1

2

Sadræaj

01. Pavao: apostol pogana

02. Pavlov autoritet i Evanelje

03. Jedinstvenost Evanelja

04. Opravdanje samo vjerom

05. Vjera u Starome zavjetu

06. Prednost obeÊanja

07. Put do vjere

08. Od robova do baπtinika

09. Pavlov pastoralni apel

10. Dva Saveza

11. Sloboda u Kristu

12. Æivjeti po Duhu

13. Evanelje i Crkva

14. Hvalisanje kriæem

3

Biblijska pouka zaovo tromjeseËjepoziva nas naputovanje sapostolom Pavlomdok poziva GalaÊaneda ostanu vjerniIsusu.

UVOD

Evanelje u PoslaniciGalaÊanima

Pavlovo pismo upuÊeno GalaÊanima s pravom je usporeeno s “du-hovnim” dinamitom. Osim Poslanice Rimljanima, nijedna druga knjigau Bibliji nije toliko djelovala na duhovni preporod i reformaciju. Moglibismo tvrditi kako je sa stranica Poslanice GalaÊanima (zajedno s Posla-nicom Rimljanima) roen protestantizam. »itajuÊi Poslanicu GalaÊani-ma, Martin Luther je spoznao slavnu Radosnu vijest o opravdanju vje-rom. “Poslanica GalaÊanima je moja poslanica. S njom sam u braku”,rekao je.

S druge strane, Lutherovi spisiusmjereni na Evanelje bili su za-sluæni za promjenu æivota Johna We-sleyja 24. svibnja 1738. u Londonuu ulici Aldersgate, koji je tada pred-vodio duhovnu obnovu koja se pro-πirila ne samo po britanskom otoË-ju, veÊ po cijelom engleskom govor-nom podruËju.

Adventisti sedmoga dana tako-er duguju Poslanici GalaÊanima.ProuËavajuÊi ovu poslanicu, E. J.Waggoner i A. T. Jones pomogli suAdventistiËkoj crkvi 1880-ih i 1890-ih godina da ponovno otkrije istinuo opravdanju vjerom.

©to je u Poslanici GalaÊanima postalo okosnicom duhovne obnove?Zaπto je uspjela dodirnuti tolika srca? Na naËin koji se razlikuje od bilokoje druge knjige u Bibliji, Poslanica GalaÊanima obrauje brojne temekoje su od presudnog znaËenja za krπÊansku duπu. U poslanici se Pavaobavi pitanjem slobode, uloge Zakona u spasenju, naπim stanjem u Kri-stu i æivotom pod utjecajem Svetoga Duha, kao i pitanjem kako greπniljudski rod moæe biti opravdan pred svetim i pravednim Bogom.

Naravno, i neke druge knjige, kao Poslanica Rimljanima, bave seovim pitanjima, ali Poslanica GalaÊanima Ëini to na drugaËiji naËin. Nesamo πto je jezgrovitija, veÊ su te vaæne teme napisane snaænim, osob-nim i dirljivim pastoralnim tonom koji moæe Ëak i danas ganuti srcaotvorena Boæjem Duhu.

Biblijska pouka zaovo tromjeseËjepoziva nas naputovanje sapostolom Pavlomdok poziva GalaÊaneda ostanu vjerniIsusu.

4

BuduÊi da se Pavao svojim pismom obraÊa i nama, naπem razu-mijevanju moæe pridonijeti poznavanje povijesne pozadine o kojoj Pavaogovori pod utjecajem Svetoga Duha.

Mnogi bibliËari smatraju da je Poslanica GalaÊanima, najranija Pa-vlova poslanica, moæda napisana 49. godine nakon Ëuvenog Jeru-zalemskog sabora (Djela 15). Ova je poslanica moæda najstariji poznatinovozavjetni dokument. Kao πto se jasno vidi iz Djela i GalaÊanima, prvaje Crkva vodila æestoku raspravu oko naravi spasenja, osobito u sluËajupogana. Prema skupini æidovskih vjernika poznatih kao judaisti, za po-gane nije bilo dostatno vjerovanje samo u Isusa. Pogani su morali bitiobrezani i slijediti Mojsijev zakon (Djela 15,1). Stoga ne Ëudi πto su nekiod ovih judaista otputovali u Galaciju kada je Pavao osnovao crkvupogana, kako bi im “pojasnili situaciju”.

Kada je Pavao saznao za ovaj problem, gorljivo je reagirao. Uvidjevπida ovo laæno Evanelje o spasenju vjerom i djelima potkopava Kristovodjelo, Pavao je napisao GalaÊanima gorljivu obranu Evanelja. BirajuÊinajsnaænije rijeËi, prikazao je ovaj laæni nauk onakvim kakav je uistinubio — kao Ëisti i pravi legalizam.

Biblijska pouka za ovo tromjeseËje poziva nas na putovanje s apo-stolom Pavlom dok preklinje GalaÊane da ostanu vjerni Isusu. Istodob-no nam je dana prigoda da se osvrnemo na vlastito razumijevanje Evan-elja. Iskreno se nadam da Êe tijekom ovog tromjeseËja Boæji Duh po-taknuti iskru duhovne obnove u naπem srcu dok otkrivamo πto je BoguËinio za nas u Kristu.

Dr. sc. Carl Cosaert izvanredni je profesor Novoga zavjeta i Ra-nog krπÊanstva na SveuËiliπtu Walla Walla u saveznoj dræavi Washing-ton u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama.

5

POUKA 1 24. rujna—1. listopada 2011.

Pavao: apostol pogana“Kad to Ëuπe, primiriπe se te poËeπe slaviti Boga rijeËima:

‘Dakle, i poganima je Bog dao obraÊenje koje vodi u æivot!’”(Djela 11,18)

Biblijski tekstovi: Djela 6,9-15; 9,1-9; 1. Samuelova 16,7; Matej7,1; Djela 11,19-21; 15,1-5.

Nije teπko shvatiti Savla iz Tarza (takoer poznatog kao apostolPavao nakon obraÊenja) i razlog njegovog tadaπnjeg ponaπanja. Kao po-boæni Æidov koji je cijelog æivota bio pouËavan o vaænosti Zakona i oskorom dolasku politiËkog izbavljenja Izraela, on nije mogao shvatiti dabi dugooËekivani Mesija mogao biti pogubljen na najsramotniji naËinkao najgori kriminalac.

Ne Ëudi πto je bio uvjeren da su Isusovi sljedbenici nelojalni Tori,ometajuÊi tako Boæji plan za Izrael. On je vjerovao da su njihove tvrdnjeda je raspeti Isus Mesija i da je uskrsnuo iz mrtvih, Ëin otpadniπtva. Nijeimao nikakvog razumijevanja za takvu besmislicu ili za bilo koga tko jeu to uporno vjerovao. Savao je smatrao da je Boæji predstavnik koji Êeosloboditi Izrael od ovih vjerovanja. Stoga se on prvi put pojavljuje nastranicama Pisma kao nasilni progonitelj onih svojih sunarodnjaka Æi-dova koji su vjerovali da je Isus Mesija.

Meutim, Bog je imao posve druge planove za Savla o kojima nijeni sanjao: ne samo πto Êe ovaj Æidov objavljivati Isusa kao Mesiju, veÊÊe to Ëiniti meu poganima!

6

NEDJELJA 25. rujna

PROGONITELJ KR©∆ANA

Savao iz Tarza prvi put se pojavljuje u Djelima kao jedan od sudio-nika Stjepanovog kamenovanja (Djela 7,58) a zatim u vezi s masovnimprogonima koji su izbili u Jeruzalemu (Djela 8,1-5). Petar, Stjepan, Filipi Pavao imaju znaËajnu ulogu u Djelima jer su bili ukljuËeni u dogaajekoji su doveli do πirenja krπÊanske vjere izvan æidovskog svijeta. Stje-pan ima posebnu ulogu jer je njegovo propovijedanje i muËeniπtvo imaloveliki utjecaj na Savla iz Tarza.

Stjepan je bio Æidov koji je govorio grËki i bio je jedan od sedmoriceakona (Djela 6,3-6). Prema zapisu u Djelima, skupina Æidova iz dijaspo-re koji su doπli æivjeti u Jeruzalem (redak 9) upustila se u spor saStjepanom u vezi s njegovom propovijedi o Isusu. Vrlo je moguÊe da jeSavao iz Tarza sudjelovao u ovim raspravama.

ProËitajte Djela 6,9-15. Koje su optuæbe bile iznesene protivStjepana? Na πto nas ove optuæbe podsjeÊaju? (Vidi takoer Matej26, 59-61.)

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Izgleda da je æestoko neprijateljstvo prema Stjepanovom propovi-jedanju poteklo iz dva razliËita izvora. S jedne strane, Stjepan je izazvaobijes svojih protivnika ne dajuÊi primarnu vaænost æidovskom Zakonu ihramu, πto je bilo æariπna toËka judaizma i dragocjeni simbol vjerskogi nacionalnog identiteta. No Stjepan nije samo umanjio znaËenje ovihdviju dragocjenih ikona, veÊ je energiËno objavio da je Isus, raspeti iuskrsli Mesija, pravo srediπte æidovske vjere.

Ne Ëudi πto je razljutio farizeja Savla (Filipljanima 3,3-6), Ëija revnostprotiv ranih krπÊana upuÊuje na njegovu pripadnost strogom, ratobor-nom krilu farizeja punom revolucionarnog æara. Savao je vidio da velikaproroËka obeÊanja o Boæjem kraljevstvu joπ nisu ispunjena (Daniel 2;Zaharija 8,23; Izaija 40-55) i bio je uvjeren da je njegova zadaÊa pomoÊiBogu u pripremi za taj dan — πto je moglo biti uËinjeno ËiπÊenjemIzraela od vjerske pokvarenosti, ukljuËujuÊi ideju da je Isus Mesija.

Uvjeren da je u pravu, Savao je ubijao one za koje je mislio dagrijeπe. Iako nam je potreban cilj i æar u onome πto vjerujemo, kakomoæemo kontrolirati svoju revnost svijeπÊu da s vremena na vrijemei mi moæemo pogrijeπiti?

7

PONEDJELJAK 26. rujna

SAVLOVO OBRA∆ENJE

“On reËe: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A Gospodin reËe: ‘Ja sam Isuskojega ti progoniπ. Teπko ti je protiv ostana praÊakati se.’” (Djela9,5 — ©ariÊ)

Iako Savlov progon prve Crkve poËinje priliËno neprimjetno (on jesamo Ëuvao ogrtaËe Stjepanovih krvnika), brzo se pojaËava (vidi Djela8,1-3; 9,1.2.13.14.21; 22,3-5). Evanelist Luka rabi nekoliko rijeËi kakobi opisao Savla kao divlju zvijer ili kao vojnika koji pljaËka i uniπtavasvoje protivnike. RijeË prevedena izrazom “pustoπiti” u Djelima 8,3, rabise u grËkom prijevodu Staroga zavjeta (Psalam 80,14) da bi se opisalonekontrolirano i uniπtavajuÊe djelovanje divljih svinja. Bilo je jasno ka-ko Savlovo kriæarsko djelovanje protiv krπÊana nije bilo poloviËno; biloje to plansko i sustavno planirano istrebljenje krπÊanske vjere.

Razmotrimo tri opisa Savlovog obraÊenja (Djela 9,1-18; 22,6-21; 26,12-19). Kakvu je ulogu imala Boæja milost u ovom iskustvu?Drugim rijeËima, koliko je Savao zasluæio dobrotu koju mu je Gos-podin pokazao?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iz ljudske perspektive Savlovo obraÊenje izgledalo je nemoguÊim(otuda i nevjerica koju su pokazali mnogi kada su o tome Ëuli).

Jedino πto je Savao zasluæio bila je kazna, ali umjesto toga Bog jeukazao milost ovom gorljivom Æidovu. Vaæno je imati na umu kako doSavlovog obraÊenja nije doπlo nikakvom prisilom.

Savao nije bio ateist. On je bio poboæan Ëovjek iako je ozbiljnopogrijeπio u svojem razumijevanju Boga. Isusove rijeËi upuÊene Pavlu:“Teπko ti se protiv ostana praÊakati se” (Djela 9,5 — ©ariÊ), ukazuju daje Sveti Duh osudio Savla. U staro vrijeme “ostan” je bio πtap sa πiljkomkojim se podbadao vol kad se opirao oranju. Savao je neko vrijemepruæao otpor Boæjem poticanju, ali je napokon na putu za Damask,nakon Ëudesnog susreta s uskrslim Isusom, prestao pruæati otpor.

Prisjetimo se svojeg iskustva obraÊenja. Moæda nije bilo takodramatiËno kao Pavlovo (u veÊini sluËajeva), no na koji smo sliËannaËin bili primatelji Boæje milosti? Zaπto je toliko vaæno ne zabora-viti πto nam je dano u Kristu?

8

UTORAK 27. rujna

SAVAO U DAMASKU

Tijekom susreta s Isusom, Savao je bio oslijepljen i zatim upuÊenda ode u kuÊu Ëovjeka imenom Juda i tamo priËeka drugog Ëovjeka,Ananiju. Nema sumnje da je Savlovo fiziËko sljepilo bilo snaæan pod-sjetnik na duhovno sljepilo koje ga je navelo da progoni Isusove sljed-benike. Ukazanje Isusa na putu za Damask sve je promijenilo. Tamogdje je Savao mislio da je u pravu, bio je potpuno u krivu. Umjesto daradi za Boga, radio je protiv Njega. Savao je u Damask doπao kao noviËovjek; to viπe nije bio ponosni i revni farizej koji je napustio Jeruzalem.Umjesto u jelu i piÊu, Savao je proveo prva tri dana u Damasku u molitvii postu razmiπljajuÊi o svemu πto se dogodilo.

ProËitajte Djela 9,10-14. Zamislite πto se dogaalo u Ananijinomumu: ne samo da je progonitelj Savao sada vjerovao u Isusa, veÊ jepostao Pavao, apostol kojeg je Bog odabrao da objavi Evanelje pogan-skom svijetu (Djela 26,16-18). Ne Ëudi πto je Ananija bio pomalo zbu-njen. Ako je crkva u Jeruzalemu oklijevala prihvatiti Pavla Ëak i trigodine nakon njegovog obraÊenja (Djela 9,26-30), moæemo samo zami-sliti koja su pitanja i bojazni ispunile srca vjernika u Damasku samonekoliko dana nakon ovog dogaaja!

Zapazimo takoer da je Ananija dobio vienje od Gospodina, izne-naujuÊe i neoËekivane vijesti o Savlu iz Tarza; samo ga je takvo vienjemoglo uvjeriti da je ono πto mu je reËeno za Savla istinito — da jeneprijatelj æidovskih vjernika sada postao jedan od njih.

Savao je napustio Jeruzalem s ovlastima i uputama sveÊeniËkihglavara da iskorijeni krπÊansku vjeru (Djela 26,12); Bog je imao sasvimrazliËitu zadaÊu za Savla, koja je poËivala na daleko veÊim ovlastima.Savao je trebao objaviti Evanelje poganskom svijetu, πto je za Ananijui druge æidovske vjernike moralo biti joπ nevjerojatnije od SavlovogobraÊenja. Tamo gdje je Pavao nastojao sprijeËiti πirenje krπÊanske vjere,Bog Êe ga sada uporabiti da je proπiri daleko viπe nego πto su to æidovskivjernici mislili da je moguÊe.

ProËitajte 1. Samuelova 16,7; Matej 7,1; 1. KorinÊanima 4,5.Kakva je poruka ovih redaka u pogledu naπe opreznosti kadarazmatramo duhovno iskustvo drugih ljudi? Koje smo pogreπkenaËinili u svojoj prosudbi drugih i πto smo nauËili iz tih pogreπaka?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

9

SRIJEDA 28. rujna

EVAN–ELJE POGANIMA

Gdje je osnovana prva krπÊanska crkva pogana? Koji su dogaajipotaknuli vjernike da idu tamo? Djela 11,19-21.26. Na πto vas topodsjeÊa iz starozavjetnog razdoblja? (vidi Daniel 2)

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Progonstvo koje je izbilo u Jeruzalemu nakon Stjepanove smrti,potaknulo je mnoge æidovske vjernike da pobjegnu tristo kilometarasjeverno u Antiohiju. Kao glavni grad rimske pokrajine Sirije, Antiohijaje po znaËenju bila samo iza Rima i Aleksandrije. Oko petsto tisuÊanjezinih stanovnika bilo je kozmopolitski rapoloæeno, πto je grad Ëiniloidealnim mjestom ne samo za krπÊansku crkvu pogana, veÊ i sjediπtemsvjetske misije prve Crkve.

Koji je dogaaj u Antiohiji prouzroËio Barnabin posjet gradu injegovu naknadnu odluku da pozove Pavla da mu se pridruæi? Kakoje ovdje prikazana crkva? Djela 11,20-26.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iako je teπko napraviti kronologiju Pavlovog æivota, Ëini se da jeproπlo nekih pet godina izmeu njegova posjeta nakon obraÊenja Jeru-zalemu (Djela 9,26-30) i Barnabinog poziva da mu se pridruæi u Antiohiji.©to je Pavao radio sve ove godine? Teπko je sa sigurnoπÊu reÊi. Ali naosnovi njegovih komentara u GalaÊanima 1,21 vjerojatno je propovijedaoEvanelje u Siriji i Ciliciji. Neki misle da je tijekom tog razdoblja biorazbaπtinjen (Filipljanima 3,8) i pretrpio brojne nevolje kao πto opisujeu 2. KorinÊanima 11,23-28.

Crkva u Antiohiji procvjetala je pod vodstvom Svetoga Duha. Opisu Djelima 13,1 ukazuje na kozmopolitsku narav grada, koja se ubrzopokazala u etniËkoj i kulturnoj raznolikosti same crkve. (Barnaba je bios Cipra, Lucije iz Cirene, Pavao iz Cilicije, Stjepan vjerojatno iz Afrike,a uzmimo u obzir i sve pogane koji su se obratili.) Teænja Svetoga Duhabila je objaviti Evanelje joπ veÊem broju pogana koristeÊi Antiohiju kaosrediπte za joπ opseænije misioniranje preko granica Sirije i Judeje.

ProËitajte joπ jedanput Djela 11,19-26. ©to moæemo nauËiti odcrkve u Antiohiji, koja se odlikovala kulturnom i etniËkom raznoli-koπÊu, i primijeniti u danaπnjim crkvama?

10

»ETVRTAK 29. rujna

SUKOB UNUTAR CRKVE

BuduÊi da niπta ljudsko nije savrπeno, nije proπlo mnogo vremenai u prvoj zajednici vjernih pojavili su se problemi.

Za poËetak nisu svi bili zadovoljni primanjem vjernika pogana uprvu Crkvu. Neslaganje nije bilo usmjereno protiv misije meu pogani-ma, veÊ zbog razloga na osnovi kojih bi poganima trebalo biti dopuπtenoda se pridruæe Crkvi. Neki su smatrali da samo vjera u Isusa nije dosta-tna oznaka krπÊanina; vjera, tvrdili su, mora biti potvrena obrezanjemi poπtivanjem Mojsijevog zakona. Da bi postali pravi krπÊani, poganetreba obrezati, tvrdili su. (U Djelima 10,1-11,18 vidimo razmjere podjeleizmeu Æidova i pogana u Petrovom iskustvu s Kornelijem i reakcijikoja je uslijedila.)

Sluæbeni posjeti iz Jeruzalema, kojima je bio praÊen Filipov radmeu Samrijancima (Djela 8,14) i poganima u Antiohiji (Djela 1,22),ukazuju na zabrinutost zbog ukljuËivanja neæidova u krπÊansku zajed-nicu. Reakcija na Petrovo krπtavanje Kornelija, neobrezanog rimskogvojnika, jasan je primjer neslaganja meu prvim vjernicima u vezi spoganima. Povremeno obraÊenje pogana, kao u sluËaju Kornelija, moædaje u nekima izazivalo nelagodu, ali Pavlovi ciljani napori k πirokomotvaranju vrata Crkve poganima na temelju vjere u Isusa, rezultiralo jepokuπajima nekih da potkopaju Pavlovu sluæbu.

Kako su se neki vjernici iz Judeje pokuπali suprotstaviti Pa-vlovom radu s vjernicima iz poganstva u Antiohiji? Djela 15,1-5.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

UnatoË slaganju Jeruzalemskog sabora u Djelima 15 s Pavlom uvezi s obrezanjem, Pavlu je i dalje pruæan otpor. Oko sedam godinaposlije, tijekom Pavlovog posljednjeg posjeta Jeruzalemu, mnogi su joπuvijek bili sumnjiËavi u pogledu Pavlovog Evanelja. Prigodom posjetahramu Pavao je skoro izgubio æivot kada su Æidovi iz Azije povikali:“Izraelci, u pomoÊ! Evo onoga koji posvuda i svakome propovijeda nau-ku koja je uperena protiv (æidovskog) naroda, protiv Zakona i protiv ovogmjesta!” (Djela 21,28; vidi takoer 21,20.21)

Stavimo se u poloæaj ovih æidovskih vjernika koji su bili za-brinuti zbog Pavlovog nauËavanja. Zaπto njihova zabrinutost i pro-tivljenje ipak imaju nekog smisla? ©to iz toga moæemo nauËiti oosobnim kao i kulturoloπkim (Ëak i religijskim) predrasudama kojenas mogu zavesti? Kako se moæemo zaπtititi od toga da poËinimoiste pogreπke bez obzira na naπu dobronamjernost?

11

PETAK 30. rujna

ZA DALJNJE PROU»AVANJE

ProËitajte: Ellen G. White, Iz riznice svjedoËanstava, sv. 1, poglav-lje “Bog ne odobrava nezavisan duh”, str. 261.

“Pavao je prije bio poznat kao gorljivi branitelj æidovske religije ineumorni progonitelj Isusovih sljedbenika. S obzirom na hrabrost, ne-zavisnost i ustrajnost, njegovi bi mu talenti i naobrazba omoguÊili dasluæi u gotovo svakom poslu. Mogao je raspravljati s izuzetnom jasno-Êom i svojim poraznim sarkazmom mogao je protivnika prikazati u nebaπ zavidnom svjetlu. A sad su Æidovi vidjeli ovog mladog Ëovjeka kojije toliko obeÊavao kako, sjedinjen s onima koje je prije progonio, neu-straπivo propovijeda u Isusovo ime.

Vojskovoa koji pogine u bici izgubljen je za svoju vojsku, ali njegovasmrt ne znaËi dodatnu snagu za neprijatelja. Ali kad se neki istaknutiËovjek pridruæi suprotnoj strani, ne samo πto je izgubljena njegova slu-æba, nego oni kojima se pridruæio dobivaju veliku prednost. Gospodin jelako mogao ubiti Savla iz Tarza na putu za Damask, i sila progonstvadoista bi izgubila na snazi. Ali Bog je u svojoj providnosti ne samopoπtedio Savlov æivot, veÊ ga je obratio i tako junaka iz redova neprijate-lja zadobio za Kristovu stranu. RjeËiti govornik i oπtar kritiËar, Pavao jesvojom Ëvrstom odluËnoπÊu i nepokolebljivom hrabroπÊu posjedovaoupravo one sposobnosti koje su bile potrebne prvoj Crkvi.” (Ellen G.White, Djela apostolska, 78,79)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Koju pouku moæemo nauËiti iz Ëinjenice da su neki od Pavlo-vih najæeπÊih protivnika bili njegovi bliænji, Æidovi koji su vjerovaliu Isusa?

2. Kako moæemo biti Ëvrsti u vjerskim naËelima i istodobnobiti sigurni da se ne borimo protiv Boga?

SAÆETAK

Savlov susret s uskrslim Isusom na putu u Damask bio je presudnitrenutak njegovog æivota u povijesti prve Crkve. Bog je promijenio Ëovje-ka koji je nekoÊ bio progonitelj Crkve uËinivπi ga svojim izabranimapostolom kako bi odnio Evanelje svim poganima. Pavlov koncept pri-manja pogana u crkvu samo vjerom, koji su neki unutar Crkve teπkoprihvaÊali, snaæan je primjer kako pretpostavke i predrasude mogu ome-tati naπe poslanje.

12

Obiteljska okupacijaPapa je pozdravio svoju kÊer Tamaru nakon πto je uπla u njegovu kuÊu.

Tijekom svog posjeta Tamara je primijetila pozivnicu jedne druge crkve zaboæiÊni program u njihovom gradu. Bila je znatiæeljna te je zamolila oca daide s njom na koncert.

Papa je bio starjeπina u evaneoski orijentiranoj crkvi u Molokanu unjihovoj domovini Azerbejdæanu. Tamarina sestra Polina takoer je æeljelaprisustvovati koncertu. Ona je osjetila da neπto nedostaje vjeri njezine obi-telji i mjesecima se molila da sazna viπe o biblijskoj istini.

Niz evaneoskih predavanja otvoren je koncertom kojem su Tamara,Polina i njihov otac odluËili prisustvovati. Tamara se pitala tko je organi-zator ovih predavanja, no svi su redari bili odveÊ zauzeti, a ona je zaboravilaupitati.

Kada je doznala da predavanja organizira AdventistiËka crkva, zani-malo ju je πto znaËi ime “adventist” i koja su njihova vjerovanja. SvakeveËeri usporeivala je ono πto je govornik rekao s onim πto je proËitala usvojoj Bibliji. Shvatila je da ti adventisti propovijedaju istinu.

Kad je govornik pozvao prisutne na ozbiljnije prouËavanje Biblije, pri-javila se cijela obitelj. Tamara je nazvala svoje sestre koje su æivjele u Sibirui ispriËala im πto su Ëuli. Obje sestre su bile zabrinute zbog nove vjere nakoju je nabasala njihova obitelj.

Obitelj je mjesecima odlazila subotom u crkvu; no oklijevali su s kr-πtenjem zato πto je Papa bio starjeπina njihove crkve. Nekako u to vrijemeTamara je posjetila svoju obitelj u Sibiru. Njezin brat i sestre obasuli su jepitanjima o ovoj Ëudnoj novoj religiji u koju su se ukljuËili. Jurij, jedinibrat, bio je vojni istraæitelj i nakon πto je Ëuo njezine odgovore, postao jeuvjeren da je AdventistiËka crkva utemeljena na Bibliji.

S vremenom su se Ëlanovi obitelji iz Azerbejdæana preselili u Sibirkako bi bili u blizini ostatka obitelji, i nakon nekog vremena obje sestre suse zajedno krstile. Nekoliko mjeseci poslije krstili su se Papa i Jurij. Onise sada mole i nastoje dovesti k Bogu svoje braËne drugove i djecu.

U Krasnojarsku u Rusiji, gdje obitelj danas æivi, postoji nekoliko kuÊ-nih crkava i samo jedna mala crkva. Dio dara trinaeste subote pomoÊi Êe uizgradnji velike crkve u gradu i na taj naËin omoguÊiti da joπ viπe ljudi doeKristu. Hvala vam πto podupirete ovaj posebni dar i vjerno svakog tjedna usvojoj crkvi dajete darove za misiju.

Ured Generalne konferencije

13

POUKA 2 1.—8. listopada 2011.

Pavlov autoritet i Evanelje“Nastojim li sada steÊi naklonost ljudi ili naklonost Boga?

Traæim li da se svidim ljudima? Kad bih joπ nastojao svidjetise ljudima, ne bih bio sluga Kristov.” (GalaÊanima 1,10)

Biblijski tekstovi: 2. Petrova 3,15.16; GalaÊanima 1; Filipljani-ma 1,1; GalaÊanima 5,12.

Na skoro svakom sveuËiliπtu studenti imaju centar gdje su svi —bez obzira na rasu, spol, socijalni status ili vjerska uvjerenja — dobro-doπli. Zamislite da se nekoliko godina poslije neki od studenata vrate nakampus i otkriju da su drugi studenti preoblikovali centar. Umjestojedne velike prostorije s puno mjesta za druæenje, sada ima mnogomanjih prostorija s ograniËenim ulazom prema rasi, spolu itd. Studentikoji su odgovorni za ove promjene pravdaju svoju odluku stoljeÊimastarom praksom.

Ovo je vrlo sliËno situaciji s kojom se Pavao suoËio kada je pisaoposlanicu crkvama u Galaciji. Njegova tvrdnja da pogani mogu postativjernici samo na temelju vjere naiπla je na protivljenje laænih uËiteljakoji su ustrajavali na tome da pogane treba obrezati prije nego πtopostanu vjernici.

Pavao je ovakav stav smatrao napadom na sræ Evanelja i zato jemorao odgovoriti. Odgovor je bio Poslanica GalaÊanima.

14

NEDJELJA 2. listopada

PAVAO PISAC POSLANICE

ProËitajte 2. Petrova 3,15.16. ©to nam ovi redci govore o tomekako se prva Crkva odnosila prema Pavlovim poslanicama? ©to nasuËe o djelovanju nadahnuÊa?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kada je Pavao pisao GalaÊanima, nije namjeravao stvoriti knjiæevnoremek-djelo. Umjesto toga, pod vodstvom Svetoga Duha pisao je o spe-cifiËnim temama koje su se odnosile na njega i vjernike u Galaciji.

Poslanica GalaÊanima odigrala je presudnu ulogu u Pavlovoj apo-stolskoj sluæbi. Kao misionar u mnogoboæaËkom svijetu, Pavao je osno-vao brojne crkve razbacane diljem Sredozemlja. Iako je posjeÊivao ovecrkve kad god je mogao, nije se mogao dugo zadræati na jednom mjestu.Kako bi nadoknadio svoju odsutnost, Pavao je crkvama pisao poslanice,davao im smjernice. Poslije su se prijepisi tih poslanica slali i ostalimcrkvama (Koloπanima 4,16). Iako su neke Pavlove poslanice izgubljene,najmanje trinaest novozavjetnih knjiga nosi njegovo ime. Kao πto moæe-mo zakljuËiti iz gore navedenih Petrovih rijeËi, Pavlovi su spisi u jedno-me trenutku bili smatrani Svetim pismom. To samo pokazuje kolik jeautoritet imala njegova sluæba u ranoj povijesti Crkve.

Neki su krπÊani vjerovali da je koncept Pavlovih poslanica jedinstven,posebno osmiπljen od strane Svetoga Duha i sadræava Boæju nadahnutuRijeË. Ovakav se stav promijenio kada su dva mlada znanstvenika izOxforda, Bernard Grenfell i Arthur Hunt, otkrili u Egiptu oko pet stotinatisuÊa ulomaka papirusa (ovaj popularni naËin zapisivanja dokumenatarabljen je nekoliko stotina godina prije i nakon Krista). Osim πto supronaπli neke od najstarijih primjeraka Novoga zavjeta, takoer su pro-naπli raËune, porezne prijave, potvrde i osobna pisma.

Na iznenaenje svih, ispostavilo se da je naËin pisanja Pavlovihposlanica bio uobiËajen za ono vrijeme. Ovaj koncept je obuhvaÊao (1)uvodni pozdrav koji je spominjao poπiljatelja i primatelja, a nakon togapozdrav; (2) rijeËi zahvale; (3) glavnu temu poslanice; i na kraju (4)zavrπne rijeËi.

Ukratko, Pavao se sluæio osnovnim oblikom pisanja poslanica svojegavremena, obraÊajuÊi se svojim vjernicima stilom koji im je bio poznat.

Kad bi se u danaπnje vrijeme pisala Biblija, πto mislite koje bisredstvo, format i stil Gospodin uporabio da dopre do nas?

15

PONEDJELJAK 3. listopada

PAVLOV POZIV

Iako Pavlove poslanice opÊenito slijede osnovni koncept pisanjadrevnih pisama, Poslanica GalaÊanima obiluje brojnim jedinstvenim zna-Ëajkama koje ne nalazimo u drugim Pavlovim poslanicama. Kad ih uoËi-mo, ove razlike mogu nam pomoÊi da bolje razumijemo situaciju o kojojje Pavao govorio.

Usporedite Pavlov uvodni pozdrav u GalaÊanima 1,1.2 s pozdra-vom koji je napisao u Efeæanima 1,1; Filipljanima 1,1 i 2. Solunja-nima 1,1. Na koji naËin je Pavlov pozdrav u GalaÊanima sliËandrugima, a istodobno razliËit?

..................................................................................................................................

Pavlov uvodni pozdrav GalaÊanima dulji je od ostalih poslanica kakobi opisao na Ëemu se temelji njegov apostolski autoritet. RijeË apostoldoslovce znaËi “onaj tko je poslan”, ili “glasnik”. U Novome zavjetu unajuæem smislu to se odnosi na izvornih dvanaest Isusovih sljedbenikakao i na one kojima se uskrsli Krist ukazao i povjerio da budu Njegovisvjedoci (GalaÊanima 1,19; 1. KorinÊanima 15,7). Pavao izjavljuje da onpripada ovoj odabranoj skupini.

»injenica πto Pavao tako snaæno odbacuje moguÊnost da njegovapostolski autoritet dolazi od bilo kojeg ljudskog biÊa, ukazuje na to daje bilo pokuπaja potkopavanja njegovog apostolskog autoriteta od stranenekih GalaÊana. Zaπto? Kao πto smo vidjeli, neki u crkvi nisu bili sretnizbog Pavlove poruke da se spasenje temelji samo na vjeri u Krista, a nena djelima Zakona. Oni su smatrali kako Pavlovo Evanelje podrivaposluπnost. Ovi provokatori bili su vrlo prepredeni. Znali su da je temeljPavlovog Evanelja izravno povezan s njegovim apostolskim autoritetom(Ivan 3,34) te su odluËili pokrenuti snaæan napad na taj autoritet.

Ipak oni nisu izravno porekli Pavlovo apostolstvo; samo su tvrdilida ono nema veliko znaËenje. Vjerojatno su tvrdili da Pavao nije biojedan od pravih Isusovih sljedbenika, stoga njegov autoritet ne potjeËeod Boga, veÊ od ljudi — moæda od antiohijskih crkvenih voa koji supozvali Pavla i Barnabu u misionare (Djela 13,1-3). Ili je moæda potekaood Ananije koji je krstio Pavla (Djela 9,10-18). Po njihovom miπljenjuPavao je bio glasnik iz Antiohije ili Damaska — i niπta viπe! Zbog toga,tvrdili su, njegova poruka zapravo je njegovo osobno miπljenje, a neBoæja rijeË. Prepoznavπi opasnost ovih tvrdnji, Pavao odmah brani svojeod Boga dano apostolstvo.

Na koje se prepredene naËine dovodi u pitanje autoritet Pismau naπoj crkvi? Kako moæemo prepoznati ovakve provokacije? Kakosu te provokacije (moæda) utjecale na naπe osobno miπljenje o auto-ritetu Biblije?

16

UTORAK 4. listopada

PAVLOVO EVAN–ELJE

Kako bi dodatno obranio svoje apostolstvo, πto joπ Pavao na-glaπava u uvodnom pozdravu GalaÊanima? Usporedite GalaÊanima1,3-5 i Efeæanima 1,2; Filipljanima 1,2; Koloπanima 1,2.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Jedna od jedinstvenih znaËajki Pavlovih poslanica jest naËin nakoji on povezuje rijeËi milost i mir u svojem pozdravu. Kombinacija ovihdviju rijeËi inaËica je karakteristiËnih pozdrava u grËkom i æidovskomsvijetu. Tamo gdje bi grËki autor napisao “pozdrav” (chairein), Pavaorabi “milost”, rijeË koja u grËkom jeziku sliËno zvuËi (charis). Svemuovome Pavao dodaje tipiËni æidovski pozdrav “mir”.

Kombinacija ovih dviju rijeËi nije puka sluËajnost. Naprotiv, overijeËi doslovce izraæavaju njegovu evaneosku poruku. (Pavao rabi ovedvije rijeËi viπe od bilo kojeg drugog novozavjetnog pisca.) Milost i mirne dolaze od Pavla, veÊ od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista.

Koje aspekte Evanelja Pavao obuhvaÊa u GalaÊanima 1,1-6?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iako Pavao posveÊuje malo prostora u svojem uvodnom pozdravu zaobjavljivanje Evanelja, on znalaËki opisuje njegovu bit u samo nekoli-ko kratkih redaka. Na kojoj srediπnjoj istini poËiva Evanelje? PremaPavlu to nije naπe prihvaÊanje Zakona — kao πto su naglaπavali Pavloviprotivnici. Naprotiv, Evanelje u potpunosti poËiva na onome πto je Kristpostigao za nas svojom smrÊu na kriæu i uskrsnuÊem iz mrtvih. Kristo-va smrt i uskrsnuÊe postigli su ono πto mi sami nikad ne bismo mogli.Slomili su moÊ grijeha i smrti, oslobodivπi Njegove sljedbenike od vlastizla koja mnoge dræi u strahu i ropstvu.

Dok se Pavao poziva na prekrasnu vijest o milosti i miru koje namje Bog omoguÊio u Kristu, on poËinje spontano proslavljati, o ËemuËitamo u petom retku.

S onoliko rijeËi koliko ih je Pavao uporabio u GalaÊanima 1,1-5, opiπite svoje razumijevanje biti Evanelja. ProËitajte to u subotuu svojem razredu.

17

SRIJEDA 5. listopada

NEMA DRUGOG EVAN–ELJA

©to najËeπÊe slijedi iza uvodnog pozdrava u Pavlovim poslani-cama? Po Ëemu se razlikuje Poslanica GalaÊanima? Usporedite Ga-laÊanima 1,6 s Rimljanima 1,8; 1. KorinÊanima 1,4; Filipljanima1,3 i 1. Solunjanima 1,2.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iako Pavao u svojim poslanicama obrauje izazove i probleme svakepojedine crkve, on uvijek nakon uvodnog pozdrava umeÊe molitvu ilizahvalu Bogu za vjeru svojih Ëitatelja. On to Ëini i kada piπe KorinÊani-ma koji su se borili s raznim vrstama upitnog ponaπanja (usporedite 1.KorinÊanima 1,4 i 5,1). Meutim, situacija u Galaciji je tako zabrinjava-juÊa da Pavao izostavlja zahvalu u cijelosti i odmah prelazi na predmet.

Kojim snaænim rijeËima Pavao pokazuje razinu zabrinutostizbog onog πto se dogaalo u Galaciji? GalaÊanima 1,6-9; 5,12.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavao se ne suzdræava u izricanju optuæbe protiv GalaÊana, on ihtereti za izdaju njihovog krπÊanskog poziva. RijeË “odmeÊete se” u 6.retku Ëesto je bila rabljena za opis vojnika koji su dezertiranjem izvojske pokazali nelojalnost svojoj zemlji. Duhovno gledano, Pavao kaæeda su GalaÊani otpadnici koji su okrenuli lea Bogu.

Na koji su naËin GalaÊani napustili Boga? Okretanjem “nekom dru-gom” evanelju. Pavao ne kaæe da postoji viπe evanelja, veÊ da su seneki u crkvi — kojima vjera u Krista nije bila dostatna (Djela 15,1-5) —ponaπali kao da postoji drugo. Pavao je toliko uzrujan ovim izvrtanjemEvanelja da na svakog tko propovijeda drugaËije evanelje zaziva Boæjeprokletstvo (GalaÊanima 1,8)! On je u tolikoj mjeri nedvosmislen dadoslovce dvaput ponavlja isto (GalaÊanima 1,9).

U danaπnje vrijeme Ëak i u naπoj crkvi (u nekim mjestima)postoji teænja za isticanjem iskustva ispred doktrine. Bitno je (ka-æu) naπe iskustvo, naπe zajedniπtvo s Bogom. Bez obzira na vaænostnaπeg iskustva, πto nas Pavlove poslanice uËe o vaænosti ispravnedoktrine?

18

»ETVRTAK 6. listopada

PODRIJETLO PAVLOVOG EVAN–ELJA

Provokatori iz Galacije tvrdili su da je Pavao motiviran æeljomda dobije priznanje drugih. Kako bi Pavao napisao svoju poslanicuda je uistinu traæio samo priznanje? Pogledajte GalaÊanima 1,6-9.11-24.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Zaπto Pavao nije zahtijevao od pogana da budu obrezani? Pavloviprotivnici tvrdili su da je razlog tomu πto ih je Pavao æelio obratiti posvaku cijenu. Moæda su mislili da Pavao to nije zahtijevao zato πto jepoznavao nesklonost pogana k obrezanju. On æeli svima ugoditi! Kaoodgovor na ove optuæbe, Pavao upuÊuje svojim protivnicima snaæne rije-Ëi u 8. i 9. retku. Da je uistinu Ëeznuo samo za priznanjem, njegovodgovor zasigurno bi bio drugaËiji.

Zaπto Pavao kaæe da je nemoguÊe istodobno biti Kristov sljed-benik i pokuπavati ugoditi ljudima?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Nakon Pavlove tvrdnje da je izravno od Boga primio Evaneljei autoritet u redcima 11 i 12, kako njegove rijeËi iz redaka 13-24to dokazuju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Redci 13-24 sadræe Pavlovu autobiografiju prije obraÊenja (redci13.14), njegovo obraÊenje (redci 15.16) i nakon obraÊenja (redci 16-24).Pavao izriËito kaæe da svaki od ovih dogaaja pokazuje kako je apsolutnonemoguÊe tvrditi da je primio Evanelje od bilo koga drugog osim Boga.Pavao ne sjedi skrπtenih ruku niti ikome dopuπta da omalovaæava njego-vu poruku dovodeÊi u sumnju njegovo zvanje. On zna πto je proæivio,πto je pozvan da pouËava i to namjerava uËiniti bez obzira na cijenu.

Koliko smo sigurni u svoj poziv u Kristu? Kako sa sigurnoπÊumoæemo znati na πto nas je Bog pozvao? U isto vrijeme, zaπtomoramo nauËiti sluπati savjet drugih Ëak i ako smo sigurni u svojpoziv?

19

PETAK 7. listopada

ZA DALJNJE PROU»AVANJE

“Gotovo u svakoj crkvi bilo je vjernika koji su po roenju i podrije-tlu bili Æidovi. Æidovski uËitelji bili su spremni pribliæiti se takvimobraÊenicima, i preko njih su naπli uporiπte u crkvama. Nauk koji jePavao iznosio nije bilo moguÊe pobiti biblijskim dokazima, stoga su onipribjegavali najbezobzirnijim mjerama da osujete i oslabe njegov utjecaji autoritet. Tvrdili su da on uopÊe nije bio Kristov uËenik i da od Njeganije primio nikakav nalog, a da se ipak drsko usuuje πiriti nauk kojise izravno protivi onome πto nauËavaju Petar, Jakov i ostali apostoli. …

Vidjevπi da ova zla prijete crkvama brzim uniπtenjem, Pavao je bioveoma uzbuen. U poslanici koju je odmah napisao GalaÊanima, on jerazobliËio laæne teorije ovih uËitelja i s velikom strogoπÊu ukorio onekoji su se odvratili od vjere.” (Ellen G. White, Sketches From the Life ofPaul, str. 188,189)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. ProËitajte u razredu svoje razumijevanje znaËenja Evanelja.©to moæete nauËiti iz objaπnjenja drugih?

2. U pozdravu GalaÊanima Pavao kaæe da je Isus umro zbogodreenog razloga. Koji je to razlog i kakvo je njegovo znaËenje zanas danas?

3. U GalaÊanima 1,14 Pavao kaæe da je vrlo gorljivo braniopredaju svojih otaca. Pod izrazom “predaja” on vjerojatno podra-zumijeva i usmenu predaju farizeja i starozavjetnu predaju. Ima limjesta predaji u naπoj vjeri? Kad je u pitanju predaja, koje namupozorenje upuÊuje Pavlovo iskustvo u danaπnje vrijeme?

4. Zaπto je Pavao bio naizgled tako “netolerantan” prema oni-ma koji su vjerovali drugaËije od njega? ProËitajte iznova πto jenapisao o onima koji su imali drugaËiji pogled na Evanelje. Kakobi se u danaπnje vrijeme u naπoj crkvi gledalo na osobu koja biimala tako Ëvrst, beskompromisan stav?

SAÆETAK

Laæni uËitelji iz Galacije pokuπavali su potkopati Pavlovu sluæbutvrdeÊi da njegovo apostolstvo i Evanelje nisu od Boga. Pavao se suoËavas obje optuæbe u poËetnim redcima svoje Poslanice GalaÊanima. Onhrabro izjavljuje kako postoji samo jedan put spasenja te opisuje doga-aje vezane uz svoje obraÊenje, koji pokazuju da njegov poziv i Evane-lje dolaze samo od Boga.

20

Druga prilikaNaissance æivi u malenoj baraci na Haitiju. Poput mnogih svojih su-

narodnjaka, ona ne zna Ëitati niti pisati. Oskudno zarauje dnevnom pro-dajom kuhanih jaja i banana na ulici.

Prije pet godina njezin sin, tinejdæer, predao je svoj æivot Bogu i pridru-æio se AdventistiËkoj crkvi. Pozivao je svoju majku da s njim doe u crkvu,Ëak je s njom prouËavao i biblijske lekcije, no ona se odupirala njegovimnaporima i odbijala svoj æivot predati Bogu. Stoga se njezin sin okrenuomolitvi.

Kad je u sijeËnju 2010. juæni dio Haitija pogodio potres, Naissance jeprala rublje. Ispustila je mokru odjeÊu i pobjegla van upravo na vrijeme davidi kako se ruπi susjedna zgrada i sravnjuje sa zemljom njezinu kuÊu. Suæasom je gledala kako se kuÊa nasuprot njezinoj sruπila i zdrobila dijete.Povikala je: “Isuse, zar Êeπ dopustiti da i ja poginem?”

Naissance nije imala niπta osim odjeÊe na sebi. Pobjegla je na jedinosigurno mjesto koje je poznavala — u crkvu svojeg sina. –akon ju je pozvaoda ue i pokazao joj gdje da se smjesti izvan crkvenih prostorija. Nitko senije usudio uÊi u zgradu zbog straha od drugog potresa.

Vjernici crkve sakupili su onoliko hrane koliko su mogli, a netko jepronaπao natkriveno najlonsko skloniπte pod kojim je mogla spavati. De-seci ljudi potraæili su utoËiπte u crkvi i uskoro je crkveno dvoriπte biloprepuno.

Tri dana poslije evaneosko predavanje koje je zbog potresa biloprekinuto, nastavilo se odræavati izvan crkve. Govornik je propovijedao sna-æno ali jednostavno, i Naissance je sluπala otvorenog srca. Na kraju jeshvatila πto joj je sin pokuπavao reÊi — da je Bog voli i æeli da postaneNjegovo dijete. OdluËila se krstiti na kraju svih predavanja s joπ 250 drugihkrπtenika.

Naissance se pridruæila skupini æena koje se mole za ljude u pote-πkoÊama. “Ne mogu Ëitati ni pisati, ali se mogu moliti”, kaæe ona. Sin jojpomaæe pri u uËenju biblijskih redaka napamet ponavljajuÊi ih s njom.“KonaËno se Boæja rijeË ukorjenjuje u mojem æivotu. Hvalim Ga πto me je

saËuvao da poæivim kako bih Mu mogla predati svojesrce.”

Naπi misijski darovi podupiru financiranje evangeli-zacija na Haitiju i diljem svijeta. Misijski dar trinaestesubote sakupljen proπlog prosinca pomoÊi Êe obnovumnogih crkava i πkolskih ustanova koje su bile oπteÊe-ne ili uniπtene u najgoroj katastrofi koja je ikad zadesi-la Haiti. Hvala vam na tome.

Naissance Sainte Leene æivi u Port-aux-Princeu naHaitiju.

21

POUKA 3 8.—15. listopada 2011.

Jedinstvenost Evanelja“UËinite potpunom moju radost: budite sloæni, imajte istu

ljubav, isto srce i jednu te istu misao!” (Filipljanima 2,2)

Biblijski tekstovi: GalaÊanima 2,1-14; 1. KorinÊanima 1,10-13; Postanak 17,1-21; Ivan 8,31-36; Koloπanima 3,11.

Protestantski reformator Jean Calvin vjerovao je da su razjedinje-nost i podjela glavno avolje sredstvo u borbi protiv crkve te je upozoriokrπÊane da poput kuge izbjegavaju raskol.

No treba li jedinstvo saËuvati po cijenu istine? Zamislimo da seMartin Luther, otac protestantske reformacije, u ime jedinstva odrekaosvojeg stajaliπta o spasenju vjerom kada je bio izveden na suenje predpokrajinski sabor u Wormsu.

“Da je reformator odstupio samo u jednoj toËki, Sotona i njegovevojske odnijele bi pobjedu. Ali njegova nepokolebljiva ËvrstoÊa bila jesredstvo za oslobaanje Crkve i poËetak novog i boljeg doba.” (Ellen G.White, Velika borba, str. 142)

U GalaÊanima 2,1-14 nalazimo apostola koji Ëini sve πto je u njego-voj moÊi kako bi zadræao jedinstvo apostolskog kruga usred pokuπajanekih vjernika da ga uniπte. No bez obzira na vaænost tog jedinstva,Pavao nije dopustio da istina Evanelja bude ugroæena radi postizanjajedinstva. Iako unutar jedinstva uvijek ima mjesta za raznolikost, Evan-elje ne smije nikada biti ugroæeno u tom procesu.

22

NEDJELJA 9. listopada

VAÆNOST JEDINSTVA

ProËitajte 1. KorinÊanima 1,10-13. ©to nam ovi redci govore otome koliko je za Pavla bilo vaæno jedinstvo crkve?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Nakon πto je opovrgnuo optuæbe da mu Evanelje koje je propovi-jedao nije bilo dano od Boga, Pavao usmjerava svoju pozornost na druguoptuæbu iznesenu protiv njega u GalaÊanima 2,1.2. Laæni uËitelji u Gala-ciji tvrdili su kako Pavlovo Evanelje nije bilo u skladu s onim πto suPetar i drugi apostoli nauËavali. Oni su Pavla nazivali otpadnikom.

Kao odgovor na ovu optuæbu, Pavao se prisjeÊa putovanja uJeruzalem Ëetrnaest godina nakon svojeg obraÊenja. Iako ne moæemo sasigurnoπÊu tvrditi kada se to putovanje dogodilo, putovati u ono vrijemezasigurno nije bilo jednostavno. Ako je putovao kopnom iz Antiohije uJeruzalem, tih 450 km uzelo bi mu barem tri tjedna ukljuËujuÊi svevrste teπkoÊa i opasnosti. UnatoË takvim teπkoÊama, Pavao je poduzeoovaj korak ne radi poziva koji su mu uputili apostoli, veÊ Sveti Duh.Kada je doπao u Jeruzalem, iznio je apostolima svoje Evanelje.

Zaπto je to uËinio? Sigurno ne stoga πto je sumnjao u ono πto jepouËavao. Njih nije trebalo uvjeravati. Uostalom, on je navijeπtao istoEvanelje veÊ Ëetrnaest godina. Iako nije trebao njihovo odobravanje,visoko je cijenio njihovu potporu i ohrabrenje.

Dakle, optuæba da je njegova vijest drugaËija, nije bila samo napadna Pavla, veÊ i na jedinstvo apostola kao i same Crkve. Zadræavanjejedinstva meu apostolima bilo je od presudnog znaËenja jer bi podjelaizmeu Pavlovog poslanja poganima i matiËne crkve u Jeruzalemu imalarazorne posljedice. Bez zajedniπtva izmeu poganskih i æidovskih krπ-Êana “Krist bi bio podijeljen i poslanje kojem je Pavao bio posveÊen igorljivost koju je pokazivao u evangeliziranju poganskog svijeta bila biosujeÊena.” (F. F. Bruce, The Epistle to the Galatians, str. 111)

Koje opasnosti prijete jedinstvu crkve u danaπnje vrijeme? Na-kon πto ih uoËimo, kako se trebamo s njima nositi? ©to je vaænijeod samog jedinstva?

23

PONEDJELJAK 10. listopada

OBREZANJE I LAÆNA BRA∆A

Zaπto je obrezanje srediπnja toËka u sporu izmeu Pavla inekih æidovskih krπÊana? Vidi Postanak/1. Mojsijeva 17,1-22; Gala-Êanima 2,3-5; 5,2.6; Djela 15,1.5. Zaπto nije teπko razumjeti πtosu neki vjerovali da i pogani moraju biti obrezani?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Obrezanje je bilo znak Saveza koji je Bog uspostavio s Abrahamom,ocem æidovske nacije. Iako su bili obrezivani samo Abrahamovi muπkipotomci, svi su bili pozvani u zajedniπtvo Saveza s Bogom. Znak obreza-nja bio je dan Abrahamu u Postanku 17. To se dogodilo nakon Abraha-movog katastrofalnog pokuπaja da pomogne Bogu ispuniti Njegovo obe-Êanje da Êe dobiti sina, postavπi otac djeteta sa æenom koja je bilaSarina ropkinja.

Obrezanje je bilo odgovarajuÊi znak Saveza. Ono je podsjeÊalo nato da i najbolji ljudski planovi ne mogu ostvariti ono πto je Bog obeÊao.Vanjsko obrezanje trebalo je biti simbol obrezanja srca (Ponovljeni za-kon 10,16; 30,6; Jeremija 4,4; Rimljanima 2,29). Ono prikazuje zamjenunaπe samouvjerenosti vjernoπÊu Bogu.

Meutim, u Pavlovo vrijeme obrezanje je bilo cijenjeni znak nacio-nalnog i vjerskog identiteta, a ne onog πto je izvorno trebalo oznaËavati.Oko sto pedesete godine prije Kristovog roenja, neki su pretjeranogorljivi rodoljubi prisilili sve neobrezane Æidove u Palestini kao i svemuπkarce iz okolnih naroda koji su bili pod njihovom jurisdikcijom, naobrezanje. Neki su Ëak vjerovali da je obrezanje putovnica za spasenje.Ovo potvruju stari epigrami koji glase: “Obrezani muπkarci ne odlazeu gehenu (pakao).” (C. E. B. Cranfield, A Critical and Exegetical Com-mentary on the Epistle to the Romans, str. 172)

Bilo bi pogreπno misliti da je Pavao bio protiv Ëina obrezanja. OnoËemu je Pavao prigovorio bilo je ustrajavanje na obvezatnom obrezanjupogana. Laæni uËitelji su govorili: “Ako se ne obreæete po obiËaju Moj-sijevu, ne moæete se spasiti.” (Djela 15,1) Dakle, nije se radilo o obreza-nju, veÊ o spasenju. Spasenje dobivamo ili vjerom u Krista ili kao rezul-tat ljudske posluπnosti.

U danaπnje vrijeme obrezanje nije problem. No s Ëime se kaocrkva mi borimo, a sliËno je ovom problemu?

24

UTORAK 11. listopada

JEDINSTVO U RAZLI»ITOSTI

ProËitajte GalaÊanima 2,1-10. Pavao kaæe da su se laæna braÊa“uπuljala k nama da iznau kako bi nam uzeli slobodu koju imamou Kristu Isusu — da nas svedu na robove” (GalaÊanima 2,4). OdËega su krπÊani osloboeni? ProËitajte Ivan 8,31-36; Rimljanima6,6.7; 8,2.3; GalaÊanima 3,23-25; 4,7.8; Hebrejima 2,14.15. Kojeje naπe osobno iskustvo ove slobode?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Sloboda kao krπÊansko iskustvo vaæan je koncept za Pavla. On rabiovu rijeË ËeπÊe od bilo kojeg drugog novozavjetnog pisca, a u PoslaniciGalaÊanima rijeËi “slobodan” i “sloboda” pojavljuju se mnogo puta. ZakrπÊane “sloboda” znaËi “sloboda u Kristu”. To je æivot neometane po-boænosti. Ona ukljuËuje slobodu od pokoravanja æeljama naπe greπnenaravi (Rimljanima 6), slobodu od osude Zakona (Rimljanima 8,1.2) islobodu od sile smrti (1. KorinÊanima 15,55).

Apostoli su priznali da je Pavlu “povjereno propovijedanje Evan-elja meu neobrezanima kao Petru meu obrezanima” (GalaÊanima2,7). ©to nam ovo govori o naravi jedinstva i raznolikosti unutarcrkve?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Apostoli su priznali da je Bog pozvao Pavla da propovijeda Evaneljepoganima, baπ kao πto je pozvao Petra da propovijeda Æidovima. U obasluËaja Evanelje je isto, ali naËin na koji je izneseno uvelike je ovisiloo ljudima do kojih su apostoli pokuπavali doprijeti. Ovaj redak nagla-πava Ëinjenicu “da smo jednu te istu formulu duæni Ëuti i na drugaËijinaËin i da ona ima razliËito djelovanje u razliËitim druπtvenim i kul-turoloπkim sredinama. … Takvo jedinstvo Ëini temelj krπÊanskog jedin-stva, jedinstvo u razliËitosti.” (James D. G. Dunn, The Epistle to theGalatians, str. 106)

Koliko trebamo biti otvoreni za metode evangeliziranja i svje-doËenja koje nas udaljavaju iz naπe “zone udobnosti“? Postoje lineki oblici evangeliziranja koji nam smetaju? Ako je to sluËaj, zaπtonam smetaju? Trebamo li moæda biti otvoreniji za ovakve naËineevangeliziranja?

25

SRIJEDA 12. listopada

SU»ELJAVANJE U ANTIOHIJI (GalaÊanima 2,11-13)

Neko vrijeme nakon Pavlovog savjetovanja u Jeruzalemu, Petar jeposjetio Antiohiju u Siriji, gdje je bila osnovana prva crkva u pogana ikoja je bila srediπte Pavlovih misionarskih djelatnosti kao πto je opi-sano u Djelima. Tijekom svojeg boravka Petar je bez straha objedovaos krπÊanima iz poganstva, ali kad je od Jakova stigla skupina æidovskihkrπÊana, Petar je, bojeÊi se njihove osude, u cijelosti promijenio svojeponaπanje.

Zaπto je Petrovo ponaπanje bilo dvoliËno? Usporedite GalaÊanima2,11-13 i Djela 10,28. ©to nam takvo ponaπanje govori o tomekako se kultura i tradicija mogu snaæno ukorijeniti u naπ æivot?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Neki su pogreπno pomislili da su Petar i ostali Æidovi prestali slijeditistarozavjetne zakone o Ëistoj i neËistoj hrani. Meutim, izgleda da tonije bio sluËaj. Da su Petar i æidovski krπÊani napustili æidovske zakoneo hrani, u crkvi bi zasigurno uslijedila velika pometnja. Da se takvo πtodogodilo, sigurno bi postojao neki zapis o tome, a ne postoji. Vjerojat-nije je da se cijela situacija odnosila na zajedniËko objedovanje za sto-lom s poganima. BuduÊi da su mnogi Æidovi smatrali pogane neËistima,neki od njih izbjegavali su druπtveni kontakt s poganima koliko god jeto bilo moguÊe.

I Petar se borio s ovim, i tek mu je vienje koje je primio od Bogapomoglo da jasno sagleda cijelu situaciju. Nakon πto je rimski stotnikKornelije uπao u Petrovu kuÊu, ovaj mu je rekao: “Vi dobro znate da jeÆidovu zabranjeno druæiti se s Neæidovom ili uÊi mu u kuÊu, ali je meneBog pouËio da nikoga ne proglaπavam poganim ili neËistim.” (Djela 10,28)UnatoË svojoj spoznaji, Petar se toliko bojao da ne uvrijedi svoje suna-rodnjake da se vratio svojem starom ponaπanju. Tolik je bio utjecajkulture i tradicije u Petrovom æivotu.

Meutim, Pavao je Petrovo ponaπanje nazvao pravim imenom: uGalaÊanima 2,13 uporabio je rijeË “pretvaranje”. »ak je i Barnaba, kaæeon, “bio zaveden”. Bile su to teπke rijeËi koje je jedan Boæji Ëovjekuputio drugome.

Zaπto je tako lako biti licemjer? (Nije li moæda u pitanju naπenastojanje da ne vidimo osobne pogreπke istodobno ih traæeÊi koddrugih?) Kakvo licemjerje moæemo pronaÊi u svojem osobnom æivo-tu? Kako ga moæemo prepoznati i iskorijeniti?

26

»ETVRTAK 13. listopada

PAVLOVA ZABRINUTOST (GalaÊanima 2,14)

Stanje u Antiohiji sigurno je bilo vrlo napeto: dvojica voa crkve,Pavao i Petar, bili su u otvorenom sukobu. Pavao se ne suzdræava dokpoziva Petra na odgovornost za njegovo ponaπanje.

Koje razloge iznosi Pavao za javno suoËavanje s Petrom? Ga-laÊanima 2,11-14.

..................................................................................................................................

Prema Pavlovom vienju, problem nije bio u tome πto je Petar odluËioobjedovati s posjetiteljima iz Jeruzalema. Stara tradicija gostoljubivostisigurno je to zahtijevala.

Ono oko Ëega su raspravljali bila je “istina Evanelja”. Nije bilo upitanju samo zajedniπtvo ili pravila objedovanja. Petrovo je ponaπanje upravom smislu rijeËi ugrozilo cijelu evaneosku poruku.

ProËitajte GalaÊanima 3,28 i Koloπanima 3,11. Kako nam istinaiz ovih redaka moæe pomoÊi da razumijemo Pavlovu æestoku reakciju?

..................................................................................................................................

Tijekom sastanka u Jeruzalemu, Pavao, Petar i ostali apostoli doπlisu do zakljuËka da pogani mogu uæivati sve blagoslove u Kristu bezpodvrgavanja obrezanju. Meutim, Petrovo ponaπanje dovelo je ovaj spo-razum u opasnost. Ondje gdje su se æidovski i poganski krπÊani zdruæiliu otvorenom zajedniπtvu, zajednica je sada bila podijeljena, πto je upu-Êivalo na moguÊnost podjele crkve u buduÊnosti.

Iz Pavlove perspektive, Petrovo ponaπanje podrazumijevalo je da sukrπÊani iz poganstva u najboljem sluËaju drugorazredni vjernici, i on jevjerovao da Êe Petrovo ponaπanje izvrπiti snaæan pritisak na pogane dase prilagode ako æele pravo zajedniπtvo. Stoga Pavao kaæe: “Ako ti kojisi Æidov æiviπ poganski, a ne æidovski, kako moæeπ siliti pogane da æiveæidovski?” (GalaÊanima 2,14) Izraz “siliti da æive æidovski” moæe se do-slovce prevesti “judaizirati”. Ova rijeË znaËila je “prihvatiti æidovski na-Ëin æivota”. Rabili su je pogani koji su odlazili u sinagogu i imali udjelau drugim æidovskim obiËajima. To je takoer bio razlog πto su Pavloveprotivnike iz Galacije, koje on naziva laænom braÊom, Ëesto nazivali“judaistima”.

Kao da Petrovo ponaπanje nije bilo dovoljno loπe, i Barnaba sepoËeo tako ponaπati — iako je imao pravu spoznaju. Ovo je dobarprimjer snage utjecaja. Kako se moæemo zaπtititi da ne budemozavedeni obiËajima svoje okoline?

27

PETAK 14. listopada

ZA DALJNJE PORU»AVANJE

ProËitajte: Ellen G. White, Djela apostolska, str. 243,244.“»ak i najbolji ljudi, ako su prepuπteni sami sebi, prave ozbiljne

pogreπke i nepromiπljenosti. Ukoliko su jednom ljudskom oruu po-vjerene veÊe odgovornosti, ukoliko je veÊi njegov poloæaj i moguÊnostda nareuje i upravlja, utoliko Êe priËiniti veÊu πtetu ako se briæljivo nepridræava puta Gospodnjeg. Petar je u Antiohiji pogrijeπio u naËelimapoπtenja. Pavao se suprotstavio licem u lice njegovom razornom utjeca-ju. Ovo je u Bibliji zabiljeæeno za dobrobit drugih i kao ozbiljna opome-na ljudima na visokom poloæaju da ne ærtvuju poπtenje, veÊ da se Ëvrstopridræavaju naËela.” (Ellen G. White Comments, The SDA Bible Com-mentary, sv. 6, str. 1108)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Malo je onih koji vole suËeljavanje, ali ponekad je ono nuæno.U kojim bi okolnostima crkva trebala osuditi pogreπke i primijenitidisciplinu nad onima koji se ne æele popraviti?

2. Dok AdventistiËka crkva raste diljem svijeta, ona istodobnopostaje sve raznolikija. Koje korake Crkva treba poduzeti da se neizgubi jedinstvo usred tolikih raznolikosti? Kako moæemo nauËitiprihvatiti, pa Ëak i uæivati u raznolikosti kultura i tradicija, aistodobno zadræati jedinstvo?

3. Kad propovijedamo Evanelje u razliËitim kulturama, kojeosnovne elemente ne bismo smjeli izmijeniti, a koje moæemo prila-goditi? Kako moæemo nauËiti razlikovati πto mora ostati netaknu-to, a πto se po potrebi moæe izostaviti?

SAÆETAK

Navaljivanje nekih æidovskih krπÊana da pogani moraju biti obreza-ni kako bi postali istinski Kristovi sljedbenici pokazalo se kao ozbiljnaprijetnja jedinstvu prve Crkve. Umjesto da dopuste da ovo podijeli Crkvuna dva razliËita pokreta, apostoli su djelovali zajedno, unatoË meu-sobnom sukobu, kako bi Kristovo djelo ostalo ujedinjeno i vjerno istiniEvanelja.

28

Ti straπni adventistiRudy Micelli odrastao je u glazbenoj krπÊanskoj obitelji u Brazilu.

Pjevao je pjesme hvale Bogu od djetinjstva. »esto se pretvarao da pjevazajedno s omiljenim izvoaËem i kako je odrastao, pjevanje za Boga postaloje njegova strast.

Dok je studirao odreene religijske predmete, Rudy je upisao predmeto kultovima. Rudyjev nastavnik upozorio je studente na postojanje mnogihkultova, ukljuËujuÊi adventistiËki. “Adventisti na svojim bogosluæjima obav-ljaju rituale s krvlju”, rekao je. “Opasni su i treba ih izbjegavati!”

Nakon nekog vremena, Rudy je sluπajuÊi radio naiπao na radiopostajukoja je emitirala lijepo orkestriranu himnu. Posluπao je pjesmu i joπ neko-liko drugih krasnih izvedbi himni koje je volio sluπati. “Glazba me je odu-πevila. Bila je odliËno izvedena i proslavljala je Boga.” A onda je Ëuo nazivpostaje i shvatio da je sluπao radiopostaju AdventistiËke crkve!

Brzo je iskljuËio radioprijamnik. Ali kako tako divna glazba moæe po-teÊi iz tako loπe sekte, pitao se? Ponovno je ukljuËio radioprijamnik, obe-Êavπi sam sebi da Êe sluπati samo glazbu, bez govornih poruka.

Rudy je nastavio sluπati radiopostaju AdventistiËke crkve. Posebice jeuæivao kad je pjevala jedna pjevaËica. No pazio je da svojoj obitelji sluËajnone otkrije da sluπa one “straπne adventiste”.

Jednog dana saznao je da Êe njegova omiljena pjevaËica odræati kon-cert u njegovom gradu. OdluËio je otiÊi na njezin koncert. No na njegovuæas, koncert se trebao odræati u adventistiËkoj crkvi. Je li to avolja zam-ka da me dovuËe u AdventistiËku crkvu? pitao se. Ali uvjerio je sam sebekako je to samo koncert, a on ju je æelio Ëuti i stoga je odluËio iÊi. Pomoliose za Boæju zaπtitu i doπao na koncert osjeÊajuÊi mjeπavinu uzbuenja istraha.

Na ulazu u crkvu bio je toplo doËekan i odveden na rezervirana mjestaza posjetitelje u prvom redu. Pogledom je obuhvatio cijelu prostoriju, alinije vidio dokaze o ærtveniku ili bilo kakav drugi pokazatelj da ova crkvaoboæava tamu. Kad je sjeo i pomolio se, obuzeo ga je iznenadan osjeÊajBoæje prisutnosti. OsjeÊao je da nije pogrijeπio πto je doπao.

Kad je koncert zavrπio, pronaπao je pastora i rekao mu: “Æelim s vamaprouËavati Bibliju. Moæemo li odmah poËeti?” Iznenaen, pastor je pristaoi πest mjeseci poslije Rudy je bio krπten u adventistiËku obitelj.

Danas Rudy pjeva i sudjeluje u misiji koju adventistiËka glazba imadiljem svijeta vodeÊi ljude Kristu u mnogim zemljama. A sve je zapoËelojednom pjesmom na radiju.

Radio i dalje dovodi tisuÊe ljudi k Isusu svake godine. Naπi misijskidarovi podupiru sluæbu AdventistiËkog radija diljem svijeta.

Ured Generalne konferencije

29

POUKA 4 15.—22. listopada 2011.

Opravdanje samo vjerom“Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot koji

sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega, koji mije iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (GalaÊanima2,20)

Biblijski tekstovi: GalaÊanima 2,15-21; Efeæanima 2,12; Filip-ljanima 3,9; Rimljanima 3,10-20; Postanak 15,5.6; Rimljanima 3,8.

Kao πto smo vidjeli u pouci od proπlog tjedna, Pavao se javno suko-bio s Petrom u Antiohiji zbog nedosljednosti vjere koju je zagovarao injegovog naËina ponaπanja. Iz Petrove odluke da viπe neÊe objedovati snegdaπnjim poganima moglo se zakljuËiti da su oni u najboljem sluËajudrugorazredni krπÊani. Njegovo ponaπanje podrazumijevalo je da naj-prije moraju pristupiti obredu obrezanja ako æele postati dijelom Boæjeobitelji i uæivati blagoslove zajedniπtva za punim stolom.

©to je Pavao rekao Petru u toj zategnutoj situaciji? U pouci od ovogtjedna prouËavat Êemo vjerojatan tijek dogaaja. Ovo je jedan od naj-saæetijih izvjeπtaja u Novome zavjetu i od izuzetnog je znaËenja jer naspo prvi put upoznaje s nekoliko rijeËi i izraza koji su temelj razumijeva-nja Evanelja kao i ostatka Pavlove poslanice upuÊene GalaÊanima. OvekljuËne rijeËi jesu opravdanje, pravednost, djela Zakona i vjera, toËnijevjera u Isusa.

©to Pavao æeli reÊi ovim izrazima i πto nas oni uËe o planu spasenja?

30

NEDJELJA 16. listopada

PITANJE OPRAVDANJA (GalaÊanima 2,15.16)

U GalaÊanima 2,15 Pavao piπe: “Mi smo od naravi Æidovi, a ne‘greπni pogani’.” Na πto je time æelio ukazati?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavlove rijeËi trebamo razumjeti u njihovu kontekstu. U pokuπajuda pridobije svoje æidovske krπÊane, Pavao zapoËinje s neËim s Ëim Êese oni sloæiti — tradicionalnom razlikom izmeu Æidova i pogana. Æidovisu bili Boæji izabranici kojima je bio povjeren Njegov Zakon, i oni suuæivali u blagoslovima Saveza s Njim. S druge strane, pogani su biligreπnici; Boæji zakon nije regulirao njihovo ponaπanje i oni su bili izvanSaveza obeÊanja (Efeæanima 2,12; Rimljanima 2,14). Dok su pogani oËitobili “greπnici”, Pavao upozorava æidovske krπÊane u πesnaestom retkuda ih njihove duhovne prednosti ne Ëine prihvatljivijima Bogu stoga πtose joπ nitko nije opravdao “djelima Zakona”.

U GalaÊanima 2,16.17 Pavao Ëetiri puta rabi rijeË “opravdan”.©to podrazumijeva pod izrazom “opravdanje“? Usporedite Izlazak/2. Mojsijeva 23,7; Ponovljeni zakon/5. Mojsijeva 25,1.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Glagol “opravdati” za Pavla je kljuËni pojam. Od trideset devet puta,koliko se pojavljuje u Novome zavjetu, dvadeset sedam puta pojavljujese u Pavlovim poslanicama. U Poslanici GalaÊanima 2,16.17 rabi ga osamputa. “Opravdanje” je pravni pojam koji se rabi u sudnici. RijeË je opresudi koju sudac izriËe kada se optuæenik proglaπava nevinim za op-tuæbe koje su izreËene protiv njega. Ovaj pojam suprotan je pojmu “osu-da”. BuduÊi da rijeËi “opravdanje” i “pravednost” dolaze od istog korije-na grËke rijeËi, osoba koja je “opravdana” smatra se i “pravednom”.Dakle, opravdanje ukljuËuje viπe od samog oprosta ili praπtanja; to jeviπe nego samo izjava da je osoba pravedna.

Meutim, za neke æidovske vjernike opravdanje je bilo poveznica.Ono se odnosilo na njihovu zajednicu s Bogom i na Njegov Savez. Biti“opravdan” znaËilo je da je netko ubrojen kao vjerni Ëlan Boæje zavjetnezajednice, Abrahamove obitelji.

ProËitajte GalaÊanima 2,15-17. ©to nam Pavao ovdje govori ikako ove rijeËi moæemo primijeniti na svoje krπÊansko iskustvo?

31

PONEDJELJAK 17. listopada

VR©ENJE ZAKONA

U GalaÊanima 2,16 Pavao triput kaæe da se ne opravdavamo“vrπenjem Zakona”. Na πto misli kad kaæe “vrπenjem Zakona“? Ka-ko nam redci u GalaÊanima 2,16.17; 3,2.5.10; Rimljanima 3,20.28mogu pomoÊi da shvatimo znaËenje ovog izraza?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Da bismo razumjeli izraz “vrπenje Zakona”, najprije moramo razu-mjeti πto Pavao podrazumijeva pod rijeËju “zakon”. RijeË “zakon” (grËkinomos) nalazimo 121 put u Pavlovim poslanicama. Moæe se odnositi narazliËite stvari, ukljuËujuÊi Boæju volju za Njegov narod, Petoknjiæje,cjelokupni Stari zavjet ili samo na opÊe naËelo. Meutim, primarno zna-Ëenje koje Pavao rabi odnosi se na cjelokupan zapis Boæjih zapovijedikoje je Bog dao svojem narodu preko Mojsija.

Stoga “vrπenje Zakona” vjerojatno ukljuËuje sve zahtjeve u zapovi-jedima koje je Bog dao preko Mojsija, moralne i obredne. Pavlov jezakljuËak da koliko god mi nastojali slijediti Boæji zakon i biti muposluπni, naπa posluπnost nikad neÊe biti dovoljno dobra za Boga danas opravda, da nas proglasi pravednima. Razlog je πto Njegov Zakonzahtijeva apsolutnu vjernost misli i djela — ne samo povremenu, veÊstalnu, i ne samo nekim Njegovim zapovijedima, veÊ svima.

Iako se izraz “vrπenje Zakona” ne pojavljuje u Starome zavjetu, a uNovome se pojavljuje samo kod Pavla, zapanjujuÊa potvrda njegovogznaËenja pojavila se 1947. godine otkriÊem svitaka kod Mrtvog mora,zbirke spisa koju je prepisivala skupina Æidova zvana eseni, koji suæivjeli u Isusovo vrijeme. Iako su napisani na hebrejskom jeziku, jedanod svitaka sadræi upravo ovaj izraz. Naziv svitka je Miqsat Ma’as Ha-Torah, πto se moæe prevesti kao “Vaæna djela Zakona”. Svitak obraujebrojna pitanja temeljena na biblijskom Zakonu kako sprijeËiti da onoπto je sveto ne postane neËisto, ukljuËujuÊi i nekoliko pitanja koja suÆidove razlikovala od pogana. Na kraju pisac kaæe da Êe nam, ako ovakobudemo “vrπili Zakon”, pred Bogom biti “uraËunata pravednost”. Zarazliku od Pavla, pisac svojim Ëitateljima ne nudi pravednost na temeljuvjere, veÊ ponaπanja.

Po naπem miπljenju, koliko se mi pridræavamo Boæjeg zakona?Zar stvarno mislimo da ga tako dobro dræimo da se pred Bogommoæemo opravdati dræanjem Zakona? (Vidi Rimljanima 3,10-20.)Ako ne, zaπto se ne moæemo opravdati? Kako nam naπ odgovorpomaæe da razumijemo na πto Pavao ovdje ukazuje?

32

UTORAK 18. listopada

TEMELJ NA©EG OPRAVDANJA

“Da budemo u njemu, ne pravednoπÊu koja bi bila moja — onomkoja dolazi od Zakona — nego onom koja se dobiva po vjeri uKrista, pravednoπÊu koja dolazi od Boga na osnovi vjere.” (Filiplja-nima 3,9)

Ne smijemo zakljuËiti da su krπÊani iz æidovstva mislili kako vjerau Krista nije bitna; svi su oni vjerovali u Isusa. Svi su imali vjeru uNjega. Meutim, njihovo je ponaπanje ukazivalo na to da vjera sama posebi nije dostatna; da mora biti dopunjena posluπnoπÊu, kao da naπaposluπnost dodaje neπto samom Ëinu opravdanja. Oni su tvrdili da oprav-danje obuhvaÊa i vjeru i djela. NaËin na koji Pavao uvijek iznova su-protstavlja vjeru u Krista djelima Zakona ukazuje na njegovo snaænoprotivljenje ovakvom spoju “vjere i djela”. Vjera i samo vjera temelj jeopravdanja.

Za apostola Pavla vjera nije samo apstraktni pojam; ona je neodvo-jivo povezana s Isusom. Izraz koji je dvaput preveden kao “vjera u IsusaKrista” u GalaÊanima 2,16 daleko je dublji nego πto to bilo koji prijevodmoæe izreÊi. Ovaj izraz u grËkom jeziku doslovno znaËi “vjera” ili “vjer-nost” Isusova. Takav doslovan prijevod otkriva snaæan kontrast kojiPavao Ëini izmeu djela Zakona koja mi Ëinimo i djela koja je KristuËinio umjesto nas, djela koja je On svojom vjernoπÊu (dakle “vjernostIsusova“) uËinio za nas.

Vaæno je zapamtiti da sama vjera ne doprinosi opravdanju, u smisluda je vjera sama po sebi za to zasluæna. Vjera je sredstvo kojim sedræimo Krista i Njegovih djela koja je uËinio u naπu korist. Mi nismoopravdani na temelju naπe vjere, veÊ na temelju Kristove vjernosti kojudobivamo vjerom.

Krist je uËinio ono πto nije uËinio nijedan pojedinac: bio je vjeranBogu u svemu πto je Ëinio. Naπa nada leæi u Kristovoj vjernosti, a ne unaπoj. Jedan je pisac napisao: “Mi vjerujemo u Krista ne da bismo biliopravdani tom vjerom, veÊ da bismo bili opravdani Njegovom puninomvjere Bogu.” (John McRay, Paul: His Life and Teaching, str. 355)

Rani sirijski prijevod GalaÊanima 2,16 dobro prenosi znaËenje Pa-vlove misli: “Stoga znamo da Ëovjek nije opravdan djelima Zakona, veÊvjerom u Isusa Mesiju, i mi vjerujemo u Njega, u Isusa Mesiju, da moæe-mo biti opravdani Njegovom vjerom, vjerom Mesije, a ne djelima Zakona.”

ProËitajte Rimljanima 3,22.26; GalaÊanima 3,22; Efeæanima3,12 i Filipljanima 3,9. Kako nam ovi redci koje smo upravo proËi-tali mogu pomoÊi da razumijemo nevjerojatnu istinu da je Kristovavjernost, Njegova savrπena posluπnost Bogu jedini temelj naπeg spa-senja?

33

SRIJEDA 19. listopada

POSLU©NOST VJEROM

Pavao jasno kaæe da je vjera apsolutni temelj krπÊanskog æivota.Ona je sredstvo kojim se dræimo obeÊanja koja imamo u Kristu. Ali πtoje zapravo vjera? ©to ona obuhvaÊa?

©to moæemo nauËiti o podrijetlu vjere iz sljedeÊih redaka? Po-stanak 15,5.6; Ivan 3, 14-16; 2. KorinÊanima 5, 14.15; GalaÊani-ma 5,6.

..................................................................................................................................

Prava biblijska vjera uvijek znaËi odaziv Bogu. To nije nekakavosjeÊaj ili stav koji ljudi jednog dana odluËe prihvatiti zato πto to Bogod njih zahtijeva. Naprotiv, istinska vjera dolazi iz srca potaknutog osje-Êajem zahvalnosti i ljubavi za Boæju dobrotu. To je razlog πto vjera okojoj govori Biblija uvijek dolazi kao rezultat Boæjih poticaja. U Abra-hamovom sluËaju, na primjer, vjera je bila njegov odgovor na nevjerojat-na obeÊanja koja mu je Bog dao (Postanak 15,5.6), dok u Novome zavje-tu Pavao kaæe kako je vjera ukorijenjena u naπem razumijevanju onogaπto je Krist uËinio za nas na kriæu.

Ako je vjera odgovor na Boæje poticaje, πto bi taj odgovor trebaoobuhvaÊati? Razmotrite πto sljedeÊi redci govore o naravi vjere.Ivan 8,32,36; Djela 10,43; Rimljanima 1,5.8; 6,17; Hebrejima 11,6;Jakov 2,19.

..................................................................................................................................

Mnogi jezici definiraju vjeru kao “vjerovanje”. To je upitna definicijajer u grËkom jeziku rijeË koja oznaËava “vjeru” samo je oblik imeniceglagola “vjerovati”. Zato bi takva definicija glasila: “Vjera znaËi vjerova-ti”. To nam niπta ne govori.

Pomnjivo razmatranje Svetoga pisma otkriva nam da vjera ne obu-hvaÊa samo spoznaju o Bogu, veÊ i umnu suglasnost ili prihvaÊanje tespoznaje. Ovo je jedan od razloga zaπto je tako vaæno imati ispravnusliku o Bogu. Iskrivljene predodæbe o Boæjem karakteru mogu oteæativjeru. Ali samo intelektualno prihvaÊanje Evanelja nije dovoljno, jer utom smislu “Ëak i avoli vjeruju”. Prava vjera utjeËe na naËin æivljenja.U Rimljanima 1,5 Pavao piπe o “posluπnosti vjerom”. On ne kaæe da jeposluπnost isto πto i vjera. On æeli naglasiti da prava vjera utjeËe nacjelokupni æivot osobe, a ne samo na njezin um. Ovo obuhvaÊa opredje-ljenje za naπega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista nasuprot propisimapravila. Vjera je i ono πto Ëinimo, naËin na koji æivimo, u koga imamopovjerenje kao i u πto vjerujemo.

34

»ETVRTAK 20. listopada

OHRABRUJE LI VJERA NA GRIJEH?

Jedna od glavnih optuæbi protiv Pavla bila je da njegovo Evaneljeo opravdanju iskljuËivo vjerom ohrabruje ljude na grijeh (vidi Rimljani-ma 3,8; 6,1). Nema sumnje da su tuæitelji razmiπljali ovako: »emu sebrinuti o naËinu æivljenja ako nema potrebe za dræanjem Zakona kakobi nas Bog prihvatio?

Kako je Pavao odgovorio na optuæbu da nauk o opravdanjuiskljuËivo vjerom ohrabruje greπno ponaπanje? GalaÊanima 2,17.18.

..................................................................................................................................

Pavao odgovara na protivniËke optuæbe najjaËim moguÊim rijeËima:“Boæe saËuvaj!” Iako je moguÊe da Êemo sagrijeπiti nakon πto smo doπliKristu, odgovornost zasigurno nije Kristova. Ako prekrπimo Zakon, mismo prekrπitelji Zakona.

Kako Pavao opisuje svoje jedinstvo s Isusom Kristom? Kakoovaj odgovor pobija prigovore njegovih protivnika? GalaÊanima 2,19-21.

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavao smatra razmiπljanje svojih protivnika posve besmislenim. Pri-hvaÊanje Krista vjerom nije beznaËajna pojava; to nije nekakva nebeskaapstrakcija, gdje Bog uraËunava osobi pravednost iako nema prave pro-mjene u njezinom naËinu æivljenja. Nasuprot tomu, prihvatiti Kristavjerom zahtijeva korjenitu promjenu. To obuhvaÊa potpuno sjedinjenjes Kristom — u Njegovoj smrti i uskrsnuÊu. Duhovno gledano, Pavaokaæe da smo razapeti s Kristom i da je gotovo s naπim starim, greπnimnaËinom æivota ukorijenjenim u sebiËnosti (Rimljanima 6,5-14). Mi smopotpuno raskinuli s proπloπÊu. Sve je novo (2. KorinÊanima 5,17). Istotako, pozvani smo u novi æivot u Kristu. Uskrsli Krist æivi u nama ËineÊinas svakodnevno sve sliËnijima sebi.

Stoga vjera u Krista nije izgovor za grijeh, veÊ poziv na dublje,bogatije zajedniπtvo s Kristom kakvo ne moæemo naÊi u Zakonu teme-ljenom na religiji.

Kakav je naπ stav prema konceptu spasenja iskljuËivo vjerom,a ne djelima Zakona? Da li nas to moæda malo zastraπuje i tjera narazmiπljanje kako to moæe biti izgovor za grijeh — ili nas raduje?©to nam naπ odgovor otkriva o naπem razumijevanju spasenja?

35

PETAK 21. listopada

ZA DALJNJE PROU»AVANJE

“Uvijek iznova bila mi je pokazana opasnost koja narodu prijeti odlaænih ideja o opravdanju vjerom. Godinama mi je bilo pokazivano kakoÊe Sotona djelovati na poseban naËin da bi zbunio um u vezi s timpitanjem. Boæji zakon je uglavnom bio poznat i predstavljen crkvi, ali jecrkva gotovo bila siromaπna znanjem o Isusu Kristu i Njegovom odnosuprema Zakonu, baπ kao i Kajinova ærtva. Pokazano mi je da mnogi nisuprihvatili vjeru zbog raznih, zbunjujuÊih ideja o spasenju jer su propo-vjednici radili na pogreπan naËin kako bi doπli do srca. Moj um veÊgodinama zaokuplja misao o Kristovoj uraËunatoj pravednosti. …

Niπta nije toliko vaæno o Ëemu bismo trebali najozbiljnije i Ëestorazmiπljati ili uËvrstiti u umu svih nas kao spoznaja da pali Ëovjek nemoæe svojim dobrim djelima niπta zasluæiti. Spasenje se dobiva samo povjeri u Isusa Krista.” (Ellen G. White, Faith and Works, str. 18,19)

“Zakon zahtijeva pravednost koju greπnik duguje Zakonu, ali on nemoæe odgovoriti na zahtjev Zakona. Jedini naËin na koji moæe postiÊipravednost jest po vjeri. Vjerom on moæe donijeti pred Boga Kristovezasluge i tada Bog stavlja posluπnost svojega Sina na greπnikov raËun.Kristova pravednost prihvaÊa se umjesto Ëovjekovog neuspjeha i BogprihvaÊa, praπta, opravdava pokajniËku duπu koja vjeruje i postupa pre-ma njoj kao da je pravedna i voli je kao πto voli svojega Sina.” (Ellen G.White, Selected Messages, sv. 1, str. 367)

PITANJA RA RAZGOVOR

1. U prvom citatu Ellen G. White stoji da nijedan predmet netreba istaknuti viπe od opravdanja vjerom. Porazgovarajte u svojemrazredu je li njezino razmiπljanje primjenjivo za nas danas kao kadje ovo pisala prije stotinjak godina i, ako jest, zaπto?

2. Zaπto Pavao kaæe da je Krist uzalud umro ako opravdanjedolazi po Zakonu? GalaÊanima 2,21. ©to on time misli?

SAÆETAK

Petrovo ponaπanje u Antiohiji navodi na zakljuËak da bivπi poganine mogu biti istinski krπÊani ako se najprije ne obreæu. Pavao ukazujena zabludu takvog razmiπljanja. Bog nikoga ne moæe proglasiti praved-nim na temelju njegovog ponaπanja; Ëak ni najbolji ljudi nisu savrπeni.Samo prihvaÊanjem onoga πto je Bog uËinio u Kristu, greπnici mogu bitiopravdani u Njegovim oËima.

36

Ti zli krπÊaniTawgy je usporio korak dok se pribliæavao svojem domu u Ulan Batoru

u Mongoliji. “Dragi OËe,” molio je, “pomozi da moji roditelji ne budu ljutina mene zbog toga πto idem u crkvu umjesto da obavljam kuÊne poslove.Pomozi im da shvate da im nisam neposluπan, veÊ da æelim sluπati Tebe.”

Trinaestogodiπnji Tawgy bio je krπÊanin tek nekoliko mjeseci i njegoviroditelji bili su joπ uvijek duboko zabrinuti πto se pridruæio “toj zloj sekti”.Tawgy je za to imao razumijevanja jer je i sam Ëuo glasine kako su nekifanatiËni krπÊani poËinili samoubojstvo. Pokuπao je uvjeriti svoje roditeljeda on nije ukljuËen ni u kakvu fanatiËnu sljedbu.

Tawgy je imao samo dvanaest godina kada ga je njegova teta pozvala uadventistiËku crkvu. Nije mu se iπlo, ali je posluπao svoju tetu i otiπao snjom. Uæivao je u propovijedi mladog pastora. Tawgy je prisustvovao preo-stalim predavanjima i prihvatio Isusa kao svojeg Spasitelja. Njegovi su garoditelji pokuπali odvratiti od odlaska u crkvu dajuÊi mu Ëesto kuÊne poslo-ve kako bi ga zadræali kod kuÊe u subotu, no on je ostao Ëvrst u svojojnamjeri.

Tawgyjevi kolege iz razreda izbjegavali su ga kada se poËeo druæiti sdjeËacima koji su pili i puπili, ali kad je postao krπÊanin, smatrali su da jeuËinio neπto joπ gore! Tawgy se prestao druæiti sa svojim bivπim prijatelji-ma, i s vremenom su njegovi kolege iz razreda shvatili da se uistinu pro-mijenio nabolje. Na svoju radost, Tawgy je saznao da su Ëetvorica njegovihbivπih prijatelja takoer postali krπÊani.

Kako je uvijek bio pomalo srameæljiv, Tawgy nije znao kako bi se pribli-æio ljudima. Njegova crkvena obitelj ga je hrabrila i danas mu razgovor sljudima nije nikakav problem. “Moji prijatelji u crkvi su kao moja obitelj”,kaæe on. “Mole se za mene i pomaæu mi da ostanem vjeran Bogu kada samslab. Olakπavaju mi Ëinjenicu πto sam jedini vjernik u svojoj obitelji.”

AdventistiËka crkva u Mongoliji je u povojima. S manje od 2.000 vjerni-ka, ponekad je teπko biti Ëvrst u vjeri. Molimo se za vjernike u Mongoliji ine zaboravimo da naπi misijski darovi podupiru rast Crkve u podruËjimakao πto je Mongolija, jedno od najizoliranijih podruËja naπeg planeta.

Tawgy ide u πkolu i svjedoËi o svojoj vjeri u UlanBatoru u Mongoliji.

37

POUKA 5 22.—29. listopada 2011.

Vjera u Starome zavjetu“Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavπi mje-

sto nas proklet — stoji, naime, pisano: ‘Proklet svaki koji visina drvetu!’ (GalaÊanima 3,13)

Biblijski tekstovi: GalaÊanima 3,1-14; Rimljanima 1,2; 4,3;Postanak 15,6; 12,1-3; Levitski zakonik 17,11; 2. KorinÊanima5,21.

“Neki je djeËak napravio mali Ëamac, obojio ga i ukrasio. Jednogdana netko je ukrao njegov Ëamac i djeËak je zbog toga bio vrlo nesretan.Nedugo nakon toga prolazio je pokraj zalagaonice i u izlogu ugledaosvoj Ëamac. Sav sretan utrËao je u zalagaonicu i pokazavπi na Ëamac,rekao: ‘To je moj Ëamac.’ ‘Ne,’ rekao je zalagaoniËar, ‘moj je jer sam gakupio.’ ‘Da,’ rekao je djeËak, ‘ali Ëamac je moj jer sam ga ja napravio.’‘Pa’, odgovorio je zalagaoniËar, ‘moæeπ ga dobiti ako mi platiπ dva dola-ra.’ Bila je to prevelika cijena za djeËaka koji nije imao ni novËiÊa.Meutim, on ga je odluËio kupiti; i tako je kosio travu, obavljao raznesitne poslove i uskoro skupio potreban novac.

OtrËao je u zalagaonicu i rekao: ‘Æelim svoj Ëamac.’ Platio je traæeniiznos i zauzvrat dobio svoj Ëamac. Uzeo je Ëamac u naruËje, zagrlio gai ljubio tepajuÊi mu: Dragi moj ËamËiÊu, volim te. Ti si moj. Dvostrukosi moj. NaËinio sam te i sada sam te otkupio.’

Tako je i s nama. I mi smo u sliËnom smislu dvaput Gospodnji. Onnas je stvorio, a mi smo zavrπili u avoljoj zalagaonici. Onda je doπaoIsus i otkupio nas po straπnoj cijeni — ne srebrom i zlatom, veÊ svojomdragocjenom krvlju. Mi smo Gospodnji po stvaranju i otkupljenju.” (Wil-liam Moses Tidwell, Pointed Illustrations, str. 97)

38

NEDJELJA 23. listopada

NERAZUMNI GALA∆ANI

ProËitajte GalaÊanima 3,1-5. Napiπite svojim rijeËima πto imPavao govori. U kojem smislu i mi moæemo biti u opasnosti dapadnemo u istu duhovnu zamku — poËnemo ispravno, a zatim pa-dnemo u legalizam?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Nekoliko suvremenih prijevoda pokuπalo je prenijeti smisao Pavlo-vih rijeËi iz prvog retka izrazom “nerazumni” GalaÊani. RijeË koju Pavaorabi u grËkom jeziku joπ je jaËa. To je rijeË anoetoi i dolazi od rijeËi kojaznaËi “um” (nous). Njezino je doslovno znaËenje “nepromiπljen”. Gala-Êani nisu razmiπljali. Pavao se ne zaustavlja ovdje; on kaæe kako sezbog njihovog nerazumnog ponaπanja pita je li ih neki Ëarobnjak zaËa-rao. “Tko vas je zaËarao?” Njegov izbor rijeËi ovdje moæe Ëak upuÊivatina to da je za njihovo stanje odgovoran avao.

Ono πto Pavla toliko zbunjuje kod GalaÊana kad je u pitanju ot-padniπtvo od Evanelja jest Ëinjenica da su znali da spasenje dobivajuzahvaljujuÊi Kristovom kriæu. To nije bilo neπto πto nisu mogli shvatiti.RijeË koja je prevedena izrazom “stavljen pred oËi” (GalaÊanima 3,1)doslovce znaËi “oglaπen” ili “naslikan”. Bila je koriπtena za objavljivanjesvih javnih proglasa. Pavao kaæe da je kriæ srediπte njegovog propovi-jedanja, da su GalaÊani u svojem umu vidjeli raspetog Krista (1. Korin-Êanima 1,23; 2,2). U tom smislu on kaæe da se oni svojim postupcimaokreÊu od kriæa.

Pavao potom usporeuje sadaπnje iskustvo GalaÊana s vremenomkad su prvi put vjerom doπli Kristu. On to Ëini postavljajuÊi im nekaretoriËka pitanja. Kako su primili Svetoga Duha, odnosno kako su po-stali krπÊani? A s druge strane, zaπto im je Bog dao Svetoga Duha? Jesuli uËinili neπto kako bi to zasluæili? Nisu! Bilo je to stoga πto su po-vjerovali u Radosnu vijest o onome πto je Krist veÊ uËinio za njih.UnatoË tako dobrom poËetku, πto ih je nagnalo da pomisle kako semoraju osloniti na vlastito ponaπanje?

Koliko Ëesto uhvatimo sebe u razmiπljanju: Ja sam dobar.Dobar sam krπÊanin, ne Ëinim ovo ili ono … a onda Ëak pomisli-mo da smo dovoljno dobri da budemo spaπeni. ©to nije u redu sovom predodæbom?

39

PONEDJELJAK 24. listopada

UTEMELJENI NA SVETOM PISMU

Dosad je Pavao u Poslanici GalaÊanima obranio svoje Evaneljeopravdanja vjerom pozivajuÊi se na dogovor postignut s apostolima uJeruzalemu (GalaÊanima 2,1-10) kao i na osobno iskustvo samih Gala-Êana (GalaÊanima 3,1-5). Nakon poËetka u GalaÊanima 3,6, Pavao sesada okreÊe svjedoËanstvu Pisma kao konaËnoj potvrdi svojeg Evane-lja. GalaÊanima 3,6—4,31 progresivno iznosi dokaze ukorijenjene u Pi-smu.

©to Pavao misli kada spominje “Pismo” u GalaÊanima 3,6-8?Usporedite Rimljanima 1,2; 4,3; 9,17.

..................................................................................................................................

Vaæno je imati na umu kako u vrijeme kada je Pavao pisao PoslanicuGalaÊanima joπ nije bilo knjige “Novoga zavjeta”. Pavao je bio najranijinovozavjetni pisac. Evanelje po Marku nastalo je vjerojatno najranijeod Ëetiriju evanelja, no vjerojatno nije bilo napisano prije Pavlove smrti(65. godine) — toËnije, smatra se da je napisano petnaestak godinanakon Pavlove Poslanice GalaÊanima. Dakle, kada Pavao govori o Sveto-me pismu, on na umu ima samo Stari zavjet.

Starozavjetna Pisma imala su vaænu ulogu u Pavlovom nauku. Onih ne vidi kao beæivotne tekstove, veÊ kao æivu i vjerodostojnu BoæjurijeË. U 2. Timoteju 3,16 on piπe: “Svako je pismo od Boga nadahnuto.”RijeË prevedena pridjevom “nadahnuto” u izvorniku glasi theopneustos.Prvi dio rijeËi (theo) znaËi “Bog”, dok drugi dio rijeËi znaËi “nadahnuto”.Pismo je od “Boga nadahnuto”. Pavao rabi Pismo kako bi pokazao da jeIsus obeÊani Mesija (Rimljanima 1,2), dao upute o krπÊanskom naËinuæivljenja (Rimljanima 13,8-10) i dokazao ispravnost svojeg nauËavanja(GalaÊanima 3,8.9).

Teπko je toËno odrediti koliko stotina puta Pavao citira Stari zavjet,no na starozavjetne citate nailazimo u svim njegovim poslanicama, osimu najkraÊima, Titu i Filemonu.

ProËitajte pozorno GalaÊanima 3,6-14. Pronaite u ovim redci-ma odlomke koje on citira iz Staroga zavjeta. ©to nam to govori ovjerodostojnosti Staroga zavjeta?

..................................................................................................................................

Zateknemo li se povremeno u razmiπljanju kako je jedan dioBiblije viπe “nadahnut” od ostalih dijelova? S obzirom na Pavlovuizjavu u 2. Timoteju 3,16 koja nam opasnost prijeti krenemo li timputem?

40

UTORAK 25. listopada

URA»UNATA PRAVEDNOST

Zaπto se Pavao poziva na Abrahama dok u Svetome pismu traæipotvrdu svoje evaneoske poruke? GalaÊanima 3,6.

Abraham je bio srediπnja figura u æidovstvu. Ne samo πto je bio otacæidovskog roda, veÊ su ga Æidovi u Pavlovo vrijeme smatrali protulikompravog Æidova. Ne samo πto su mnogi vjerovali da je posluπnost njegovaglavna odlika, veÊ i da ga je Bog proglasio pravednim zbog te posluπno-sti. Uostalom, Abraham je na Boæju zapovijed