Bošnjačka pismohrana, br. 27 (2009.)

8/14/2019 Bonjaka pismohrana, br. 27 (2009.)

1/76


2/76


3/76


4/76


5/76


6/76


7/76


8/76


9/76


10/76


11/76


12/76


13/76


14/76


15/76


16/76


17/76


18/76


19/76


20/76


21/76


22/76


23/76


24/76


25/76

BONJA KA PISMOHRANA 23

ZNANSTVENI SKUP O HUSEINUHUSAGIIIU

evi romani, svojom neodoljivom referencijalnom iluzijom, zaveli su autora da povjeruhistorijsku kredibilnost ovih knjievnih sadraja. ii pri tom naroito tipuje na sevdaliku koja je temeljito opjevala mostarsku ljubavnu hroniku. Naalost, reduktivni koncepetikog monumentalizma unutar kojeg se povijest shvaa kao resurs ija je upotrebna v jednost u sadanjosti itekako iva obavezivao je autora da knjievnu grau podvrgava potivistikoj interpretaciji koja uvijek polae na performativno dejstvo teksta a sevdalinkaminherentna metazika znaenja i iskustva ostavlja po strani kao nesvrsihodna u zadatiutilitarno-pragmatinim nastojanjima. Posljedica toga je surovo svoenje tropa na referete, poruka na pouke. Sjajnu metaforu o varljivosti enske udi sadih almu na sred at-mdana ii e protumaiti kao pogrenu taktiku nekog siromanog zaljubljenika koji ei dragu uvjeriti da e je usreiti u nedostaku vlastitog grunta uze razvijati gospodarstvona klizavom terenu. Metaforiko-metonimijska bravura

Nek me eka nek se ne udaje. Nek mi spremi daha na pamuku, Bjela lica na al-burunduku, A sevdaha na kamreku zlatnu.gdje predmeti materijalne zbilje koji funkcioniraju, eliotovski kazano, kao objektiv

korelati uzvienih emocionalnih stanja, biva protumaena u usko referencijalnom kljukao traenje garancije da ga draga nije zaboravila svoga voljenog, a zbivanja nakon kzlatne jabuke sa kubeta ejvan-ehajine damije:

Za Aliju jamca ne bijae,Za Aliju, imamova sina,Za nj se jami lijepa djevojka eer Hana gradskoga dizdara.objanjava time da se jamevina dizdareve keri morala uzeti u obzir, jer joj je otac b

zapovjednik gradske tvrave. Najnemilosrdnija redukcija smisla kompleksnog odnopjesme i zbilje je tumaenje dirljive sevdalinkeKad morija Mostar morijae , iju poentu za-udne sugestivnosti u kojoj je motiv majinske ljubavi.

Ne da majka svog jedinka sina, Ne da njega u harem kopati, Neg u bau pod utu naranutransponiran u mistinu metaforu kontinuiteta ivota i smrti, ii uprouje objanje

njem da su mnoge bae po Mostaru upotrijebljene za hareme, jer je bilo malo ljudi koji htjeli da se bave pogrebnim poslovima. Nepravedno bi, meutim, kritiku ove vrste biluputiti iskljuivo na ime Husage iia kad i danas u Bosni ne mali broj istraivaa folkra pa i same knjievnosti ne razumije da predmeti imenovani u pjesmi slue samo kakatalizator itateljevih emocija i nemaju referencijalnu funkciju. Prvi dio ovoga rada pozao je da je ii prirodu knjievnosti barem intuitivno shvatao, nesporazum se javio kada je htio prii racionalno neemu to, kako kae Gaston Balar, nije odjek prolosti. Doa se upravo suprotno: sjaj jedne pjesnike slike izazove odjeke u prolosti, tako da se nisagledati ne moe do koje e dubine ti odjeci odzvanjati i gdje e se ugasiti.


26/76


27/76


28/76

26 BONJA KA PISMOHRANA

PROF. DR . SC. A DIBOZI

ili Onome kojem takav peh nije mogao pripasti, ili koji se ne klanjaju ni jednome ni drugo-me.9 On ne tumai religiju kao faktor nacionalnog individualiziranja, zato tvrdi, misleina Bonjake, da nas moe jedino da privlai jedna zdrava nacionalna misao, koja se neograniava na kojekakvim separatnim prohtjevima pojedinih vjerskih i plemenskih grupa-cija, misao koja na prvom mjestu obuhvata naciju kao cjelinu.10 Ispravno ukazujui na je-dinstveno bonjako etniko ime za sve stanovnike Bosne i Hercegovine, bez obzira nareligijsku pripadnost, sve do polovice XIX. stoljea, ii tvrdi da prije dolaska nizama uBosnu, odnosno, prije zavoenja tzv. tanzimati hajrije (korisnih uredaba) od stane Osmanli- ja u naim pokrajinama nije bilo spomena ni o srpstvu ni o hrvatstvu meu nama.11

Nastojei da to eksplicitnije objasni sloenu nacionalnu strukturu bosanskohercego-vakog drutva, on preciznim navoenjem drutveno-historijskih faktora, kao to su kul-turno-politiki i vjersko-prosvjetni, objanjava kako je u historijskom razvoju dolo do togada se iz jedinstvenog srednjovjekovnog bosanskog naroda slavenskog podrijetla razviju tripolitika naroda, Srbi, Hrvati i Bonjaci, koje on najee imenuje, tada dominirajuimimenom, Muslimani.12

II. Kritika vulgarno-marksistikih i nacionalistikih interpretacijabonjake nacije

Za znanstveno valoriziranje spisateljskog opusa Huseina (Husage) iia neophodno je isamog iia, ali i njegovo djelo, promatrati u kontekstu vremena u kojemu je ivio, te vla-dajue ideologije koja je ne samo odreivala sustav vlasti ve i sustav/matricu vladajuegpolitikog, drutvenog i pojedinanog miljenja. Tek kompariranjem iievog promiljanjaBosne i Bonjaka sa tada vladajuim vulgarno-marksistikim ideolokim miljenjem, koje jeunutar sebe, svjesno ili nesvjesno, inkorporiralo i velikodravne nacionalistike ideologije,vidimo koliko Husagino miljenje u stvari jest ne samo politiko neslaganje sa negiranjemBonjaka, ve je ono, prije svega, znanstvena kritika vulgarno-marksistikih i nacionalistikihinterpretacija bonjake nacije. Da bi se to jasnije uoilo, nuno je da se u najkraim crtamaupoznamo sa vulgarno-marksistikom ideologijom poimanja nacije, ali i sa stavovima tadavladajuih jugoslavenskih komunistikih ideologa Moe Pijade i Veselina Maslee.

Nisu samo srbijanski i hrvatski velikodravni nacionalistiki projektanti stereotipnointerpretirali i osporavali bonjaku naciju. injeno je to i iz pozicije vulgarno-marksistikihdogmi, ali samo na drugoj ideolokoj matrici. U deniranju pojma nacije iz perspektivevulgarno-marksistike dogme, na meunarodnom planu, najdalje je otiao Staljin koji je upotpunosti dogmatizirao ovo pitanje i uspostavio okvirnu deniciju koja e dugo kao ocijelno odreenje nacije gurirati i na prostorima bive Jugoslavije. Prema Staljinu, nacija je historijski formirana stabilna zajednica ljudi, nastala na bazi zajednice jezika, teritorija,ekonomskog ivota i psihike konstitucije koja se ispoljava u zajednici kulture. Dajuiovakvu deniciju Staljin determinira obiljeja i elemente koje treba ispunjavati ili sadra-vati da bi jedan narod bio tretiran nacijom.

Na prostorima bive Jugoslavije, prije i nakon Drugog svjetskog rata, slubeno je primje-njivana Staljinova doktrinarna denicija nacije, koju karakterizira, prije svega, dogmatskarecepcija i aplikacija. Ta denicija poricala je muslimansku, odnosno bonjaku nacionalnuegzistenciju, jer se ona nije nikako mogla, u svim elementima uklopiti u tu deniciju. Bosan-skohercegovaki muslimani nisu imali, kako je to zahtijevala ocijelna denicija nacije, naprimjer, ni svoju monoetniki istu teritoriju, ni svoju nacionalnu istu dravu, ni istu mo-


29/76



nonacionalnu reprezentaciju u politici, ni svoje zasebne, jednonacionalne i sekularne insttucije u kulturi i obrazovanju, ekonomiji, ni svoj isti mononacionalni jezik, i sl.13

U tom smislu prema Lenjinovom i Staljinovom odreenju nacije, bonjaki narod niispunjavao sve uvjete prema kojima je jedan narod u komunistikoj vizuri mogao impoloaj nacije.14Tome je, svakako, u dobrom dijelu doprinjelo autentino jedinstvo razlija Bosne i Hercegovine. Naime, Bosna i Hercegovina nije autentina po tome to u njivi nekoliko vjersko-etnikih zajednica, njezina autentinost upravo je, u milenijskosedimentiranom jedinstvu Razlija po mjeri ovjeka Bosne. To jedinstvo razbijaju, onosno izgone Bosnu iz Bosne, nebosanske ideologije (ideologija nacija-drava, vulgarno-mar-ksistike dogme i dr.). Te ideologije su bosanske vjersko-etnike zajednice proglasile suverenim nacijama, koje na temelju toga nastoje za sebe priskrbiti odreeni stupanj dranosti. Taj redukcionistiki diskurs je u velikoj mjeri doprinio zbunjivanju i oteavanju rzumijevanja autentinog identiteta bonjake nacije.

Nacionalni redukcionizam Bonjaka, prvenstveno iskazan u debosniziranju bosanskkatolika i bosanskih pravoslavaca, svodei bonjatvo samo na muslimansku komponenproducirao je svu kompleksnost bonjakog nacionalnog pitanja. Za srpske, odnosno hrvske nacionaliste Bonjaci su bili fundamentalisti koji su zaboravili da vode podrijetlosrpske, odnosno hrvatske tradicije, te da su srpskog, odnosno hrvatskog korijena. Takanacionalistiki diskurs osporavanja i negiranja bonjake nacije u dobroj mjeri naslijedili komunisti. Komunisti poriu nacionalni identitet Bonjaka svodei ga na religijsku ilnajboljem sluaju na kulturnu identikaciju, jer se navodno ne mogu uklopiti u povijesnnarode (Srbe, Hrvate, Slovence) kranskog porijekla. Uz to moramo istai da komunistki pokret nije konzistentan o pitanju bonjake nacije. Komunistiki pokret u Kraljevin Jugoslaviji nema jasno odreen stav o pitanju Bonjaka. Bonjaci se ne tretiraju nacijove etnikom grupom. Za razliku od prijeratnog razdoblja, tijekom Drugog svjetskog rBosna je manje upitna nego bonjaka nacija. ZAVNOBIH i AVNOJ su proturjeni o bnjakom pitanju. Politiki status naroda koji je Bonjacima priznat na ZAVNOBIH-u i pod nazivom Musliman, osporen je na AVNOJ-u, dok je u dravi Bosni i Hercegovini kopromisno priznat poloaj ravnopravne republike.

Zavretkom Drugog svjetskog rata, u novonastaloj dravi, Bonjaci se moraju nacionaopredijeliti izmeu Srba i Hrvata. Husaga ii ne vjeruje da su nepravda i zamkamuslimanstvom iskljuivo stvar AVNOJ-a, ali takvo nominiranje za Bonjake znai gponienje. Na svijet nije neopredijeljen u narodnosnom smislu on je, bez sumnjizdanak starih Bonjaka. Prema Bonjacima se i nadalje ispoljavaju stare predrasudnerazumijevanja, samo to je sada komunistiki izgovor da se bonjaka nacija ne uklapStaljinovu teoriju nacije. To potvruje i stav Moe Pijade koji istie da se Bosna i Hercgovina ne smije razumjeti tako da doprinose oblikovanju bosanske nacije15. Time je M.Pijade pokazao svu lepezu neiskrenosti jednog dijela komunista prema Bosni i Bonjama.16 M. Pijade tvrdi da Bonjaci nisu narod, to ne mogu, niti smiju biti, oni moraju biasimilirani.

I Bonjake iz Sandaka nakon NOB-e prevarila je komunistika vlast Jugoslavije. Glavulogu u tom procesu imao je upravo M. Pijade. O emu se radi? U Rezoluciji o organiza ZAVNOS-a usvojenoj 20. novembra 1943. godine u Pljevljima pie da e i Sandak zauravnopravno mjesto meu ostalim pokrajinama u Jugoslaviji. U mnogim dokumentimNOB-e zajedno se spominju Vojvodina i Sandak i istie stav da e imati punu sloboduodluivanju o jugoslovenskoj federaciji. Sve do februara 1945. godine. Sandak se izgra


30/76



kao posebna politika jedinica u novoj Jugoslaviji. Postojali su oblasni organi vlasti, oblasnevojne jedinice, drutveno-politike institucije. Kada je 1945. godine rjeavana sudbina San-daka namjeravalo se Sandak pripojiti u cijelosti Srbiji ili Crnoj Gori, te ga cjelovitog sau-vati u okviru Jugoslavije. U dokumentima se ne predvia mogunost vezivanja Sandakeoblasti sa susjednom Bosnom i Hercegovinom. U traenju najbolje (ne i za Sandak, op. A..) konane solucije prevladalo je shvatanje da Sandak, kao politika zajednica ne trebapostojati, a njegova teritorija se treba podijeliti izmeu Srbije i Crne Gore.17 Uloga M. Pija-de u izgradnji unutranjeg ureenja nove Jugoslavije i u tom sklopu rjeenja problema San-daka bila je znaajna. Kada je na petoj sjednici Predsjednitva AVNOJ-a, odranoj 24. febru-ara 1945. godine, obrazlagao prijedlog rjeenja KNOJ-a o buduem poloaju Sandaka u ju-goslovenskoj federaciji M. Pijade je rekao: Pitanje Sandaka u toku narodnooslobodilakeborbe moralo je biti rijeeno stvaranjem posebne jedinice... iz posebnih politikih i vojnihrazloga.... [...] danas je situacija ve takva da vie nema razloga za to da Sandak i daljeostane samostalna autonomna jedinica.18 Piui o historijskom znaaju AVNOJ-a M. Pijadebiljei: On je likvidirao Novopazarski Sandak kao tursku administrativnu jedinicu.19 Izaista, u pismu Predsjednitva AVNOJ-a Izvrnom odboru ZAVNOS-a od 21. februara 1945.godine pie: Uzimajui za osnovu granice izmeu Srbije i Crne Gore kako je ona bila utvr-ena posle Balkanskog rata u 1912. godini, AVNO Sandaka donee odluku da se povratistanje od 1912. godini te da se delovi Sandaka vrate Srbiji odnosno Crnoj Gori, to znaiprema granici od 1912. godine da Srbiji pripadaju srezovi: Pribojski, Zlatarski, Mileevski,Sjeniki, Deevski, taviki, a Crnoj Gori srezovi: Pljevaljski, sa bivom Boljanikom, Bjelo-poljski sa bivom Lozanskom, i Beranski sa bivim Roajskim.20

U prvom Ustavu iz 1946. godine Bosna i Hercegovina je republika ravnopravna drugimrepublikama jugoslavenske federacije, dok se Bonjaci ne spominju ravnopravno s ostalim jugoslavenskim narodima: Srbima, Hrvatima, Crnogorcima, Slovencima i Makedoncima.Husaga ii, narodni zastupnik iz Mostara, zahtijeva da se Bonjacima prizna status na-cije, te da se bonjaka nacionalnost pod imenom Bonjak obiljei posebnom buktinjom ugrbu savezne drave Jugoslavije. ii je, zasigurno, ve tada osjetio da srpski nacionalistiposredstvom komunistike partije nastavljaju s predrasudama prema Bonjacima. Slianzahtjev uputio je i Muhamed Hadijahi Edvardu Kardelju i Avdi Humi, traei uvaava-nje nacionalnosti Bonjaka.21 Komunisti, optereeni predrasudama prolosti, nastavljajustaru srpsku nacionalistiku politiku osporavanja i negiranja Bonjaka s ciljem podjeleBosne i Hercegovine. I sve to pod izgovorom da se bonjaka nacija ne uklapa u Staljinovuteoriju nacije. Dogmatski sljedbenici vulgarno-marksistike Staljinove teorije nacije bili suu komunistikom pokretu Jugoslavije Moa Pijade i Veselin Maslea.

V. Maslea je eksplicitan kada je rije o negiranju bonjake nacije, te tvrdi da musli-mani Bosne i Hercegovine nisu nacija, oni stvarno nemaju ni jedno od objektivnih potreb-nih svojstava koja ine naciju, a nemaju ni subjektivne svijesti, logine posljedice objektiv-nih svojstava o sebi kao naciji. Muslimani nemaju svoga jezika.22Jasno je da se ovdje kod V. Maslee radi o stereotipnom interpretiranju bonjake nacije koje je odreeno vulgarno-marksistikom ideologijom.

Esad Zgodi spram specinosti percepcije bonjake nacije eksplicitno e rei da oveteze implicitno imaju u vidu ovu ili onu deniciju nacije pa onda, tretirajui je kao apso-lutni kriterij, ono spram nje u povijesnom razvoju Bonjaka odstupajue uzimaju kao izrazi potvrdu, navodne zakanjelosti u njihovu nacionalnom uobliavanju. Tvrdimo suprotno:pa ona (bosanska nacija) i mimo njih, iznuuje svoje priznanje, upravo ono, uzmimo


31/76



hipotetiki za trenutak relevantnost tih denicija, odstupajue i u odnosu na etabliranedenicije nacije i u odnosu na eurocentrine modele nacionalnog formiranja o kojiminae, te teorije i denicije govore, nije nikakav dokaz o zakanjelosti, nego ulazi u konstutivne elemente uobliavanja bonjakog nacionalnog individualiteta. Ako, dakle, Bonci u svom povijesnom razvoju ne ponavljaju povijesni razvoj zapadnoevropskih nacija iltaj razvoj ne korespondira sa apstrakcijama kakve su denicije nacije nikako ne znainisu nacija ili da pripadaju krugu zakanjelih nacija.23

I dok je nezadovoljstvo Bonjaka u Kraljevini Jugoslaviji izraeno u vidu nacionalnepriznavanja (uz istodobno priznavanje vjerskog identiteta) donekle i razumljivo kase zna da je ta Jugoslavija bila izraz ideje velike Srbije, nerazumljivim se ini nepriznanje Bonjaka poslije Narodnooslobodilake borbe. Dokumenti ZAVNOBIH-a, AVNOi cjelokupnog tijeka NOB-e, uvaavali su i armirali zasebnost Muslimana kao ravnopravnaroda sa Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovina. Muslimani su u NOR-u ravnopravtretirani sa Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, odnosno sa svim narodima u Jugoviji24, emu je, prije svega, doprinijela praktina politika Josipa Broza Tita. Govorei znaaju narodnooslobodilake borbe, Tito Muslimane (Bonjake) ravnopravno tretiraostalim jugoslovenskim narodima, govorei da bi narodnooslobodilaka borba osim oboenja Jugoslavije, znaila u isto vrijeme osloboenje Hrvata, Slovenaca, Srba, Makenaca, Arnauta, Muslimana itd.25 No, odmah poslije zavretka Drugog svjetskog rata, unovonastaloj dravi se prema Bonjacima pokazuju stare predrasude i nerazumijevanjnjih se dovodi pred svren in nacionalnog opredjeljivanja. U prvom Ustavu iz 1946. gone Bonjaci se ne spominju ravnopravno sa ostalim jugoslovenskim narodima: SrbimHrvatima, Crnogorcima, Slovencima i Makedoncima. Jugoslavija je denirana kao drpet naroda i est republika. Oni poslije rata jednostavno zaboravljaju BiH, a posebmuslimane, oni nisu uvrteni u buktinju novog grba, ocijelno se govori o samo pet nacu Jugoslaviji, njihova tradicija, kultura i ukupna drutveno-politika uloga se minorizirignorie i oni su ponovo, po ko zna koji put, u situaciji da se nacionalno opredjeljuju.26

Usprkos svim tim osporavanjima Bonjaci su, imenujui sebe Muslimanima i opredljujui se kao neopredjeljeni ukazali na svoju posebnost. ini to u ime Bonjaka naroni poslanik Husein (Husaga) ii, bivi gradonaelnik Mostara, u prigovoru koji je upuPredsjednitvu Ustavotvorne skuptine u Beogradu 18. januara 1946. godine.27 Meutim,ovaj apel je ostao usamljen i uzaludan, jer oni koji su odluivali bili su optereeni predsudama prolosti, a u tretiranju i razumijevanju nacionalnog pitanja polazili su od tavladajue Staljinove teorije nacije. Dogmatski sljedbenici vulgarno-marksistike Stanove teorije nacije bili su u komunistikom poretku Jugoslavije Moa Pijade i VeselMaslea. Maslea je jo 1942. godine, analizirajui muslimansko pitanje, ustvrdio muslimani Bosne i Hercegovine ne samo da nisu posebna nacija, ve nisu ni posebna enika grupa.28 Pijade, obrazlaui nacionalne oznake prilikom popisa stanovnitva 1948. 1953. godine, istie da izraz musliman nema nikakve veze sa pitanjem narodnosti.29

Popis stanovnitva Bosne i Hercegovine iz 1948. godine za Bonjake ili, kako su tazvanino tretirani kao vjerska grupa muslimani, ostavio je sljedee mogunosti nacionnog izjanjavanja: Srbin-musliman, Hrvat-musliman, Makedonac-musliman ili nonalno neopredijeljen. Rezultat je bio: nacionalno neopredijeljenih bilo je 778.40Srba-muslimana 71.991, Hrvata-muslimana 25.295 osoba. Iz toga proizlazi da su mslimani, iskazujui nacionalnu neopredijeljenost kao tada jedinu mogunost osim izjnjavanja za srpstvo i hrvatstvo, prema popisanom upitniku ustvari potvrdili svoju mus


32/76



mansku etniku posebnost, a nikako ne nacionalnu neopredijeljenost.30 Tada su Bonjacikroz formu neopredijeljenosti kao izraza drutveno-politike nude iskazali uistinu svojzasebni i autentini nacionalni sadraj, ne prihvatajui nacionalno ime Srbin i Hrvat. Timese dolo do paradoksalne situacije u kojoj su Muslimani, objektivno, u odnosu na sve drugeetnike grupacije u Jugoslaviji, bili tretirani kao graani drugog reda.31

U popisu stanovnitva 1953. godine Bonjacima se nacionalna kategorija Jugosloven-neopredijeljen ili opredijeljenost za srpsku odnosno hrvatsku naciju nudila kao jedinamogunost. Bonjaci se opredjeljuju kao Jugosloveni-neopredijeljeni. Po popisu iz 1953.godine u Bosni i Hercegovini Bonjaka opredijeljenih kao Jugosloveni-neopredijeljenibilo je 891.000.32 To popisno izluivanje, pojmovna i terminoloka zbrka se nastavlja.Tek u popisu stanovnitva iz 1961. godine uvodi se kategorija Musliman (etnika pripad-nost).33 Ovakva zvanina politika o nacionalnom pitanju na dravnoj razini rezultat jepolitike vrha KPJ.34 Rezultat takve politike jest da u federalnom partijskom vrhu nije biloniti jednog Bonjaka. Analizirajui uzroke za raspoluene Muslimane Nijaz Durakoviistie svu sloenost drutveno-historijskih i politikih uvjeta u samorealizaciji bonjakog,kao muslimanskog, nacionalnog identiteta. Meu odluujue faktore raspoluenosti Mu-slimana, Durakovi istie:

dosljednu primjenu tada vaee Staljinove teorije nacije, stare etnike predrasude,35 centralistiki drutveno-politiki sistem i etatistiku ekonomiju.36 Opravdano je postaviti pitanje zato se tada SKJ-SKBIH, kao nosilac vladajue ideolo-

ke i politike moi, opredjeljuje za nacionalno ime Musliman, umjesto Bonjak, kada se sasigurnou moe konstatirati da nacionalno ime Bonjak u to vrijeme nije bilo nepoznato.Nije bila nepoznata politika aktivnost koju je vodila bonjaka liberalno-demokratskaemigracija37, zalaui se za bonjako nacionalno opredjeljenje bosanskohercegovakihMuslimana.

Zanimljiv stav o tom pitanju iznosi Smail Bali, koji kae da uza svu snagu argumena-ta koji su izneeni u korist priznanja tree nacije u Bosni, ima se dojam da je novopridoloime u spektru jugoslovenskih nacija prihvaeno tek iz nedoumice. Oito se pristalije imebonjatvo izbjeglo kako se bosanska dravnost ne bi, zabunom kod stranaca ili naciona-listikom navikom kod domaih, pripisivala samo tom bonjakom, muslimanskom elemen-tu.38Bez obzira na raznovrsnost mnogobrojnih namjera, dilema i odgovora samih Bonjakai onih koji Bonjake u narodnosnom smislu imenuju Muslimanima, s punim pravom airFilandra tvrdi da nacionalno muslimanstvo ili muslimani s velikim M jest oblik i stupanjrazvoja bonjake nacionalne ideje i nacionalnosti Bonjaka, nezaobilazan u povijesnomstasanju bonjakog narodnog bia i, objektivno sagledavajui kontekst u kojem je ostvaren,treba rei da je i oblikom i stupnjem on bio veliki korak naprijed.39

III. Samorazumijevanje Bonjaka u uvjetima historijske nudeIako nije bio historiar ni po obrazovanju, niti po vokaciji, Husaga ii se u svom bo-

gatom spisateljskom radu, kao po pravilu, bavio i pitanjem kritikog propitivanja historijeBosne i Hercegovine. On se pitanjima iz bosanskohercegovake historije nije bavio radinjih samih, ve, prije svega, da ih iz svog naina razumijevanja historije uini jasnijim ibuduim generacijama prihvatljivijim. ii se nije bavio samo historijskim reminescenci- jama svoga rodnog zaviaja40, mnogobrojnim sadrajnostima iz povijesti Bosne i Hercego-


33/76



vine, ve i pitanjima socijalne pravde, agrarnim pitanjem u Bosni i Hercegovini41, poloajemene muslimanke u bosanskohercegovakom drutvu42, te pitanjima ivota, rada i djelova-nja poznatih bonjakih plemikih linosti, kao to su Smail-aga engi43i Husein-kapetanGradaevi44. Svjestan egzistencije Bosne i Bonjaka izmeu dva velikodravna nacionalizma ii ulae napore da pokae autonomni razvoj Bosne tijekom njenog viestoljetnpostojanja. On se, prije svega, trudio da pokae bosansku duhovnu speciku, sa njezinocjelokupnom sloenou.45

Autohtonost bosanskohercegovakih Muslimana (Bonjaka) ii pokazuje na primjru neuspjelog pokuaja njihovog nacionaliziranja u srpskom, kao i u hrvatskom smislu46 Na je Musliman na sva dosadanja pokuavanja u tom smjeru ostajao i ostao savreravnoduan, ne pokazujui ni najmanje volje da napusti pozu zagonetne snge , koju je saobra-zno tome ve davno zauzeo.47 Ova odrednica Bonjaka da se nalaze u pozi zagonetne snge je vrlo karakteristina i autentina simbolika karakteristika u socijalnom i politikobonjakom samomiljenju kao zasebne etnike grupe u Bosni i Hercegovini. Smatram ii ovim stavom izraava povijesnu bonjaku domiljenost, ivotni vitalitet na nivkolektivnog aktivizma, da u uslovima historijske nude48 u kojima Bonjaci ive od drugepolovice XIX. stoljea iskau svoju samobitnost i zasebnost u odnosu na nacionalne pokte i ideje koje dolaze iz bosanskohercegovakog susjedstva. Zato je to tako?, pita ii i odmah daje odgovor koji u sebi sadri ivotnu lozoju kako preivjeti kao drutno-povijesna zasebnost u uvjetima surove historijske nude uzrokovane primjenom idelogije nacija-drave, koja je neprimjenljiva na viestoljetno bosansko bie multilateralizkao bosanskog jedinstva razlija. Evo tog iievog odgovora: On (bosanskohercegoki Musliman/Bonjak, op. A. .) svojom zagonetnom pozom pravi utisak na svoju okokao da ga se to nita ne tie. Na ovakav odnos Bonjaka prema sebi u vremenu kada nacionalne ideologije pokuavaju asimilirati pokuavani su dati razliiti odgovori. iisistematizira u tri grupe49 i odmah konstatira da su svi neosnovani i njihovi autori, jama-no, i ne slute da bi, upravo zbog tako neosnovanih zakljuaka, oni u oima naih Muslimna mogli izgledati daleko smjeniji i od njihovih zakljuaka.50 Argumentirano osporavaju-i svaki od naprijed navedenih uzroka ii autore nacionaliziranja Bonjaka kvalicira neznalice, ignorante koje krasi neznanje ili pak proraunata himbenost. Nakon preczno iznesenih historijskih, kulturnih, jezikih, religijskih, te politikih argumenata, kojimosporava tvrdnje nacionalnih pionera, ii daje nedvosmislen odgovor o bonjaketnikom subjektivitetu duboko ukorijenjenom u ilitu srednjovjekovnog bosanskohercgovakog drutva i drave. S pravom konstatira da Bonjaci borei se za samoodraskoro osam stoljea krvare za svoje tenje i svoje JA [....] provlaei se vjekovno s svojim tenjama izmeu Scile i Haribde, [Bonjak] jednako nalazi puta i naina da se npovrini odri. Ta,bosanski Muslimani, s pravom raunaju da su oni pravi i, ako hoete, jedini izdanak onih starih Bonjana (istakao A. .) koji vie stoljea prije osmanlijskeinvazije davahu impulsa cijelom ivotu u Bosni, te savezno s tim svojataju bosansku prood dana Kulina bana, sve do druge polovine XIX. stoljea kao svoju vlastitu prolost51 Osporavajui tvrdnje da su Bonjaci etniki Turci, ii navodi injenicu da Osmanliprilikom osvajanja srednjovjekovne bosanske drave nisu raselili domae stanovnitvonakon jo niza preciznih argumenata52 zakljuuje da mogunost naeg turskog porijeklaspada skoro u matematine nemogunosti.53

Kao to je snagom drutveno-historijskih argumenata odbacio interpretacije da su Bonjaci etniki Turci, ii sa isto tako ubjedljivom i nedvosmislenom argumentacijom pok


34/76



zuje da Bonjaci u etnolokom pogledu nisu ni Srbi ni Hrvati. Sve beogradske vlade u ne-kadanjoj Jugoslaviji bile su po svojoj ideolokoj osnovi srpske, odnosno srbijanske vlade, paukoliko su, ponekad, po obliku imale i drugi izgled, u stvari su redovno reprezentirale srpskunacionalnu ideologiju. Zato im je bosanska individualnost bila trn u oku, a rijeBosanac ibosantina (istakao A. .) skoro to i pravo svetogre! Da bi tim, kako ini misle, egzotinimnazivima zadali i smrtni udarac, odredbama su temeljnog zakona, podijelili nau uu otad-binu na izvjesne administrativne jedinice i te jedinice (upanije) direktno vezali za central-nu upravu u Beogradu, a nama, nesumnjivom izdanku onih tvrdoglavih i dobrihBonjaka iz Kulinova, Ninoslavova, Kotromanjina, Tvrtkova, Dabiina, Ostojina i Tomaeva dobaostavili pravo da se zovemo Muslimanima s prozirnom tendencijom da nam u znaku toga usvim danim zgodama ospore pravo rijei u nacionalnim i dravnopravnim pitanjima uope,a napose u nacionalnim i dravno-pravnim pitanjima nae ue domovine Bosne i Hercego-vine. Ta se tendencija beogradskih vlastodraca jasno oitovala prilikom podjele nae ire,a i nae ue otadbine, na banovine (...) Mi ni kod prvog, ni kod potonjeg sluaja podjelenae otadbine nismo doli u obzir, jer, kao anacionalan element, sa svojim egzotinim i akoete,neukusnim nazivom, nemamo ta tu da kaemo.54

Branei bosantinu, kako to ii kae od bezone lai patentiranih nacionalista izsrpskog i hrvatskog tabora o navodnoj njezinoj izmiljenosti, spekulativno-politikomproduktu jednog uglednog stranca, misli na Benjamina Kalaja, ii istie da je austrijskaokupatorska uprava preko svojih Kalaja donijela u Bosnu i izvjesne novitete, no meu tenovitete nipoto ne spada i naa bosantina, koju smo mi nasljedstvenim putem od svojihpredaka primili. Nau su bosantinu austrijske vlasti poznavale i otprije, jer su nai precinebrojeno puta imali priliku da im tu svoju bosantinu podnesu pod nos i da im se u punomsvjetlu prikau tko su i odakle su.Mi smose austrijskoj okupatorskoj vlasti, pri njenomnastupanju u nae krajeve, kaoBosanci (istakao A. .) predstavili i ona nam taj na gest[....] nije nikada ni oprostila.55

Jedan od temeljnih identitetskih sadraja bonjake nacije jest uvjetovanost, neraski-diva povezanost sa zemljom Bosnom. Upeatljiv primjer navodi i Husaga ii, navodeiprimjer reakcije bonjakih prvaka 1737. godine, na preporuku Porte da ne pruaju otporaustrijskoj vojsci ako napadne Bosnu. Odgovor ajana na Portinu preporuku bio je:Akocarska vlada ima zemlje na pretek moe je dijeliti kome hoe, ali mi neemo nikome do-zvoliti da bez kazne dira u nae granice.56

ii ukazuje i na samospoznaju bonjakog nacionalnog identiteta kroz umjetnikostvaralatvo. Kau da se dua jednog naroda ogleda u njegovim umotvorinama i da su teumotvorevine pravo ogledalo due njegove. Na je bosanskohercegovaki Musliman tolikotoga gradiva dao da svojom obilnou prelazi sigurno slina gradiva svih drugih elemenatana Balkanskom poluotoku, pa ne znam zato ga, bar, ne bismo odatle upoznali. Odatleemo odmah opaziti ta on misli o sebi, i kako on strogo razlikuje svoje od tuega. On usvojim pjesmama poznaje samo Bonjake; Srba i Hrvata u njegovim pjesmama nigdje ni odlijeka nema.57

Ovim i mnogim drugim egzaktnim primjerima58, ii eksplicite odbacuje svaki oblik imenovanja Bonjaka srpskim ili pak hrvatskim nacionalnim imenom. Istovremeno, on neprihvaa nametanje Bonjacima religijskog imena, kao ni nacionalne neopredijeljenosti. Sveove pokuaje nametanja nacionalnog imena on naziva neukusnim nazivom. Za iia sudananji Bonjaci nesumnjivi i neupitni izdanak dobrihBonjaka iz Kulinova, Ninosla-vova, Kotromanjina, Tvrtkova, Dabiina, Ostojina i Tomaeva doba.


35/76



Umjesto zakljukaO drutveno-povijesnoj autentinosti i autonomnosti Bonjaka, kako ih u svom spis

teljskom djelu naziva Husein ii, i njihovoj neraskidivoj povezanosti i uvjetovanozemljom i dravom Bosnom i Hercegovinom, najbolji bi dokaz bio upravo sljedei ii

stav: Mi nismo neka repa bez korijena, kako bi to neki htjeli da kau [a] naa privrenobosantini ne datira od novih datuma, kako to neki ve vele, nego je ona produkt jednzdrave narodne misli, koja je vjekovima davala impulsa svom javnom ivotu u naim po jinama.

Literatura1. Bali Smail, Bosna u egzilu,1945.-1992., Preporod, Zagreb 1995.2. ii Husein, Agrarno pitanje i pojam o socijalnoj pravdi nae demokratije,vlastito izdanje,

Sarajevo 1919.

3. ii Husein, Jedan prijedlog za razmiljanje zemljovlasnicima (1925.)4. ii Husein,Husein kapetan Gradaevi (1928.)5. ii Husein, Muslimanka i njezina pea i fereda (1935.)6. ii Husein,Istina o Smail-agi engiu i njegovoj pogibiji (1936.)7. ii Husein, Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija , Preporod, Mostar

1991.8. ii Husein, Mostar u Herceg-Bosni , Preporod, Mostar 1990.9. Durakovi Nijaz,Prokletstvo Muslimana , Osloboenje, Sarajevo 1993.

10. ozi Adib, Bonjaka nacija , BKC, Sarajevo 2002.11. Filandra air, Bonjaka politika u XX stoljeu,Sejtarija, Sarajevo 1998.

12. Imamovi Mustafa, Bonjaci u emigraciji monograja Bosanskih pogleda 1955.-196Bo-njaki insitut, Zrich, Odjel Sarajevo 1996.13. Isakovi Alija,O nacionaliziranju Muslimana,Globus, Zagreb 1990.14. Maslea Veselin,Dela II,Sarajevo 1954.15. Pijade Moa, Pozdravna rije na osnivakom kongresu KP BiH 1948.,Osnivaki kongres

KP BiH , Sarajevo 1950.16. Pijade Moa, est republika,Izabrani spisi , I. tom, knjiga 4, Beograd 1966.17. Pijade Moa, O popisu stanovnitva , Borba , 18/1953.18. Statistiki godinjak NR BiH,1955., Zavod za statistiku, Sarajevo.19. Zgodi Esad,Titova nacionalna politika , Kantonalni odbor SDP BiH, Sarajevo 2000.

20. Zgodi Esad,Politike poricanja , DES, Sarajevo 2005.Biljeke 1 Husein (Husaga) ii (1878.-1956.) roen je u Mostaru. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u rodnom mjestu. Kao mladi b

je predsjednik Muslimanske itaonice u Mostaru. Sudjelovao je u pokretu za vjersko-mearifsku autonomiju koju je vodio AFehmi abi. Bio je predsjednik Opine Mostar 1935. godine. Senator je Kraljevine Jugoslavije, borac protiv sporazuCvetkovi-Maek 1939. godine. Jedan je od pokretaa Muslimanske rezolucije grada Mostara 1941. protiv ustakih zloilan je III. zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Na Treem zasjedanju AVNOJ-a podnio je amandman o bonjakom nacnalnom pitanju, koji, na alost, nije usvojen. Bio je predsjednik Vakufsko-mearifskog sabora u Sarajevu do 1945. godine. lan Ustavotvorne skuptine DFJ, nije bio zadovoljan nacrtom novog Ustava, jer u njemu nije bilo este baklje koja bi simblizirala Bonjake kao narod ravnopravan ostalim narodima jugoslovenske federacije. Iz tih razloga Husaga je 18. januara 1godine predloio amandman na lan 3. prijedloga Ustava u kome je traio da se umjesto pet ugradi est buktinja u grb koje simbolizirale: Srbe, Hrvate, Slovence, Makedonce i Crnogorce, kao i ravnopravne federalne jedinice tih naroda. Pri tome svjerovatno sluajno, zaboravilo na estu buktinju, koja bi uz federalnu jedinicu Bosnu i Hercegovinu simbolino predstavlj


36/76



i sve stanovnike koji vjekovima ive na tom teritoriju, ije je istorijsko narodno ime Bosanac odnosnoBonjaci (istakao A..).Prijedlog Husage iia nije bio prihvaen.Husein (Husaga) ii bio je izuzetno obrazovan ovjek. Za ivota je napisao mnogo knjiga. Najznaajnije su:

Agrarno pitanje i pojam o socijalnoj pravdi nae demokratije (1919.), Jedan prijedlog za razmiljanje zemljovlasnicima (1925.), Husein kapetan Gradaevi (1928.), Muslimanka i njezina pea i fereda (1935.), Istina o Smail-agi engiu i njegovoj pogibiji (1936.), Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija (1945.,objavljeno 1990.), Mostar u Herceg-Bosni , objavljeno 1990. godine

2 Adil Zulkarpai (1921.-2008.) potie iz bosanske plemike (begovske) obitelji. Od 1955. godine Zulkarpai ivi u emi-graciji. Aktivan je lan Liberalne svjetske organizacije. Jedna je od najznaajnijih linosti bonjake politike u izbjeglitvu.Pokreta je i vlasnik asopisa Bosanski pogledi , koji je Zulkarpai izdavao od 1960. do 1967. godine. U Zrichu je 1968. godineosnovao Bonjaki institut, sa znaajnom bibliotekom i izdavakom djelatnou. Institut je prenesen u Sarajevo i danas djelu- je kao znaajna bosansko-bonjaka kulturno-znanstvena institucija. Sa Alijom Izetbegoviem sudjelovao je 1990. godine uosnivanju SDA, iji je bio i potpredsjednik. Pred prve parlamentarne izbore osnovao je vlastitu politiku stranku Muslimanskobonjaku organizaciju (MBO). Svoj odnos prema Bosni i Bonjacima Zulkarpai je utkao u stavove Rezolucije LiberalnogDemokratskog Saveza Bonjaka muslimana usvojene 28. 10. 1963. godine u Munchenu. U Rezoluciji se istie: Mi nepokole-bljivo stojimo na cjelovitosti Bosne i Hercegovine kao nedjeljive povijesne politike cjeline. U isto vrijeme mi izjavljujemo da jeBonjatvo(istakao A..) za nas nae jedino nacionalno opredjeljenje.

3 amil Avdi (1913.-1979.) roen je u Plani kod Bilee. Osnovnu kolu zavrio je u rodnom mjestu. Gazi Husrev-begovu me-

dresu u Sarajevu zavrio je 1935. godine. Na Vioj islamskoj erijatsko-teolokoj koli u Sarajevu diplomirao je 1939. godine.Na Univerzitetu El-Azher u Kairu studirao je arapski jezik i lingvistiku, retoriku, etiku islamsku historiju, siru (biograju Bo-ijeg Poslanika), lozoju i arapsku knjievnost. Diplomirao je 1948. godine. U ikagu, na Rosary College, magistrirao je bi-bliotekarske znanosti. Kako vidimo, amil Avdi je za sada jedini poznati Bonjak koji je na tri kontinenta stekao tri univerzi-tetske diplome. Pored osnovnog imamskog rada Avdi se istakao u oblasti islamskog obrazovanja, knjievnosti i znanstvenojpublicistici. Bio je i lan sljedeih akademskih asocijacija: Amerike asocijacije univerzitetskih profesora, Asocijacije bliskoistonih studi- ja, Bosansko-amerikog kulturnog centra, Vijea imama i Amerikog orijentalnog drutva.Objavljivao je u domaoj i inostranoj obitelji, anajznaajniji su mu radovi:

Bosna u historijskoj perspektivi (Be, 1973.), Survey of Islamic Doctrines(Pregled islamske doktrine) (1979.), Zajednika (socijalna) svijest i njen uticaj na ivot drutva (1938.), Pravda i meusobna ljubav u islamu(1938.), Problem reforme braka u vezi sa enskim pitanjem(1938.), Prolost i budunost religije (1939.).

4 Smail Bali je roen 1920. u Mostaru, bio je umirovljeni nadsavjetnik Austrijske nacionalne biblioteke u svojstvu strunogreferenta za orijentalne jezike i predava na dvije visoke beke kole. Od 1938. do 1986. djelovao je u okviru Francuskog in-stituta za povijest arapsko-islamskih znanosti. Pred osnivanje Islamskog teolokog fakulteta 1977. bio je uz profesora TaibaOkia predvien za lana nastavnikog vijea. Bio je dopisni lan Kraljevske akademije za istraivanje islamske civilizacije u Ammanu i redoviti lan Njemakog orijentalistikog drutva. Usto je bio lan austrijskog drutva za OrijentHammer-Purgstall i Drutva austrijskih knjievnika. U nizu njegovih brojnih knjiga i lanaka istiu seKultura Bonjaka , prvo izdanje Be 1973. i Bosna u egzilu,1995. godine.

5 Isto, str. 12.6 Isto, str. 11.7 Husein ii, Agrarno pitanje i pojam o socijalnoj pravdi nae demokratije , Sarajevo 1919., str. 12.8 Isto, str. 39.9 Husein ii, Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija , Mostar 1991., str. 96.

10 Isto. 11 Isto, str. 99. 12 Jo kad tome dodamo da su nai preci odmah po svom dolasku u novu postojbinu bili izloeni stalnim uticajima razliitih

kulturno-politikih i vjersko-prosvjetnih smjerova, odmah e nam biti jasno otkud su se tokom vremena izrodile i izvjesnepodvojenosti meu njima. Bie nam jasno kako se iz jedne rasne zajednice mogu izroditi i dva i tri politika naroda. H. ii, Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija,str. 14.

13 Esad Zgodi,Politike poricanja , DES, Sarajevo 2005., str. 213. 14 air Filandra, Bonjaka politika u XX stoljeu, Sejtarija, Sarajevo 1998., str. 135. 15 Pozdravna rije M. Pijade,Osnivaki kongres Komunistike partije Bosne i Hercegovine , Sarajevo 1950., str. 15. 16 . Filandra, Bonjaka politika , str. 209. 17 Dragoljub S. Petrovi,Konstituisanje federalne Srbije , Beograd 1988., str. 103. 18 Evgeni Dimitrov, Doprinos Moe Pijade izgradnji jugoslovenske federacije,Zbornik Moa Pijade , Beograd 1987., str. 239. 19 Moa Pijade, est republika,Izabrani spisi , I tom, knjiga 4, Beograd 1966., str. 294. 20 Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslovenski federalizam ideje i stvarnost , tom 2, Beograd 1987., str. 151. 21 Isto, str. 205. 22 Veselin Maslea, Dela II., Sarajevo 1954., str. 151. 23 E.Zgodi,Politike poricanja , str. 214.-215. 24

Atif Purivatra, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana,Svjetlost, Sarajevo 1970., str. 68.


37/76



25 Josip Broz Tito, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlu narodnooslobodilake borbe ,unutar: Borba za osloboenje Jugoslavije 1941.-1945.,str. 52.

26 Nijaz Durakovi,Prokletstvo Muslimana , Sarajevo 1993., str. 162. 27 Na muslimanski element u Bosni i Hercegovini nije neopredjeljen u narodnosnom pogledu(istakao A..) kako to neki hoe da kau, on

je potpuno svjestan svog slavenskog porijekla (...) Zato pri zavretku ovog svog podneska apelujem na sve narodne poslanu Skuptini da uvae moje napomene i da se solidariu sa mojim prijedlogom: da se u l. 3, etvrtoj reenici toga lana Ustaumetne, mjesto pet, est buktinja, koso poloenih. Navedeno prema: Alija Isakovi,O nacionaliziranju muslimana,Globus, Zagreb 1990., str. 17. i 18. 28 Polazimo, dakle, od toga da muslimani Bosne i Hercegovine nisu nacija, oni stvarno nemaju ni jedno od objektivnih potrebnsvojstava koja ine naciju, a nemaju ni subjektivne svijesti, logine posljedice objektivnih svojstava o sebi kao naciji. Mumani nemaju svoga jezika. V. Maslea, Dela II,str. 151.

29 I doista nema nikakva razloga da se verska oznaka musliman i dalje vezuje za odreivanje narodnosti Musliman. M. PijO popisu stanovnitva , Borba , 18/1953.

30 A. Purivatra, Nacionalni i politiki , str. 164. 31 N. Durakovi,Prokletstvo Muslimana , str. 164. 32 Statistiki godinjak NR BiH , 1955., Zavod za statistiku, Sarajevo, str. 31. 33 N. Durakovi,Prokletstvo Muslimana , str. 164. 34 Bosna i Hercegovina zauzima posebno mjesto meu ostalim naim narodnim republikama. Ona je esta jugoslovenska repu

ka u zajednikoj dravi u kojoj ivi pet jugoslovenskih nacija (...) U njoj ivi u nerazruivoj izmijeanosti dio srpskog i dio hskog naroda, dok trei dio stanovnitva sainjavaju muslimani slavenskog porijekla, koji su primili islam i koji sebe obiljeapo vjerskoj pripadnosti, a u velikoj veini nacionalno nisu opredjeljeni. Ova injenica da se danas u Evropi moe nai stanov

tvo bez nacionalnog obiljeja plod je one teke zaostalosti i vjekovnog stagniranja koji karakterie skuenost turskog feudalizmM. Pijade, Pozdravna rije na osnivakom kongresu KP BiH 1948,Osnivaki kongres KP BiH , Sarajevo 1950, str. 13. 35 Bilo je tu starih etnikih predrasuda, zatomljenog nacionalizma, malograansko-seljakog mentaliteta, primitivizma i bir

kratske krutosti i zatupljenosti, uvjeravanja da je potrebno ii ka stvaranju integralne jugoslovenske nacije i sl. N. DurakovProkletstvo Muslimana , str. 160.

36 Centralizam po svojoj unutranjoj logici, pogotovo u uslovima vienacionalne zajednice i naslijea koje je ostalo od monastike Jugoslavije, neminovno raa unitarizam, hegemonizam i nacionalnu neravnopravnost. N. Durakovi,Prokletstvo Musli- mana , str. 161. Etatizam kao uzrok neadekvatnog rjeenja nacionalnih odnosa istie i Stipe uvar. Etatizam u birokratskimodnosima i u javnom mnijenju neodoljivo tei za monolitizmom, za providnim jedinstvom, za zatakavanjem realnih proti jenosti i sukoba interesa, to i u meunacionalnim odnosima raa mistikacije, te zamagljuje njihovu pravu prirodu, drutvno znaenje i funkciju. N. Durakovi,Prokletstvo Muslimana , str. 255.

37 O djelatnosti bonjake emigracije vidi unutar: Mustafa Imamovi, Bonjaci u emigraciji monograja Bosanskih pogleda 1955.-196Bonjaki insitut, Zrich, Odjel Sarajevo 1996.

38 Smail Bali, Bosna u egzilu,1945.-1992., Preporod, Zagreb 1995., str. 157. 39 . Filandra, Bonjaka politika , str. 238. 40 Husein ii, Mostar u Herceg-Bosni,KDM Preporod, Mostar 2001. 41 Agrarno pitanje i pojam o socijalnoj pravdi nae demokratije (1919). Jedan prijedlog za razmiljanje zemljovlasnicima (1925.). 42 Muslimanka i njezina pea i fereda (1935.) 43 Istina o Smail-agi engiu i njegovoj pogibiji (1936.). 44 Istina o Smail-agi engiu i njegovoj pogibiji (1936.). 45 Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija (1945.). 46 H.ii, Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija , str.5. 47 Isto. 48 Istina je da Bonjaci, u posljednjih dvjesto godina, ive u uslovima historijske nude. U okvirima bosanskohercegova

znanstvenog i publicistikog miljenja ovaj fenomen nije dovoljno istraen. Osnovne karakteristike sadrajnosti uslova hisrijske nunosti u kojoj Bonjaci ive su: osporavanje, negiranje, ratovi, velikodravne ideologije i projekti, kontinuirani proi genocidi, kuge, iseljavanja i sl. U svojim radovima Husaga ii, upravo, na mnogo mjesta i sa mnogo autentinih primjukazuje na drutveno-povijesne uslove historijske nude u kojima preivljavaju Bonjaci, grevito se borei za svoj biolopolitiki opstanak u zemlji Bosni. Neophodno je istai neospornu injenicu da Bonjaci nisu ivjeli u uslovima historijs

nude samo u vrijeme ratova, ve je takvo stanje trajalo i u dugim periodima mira. Najtei uslovi nastali su nakon uspostaKraljevine Jugoslavije. Ovom prilikom ukazaemo samo na nekoliko primjera koje u svojim djelima istie Husein ii. Osujui stanje Bonjaka u nevesinjskom kotaru 1914. ii navodi zastraujue primjere nasilja nad svim slojevima bonjaetnikog bia. Inicijativom popa Joviia iz Zovogadola do temelja su upropateni odaci Ljubovia, a isto tako i odaci Pa u ajnu.(...) Slina je sudbina postigla i Muratspahia u Bratau, i njihove su kue i gospodarske zgrade u ime socijalpravde posve demolirane. H. ii, Agrarno pitanje , str. 23. U Kraljevini Jugoslaviji Bonjaci su bili maltretirani od srpskihnacionalista, a da im drava ne samo da nije pruala nikakvu pravnu zatitu, ve je takvo ponaanje bilo dio dravne politiO tome ii pie: Koliko naeg seljaka, muslimana moe rabiti ko hoe i kako hoe tome se demokratizam i socijalpravda ni najmanje ne protivi.Isto, str. 23. Naa nas je pravdoljubiva okolica, istina,odavno prisilila (istakao A. .) da sei uopte narodnim pitanjima grupiemo po vjerskoj pripadnosti, ali nam zato s pravom ne moe niko prebaciti da smo kadbili u prolosti ili sadanjosti ili pokuali da narodno ime kitimo i kojekakvim vjerskim amblemima i u moebitnoj vjersgorljivosti simboliziramo nau narodnu zajednicu i kakvim simbolom islama. Toga u nas nema. Mi, iako izvikani anacionalznamo ta je vjera, a to narodnost i to je, opet, nacija. H. ii, Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija,str. 87.

49 Jedni nalaze uzroke tome u navodnoj kratkovidosti bosanskohercegovakih Muslimana; u pretjeranom konzervatizmu njihvom; u priroenoj im indolenciji, pak prema svim novatorijama; pa, napokon, i u pukoj pizmi, to ta misao potjee od njihoinovjerne brae, bivih rajetina itd., te, toboe, zato nee da je kao svoje usvoje.


38/76


39/76



Prof. dr. sc. Senadin Lavi

Misliti o Bosni na poetku XXI. stoljea

Husein ii (Mostar, 15. decembra 1878. Mostar, 30. avgusta 1956.) povod je i inspracija za neke od ovih misli koje dijelimo s onima koji nas sluaju ili naknadno itaju.1 Poseb-no nau panju plijeni odvanost i rezistentnost intelektualnog stava ovoga ovjeka premnekim od kljunih pitanja njegovog vremena. Mostarski Preporod je 1991. godine u znsjeanja na Huseina iia izdao knjiicu pod naslovom Bosanskohercegovaki muslimani i bosan ska autonomija , koja je bila napisana ve 1929. godine, ali je zbog estojanuarskog kurs

odustao da je preda javnosti.2 Rasprava je dopunjena 1940. godine, ali zbog rata nije ni tadaobjavljena, da bi tek u novembru 1945. godine u Mostaru bio napisan uvod u nju. Kao danije dopustilo autoru da objavi svoje misli i saznanja! Danas ne moemo znati kako bi modgovrili oni koje je dezavuirao u njihovim nakanama, kakve bi bile reakcije velikodravideologa koji nisu priznavali bosanskohercegovaku posebnost, autonomnost i pravo na stojanje. Zbog toga je nae razmiljanje o iievim stavovima prema ljudima njegovog mena koji su na razne naine politiki, religijski, ekonomski, znanstveno i militarnokonstruirali predrasude i podvale o Bosni i Hercegovini i njenom narodu, dijelom uskraeza odgovore ili komentare. No vrijeme je pokazalo da se dio odgovora mogao pretpostavda ih, naalost, danas ponavljaju s istom zaslijepljenou, mrnjom, obezvrijeivanjem i

zobrazlukom drugi nastavljai velikih drava malobrojnih naroda.ii je, pak, prvi u Titovoj Jugoslaviji postavio pitanje o poloajuBonjaka.3 I to pitanje je aktualno na poetku XXI. stoljea kao da je sto godina bilo zatomljeno nekom jezivigrom preimenovanja i potiskivanja s lica zemlje jednog ivog narodnog bia. injenica dponovno govori o Huseinu iiu znai da su se Bonjaci uspjeli oduprijeti srpskoj i hrvatshegemoniji i da jo stoje na svojim nogama kako bi gradili autentinu budunost.

Ovdje bih, prije svega, u prvom koraku, elio predstaviti jedan okvir u kojem se pokzuju stavovi Huseina iia, kao znak potovanja prema tom ovjeku i produbljivanja ina elaboracije kompleksnih politikih i znanstvenih pitanja, a onda te stavove, u drugokoraku, komparirati s dananjom situacijom kako bih mogao izvui neke interesantne z

kljuke za plodonosnu misao o Bosni kao povijesnoj i politikoj injenici na poetku Xstoljea koja se vie niim ne moe opovrgnuti i izbrisati s lica zemlje i iz povijesti.

Kako je govorio Husein ii?Oslanjam se na ve spominjani rukopis Bosanskohercegovaki muslimani i bosanska auto

mija u kojem se pokazuje evolucija stavova i pozicija koje ii s vremenom razvija i zaspa. On je vjerovao da ljudi iz historije ue. No, da bismo uzeli pouku iz historije ne smimo je falsicirati. ii je svjestan u kojoj mjeri je bio sustavan propagandni rad srpskihrvatskih nacionalistikih krugova da se bosanski muslimani pretvore u neki drugi naro

no na je musliman na sva dosadanja pokuavanja u tom smjeru ostajao i ostao savre


40/76


PROF. DR . SC. SENADINL AVI

ravnoduan, ne pokazujui ni najmanje volje da napusti pozu zagonetne snge , koju je saobra-zno tome ve davno zauzeo.4 Kakva je to zagonetna snga bonjaki narod? To je pitanjekoje ii pokuava razjasniti. Pritom, valja imati u vidu da su dva velikodravna i nacio-nalistika projekta izvan Bosne cijelo dvadeseto stoljee potroila na potiranje Bosne iBonjaka, jednom se radilo nacionaliziranjem5, a drugi put istrebljivanjem muslimanskognaroda sa zacrtanih velikodravnih teritorija. O zagonetnoj pozi bonjake snge postojebar tri predrasude ili stereotipa koje uoava ii:

1) muslimanski narod je kratkovid, konzervativan i neprijemiv prema novotarijama,2) islamska religija je kriva to muslimani ne mogu prihvatiti suvremene ideje, te ne

mogu razvijati pojam nacije i3) bosanski Muslimani su podrijetlom Turci.Ove podvale i predrasude patentiranih nacionalista ii raskrinkava kao neznanje,

ignorantsko sljepilo, bezobrazluk i proraunatu himbenost, jer preci Muslimana nikadanisu zaboravili svoju zemlju, jezik, narodne obiaje ili tradiciju, bez obzira to su pokatkadbili lijeni i indolentni na otvorene nasrtaje na njihovo bie i historijsku svijest. Jesu Bo-njaci jedno vrijeme vezali svoju sudbinu uz Osmanlije, ali nikada nisu ostavili ili zanema-rili svoju zemlju. Bonjaci su 1737. godine pod Banjalukom pokazali tko su i to im znaiBosna, te su se sami obranili od nasrtaja austrijske soldateske, jer im tada Osmanlije nisumogle pomoi uslijed zapletenosti u rat sa Rusima i Perzijancima. Poslije toga kraha au-strijska vojska pedeset godina nije napadala na Bosnu. to se tie tree podmetnute pret-postavke o turskom podrijetlu, ii odmah primjeuje pitanje s jezikom, smatrajui da bidananji muslimani govorili turskim a ne bosanskim jezikom da su pridoli odnekud izazijskih prostora.6 Prikrivena velikodravna pretpostavka o svojedobnom koloniziranjuBosne i Hercegovine turskim elementom hoe kazati da postoje pravi prethodnici kojimapripada pravo na Bosnu i Hercegovinu. U tom smislu se sve do danas odvija proces etnici-ziranja prostora i povijesti Bosne i Hercegovine. Nacionalne politike i ideologije prave odBosne i Hercegovine poligon teorijsko-ideolokih konstrukcija, a s vremena na vrijemeratnih okraja u kojima strada muslimanski dio stanovnitva.7 Otomansko carstsvo bilo jepravi mozaik naroda u kojem su se, i bez javorovih gusala, mogli odrati mali narodi kaoto su Lazi, Zejbeci, erkezi, Pomaci i mnogi drugi.

ii, takoer, dezavuira prie o pravoslavnim monasima koji su iku narodne slobodeiz Nemanjina doba po manastirima skrivali i njegovali, da je novim pokoljenjima nepatvo-renu dohrane i daruju.8 Mitoloke naracije srpskih ideologa i historiografa posebice suusmjerene na mit oslijepim guslarima koji su slavu Nemanjia navodno kroz vijekove pod-grijavali i putem javorovih gusala budili svijest u narodu o naknadnoj slavi i slobodi njegovoj.9 I najzad, raskrinkava naracije o velikim i slavnim hajducima koji su opet vijekovima uvalinarod od zuluma i davali mu poticaja da izdri u borbi protiv osvajaa.

ii smatra da je kod Muslimana razvijena svijest o njihovom slavenskom podrijetlu ida u etnikom pogledu sa Srbima i Hrvatima sainjavaju jednu zajednicu. Ali se oni nedaju nacionalizirati u srpskom ili hrvatskom smislu. No, poanta je u tome da Muslimani uBosni i Hercegovini nisu tui element, nego su svoji na svome. Hercegovaku pronicljivostoko ovoga pitanja ii pokazuje u sljedeem stavu: Ve samo pitanje mogu li Muslimanibiti nacionalni, te ima li mogunosti da se nacionaliziraju, mora ih do sri vrijeati, jer usamom pitanju moraju da vide vjeto prikrivenu misao o njihovoj inferiornosti. Ta, oni nisunikakvi ergai da bi im sasvim svejedno moglo biti ta se dogaa u njihovoj okolini, jer onise svim silama trude da utjeu na tok javnih poslova na naem slavenskom Jugu, dok u


41/76



internim pitanjima svoje ue domovine Bosne idu jo dalje ....10 Oni, dakle, mogu i bezduebrinikih blagoslova patentiranih nacionalista sa strane sudjelovati u nacionalniposlovima, a posebice u onim poslovima koji tangiraju njihove ivotne interese. Njimapodmee da su anacionalanelement, te da iz toga razlog nemaju pravo uplitanja u nacional-ne poslove, dakle, dravno-pravne, administrativno-teritorijalne, ekonomske ili vojne. Ose, meutim, ne daju potiniti srpskim i hrvatskim nacionalistima koji bi da ih nacionalziraju. Ideja nacionaliziranja bosanskih Muslimana proistjee iz elementarnog nepriznavnja Muslimana i Bosne kao samostalnih i nezavisnih entiteta na povijesnoj pozornici. isrpskim i hrvatskim nacionalistima postavlja pitanja: je li oni uope znaju to je pravi naonalizam? Oito je da se kod srpskog nacionalizma smijealo religijsko, etniko, dravregionalno, mitsko i na taj nain oblikovao jedan model koji nije u stanju da druge prihvti kao posebne i samostalne. Ono to se u dvadesetom stoljeu podmee pod nacionalnormom nema nikakve veze s zdravom nacionalnom misli nego je tu rije o starim psmama Nemanjinim i Zvonimirovim koje su nai nacionalisti formalno preuredili tek nove note. Jer, ma koliko se trudili da postavimo neku analizu Nemanjinih Srbaja i Srbnaeg vremena, s jedne, te Kroate Dimitra Zvonimira i Hrvata naeg vremena, s drugstrane, to nam nikako za rukom ne polazi.11 ii je uoio historijsko pervertiranje, pod-metnute kontinuitete i mit o izvornosti u naracijama srpsko-hrvatskih nacionalistikihpropagatora koji ustvari sprovode besramnu mitologizaciju povijesti.

ii bosanske Muslimane smatra nasljednicima bosanske povijesti od dana Kulinbana12 neki e ga odmah svrstati u mitomane bonjake provenijencije! te dodaje dprije toga doba nije mogue govoriti o nekoj posebnoj i odvojenoj bosanskoj specinoo posebnoj pokrajnini sa administrativnom upravom, jer je dijelila sudbinu s ostalim susdima kao upravna oblast Bizantskog carstva. Stoga je u znanosti smijeno, netono i podprava besmislica, govoriti kako u starijem dobu nae povijesti postoji neka jasna faktinarodna podvojenost Slavena na teritorijalnim podrujima sadanje Herceg-Bosne, Slonije, Hrvatske, Dalmacije, Crne Gore i Srbije, bilo u etnografskom bilo u idejno-politikosmislu.13 Ovdje je ii udario direktno u mit oizvornosti koji nam podmee istinu o tomeda su pojedini dijelovi slavenskih naroda na Balkanu u najstarije doba imali ve organiznu dravu, mudre vladare, administraciju, uene vizionare, vojsku, sustav i tome slinoto ta stara plemena nisu bila u stanju da organiziraju neku ozbiljniju i trajniju dravnorganizaciju, ii objanjava egoistikim djelovanjem njihovih plemenskih poglavica su se uvijek brinuli vie za sebe nego za postizanje nekog opeg narodnog interesa.14

ii se pokazuje kao intelektualac koji s taktom uspijeva prozrijeti mitotvoraku svijekojom se Bosna stavlja u inferioran poloaj razliitim plagijatima i podmetanjima. Jer, po srpskoj nacionalnoj ideologiji pie ii naa ua otadbina Herceg-Bosna spada u ivotn prostor srpske nacije, kao i jo mnoge druge, nacionalno neproiene zemlje, te se zato nacionalisti Serbinu, pa ma gdje se on nalazio da nastoji da bi se ta zemlja i stvarno uk matinjak, kao sastavni dio njegov.15 Velikosrpska la je zamutila mnoge povijesne tijekove naBalkanu u zadnjih dvije stotine godina. U tome sudjeluju kao srpski intelektualci JeftDedijer, Jovan Dui, Vaso Gluac, Nikolaj Velimirovi, Vladimir orovi i mnogi dr Velikosrpskom hegemonizmu, patologiji slijepih guslara, populistikom mentalitetu i ncionalistikoj ideologiji najvie je smetalo sjeanje i pamenje kod Bonjaka, tj. prezentiranjeinjenica koje pokazuju da nisu nacionalno bie bez korijena i tradicije, a naroito kod onljudi koji su politiki ili znanstveno argumentirano prezentirali bosansku individualnost iuvali je od svakog zaborava.


42/76



Srpska nacionalna ideologija, a za njom je slijedila i hrvatska, vidjela je prostor Bosne i Her-cegovine kao svoj ivotni prostor, projicirala ga za srpski nacionalni interes, a to je znailo geno- cid za sve one koji su se zatekli na njemu. Osnov toga projekta je vojna sila koju su srpski poli-tiari priskrbili tijekom vremena. Njihovi ciljevi nemaju nikakve veze s povijesnim injenicamai povijesnim tijekovima, niti se nekim imaginarnim povijesnim pravom. Tendenciozni plagija-ti (kakve itamo od Vase Gluca do Nenada Kecmanovia danas) o Bonjacima dio su njihovesudbine meu prvim susjedima. Velikosrpski falsikati historije postali su gotovo pa nesum-njive istine u srpskoj kulturi, takoreku naune injenice koje se uzimaju zdravo za gotovo,polazei od kosovskog mita do dananjih mitova o srpskom etnikom prostoru koje nam pod-mee Milorad Ekmei. Zadivljuje pak nain govora, odmjerenost, britkost, razina i argumen-tacija iieva kad se poigrava s Glucom kao plagijatorom i prevarantom u nauci. Moglo bi seprihvatiti da je ii ponudio validan model odnosa prema velikosrpskim plagijatima, podvala-ma i laima koje su sluile ekspanzionistikom cilju srpske politike. Pojedinci se upinju izpetnih ila da stvari i injenice u naoj historiji prikau na svoj nain, da bi iz tih i takvih prika-za povukli i svoje zakljuke.16 No, Bonjaci od XVIII. stoljea brane Bosnu i uvaju njezinegranice do dana dananjeg. Njihova duboka svijest da ova zemlja ni po Bojem ni po ljudskompravu, ne moe drugome nikome pripadati osim njima, nije im dala da padnu u malodunost nionda kad su ih Osmanlije u stisci prepustili svojoj sudbini, izloivi ih tako svim moguim na-padima sa strane. Od boja pod Banjom Lukom 1737. godine Bonjaci su svjesni svoje sudbinei veze s Bosnom kao njihovim okvirom postojanja.17To govori o njihovoj ljubavi prema domovi-ni Bosni, ali i o tome da Bosna nije bila samo paaluk u Otomanskom carstvu kao to su to bilidrugi paaluci. Bosanci su od istanbulskih sultana bili dobili neka posebna nasljedna prava daodreene istaknute porodice upravljaju kapetanijom svoga kraja.

Bitni uvid iievHusaga ii je, doista, uoio glavne antibosanske i antibonjake konstrukcije koje su in-stalirane u politikom, historiografskom, ideolokom i vojnom diskursu velikodravnog ekspan-zionizma u XX. stoljeu. Radi se, dakle, o tome da: 1) Bosna ne moe biti samostalna drava , nego je dio ivotnog prostora patentiranih nacionalista iz susjedstva, 2) Bonjaci su Turci ili srpski/ hrvatski odmetnici koji ne mogu biti narod niti razvijati svoju nacionalnu ideju.

ii je svjestan da nacionalnu idejuili misao o naciji treba u budunosti otrgnuti iz rukusveenika i uzdii je iznad religijskih i etnikih stereotipa koji ometaju uspostavu pravnogporetka i jednakopravnosti ljudi. Nacija ne bi trebala poivati na religiji znao je Huseinii. On je raskrinkao srpsku i hrvatsku nacionalnu misao kao religijsko-plemensku i et-noklerikalnu, to se posebice pokazalo u sporazumu izmeu Maeka i Cvetkovia. Kakve,uostalom, mogu imati pojmove o naciji svetenici uopte, njihovo nam dojakonje djelova-nje to bjelodano pokazuje... Jer, ba u identiciranju nacionalnih i vjerskih pojmova kodHrvata katolika i Srba pravoslavnih i lei na opti nacionalni problem. Odatle i sve zlodolazi.18Potrebno je razvijati zdravu nacionalnu misao koja je mnogo ira od sveenikogpolitikantstva, pokrajinsko-plemenskih separatizama i etnikih mitova u kojima su narodizakovani kao u kavezima vlastitih patologija. to mi do sada ni uz sve sirenske glasovepatentiranih nacionalista nismo pokazivali volje da mijenjamo kabanicu u naznaenomsmjeru dolazi odatle to sa izloenog gledita historijskog nalazimo da imamo zdravogosnova za posebnu narodnosnu misao isto toliko koliko je imaju Srbi i Hrvati i to namnacionalne zajednice njihove, ovakve kakve su, ustvari, i po formi i po svojoj ideolokoj


43/76



sadrini izgledaju isuvie tue i nepristupane, jer stvarno one predstavljaju svoje vjerszajednice.19 Bosanski Muslimani nikada nee biti neto drugo, tj. niti Srbi ni Hrvati, negoono to su kao posebna narodnosna skupina meu drugim junoslavenskim narodimDanas o tome svjedoe Bonjaci svojom politikom i kulturno-povijesnom egzistencijoNapokon, potrebno je odvojiti nacionalno od religijskog i etnikog, sekularnu graansdravu od religijskih institucija i etnoklerikalnih plagijatora.

Danas vidimo da je ii u bitnim crtama uoio dvije kardinalne injenice, meu ostalimDakle, negiranje Bosne i Hercegovine kao glavni politiki i kulturni sadraj srpskog i hrvatskognacionalizma i nepriznavanje bia i povijesti Bonjaka . Taj zadnji element se posebice pokazaodevedesetih godina XX. stoljea kada je destrukcijski eskalirao u agresiju i otvoreni rat unitenje drave Republike Bosne i Hercegovine i njenog najbrojnijeg naroda Bonjaka

Ovim smo iscrtali mapu ideja i likova koji su na poseban nain zauzimali mjesto u ievim opservacijama, iz dva kljuna razloga: prvo, zato to su negirali Bosnu i Hercegnu i drugo, stoga to su negirali Bonjake. Iz tog polazita ii je nesumnjivo jasno odivao vrijednosti ideja, koncepcija ili politikih ideologija i njihovih zastupnika. U tomeprepoznaje njegovo umijee imenovanja bitnih pojava u kontekstu junoslavenskih narodPosebno jasno se suoava s orovievim revizijama i plagijatima historije koje on (oropokuava podmetnuti kao historiografske injenice.

Antibosanski projekatHusaga ii se u politikom i intelektualnom djelovanju, ustvari, razraunava s po

tikim i kulturnim antibosnanskim projektom prvih bosanskih susjeda, a koji Bosnu vidkao svoj nacionalni prostor. Radi se o ideolokim i politikim tijekovima u prvoj polov XX. stoljea. Taj se projekat odvija u fazama, a zapoinje u XIX. stoljeu i traje do danU njemu raspoznajemo sljedee korake u povijesnim ciklusima:

Prvo, pretenciozneinterpretacije bosanskog srednjovjekovlja i opaka mitologija izvornosti,Drugo, prisvajanje znamenitih bonjakih linosti od strane srpskog ili hrvatskog naci-

onalizma, odnosno sustavno negiranje bosanske posebnosti radi ekspanzionistikog velikodrav-lja koje Bosnu vidi kao svoj osvajaki cilj, pokuaj nacionaliziranja Bonjaka,

Tree, otvorenrat protiv Bosne kao pokuaj da se ona denitivno uniti i pretvori uneto drugo to ona nikada nije bila u povijesti, te

etvrto, neuspjelo unitenje Bosne 1992. godine pokuava se supstituirati etnikom teritorijalizacijomprostora drave Bosne i Hercegovine, a kojim bi se separirani i izoliranetniki identiteti, u perspektivi, pretvarali u mini-drave koje bi imale mogunost dokrajiti Bosnu i Hercegovinu. Znai to da bi srpski i hrvatski etniki element imali svoje dijlove Bosne i Hercegovine kojima bi mogli raspolagati po svome nahoenju.

Gdje je Bosna danasOkvir u kojem se danas kreemo zadan je i zacrtan iz perspektive kreatora primitivno

rata za teritorije i pravljenje velikih etnikih drava, kao nacija, kojima jedan narod dminira nad drugima ili ih unitava, na ruevinama unitene Jugoslavije. Taj okvir je osmilu XIX. stoljeu i postvaruje se danas, a objekt zlodjela su Bonjaci. Pitanje o Bosni na etku XXI. stoljea treba odvojiti od katastronih i primitivnih scenarija velikodravnprimitivizma, etnoklerikalnih zaaravanja svijesti ljudi, neodgovornosti politikih oligar


44/76



ja, razularenog kapitalizma bez odgovornosti i razvijati ga u okolnostima pravnog sustava ieuropskih integracija. O Bosni treba poeti govoriti kao o dravi graana , neovisno o tomukoliko su danas jake etnoklerikalne snage koje rade na njenom rastakanju. Bosna i Herce-govina je danas politika injenica, meunarodno etablirana i organizirana kao drava. Tose vie ne moe zanemariti.

Sasvim jasne slike razgoropaenog zloinakog djelovanja na prostoru Bosne od 1992. godi-ne stvaraju neku vrst mozaika beznaa. Nepriznavanje Bosne iz kuta velikodravnog, veliko-srpskog ekspanzionizma prvi je i najozbiljniji problem njenog suvremenog funkcioniranja. Po-raeni velikosrpski projekat i njegovi sljedbenici danas vide nadu i ansu da se na raun Bosnei Hercegovine namire za sve katastrofalne poteze koje su pravili od 1991. godine u Hrvatskoj iod 1992. godine u Bosni i Hercegovini pa od 1999. godine na Kosovu, sve dok ih odatle avijaci- ja NATO saveza nije vojniki pomela, bez milosti. Inspiratori i ideolozi velikosrpskog ekspan-zionistikog projekta i danas ne priznaju Bosnu i Hercegovinu kao neovisnu dravu. Beograd jo gaji iluziju da e uspjeti napraviti srpsku dravu u Bosni i Hercegovini na koju e pristatiBonjaci, Hrvati i meunarodna zajednica. To sada jest totalno neizvodivo i stvarat e sve viei vie problema u odnosima Bosne i Srbije, ali i izmeu Bonjaka i Srba. Jedno je sigurno, veli-kosrpski rat protiv Bosne i Hercegovine (jednom otvoreno, a drugi put u rukavicama) nije kodbeogradskog reima uzroio valjane zakljuke. Ako se Bosna nije mogla unititi 1992. godine,kada je bila nenaoruana, onda je to danas apsolutno nemogue.

Perspektive Bosne kao jedinstvene drave su nesumnjive i meunarodno zagarantirane.Naglasak na ekonomski razvoj i privredni rast u aktualnoj politikoj stranputici etnopolitikihmanipulacija jo uvijek nisu dovoljno ozbiljno uvaili svi sudionici politikog djelovanja. Po-stoji nesklad izmeuotvorene ekonomije i zatvorene politike koj se ne moe sinkronizirati iharmonizirati bez pomoi meunarodne zajednice, a naroito u okolnostima aktualnih po-slovnih tijekova i velike krize koja potresa i mnogo razvijenije zemlje irom svijeta.

Dananja Bosna ne napreduje u obimu kako bi mogla i trebala u odnosu na ostale zemlje jugoistone Europe. Uz pomo meunarodne zajednice, prije svega SAD i europskih pri- jatelja, ona postupnoosvaja prostore demokracije i suvremenog djelovanja u viepartijskomsustavu. Njoj se jo uvijek nadreuje etnika separacija kroz teritorijalnu konsocijacijuspram osiguravanja prava i jednakosti za sve njezine graane na cijeloj teritoriji drave, apritom velikosrpska naracija ne dozvoljava da se u Bosni i Hercegovini govori o graanskommodelu ureenja. Zato joj i jest mila konsocijacijska pria o etniki separiranim teritorijamakoje bi bile jedne pored drugih u neobveznom i sluajnom odnosu. A to samo karakteriziracjelokupni sadraj velikosrpskih ratova protiv prvih susjeda kaoratove za teritorije , dakle,osvajake ratove uz pomo vojske koja je nekada sluila mnogo veoj jugoslavenskoj dravi.Rezultat tih osvajakih ratova i stranih zloina jest entitet Republika Srpska koji je dayton-sko-parikim sporazumom ostao postojati kao administrativno-teritorijalni entitet u Bosnii Hercegovini. Time su tvorci mirovnog sporazuma ostavili djelo genocida, faizma i zloi-na na tlu meunarodno priznate drave Bosne i Hercegovine.

U tom komaru etnikih perverzija ini se kao da smo posljednjih sto godina uludopotroili. Danas je Bosni i Hercegovini potrebna liberalna demokratska perspektiva kojae osigurati svakom graaninu kao pojedincu da bude to to jeste, neovisno od omamlju- jueg i zavodljivog govora voa, sveenika prave sljedbe, dogmatiara i prikrivenih faista.Ono to je ii mislio i radio do pedesetih godina prologa XX. stoljea, ini se, moramonastaviti s jo veim zanosom i razumom, jer su cinike konjunkture nae epohe sasvimamoralne i opasne za neoprezno dranje u nacionalnim stvarima.


45/76



Biljeke1 Na Ustavotvornoj skuptini Demokratske Federativne Jugoslavije 1946. godine u Beogradu, Husaga ii je traio objanje

za jednu neloginost, tj. zato u grbu Jugoslavije nedostaje esta baklja (jedan narod, naime Bonjaci), jer svakako postoji estrepublika. ilas mu je odgovorio da se teoretska pitanja ne mogu rijeiti jednim dekretom.

2 Husein ii, Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija , Kulturno drutvo Muslimana Preporod, Gradski odborMostar, Sarajevo 1991. Uvod.

3 Husein ii je bio inspirativna kombinacija bosanskohercegovakog politiara i intelektualca. O tome svjedoe njegove knge Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija , Postanak i razvitak grada Mostara, te prikaz zgoda i nezgoda kroz koje je u torazvitka prolazio(ponovo objavljeno 1991. godine pod naslovom Mostar u Herceg-Bosni ), rasprave o agrarnom pitanju, pisanje zaasopis Musavat itd.

4 H. ii, Bosanskohercegovaki Muslimani , str. 5.5 Enver Redi,Sto godina muslimanske politike u tezama i kontoverzama istorijske nauke , Sarajevo 2000.6 H. ii, Bosanskohercegovaki Muslimani,str. 10.7 Jedan zaboravljeni francuski mislilac, strukturalni marksista L. Althusser, posebno se fokusirao na ulogu koju je igralaideologi-

ja u drutvu i dravi. Prema njegovom tumaenju ideologija je bila ta koja oblikuje nau svijest i socijalne strukture. Ideologdaje i doputa ljudima da sami zamiljaju da oni slobodno odluuju i biraju smjerove svog ivota, iako je to, ustvari, ideolosama koja determinira tekst (script) koji oni ele slijediti. Althusser referira prema ideolokim dravnim aparatima koji dravne organizacije koje perpetuiraju specine ideoloke sustave i pomau da ih se nametne ljudima.

8 H. ii, Bosanskohercegovaki Muslimani , str. 11. 9 Isto, str. 11. 10

Isto, str. 12. 11 Isto, str. 13. 12 Isto, str. 13. 13 Isto, str. 14. 14 Isto, str. 14. 15 Isto, str. 57. 16 Isto, str. 83. 17 Enes Pelidija, Boj pod Banjalukom 1737., El-Kalem, Sarajevo 2007. 18 H. ii, Bosanskohercegovaki Muslimani , str. 94. 19 Isto, str. 101. (arajte veli obojena jaja i postite asne poste ako ete da budete primljeni u nacionalnu zajednicu, jer bez

toga ne ide. To je, eto, nacionalni recept besmrtnog Njegoa. Drugi su recepti jo crnji i beterniji.)


46/76


47/76



osporavanja, a kasnije i ratnoagresivne negacije Bosne i Bonjaka, ne mogu se do krajazumjeti bez istraivanja te dimenzije velikosrpskog nacionalizma. Jer, u naem uvidu,ovo doba, kao u sjemenitu, kao izvoru, pohranjeni su, posebice nakon poraza instaliranjaideje i politike bosanske nacije , strukturalno-konguracijski, mentalni, socijalno-psiholoki ipolitiki temelji, povremeno konfliktne, na kraju i tragine, dakle, zloinima genocidobjektivirane, povijesti Bosne i Hercegovine u XX. stoljeu.

Teka je, istina, i muna ova dijagnoza. No, jedina je diferencija: nije u to doba zrazliku od politikih htijenja u Bosni i Hercegovini nakon 1990. godine ultimativno ztraena i ozbiljena teritorijalna getoizacija naroda , odnosno etnika podjela Bosne i Hercego-vine. No, ta se negacija povijesnog individualiteta Bosne i Hercegovine iradikalna dehuma- nizacija Bonjaka ( a ona je uvijek bila oblik i metoda socijalno-psiholokih priprema masovnu recepciju ratno-ekspanzionistike politike ) ne mogu razumjeti do kraja ni beuvida u njihove veze i odnose svelikohrvatskom politikomprema Bosni i Hercegovini i Bo-njacima. Srpski teritorijalni nacionalizam, a to je njegovo supstancijalno odreenje , i u pojmu, iu ideologijskom samorazumijevanju te u faktikoj, konkretno-historijskoj objektivaczapravo, jeste esencijalno relacioni fenomen. Figurira u koleraciji ali, as u odnosu rivaliteta iantagonizama, a as opet, ovisno od historijskih okolnosti, i u formi sporazuma, konvergcije, saveznitva,osovinskih paktova sa hrvatskim nacionalizmom. I gdje se, u doba austro-ugarske vladavine nad Bosnom mogu nai korijeni i izvori negacije u aranmanu hrvatskenacionalistike elite.

Drugi mit kojega je stvarala, posebice, srpska inteligencija u svojoj interpretaciji naconalnih pokreta pod austrougarskom vladavinomjest mit da su drugi pokreti , a napose nacio-nalni pokret muslimanskog naroda, u sutini proreimski, odnosno podaniko-neemancpatorski. Unutar tog mita sve ono to su Muslimani u Bosni i Hercegovini radili na vlastitposebno duhovno-kulturnoj i prosvjetiteljskoj samoemancipaciji, jest protumaeno kanehistorijsko, anakrono, konformistiko, jednom rijeju kao servilno i neemancipatorskI, na primjer, pojava Bonjaka , i pojava Behara i opemuslimanski prosvjetiteljski pokret uMuslimana falsikatorski je obezvrijeen i srozan na djelo skruene podanike i fatalistke svijesti stavljene u funkciju austrougarskog reima.

Pored ta dva, moemo govoriti i o negativnom mituto ga je srpska inteligencija stvorilao Benjaminu Kalaju. Kljuna komponentaovoga mita jest teza da su politike ideje Benja-mina Kalaja bile nehistorijske i articijelne konstrukcije , da su zbog toga doivjele apsolutni histo-rijski porazi da nisu ostavile nikakva pozitivnog traga na emancipatorski orijentirane pokre-te u Bosni i Hercegovini u XX. stoljeu. I ovaj mit valja kritiki demaskirati, to ovoprilikom, naravno, nije izvodljivo. Ovdje emo tek ukratko prezentirati temeljne idejBenjaminovih politikih pogleda na Bosnu i Hercegovinu kako bi, razumljivo, samo u govjetaju, anticipirali i mogue pravce te demistikacije. Cilj nam je dau ilustrativnom smislupokaemo kako su neke od Benjaminovih ideja preivjele i u recepciji, prije svegprotagonista muslimanskog nacionalnog bonjatva (a Husein ii je jedan od njegovih para-digmatinih, uz to, i najistaknutijih protagonista). Mogue je bilo da preive jer nisu biBenjaminova fantazmagorija nego su imale svoje historijsko utemeljenje i svoju tradicijmuslimanskoj ali, manje ili vie, i u kulturnoj memoriji drugih bosanskih etnovjerskih subiden- titeta . I u doba izmeu dva svjetska rata, u novom povijesnom kontekstu, one su nastaviivjeti, i to primarno, kao oslonac nacionalno-emancipatorskih tenji Muslimana u BosnHercegovini. Upravo, kroz maticuemancipatorskih inklinacija Muslimana neke od Benjami- novih ideja nisu doivjele apsolutni historijski poraz.


48/76


PROF. DR . SC. ESADZGODI

Naravno, ne radi se o bilo kakvoj apolegetici i nekritikom idealiziranju, nisu te apolo-gije i ti idealizmi niti preporuljivi ako se zna da je od poetka XX. stoljea ideja etnikog bonjatva i meu muslimanima gurirala u uskim krugovima okupljenim oko, na primjer,Mehmeda-bega Kapetanovia Ljubuaka i lista Bonjak. No, ako je i bila marginalizirana, tonikako ne znai da nije ivjela i da se nije iskazivala u posrednim likovima . Muhamed EminHadijahi, Ljubuak ili Safvet-beg Baagi, elei prevenirati iseljavanje Bonjaka u Tur-sku, sukobljavajui se, pri tome, sa akterima tradicionalnog islama unutar kojeg se nisu pre-ferirale nikakve druge, pa niotadbinsko-etnike , identikacije osim one saummetom, piutekstove i javno populariziraju i bonjatvo, i domovinsku svijest i bosanski patriotizam.1 I na tajnain uva se i armira svijest o Bosni kao historijskom, teritorijalnom, etnikom, obiajnom,kulturnom i politikom individualitetu. Prema tome, sa austrougarskom okupacijomBosne iHercegovine postupno se kroz traumatina iskustva , uz bolnu emancipacijuod proturskih nosta- ligija , bonjaka inteligencija otvara prema novoj bosansko-domovinskoj osjeajnosti, kapromiljanju bosanskog dravno-pravnog statusa te povijesnih izvorita i savremenih sadra-aja bosanske patriotske svijesti i bonjakog vjerskog i etnikog samorazumijevanja.

Rije je, dakle, naprosto o tome da su neke Benjaminove ideje bileukorijenjene u povije- sno bie Bosne i Hercegovine, da mu nisu bile nita izvanjsko i kako se to pokuavalopredstaviti sa strane ondanjih aktera etnocentrinih i nacionalistikih pokreta, odnosno,onih koji su govorili, sa peorativnom intencijom i anatemizirajui, o pojavi srednjovjekov-nog, anakronog, mranog bonjakluka meu muslimanima strano i nasiljem nametnuto.2 Bez obzira to je rije o idejama jednog stranca , koji slijedi okupacijske interese Austro-Ugarske, njihova utemeljenost u povijesnom biu Bosne i Hercegovine jest ono na ta sekasnije mogu nastaviti emancipatorske inklinacije matinog bonjakog nacionalnog pokre-ta. Otuda su teideje , istodobno, i Benjaminove, i to u mjeri u kojoj ih je usvojio kao temeljsvoje nacionalne politike u Bosni, ali su toideje koje su proistekle iz logosa povijesnog bivstvo-vanja Bosne i Hercegovine.

***

U temeljne ideje Benjamina Kalaja uvrtavamo: ouvanje teritorijalne cjelovitosti Bosnei Hercegovine i protivljenje njenoj podjeli izmeu Austrije i Ugarske; Bosna i Hercegovina je posebnost, zasebni povijesni individualitet koji ima svoj kontinuitet; historija pokazujeda se taj individualitet moe osigurati samo osloncem na mone sile izvan Bosne i Herce-govine; bosanska nacija nije stvar voluntarizma nego je utemeljena u povijesti Bosne; bo-gumilstvo je u srednjem vijeku bilo temelj bosanske posebnosti; Muslimani su poslijebogumila glavni nosioci bogumilskog separatizma u odnosu na Hrvate i Srbe: oni su uvaribosanskog politikog i nacionalnog individualiteta; bosanska samosvijest se kod muslima-na odrala pod Turskom pa je i Husein Kapetan Gradaevi objavio u Bosni osnovnonaelo muhamedanske slobode i sanjao o nezavisnoj muhamedanskoj Bosni; kako jemuslimansko plemstvo nasljednik bogumilskog mentaliteta u razdoblju Turske, to jesuMuslimani jezgro i vodei element bosanske nacije: ak je govorio da su muhamedancidanas jedini nosioci dravne ideje na Balkanu, pa i u Bosni i Hercegovini. U povijesnojperspektivi, i to je ono, svakako, najiracionalnije u njegovim historijskim anticipacijama,oekivao je da e muslimani prei na katolianstvo i da e se Bosna integrirati u Ugarsku jer, po njemu, muhamedanizam ne stoji u osnovi bosanske narodnosti nego mu je netosluajno, izvanjsko, vjetako.


49/76



***

Naravno, ne moe se tvrditi, niti dokazati da se Husein ii direktno inspirirao Kalajevikoncepcijama. To nije niti bitno. On je zapravo mislio i djelovao u opem politikom duhkoji je s Kalajevim reimom omoguio da se na svjetlo dana, bez represije ili cenzure, u javivotu slobodno pojavi i uobliava ideja o Bonjacima i bonjatvu, odnosno o Bosancibosanstvu. Ustvari, tonije je rei, da se taj duhnaklona bosanskoj ideji uKalajevo doba ne-smetano obnovio: mogao se nastaviti na onu tradiciju bosanske samosvijesti koja je karakrizirala srednjovjekovnu Bosnu kao i one bosanske samosvijesti koja se to eksplicitno, au imanentnim i mimikrijskim oblicima neprestano izgraivala i reproducirala i pod osmskom vladavinom nad Bosnom. Ideja Bonjatva, prema tome, slijedi i s Huseinom iitradiciju ideje Bonjatva unutar katolikog kruga , na primjer, jednog Filipa Lastria ili AntunaKneevia3, kao i onu tradiciju iz dobaosmanske vladavine u Bosni koja je unutar permanentne bonjake kritike osmanske drave paradigmu te kritike imamo, primjerice, kod MuhamedaEmina Isevia ili u Gradaevievom pokretu za bosansku autonomiju uvala bosansku indi-vidualnost od asimilatorskog osmanskog uniformizma . DobaKalajeve vladavine omoguilo je, dakle,da se generirajuom transmisijom ponovno razmahne ideja bonjatva i bosanstva, da stekpravo graanstva, da ponovno ue, prije svega, u muslimanski korpuskao emancipatorska idejakoja nee vie presahnuti sve do dananjih dana, mada e, razumljivo, u sadrinskom smidoivjeti nijansiranja, transformacije i poprimati drugaije povijesne funkcije.

***

Tako, dakle, uKalajevo doba zamisao bonjatva slobodno funkcionira. Na primjer, ulistu Bonjak, meu ostalim, pie se: Bonjatvo, bosanska narodna ideja, ima svoj korijei svoju osnovu, tvrdu kao ivac kamen u povijesti nae domovine, a mi smo muhamedood vajkada glavni predstavnici i nosioci ove uzviene narodne ideje. Rije je i o bosanskoj naciji kao politikoj naciji : bosanska nacija jest zajednica sve tri konfesije koje su povezanezajednikom prolou i posebnim povijesnim razvojem i koja jestodvojena od Srba i Hrva-ta. Istupa se i protiv zasebnih vjersko-etnikih institucija. A list Bosanski vjesnik, primjerice,pie: Bosanski narod izraava narodnost u potpunom smislu, koja nije samo genetinnego i istorino spojena sa ovom zemljom, i nju ograniavajui takoer sputava, ostalanepovrijeena razlinou vjeroispovijesti.

Neke od navedenih ideja nastavljaju ivjeti unutar muslimanske inteligencije, pa i koHuseina iia. No, on jeizazvani prisiljenda istupa kao kritiar i polemiar pie pisma,vodi prepiske, i objavljuje tekstove u kojima razobliava, kako ih on naziva, patentirane srpskei hrvatske nacionaliste i njihovu ideologiju i politiku poricanja etnikog individualiteta Bonjaka i historijskog individualiteta same Bosne. U kontekstu tih polemika on e budui dti nacionalizmi nastoje diskreditirati Benjamina Kalaja kao, navodnog, kreatora antisrpskdjelomice, antihrvatske politike na izvjestan nain, sasvim ispravno, dati, u odnosu na nacionalizme, drugaiju interpertaciju Kalajeve nacionalne politike. Bio je, dakle, iiprilici da pred falsikatorima Kalajeve nacionalne politike tvrdi kako se bezone lai i tedencije kriju u onim stalnim naglaavanjima patentiranih nacionalista i iz srpskog i iz hrvatstabora o bosantini kao o spekulativnom-politikom produktu [...] Benjamina Kalaja, kojtoboe izmislio bosantinu u spekulativno-politike svrhe.4 U njegovoj slici Kalajeve politi-ke sadrana je, ustvari, obrana predstave da je bosanstvoautenini historijski produkt, a ne


50/76


PROF. DR . SC. ESADZGODI

neto sintetiko, vjetako, izmiljeno. Meutim, kako kae ii, u novite koje je austrou-garska vlast donijela u Bosnu nipoto ne spada i naa bosantina, koju smo mi nasljedstvenimputem od svojih predaka primili. [...] naa privrenost bosantini ne datira od novih datuma,kako to neki ve vele, nego je ona produkt jedne zdrave narodne misli, koja je vjekovimadavala impulsa javnom ivotu u naim pokrajinama.

S tom historijski utemeljenom vizijom bosanstva ii e se suprotstavljati razliitimoblicima njegovog poricanja pa i onom poricanju koje se javilo u doktrinarnoj i ideolokojformiintegralnog jugoslavenstva . ii je odbacivaointegralno jugoslavenstvokao prikrivenu veli-kosrpsku ideologiju, kao ideologiju koja zahtijeva da se Bosanci odreknu sami sebe , kao politikukoja hoe da se naa bosantina u njemu dezindividualizira, asimilira i obezlii, kao politikukoja je ila za tim da nas Bosance briu politiki, kao nepoudan element. Otuda, bosanskipolihistorik Muhamed Hadijahi s pravom zakljuuje: Osnovno je, dakle, iievo stano-vite da bi Muslimani mogli prihvatiti samo ire nacionalne koncepcije uz uvjet da se ravno-pravno respektira udio i Srba i Hrvata i Muslimana u irokoj narodnoj cjelini.5

***

Preskaemo epohui dolazimo do jedne od moguih komunistikih recepcija iievogpolitikog miljenja. Kaemo jedne od moguihbudui da su komunisti, pogotovo u prvim go-dinama nakon II. svjetskog rata, imali spram njega kontroverzan odnos. Podsjeamo, dakle, na jednog od zaboravljenih, a vrijednih Bosanaca ljeviara, partizana, antifaista, komunista, na Avdu Humu i na njegovo, takoer, zaboravljeno memoarsko djelo Moja generacija . U njemunalazimo zanimljiva Humina zapaanja o iiu kao graanskom politiaru i kao o linosti.

U Huminim sjeanjima on je uSpahinoj stranci vaio kao ugledan graanin i kao ovjek na svoju ruku. Zadrao je za sebe jedino da u Mostaru moe voditi politiku kako je onmisli.6 Djelujui u toj stranci bio je, kako pie Humo, demokrata koji serano oslobodiokon-zervativnog duha muslimanskih tradicionalista. No, u politici je demonstrirao svojevrsnu podvostruenost koju Humo tumai kao izraz izvjesne protivurjenosti u njegovoj osobnosti:Bio je protivrjena osoba. S jedne strane, prihvatao je konzervativne i reakcionarne Spahinepolitike poglede i sporazume sa reakcionarnim beogradskim reimom, dok je s drugestrane, pokazivao izuzetno razumijevanje za politike stavove i akcije naprednih studenata.7 Humo, razumljivo, upravo insistira na armaciji te njegove podrke naprednom studentskompokretu: ii je mnogo pomagao studentski pokret. Studentima je uvijek izlazio ususret, bilo u optinskoj novanoj pomoi, bilo u dodjeljivanju optinskih prostorija zasjedite studentskog udruenja, ili prostorija u optini za izlobe i pripreme za studentskezabave, bilo u zatiti od policije, pogotovu ako se ticalo optinske, gdje je bio suveren,ukoliko bi ona pokuala na svoju ruku da se umijea za ma kakvu studentsku akciju.8

Pri svemu, ii je bio osobnost za sebe, izgradio je i uvao svoju autentinost . Na primjer,mada mu je sin Husref bio komunist, ii, smatra tako Humo, nije mislio pod njegovimutjecajem i nije uope mislio u politici pod komunistikim uticajima, naprotiv, slijedio je onosvoje autentinoi autorsko. Njegova, kae tako Humo, angaovana tolerantnost prema komu-nistima proizlazila je iz njegovog autentinog iskustva i miljenja, odnosno iz njegove ose-bujne linosti, u koju su se upile borbe iz mladosti koje je vodio protiv Austrougarske9.

Uz autentinost Humo u njegov habituss pravom uvrtava i konzistentnost . Ostao je, prijesvega, konzistentan do kraja u temeljnoj ideji: da su Muslimani poseban narod, i nijeprihvatao ni pritiske beogradskih reima ni politika nastojanja nacionalnih burujskih


51/76



grupa da Muslimani prihvate nacionalnu orijentaciju u srpskom ili hrvatskom pravcu.10 No, ta se konzistentnost pokazuje u jo neemu to je tako je to u naim uvidima u nje-govom miljenju i djelovanju presudno: kada je bilo rijei o dravno-pravnom statusuBosne iHercegovine, nije pravio nikakve kompromise, niti je tu bilo iskliznua, nesigurnosti, klebljivosti ili diskontinuiteta. O toj konzistenciji Humo e rei: Bio je za saradnju ssrpskom i hrvatskom graanskom politikom na ravnopravnoj i demokratskoj osnovi, puslovom da ne svojataju Bosnu i Hercegovinu kao srpsku ili hrvatsku zemlju, a ne za Spahpolitiko cjenkanje sa beogradskim reakcionarnim reimom.

I doista, u tom je stajalitu ii do kraja dosljedan, a ta konzistencija do vrhunca dolazi urazdoblju kada on bespotedno, uporno, s ogorenjem, die svoj glas protiv sporazuma Cvkovi-Maek, sporazuma s kojim je izvreno razgranienje interesnih sfera meu Hrvatski Srbijom, kako su ih oni zamislili, odnosno sporazuma s kojim je, kao to je poznato, predvi-eno da Bosna bude razdijeljena izmeu banovina koje e se stvoriti i tako nestane u svomhistorijsko-teritorijalnom individualitetu. Zato ii na sve strane pie i pita one koji se pred-stavljaju, kako on kae, kao novi dravni majstor i pita: s kojim pravom zadiru u prava i granice jedne zemlje, koja je tokom vijekova stekla i svoju vlastitu duu i koja, po duhu, po prosto svojoj pripada iskljuivo onima koji su i privatnim i javnim ivotom, i tradicijama, i histo srasli sa ovim zemljama .11 (Kurziv iiev). Tim i slinim pitanjima a ona, svakako, u sebisadre i iiev razumljiv odgovor on bi alarmirao i mobilizirao probosansku javnost : miBosanci i Hercegovci... treba ...da se organizujemo u jednu neprobojnu domau strankiskljuivim ciljem da od napasti i napasnika branim

Documents

Bošnjačka pismohrana, br. 27 (2009.)