne prevencije.

70. Sud je prilikom izricanja kazne imao u vidu raniji život optuženih Đelilbašić Šabana i

Đelilbašić Elvira, odnosno da do momenta učinjenja konkretnog krivičnog djela nisu

osuđivani, da imaju malodobnu djecu, te da su u vrijeme učinjenja krivičnog djela za koje

su ovom presudom oglašeni krivim, bili mlade osobe. Optuženi su takođe prema

Tužilaštvu BiH pokazali otvorenost i spremnost na saradnju

71. Pored navedenog, Sud je imao u vidu da na ovakav način optuženi doprinose

efikasnosti i smanjenju troškova sudskog postupka, a ono što je još važnije, da se

zaključivanjem sporazuma prije početka glavnog pretresa, ograničava potreba pozivanja

žrtava da svjedoče i tako ponovo vraćaju u vrijeme rata koje budi bolna prisjećanja na

događaje kada su izgubili najbliže članove svoje obitelji.

72. Na kraju, Sud nalazi da je izrečena kazna adekvatna i srazmjerna krivično pravna

sankcija težini krivičnog djela i stepenu krivične odgovornosti optuženih koji su počinili

navedeno djelo, ali koji su priznali svoju krivnju i iskreno se pokajali.


21

IX. ODLUKA O TROŠKOVIMA POSTUPKA I IMOVINSKO PRAVNOM ZAHTJEVU

.

73. Na osnovu odredbe člana 188. stav 4. ZKP BiH, Sud je optužene oslobodio

dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, s obzirom da bi plaćanjem ovih troškova

bilo dovedeno u pitanje njihovo izdržavanje i ugrožena egzistencija njihovih porodica.

74. Na osnovu odredbe člana 198. stav 2. ZKP F BiH, Sud je oštećene radi ostvarivanja

imovinskopravnog zahtjeva uputio na parnični postupak cjeneći da bi odlučivanje o ovom

zahtjevu znatno uticalo na dužinu trajanja krivičnog postupaka, pa je Sud u cilju

ekonomičnosti i efikasnosti i odlučio kao u izreci ove presude.

ZAPISNIČAR PREDSJEDNIK VIJEĆA

SUDIJA

Azra Bojić Darko Samardžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana

od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se ne može izjaviti na odluku o krivično

pravnoj sankciji.


22

X. ANEX

Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Đelilbašić Šaban, br: T 20 0 KT RZ 0000 610 09 od

18.11.2011. godine,

Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog Đelilbašić Elvir, br.: T 20 0 KT RZ 0000 610 09 od

18.11.2011. godine,

Zapisnik o saslušanju svjedoka Leko Sulejman broj: KTA-RZ 119/17 od 18.02.2009.

godine,

Zapisnik o saslušanju svjedoka Katana Nedeljka broj: KTA-RZ 119/07 od 26.11.2009.

godine,

Zapisnik o saslušanju svjedoka Tejić Dragan broj: KTA-RZ 119/07 od 19.02.2009.

godine,

Zapisnik o saslušanju svjedoka Margić Safet, broj: KT-RZ 83/09 od 31.03.2010.godine,

Zapisnik o saslušanju svjedoka Jovović Božidar, broj:KT-RZ 83/09 od

31.03.2010.godine,

Zapisnik o saslušanju svjedoka Mešinović Nermin, broj:KT-RZ 83/09 od

28.12.2009.godine,

Zapisnik o saslušanju svjedoka Koščo Željka, broj:KT-RZ 6/06 od 31.10.2006.godine,

Izvod iz matične knjige umrlih za Đelilbašić Suljo, broj: 03-12-202-31/09. od 05.02.2009.

godine, Turbe

Izvod iz matične knjige umrlih za Koščo Neđeljka, broj: 03-12-202-31/09. od 17.02.2009.

godine, Turbe

Izvod iz matične knjige umrlih za Katana Božo, broj: 03-12-202-32/09. od 17.02.2009.

godine,

Jedinični kartona za Đelilbašić Šaban- obrazac Vob 3,


23

Jediničnog kartona za Đelilbašić Elvira - obrazac Vob 3,

Akt 3.Korpusa Armije BIH broj: 02/63-1 od 02.12.1992.godine strogo povjerljivo upućen Op

Št.Travnik o formiranju 312. motorizovane brigade,

Službena zabilješka MUP-a CSB Zenica – SJB Travnik od 09.12.1992.godine

Foto dokumentacija MUP-a Travnik PU Travnik od 09.12.1992.godine,

Kopija dijela Knjige uviđaja SJB Travnik od 09.12.1992. godine,

Potvrda SJB Travnik broj: 21-17/02-23-29/96 od 27.01.1996. godine,

Odluku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine o proglašenju ratnog stanja

(„Službeni list R BiH” broj: 7/92 od 20.06.1992. godine),

Odluku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine o ukidanju ratnog stanja („Službeni

list RBiH”, broj 50/95).

Uredba sa zakonskom snagom o oružanim snagama Bosne i Hercegovine objavljena u

„Službenom glasniku R BiH „ broj 4/92 od 20.05.1992.godine.

Izvod iz kaznene evidencije - obavještenje iz kaznene evidencije SP Travnik o licu

Đelilbašić Šaban: broj 02/7-3-04-2-4-554/11. od 15.12.2011. godine,

Izvod iz kaznene evidencije - obavještenje iz kaznene evidencije SP Travnik o licu

Đelilbašić Elvira: broj 02/7-3-04-2-4-554/11. od 13.122011. godine,

Documents

Bosna i Hercegovina Sud Bosne i Hercegovine...ratni zločin protiv civilnog stanovništva kazna od 10 godina je predviđena kao minimalna, a kazna dugotrajnog zatvora kao maksimalna