broj 56/57 veljača 2019. 56_57.pdf · broj 56/57 veljača 2019. Migrantenvereine Aktivnosti Hrvatske kulturne zajednice - Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu Sajam knjiga u Frankfurtu

broj 56/57veljača2019.

Migrantenvereine

Aktivnosti Hrvatske kulturnezajednice - Ogranka Maticehrvatske u Wiesbadenu

Sajam knjiga u Frankfurtu

Predstavljanje Riječi broj 55

Gledaju, a ne vide

Die Sprache der Philosophie

Gutenberg u Splitu

Hrvatsko-njemačkibilateralni odnosi

Preise der DeutschenGesellschaft für Kroatistik

In memoriam:Nedjeljko FabrioOliver DragojevićDragutin TrumbetašIvan ŠponarIlija Peran

Valunska ploča,Valun/otok Cres, XI st.

GRUßWORT VON JOSIP JURATOVIĆ (MDB) FÜR DIE ZEITSCHRIFT RIJEČ

anlässlich der Buchmesseeröffnung in Frankfurt am Main

Bücher sind Balsam für die Seele. Sie sind unterhaltsam, regen zum Nachdenken an, bringen uns zum

Lachen, aber manchmal auch zum Weinen. Als ich noch ein Schüler war und in der kroatischen Stadt

Koprivnica lebte, war ich von Romanen so sehr fasziniert, dass ich mich schlichtweg entschloss

Bibliothekar zu werden. Als Bibliothekars-Laie einer literarischen Privatsammlung lieh ich meinen

Mitschüler/innen und Freund/innen verschiedene Romane aus – schließlich hatte ich in meiner

Buchsammlung einige Bestseller verschiedener internationaler Autoren und die abenteuerlustigen Romane

von Karl May, Ernest Hemingway und Jules Verne ließen die Jugendherzen immer wieder höher schlagen.

Die Kultur prägt von Beginn an unser Leben.

Als ich als kroatischer Wirtschaftsmigrant nach

Deutschland kam, pflegte ich – wie die meisten

von uns – die alltäglichen Gewohnheiten und

Traditionen aus meinem Herkunftsland weiter.

Es war zwar selbstverständlich beispielsweise

die Ess- und Musikkultur aus der „alten“ Heimat

weiter zu leben, aber sie floss auch in die

deutsche Kultur ein, wurde mit ihr verwoben

und formte sich zu einer neuen Identität.

Die Literatur ist selbstverständlich ein wesentlicher Bestandteil der Kultur. Sie verbindet Menschen.

Viele kroatische Migrantinnen und Migranten sowie Einheimische aus dem Herkunftsland vermitteln

heute durch ihre literarischen Werke einen Teil ihrer eigenen Identität. Daher freut es mich

außerordentlich, dass auf der Frankfurter Buchmesse immer wieder den kroatisch-stämmigen,

renommierten Autorinnen und Autoren eine Plattform für kulturellen Austausch gegeben wird. Kultur

verbindet Menschen aller Nationen. Sie lebt von Vielfältigkeit. Daher fungieren diese Schriftstellerinnen

und Schriftsteller nicht nur als Botschafter ihres Landes, sie sind vor allem kulturelle Brückenbauer

zwischen den verschiedenen Völkern.

Dieses kulturelle Mandat trägt auch die Zeitschrift „Riječ“ der „Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V.

Wiesbaden“, der ich zu ihrer Teilnahme an der Buchmesseeröffnung in Frankfurt am Main von ganzem

Herzen gratuliere.

Die Tätigkeit der „Kroatischen Kulturgemeinschaft“ ist von enormer Wichtigkeit für die kroatische

Diaspora, aber auch für die Kulturwelt, in der sie jahrzehntelang wirken. Ich danke den Kulturschaffenden

dafür und wünsche ihnen viel Erfolg für ihre weitere gestalterische und redaktionelle Arbeit.

Josip Juratović

Mitglied des Bundestages

Josip Juratović, Ivica Košak - Berlin 2014.

I M P R E S S U M

glasnik Hrvatske kulturne Zajednice -Ogranka Matice hrvatske - Wiesbaden

DAS WORTMitteilungsblatt der Kroatischen

Kulturgemeinschaft e.V.

Vol. XXVIII, Nr. 56/57, Wiesbaden,MMXIX

Adresa / Adresse:Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.c/o Ivica Košak, Ernst Töpfer-Str. 4,

65510 IdsteinTel: +49 6126 8145,

E-Mail: [email protected]://www.rijec.hkz-wi.de

Nakladnik / Verleger:Hrvatska kulturna zajednica e.V.

WiesbadenKroatische Kulturgemeinschaft e.V.

V.I.S.d.P.: Ivica Košak,Ernst Töpfer-Str. 4, D-65510 Idstein

E-Mail: [email protected]

Glavna urednica / RedaktionsleitungMarina Beroš

Članovi redakcije / RedaktionsmitgliederMarina Beroš, Ružica Matanić, Jela Šare,

Rina Milković, Vesna Ljiljanić,Slaven Ljiljanić, Janika Ernst,Jakov Rimac, Ljubica Turić

Suradnici / MitarbeiterLjiljana Tadić-Adžamić, Alida Bremer,

Aleksandra Brnetić, Rajko Radišić, IvankaPernovšek, Marijana Erstić

Graphik Design / LayoutIvica Košak

Tisak / DruckWIRmachenDRUCK GmbH

Mühlbachstr. 7, 71522 Backnang

Rukopisi se ne vraćaju. Za sadržaj napisaodgovaraju autori. Uredništvo se kao i

izdavač ne mora nužno slagati s mišljenjemautora.

Für unterlagt eingesandte Manuskripteübernehmen wir keine Haftung und senden

diese aus Zeit- und Kostengründen nichtzurück. Für den Inhalt der Beiträge

zeichnen die Autoren verantwortlich, auchspiegelt dieser nicht immer unbedingt die

Meinung der Redaktion wider.

Vertrieb:Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.

Oglasi /Anzeigen:1/1S: 100 €, 1/2 S: 50 €, 1/4 S: 25 €,

1/8 S: 13 €Oglas u boji – dvostruka cijena.

Farbdruck - das Doppeltedes Preises für S/W Druck

Banka / Bankverbindung:Wiesbadener Volksbank e.G. Wiesbaden

Kroatische Kulturgemeinschaft e.V.IBAN: DE30510900000021280500

BIC: WIBADE5WXXX

RIJEČ ISSN 2196 6109

INHALTSVERZEICHNIS/KAZALO

1. Valunska ploča, Valun/otok Cres, XI st. arhiva redakcije ..............................................................................I2. Josip Juratović: Grußwort.............................................................II

3. Marina Beroš: Uvodna riječ.....................................................................14. INHALTSVERZEICHNIS/KAZALO ....................................................25. IMPRESSUM ..........................................................................................26. Gordan Grlić Radman: Pozdravna riječ...................................................37. Ivica Košak: Riječ na Sajmu knjiga u Frankfurtu.....................................48. Alida Bremer: Gledaju, a ne vide.............................................................79. Bilješka o otvorenom sastanku predsjedništva Hrvatske kulturne zajednice...................................................................................................910. Ivica Košak: Jedan od najvažnijih političara aktualnog kazališta mladih.....................................................................................................1011. Ivanka Pernovšek: Integracija? Migracija?...........................................1112. Ivanka Pernovšek: Integration? Migration?..........................................1313. Aleksandra Brnetić: Plenković želi ugraditi nove kockice u hrvatsko-njemački bilateralni odnos......................................1514. Aleksandra Brnetić: Dodjela nagrada za mastere i doktorate na hrvatske teme.........................................................................................1715. Antunela Rajič: Perković Gewinnerin des Wettbewerbs der DGfK.......1815. Ivica Košak: Hrvatska je izgubila još jednog radnika...........................1917. In memoriam: Nedjeljko Fabrio.............................................................2018. Ivica Košak: Velibor Čolić u Frankfurtu................................................2219. Ljiljana Tadić-Adžamić: Tri tone usamljenosti jednog migranta..........2320. Ante Nadomir Tadić Šutra, JASMINKA FRLETA – BOTICA,

Velika ispovijed (zbirka priča, dvadeset i sedam)...................................2521. Tragom jednog komentara…..................................................................3022. Ivica Košak: Bunny Maja hvata zečiće u Wiesbadenu….......................3123. Ivica Košak: Happy hour.......................................................................3224. Ava Karabatić: Blagdani sreće i tuge.....................................................3325. Rina Milković: Oliver Dragojević..........................................................3526. Ivica Košak: Können Migrantenvereine von einem Netzwerk profitieren?.............................................................................................3627. Joško Maznik: #WeRemember, U bijegu...............................................3728. Ivica Košak: Zadaća umjetnika..............................................................3829. Rajko Radišić: Oproštaj od fra Mirona..................................................4230. Julia Elena Enkelmann: Damir Barbarić -

Die Sprache der Philosophie.................................................................4331. Neželjena baština, Korijeni Bosne i bosanstva.......................................4532. Ivica Košak: 50 godina Njemačko-hrvatskog društva iz Mainza...........4633. Ivica Košak: Veliko međunarodno kulturno slavlje u Wiesbadenu........4834. Ivica Košak: Kulturna zajednica na kraju jedne sezone........................5035. Spasiš li jednoga, kao da si spasio svijet, Intervju s Janikom Ernst.......5236. Duh Assisija u Wiesbadenu, Intervju s fra Kristiajanom......................5437. In memoriam: Ivan Šponar, Ilija Peran ….............................................56

38. Dragutin Trumbetaš: Skok u propast, 1982.Pretisak s ljubaznomm dozvolom autora. Arhiva redakcije........III

39. Johannes Gutenberg, kameno poprsje, djelo akademskog kipara Tomislava Šalova, u galeriji splitske Sveučilišne knjižnice, Split 2018. Foto: Arhiva redakcije..........................................................IV

RY^Riječ

mailto:[email protected]

http://www.rijec.hkz-wi.de

mailto:[email protected]

Mitteilungsblatt der Kroatischen Kulturgemeinschaft e.V. Nr. 56/57, 2019

3

Izuzetno mi je zadovoljstvo da se, kao hrvatski veleposlanik uSR Njemačkoj, mogu na ovaj način obratiti cijenjenimčitateljima časopisa Riječ, glasnika Hrvatske kulturne zajedniceWiesbaden. Listajući Riječ i čitajući pojedina njegova poglavlja,ostao sam impresioniran zavidnom razinom širine tema,odnosno stručnošću i informativnošću koja odlikuje njegovsadržaj. Uredništvo, kao i mnogobrojni suradnice i suradnici,svojim su tekstovima tijekom 28 godina pružili izuzetnoznačajan prinos vrsnom predstavljanju hrvatskog jezika iknjiževnosti u Njemačkoj.

Na stanoviti način časopis Riječ je kulturni emisar i aktivni promicatelj hrvatskog jezičnogidentiteta u Njemačkoj.

Od srca čestitam!

Hrvatska je već godinama u međunarodnim okvirima prepoznatljiva po nizu specifičnihkvaliteta i postignuća koja su ostvarili pripadnici hrvatskog naroda i građani RepublikeHrvatske. Jedna od glavnih zadaća diplomatskog djelovanja upravo je kulturna diplomacija,odnosno jačanje prepoznatljivosti Republike Hrvatske temeljem njezinog bogatog kulturnogi povijesnog nasljeđa te izuzetno zanimljive produkcije na području suvremene kulture. Uovom smislu osobito nas raduju dodatne mogućnosti predstavljanja Hrvatske, poput fokusana gradu Rijeci kao europskoj prijestolnici kulture 2020. godine ili Hrvatskoj kao najmlađojčlanici Europske unije, a koja će 2020. godine preuzeti predsjedanje Vijećem EU. Jedan odizazova na ovom području svakako je i daljnja afirmacija hrvatskog jezika, odnosno jačanjeprepoznatljivosti hrvatske književne tradicije, što je od posebne važnosti upravo u SRNjemačkoj - ne samo kao europskoj zemlji snažne književne tradicije i razvijenog književnogtržišta, već i kao zemlji s kojom nas povezuje aktivna i jaka hrvatska zajednica, čiji su pripadnicizainteresirani za očuvanje višejezičnosti, odnosno njegovanje i afirmaciju kulture i jezika zemljepodrijetla.

S tim mislima još jedanput izražavam zahvalnost svima koji svojim trudom i zauzimanjempotiču zanimanje za otkrivanje Hrvatske od strane novih njemačkih i hrvatskih generacija tena ovaj način dodatno učvršćuju kulturne i književne veze između Njemačke i Hrvatske.Potičemo sve takve ili slične inicijative i radujemo se budućim zajedničkim projektima.

dr. sc. Gordan Grlić Radman,veleposlanik Republike Hrvatske u SR Njemačkoj


4

Frankfurt, srijeda, 10. listo-pada 2018. godine. I ovegodine Hrvatska kulturna zaje-dnica – Ogranak Matice Hrvat-ske u Wiesbadenu (HKZ-Wi)predstavila je časopis Riječ nanacionalnom izložbenom pro-storu u sklopu Međunarodnogsajma knjiga u Frankfurtu naMajni.Uz dvobroj 53/55 predstavlje-no je i izdanje broj 55 za 2018.godinu.U ovim izdanjima predsta-vljeni su, ne samo presjek radajedne zavičajne organizacijeHKZ-Wi, nego i izabrani na-slovi hrvatskog nakladništva, akoji uključuju djela suvre-mene hrvatske književnosti,publicistike, monografska iz-danja, ali i stručne priloge.

Tematska misao Riječi 53./54.sažeta je u uvodniku na nje-mačkom jeziku: Višejezičnostu kulturi / Die Mehrsprachig-keit in der Kultur- rekao je Ivica Košak, pred-sjednik HKZ-Wi/OMH.Časopis Riječ- spaja kulturu ijezik, o čemu govori i tekstNovo Europsko kulturnozajedništvo Alide Bremer.Recenzija knjige Lingvističkapovijest Europe profesoraRanka Matasovića te članak

Kozmopolitizam na istočnojobali Jadrana odraz je rada idruženja u Hrvatskoj čitaoniciHKZ-Wi. O tomu svjedoče ipopratni tekstovi JurePlaninca: Zastave, RomanMiroslava Krleže i njegovanovija recepcija na njemačkomgovornom području, predstav-ljanje knjige Ivo Kozarčanin -Izabrana djela, te Književnakritika rada Ive Kozarčaninakoju je napisala LjiljanaTadić-Adžamić.Docentica dr. Marijana Erstićsa Sveučilišta u Siegenu pred-stavila je monografiju Odrazakulture Dubrovačke republikeu njemačkoj literaturi kao Riječbroj 55. Na sajmu su autriceNicole Dziembala (Njema-čka/Poljska) i Clarissa Pütz

(Njemačka) predstavile studij-ske radove o Dubrovniku.Tekstovi radova objavljeni suna njemačkom jeziku i doka-zuju prisutnosti hrvatske kul-ture u njemačkoj literaturi.Radovi ovih studentica nastalisu u okviru seminara:Dubrovnik erlesen. Skizzeeiner europäischen (Litera-tur-) Geschichte, [Dubrovnikiščitan. Skica jedne europske(književne) priče],a koji je vodila docentica dr.Marijana Erstić na Sveu-čilištu u Siegenu. Ovaj pri-mjer dobre prakse je posebanpoticaj osmišljavanju sadrža-ja rada Hrvatske čitaonice uWiesbadenu i plodne surad-nje s Njemačkim društvom zakroatistiku.

RIJEČ NA SAJMU KNJIGA U FRANKFURTUSajam knjiga u Frankfurtu kao dobro mjesto za susret ljudi, ideja i knjiga


5

U okviru izvansajamskog su-sreta u Hrvatskoj čitaonici uWiesbadenu su članovima iprijateljima zajednice pred-stavljena djela autorica, Ka-tice Kiš iz Mainza Slavoniji izDijaspore te Splićanke AveKarabatić Ja Nomad.

Redakcija časopisa Riječ po-zvana je i na otvorenje Sajmaknjiga u Frankfurtu. Njemačkipredsjednik Frank WalterSteinmeier je u dijalogu s hr-vatskom književnicom Ivan-om Sajko i belgijskim književ-nikom Stefanom Hertmansomotvorio ovogodišnji, sedamde-seti Sajam knjiga.

Tema razgovora bila je kakoobraniti slobodu u olujnimvremenima kada cvatu popu-lizam i ekstremizam raznihvrsta.

Ovu izuzetnu ulogu IvanaSajko dobila je zahvaljujući imeđunarodnoj nagradi za nje-mački prijevod knjige Ljubav-ni roman koju je ove godinedobila uz svoju prevoditeljicuAlidu Bremer i to od berlin-skog Doma svjetskih kultura.

Inicijativa za nominiranjeIvane Sajko potekla je odSlavice Klimkowsky, kojoj je

2013. godine na Sajmu knjigau Frankfurtu bila uručenanagrada časopisa Buchjour-nal, mjesečnika za trgovinuknjigama na njemačkom jezikuza priču Alptraum (Noćnamora).Gospođa Klimkowsky jekoordinatorica programaTjedan jezika i čitanja 2019.godine (Woche der Spracheund des Lesens 2019). HKZ-Wi sudjelovati će u tomakcijskom tjednu kulture kojise odvija u okviru saveznogprograma Democracy Live usvibnju 2019. godine. Ovajakcijski tjedan ima za ciljnaglašavanje i doživljavanjedruštvene vrijednosti jezika,komunikacije i dijaloga.

Ljubav prema knjizi trebamoprobuditi u najranijoj dobi dje-teta – rekla je Andrea PetrlikHuseinović, ilustratorica knji-ga za djecu. Ovo njezino

pozitivno iskustvo prezentacijeknjiga na međunarodnim saj-movima knjiga za djecu neshvaća se, nažalost, kao dobarsavjet za predstavljanje književ-nih radova u svijetu odraslih.

I na ovogodišnjem Sajmuknjiga, a kojemu je zadnjismisao trgovina knjigama,ostala su neodgovorena pitanjao smislu i principu vođenjaHrvatskoga štanda.Ministarstvo kulture RepublikeHrvatske (MKRH) je kontinui-rano već 25 godina pokroviteljovih nastupa i zbog toga je onojedino koje bi moralo znati štosve treba napraviti da bi nastupbio uspješan i čemu sve to uopćesluži. Odavno se već mogao itrebao osmisliti sustavniji pris-tup prezentacije hrvatske litera-ture na vodećem svjetskomvelesajmu knjiga, knjižara iizdavača. Trebalo se i mogloumrežiti s drugima, smeđunarodnom izdavačkomscenom npr., jer to i jest smisaodolazaka u Frankfurt. 25 godinaje dug period i morao bi datirezultate. Tekstovi upozorenjau časopisu Riječ govore većgodinama kako su izostali dobri,trajni rezultati. I ove godine nijeposjetitelj, pa ni onaj čiji jeinteres bio tek puka bibliofilija,mogao doznati zašto idemo uFrankfurt, što time dobivemo,što želimo postići i koliko ćemou to uložiti? Sajam knjiga jestei ostaje prvenstveno sajam.Ulagači, proizvođači i trgovciznaju: ako se ulažu bilosredstava, bilo rad u nekuprezentaciju, komunikaciju iliu neki proizvod, onda se svatkou svojoj proizvodnji u nekommomentu mora pitati da isplatili mu se to? Funkcionira limarketing ? Donosi li novac


6

koji se ulaže nešto? I ako ne,zašto ne? Što bi moglo bolje?Kako to rade drugi? Kako torade oni koji su uspješni?1

Naravno, postoji i nešto ideal-no, nekakvo zadovoljenje unut-arnje potrebe, ali to se ondaprepušta društvenim aktivisti-ma, volonterima koji će u re-dakciji, poput gore navedeneRiječi, odraditi nešto pro bono.Nešto za što su neki drugiplaćeni. Volonteri će to odraditiiz gušta. Ali i njima je potrebna

1 Usp. Alida Bremer: GLEDAJU, ANE VIDE, Osvrt na hrvatski nastupna Sajmu knjiga u Frankfurtu 2018.http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?m=20181013

suradnja s dobro uređenim,profesionalnim programomnastupa na Sajmu knjiga uFrankfurtu. Sajam knjiga uFrankfurtu nije samo dobromjesto za susret ljubiteljadobre knjige, ambijent gdje senalaze znamenitosti hrvatskekulture i informacije o kulturi,već i mjesto koje će biti doboposjećeno. Mjesto na kojem ćeposjetitelj pronaći nadahnuće,inspiraciju. Naravno, mogućeje i improvizirati, kao u primje-ru susreta Ogranaka Maticehrvatske iz Njemačke koji seodvio na Hrvatskom štandu.Jadranka Gradac iz Maticehrvatske za Rursko područjei Ivica Košak iz Wiesbadena

dogovorili su suradnju na za-jedničkom uređivanju časopisaRiječ. To u ovom konkretnomslučaju ne bi bilo ni mogućeniti ostvarivo bez očekivanjakako će nova ostvarenja uliteraturi otvoriti i noveperspektive za čitatelja. Ilikako je Ivana Sajko istaknulana otvorenju sajma:

…književnost otvara prostorza dijalog onima koji inačenemaju ni glas niti vidljivost udruštvu. Književnost namomogućava da govorimo izpozicije ljudi koji mogu biti i ukrivu, koji mogu rušiti tabue,koji mogu i odbijati razgovor.Pišući iz njihove perspektive mimožemo tražiti dijalog irazumijevanje.

Ivica Košak

Digitalna izdanja časopisaRiječ dostupna su na portalu:http://www.rijec.hkz-wi.de


7

Iako hrvatski pisci nižu uNjemačkoj upravo nevjerojatneuspjehe – pa je tako na dan kadje Ivana Sajko u razgovoru sbelgijskim autorom StefanomHertmansom i njemačkim pred-sjednikom Frank-WalteromSteinmeierom otvarala Frank-furtski paviljon i Sajam knjigau Frankfurtu, Miljenko Jergoviću Berlinu, skupa sa svojomprevoditeljicom Brigitte Döbert,primao Dehio-Preis koji dodje-ljuje Deutsches Kulturforumöstliches Europa, ipak ne može-mo biti zadovoljni hrvatskimnastupom na najvećem sajmuknjiga na svijetu.

Pisci su jedno, a organizacija jedrugo. Osim toga, možemo se imoramo zapitati kakvi bi tekuspjesi hrvatskih pisaca bili kadbi se na sustavnom pred-stavljanju hrvatske kulture iknjiževnosti ozbiljno radilo?

Kad kažem da hrvatski naci-onalni štand u Frankfurtu ni ovegodine nije ispunio onu zadaćukoju bi morao, ne mislim napredsjednika Zajednice nakla-dnika i knjižara Mišu Nejaš-

mića, koji je organizirao uistinulijepo dizajniran i reprezenta-tivan štand, ni na titlani serijal„Prekid programa zbog čitanja“– odlične video-snimke pisacakoji čitaju iz svojih djela(Biljana Romić i Kruno Loko-tar, su se oko svega toga priličnopotrudili!). Oni su napravili svojposao najbolje što su mogli – udatim okolnostima. S malo parai bez jasnih smjernica nisu višeni mogli učiniti, a kao i svakegodine do sad, prekasno su imbila odobrena sredstva i preka-sno su uopće dobili zelenosvjetlo za organizaciju nastupa.Prekasno, da kasnije ne možebiti.

Svi koji se bave ovom temomznaju da se programi za frank-furtski sajam osmišljavaju uproljeće, da se termini rezer-viraju tamo negdje u svibnju ilipnju, te da se u rujnu šalju po-zivnice na gotove, organiziranei osmišljene programe.

Ja svoju kritiku upućujem naMinistarstvo kulture RepublikeHrvatske. Ono je financijer ovihnastupa u kontinuitetu većbarem 25 godina i zbog toga jeono jedino koje bi moralo znatišto sve treba napraviti kako binastup bio uspješan i čemutakav nastup uopće služi, naimeprodaji prava hrvatskih autorainozemnim nakladnicima ipromociji najuspješnijih pisaca

pred njemačkom i inozemnomjavnošću.

Ministarstvo je odavno moraloosmisliti sustavniji pristup ci-jeloj stvari. Moralo se umrežitis drugima, s međunarodnomizdavačkom scenom, jer to jesmisao dolazaka u Frankfurt. 25godina je dug period i morao bidati rezultate.

MK RH je jedino koje bi moraloznati da se program na velikeforume sajma prijavljuje u o-žujku i travnju, a ne u rujnu(sajam je uvijek u listopadu). Jerono jedino ima kontinuiraniuvid u nastupe. Ono bi tojednostavno moralo znati. Akosu to naučili Gruzijci, Slovenci,Rumunji itd. – a jesu, znam dajesu – , onda su to morali naučitii Hrvati. Jer prostor štanda ih naovom sajmu sve jednako punokošta.

U jednom momentu se netkomora zapitati: zašto idemotamo, a košta nas ovoliko puno?Zašto? Za 25 godina potrošilase svota koja uveliko prelazimilijun eura, a rezultati sunikakvi, jer na hrvatski štand idalje ne navraća nitko značajaniz međunarodne nakladničke iknjiževne scene.

MK RH je moralo odavnoizraditi internu agendu: Zaštoidemo u Frankfurt, što timedobijamo, koliki je input, koliki

GLEDAJU A NE VIDEOsvrt na hrvatski nastup na Sajmu knjiga u Frankfurtu 2018.

Dr. Alida Bremer


8

output, što želimo postići ikoliko novca i truda ćemo u touložiti?

Naime, nastup u Frankfurtu nesluži promociji kod kuće, takošto HTV nešto prenese i svionda budu sretni. Svi koji imajusvoje firme znaju: ako uložesvoj novac u neku prezentaciju,komunikaciju, u neki PR, ondase svatko u nekom momentumora priupitati isplati li mu seto? Funkcionira li mu mar-keting? Donosi li novac kojiulaže nešto? I, ako ne, zašto ne?Što bi trebalo bolje? Mora seupitati kako to rade drugi? Kakoto rade oni koji su uspješni?

Ministarstvo kulture RepublikeHrvatske se to međutim ne pita.

Ono po inerciji (u Frankfurt seipak mora…) svake godinenekome da novac u zadnji čas ionda taj na brzinu uradi najbolješto može, i to po svom mi-šljenju, koje međutim nijemjerodavno. Svake godine jeisto: prekasno, a ipak se ide.Zašto je u tolikoj mjeri nemogu-će održati rokove i termine kojihse drže stotine drugih izlagača?

Mjerodavno je mišljenje kojezna kako ovaj veliki međuna-rodni sajam funkcionira, a onfunkcionira po svojim zakonito-stima već punih 70 godina – odkojih zadnjih 25 godina i MKRH podržava frankfurtski sajamplaćajući prostor za štand. I uovih je 25 godina MK RHmoralo naučiti te zakonitosti

ovog sajma, te ih priopćiti ono-me tko onda za njega obavljaorganizaciju štanda i nastupa.

Ja ne znam zašto je tako. Onih450 zaposlenih u MK RH suvaljda svi preopterećeni nečimdrugim, važnijim. Iako naravno,njihovi predstavnici redovnodolaze u Frankfurt. I gledajukako to drugi rade.Gledaju, a ne vide. Možda vide,možda kad se vrate u Zagreb igovore nešto nekom. Nekomtko ih sluša, a ne čuje.1

Alida Bremer

1 Preuzeto s ljubaznom dozvolomautorice i portala HGB:http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=185425


9

Bilješka o otvorenomsastanku predsjedništvaHrvatske kulturnezajednice (HKZ-Wi)12. rujna 2018. godine uWiesbadenu.Nazočni (13): Marina Beroš, LidijaBodalec, Morana Dujmović, VesnaLjiljanić, Ružica Matanić, RinaMilković, Daniela Petruševska,Marta Rimac, Slaven Lijljanić, IvicaKošak, Milorad Milenković-Miki,Juraj Planinc, Jakov Rimac

Blagajnica društva Rina Milkovićpredstavila je visinu prometa koja jeostvaren iz prodaje domaćin specijalitetana 43. Međunarodnom festivalu 1. rujna2018. u Wiesbadenu. Zarada na ovogodi-šnjem nastupu omogućit će kreativni radHKZ-Wi. Predsjedništvo Zajednice seizričito zahvaljuje na doprinosu članovauspješnom nastupu.Blagajnica i predsjednik upozorili su naslab odaziva na plaćanje članarine i pozvaličlanove predsjedništva da u krugu poznatihi prijatelja upozore na rad i potrebudjelovanja HKZ-Wi.

Ispred kulturne zajednice predsjednik IvicaKošak pozdravio je nastavnicu DanieluPetruševski, koja u nastavnoj godini2018./2019. preuzima redovnu nastavu nahrvatskom jeziku u Wiesbadenu. Hrvatskanastava u Wiesbadenu odvija se svakesrijede od 14-17 sati u Elly-Heuss-Schule.

Elly-Heuss-Schule je dvojezična gimnazijau Wiesbadenu, Platz der deutschen Einheit2, 65185 Wiesbaden.

Odgovorni urednik časopisa Riječ pred-stavio je probni otisak broja 55, koji će bitipredstavljen na Sajmu knjiga 10. listopada2018. godine u Frankfurtu. Ovo će bititreći nastup HKZ-Wi na sajmu knjiga. URiječi broj 55 predstavljen je kritičkipogled na književnost grada Dubrovnika.U uvodniku časopisa kaže se:Za društveni razvoj nije dovoljno razvijatisveučilišne karijere, već stvoriti širokubazu zanatskoga obrazovanja koja će, kaoi u drevnom Dubrovniku, biti sposobnaostvariti proizvodnju i pružiti usluge.

Pregled razvoja grada-države nalazimo i ustranoj literaturi. Djelo Dubrovnik erlesensadržava pedesetak navoda radova iliprijevoda na njemački jezik. U Riječi broj47 objavljen je seminarski rad LiliPritzkau na temu Dubrovnika u Europskojliteraturi: Das freie Ragusa zwischenHistorizität und Fiktion, a koji je obrađen

na Sveučilištu u Siegenu. Ovaj znanstvenirad je nastao u okviru seminara: Dubrovnikerlesen. Skizze einer europäischen(Literatur-) Geschichte, koji je naSveučilištu u Siegenu vodila docentica dr.Marijana Erstić. Ovaj primjer dobreprakse je poseban poticaj osmišljavanjusadržaja rada Hrvatske čitaonice uWiesbadenu, a koji se očekuje i odNjemačkog društva za kroatistiku.

Predsjedništvo je usvojilo prijedlog da seuloga glavne urednice Riječi broj 55povjeri gospođi dr. Marijani ErstićPredsjednik Košak uputio je zahvalnostkolegici Erstić na spremnosti da preuzmeulogu. Časopis će imati 40 stranica sdesetak priloga i autora i predstavlja jednunovinu u promociji hrvatske kulture nanjemačkom jeziku.

Zahtjev za financiranje predstavljanja ča-sopisa Riječ postavljen je Povjerenstvu zakulturu grada Wiesbadena.

Prisutni su pozdravili najavu kolegicePetruševski iz Hrvatske nastave Hessen,da ubuduće aktivno učestvuje u radu HKZ-Wi, posebice na uređivanju časopisa Riječ.Gospodin Milorad Milenković-Mikipredstavio je ukratko svoju 9. knjigupoezije „Fremder Duft der Rose“ koja jeizišla u Frankfurtu na Majni i nanjemačkom jeziku.

U okviru rada „Hrvatske čitaonice“, a kojise nadovezao neposredno na otvorenisastanak predsjedništva HKZ-Wi, gospođaMarina Beroš predstavila je život i radahrvatskoga književnika Nedjeljka Fabria.Uz suradanju nazočnika kojima Fabrio nijebio nepoznat, gospođa Beroš je predstavilapovijesni roman „Vježbanje života“ kaoprimjer povijesnog odraza u književnost.

U diskusiji je predstavljeno i njemačkoizdanje tog djela pod naslovom „Ein-übung des Lebens“.Susret je završio dogovorom o suradnjiHKZ-Wi i Hrvatske nastave u Hessenu.HKZ-Wi priprema projekt pod vodstvomslobodne umjetnice Jele Wagner-Šare inastavnice Marine Beroš u kojemu će selikovnim radom učenika poboljšati njihovaneverbalna komunikacija. Kao primjerdobre prakse naveden je projekt iz školskegodine 2017./2018. u kojemu su učenicidoživljaj pročitanog teksta likovno izrazilii tako dodali novu dimenziju poznavanjusadržaja. Radovi učenika iz te radionicenagrađeni su na natječaju Legendart.Natječaj Legendart organizirala je četvrtiput za redom udruga Val kulture iz Zagre-ba s ciljem očuvanja hrvatske nematerijal-ne kulturne baštine.

Riječ je o natječaju u kojem učenici putemlikovne i glazbene umjetnosti te hrvatskogjezika izražavaju svoje viđenje likova izhrvatskih priča, legendi i mitova.1

Učenici – polaznici hrvatske nastave uWiesbadenu, izrazili su prošle šk.g. svojlikovni doživljaj Šume Striborove uzpomoć učiteljice Marine Beroš i slikariceJele Šare Wagner. Njihovi radovi bili suizloženi na festivalu Legendfest koji se usrpnju održao u malome mjestu Pićan uIstri.

Čestitamo našim nagrađenim učenicima injihovim mentoricama!

Red. []

1

www.legendfest.hr/category/projekti/legendart


10

JEDAN OD NAJVAŽNIJIH POLITIČARA AKTUALNOG KAZALIŠTA MLADIHNjemačka nagradu za kazalište mladih za Dinu Pešuta i Alidu Bremer (prevoditeljica)

Frankfurt, 2.11.2018. U Krunidbenoj dvorani(Kaisersaal) u Frankfurtu/M. Franziska Giffey,savezna ministrica za obitelj, starije osobe, ženei omladinu, dodijelila je dvije najznačajnijenjemačke državne nagrade za dramsku literaturuza djecu i adolescente, od kojih svaka iznosi10.000 eura. Ove godina, iznimno je priznato idostignuće prevoditelja sa stranih jezika.Njemačku nagradu za kazalište mladih 2018.godine primio je Dino Pešut (Sisak/Hrvatska)za Der (vorletzte) Panda oder Die Statik[(Pret)posljednja panda ili statika] u nakladi„Henschel SCHAUSPIEL Theater-verlag, 2018.Berlin.

Dramu je prevela Alida Bremer.

Dino Pešut rođen je u Sisku 1990. godine i mladi je hrvatski dramaturg, dramatičar i romanopisac.Dramaturgiju je studirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a profesionalno radi kaodramaturg na produkcijama u kazalištima ZKM, Dječje kazalište Dubrava, HNK Ivana pl. Zajca uRijeci…Kao dramatičar Pešut debitira 2013. godine s dramom Pritisci moje generacije koju je u HNK Splitpostavio slovenski kazališni redatelj Samo M. Strelec. Godine 2015. praizvedena je i njegova drama[(Pret)posljednja panda ili statika] u režiji Saše Božića i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih.Drama (Pret)posljednja panda ili statika osvojila je i Nagradu Marin Držić koju dodjeljujeMinistarstvo kulture. Ista drama bila je pozvana na program Stückemarkt na festivalu Theatertreffenu Berlinu 2016. godine.Za njemački žiri ovaj igrokaz „britkog izraza“ je „jedan od najvažnijih političara aktualnogkazališta mladih“.1U igrokazu nastupaju Ana, Luka, Marin i Marija, svi rođeni u Sisku/Hrvatskoj te sudbonosne 1990.godine, odrasli u ratu i poratnom razdoblju. Igra prati gotovo trideset godina njihova razvoja i izrazje ponašanja, razvoja u različitim gospodarskim, emocionalnim i političkim kontekstima. Dvamuška i dva ženska lika kreću s istih startnih pozicija, iz podrumskih skloništa bombardiranoggrada, a život ih zatim oblikuje u potpuno različite ljude.Tekst spaja polifone glasove - sjećanja na djetinjstvo u ratu koja prate vizije budućih životnih sukoba.A tako, gotovo ležerno, nastaje precizna tipologija mlade generacije između (dvaju?) svjetova.Njihovo djetinjstvo povezano je mitskom pričom koja se zove „rođenje države iz užasa rata“.Događanje države mijenja, odvija sudbinu likova koji predstavljaju to događanje.

Ivica KošakRedakcija Riječ

1 http://www.fr.de/rhein-main/ticker/frankfurt-main-preise-fuer-die-zertrennlichen-und-der-vorletzte-panda-a-1612675


11

Die Muttersprache gehört in die KlassenzimmerDie Muttersprache der Kinder spielt an deutschenSchulen kaum eine Rolle. Das widerspricht denErkenntnissen der Sprachforschung, die verknapptlauten: Die eigene Muttersprache zu beherrschen, istessenziell für das Erlernen jeder weiteren Sprache.Die Forschung spricht von einer Referenzsprache, die inpuncto Grammatik und Begriffsbildung das Grundgerüstim Hirn darstellt, das sich auf weitere Sprachenanwenden lässt.1

INTEGRACIJA? MIGRACIJA?Što je to za dijete rođeno i odraslo u Njemačkoj?

Iskreno priznajem kako nemam pojma. Moj suprug (Nijemac) pitaome: "Koja je tvoja pozicija u debati o migraciji?" Ja sam ga pogledalai pitala: "O čemu ti to pričaš?"On meni odgovori: "Pa i ti imaš Migrationshintergrund.2"

Nekoliko trenutaka sam razmišljala jer to nikada nisam uzela o obzir.Ja sama sebe nikada nisam gledala kao "Migrationshintergrund."

Da, roditelji su bili "Ausländeri" (to se tako zvalo kad sam bila mala!Danas je to vjerojatno politički nekorektno), ali ja ne! Ja se nikadatako nisam shvaćala. Rođena sam u Schwarzwaldu i tamo sam živjelau malom selu do 20. godine. Otac mi je Slovenac, a pokojna majka

bila je Hrvatica. S 5 godina sam pošla u vrtić i nisam govorila niti jednu riječ njemačkog. Zašto s5 godina, to je vrlo kasno? Jednostavno mislim kako roditelji nisu znali da postoji nešto poput vrtića.Moja mama rodila se i odrasla u jednom malom selu kod Splita. Morala je prekinuti školovanjenakon 7. razreda kako bi mogla čuvati mlađu braću, iako je često govorila da je jako željela ićidalje u školu. Puno lakše bilo je mojoj braći i sestrama, oni su krenuli u vrtić s 3 godine. Njemačkisam naučila vrlo brzo u vrtiću, možda zbog mog komunikativnog karaktera.

Sa šest godina sam pošla u školu i bilo mi je jako teško. Moj svijet (heile Spiel-Welt) se srušio.Nisam shvaćala što zahtijevaju od mene. Sjediti na miru, to mi uopće nije odgovaralo. Postepenoi nakon dugog vremena sam shvatila, ah da, domaća zadaća, to je obavezno! Dobro mogu ja to, panije to problem, barem sam mislila tako. Sjećam se jedne zgode vrlo dobro: koristila sam punošarenih boja, a ne one dosadne sive olovke. Toliko sam željela da sve bude lijepo. Bila sam vrloponosna i sigurna kako će učiteljica biti oduševljena, pohvaliti me zbog boja i priznati napor (čestomijenjati boje, to je puno posla!). Ništa od toga - učiteljica se jako naljutila, a ja sam s mukommorala prihvatiti "rad s dosadnom sivom olovkom".

Mama je bila kod kuće i brinula za nas, ali nam nije mogla pomoći oko školskih zadaća. Tata jebio na poslu i kasno se vraćao doma.Susjedi su pomogli. Njihova djeca su imala 10 do 15 godina i bila dakako starija od nas. Moralasam čitati njihove knjige za djecu, "Hanni und Nanni" na primjer, a zatim bi me ispitivali. Nije1 https://www.sueddeutsche.de/bildung/schule-die-muttersprache-gehoert-in-die-klassenzimmer-1.34209152 Migrationshintergrund, njem. migraciono porijeklo. (op. red.)

Ivanka Pernovšek


12

bilo šanse varati, morala sam pažljivo čitati i razumjeti što se događalo. Uživala sam čitati knjigecijele noći.Danas to ide suvremenije, preko interneta, čita se "Antolin" i skupljaju se nagrade (točke).

Iako se ne osjećam kao "Ausländerka", ipak mi se čini da sam (bila).Moja susjeda Hilde Armbruster – nas četvero djece zvali smo je "Tante" – organizirala je dami pomažu najbolje učenica iz mog razreda. Jedva sam tako uspjela proći u drugi razred. Nakontoga stvari su počele ići na bolje. Puno je lakše bilo za moju braću i sestre. Teta je željela tajsistem "čitanja knjiga" također prebaciti i na dvoje moje braće, što nije baš uspjelo, ali to njimanije bio nedostatak. Što se mene pak tiče, ja bez te pomoći ne bih bila tu gdje jesam. DankeTante!

Poznam puno Hrvata koji su se doselili prije nekih 3 godine, s malom djecom u dobi od 7godina, kao moj dragi sin Jaro.

Često čujem: "Govorim hrvatski mom djetetu, ali ono mi odgovara na njemačkom." Ja se smijem:"Da, tako je to bilo i kod mene, od kada sam znala njemački, ja sam mojoj mami odgovorilana njemačkom." Njemački je postao nešto apsolutno "normalno" za mene.Što je moj materinji jezik? Hrvatski ili njemački? Može oba? U međuvremenu mi njemačkibolje zvuči nego hrvatski. Škola, društvo, sve osim rodbine, sve je bilo na njemačkom. Mamaje to prihvaćala, ali tati to baš nije bilo po volji.Kako sam odrastala, tako je i mama sve više miješala hrvatski i njemački. Na kraju je govorilapola-pola. Držala je rječnik pokraj kreveta, učila je njemački, a što je bio uzor i za nas, djecu.Tati je pomoglo to što je već u školi učio njemački.

Ponekad bi nam mama znala brbljati na dijalektu sela. Prva liga!

Sin Jaro ima 7 godina, a povijest kao da se vraća. Kada sam ga pitala: "Što bi ti naučio mamui tatu?", Jaro odgovori: "Hrvatski!"

Ako roditelji pričaju hrvatskim jezikom s djetetom i ako dijete odgovori na njemačkom, to zamene nije problem, nego znak uspješne integracije. Dijete shvaća roditelje. Dijete je stiglo uzajednicu u kojoj živi "sada" i "ovdje". To je uspješna integracija!

Jezik, kultura to su bili pokloni koje sam dobila kad sam se rodila.To je bogatstvo, blago iskustva, osjećaja, različitih metoda rješenja i pristupa koji obogaćujumoj život.Kao dijetetu jezici su mi smetali. Danas sam sretna – dosta je toga ostalo - čvrsta baza na kojojse može nastaviti rad.1

Ivanka Pernovšek

1 INTEGRACIJA? MIGRACIJA? je prijevod teksta objavljenoga na portalu Hrvatske kulturne zajednice:http://www.hkz-wi.de/de.hkz/Literatur%20im%20Dialog/im-dialog/ivanka-pernovsek.html


13

Ich habe keinen blassenSchimmer. Als mich meindeutscher Ehemann vor einpaar Jahren fragte: „ Wie stehstdu eigentlich zu der ganzenMigrationsdebatte?“ - Da habeich ihn ratlos angesehen undgefragt: „Was meinst dudenn?“ Er: „Du hast dochselbst Migrationhintergrund.“Da musste ich erst einmallänger nachdenken, denn sohatte ich mich noch niegesehen. Bis zu dem Tag andem mein Mann mich fragte,hatte ich mich nie als „mitMig ra t io n sh in t e rg ru n d “gesehen.

Meine Eltern waren „Auslän-der“ (so hieß das in meinerKindheit! - heute wäre daswahrscheinlich nicht politischkorrekt) aber ich sah mich nieso, ich war „immer nur ich“.Ich bin 48 Jahre alt, imSchwarzwald geboren undhabe dort in einem kleinenDorf bis zu meinem 20.Lebensjahr gewohnt. MeinVater ist Slowene, meineverstorbene Mutter warKroatin. Mit 5 Jahren kam ichin den Kindergarten und konnte

kein Wort Deutsch. Warum erstmit 5 Jahren? Ich glaube meineEltern kannten so was wieKindergarten einfach nicht.Meine Mutter ist auf einemabgelegenen Dorf imHinterland von Split geborenund aufgewachsen und durftenur bis zur 7. Klasse die Schulebesuchen. Danach musste sieauf ihre jüngeren Geschwisteraufpassen. Das hat sie mit vielLiebe und Hingabe getan, abersie hat auch immer erzählt, dasssie sehr gerne weiter zur Schulegegangen wäre.Meine jüngeren Geschwisterhatten es schon besser, siekamen mit 3 Jahren in denKindergarten. Deutsch spre-chen habe ich dann wahr-scheinlich recht schnell imKindergarten gelernt. Ich warund bin ein offener undkontaktfreudiger und sehrlebhafter Mensch, daher fiel esmir leicht Anschluss zu finden.Mit 6 Jahren kam ich in dieSchule und ich kam dortüberhaupt nicht zurecht. Meineheile Spiel-Welt brach zu-sammen. Ich habe nicht kapiertwas die Schule von mir will:Still sitzen, nicht bewegen - das

Die Muttersprache gehört in die KlassenzimmerDie Muttersprache der Kinder spielt an deutschen Schulenkaum eine Rolle. Das widerspricht den Erkenntnissen derSprachforschung, die verknappt lauten: Die eigeneMuttersprache zu beherrschen, ist essenziell für das Erlernenjeder weiteren Sprache. Die Forschung spricht von einerReferenzsprache, die in puncto Grammatik undBegriffsbildung das Grundgerüst im Hirn sarstellt, das sichauf weitere Sprachen anwenden lässt.1

WAS IST INTEGRATION? WAS IST MIGRATION?Aus der Sicht eines in Deutschland geborenen und aufgewachsenen Kindes nicht-deutscher Eltern-

1 https://www.sueddeutsche.de/bildung/schule-die-muttersprache-gehoert-in-die-klassenzimmer-1.3420915

war gegen meine Natur.Irgendwann habe ich dannverstanden, dass man Haus-aufgaben machen muss. Dashabe ich dann auch bravgemacht, dachte ich zumindest.An ein Ereignis kann ich michnoch sehr gut erinnern: Ichhabe ganz viele bunte Farbenbenutzt und nicht das mono-tone Grau des Bleistifts. Ichwollte es schön und buntmachen und war ganz stolz undwar mir auch ganz sicher, dassmeine Lehrerin sich freut undmich für die Farben lobt unddie Mühe anerkennt (dasständige Wechseln mit denFarben hat gedauert!). Nichtsdergleichen - ein Donnerwettergab´s, gut, ich hab´s auf dieharte Tour gelernt „mit Bleistiftmusste es sein.“Meine Mutter war zu Hauseund versorgte uns Kinder, abermit der Schule konnte sie unsnicht helfen, da sie selbst kaumDeutsch sprach. Mein Vaterwar bei der Arbeit und kam erstspät nach Hause.Da sind unsere Nachbarn vongegenüber eingesprungen.Deren Kinder waren zwischen10 und 15 Jahren älter als ich.


14

Ich musste deren Kinderbücherlesen, „Hanni und Nanni“ zumBeispiel - dann wurde ich überden Inhalt ausgefragt. Diehaben mich wirklich ausge-quetscht, ich musste die Bücheralso gründlich lesen und ver-stehen. Schummeln, keineChance! Und irgendwanneinmal hat mir das Lesenplötzlich ganz viel Spaß ge-macht! Die moderne Versiondavon ist Lesen mit „Antolin“und online Punkte sammeln.

Auch wenn ich mich nie alsAusländer gefühlt habe, so binich das wohl gewesen. MeineNachbarin Hilde Armbruster -wir vier Kinder nannten sie vonklein an „Tante“ - hat orga-nisiert, dass ich Nachhilfe vonmeiner klassenbesten Mitschü-lerin bekam. Und so habe ichmit Ach und Krach die ersteKlasse geschafft. Danach ginges langsam bergauf! Für meineGeschwister lief es danndeutlich leichter. Das Prinzip„Bücher lesen“ wollte manauch mit meinen zwei jüngerenBrüdern durchziehen, aber dasfunktionierte gar nicht - dietotalen Lesemuffes, abergeschadet hat es ihnen auchnicht. Ich jedenfalls wäre heutenicht wo ich bin! Danke, Tante!

Heute kenne ich hier vieleKroaten und lerne besonders inletzter Zeit viele kennen, dievor ca. 3 Jahren nachDeutschland gekommen sindund Kinder im Alter meinesSohnes haben, etwa 7 Jahre alt.Ich höre öfter: “Ich sprechekroatisch mit meinem Kind undmein Kind antwortet immer nurauf Deutsch.“ Ich lache dannund sage: „Ja so war das auchbei mir, als ich erst einmal"Deutsch konnte, habe ich

meiner Mutter auch meist aufDeutsch geantwortet. Deutschwar für mich „normal“geworden. Was ist denn jetztmeine Muttersprache? Kro-atisch oder Deutsch? Könnenes nicht beide Sprachen sein?Mittlerweile sprach ich besserDeutsch als Kroatisch. In derSchule, mit den Freunden, allesaußer in der Familie lief aufDeutsch. Meine Mutter hat dasakzeptiert, nur mit meinemVater hat das nicht so gutgeklappt.Als ich dann erwachsen war,hat meine Mutter 50:50Deutsch und Kroatisch mit unsgesprochen. Meine Mutter ha-tte ein Deutsch/KroatischesWörterbuch im Nachttischliegen, mit dem hat sie Deutschgelernt und dann auch durchuns Kinder. Mein Vater konntevon seinem „Schuldeutsch“zehren, meine Mutter sprachteilweise den schwäbischenDialekt, den man im Dorf sohörte. So cool!Heute ist mein Sohn 7 Jahre altund die Geschichte wiederholtsich mit verkehrten Vor-zeichen.

Auf die Frage: „Was möchtestdu deinen Eltern beibringen?“antwortet er: „Kroatisch.“

Wenn die Eltern mit ihremKind Kroatisch sprechen unddas Kind antwortet aufDeutsch, sehe ich das nicht alsProblem, sondern als ein Zei-chen von gelungener Integra-tion. Das Kind versteht seineEltern. Das Kind ist in demLand in dem es im „Hier undJetzt“ lebt angekommen. Dasist gelungene Integration!

Für mich sind Sprachen undKulturen ein Geschenk, das mirin die Wiege gelegt wurde.Es ist ein Reichtum anSchätzen, Erfahrungen, Ge-fühlen, verschiedenen Lösungs-möglichkeiten und Heran-gehensweisen, die mein Lebenbereichern. Als Kind fand iches nervig mit den vielen Spra-chen. Heute bin ich froh - esist doch einiges hängen ge-blieben - eine solide Basis, aufder man weiter aufbauen kann.

Ivanka Pernovšek

Jaro in Krapina


15

Praksa je hrvatskih vlada da seprije svojih službenih, bilate-ralnih susreta, susretnu s hr-vatskim građanima. Ovogaputa hrvatskih građana nijebilo mnogo, gotovo ih se naprste moglo izbrojati.

Poštovani dušobrižnici nas Hr-vata u Njemačkoj, predstavnicihrvatskih udruga u Njemačkoj,savjetnici, drage Hrvatice iHrvati, gospodarstvenici, kole-gice i kolege generalni konzuli,čast mi je pozdraviti ovdje uveleposlanstvu Republike Hr-vatske, u vašem i našem domu,na teritoriju Republike Hr-vatske, predsjednika VladeRepublike Hrvatske, gospodinaAndreja Plenkovića i članoveizaslanstva.Ovim nas je riječima, nakon štoje Klapa Poverello otpjevalahrvatsku himnu, vidno uzbuđenveleposlanik Gordan RadmanGrlić u ponedjeljak, u predve-čerje, uveo u jednosatno dru-ženje s hrvatskom državnomdelegacijom. Sasvim otvorenoje rekao da mu je važan ovajPlenkovićev posjet jer se pokla-pa s početkom njegovog berlin-skog mandata.I Plenkoviću i njegovoj vladivažan je ovaj dvodnevni radniposjet Berlinu. Ne samo zbogjednosatnog sastanka s kance-larkom Angelom Merkel, što suga njih dvoje utanačili u Lon-donu početkom srpnja. Nadnevnom redu je i razgovor sministrom gospodarstva ienergetike Peterom Alt-

maierom, razgovori u Udru-ženju njemačkih i industrijskihkomora te u Zakladi Springer spredstavnicima medija. Kasnoposlije podne u Zakladi KonradAdenauer Plenković je održaopredavanje na temu „Hrvatska ibudućnost Europe“.

U Plenkovićevoj su pratnji idržavna tajnica Ministarstvagospodarstva, poduzetništva iobrta Nataša Mikuš Žigman,Terezija Gras, državna tajnica uMinistarstvu unutarnjih poslovate Zdenko Lucić, ravnateljAgencije za investicije i kon-kurentnost.Praksa je hrvatskih vlada da seprije svojih službenih bila-teralnih susreta susretnu s hr-vatskim građanima. Ovoga putahrvatskih građana nije bilomnogo, gotovo ih se na prstemoglo izbrojati, pa se tako iz-među ostalih pozivu odazvalaMira Kiš, predsjednica Hrvatskekulturno umjetničke i športske

PLENKOVIĆ ŽELI UGRADITI NOVE KOCKICE U

HRVATSKO-NJEMAČKI BILATERALNI ODNOS

zajednice, Elizabeta Kopić,potpredsjednica Zavičajnog klu-ba Brođani, fra Edvard Sokol,voditelj Hrvatske katoličke mi-sije Berlin, predsjednica Žup-nog vijeća Anica Krstanović ičlanica Suzana Smolković, Ja-kov Gojuna i Stipe Mandalinić,hrvatski rukometni reprezenta-tivci koji igraju za FüchseBerlin. Neobično je bilo i to štosu u Berlin na ovaj susret došlii svi hrvatski diplomatski pred-stavnici u Njemačkoj. Da lizbog dodatnih konzultacija uočirazgovora dviju delegacija, ili iznekog drugog razloga, to nijerečeno. Bilo kako bilo, taj skupu Ahornstrasse imao je svojusimboliku.Predsjednik hrvatske vladeAndrej Plenković s ovoga jeskupa poslao poruku Njema-čkoj, u kojoj - kako je istaknuo- praktički živi najviše Hrvatavan Hrvatske kada je riječ oEuropi, ako izuzmemo Bosnu iHercegovinu, onda je to poruka

Aleksandra Brnetić, Andrej Plenković


16

vašeg važnog doprinosa i ovojzemlji, ali i Hrvatskoj. Hrvati uNjemačkoj su poveznica izmeđuove dvije prijateljske zemlje. Viste poveznica jačanja gospodar-skih odnosa, stvaranja pozitivneslike o Hrvatskoj u ovoj naj-većoj evropskoj zemlji i svakimdanom svojim doprinosomgradite te odnose.Plenković je najavio unapre-đivanje političkog dijaloga naosnovi jednog akcijskog planakojeg - kako je rekao - naša dvaministarstva vanjskih poslovaveć duže vrijeme pripremaju,kako bismo formirali teme,grupe tema kao okvir suradnjekoji će još poboljšati suradnju sNjemačkom kao jednim odnajvećih ulagača u Hrvatskoj uproteklih 27 godina i koja jemeđu ključnim partnerima.Najavio je razmatranje politi-čkog stanja na Jugoistoku Eu-rope s posebnim osvrtom namigracijske tokove. Kazao je dasu nam ambicije priključiti sešengenskom prostoru gdje sva-kim danom sve više ispunja-vamo tehničke kriterije te da želida se donese politička odluka otoj tješnjoj integraciji u okviruEuropske unije. Razgovarat će-mo naravno i o odnosima snama susjednim državama sobzirom na ulogu koju Nje-mačka ima u okviru Berlinskogprocesa koji daje dodatnu di-namiku gospodarskoj, promet-noj i infrastrukturnoj suradnjina jugo-istoku Evrope.Važna su mu tema i predstojećipregovori o višegodišnjem fi-nancijskom okviru Evropskeunije, o sedmogodišnjem pro-računskom razdoblju od kojegaon, Plenković, za Hrvatsku o-čekuje dodatne poticaje za re-gionalni i gospodarski razvojzemlje.

U svom se izlaganju jednogatrena Plenković poslužio i je-dnom zgodnom asocijativnomslikom. On bi ovim posjetom uhrvatsko-njemački bilateralniodnos htio ugraditi nove ko-ckice. Rekao je da dijelimo istevrijednosti i da želimo zajedni-čki pridonijeti zajedničkoj vizijievropskoga projekta čija jeNjemačka utemeljiteljica, a Hr-vatska najrecentnija članica.Bitnima smatra promjene kojeje njemački pejzaž doživio naizborima prije godinu dana. Onesu za njega na tragu trendovakoji se zbivaju u drugim ze-mljama Europske unije. No, kadje riječ o europskom projektu,bitno mu je što je njemačkaaktualna koalicija, a osobitokancelarka Merkel, sidro stabil-nosti i motor evropskoga pro-jekta. Tu ulogu Njemačka pre-uzima s punom odgovornošću istoga su ove konzultacije osobi-to važne za hrvatsko pozici-oniranje unutar Europske unije.Na kraju svog obraćanjaPlenković se zahvalio svimakoji komuniciraju s velepo-slanstvom, s konzulatima i saSredišnjim državnim uredom zaHrvate izvan Republike Hr-vatske. Smatra da je vlada kroz

svoj Savjet za Hrvate izvanHrvatske uspostavila jedan kva-litetan dijalog te da su i nje-mački predstavnici i pred-stavnici iz drugih zemalja vrlojasno dali do znanja što se o-čekuje u pogledu stjecanja hr-vatskoga državljanstva, učenjahrvatskoga jezika, kvalitetnijekomunikacije pa i financiranjabrojnih udruga Hrvata izvanHrvatske.1

Aleksandra Brnetić28.8.2018.

1 Pretisak s ljubaznom dozvolom por-tala Hrvatski glas Berlin:http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=184297


17

Berlin, 7. 12. 2018. Milica Sabo,Ana Valjan, Johanna Beimdie-ke i Martina Perković dobitnicesu ovogodišnjeg, drugog po redunatječaja Njemačkog društva zakroatistiku (DGfK) i Velepo-slanstva Republike Hrvatske uNjemačkoj za najbolje radovehrvatskih ili njemačkih studenata idoktorskih disertacija mladihznanstvenika na teme iz hrvatskekulture i društva.

Nagrade je u ožujku ove godineraspisala udruga DGfK, koju vodiknjiževna znanstvenica PD Dr.phil. Marijana Erstić, a koja jeujedno i idejna začetnica ovihnagrada. Natječaj je objavljen i namrežnoj stranici Junge Osteuro-pa-Experten i na stranici velepo-slanstva.

Pokroviteljstvo nad ovom mani-festacijom, kojom DGfK i hrvat-sko veleposlanstvo želi bolje po-vezati pripadnike hrvatske zaje-dnice u Njemačkoj, njemačke stu-dente i mlade znanstvenike sHrvatskom, preuzeo je Središnjidržavni ured za Hrvate izvanRepublike Hrvatske.

Prije više od godinu danautemeljeno je peteročlano Povje-renstvo za dodjelu nagrada. Prijav-ljene radove su iščitali i o nagra-đenima odlučivali PD Dr. phil.Marijana Erstić, veleposlanik dr.Gordan Grlić Radman, prof. dr.Elisabeth sa Sveučilišta u Bam-bergu i počasna predsjednicaDGfK, prof. dr. Ludwig Stein-dorff, Sveučilište u Kielu te dr.Daniel Lalić sa Sveučilišta uPassau, koji je prije dvije godinebio jedan od nagrađenih.

Sinoć je pak u veleposlanstvu or-ganizirana svečana dodjela na-

DODJELA NAGRADA ZA MASTERE IDOKTORATE NA HRVATSKE TEME

grada, koju je, u ime odsutnogveleposlanika, otvorio Ante Cic-varić, opunomoćeni ministar.Pozdravljajući okupljene, a međunjima se našao i pokoji uzbuđeniroditelj, istaknuo je da hrvatskosuvremeno društvo ne rese samouspješni nogometaši i sportašinego da ono počiva i na vrijednimkulturnim temeljima koji sežu svedo Kosinjske tiskare, one prvehrvatske, a najstarije na slaven-skom jugu.

Marijana Erstić ukratko jegovorila o značenju natječaja i onjegovoj povijesti spomenuvšikako je došlo do osnivanjaPovjerenstva. Predstavila nam je iautorice dva jednako vrijedna exaequo master rada - JohannuBeimdieke i Martinu Perković.

Ludwig Steindorff govorio je označenju nagrađenih radovasmjestivši ih u kontekst europskihintegracija u kojima nije bitnasamo politička komunikacija igospodarsko umreženje nego,štoviše, međusobno poznavanje iznanje o kulturi i povijesti Onog

Drugog. Steindorff je pak pred-stavio autorice dviju ex aequo na-građenih disertacija – Anu Valjani Milicu Sabo.

Sve su autorice predstavile svojeradove, osim Ane Valjan, koja nijemogla na put jer je pred porodom.Riječ je o radovima:

M. A. Martina Perkovic -Sprachpolitik in Kroatien im 20.Jahrhundert (Otto-Friedrich-Uni-versität Bamberg)

M. Ed. Johanna Beimdieke -Literarische Kunstlerfiguren zuBeginn des 20. Jahrhunderts. EinVergleich ausgewahlter Werke vonMiroslav Krleza und ThomasMann (Universität Siegen)

Dr. Ana Valjan - Die Sprach-situation in Bosnien und Herze-gowina – eine soziolinguisti-scheAnalyse der kroatischen Sprachein Bosnien und Herzegowina(Ruprecht-Karls-Universi tätHeidelberg)

Ante Cicvarić, Ivana Karanušić, Martina Perković, Johanna Beimdieke,Marijana Erstić, Milica Sabo i Ludwig Steindorff


18

Dr. Milica Sabo - Universalkon-zepte im Fremdsprachenuntericht.Eine qualitative Studie sprachen-übergreifender Lehr-Lernprinzi-pien am Beispiel des Kroatischen(Friedrich-Schiller-Universität Je-na)Nagrađene su dobile buket lijepogcvijeća, uručena im je i povelja, alibome i novčana potpora koja jedošla od Središnjeg državnogureda za Hrvate izvan RepublikeHrvatske.

Autorice master radova su nagra-đene sa po 300 eura, a autoricedoktorata s 500 eura.

Ovu svečanu manifestaciju, koja jezračila veseljem i radošću, i koja jepotrajala bome puna dva sata, azavršila ugodnim ćakulama uz finoiće i piće, svojim je kantautorskimmuziciranjem obogatio LjudevitIvić, umjetničkim imenom SeedHolden. Valpovčanin je to koji seu Berlin doselio prije godinu dana.

Tijekom dodjeljivanja nagradaodsvirao nam je tri svoje pjesme –Romance, Dark Times i CallimacoGuadagni.1

Aleksandra Brnetić

1 Izvor: http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=186868 8. 12.2018., 12.25 h. Preuzeto s ljubaznomdozvolom autorice.

PERKOVIĆ GEWINNERIN DES WETTBEWERBS DER DGFKMartina Perković, Journalistin und Nachrichten-sprecherindes internationalen Hör- und Rundfunk-Programms KroatiensHRT ist eine der Gewinnerinnen des diesjährigenWettbewerbs der Deutschen Gesellschaft für Kroatistik DGfKund der kroatischen Botschaft in Deutschland für die bestenArbeiten von Nachwuchs-wissenschaftlern zu Themen derkroatischen Kultur und Gesellschaft.

Zu den Gewinnern zählen neben Martina auchnoch Milica Sabo, Ana Valjan und Johanna Beimdieke.Im März dieses Jahres wurde der Preis von der DGfK, unterder Leitung der Literaturwissenschaftlerin Dr. Phil.Marijana Erstić ausgeschrieben, die auch eine der Initiatorendieser Auszeichnungen ist.

Diese Veranstaltung möchte die Mitglieder der kroatischenGemeinschaft in Deutschland, die deutschen Studenten undjungen Wissenschaftler, besser verbinden.

Die Preisträger wurden von der fünfköpfigen Kommissionausgewählt. In der Kommission waren Dr. Phil.Marijana Erstić, der kroatische Botschafter in DeutschlandDr. Gordan Grlić Radman, Professorin an der UniversitätBamberg und die Ehrenpräsidentin der DGFK prof. Dr.Elisabeth von Erdmann, Prof. Dr. Ludwig Steindorff von der Universität Kiel und Dr. Daniel Lalić von derUniversität Passau.

Ausgezeichnet wurden die Gewinner bei einer feierliche Veranstaltung in der kroatischen Botschaft in Berlin.Das Team der Stimme Kroatiens ist stolz, dass sie Martina zu seinem Team zählen darf.1

Antunela Rajič

1 Izvor: Aus der Welt (HRT) https://glashrvatske.hrt.hr/de/nachrichten/aus-der-welt/perkovic-gewinnerin-des-wettbewerbs-der-dgfk/?fbclid=IwAR2B52BGnuDm_rOqimQTI7CW39fbSdwPiYn81nhqVBWlap8HoraTj7pq-5w Preuzeto 9. 12. 2018 19:23

Martina Perković eine Gewinnerinnen des diesjährigen Wettbe-werbs der Deutschen Gesellschaft für Kroatistik (Foto: HRT)

https://glashrvatske.hrt.hr/de/nachrichten/aus-der-welt/perkovic-gewinnerin-des-wettbewerbs-der-dgfk/?fbclid=IwAR2B52BGnuDm_rOqimQTI7CW39fbSdwPiYn81nhqVBWlap8HoraTj7pq-5w9

https://glashrvatske.hrt.hr/de/nachrichten/aus-der-welt/perkovic-gewinnerin-des-wettbewerbs-der-dgfk/?fbclid=IwAR2B52BGnuDm_rOqimQTI7CW39fbSdwPiYn81nhqVBWlap8HoraTj7pq-5w9


19

Nedjeljko Fabrio rođen je u Splitu14. studenoga 1937. godine, aškolovao se u Rijeci, gdje je završioPrvu riječku hrvatsku gimnaziju.Potom je na Filozofskom fakultetu uZagrebu diplomirao jugoslavistiku italijanski jezik i književnost.Fabrio je bio istaknuti književnikčija su najpoznatija djela romaniVježbanje života, Berenikina kosa iSmrt Vronskog. Po romanu Vjež-banje života, koji prati riječkepovijesne mijene i egzodus ta-lijanskog stanovništva, u HNK Ivanapl. Zajca napravljena je hit predstavau dramatizaciji pokojnog DarkaGašparovića koja je doživjela višeod 80 izvedbi na riječkim kazališnimdaskama.Predavao je na Narodnom sve-učilištu u Rijeci, bio je dramaturg uHNK Ivana pl. Zajca, urednik uDramskom programu TelevizijeZagreb i Radija Zagreb te profesorna zagrebačkoj Akademiji dramskeumjetnosti.U svojim se književnim djelimabavio poglavito riječkim povijesnimtemama, a pisao je i pjesme, novelete drame. Hrvatsko-talijanskimodnosima bavio se i u svojem knji-ževnopovijesnom, književno kritič-kom i prevoditeljskom radu. Bio jeredoviti član Hrvatske akademijeznanosti i umjetnosti, dopredsjednikMatice hrvatske te predsjednikDruštva hrvatskih književnika.Dobitnik je i Herderove nagrade zaknjiževnost 2002. godine. Nagradamu je bila uručena 3. svibnja 2002.godine na sveučilištu u Beču.Znalci i kritičari hrvatske književ-nosti ubrajaju Nedjeljka Fabria, kojije dobitnik i nagrade Ksaver ŠandorGjalski za 2002. godinu, u biranikrug hrvatskih književnih suvre-menika. Fabrio je sveobuhvatnipisac, zastupljen na svim književnimpoljima, pa radi i kao kritičar ipublicist. Prestižna Herderova

nagrada je priznanje koje jamčiprimjerenu književnu recepciju ičitalački horizont.1Njegov rad često su pratile različitekontroverze.2 Taj hrvatski novo-povijesni roman je spoj postmodernei novohistorizma.Novopovijesni se hrvatski romansluži mogućnostima postmoderneunoseći u romane historiografsketekstove. Za Fabrija povijest nijemagistra vitae. Glavne uloge nezaposjedaju mitski heroji, nego„mali" pojedinci. Oni su moralna izdravorazumska priča koja unerazumnom ratu stradava.Za Fabrija je povijest jalovost, ludiloi smrt, a njezine se greške iznovaponavljaju. Stoga, kako je sam re-kao, njegovi romani nisu povijesni,već romani o povijesti. Želeći pri-kazati destrukciju povijesti, Fabrioje iskoristio jedan od najtežihtrenutaka hrvatske povijesti za svojroman - bitku za Vukovar. Međutim,želeći postići subjektivni odmak, onu priču uvodi Tolstojeva junaka iz

1 Ivica Košak: U ozračju hrvatskepisane kulture, Hrvatska knjiga na sajmuu Frankfurtu 2002. Riječ broj 32, HKZ-Wiesbaden 2002.2 Primjerice, prvi roman o ratu uHrvatskoj iz početka devesestih, SmrtVronskog. dio čitalačke publikeproglašva kapitalnim djelom.

Ane Karenjine - Vronskoga koji ćesvoju životnu priču završiti sli-jetanjem u mine. Smrt Vronskogavjerodostojno iznosi činjenice izVukovarske bitke (napad u BorovuSelu, prizori mučenja, svakodnevicaočajnih Vukovarčana, naznake padaVukovara i pokolja na Ovčari) čimese može analizirati povijesna razinau romanu. Roman je i antiutopizamjugoslavenstva koji je uništen smrćuVronskoga, a kojega su vjerno pratilislavenski bogovi, alegorija smrtikoja jedina pobjeđuje u ratu. Vronskije svaki onaj mali čovjek koji jeostao pogođen i trajno ranjen lu-dilom rata, koji je alegorijski o-značio cjelokupni slavenski panteonbogova podzemlja i rata koji kosesve pred sobom, obavijaju svijet umaglu i koji su jedini stvarni po-bjednici rata.

Smrt Vronskog svjedok je jednogbolnog vremena hrvatske povijestikoje je potkrijepilo Fabrijevu tezu daje povijest ništa doli jalovost, ludiloi smrt. Ona na egzistencijalnoj razinipogađa i jednu i drugu stranu do-vodeći pojedinca do očaja i osjećajakrivnje, do nemoći, ludila i bunila.

Ali, Fabrio je napisao taj roman takoda on rađa i novu nadu i pokušavaosvijestiti nas, male čitatelje i malešahovske figure kojima upravljapovijesno ludilo, jer svi smo mi usvojoj srži ipak humana bića,civilizirana bića koja mogu postićiharmoniju s okolinom, ako do-pustimo da se raširi svjetlo mladogsunca koje nam je Vronski svojomsmrću poklonio. 3

Neka nam sjećanje na umjetnikaostane za inspiraciju!

Ivica KošakRedakcija časopisa Riječ, HKZ-Wiesbaden

3 Nedjeljko Fabrio, Smrt Vronskog,Mladost, Zagreb, 1994.

HRVATSKA JE IZGUBILA JOŠ JEDNOG RADNIKA

Nakon duge bolesti preminuo je poznati književnik, akademik ibivši predsjednik Društva hrvatskih književnika, Nedjeljko Fabrio


20

Und es gibt Menschen auf dieser Welt, derenAnwesenheit, balsamisch und paradiesisch, einfachzur Lust am Leben herausfordert und das Lebenselbst in Freude verwandelt, in Lebhaftig-keit, inSorglosigkeit, in Genuss. Andor Zsuzsa gehörte zuder zweiten, seltenen und gar zu seltenen SorteMensch; sie war geboren, um andere glücklich zumachen.

IN MEMORIAM:

NEDJELJKO FABRIO (1937 - 2018)

Erzähler, Romancier, Dramatiker, Essayist, Musik-kritiker, Übersetzer, Redakteur, Universitätsprofessor.Sein erster Roman „Einübung des Lebens" erschien imJahr 1985, danach kam es zur Veröffentlichung einigerNovellen und Theaterstücke. „Einübung des Lebens" warsein größter Erfolg: Exzellente Kritiken und vieleangesehene Literaturpreise folgten. Als Untertitel desRomans wählte der Autor: „Ein Chronisterion" - einenkomplexen Begriff für Chronik, Geschichte und Historie,die den ausgeprägten postmodernen Geist und dieVorgehensweise des Romans widerspiegeln. DieGeschichte lehrt uns nicht zu leben, sondern - ganz imGegenteil - sie ist der Agitator der unvermeidbarenWiederholung des Schicksals sowie gesellschaftlicher und

politischer Ereignisse im Leben eines Individuums - nur und ausschließlich als übler,krankhafter Wahnsinn und Tod.

EINÜBUNG DES LEBENSIn der Stadt Rijeka sieht sich eine italienische Migrantenfamilie mit materiellen undpolitischen Schwierigkeiten konfrontiert. Der Regierungswechsel und diemultikulturelle Zusammensetzung der Gesellschaft führen zu latenten nationalenKonflikten. Die Schicksale sind verwurzelt mit dem Schicksal einer kroatischenFamilie, die die Geschichte einer unerfüllten Liebe Anfang des 19. Jahrhunderts bisMitte des 20. Jahrhunderts in sich trägt. Vor diesm historischen Hintergrund und denrealen Ereignissen beschreibt der Autor auf glaubwürdige Weise diese turbulenten


21

Zeiten. Als Abbildung eines Ereignisses taucht die Geschichte in die Destruktivitätder Lebensgeschichte des Menschen ein.

Im diesem, historischen Roman projiziert Fabrio aus seiner Zeit heraus die eigeneErfahrung und die Erfahrung seiner Epoche auf die Vergangenheit. Er strebt nichtnach historischer Wahrhaftigkeit der Darstellung, ihm ist an der „Gesamtheit desAmbientes" und einer stimmigen „Geschlossenheit der Atmosphäre" gelegen.Einübung des Lebens ist ein Roman über die Geschichte. Fabrio schreibt sein Buchvoll bedacht, dem des historiographischer Stoffs durchaus einen Anhaltspunkt zuliefern, doch die Geschichte selbst stellt sich als eine wiederholbare Tatsache dar.Eine Legende, unfrei von Fehlern, Irrtümern… die wir seit Generationen zuwiderholen haben müssten. Fabrio schreibt nicht nur einen Roman über dieGeschichte, sondern streckenweise zugleich eine eigentümliche, poetisierteliteraturgeschichtliche Abhandlung, die Reflexionen über die literarische Traditionund den literarischen Kontext bietet, in welchen sie sich hineinstellt. Mit den WortenFabrios, ein Roman über die Geschichte ist eine Erzählung über schwache Menschen,ist nicht historische Wirklichkeit, sondern geschichtliche Möglichkeit.

EINÜBUNG DES LEBENS,aus dem Kroatischen übersetzt von Klaus DetlefOlof, geboren 1939. Er lebt in Zagreb und in Graz,ist Slawist und Übersetzer, u.a. von DževadKarahasan, Miljenko Jergović, Zoran Ferić und IgorŠtiks. Verlag: Wieser (2008)

ISBN 10: 3851297369 ISBN 13: 9783851297362

Ivica KošakKroatische Kulturgemeinschaft e.V.Wiesbaden

Eine Hommage an Nedjelko Fabrio und sein Werk gab es am Mittwoch,den 12. September 2018 in Wiesbaden.


22

Frankfurt, 6.lipnja 2018. JazzCaffe Bar ugostio je uglednogfrancuskog pisca VeliboraČolića, dobitnika priznanja(médaille de vermeil) Francuskeakademije za unapređenjefrancuskog jezika i književnosti2014. godine. (Prix duRayonnement de la langue et dela littérature françaises 2014).Susret je organizirla udrugaKulturfokus e.V.

Svijet je veliki fliper, (premanjemačkom naslovu Die Welt istein großer Flipper ), to je stroj kojiljude odbacuju natrag i naprijedpoput odbijenog metaka.Velibor Čolić tim je romanom pri-kazao osobnu biografiju. Prota-gonist je mladić od nepunih 28godina koji pati od posttrauma-tskog stresnog poremećaja.Odlazak u egzil pomaže mu dazaboravi i napusti prošlost kako bimogao započeti novi život u

Francuskoj. Bez novca i bezprijatelja, pripovjedač se nalazi kaoizbjeglica i dezerter bosanskevojske u Rennesu. Govori tri fran-cuske riječi: Jean, Paul i Sartre.Čolić dolazi u Francusku kao pisackoji je objavio tri romana u zemljikoja više ne postoji. Ali onnastavlja pisati, na francuskom.Čolić je pjesnik, tužan i svjestansvoje tragedije. Govori o egzisten-cijalnom iskustvu gledanja sebelišenog domovine i pronalaženjanovog doma u stranom jeziku. Onga pronalazi u francuskom.

U Francuskoj mora pohađati tečajjezika za nepismene. Izmeđuafričkih obitelji i bivših ruskihvojnika naučio je ono najvažnije -strategiju preživljavanja, ali i dase bori i da ne nestane kao bez-imeni izbjeglica među mnogima. Ida ostane pisac. Njegova namjerazvuči melankolično: -Moramnaučiti francuski što je prije

moguće. Tada će moja bol ostatina materinjem jeziku zauvijek.Francuska je novi dom prota-gonista koji autor opisuje s mnogoironije, ali i samopouzdanja.Velibor je pripovjedač koji živi svelikom dozom humora u sićušnimstanovima u Rennesu, Parizu iStrasbourgu, susrećući ljude kojižive u vječnoj petlji čekanja ipatnje. I on stoji između boli ipatnje, između užasnih sjećanja narat i želje za stjecanjem uporištakao autor u svom novom domu."Svijet je veliki fliper" je malaknjiga s puno sadržaja. Ne samo daČolić ovdje obrađuje bijeg od bivšeJugoslavije, već i svakodnevni ži-vot privremeno protjeranog use-ljenika. Teme koje su vrlo aktualnei, bez obzira na 25 godina vre-menske razlike, danas bez pitanjasuvremene. Postupno postajemsvjestan da sam izbjeglica. Čovjekbez dokumenata i bez lica, bezsadašnjosti i bez budućnosti -

VELIBOR ČOLIĆ U FRANKFURTUPredstavljanje knjige: Die Welt ist ein großer Flipper, njemačko izdanje Čolićeva romanaManuel d'exil, comment réussir son exil en trente-cinq leçons

Frankfurt, 6.lipnja 2018. Jazz Caffe Bar Foto I.K.


23

govori Čolić u romanu i na tajnačin oslikava alter ego,perspektivu mnogih ljudi koji suprisiljeni napustiti svoje domove iobnoviti svoje živote drugdje.

Pisci koji pišu na usvojenom, a nematerinskom jeziku u svjetskojliteraturi nisu izuzetak. SašaStanišić je takav primjer uspješnoghrvatskog pisca koji piše nanjemačkom. Velimir Čolić jefrancuski pisac koji u svjetskuknjiževnost prenosi bosanske teme,teme svog rodnog kraja. "Lesbosniaques" (Bošnjaci) je jednotakvo djelo, sastoji se od priča oubojstvu, istinskim minijaturamasmrti, smrtnim satima, zadnjimsekundama. Tko je bio čovjekneposredno prije spaljivanja kućekoja se srušila na njega i prije nego

je granata rastrgala njegovo tijelo.Čolić tu izvještava o smrti svojihsunarodnjaka i opisuje kazivanja sulica svoje domovine. To su pričekoje nikad ne prestaju. Knjiganema vrhunac, nema dramaturgije,samo monotoni redovi smrti nadkojim književnost nema moć.

Edina Čović, udruga Kulturfokus e.V. i Velibor Čolić,književnik Foto: I.K.

Dokumentarna je stvarnost unajjednostavnijem i najstrašnijemsmislu te riječi.

Ivica Košak

Pisati zato što se može, hoće, želii treba, ali naposljetku pisati zatošto se mora! To je piščeva osobe-nost/osobina koja ga razlikuje odinih kojima je ta muka iliti ljepotauskraćena. Velibor Čolić je u ovomautobiografskom romanu ispisaotu težinu podnesenih dvadeset ičetiri sata, to izgnanstvo iz zemlje,iz osobnog jastva, iz svakodnevicejednog prijeratnog vremena u ze-mlji koju je rat rasparčao, ras-krvario i još štošta ružnog, tužnogposijao. I požnjeo.

Njegova perspektiva snalaženja uFrancuskoj nerijetko je stajalištemišje perspektive iz koje se samnarator promatra, toliko sićušan iskoro nebitan da na njega čak nineprijatelj u rovu sa suprotne srp-ske strane ne puca jer je lak plijen,jer je prejednostavno, jer on niježeljeni trofej i jer je njegov životmanje vrijedan od na crnom tržištukupljenog metka. Kad se i samnarator na takav način sagledava,čitatelj se susreće s pričom ispisan-

TRI TONE USAMLJENOSTI JEDNOG MIGRANTAVelibor Čolić,Die welt ist ein großer Flipper, Tempo, Hamburg, 2017

om depresijom i o depresiji, oništavilu, skoro nipodaštavanju, nesamo iz perspektive Drugog, negoi iz vlastite. On nastavlja pisati kaonekoć u svojoj domovini jer zna daje njegov novi život u Francuskojjedan jak duh i prazno sjećanjezahtijeva te da njegova kognitivnaterapija ponašanja mora samojedno biti: pisanje. On nastavljapisati, odcijepljen od prošlosti, aneprestano njom opsjednut i s njompovezan. Upravo taj psihološkiraskol u njemu, ta nova okolina, ratkoji pokušava ostaviti iza sebe,nemogućnost izraza na novomjeziku, jer se ni slovo njegovo nepoznaje osim tri riječi koje su imejednog svjetski poznatog, afrancuskog intelektualca – sve topodstiče ga da radi, djeluje kaopisac, kao čovjek uma, ne ništica ijoš neispisana ničim što ćeobilježiti barem jedan život. Onpiše roman kako bi njegova objavasvijetu preuzela ulogu prenositeljaboli i muke jednog auslander-iziranog života, samca koji se sna-

lazi u stranom bijelom svijetu, bezobitelji, prijatelja, rodbine.Upravo jezik određuje taj noviidentitet, odnosno jedan novi izrazidentiteta jer je identitet u svojojosnovnoj ideološkoj realizacijiuvijek jedan te isti, samo poprimanove izraze, nijanse i „preo-braženja“ u smislu sazrijevanja,osobnog doživljaja i empirije,iskustva koje nas dobrim dijelom isamo ispisuje. Tako naratorrazmišlja na novom, francuskomjeziku, a bol ostaje na maternjem.To je jasno odsječena i podvučenacrta samosvjesnosti, da se nepredaje, iako nebrojeno puta mislio oduzimanju vlastitog života, čaki nabraja načine na koje bi toučinio, no ne nalazi niti za jedanopravdanje. Put i spas nije uoduzimanju života, nego u borbi,pa i s vetrenjačama, ako se na putunađu, spas je u jeziku koji će gaizraziti ,a ne obratno. I taj novijezik simbolizacija je jednog novogživota, zapravo njegove mogu-ćnosti. To će ga spasiti, izbaviti i


24

održati živim, normalnim i opće-društveno prihvaćenim. Naratorčesto zapada u očaj, s dvadeset iosam on nema djevojku, posao, nocilju se hrli. Čak i kad ga pridolasku u Francusku pitaju za cilj,on objašnjava da je to literarnanagrada i da je to biti pisac. Vlastmu objašnjava da prvo mora početiod – alfabeta. No, njegov cilj jenastaviti biti piscem, riječju kopi-rati sjene sumnje, dvoumljenja,očaja. Pisanje je lijek, održavahomosapiensa kompletnim, čini gaživotnijim, ali prije svega živim,život u kojem se ponovno otkrivasopstveno tijelodisanje, koračanjebez ikakvog oslonca.

Zato se on imenuje kišnimčovjekom zatvorenim u šutnju,Drugim koji ništa ne razumije ikoji si ništa ne može pojasniti. Noon ne želi Mehmetovim putem,Mehmet koji je filozof života, ciniki nihilist, koji ima listu savjeta kakopreživjeti u užurbanom Parizu, umravljoj gomili. Ta lista zapravoje mini-knjiga korisna egzilantu,ironična, opisuje strategiju snala-ženja i opstanka na jedan nekon-vencionalan način: gdje se hranitiu najjeftinijim trgovinama, kakoputovati bez putne karte, kakoukrasti „crnu“ kožnu jaknu, kako izašto se ne smije biti bolestan, jerje zdravstveno osiguranje skupo...Imati obavezu biti zdrav, udaratiprvi, i uvijek na manje, oni se„moraju“ uvijek dokazivati jer su– manji.

No, knjiga otkriva, nimalobezazleno, na jedan humorističannačin, mnogo o svijetu i navikamastranaca u zemljama domaćina. Tajhumor ima crnila u sebi, dajeposebnu notu romanu, različitimkonotacijama je ispisan. To jehumor koji djelomično plaši,djelomično nasmije, ocrni i utješi.Možda čak razoruža i optereti uisto vrijeme. On nije ni čistosarkastični niti groteskni humor, aliima nešto od te jeze i njena cerenja.No, katkad je to uistinu samo

humor koji nastoji nasmijati,možda i od ovako „teške“ tematskesfere u romanu malo oduška,možda i razonode čitateljuponuditi.

Ovo je roman u kojem priča pričapriču, priča u priči, i taj meta-tekstualni kolorit daje posebnuspecifičnost ovom žanru, gdje senarativno prepričava doživljeno,proživljeno, preživljeno. Ovo je ipriča o nastanku priče-romana,priče prepune boli, tuge, neshva-ćenosti, nesigurnosti, unutarnjihdvojbi. Skoro sve kreće od raz-govora sa samim sobom, s li-teraturom, jedini prijatelji su svjet-ski pisci, neprestana pratnja u bilokojoj životnoj situaciji u kojoj senašao i narator sam. Ili su ti pisciasocijacija i veza s trenutnim ras-položenjem ili dešavanjima u nara-torovom okruženju. Tu se posta-vljaju retorička pitanja, razgovaraponajviše s literaturom, s teoreti-čarima književnosti. Ima li smisla,može li se nakon Auschwitza po-novno pisati, literarno djelovati,razmišljati... Smije li se... No su-bjekt će to ime poistovjetiti saSarajevom. Može li se nakon njegapisati... Za naratora je tako pisati ui o ratu povjerenje dano literaturi,vjerovanje da ona katarzično možepomoći pa i osloboditi, probuditi,spasiti. No, sjećanja još ne oslo-

bađaju, posebno ona na ratnerovove, te jame smrti, oružje u njoj,hrapave nenjegovane ruke! Us-prkos neusporedivosti pisanja irata, toj neprevaziđenoj razlici,piše se, upravo kao što je napočetku ovog teksta spomenuto –piše se, no sada ne samo što se želi,već i što se mora. Suočen sa samim sobom, sasjenama prošlosti, političke zbiljeu nestaloj državi, sukob kolektiv-nog i individualnog identiteta, sta-lna borba između unutarnjeg svi-jeta i percepcije vanjskog i o vanjs-kom svijetu – ta borba u naratoru,potraga za izlazom iz tog kruga ilipak čvrstom identitetskom pozi-cioniranosti u francuskom društvuu kojem se narator našao još daljeće ga odvesti u toj neshvaćenosti ineprihvaćenosti, te se on još jačedrži za pero, pisanje i katarzičnooslobađanje. Traumatski postulat(ne)pripadanja očitava se ponajvišeu dijelovima romana u kojimanarator opisuje odnos između nje-govih „kolega“ i njega. Oni sudominantniji u društvenim raz-govorima, njega je obukao SecondHand i svijet komunikacije nepri-kosnoveno je i široko različit. No,trebalo se preseliti upravo u tajnovi jezik, ovdje francuski, da bion postao dom, kuća, prebivalište,početak novog života i eventualnaneizvjesna budućnost.

No, kako sam subjektobjašnjava, provodimo samo jedandio našeg života u sadašnjosti.Inače smo drugdje, u tami našihsjećanja.

Jesmo li ta sjećanja mi sami...

Ljiljana Tadić-Adžamić

Njemačko izdanje: Die Welt ist eingroßer Flipper, autora Velibora Čolićobjavljeno je 2017. godine uizdavačkoj kući Tempo. Prevoditeljicas francuskog je Claudia Steinitz.


25

Jasminka Frleta –Boticaobjelodanjuje, nakonautobiografskoga prvijenca Vlakživota. u vlastitoj nakladi i drugosvoje književno djelo Velika ispovijed.Riječ je o dvadeset i šest, uvjetnorečeno, tuđih priča, jer tuđe su samopo tome što su ih njoj ispričale drugežene, ali su i njene jer ih ispovijedaju:njezina majka, njezine prijateljice i(ili) poznanice i neznanice, te nakoncu i zbog konteksta naslova „Mojaje nesreća što je Zemlja okrugla“.

PRVI DIO – SLAVONIJA

Priča prva: „Čuvarica slavonsketradicije“, HANA (1960.), priča je oženi koja „obožava svoju Slavoniju isve što je vezano uz nju: narodnunošnju, plesove i običaje, kolače... štoprenosi na svoju djecu, Vedranu iTomu, njihove prijatelje, „svoju“djecu u vrtiću i udruzi za djecu sposebnim potrebama, gdje nesebičnodaje sve od sebe.“ Priča je to o jednojhrabroj ženi koja je uspijevala i raditi,i odgajati djecu, i posjećivati bolesneroditelje sve do njihove smrti, aistovremeno biti vrlo aktivna udruštvenim djelatnostima. Njezinodnos prema obitelji i ljudima u

potrebi egzemplar je kršćanske iljudske empatije i sebedarja. No, onaje i odlučna u ispravnom odgoju djecete se grozi činjenice da poneki roditelji„pokušavaju kupiti ljubav“.

Priča druga: „Nisam plakala naglas“,ANA (1921.) i EVA (1957.), priča jeo svekrvi i snahi koje „nalaze podrškui utjehu jedna u drugoj“. Ana je imalaosam godina, a njezin brat svega dvijekada im je umrla majka. Majke seslabo sjeća jer nema niti jednu njezinusliku, a već nakon šest tjedana dobilaje i maćehu, s kojom joj je život biopun užasa. Nažalost, niti nakon što seudala za svoga Filu Veseljaka, njezinmukotrpni život nije se punopromijenio.U ovoj su priči zorno dočarane ipolitičke (ne)prilike uoči, tijekom inakon II svjetskog rata te uoči, tijekomi nakon Domovinskoga rata.

Priča treća: „Za svaki problem postojirješenje“, KRISTINA (1958.), priča jeo ženi koja je uspijevala potisnuti sveloše iz svojih misli, vjerujući da joj „jelakše preživjeti sjećajući se lijepihdogađaja i razmišljajući pozitivno, neu smislu da će sve biti super, nego daće biti kako bude i to je u redu“.Naprvom su joj mjestu bile njezinekćeri Anja i Olja te suprug Tiho, kojije na privremenom radu u Grazu(Austrija).

Priča četvrta: „Dala bi Boga zakuštravu kosu“, MATIJA (1931.),priča je o djevojčici iz Čavoglava,njezinu teškom odrastanju usiromaštvu, mukotrpnim poslovima,ratnim strahotama, maloljetnoj (17)udaji za Tonu, odlasku u Slavoniju,povratku u Čavoglave te ponovnompovratku u Slavoniju. Ovo je priča oženi koja se vješto snalazila i unaizgled bezizlaznim situacijama,rađanju djece, švercu da bi sepreživjelo, a koja je pritom ostaladruštvena, duhovita, vesela žena,uvijek spremna pomoći drugima.

Priča peta: „Bogatstvo u srcu, a ne unovcu“, IVANKA (1927.), priča je oprofesorici (Bašić) matematike i fizike(diplomirala 1951.) koja je iz Broda,po dekretu, morala otići raditi u gi-mnaziji u Gospiću, o njenom iskustvuu Vinkovcima, o zabrani odlazaka ucrkvu prosvjetnim djelatnicima, taj-nom krštenju djece, intrigama, o Do-movinskom ratu i hrvatsko-srpskimodnosima, polemikama o školskomsustavu u totalitarnoj, komunističkojJugoslaviji i samostalnoj i neovisnojHrvatskoj...

Priča šesta: „Žene zavijene u crninu“,KATA (1921.) i LJILJA (1952.), pričaje o svekrvi i snahi, objemaudovicama. Starica Kata započela jesvoju priču mudroslovnim i zdravo-razumskim promišljanjem o težiniživljenja tijekom njene mladosti idanas: „Kažu da je danas teško. Nijetočno. Svi imaju sve. Da znam napisatiroman, napisala bih ga o svom životu,da mladi čuju šta znači teško. Udalasam se sa sedamnaest, a ostala udovicas trideset i jednu godinu i četverodjece. Najmlađem je bilo dva i polmjeseca. Nisam se nikada tjelapreudati.“. Njezina ispovijed mogla biposlužiti mnogim studentimapsihologije, sociologije, pa i filozofijeza seminare i (ili) diplomske radove.Njezin muž, koji se družio s lošimdruštvom, i sam je, dakako, bio loš -neradnik, pijanac i propalica, a ona gaipak trpjela sve do njegove smrti. Zarazliku od svekrve, Ljilja je – kakosama tvrdi – proživjela lijepe godine smužem, ali su doživjeli i teškuobiteljsku tragediju - ubojstvodvadeseterogodišnje kćeri, nakon čegaje utjehu pronašla u vjeri. Nažalost, tutragedija ove obitelji ne završava. Uovoj potresnoj priči autorica namdočarava i bizarnu smrt bake Kate -iznoseći posudicu sa zapaljenommašću i sama je izgorjela. Očevidci,koji je nisu uspjeli spasiti, tvrde da sunjezine posljednje riječi bile: „FalaBogu da nije kuća izgorila.“Iščitavajući cijelu ispovijed bake Kate

MOJA JE NESREĆA ŠTO JE ZEMLJA OKRUGLA

JASMINKA FRLETA – BOTICA, Velika ispovijed (zbirka priča, dvadeset i sedam)


26

vjerujem u autentičnost navedenerečenice.

Priča sedma: „Ni Bog ne zna više štabi sa mnom“, JELA (1929.), priča je o„čeličnoj ženi, koja odgaja troje djece,tražeći svoj put unutar vladajućihkonvencija, tjerana siromaštvom ipijanstvom muža Ante, pri čemuzadržava duh i humor.“ Obzirom da jerođena u sirotinjskoj, ali vrijednojobitelji, još za malena je naučila raditii najteže poslove, a pritom i brinuti odvoje mlađe braće jer su im roditeljibili nepismeni. Posao bake Jele bila jeskrb o grobovima nad kojima biplakala jer tu su i svi njeni najmiliji, aodlazeći s groblja, zbrajala bi kolikoje grobnica očistila. I u ovoj nam pričiautorica preko svoje junakinjedočarava niz političkih, vjerskih inacionalnih različitosti, zapleta iraspleta u onodobnom totalitarno,socijalističkom uređenju.

Priča osma: „Velika ispovijed“,LUCA (1938.), priča je o dragojdruštvenoj ženi, njenim mladenačkimsimpatijama, udaji za Petra, njihovombračnom odnosu, koji nije bio idiličan,odlasku na privremeni rad uNjemačku, patnji za djecom koja nisubila s njima. U svojoj se starosti tužnopovjerava sinu Željku da se boji da ćeumrijeti prije nego ostvari svoju željuda napiše memoare, kako bi neštoostavila svojoj unučadi. Na sinov upitodakle bi počela odgovara „ OdGarduna u Dalmatinskoj zagori,odakle je moja mama. Ali ova je pričaosobito zanimljiva nama ovdje u Ovrljii cijelome Otoku“ jer se njezina majkaudala za udovca iz Otoka koji je imaosedmero djece, a Luca je „sasvimslučajno, nakon tri godine braka,došla na svijet“ kao osmo dijete.

Priča deveta: „Moj učenik – najmlađiubijeni na Ovčari“, FRANCISKA(1937.), priča je o besmislenosti rata,kako i sama autorica zaključuje,odnsno o najmlađem ubijenomdječaku na Ovčari, koji je ima tekpetnaest godina, svirepom ubojstvu(klanju) njezinoga supruga, kojega sutek 1998., uz mnoge druge hrvatskemučenike, ekshumirali navukovarskom groblju, a bio jepokopan na broju 33, kao „NN,nepoznat“.

Priča deseta: „Što si ako izgubišsebe“, STANKA (1946.), priča je obolesnoj ženi koja se odlučila boriti zasvoje zdravlje i svoje stavove, otužnom prisjećanju na roditelje,osobito majku, koja je u vihoru IIsvjetskog rata bila dvije i pol godinena prisilnom radu u Leipzigu, izgubilamuža i dvije kćeri, za koje više nikadanije čula, te poznanstvu u partizanimai kasnijem braku s njezinim ocem.Istovremeno Stanka progovara i osvojemu braku sa Zdravkom, koji jepodrijetlom Hercegovac, njihovimrazličitim pogledima na svijet, odgojudjece, međugeneracijskom jazu...Zanimljivost ove priče je i u tome štoStanka svoje pozitivne stavove ovlastitom životu i življenju nezadržava samo za sebe, nego ih želi

podijeliti s drugima. Izdvajam dionjenih uputa na putu prema osobnommiru: „Želim svima da nađu sebe,svatko se ipak najprije mora nositi samsa sobom. Nađite svoj mir, jer jedinou miru možete naći sebe i bitizadovoljni“ (152/153. str.).

Priča jedanaesta: “Baš sam sretna“,JASENKA (1940.), priča je o sretnojženi koja je, kao i svi ljudi, prolazila ikroz životne teškoće, ali ona u svomstančiću u Brodu, od svega tridesetakčetvornih metara, svakodnevnozahvaljuje Bogu na daru pokojnogamuža, sina jedinca i dvoje unučadi.Jasenka je, kao deveto dijete u obitelji,naučila da sreća nije u izobilju, negou malim stvarima. S radošću priča oposjetu Međugorju i molitvi za druge,


27

osobito za majke s bolesnom djecom.Želja joj je tu radost prenijeti i na sina.Njezin je život ispunjen, živi ga uistinskoj vjeri, ni za čime ne žali iničega se ne boji, osim pomalostarosne samoće…

Priča dvanaesta: „Opet nije biloanđela da pospreme“, BRANKA(1949.), priča je o ženi koja je uvijekosjećala prazninu jer nije imala djece.Osjeća i grižnju savjesti zbog spoznajeda je u dobi u kojoj trudnoća više nijemoguća, ali kao praktična vjernicavjeruje da je tomu tako „jer je takoBog htio“. U ovoj je priči autoricaizvrsno dočarala različitosti urbanogai ruralnog života onovremene Sla-vonije kroz iskustvo mlade građankekoja je došla živjeti na selo (iz Brodau Andrijevce), odnosno opisomnjezina pokušaja prilagodbe promjeniživot-nog stila: od tradicijskogavjerničkog slavljenja najvećihkršćanskih blagdana (Uskrsa i Božića),preko drugačijih konvencionalnihvrijednosti, do unutarnjih konfron-tacija – od pokušaja sagledavanjasvega sa smiješne strane do gomilanjaljutnje i bijesa. Obzirom je Branka iintelektualka i praktična vjernica, onauspijeva u sebi i oko sebe pomiriti svete različitosti i tako živjeti. Naglasakživotne priče ove junakinje je naodnosu muža i žene i podjeli njihovihposlova, a Branka ga je sažela u jednojalegorijskoj rečenici: „Muškarci misleda sve što žene urade obave anđeli!“Muškarci, nažalost, shvaćaju teškoćuženina rada tek kada se one razbole, ušto se Branka i sama uvjerila.

Priča trinaesta: „U braku nemapobjednika“, DANIJELA (1967.),priča je vrlo slična prethodnoj, priči oBranki, s jednom velikom razlikom –Danijela ima i muža i djecu. No, objeimaju istovjetna promišljanja o životui braku te osobito o podjeli poslovaunutar obitelji; obje se bore protivtradicijskih patrijarhalnih podjela natvz. ženske i muške poslove. I Danijelaje čvrsta u vjeri pa sve što joj sedogađa prepušta Božjoj providnosti.Potresna su i njena ratna svje-dočanstva. Njezin muž Davor bio je uHrvatskoj vojsci, a ona je – trudnica strogodišnjim sinom, zajedno s dru-gima, za vrijeme zračne opasnostipočesto boravila u skloništu. Ratneposljedice vidljive su i u poraću, štose posebno primjećuje kod djece.

Konkretno, nedugo nakonDomovinskoga rata, tijekom preletazrakoplova, njezin se petogodišnji sinuplašio i sakrio se pod stepenište. Namajčin upit zašto je ostavio dvo-godišnjeg brata samoga , odgovorio jeda„neće avion brata, nego samonjega“. Ova potresna priča ipakzavršava optimističnom željomjunakinje da postane baka, čime binjezin život bio upotpunjen.

DRUGI DIO – DALMACIJA

Priča prva: „Taki je bija život, i dobari gorak“, IVA (1926.). Već u prvojpriči iz Dalmacije, točnije iz Marinepokraj Trogira, zamjetno je da se Ivinapriča gotovo i ne razlikuje od priča izSlavonije, osobito od pričaprotagonistkinja njezine generacije.Razlika je isključivo zemljopisna,odnosno krajobrazna. Kao što se daloiščitati iz priča slavonskih bakarođenih između 1921. i 1931., akojima generacijski pripada i junakinjaove priče, njihove sudbine od ranogasu djetinjstva, odrastanja,zaljubljivanja, udaja, rađanja i odgojadjece, neimaštine do strahota IIsvjetskog rata i poraća, obilježenetradicijskim kršćanskim i patri-jarhalnim vrijednostima, koje pod-razumijevaju nezahvalnu i podređenuulogu žene u obitelji. No, one se nisupredavale. Naprotiv, uvijek su nanovopronalazile snagu, osobito onuduhovnu, unutarnju, koja ih je guralanaprijed. Ovom pričom, autorica jezorno prikazala i društvene (ne)priliketoga vremena, u kojem žene poput Ivenisu znale što je to pubertet, prvemenstruacije, kako se rađaju djeca ijoš štošta drugo, što današnje djevojkeznaju već u ranoj mladosti. Iako je iautorici teško shvatiti kako su ljudi,osobito žene, mogli živjeti onako kakoje živjela baba Iva, ona je usprkostakvim životnim okolnostima uspjelaodgojiti i podići svoju djecu i sada,kada se„dosta naživila, moli Boga ivraga da je uzmu sebi, a nijedan neće“.

Priča druga: „Karcinom je bolest okojoj se ne priča“, SANDRA (1958.),priča je o medicinskoj sestri koja „živiu zajednici sa svekrom i svekrvom uogromnoj kući, okruženoj vrtom, uSolinu“. Njihovi obiteljski prihodiuvelike dolaze od iznajmljivanjaapartmana, poljoprivrede i pčelarstva,a sve zahvaljujući njezinom vrijednom

mužu Jozi. Obzirom da su joj i djecapri kraju studija, vjerovala je da joj ježivot ispunjen. Međutim, kada serazboljela, sve se promijenilo. Borilase i izborila pobjedu nad opakombolešću i u svojoj borbi nije htjela daitko drugi pati, a osobito ne da jesažalijeva. Njezin Joze, djeca iprijateljice bile su joj najveća potpora.Prisjećajući se Domovinskoga rata sosobitom empatijom govori ostradalnicima: i onim izravnim, i onimkolateralnim, ali sa gorčinom pro-govara i o svim uzrocima nepo-trebnoga rata, egzekutorima i onimpojedincima koji su se kroz ratdomogli materijalnih dobara i drugihpogodnosti, naglašavajući sveposljedice, od ljudskih žrtava i bolestido izgubljenih svekolikih opće-društvenih vrijednosti.

Priča treća: „Život se mijenja i uRudi“, ANĐA (1928.) i JADRANKA(1978.), priča je o starici Anđi iz selaRude koja je rodila desetero djece.Devetero se razišlo po svijetu, jedanje sin i umro u tuđini, pa starica živisama „u prizemlju kuće u kojoj joj živesin, snaha Jadranka i njihove dvijekćeri“. U uvodu u ovu priču Frleta –Botica nam daje živopisni izgledudovica toga kraja, ali i gotovo cijeleDalmatinske zagore, žena u crnojtradicijskoj nošnji. Potom tako zornooslikava Anđinu kuhinju i bajkovitu„bistru, brzu i hladnu“ rijeku Rudu dai čitatelj koji ne poznaje ove (naše)krajeve, može doživjeti tu sliku ipoželjeti posjetiti ovu kršku krasoticu.Kroz dvije priče,priču svekrve i pričunevjeste, može se puno toga naučiti iizučiti o različitim svjetovima i načinuživljenja u Dalmatinskoj zagori: odtrudbeničkog života u neimaštini i smnogo djece u poslijeratnom raz-doblju II svjetskog rata do naših dana,u kojima, za razliku od onovremenogživota naših starih, gotovo ničega nenedostaje. Pitanje je samo koliko sudanas ljudi sretni?! Neovisno opotresnoj bakinoj priči i zadivljujućimpromišljanjima njene nevjeste, u ovojse kući i danas osjeti život, a svakogaljeta, kada se okupi svih deveteroAnđine djece sa svojim obiteljima,život cvate u svojoj punini…

Priča četvrta: „Veza u Ministarstvugornjih poslova“, MARTINA (1960.),priča je o vitkoj Trogiranki koja usvojoj ispovijesti objašnjava kako su


28

je razvod, smrt voljene osobe i bolesttoliko ojačali da je odlučila zaistaživjeti život u svakom trenutku. Usvim nedaćama ona utjehu pronalaziu roditeljima, starijem bratu te svojojdjeci. Nakon rastave i podstanarskogaživota, Martina upoznaje novu ljubav,ali ta je ljubav kratkoga daha jer ubrzoprima tužnu vijest da je taj čovjek,kojega je iskreno zavoljela, poginuo uprometnoj nesreći. Njezina priča daljedonosi novu patnju, Martina je „pre-živjela karcinom i nuspojave kemo-terapije“, ali ona se ne da. I dalje izlazii punim plućima živi svoj život. Umeđuvremenu joj se sin oženio, kći seudala, a nedugo zatim Martina je prviput postala baka. Autorica se pita, a inama se je zapitati – gdje joj jegranica? Martina, iako nije išla u crkvui nije bila praktičan vjernik, ipak jevjerovala u „Ministarstvo gornjihposlova“ i da nas jedino ono možeusmjeriti kada se nalazimo naživotnim raskrižjima.

Priča peta: „Dica su moje diplome“,PERA (1960.). U prvom dijelu oveknjige upoznali smo mnoge žene kojesu iz Dalmacije, Like i drugih krajevaLijepe Naše tijekom i nakon IIsvjetskog rata, same, s muževima ilicijelim obitelji odlazile u plodnuSlavoniju trbuhom za kruhom. U ovojje pak priči riječ o ženi čiji su roditeljidoselili iz Slavonije u Dalmaciju (izVinkovaca u Kaštela). Nakon završenesrednje upravne škole u Splitu Pera sezapošljava u jednom računovodstvu itamo upoznaje ljubav svoga života.Nakon udaje živjela je u idiličnimodnosima sa svojim mužem i četirikćeri (dvije srednje kćeri su blizanke)u obiteljskoj kući u Rogoznici. Pera injezin muž bili su radoholičari, a takavodnos prema radu i općenito životnimobvezama uspješno su prenijeli nasvoju djecu. Idila nije dugo potrajala.Pera je ostala udovica u trenutku kadajoj je najmlađa kći imala samo osamgodina. No, Pera je bila i ostala hrabražena, koja je uspijevala raditi i voditiskrb o svojoj djeci, koju ih ješkolovala, poudala i od kojih ima –Bogu hvala – već petero unučadi. Perapolemizira, zgraža se nad neradom,obespravljenim ženama; prezirebahatost muškaraca, s ponosom pričao svome mužu koji nije bio kao mnogidrugi muškarci i za kojim je, kada jeumro, zavapila: „Bože, što nisamimala još četvero djece?“ Njoj u životu

ništa više ne treba, doli njezina djeca,jer ona su njezine diplome. Dao BogHrvatskoj još ovakvih hrabrih,samozatajnih i odlučnih žena kakva jenaša Pera.

TREĆI DIO – ZAGREB

Priča prva: „Djevojčica koju otac nijedovoljno držao u krilu“, TANJA(1967.), priča je u kojoj autorica dvojigdje postaviti svoju junakinju, uZagreb ili Dalmaciju? Iako je došla izSplita, odlučuje se za Zagreb jer unjemu živi od svoje devetnaestegodine, kada je upisala studij farmacijei živjela u stanu sa sestrom. Tanjasvoju priču započinje udajom, tada jeimala dvadeset i dvije godine. S punopovjerenja govori o svojemu odnosusa sedamnaest godina starijim mužemDarkom, s kojim je bila u vezi godinudana kada je zatrudnjela te bez zadrškepriznaje da je s njim imala i prvoseksualno iskustvo. Otac joj je bioSlovenac, oficir (časnik) u tadašnjojratnoj mornarici, a mati jednostavna,dobra i plemenita žena. Nije joj bilolako priopćiti roditeljima vijest otrudnoći jer se bojala njihovenegativne reakcije. Međutim, za divnočudo, otac je to mirno podnio, nudećijoj i mogućnost da se ne mora udajesamo zbog trudnoće jer su i njoj injezinom djetetu širom otvorena vrataobiteljskoga doma. Majka, očito ušoku, nije izgovorila niti jednu jedinuriječ.Tanja se u svojim reminiscencijamarado sjeća Splita, vežući se samo zalijepe uspomene, iako u njemu nijedoživjela osjećaj pripadnosti. I kaoodrasla osoba osjeća nedostatak očeveljubavi. On ju je, kao i njezinu sestru,u djetinjstvu tukao, često bezopravdanog razloga. To bi mu i moglaoprostiti, ali ono što ne može jest tošto ju nije dovoljno držao u krilu.Slično joj se dogodilo i u deseto-godišnjem braku s Darkom, s kojim jeimala dvije kćeri. Trebalo joj je punovremena da donese odluku o rastavi,nakon što je uvidjela da on želi bitiuvijek u pravu i da mu je ego bitniji odsvega, čak i od vlastite obitelji. Kadaje konačno donijela odluku, trebalo jojje još puno vremena da ju sprovede.Trebalo joj je vremena i da se oslobodiseksualne traume iz djetinjstva, za štoje iznimno zaslužna jedna divna

psihijatrica, zaslužna i za mnogerazgovore i savjete, iz kojih je Tanjaizvukla životne pouke. Uspjela jezaposliti se u Strassbourgu, ostvaritifinancijsku slobodu te podići dvijekćeri, koje nakon studija u Zagrebuplaniraju nastaviti školovanje negdjeu inozemstvu. Još samo želi pronaćipravu ljubav svoga života, osobu skojom će proživjeti ostatak ovozemnoga života jer ona, koja senesebično davala, zavrijedila je bitiljubljena i biti voljena.

Priča druga: „Nesamostalna samosoba od sedamdeset godina“,MARIJANA (1941.), priča je o ženi,rođenoj Zagrepčanki, čiji se životnikrugohod vrti od Zagreba do Lužana(mjesto između Nove Gradiške iSlavonskog Broda) i Broda, pa opetnatrag u Zagreb. Marijana se većnakon mature u gimnaziji udala. Iakoje bila ludo zaljubljena u Mladena,mladenačka bolest i neiskustvo odvelisu je u zagrljaj i brak s trinaest godinastarijim Mirkom. I kada se činilo,makar za okolinu, da ipak ima skladanbrak, vrijeme je pokazalo da njezinemuke i nesamostalnost tek tadapočinju jer je njezin muž bio vrloposesivan i ljubomoran, a sklonnavjeri. Bili su dva različita svijeta. Idok se ona radovala sitnicama, on jena prvo mjesto stavljao materijalno. Orastavi je razmišljala jer su vremenompostali stranci jedno drugome, ali biuvijek razmišljala i o djeci teodustajala od te nakane. Utjeha joj jebila i mala kutijica s uspomenama naMladena, njezinu prvu i pravu ljubav,a koju je otvarala kada bi joj bilonajteže što joj je davalo snagu dapreživi. Nakon četrdeset i pet godinabraka bez ljubavi Mirko umire iMarijana ostaje udovica. Ni sama nijeznala je plače li zbog njegove smrti ilizato što je živio život bez ljudskihvrijednosti i morala. U jednomtrenutku nazvao ju je i Mladen, anedugo zatim su se susreli. Ostali suprijatelji, ali svaki opterećen svojimproblemima, nastavljaju živjeti urazličitim gradovima. Za Marijanu bise moglo reći preživljavati jer je inakon druge operacije kuka slabohodala. Sada, sama sa svojommačkom, želeći raščistiti još mnogotoga iz dosadašnjega života bezpravoga života, želi ostaviti „red zasobom“, a onda u miru sklopiti svojeoči.


29

Priča treća: „Upoznaj sebe da biupoznao svijet“, ADELA (1965.),priča je o medicinskoj sestri koja jenapustila dugogodišnji stalni posao i,prihvativši izazov i zov srca, „po-svetila se zaštiti okoliša, socijalnomradu“ i općenito pomaganju drugima.Međutim, da bi to mogla učiniti,morala je prvo pomoći samoj sebi.Ona je bila željeno dijete, a njezingodinu i pol mlađi brat neželjeno. Uzsvoje odrastanje, morala je preuzimatii majčinske poslove. Brat joj je bio naratištu u Baniji, a nedugo zatim, udvadeset i šestoj godini je umro. Adelapokušava naći odgovore na brojnapitanja: zašto su joj roditelji bili takvikakvi su bili, zašto je u već četvrtojgodini zbog straha od bagera moralaići dječjem psihijatru, zašto je njezinbrat morao umrijeti tako mlad, zaštodanas ne može uživati u seksu, onolikokoliko bi mogla da je razvijenija, zaštonije voljela svoju majku... Razmišljao mnogočemu, dubinski analizira i nemiri se s postojećim stanjem. Mijenjasebe, mijenja svoju majku, poboljšavanjihov odnos tražeći pravi put. Iočigledno ga je i pronašla, jer uvijek iu svemu osjeća Božju prisutnost. Inama preporučuje da upoznamo samisebe jer o tome ovisi hoćemo li izabratipravi put – svoj put.

Priča četvrta: „Prilagodba je ključnariječ“, SANJA (1970.), priča je odoktorici ekonomskih znanosti,redovnoj profesorici na Fakultetu uZagrebu. Ona, kao vrsna intelektualkai majka četvero djece, vrlo poučno ibez zadrške priča o svome braku, azatim i o rastavi, koja sama po sebidonosi bitne promjene u načinu života,ali ona smatra da je mnogo lakšekročiti naprijed ako na vrijemeprepoznamo problem i uhvatimo se snjime u koštac. Sanja nikoga neoptužuje, niti i od koga traži sažaljenje.Naprotiv! Svojim psiho-socijalnimanalizama i uzročno-posljedičnim ve-zama objašnjava društvene (ne)priliketijekom Domovinskoga rata i poraća.Osobit naglasak stavlja na stanjesvijesti svoje generacije u tomvremenu, kada su se mladi ljudivjenčavali, ne samo iz ljubavi, nego izbog potrebe za sigurnošću ipripadnošću, s vidljivim i nevidljivimposljedicama, koje je i sama iskusila.Ona se ne predaje, vjeruje „da su voljai upornost važniji od intelektualnihsposobnosti“.

Priča peta: „S nestankom straha došlaje snaga“, DRAGANA (1937.), pričaje o ženi koja je preživjela dva rata. Idok se II svjetskog rata svjesno nesjeća, nego ga je samo podsvjesnoproživljavala, Domovinski rat ju jeočvrsnuo. Dragana potječe izmiješanoga braka i u Domovinskomratu osjetila je potrebu, jer se i osjećaladovoljno snažnom, posredovati urazmjeni zarobljenika, što joj iuspijeva. Dio obitelji joj je bio uHrvatskoj vojsci, a dio je prešao nadrugu stranu i to ju je strašno boljelo,ali – na njenu sreću – nisu se sretali nabojišnicama. Vjerojatno je to razlogviše zašto polemizira, opominje ipodiže svoj glas protiv rata. Uz ratnepriče Dragana nam pripovijeda i osvojim mladenačkim ljubavima, kra-tkotrajnom prvom braku, zalju-bljivanju u oženjenoga čovjeka tenaposljetku udaji za Slavka koji jeprihvatio činjenicu da ona ne možerađati. Dragana nam na kraju svojeispovijesti savjetuje da raščistimo sprošlošću i zaboravimo sve ružno teda uživamo u svemu.

Priča šesta: „Život u domu je kaofakultet“, NEDA (1930.), priča je oudovici, majci dvoje djece koja, nakonmuževljeve smrti, živi svoj staračkiživot u Domu umirovljenika nabrežuljku s kojega puca pogled na„krovove Zagreba“. Neda nije imalauvjete niti majčino razumijevanje zapotrebu više naobrazbe, a rođena jekao nezakonito dijete, tako da na ocanije mogla računati. Njezina inte-ligencija na visokoj je razini te onasmatra da je naobrazba bitna u životu.Također, posjeduje i iznimnu životnumudrost, a koja se očituje u njezinimpromišljanjima o različitim karak-ternim osobinama pojedinih korisnikaDoma. Upušta i u teološke rasprave oBogu, vjeri, prolaznosti tijela iprelasku duše na onu stranu obale ipripravna je na tu neminovnost. Nijeju strah, ali ipak se radije baviovozemnim užicima dok je još naživotu. I želi nešto podijeliti s nama, ato je da ne mogu drugi znati našeprobleme te da se moramo višepovjeravati jedni drugima, tada pomoćneće izostati.

Priča sedma: „Događalo mi se onošto sam sama izabrala“, DORA(1968.), priča je o ženi koja je ranoostala bez oca što je bitno obilježilo

njezin život. Majka, koja ju jepotaknuta tom okolnošću, previšeštitila, pogoršavala je njezino samo-pouzdanje. Zasnovala je zajedničkiživot s Darkom koji zbog poslovnihobveza,+ puno putuje. Dora je neda-vno u Zagrebu otvorila privatnu pra-ksu za bioterapiju, ali unatoč tomenjihovih dvoje djece,tinejdžerica Verai petogodišnji sin Tin, nisu zakinuti uodgoju, jer je junakinja ove pričenapravila listu prioriteta i takoravnomjerno kombinira obiteljske iposlovne obveze.Iako u Domovinskome ratu – Boguhvala – nije izgubila nikoga bliskog,on joj je donio stres koji ju je očeličio.Njoj se događalo „ono što je samaizabrala“.

ČETVRTI DIO – MAMA I JA

Priča prva: „Još neispričana priča“,MAMA MIRA (1940.). Ova priča jepo mnogočemu posebna, i uemotivnom i u književnom smislu.Nije lako slušati ispovijest vlastitemajke, uobličiti ju u književno djelo,a biti objektivan. Međutim, Frleta –Botici ne samo da je to uspjelo, većjeupravo ta jedna od najuspješnijihpriča, osobito u svojem opisnomdijelu. Već je u uvodu autorica je takoslikovito opisala obiteljsku kuću iokućnicu svojih roditelja u bliziniTrogira da čitatelji, posredstvomnjezinih riječi, mogu sebi savršenopredočiti i kuću i bajkovit pejsažniugođaj raznoga voća i povrća. Trebasamo zatvoriti oči i doživjeti bojelimuna, mandarina, smokava, maslina,palmi, mimoza, ruža i drugogaraznoraznog cvijeća. Njezina majkaveć na početku nerado govori o svomedjetinjstvu i svojoj mladosti jer joj nijebilo lako. Njezinoga oca Đuru četnicisu ubili u II svjetskom ratu uPodnuvlju (Bosna) 1942. godine, kadaje ona imala svega dvije godine. Tajtragični čin obilježio je i njezinoodrastanje s djedom i bakom uslavonskom selu Garčinu. Djed jeimao sijede brkove i smrknuto lice teje bio je vrlo škrt. Njegove karakterneosobine uvjetovane su i neizmjernomtugom zbog smrti svoga sina. Autoricaje i kroz majčinu priču izvrsno opisalaslavonski krajobraz i društvene prilikeonovremene Slavonije. To se naj-zornije iščitava u slijedećem pej-sažnom opisu: „Pred kućom je biotravnjak koji je šamac (kanal) odvajao


30

od prašnjavog puta s velikim rupama.Po travnjaku su pasle patke i guske...“.Ovaj, ali i niz drugih plastičnih opisakrajobraza dokaz su iznimnogaknjiževnog umijeća, koje u nekimdijelovima neodoljivo podsjećaju nanašega vrhunskog putopisca MatkaPeića, osobito na njegovo djelo„Skitnje“, u kojemu se autor, krozpromatranje pejzaža, reminiscentnovraća u svoje djetinjstvo i svojumladost. To bismo mogli nazvatiprustovskim pristupom - naoko malidjelići nečega probude lavinu sjećanjaiz koje se onda stvara čitavakompozicija djela.

Priča druga: „Moja je nesreća što jeZemlja okrugla“ – Gdje zapravopripadam? (podnaslov), JASMINKA(1959.). I na koncu sama autoricaJasminka Frleta – Botica započinje, ilibolje rečeno – zaključuje vlastitomispoviješću ovo iznimno zanimljivo ivrijedno djelo. Ona se pita – gdjepripada? Razumljivo, jer je životniputevi vode od Garčina do Rottter-dama u Nizozemskoj, vraćaju je natragu hrvatsku metropolu, potom uSlavonski Brod, pa u Kamnik u Slo-veniji, a onda opet u Nizozemsku, gdjeje provela više od polovice svogaživota. Međutim, čitateljima je lakše

pratiti njezinu priču jer se naslanja naprethodnu,onu koju je ispričala njezinamajka. Odrastanje, školovanje, visokunaobrazbu, ljubav i udaju Jasminka jeprolazila u različitim sredinama,različitim društveno-političkim ure-đenjima, susretala se s različitimljudima, običajima, kulturama i naraz-ličitim je jezicima govorila, pisalai promišljala. Tražeći odgovore učetrdesetim godinama života, nada seda će ih dobiti prije nego ispusti„zadnji dah“. Njezina hrabra i odvažnabaka, koja ju je odgajala i odgojila,usadila joj je čvrstoću karaktera.Roditelji su imali drugu misiju,osobito otac, a to je rad, red idisciplina. Tipično vojnički. Njima jeprioritet bio rad na terenu i uinozemstvu, štednja za gradnju kuće iostale materijalne vrijednosti, a negodišnji odmori, igra i odgoj djece. Uzbaku, i ona je sama morala skrbiti zašest godina mlađeg brata. No, ona neosuđuje. Upravo suprotno. Onarazumije, prašta i sada i sama želipoučavati. A šo joj i uspijeva. Ova jeknjiga dokaz tome. Iz nje i kroz njumože se puno toga učiti i naučiti.Osobito ee to očituje u ispovijesti onjezinoj bolesti, strahu od operacije,ali i vjer, koju na sebi svojstven načinispovijeda. Ona Boga ne doživljava

kao mnogi praktični vjernici, alivjeruje „u dobro Velikog plana“. U tojGa je posljednjoj priči prvi i jedini put,uoči operacije, oslovila pravimimenom: „Tada sam prvi put osjetilaprisutnost, toplinu i zaštitu mog anđelačuvara. Mnome je zavladao dubokimir, nestao je strah, osjetila sam sezaštićenom, prepustila sam se u Božjeruke.“ Zato je Jasminka, u mojimočima, pobijedila, a pobijedila je izahvaljujući snažnoj potpori svogamuža Branka. Ne samo u bolesti, veći u radosti pisanja, putovanja i svimzajedničkim ljubavima, jer ljubavpobjeđuje sve. Ovom toplom inadahnutom štivu svih njenihjunakinja, i nje same, glavno jeobilježje – ljubav. A zašto bi čovjekmorao voljeti rijetko da bi voliomnogo? zapisao je veliki francuskiknjiževnik Abert Camus. Ova je knjigaputokaz kako voljeti stalno i mnogo.Na nama je samo biti na tom putu, akolegici Jasminki Frleta – Boticaželim izgradnju novih puteva, kakoonih književnih, tako i životnih.

Ante Nadomir Tadić Šutra, prof.U Ovrlji 11. studenoga 2016. (na blagdan svetoga Martina)

Tragom jednog komentara…

Ne, dolazak jedne bivše Miss Universum na Sajam knjiga u Frankfurtu sigurno nije događaj kojibi trebalo posebno naglasiti u kontekstu kulturnog rada lokalne, zavičajne organizacije. Ipak,autorica Ava Karabatić koja i sama živi u migracijiji, predstavila je svoju knjigu uredništvu našeRiječi. To, njezino djelo vjerojatno neće postat hit u svjetsko literaturi, ali ipak otkriva višeslojnostljudske egzistencije, stranputice jede osobne sudbine u poznatoj nam sredini. To bi bilo gotovo svešto se u jednoj rečenici iz teksta - NA POČETKU BIJAŠE „RIJEČ“ - Sajam knjiga u Frankfurtukao dobro mjesto za susret ljudi, ideja i knjiga1 moglo ili čak trebalo kazati. Unatoč tome, hejt!Shitstorm (kao) da nije trebalo čekati: - „Vaistinu previše se nakotilo gamadi i izišlo iz svojih rupa;hrvatomrzaca, jugo nostalgičara... Naivno smo vjerovali kako je završenim ratom sve završilo.“glasio je jedan od komentara koji je stigao na redakciju našeg časopisa.Ne, ni to ne bi trebalo spomenuti da takve reakcije nisu tipične za današnjicu u kojoj nacionalistipredvode kolo. Ne samo na „našim“ prostorima. Tako je npr. Salwi Akar, Miss Earth iz Libanonaoduzet naslov nakon što je pozirala za fotografiju s Danom Zreik, Miss Earth iz Izraela odašiljućiznak mira.2„Diskutirati s rasistima, to je kao igrati šah s golubom: Bez obzira koliko ste dobri, bez obzirakoliko se trudili - na kraju, golub će se posrati na šahovnicu, porazbacati sve figure i marširatiponosno kao da je pobijedio. " [Éric Daniel Pierre Cantona]

Red. []1 http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=185553&fbclid=IwAR0g1J73-BkfeCND--rZRYqIabJQHP-eZvXt_4MIv4MmSF58gCXh_xNdB8I2 https://www.dailymail.co.uk/news/article-6290245/Miss-Earth-Lebanon-stripped-title-posing-photo-Miss-Earth-Israel.html

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=185553&fbclid=IwAR0g1J73-BkfeCND--rZRYqIabJQHP-eZvXt_4MIv4MmSF58gCXh_xNdB8I


31

BUNNY MAJA HVATA ZEČIĆE U WIESBADENUIli kako tzv. „Hrvatski tjednik“ razotkriva opasnost međunarodne suradnje u časopisu Riječ izWiesbadena.

Sigurno, četrdesetak naslova u bilo kojem časopisu, a pisanih od desetak autora, neće zadovoljitisve i svakog. Jedno od bitnih svojstava kulturnog rada jeste da ne podilazi ničijem, posebne neisključivom mnijenju. Kritika kulturnog stvaralaštva je načelno poželjna. Kritika oštri zapažanje ikorigira metode rada. Tako shvaćeni konstruktivni dijalog ima smisla. On može i treba biti različitogkaraktera. Podvajanje nečijem mišljenju ne samo da je suvišno, nego i besplodno.Kako je časopis Riječ glasilo Hrvatske kulturne zajednice – Ogranka Matice hrvatske, na nama jezadaća da se neprekidno utvrđuje koliko sadržaj našeg časopisa odgovara zahtjevima Statutazajednice: §1.2 - Zweck des Vereins ist die Förderung internationaler Gesinnung der Toleranzauf allen Gebieten der Kultur und des Völkerverständigungsgedankens. (Svrha udruge jepromicanje međunarodnog etosa tolerancije na svim područjima kulture i ideje razumijevanja međunarodima.)Istupi koji se protive ovoj maksimi našeg statuta u pravilu nemaju mjesta u diskursu Zajednice.Ipak, ne možemo i ne trebamo zatvoriti oči pred društvenim problemima koji nastaju kroz različitogpa i neutemeljenog svjetonazora. Na taj problem upozoreno je i u Riječi broj 51/52, u člankuNenasilno djelovanje kao odgovor govoru mržnje, str. 25.Hrvatska kulturna zajednica je društvo otvoreno za svaku vrstu suradnje koja može unaprijeditiostvarenje ciljeva zadanih statutom. Članovi i prijatelji Zajednice ne dijele se na spol, naciju,religiozno uvjerenje ili političko opredjeljenje... U tom smislu je neprihvatljiv svaki pokušajdifamiranja bilo koje kolegice ili kolege na osnovu porijekla ili opredjeljenja. A upravo takav pristupnašem radu vidimo u recima teksta koje gospođa Maja Runje objavljuje u “Hrvatskom tjedniku”pod naslovom: Zečići u Hrvatsko kulturnoj zajednici Wiesbaden, tzv. “Hrvatski tjednik”, Zagreb,30. svibanj 2018. godine. Njezino pozivanje na ortodoksni pristup djelovanja jednog društva nesamo do je anakrono, nego jednoznačno politički obojeno. U prilogu se ne pokušava diskutirati saonima koji drugačije razmišljaju ili pišu. Ne navode se argumenti, već jednostrano difamira –denuncira kao protivnike, tj. one druge ili drugačije.Ionako nije baš važno što i kako u statutu stoji, nego što i kako se u praksi radi?Pozivanje na statut nije slučajno niti spontan način da se pronađe izlaz iz situacije, uvjek jedanproblem hrvatskog društva povlači se kroz povijest i dnevnopolitička zbivanja kao neugodnakonstanta. Kunemo se na visoke ciljeva da bi iza kulisa igrali svoju, pa makar i upitnu igru. Takonpr. svjedoči članak Edvina Bukulina iz Riječi broj 24, na str. 7 iz 2000. godine: - Maja (Runje) ija smo bili zapisali u Statut: "Svrha udruge je njegovanje umjetnosti i kulture, naročito glazbene iknjiževne umjetnosti kao najboljim posrednicima u djelu sporazumijevanja naroda." . . i dalje:"Svrha se prema Statutu postiže: uspostavljanjem pjevačkih, literarnih i kazališnih grupa;organiziranjem predavanja o umjetnosti, povijesti i književnosti..." itd. Onaj koji nam je trebaododijeliti pridjev dobrotvornosti društva sve to nije prihvatio nego je te navode prekrižio i crvenomolovkom dopisao što i kako trebamo sročiti: "Svrha je Udruge pospješivanje međunarodnogosvjedočenja (Gesinnung), snošljivosti (Toleranz) na svim područjima kulture i misli međunarodnogsporazumijevanja (des Volkerverstandigungs- gedankens)." Slično je postupio i s opisom načinana koji se svrha postiže. Naravno, nama nije bilo druge nego njegove prijedloge prihvatiti, a i premanjegovom savjetu ionako nije baš važno što i kako u statutu stoji, nego što i kako se u praksiradi.(!)Hvala kolegici Runje na, makar i nenamjernom ukazivanju na to kako je baš važno što i kako ustatutu stoji…

Ivica KošakWiesbaden, 3. 06. 2018.


32

Frankfurt, 14.10. 2018. Kasnonedjeljno poslijepodne na hr-vatskom nacionalnom štandu naSajmu knjiga pojavljuje se AvaKarabatić sa primjerkom svojeautobiografske knjige Ja,Nomad.Prekasno za pravu promociju,ali na pravo vrijeme za happyhour zatvaranja najveće među-narodne smotre izdavaštva.Tako se "Ja nomad" na pro-mociji poslije Dubrovnika, Za-dra i Osijeka, Vukovara, Pod-gorice, Budve i Zagreba; našaoi Frankfurtu. Bez fanova, koji upravilu čine entourage starletau takvim prilikama, Ava jenastupila profesionalno, kaodiplomirana klasična filologinja(latinski) i romanistkinja (Sve-učilište u Zadru), predstavila jeautobiografsko djelo u kojemiskreno progovara o svom bur-nom životu i iznosi svoje naj-dublje tajne. - Mislim da je moje iskustvosvakome dragocjeno. To značida možete uspjeti, a da pri tomeostanete moralna i poštenaosoba - izjavila je Ava. Sknjigom sam željela ukazati naprobleme, izazove, pa iopasnosti kojima su izloženemlade djevojke. Njima Ava želipomoći da se lakše snađu uživotu.Kao uspjehe u svojoj karijerinavela je sudjelovanja u četirireality showa, ali i to da se našlau ulozi voditeljice i modela. Želi

se posvetiti glumi, a sebe vidi ikao umjetnicu i spisateljicu.Knjiga Ja Nomad nastala je urazdoblju kraćem od tri mjesecai donosi četrdesetak poglavlja –kratkih priča - na 180 stranica.Prema Avinoj izjavi, knjiga jerasprodana u prvom izdanju od

HAPPY HOURPREDSTAVLJANJE KNJIGE JA, NOMAD

deset tisuća primjeraka. Knjiga,odnosno najnoviji priručnik zapametne mlade djevojke, kakokaže Ava - spominje brojne ane-gdote sa sportašima, mena-džerima, pjevačima i drugimjavnim osobama koje samupoznala tijekom rada kaomodel i manekenka.

Ava je napisala knjigu, koja imaautobiografski karaktera sasvojih samo 28 godina. Svakakopremalo da bi se donio končansud o životnim vrijednostimakoje trebaju postati priručnik zavođenje dobrog života (De bene


33

videndi, kako je to davnozapisao Splićanin Marulić).Ava opisuje otvoreno anegdoteiz svog života od ranogdjetinjstva pa do danas, kad je,kako i s kim izgubila nevinost,zašto dvije godine nije vodilaljubav, kao i čija je simpatijabila, odnosno kom sportašu jezavrtjela mozak. Otkrila je dasu joj za seks nudili zaistasvašta, od čokolade do jahte.Imam svoju cijenu kad jeposao u pitanju, ali kad se radio ljubavi, tu me ne možetekupiti, rekla je Ava te naglasilada nikad nije pokleknula idopustila da bude izmani-pulirana. Ava šokira prizna-njem da je imala seks sazatvorenikom u ćeliji, drama-tično opisuje pokušaj silovanjana putu u Crnu Goru i kako juje seksualno napastovao jedanugledni sportski radnik.U ovom kratkom djelu mo-žemo prepoznati knjigu sključem jer brojni člancibulevarskih časopisa dopuštajuda se prepoznaju mnogi pro-tagonisti iz knjige.

Ava postaje posebno osobna iemocionalna kod iznošenjedetalja obiteljske tragedije.Piše o ocu kao posebnomosloncu u najtežim trenucimau životu. Prenosi tračanje selai suze prolivene zbognerazumijevanja okoline. Radobi mjerila svoj stil pisanja spoznatim piscima. Jer. kakoAva kaže, što bi rekle MadameBovary, Ana Karenjina iliBožena u Povratku FilipaLatinovića da su same mogledoći do riječi?Već zbog jezikoslovnog studijakaže Ava kako je dosadpročitala više od 500 knjiga, aliterarni uzori bili su jojAndrić, Krleža i Zola. Naštandu u Frankfurtu otkrilanam je i veliku privrženostdjelima Mire Gavrana.Unatoč brojnim kritičarima,mora se priznati kako napisatiknjigu nije lako. Jezikoslovnistudij predstavlja izvjesno ola-kšanje, ali ne može zamijenititalent koji nema svaki me-todičar. Bulevarska štampa jerazvukla pojedine izjave Ave

Karabatić do rugla, a da većinaautora napisa iz žute štampenije sposobna učiniti ono štoova mlada dama već jest i prijenapunjenog trećeg desetljećasvog života. Ne, ne moramo sesložiti sa (moralnim) pret-postavkama društva koje na-staju prema modelu manekenai reklamnih gafova prodajnihmanagera, ali da bi se pro-sudilo ispravno, nužno jeupoznati ono točno.

Pa i onda kad nije dobro.

Ivica Košak

BLAGDANI SREĆE I TUGEVodim besmislen razgovor s dragom prijateljicom. Lijepa je i zgodna, svatko bi je poželio. Naravno,pod uvjetom da mene tu nema. Kažem joj to, uz smijeh naravno, ali ona to baš i ne shvaća tako,pokušava mi uzvratiti:

— Pa najljepša, koliko dugo nemaš dečka?— Ne brojim, možda nekoliko mjeseci.— Pa kako to da je najljepša i najpoželjnija u ovolikom gradu sama?— E, vidiš, meni pripada samo najbolje, a to je danas rijetko, neću valjda zbog glupavog seksa

snižavati kriterij?— Seks je važan, pogotovo za mlade djevojke.— Nije tu ništa sporno, ali jednostavno me je iskustvo naučilo da se prije bilo kakvog seksa

zapitam "što poslije?"— Nisam to baš shvatila, što poslije... Poslije pričate, idete u šoping, u klub, nešto se uvijek događa.


34

— Hajde da završimo s ovom temom, blagdani su, idemujutro u Zagreb poslom, a zatim u Mariju Bistricu.

— Marija Bistrica... Gdje je to?— To je jedno selo... Pokraj Zagreba.— A, selo, so fancy!

Ne moram joj objašnjavati što meni taj put u Mariju Bistricuznači, ne bi razumjela, a i ne treba. Pažljivo sam birala to mjesto.Tamo ću s tatom provesti Božić. Prošli sam provela u realityjui baš mi je bilo teško. Za Božić 2015. slušala sam kardinalaBozanića koji je, između ostalog, rekao:"Zašto ne biste kao obitelj, očevi i majke s djecom, djedovi ibake, pošli zajedno na hodočašće do neke crkve, ispovjedili se,živjeli radost pomirenja s Bogom i međusobno, čiste duše idubljih osjećaja proslavili Gospodina u euharistiji, molitvom idobrim djelima primili dar oprosta za žive i za pokojne?"Gledala sam malo prije toga neku reportažu o Mariji Bistrici iodlučila sam da s djedom, mamom i tatom odem tamo sljedećiBožić. Ja završim u realityju, djed se razboli, a mama ode odtate. Moj san o tome ode u vjetar, polomi se kao staklo!Zato ove godine skupljam komadiće tog sna i kažem tati da idemo u Mariju Bistricu. On to prihvaćas oduševljenjem, ne ulazeći u moje razloge. Zato ne mogu objasniti mojoj dragoj prijateljici da mi nijedo seksa ni do priče o seksu.Nalazim se s tatom u Zagrebu, na brzinu završavam poslovni dio, na čuđenje ostalih jer obično ostajemdugo razgovarati. Sjedam u auto i krećemo. Sam put do Marije Bistrice izuzetno je lijep. Mislim, lijepje krajolik. Livade, šume, sela s uredno obojenim kućama, ljudi nasmijani. Kao da si na nekom drugommjestu, a ne u Hrvatskoj. Gledam usput hodočasnike koji po mrazu hodaju 50-60 kilometara kako bise poklonili Snježnoj Gospi u ovom svetištu i obišli kip Majke Božje Bistričke. Zavidim im i muči mepitanje koliko sam grešna. Znam da jesam, ali računam, ako sam svoje grijehe uvidjela, onda ih mogui popraviti. Onda mogu biti i bolja osoba. Prvo odlučujem da ću svima sve oprostiti. Na prvom mjestumajci. Oprostit ću joj to što nije danas ovdje, s nama, i još neke stvari, koje stvarno ne želim nispominjati, ali opraštam joj iskreno.Tata me gleda i kao da mi čita misli:

— Složit će se to sve Ava, nemoj brinuti. Blagdani su, ajmo biti radosniDomaćini u hotelu Kaj toliko su ljubazni i susretljivi da na trenutak zaboravljam na svoje duhovno-psihičke dileme. Ne mogu trenutačno naći bolji izraz za ono što se događa u mojoj glavi. Ovaj dioZagorja nekako živi svoj život. Ljudi se bave drugim ljudima, razgovaraju, smiju se, raduju su svakojsitnici, žele vam ugoditi mnogo više nego što tražite. Ovdje svi zaslužuju duboko poštovanje.Odlučila sam se za šetnju pokraj rječice Bistrice po kojoj je mjesto prije nekoliko stotina godina i dobiloime, potom ću u wellness, a navečer s tatom na misu. Ne osjećam ni glad ni žeđ, znam što to znači.Sretna sam poslije mnogo, mnogo vremena!Budim se u nedjeljno jutro, na Božić, u Mariji Bistrici. Pijem odličnu kavu u hotelu i već čujem žamors ulice. Kakva radost, kave boje na trgu oko crkve. Licitarska srca, one šarene lizalice koje samobožavala kad sam bila mala, a toliko ih je malo bilo u Splitu, bomboni svih vrsta i boja, uključujućione gumene koje posebno volim, a tek medenjaci mali, veći, veliki, najveći. Želim ih sve probati iakoznam da će mi poslije biti zlo.A ljudi, tisuće ljudi. Svi nasmijani, radosni, svi se žele pozdraviti, poželjeti sreću za blagdane. Stavilisu ono za fotografiranje kroz što provučete glavu pa vam ona bude u licitarskom srcu, a iza je katedrala.Kako je to dobro, pa tu su i kočije.Osjećam se kao dijete, tu je i tata da me primi za ruku. Ne želim da ovo prestane, ne želim nikadaodrasti!1

Ava Karabatić

1 Ava Karabatić: Ja Nomad, 24sata d.o.o., Zagreb 2017. Str. 116-118


35

Pronaći slova, smjestiti ih uosjetilne rečenice. Oblikovatigajetu koja pliva svim onimemocijama i mislima koje na-hrupe pri spomenu imena je-dnog od najcjenjenijih i najus-pješnijih glazbenika Hrvatske,Olivera Dragojevića, nije nima-lo jednostavno.

Oliver Dragojević, davnih je60-tih započeo svoj put premaglazbenoj estradi.

U počecima nastupa kao pjevači klavijaturist sa splitskim sa-stavom “Batali”. Njegova solokarijera “kapetana od pisme”,započela je 1974. godine.Simbolično se može reći da juje obilježila pjesma “Ča će miCopacabana” s kojom je te go-dine osvojio i prvu nagradupublike.

Sljedećih tridesetak godinasurađivao je sa Zdenkom Ru-njićem. Iz te plodne suradnjedvaju kolega i prijatelja ostalonam je u nasljeđe dvjestotinjakizvrsnih pjesama. Uslijedio je period dugog pu-tovanja estradom. Surađivanjesa mnogim skladateljima, što jenaposljetku dovelo do genera-cijski mlađeg kolege i srodneduše, Zlatana Stipišića- Gibon-nija, njihove dirljive “Cesari-ce” i nakon toga zajedničkogalbuma “Familija”. Surađivaoje i s međunarodnim miljenici-ma “2 Cellos”, te mnogim dru-gim kolegama glazbeni-cima.Koliko Oliverove pjesme živei traju, bezvremenski putujućisvim generacijama, bespre-dmetno je opisivati. Svatko odnas, u nekom dijelu života, bioje, jest i ostati će živući glasnik,

prijenosnik emocija nastalih odlika i djela ovog velikana hrvat-ske glazbe.

Upravo zahvaljujući karizmati-čnosti, nemoguće ga je staviti uneko prošlo svršeno vrijeme. Od skladatelja, pjesme je biraopo osjećaju. Težio se pronaći usvakom stihu, noti, implemen-tirati se u sadržaj crticom izsvog osobnog života. Preslušavajući njegove pjesme,osjeti se urođena ljubav velo-lučkog djeteta prema fascinacijimorem. Volio je isticati da onnije “estradnjak”, već netko tkoje od djetinjstva opčinjen glaz-bom, pjevanjem, klavirom, po-gurnut igrom slučaja u takvevode kojima se naučio ploviti.Svojim vokalno-klavirskim iz-vedbama zapečatio je statusglazbenika posebna po svomizričaju u cijeloj regiji i šire. Vječna inspiracija satkana odDalmacije i svih njenih ljepota,vječno je bila protkana kroznajnježnije ljubavne stihovekoje je jedino Oliver znaointepretirati onako samo njemusvojstveno, da ih kanaliziradirektno u srca slušatelja. Ponekad, ili čak moždaprečesto i olako, hipnotičko-sublimna moć pjesama pro-dirala bi do skrivenih zakutaka.gdje bi mi ljudi pokušali skrivatiosjećaje na onaj krivi način,“sami od sebe”.Nemoguće je obraniti se od dje-lovanja pjesama ovog intimnogpjevača, kako je sebe znaodefinirati. Djelovanje “Olivera u praksi”,možda je najbolji pokazateljkoliko je glazbom djelovao namnoge živote pjesmama na-izgled ležernog, mediteran-skogstila. Imao je sposobnost dazaljubi one koji nisu zaljubljeni,

OLIVER DRAGOJEVIĆZnamenje od ljubavi kao ostavština


36

pomiri posvađane, omekša srcaribara i težaka, mladih, starih,razveseli i uzdigne tužne, na-smije i razgali žene, kojima jenajradije pjevao. Učinio bi dadišemo u bezuvjetnoj ljubaviprema životu, ističući sve nje-gove ljepote. Bilo bi pomalo svetogrđe, iz-dvajati posebno poimence nekeod pjesama. Svatko od nas imacijeli buket od “versi, suza,smija i poljubaca”, prikupljenih

od latica nota i stihova nekih odnjegovih hitova. Svima nam jedarivano da se intimno potra-žimo, pronađemo i poistovje-timo s onim na što nam zatitrajustrune od duše. Vezanošću za njegove pjesme,vezali smo se bespovratno. Onajtko je volio Olivera, voljeti ćega zauvijek. Ostavio nam je unaslijeđe mnogo od sebe, onajposeban “trag u beskraju”, koji

ćemo nositi dalje, proslijeđivatinekim novim naraštajima. “Šaka suza, vrića smija, ča ježivot vengo fantazija”- sve namje o životu danas, sutra prepo-rukom ostavio u ovom sjetomopjevanom stihu.

Bez sumnje, krila našeg “lipoganđela” čuvaju nas i naš os-mjeh, i uvijek će…

Rina Milković

Text und Foto: Ivica Košak

Rathaus Wiesbaden, 29. September2018, Stadtverordnetensitzungs-saal: Workshop Netzwerk Seminar.

In einer Veranstaltung, diesich an alle Vertreter und Ver-treterinnen von Migrantenver-einen und Migrantenselbst-organisationen richtete sowiean Vereine, die mit Migrantln-nen arbeiten, wurde die Frageerörtert, ob ein Netzwerk vonund für Migranten als lokaleKommunikations- und Aus-tauschplattform hilfreich sein

könnte, das sich an alle Akteu-rinnen und Akteure aus derSchnittmenge Bildung undMigration richtet. Damitwürde eine Möglichkeitgeschaffen, die Bildungssitua-tion und die Bildungschancenvon Menschen mit Migrations-hintergrund zu verbessern unddie Zielgruppen der Bildungs-anbieter und der Betroffenenin Wiesbaden und Umgebungwirksam zu erreichen.Die Teilnehmer des Work-shops, der durch den Auslän-derbeirat der Stadt Wiesbadengefördert wurde, sprachen sich

mehrheitlich dafür aus, einsolches Netzwerk von und fürMigranten als positives Vor-haben zu befürworten.Als eine der Voraussetzungenfür gelungene Kommunika-tion soll neben der durchgän-gigen Sprachbildung auchSorge dafür getragen werden,dass das Verteilen von Infor-mationen auch in den Mutter-sprachen der Betroffenenerfolgt.

Die mehrsprachige Kommuni-kation wird nicht nur dieInterkulturalität fördern son-dern auch die Menschen ausunterschiedlichen Kulturenzusammenbringen.

KÖNNEN MIGRANTENVEREINE VON EINEMNETZWERK PROFITIEREN?


37

#WeRememberU BIJEGU

Nedavno mi netko proslijedi pri-mjerak «Specijala»: Hrvati i Židovi.1Dobro, ne bi to bilo ništa posebno danema one magle sjećanja. Magle,poput one na zavoju Kupe pred ulazu pristanište, koja je oštrila sluh zasirene remorkera.Teško mi je ne osvrnuti se i na Sisački„templ“ kako ga je zvao moj ate(otac). Ne mali broj novih Siščanavjeruje kako se taj naziv „templ“prenio iz antičkih vremena… Nazivsinagoga malo tko zna.Slično, malo tko od tih novih u Siskuzna kako je i sjedište današnje bisku-pije bio židovski hotel, tik uz zgradužidovske općine na obali Kupe. Mojabaka je tamo bila kuharica. Tata jeradio u Mayer-Marićevoj pivovari nadrugoj obali Kupe, do njezinog pre-seljenja u Zagreb (danas Ožujskopivo).Obiteljski prijatelj Vuković (prijeWolf), kojemu je poslovnica prvoarijanizirana pa onda nacionalizirana,i poslije preokreta u Vukoviće ostaoje poslovođa u jednoj od svojih trgo-vina, nakon što je od svega ostalogbio oslobođen. Njegov sin Bruno bioje moj dobar drug. Nije nam punodrugih preostalo. Njegova majka jebila u Katoličkoj akciji(!), a što jeobitelj spasilo od NDH-sudbineMayer-Marićevih.1 https://www.vecernji.hr/kultura/veliki-specijal-vecernjeg-lista-o-povijesnim-odnosima-hrvata-i-zidova-1253014

Marićeve su ubijali gotovo četirigodine, jednog po jednog. Kako većkoji nije više imao ništa za ponuditza otkup… Naša susjeda Dobrilahvalila se kako je spašavala Židove.Odnosila bi im kruh i kuhani krumpiru „Staklanu“ – tako se zvao Sisačkilogor. U zamjenu za nakit. Dok suimali.Moju baku je spasilo prezime prvogmuža koje je zvučalo nekako hrvat-ski - doglavnički. Ne baš sasvim, jerustaški vod za strijeljanije koji jedošao da ju likvidira, rastjerala je„banda“, s onu strane Kupe, s dvijeminobacačke granate. Odvažni hr-vatski bojovnici nisu se vratili. Nesami. Poslali su četu Čerkeza…Trauma te obiteljske tragedije spu-stila se kao sjena čudne amnezije namene. Sve do prije par godina ja samza tu obiteljsku priču znao samo utrećem licu. Jer, u mojoj mašti – to sedogodilo nekom trećem – ne nama,ne mojoj bakici. Tata im je pao u ru-ke. Ubijali su boga u njemu, danima.Da li intervencija onog prezimenjaka – doglavnika iz Zagreba, krivo-tvoreni krsni list ili nešto treće, on jedo 1944. preživio u Zagrebu. Doka-zujući svoju lojalnost u domobran-skoj kasarni na Černomercu.A onda su pali Vokić i Lorković. ADoglavnik je pobjegao pred ustašamau Njemačku(sic!) da bi ga Ameri-kanci vratili partizanima na suđenje.Tatu nije imao više tko štiti, poslanje u jesen 1944. na rad iliti Hrvatskulegiju u Reich. Na putu ih je presrelasaveznička eskadrila, predah kratkognapada kod Varaždina bio je dovoljnodug za bijeg. Da preživi i tu traumu.Njegov bratić Joško napustio je svijetveć u kolovozu 1941. godine beztraume. U grčevima. Otrovan je predtransport bakine obitelji Maznik2 u2 Что означает фамилия Мазник? Скорее всего,фамилия Мазник происходит от названия деревниМазники. Чаще всего эта фамилия встречается увыходцев из Одессы и Бендер. Eвреям Российскойимперии начали давать фамилии в конце 18-говека, после присоединения к Российской империизападных oбластей Белоруссии, Украины иПрибалтики – после раздела Польши. ТогдаЕкатерина II "приобрела" вместе с западнымиобластями огромное количество евреев, у которыхисторически не было фамилий, а только имя иотчество, например "Шлойме, сын

KZ Linz. Šnita kruha premazanasvinjskom masti posipana je bilaotrovom za štakore. Gladno dijete nezna za košer. Traumu sam naslijedioja. Preživjela teta Mici je sve okosebe, a posebno mene, uvjeravalakako sam ja, bar do moje 15. godine,isti njezin Joško. Ili sam mogao bartako izgledati. Jer, sve što sam mogaoučiniti dobrog, lijepog, pametnog…upravo bi to uradio i Joška Mazniktako. Da je ostao živ.Godine, desetljeća su prošla doknisam shvatio kakvu tihu jezu jemorala propatiti moja majka, akti-vistica Sokola. Paniku sirene remor-kera iz gluhe magle. Njezin otac jebio radićevac. Iz „mačekove straže“,one koja je sa štapovima čekalamušterije pred židovskim dućanimajoš od jeseni 39-te. Baka Maznik jeznala pričati kako je Ignac, očuhmoga tate, u jesen 1940. godineprebijen pred Vukovićevim dućanomu Sisku. Dovezao je mošt Židovu naprodaju.Privatno je Vuković/Wolf i poslijerata prodavao vino na malo.U onom dugom ljetu poslije velikemature bio sam ja taj koji je za klapujoš-ne-studenata u rane jutarnje sateišao Wolfu po flašu-dvije. Jer kao,zna on mene.Nije njemu bio problem otvoritiprozor u dva ili tri sata u noći i kao unekom ritualu, uglađenom servil-nošću dobrog trgovca, pružiti flašu.Neugodno mi je bilo samo kada bi on,na kraju tog rituala, jednako takoprijazno, tihim glasom pozdraviogospon‘ Juliusa, moga oca.Bruno mi je jednom ispričao ka-ko mu tata noćima ne spava. Čeka daga odvedu!

Prešutio sam kako i moj ćale odlazisam u noć da provede nekoliko sati- u bijegu.3

Joško Maznik

Хаимке".https://toldot.ru/life/lnames/lnames_4027.html3 Tekst objavljen na portalu Hrvatski glasBerlin: http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=187178

http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=187178




38

Dragutin Trumbetaš premi-nuo je 29. travnja 2018. godineu 80-toj godini života. Za so-bom je ostavio bogat opus liko-vnih radova, crteža, ilustracija,romana i monografija.

Obitelj Trumbetaš porijeklomje iz Velike Mlake. Pavel pl.Trumbetaš se prvi put spominjeu dokumentu od 31.03.1734. uLomnici kao zet kod zadrugeFilipćić. Car Leopold I. je 9.ožujka 1683. u Beču, s izdanom

grbovnicom (armales)1, obno-1 Grbovnica ili armal je vladarska poveljakojom se nekomu podjeljuje plemićki grb.Nastanak prvih grbovnica vezan je uz potrebudokazivanja plemićkoga statusa radi očuvanjapovlastica. U razdoblju od 12. do početka 14.stoljeća postoji određena sloboda u uzimanju ikreiranju grba. U 14. stoljeću potvrđuje seisključivo pravo vladara na podjelu grba, aistovremeno je vladarevo pravo potvrđeno timešto vladari počinju posebnim poveljamadodjeljivati grbove koji su u takvim poveljamabili opisani i naslikani. Takve povelje dobile sunaziv litterae armales od latinske riječi arma(oružje). Grbovnice su pisane na pergamentu,a u sredini isprave oslikan je sam grb. U tekstuse navode zasluge zbog kojih pojedinac dobivagrb, te se točno opisuju svi elementi i boje grba.Sredinom 16. stoljeća grbovna se slika izsredine grbovnice seli u gornji desni kut. U 17.stoljeću grbovnica poprima oblik knjige, u kojoj

vio ugarsko-hrvatsko plemstvoi grb plemenitom NIKOLITRUMBETAŠU (Trumbetas).Plemićki list Trumbetaša jepotvrđen i na hrvatskom saboruu Varaždinu 15. svibnja 1687.godine.Dragutin je u svom burnomživotu bio slikar, književnik,glu-mac, a prije svega gast-arbajter, kako je sam sebeopisivao.

Jedan je od brojnih Hrvata kojisu u mladosti odlazili u svijet.1968. u Frankfurtu je započeosvoj put slikara i književnika.HKZ/OMH bila je u mogućnostipredstaviti rad Trumbetaša po-vodom Interkulturalnog tjedna,24. rujna 2013. u knjižnici gradaIdsteina na Taunusu. Amaterskiboksač, bon vivant, šarena pti-ca, smiješna sova - tako je tadanovinar Marko Čubrilo pred-stavio hrvatskog umjetnika mje-šovitoj publici ispred HKZ-Wi/OMH.Trumbetaš je bio poseban pred-stavnik hrvatskog gastarbajtera

je grb oslikan ili na naslovnoj stranici ili nasrednjoj stranici povelje.

ZADAĆA UMJETNIKAVizija Dragutina TrubetašaWiesbaden, 9. 5. 2018. Svibanjski susret Hrvatske kulturnezajednice – Ogranka Matice Hrvatske (HKZ/OMH) započeo jeminutom šutnje u počast preminulom kolegi, književniku ilikovnom umjetniku Dragutinu Trumbetašu. Dragec, kako suga često zvali, ali isto tako i Dragina, ostao je u sjećanjuzajednice kao suradnik koji je u mnogočemu zadužio ne samolokalne prijatelje hrvatske kulture. nego je ostavio trajni tragu kulturi Europe. Njegov primjer dobre prakse – rekao je IvicaKošak, moderator susreta – očituje se u preciznoj kronici svogvremena, druge polovice dvadesetog stoljeća i izoštrenoj kriticidruštvenih odnosa.


39

koji se iskazao kulturnomaktivnošću u novoj domovini -naglasio je tom prilikom JosipŠpoljarić, generalni konzulRepublike Hrvatske. Trumbetašje čovjek koji je došao u Nje-mačku 1966. godine i našao seu apsurdoj situaciji gastarbaj-tera, onih gostiju koji morajuraditi.Pojavljuje se kao čovjek kojiživi svoj narodni jezik, a njegovumjetnički izraz poprima kriti-čnu, pa i žestoku formu na-suprot jezičnog Babilona u ko-jem živi.Ponekad čak i grubo.

Trumbetaš nije glatka, već ner-vozna osoba. On ujedinjuje usebi mnogo protivnih točaka,kao bivši zatvorenik, scenarist ikroničar koji kritizira svijet okosebe. Njegovi crteži nisu kripti-rani. Gledatelj odmah prepo-znaje izjavu slike. Trumbetašraspravlja o okolnostima podkojim su gosti radili u inozem-stvu. On kritizira i demonskasvjetla velegrada, nesnalaženjepojedinca u poretku podčinje-nosti strojevima. Opire se čo-vjeku koji postaje ili pristajepostati automat. Ruga se sve-

moći novca, a Frankfurt ukratkoproziva Bankfurt.U Frankfurtu on piše i Mojtestament, pjesmu prezrenog iponižavanog gastarbajtera beziluzije o nekom boljem sutra.

MOJ TESTAMENT(u gradu Frankfurtu na Majni)

Kada umremne smije me nitko dodirnuti.Čak ni moj abtajlungslajter.

Kada umremne smije me nitko pomilovati.Čak ni moj šihtfirer.

Kada umremne smije me nitko prati.Čak ni moj vorarbajter.

Kada umremspalite moje tijelou krematorijumu.

Ja ne želim grobniti kakav križ,Ja ne želim spomenikniti kakve vijence.

Ja ne želim urnu,ni suzeniti kakve molitve.

Kada umremrazbacajte moj pepeona asfaltuizmeđu Banofai Bergerštrase.

Tako možete svii dalje po meni gazitikao što steuvijek činili.

Drago Trumbetaš1

1 Drago Trumbetaš, iz zbirkepjesama Gastarbeiter-Gedichte 1969.-1980., Glasnik Turopolja, VelikaGorica, 1995.

Susret hrvatske čitaonice HKZ/OMH održan je u povoduSvjetskog dana knjige i autor-skih prava, pa je to bila dobraprilika da se kroz Monografiju2

predstave Trumbetaš i njegovautorski rad.

Likovna monografija Trumbe-taš predstavljena je u dvoraniDoma kardinala KuharićaWies-badenu i bila je popra-ćena manjom retrospektivnomizložbom — izborom iz djelakoji je priredila redakcijačasopisa Riječ.Predstavljena knjiga Monogra-fija dosljedno zaokružuje nagotovo petsto stranica Trum-betaševo djelo. Tu su sakup-ljeni brojni tekstovi o DragiTrumbetašu i petnaestak su-dionika skupa moglo je po-gledati izbor crteža, slika,dizajnerskih rješenja, ekslibrisai ilustracija iz gotovo pedeseto-godišnjeg rada. Dizajn knjige itipografska rješenja u cijelostisu autorski rad Drage Trumbe-taša.Kao izučeni grafičar, ti- pograf,Trumbetaš je svojim zanima-njem i likovnim usmjerenjem, adosljedno svom zanatu, stvoriodjelo koje je u mnogočemu višeod životne kronike i rada je-dnog umjetnika.

Monografija odražava svekarakteristične elemente autora.Istančani humor i blagu po-duku, ali i reskost te strogost.Preciznost i čitljivost svakogdetalja, od kojih mnogi sadrženeskrivene poruke koje napetstotinjak stranica sažimlju2 Tonko Maroević (ur.), BožoBiškupić, Arsen Dedić, Josip Depolo,Darko Glavan, Drago Trumbetaš i dr.,Monografija, Pučko otvoreno učilište,Velika Gorica 2001.


40

cijeli njegov dotadašnji život.Puno njegovih radova – roma-na, drama, slika – leži još u la-dici… Životni put DragutinaTrumbetaša od turopoljskeVelike Mlake, školovanja uGrafičkoj školi u Zagrebu, od-laska sa suprugom Sidonijomu Njemačku, grafičkog rada upoznatim dnevnicima Frank-furter Rundschau i Bild-Zeit-ung, do afirmacije u njemačkoji hrvatskoj umjetničkoj javno-sti – bio je više mučan, a manjeuspješan.

Ono što zadivljuje u njegovudjelu, kao djelu osebujna umjet-nika — kroničara — promatra-ča i analitičara, upornost je idosljednost da nepokolebljivo iusprkos svim nedaćama — sjed-nakim žarom, istinoljubi-vošću, istančanom preciznošću,humanošću u umjetničkomizričaju, kritičnošću u oštriniopservacije i zamjetnom crtač-kom vještinom u bilježenju čaki najsitnijih detalja, poput vje-

čnog buntovnika i borca protivsvih vrsti nepravdi, upravo izvlastite patnje, iz inata i nužde— neuvijeno, razumljivo i otvo-reno, kontinuirano slika taj svojosobni (a u širem smislu i za-jednički svijet sličnih sudbinasvojih sunarodnjaka ili suputni-ka) i svoje vlastito viđenje svi-jeta koji nas okružuje i ljudi kojinjime upravljaju. Svijeta otu-đenih ljudi, svijeta nepravdi ipatnji — najčešće običnogamalog čovjeka uhvaćena u klop-ku potrošačkog društva i po-litičkih manipulacija svih vrstaonih navodno velikih — moć-nika, koji su određivali ili od-ređuju njegovu sudbinu. Da kaoslikar i pisac govori o istininesmiljene svakidašnjice poni-ženih i uvrijeđenih ljudi, onih narubu ili na dnu društva …

– naveo je moderator susretacitat iz časopisa Vijenac broj1971.

1

http://www.matica.hr/vijenac/1

Trumbetaš je svaki slobodantrenutak posvetio bilježenju iopisivanju društvenih odnosanekoliko posljednjih desetljeća20. stoljeća, a koji su obilježenisocijalnom nepravdom, migra-cijama tisuća i tisuća iseljenikakoji su krenuli trbuhom zakruhom. Odlazilo se u tuđinuzaraditi za goli život, često skoferom punih snova, vjerujućiu bolju i pravedniju budućnost.

Veliku pozornost njemačkejavnosti izazvala je knjiga:Gastarbeiter. Predgovor je podnaslovom Gost kao radnik na-pisao Gerhard Zwerenz, po-znati njemački književnik.Zwerenz je prvi usporedioradove Dragutina Trumbetaša sdjelima njemačkog slikaraGeorgea Grosza.

Dragutin Trumbetaš je povrat-kom u Hrvatsku devedestihgodina sve one žive ljude koje

97/slijedite-zutu-podlogu-15925/


41

je nacrtao kao žrtve koji sunapustili svoju zemlju u potraziza boljim životm, opisao unekoliko romana pod naslovomPušači i nepušači. U timknjigama Trumbetaš opisuje za-pravo jednu generaciju hrvat-skog društva koja je živjela usvijetu neispunjenih želja i ilu-ziji dolaska nekog novog doba,koje će ispuniti njihove snoveiz prošlosti.…Trumbetaš će nam ostati usjećanju kao majstor kratkih,preciznih opisa, ali i kao sa-motni književni kroničar jed-nog ružnog i žalosnog vremena…– rekao je na susretu uWiesbadenu Milorad Milenko-vić, pjesnik i likovni umjetnikiz Offenbacha. koji je godinamadijelio sudbinu i radne navike sTrumbetašem u Frankfurtu -…jer njegovi radovi posjedujuvisoku razinu komunikativnostis promatračima, bez obzira nadob, spol, socijalni status ilietničku pripadnost.

Društvena kritika kao brigaza bližnjegaNa susretu hrvatske čitaoniceHKZ/OMH progovorilo je ne-koliko suputnika i poznavalacaTrumbetaša koji su ga opisalikao osobu koja je gajila ne-sebičnu ljubav i brigu za bli-žnjega, a okom pozorna kro-ničara, promatrača i sudionikau događajima, on je čestobilježio vlastitu sudbinu, ali ionu svojih sunarodnjaka, crta-jući Tončeka, izmišljenu osobu,koji je mogao biti bilo kojenacionalnosti. Mnogi su se pre-poznali u liku antijunaka, tu-đinca u stranom svijetu. Svijetukoji Tončeka nije poštovao nitirazumio, nego ga je iskorišta-

vao na najbrutalniji način.Zato ne začuđuje što u njego-vu djelu vidimo grotesknepredstavnike vlasnika tvornicai banaka koji su trku za ma-terijalnim bogatstvom poisto-vjetili s dobivanjem moći, akoja postaje njihov jedinismisao.Trumbetaš je vrlo osjetljiv ispreman povjerovati da mudrugi lako nanose nepravdu.Ipak njegovi postupci sunormalni. Čovjek nije zatostvoren da mu se nanoseuvrede i poniženja.Trumbetaš nema iluzija, onpiše i crta stvarnost bez uljep-šavanja. Svjestan podijeljenos-ti u društvu na siromašne i bo-gate. On prepoznaje povlašte-ne i obespravljene i svjedočisvojim djelom o pogubnostiiluzija o blagostanju dok seosjećaji bliskosti, suosjećanjakojeg nema u anonimnoj masi.Tako se u ciklusu Život kaozmija, koji započinje 1984.,Trumbetaš bavi problemati-kom života Roma, suosjećajnobilježeći skromna, prljavaobitavališta i bilježeći trenutke

zabrinutosti zbog neizvjesnebudućnosti, mijenjajući timeparadigmu o optimizmu iživljenju trenutka koja se vezujeuz romski narod.Radovi ovog senzibilnogumjetnika obogaćuju umjetnost,kojoj je obogaćenje neophodnojer je sredina radnika, manjina,potlačenih, eksploatiranih dosada uvijek bila prikraćena,također i s gledišta kulturnogarada. Drago Trumbetaš je takojedan od rijetkih kulturnihradnika koji je život stavio uslužbu potrage za istinom,postavši jedan od najvećihkroničara ljudske patnje usuvremenoj umjetnosti.Gastarbjater Tonček ostaje uslici i pismu tek usamljeni kritikiz neosjetljive gomile. Ali njegovkrik treba biti glasan i pre-poznatljiv, poručio nam jeTrumetaš u kratkom dokumen-tarnom filmu što ga je snimioMarko Čubrilo.1 - Društvenakritika treba poslužiti umjetnikuda stvara viziju budućnosti zarazdoblje od barem jednegeneracije.Gastarbajteri su došli da biradili i zarađivali novac. Takobi se mogao čitati i ugovor osocijalnom statusu radnikasklopljen prije 50 godinaizmeđu Jugoslavije i Njemačke.Njemačka je trebala radnike,zvala ih da dođu, rade, novaczarađuju i potroše.Trumbetaš se pojavio kao rijetkiizuzetak, on je radio, živio, okosebe sve promatrao i crtao: sebei svijet oko sebe. Iskreno ibritko. Nije se to svima svidjelo.Ipak sada, Dragec kada si nasnapustio, ostajemo sami sTvojim kritikama društva i svihnas. Neka nam sjećanje na Tebe1

https://www.youtube.com/watch?v=zaHRWxvYja0&feature=youtu.be


42

Dragi naš fra Mirone, doktoreSikiriću, ispričavam se i Tebii prisutnicima što vas pre-kidam u razgovoru ugodnomkako bih Ti na rastanku uputionekoliko riječi. Čuo si, a na-dam se kako si nešto i upamtiood onoga što Ti je rečeno izcentrale u Wiesbadenu. Alipostoje i tri filijale u koje si do-lazio jedanput mjesečno: BadCamberg, Limburg i Monta-baur.Montabaur je brojčano malazajednica. Ipak, znamo kako sirado dolazio u te krajeve, pamakar to bilo samo jedanputmjesečno. Međutim, upravo umalim sredinama možeš otkritismisao i ljepotu svog sveće-ničkog poslanja. Ljudima trebanada kako bi bili sretni. Uspiosi ući u njihovu svakidašnjicui to su oni osjetili. Stoga su Tedoživljavali kao pastira i bratai uzvratili Ti otvorenim srcemi ljubavlju. Male zajednice,kao što je to Montabaur, imajuupravo tu prednost da kaopastir možeš poimenice pozna-vati svaku „ovčicu“ i ostvaritis njom blizak kontakt.Pokušao si nam pomoći u tra-ženju odgovora na najvažnijapitanja ljudske egzistencije:Otkud sam došao? Tko sam?Kamo idem? Koji je smisaopostojanja i života? Živimo lisamo zato što smo rođeni iliživot ima neki drugi smisao?Jer ako uistinu nemamo suvisliodgovor na ta pitanja, ondasmo živi mrtvaci.

Veliki August Šenoa u jednojod najljepših svojih pjesama„Oj, budi svoj“ napisao jemeđu inim i ovo:„Brat si budi braći, al ne nadajse plaći, jer hvala ljudska vodaje vrh pjeska, u tvojoj svijestihvala ti je trudu, nijesi brateživio zaludu, kad s poštena licateče pošten znoj, tada si, brate,uistinu svoj.“Fra Mirone, hvala Ti što sinam bio brat i pastir.Znamo kako napuštaš nas iHKM Wiesbaden „mit einemweinenden und anderem lach-enden Auge.“Kad sam Te pitao da je liodlazak u Južnu Afriku skok smagarca na konja ili s konja namagarca, nisi mi konkretnoodgovorio. Ali znam kako sisvjestan da ostavljaš obadvijedomovine, Bosnu ponosnu iHrvatsku u takvom stanju nakoje bi se mogle danasodnositi riječi Oca Domovine,

dra Ante Starčevića, što ihnapisa ljeta Gospodnjega1870:„Uistinu, mi Hrvati doživjesmošto ne doživi nijedan narod.Kad nas tuđe himbe neprevariše, tuđe spletke nespletoše; kad nam nikakvaizvanjska vlast ne skloni narodna poniženja i sramotu, to sveučiniše protiv pravu i voljunaroda njegovi domaći izrodi.“Dragi naš fra Mirone, želimoTi sretan put, mir i dobro, kaoi junačko zdravlje. Uistinu ćešnam nedostajati, ostat ćeš namu lijepoj uspomeni i uvijek sinam DOBRODOŠAO!I nasljedniku, fra Kristijanu,i s ovoga mjesta: DOBRO-DOŠAO! A tebi ne kažemozbogom, nego DOVIĐENJA!1

Rajko Radišić1 Vidi i oproštajni izvanredni primjerakčasopisa Riječ: http://www.hkz-wi.de/rijec/Dateien/Izbor%20RIJEC%202016_2.pdf [prim. Red.]

OPROŠTAJ OD FRA MIRONA, DOKTORA SIKIRIĆAWiesbaden, 04.11.2018.

http://www.hkz-wi.de/rijec/Dateien/Izbor%20RIJEC%202016_2.pdf




43

Sprich, damit ich dich sehe -Dieser Sokrates zugeschrie-bener Ausspruch aus PlatonsCharmides1 stellt die Beziehungzwischen Sein und Sprache her-aus und somit auch die Notwen-digkeit der wissenschaftlichenBeschäftigung mit dieser The-matik. „Wie die Zeit scheintauch die Sprache uns einfach zunahe zu sein, um eine reflektie-rende Erörterung ihres Wesenszuzulassen“ konstatiert Barbarićzu beginn seines Vortrages, derim Rahmen der PhainomenaSammlung der Tübinger Gesell-schaft für phänomenologischePhilosophie gedruckt wurde.Mit diesem Satz bringt Barbarićgleich zu Beginn zum Aus-druck, in welchem Dilemmasich alle Auseinandersetzungenmit dem Thema Sprache befin-den, seien diese sprachwissen-schaftlicher, literaturwissen-schaftlicher, philosophischeroder sonstiger Natur: Ist dieMethode der Beschreibung des-sen, was ich beschreiben möch-te, der Gegenstand der Untersu-chung selbst, so wird die Unter-suchung unweigerlich ein Teilder Problematik. Kann man denUntersuchungsgegenstand nichtvon der Methode abstrahieren,so muss man wie Barbarić klar-stellen, dass die untrennbareVerbindung der Ausdrucksformmit dem Untersuchungsfeldeinen Einfluss auf die Untersu-1 Vgl. King, G.Heath: Existenz,Denken, Stil: Gedanken einerGrundbeziehung. Walter de Gruyter1986. S. 119.

chung, deren Darstellung unddie Ergebnisse selbst hat. DieseProblematik führt er genausotreffsicher, wie knapp aus.

Die Herausstellung der Proble-matik in aller Deutlichkeit, dasimmer-wieder-verweisen aufdie Unvollkommenheit derBeantwortung der sich gestell-ten Frage (wie u.a. auf S. 52) istsicherlich eine der Stärken desbesprochenen Textes.

Barbarić hinterfragt seinen eige-nen Gedankengang, sucht einenWeg zur Beantwortung einerFrage, an der sich schon vieleForscher und Fachwissenschaft-licher vor ihm abgearbeitet

Damir Barbarić:DIE SPRACHE DER PHILOSOPHIE

haben und die doch noch nichtbeantwortet werden konnte.Kurz, fachlich zutreffend, abereigentlich nur die Eröffnungeines weiteren Problemfeldesund die Überleitung zu einemweiteren Umweg in der Beant-wortung der eigentlichen Frage,so können viele von BarbarićsAusführungen zusammenge-fasst werden. Eine Definitions-findung von Terminologie (S.11-17), Betrachtung der Bedeu-tung von Sprache und eine Aus-wahl von Diskussionen undPostulationen über Bedeutungund Inhalt von Sprache oderSprachentwicklung folgt, zu-nächst geht es um die moderneSprachwissenschaft (vgl. S. 17-25), woraus sich wiederum dieFrage nach der Sprachauffas-sung Hegels ergibt, welcheanhand der philosophischenSprachbetrachtung erörtert wird(S. 25-35), woran sich ein wei-terer Abschnitt über die Auffas-sungen Hegels (S. 35-38) undHumboldts (S. 38-41).Seine Überlegungen zu Hegelund Humboldt führen Barbarićzurück zu dem „uralten […]Umgang mit der Sprache, näm-lich für die Erfahrung der her-vorbringenden, poetischen undrhetorischen Macht der Spra-che“ (S. 41).So folgt erneut ein Exkurs, überAristoteles, erneut zu Humboldtund der modernen Sprachwis-senschaft (S. 41-52).Wieder springt Barbarić,inhaltsorientierte Sprachwissen-

Damir Barbarić:Die Sprache der Philosophie,Attempto Verlag Tübingen, 2011.


44

schaft (S. 59- 65) wird erneutangesprochen, erweitert um dieVerwebung der europäischenSprachen und die semantischenWechselwirkungen zwischenden Sprachen, die Veränderbar-keit von Konnotationen, Über-setzungsproblematiken, Eigen-ständigkeit und Abhängigkeitvon Sprachen (ab S. 62-82). Erleitet über zu Übersetzungs-schwierigkeiten (S. 66- 71),dem Fremdem und dem Eige-nen in den Sprachen und demVerstehen, die Bedeutung desAltgriechischen (S. 72-81) undder Adaption und Auseinander-setzung mit dem griechisch-phi-losophischen Spracherbe, be-sonders in der deutschen undaltslawischen Sprache (S.78-81).

In diesem sprunghaften Stil ver-folgt Barbarić seine Ausfüh-rungen zur Beantwortung – ja,welcher Frage eigentlich? Si-cherlich, es geht um Sprache,semantische, emotionale Aufla-dung von Sprache, Bedeutung,Nutzung und Wirkung von Spra-che, Sprachtheorien, Sprach-wissenschaften, Sprachphiloso-phien. So verwirrend inkonse-quent in ihrer Reihenfolge, wiees wirkt, so sind seine Ausfüh-rungen auch inhaltlich. Fachlichrichtig, inhaltlich interessant,aber in einer Kürze, die großesFachwissen voraussetzt, um denAusführungen folgen zu kön-nen.Barbarić verwebt philosophi-sche mit sprachwissenschaft-lichen Ansätzen, stellt Bezie-hungen her, springt durch dieHistorie der Philosophie und derSprachwissenschaft, sowohlgeografisch, als auch zeitlich.Nimmt man den abgedrucktenAufsatz in seiner vorliegenden

Form, so verliert die eigentlicheFragestellung vielerorts anRaum, verblasst und wird durchdie Unmenge an Umwegen ver-drängt.Konstatiert Barbarić eingangs,er werde sich der eigentlichenFrage, nämlich der nach „demWesen der Sprache“ mittelseines Umweges nähern (S.10),so scheint der Umweg selbst,die „Frage nach der philoso-phischen Terminologie“ (S.11)am Ende eigentlicher For-schungsgegenstand gewordenzu sein. So kommt Barbarić aufS. 52 selbst auf die Frage, obseine Ausführungen nicht„immer weiter von unseremAusgangspunkt“ fortführenwürden, benennt diesen dannjedoch als die „Frage nach demSinn der philosophischen Ter-minologie“.

Meines Erachtens werden beidedurch Barbarić aufgeworfeneFragen letztendlich nicht beant-wortet. Er selbst subsummiertam Ende seiner Ausführungen,dass seine Ausführungen wederein neues Forschungsprogrammbegründen, noch als eine „bloßeAusschweifung der eitlenGelehrsamkeit zu verstehen“sei. Barbarić zeigt hier, dass erseine eigenen Worte reflektiv zubetrachten und zu bewertenweiß, er sich der Sprunghaftig-keit und enormer Diversität sei-nes Aufsatzes bewusst ist. DieStellung wichtiger und wissen-schaftlich bedeutsamer Fragen,die Herausstellung der vorhan-denen Problematiken und dasAngehen der Untersuchung imBewusstsein der hier ausgeführ-ten Schwierigkeiten ist sicher-lich eine der Stärken von DamirBarbarićs Die Sprache der Phi-losophie. Die weitgefächerten

Ansätze zeugen von großemund fundiertem Fachwissen.Barbarić denkt immer wiederüber althergebrachte Erklä-rungsmustern hinaus, er verbin-det gekonnt (so beispielsweisedie deutsche und altslawischeDeutungs- und Übersetzungs-problematik des Altgrie-chischen S.76-81) und ist inseinen Gedankengängen flexi-bel.Jedoch bleiben viele Fragenoffen, zu schnell wechselt derAutor die Fragen, die Betrach-tung de Begrifflichkeiten, zuungenau stellt er heraus, wasseine Kernfrage nun eigentlichist, zu beliebig erscheint dergewählte Erklärungsweg anmanchen Stellen.

Für Leser, die ein fundiertesWissen bezüglich Philosophie,Germanistik und Sprachfor-schung haben, ist diesergedruckte und überarbeiteteAufsatz durchaus empfehlens-wert, da die Ausführungen inter-essant sind, Deutungsweiseneröffnet werden und Anre-gungen für Diskussionen oderweitere Arbeiten enthalten sind.Einem interessierten Leser je-doch, der nicht den entspre-chenden Fachgebieten ent-stammt oder entsprechendesFachwissen parat hat, werdensich viele Passagen kaum odergar nicht erschließen.

Julia Elena Enkelmann


45

Historičar i arheolog, prof. dr.Enver Imamović u svojoj knjizi„Korijeni Bosne i bosanstva“iznio je podatke koji ukazuju daje u srednjovjekovnoj Bosnipostojao i djelovao univerzitet.Na prostoru srednje Bosne u 14.stoljeću postojalo je učilište sameđunarodnom reputacijom. Otom srednjovjekovnom učilištukoje je djelovalo na prostoruBosne i Hercegovine nema pu-no podataka u aktuelnoj po-vijesnoj literaturi, pa se takolegenda o jednom od najstarijihuniverziteta u Evropi spominjetek u okvirima pretpostavki inedokazanih tvrdnji.Imamović ipak iznosi kakoje postojanje srednjovjekovnogbosanskog učilišta u potpunostiargumentirano dokumentimakoji se nalaze u državnomarhivu u Torinu. „U potrazi za podacima zavlastita istraživanja, historičarisu u Torinu naišli na dokumentekoji govore o postojanju sred-njovjekovnog univerziteta uBosni. Tko god da istražujesrednjovjekovnu historiju nužnopo-sjećuje centre arhiva uDubrovniku, Veneciji, Torinu,Milanu i Vatikanu, zato što jeBosna imala najviše kontakatasa tim zemljama zbog trgo-

vine. Bosna je bila eksportnopodručje za čitavu Evropu“,rekao je prof. Imamović.

Iz arhiva u Torinu podaci oučilištu su zapisani u jednomsudskom protokolu 23. jula1388. godine, kada je pred tri-bunalom inkvizicije odgovarao

Jacob Bech, građanin iz mjestaChieri, jugoistočno od Torina.U zapisnik suda dao je izjavuda je deset godina ranije bioposlan u mjesto koje se zoveBosna i u kojem vlada gospo-dar koji se zove ban.

Iz Italije u Bosnu na studije

Izvjesni Jakov je trebao usa-vršiti učenje koje je slijedilasekta (bogumila), a naveo jepodatak da su prije njega u tuzemlju, odnosno kod tamošnjihučitelja (magistara), odlazili nanaukovanje brojni građanigradića Chieri.

„Iz spisa se zaključuje, da jeriječ o sljedbenicima here-tičkog učenja koje je zvaničnacrkva osuđivala i proganjala,te da su dotični održavali pri-sne veze s hereticima iz Bosne.Podaci koje je zabilježio tori-nski sud savršeno se podu-daraju sa stanjem kakvo je bilou Bosni tokom 14. stoljeća. UBosni se hereza toliko razvilada se nije samo slobodno slije-dila, nego je takoreći slovila zadržavnu vjeru, što je bio jedin-stven slučaj u Evropi“, svjedočinam povjesničar Imamović.

Red. []

NEŽELJENA BAŠTINAKorijeni Bosne i bosanstva

Iz sudskoga protokola od 23.07. 1388. godine, kada je predtribunalom inkvizicije odgo-varao Jacob Bech, građaniniz mjesta Chieri, jugoistočnood Torina. U zapisnik suda jedao izjavu da je deset godinaranije bio poslan u mjesto kojese zove Bosna i u kojem vladagospodar koji se zove ban.

Izvor: al Jazeera, screenshot


46

19.12.2018. u Mainzu je obi-lježena 50.godišnjica postoja-nja Njemačko-hrvatskog dru-štva u Mainzu. Svečano obi-lježavanje jubilarne 50. go-dišnjice uspješnog djelovanjatog društva posvećenoga jača-nju i povezivanju gospodarstvaizmeđu dvije zemlje, čuvanju ipoticanju prijateljstva dvajunaroda, ali i promicanju bogatogkulturnog, nasljeđa Hrvata iNijemaca u ovom gradu, za-početo je susretom grado-načelnika Mainza MichaelaEblinga i hrvatskog velepo-slanika u Njemačkoj dr. Gor-dana Grlića Radmana.

Osim gradonačelnika i velepo-slanika , koji su u svojim govo-rima istaknuli kako i Hrvati iNijemci moraju biti ponosni naovo društvo i 50-godišnje prija-teljstvo, svečanosti su nazočilikonzulica za kulturu BiserkaLukan, bivši gradonačelnikMainza Herman-Hartmut Weil,glavni direktor Industrijske igospodarske komore u MainzuGünter Jertz, predsjednik Hrvat-sko-njemačkog društva u SplituZoran Ribarović te članovi hr-vatskih kulturnih zajednica izNeu-Isenburga i Wiesbadena.

Ugostili su ih predsjednikNjemačko-hrvatskog društva ipočasni konzul RH u MainzuRichard Patzke te generalni taj-nik Viktor Piel, a s hrvatskestrane predsjednica Hrvatskekulturne zajednice Mainz,Katica Vraneša.

50 GODINA NJEMAČKO-HRVATSKOG DRUŠTVA IZ MAINZA

Promocija njemačko-hrvatskog projateljstva

Sve je počelo davne 1967. go-dine kada je osnovano Nje-mačko-jugoslavensko društvo -bila je to jedna od prvih takvihudruga u zemlji. U vrijeme kada"na mnogim mjestima u svijetunalazimo više neprijateljstavanego prijateljstava", društvo "jepromoviralo prijateljstvo izme-đu Mainza, Zagreba i Hrvatskena svim razinama društva",rekao je Richard Patzke, glavnitajnik društva.

O tome svjedoče brojne gospo-darske suradnje. Između osta-log, Rainer Brüderle osnovao jeu svom dosadašnjem radu kaofederalni ministar gospodarstvaNjemačko-hrvatski gospodarskiforum. Također su uspostavlje-na partnerstva između liječnika,policajaca, sportaša i muzeja,partnerstva su u Mainzu, Zagre-bu i Splitu.

Kada su 1968. godine Njema-čka i tadašnja Jugoslavija pot-pisale tzv. Ugovor o vrbovanjuradnika, u Njemačku su orga-nizirano i u većem broju počelistizati prvi gastarbajteri iztadašnje Jugoslavije. Zahva-

ljujući partnerstvu glavnihgradova tadašnje RepublikeHrvatske i pokrajine Porajnja iFalačke (Rheinland-Pfalz) napodručje oko rijeka Rajne iMajne dolazilo je posebno punoHrvata.U početku je cilj Njemačko-jugoslavenskog društva biopomoći ljudima koji su ovdjedošli, pružiti im podršku prinastojanjima da pronađu svojemjesto i da se uključe unjemačko društvo. Težište radabila je kultura1 i njegovanjeprijateljskih veza među ljudima,a u posljednje vrijeme sve višei poslovnih veza.Posljednjih godina je naglasakupravo na tome, na gospodar-skim odnosima.2Međutim, 50 godina nije samorazlog da se osvrnemo nasvečanu prigodu, već i signal daje vrijeme za početak sljedećegeneracijske promjene, kako bise mreže koje su stvorene i dalje1 Primjer pozitivne prakse je donacijaranih izdanja hrvatskih knjigaknjižnici Muzeja Gutenberg u Mainzu.Vidi tekst objavljen u Riječi broj 43,Wiesbaden 2013. Str 16.2 Ivica Košak: Dan hrvatskog gospo-darstva, Riječ br. 33, Wiesbaden. 2002.

Dr. Gordan Grlić Radman, (3.d.) i Michael Ebling uz članovepredsjedništva Njemačko-hrvatskog društva u Mainzu


47

ispunjavale životom. Doprinostome je studentska razmjenaizmeđu Mainza i Zagreba, kojukoordinira gospodin Piel. U tomokviru, tri studenta sa Sveučili-šta Johannes Gutenberg i Viskeškole primijenjenih znanosti uMainzu posjetit će i upoznatiZagreb u proljeće 2019. godine.Annabell Eichele, jedna odstudentica Sveučilišta u Mainzukaže:- Moji roditelji su iz Hrvatske,a ovaj program razmjene mipruža divnu priliku da upoznamnjihovu zemlju.U budućnosti će se razmjenastudenata koristiti i za održa-vanje mreže između Mainza iZagreba, izrazio je želju prof.dr. Zoran Ribarović, koji jekao gastarbajter u dobi od 32go-dine bio prisutan na osni-vanju Njemačko-jugoslaven-skog društva u Njemačkoj.Danas, u 82. godini života, prof.

dr. Zoran Ribarović je vjero-jatno najaktivniji veleposlanikMainza u Hrvatskoj, naglasio jeViktor Piel. Između ostalog, dr.Ribarović je izdavač trojezičnebrošure Gutenbergova revolu-

cija, a zahvaljujući njemu uSplitu je postavljeno poprsjeJohannesa Gutenberga - čovjekatisućljeća.

Ivica Košak

Hrvatska kulturna zajednica - Ogranak Matice hrvatske u Wiesbadenu, inspirirana programomNjemačko-jugoslavenskog društva iz Mainza, organizirala je literarnu tribinu i radionicu usrijedu, 9. 01. 2019. godine u Wiesbadenu. Skup je održan u okviru programa hrvatskačitaonica - , a koji se provodi svake druge srijede u mjesecu.


48

VELIKO MEĐUNARODNO KULTURNO SLAVLJEU WIESBADENU

U subotu 1. rujna pred grad-skom vijećnicom u glavnom gra-du pokrajine Hessen, po četr-deset i treći puta održan jetradicionalni Međunarodni lje-tni festival. Hrvatska kulturnazajednica – Ogranak Matice hr-vatske u Wiesbadenu nastupilaje zajedno s raznim inozemnimudrugama i institucijama. Vla-dimir Duvnjak, generalni konzulRepublike Hrvatske iz Fran-kfurta, posjetio je šareni festivali stekao uvid u kulturni radhrvatske zajednice.

Već dugi niz godina Među-narodni ljetni festival je sinonimza kozmopolitski karakter Wie-sbadena. Udruge i posjetiteljipokazuju kroz svoje sudje-lovanje da su predani otvo-renosti i toleranciji u društvu.Oni jasno govore kako utradicija glavnog grada nemamjesta za rasizam. Raznolikostgrada odražava se na Među-narodnom ljetnom festivalu.

Impresivno je vidjeti s kakvomsrdačnošću sudionici svjedoćegostoprimstvo i onda kada sugosti. Raznovrsne i zabavneprezentacije na pozornici doka-zuju da su razlike i različitinastupi bogatstvo društva.Međunarodni ljetni festival uWiesbadenu je Blagdan susreta/ Fest der Begegnung.

Festival je i dobra prilika zauspostaviti nove kontakte ili čaknova prijateljstva.Kulturna raznolikost i kozmo-politizam grada Wiesbadena ne

poznaju granice, a što je po-sebno jasno na Međunarodnomljetnom festivalu. Festival od 1.rujna ponovno je pokazao kakoljudi različitih etničkih skupinai vjerskih orijentacija ne samoda mirno žive zajedno, već izajedno slave. Bez društava kaošto je Hrvatska kulturna zaje-dnica (HKZ-Wi), festival ne bibio ono što jest , - rekao je

Ömer Sekmen ispred Wies-badenskog vijeća za strance.1Zajedništvo i iskustvo novoga,a ne komercijalizam ili politika,bili su ogledalo rada nacionalnihi internacionalnih udruga.Iako je slavlje bilo u prvomplanu, kulinarske vještine bile1 https://www.wiesbaden.de/leben-in-wiesbaden/gesellschaft/migration-integration/content/auslaenderbeirat.php


49

su tu više od okrijepe. Programslavlja odgovorio je na nekolikobitnih pitanja vezanih za samutjecaj kulture i supkulture naponašanje društva. Trajni utje-caj utjecaj kulture na ponašanjepotrošača, a koji se najbolje ma-nifestira kroz skup materijalnihi duhovnih vrijednosti uvje-tovanih tradicionalnim okvirimai suvremenim promjenama kojeformiraju prihvatljivo ponašanječlanova društva.Iako zvuči samo po sebirazumljivo, kulturni rad nijestajao u prvom planu većinenacionalnih izlagača. A kulturaje jedan od najznačajnijihdruštvenih faktora i kao takvaima okvirno značenje zaponašanje – naglasio jegospodin Heinrich Schmidt,predsjednik Hrvatske zajednice“Kroatien” e.V. Neu Isenburg.1Suradnja kulturnih udruga kaošto je HKZ-Wi i Hrvatskenastave Hessen ima zajedničkuzadaću a to je: izvanučioničkanastava kao oblik nastave kojipodrazumijeva ostvarivanje pla-niranih programskih sadržajaizvan školske ustanove - kazala1 http://52237031.de.strato-hosting.eu/wp_kroni/

je Lidija Bodalec , koordina-torica Hrvatske nastave Hessen.2Dobar primjer izvanučioničkenastava bio je upravo nastupučiteljice Vedrane Moslavacna 37. internacionalnom ljetnomfestivalu u Wiesbadenu 2012.godine. Tada su tu stariji uče-nici hrvatske nastave iz Wies-badena predstavili na štanduhrvatske kulturne zajednice naj-starije hrvatsko pismo – gla-goljicu, što je zabilježila Ana-Maria Klišić, učenica Hrvatskenastave u Wiesbadenu za portalHrvatske nastave.3

Dobro raspoloženje susretapotaklo je razgovor o noviminicijativama i planovima zabudući rad. Slijedeći primjerizleta koji je izveden u suradnjiradne grupe Kultur alsLebenshilfe i HKZ-Wi u Poreč2016. te Dubrovnik 2017.4Silvana Dadić, turistička po-duzetnica iz Wiesbadena, pri-hvatila je izazov organizacijeizleta u kulturne centre Dal-2 http://www.hr-nastava-hessen-saarland.skole.hr/3 http://www.hr-nastava-hessen-saarland.skole.hr/hocete-li-vi-tetovazu-na-glagoljici/4 http://lebenshilfe.hkz-wi.de/

matinskih gradova u 2019. Go-dini. Ovaj višednevniizlet/studijsko putovanje bitrebao biti novi izazovdruštvenom radu u okviru HKZ-Wi.

Gospodin Siniša Škarjan,Kulturverein Bad Homburg –Dubrovnik e.V. pozdravio jeiskorak HKZ-Wi na ovo-godišnjem internacionalnomljetnom festivalu u Wies-badenu i naglasio kako - boljasuradnja i zajedničko djelo-vanje hrvatskih društava uregiji treba unaprijediti radlokalnih zajednica.

Ivica Košak


50

Wiesbaden, 1. 12. 2018. godine.Pred nama je kraj godine. Vrijemeda se pogledom unazad (Antej)procijene smjernice za predstojeće(Prometej) razdoblje.Zvuči jednostavno. Ponavlja segodišnje. I, u organizaciju jednogkulturnog društva, već uhodanatradicija. Samo, što je to kulturnazajednica? Jesmo li tu da bismopreslikali nešto navodno nužnopotrebno kao projekciju našegidentiteta ili postoji nešto više.Naravno, znamo, može se i tako reči- ne trebamo, ne znamo i nećemo.Sijelo, prelo i kolo nazvao je u 18.stoljeću hrvatski prosvjetitelj MatijaRelković takvo ponašanje. U djelu

KULTURNA ZAJEDNICA NA KRAJU JEDNE SEZONESijelo, prelo i kolo

Satyr illiti Divyi csovik napada takvoprostodušno ponašanje kao ostatak,reminiscenciju turske vladavine.

.Matija Anton Relković suprotsta-vlja se tom renitentnom otporu jednepopulacije i zahtijeva permanentnoobrazovanje. A time je već opisaozadaću budućih pokoljenja. Pa takoi naše kulturne zajednice. Jerkultura znači rad, posao. Ne samo uprivredi, nego i perma-nentnomobrazovanju. Kulturna zajednica, uslobodom prijevodu znači radničkisindikat. Nije to nikakav pogrdninaslov, nego jasno suprotstavljanjetradiciji u kojoj je, pleti kotac kaootac, društveni član, pripadnik jednezajednice, gledatelj i gledateljica upublici. Publici koja ne misli svojomglavom i koja ponavlja refren bal-ade. I očekuje objavu. I veseli sekada čuje poznato i uhodano. Kaoono: - pleti kotac kao otac.Ne, to ne znači kako se trebaizmišljati nešto novo, zamijenitiBožićni sajam Sezonom zimskihradosti. Ukloniti svetog Nikolu idovesti Djeda Mraza. Ne, ne isigurno ne, iako se s trgova i ulica,društvenih mreža pa i političkihplatformi tvrdi kako postoji,predstoji opasnost gubitka njihovogtradicionalnog sjela, prela i kola.Njihovo glasno ponavljanje „zahte-

vanja naroda“ prelazi u ductusdruštvene smotre. Eto i mi se danasbavimo tom pojavom, ali s ciljemkoji je Immanuel Kant zacrtao u 18st.: Što je prosvjetiteljstvo? Pro-svjetiteljstvo je čovjekov izlazak izsamoobmane.Pleti kotac kao otac - nije i ne možebiti rješenje za budućnost.

Zavodljivi govor populista zatam-njuje u konačnici ljudsku unutraš-njost. Dostojevski je napisao neštoneobično o ovome:

“Čovjek koji laže sebi, i vjeruje usvoje laži, postaje nesposoban daprepozna istinu, u sebi ili u ikomedrugom, i naposljetku gubi pošto-vanje za sebe i za druge. Kada nemapoštovanja za nikoga, ne može višeda voli, i u sebi, povinuje se svojimimpulsima, odaje se najnižim for-mama užitka i ponaša se na krajukao životinja u zadovoljavanju svoj-ih poroka. I sve to dolazi od laganja– drugima i sebi.”

(Braća Karamazov, II, 2). 1

Ivica Košak,Wiesbaden, 1.12. 2018.

1 Message of his holiness pope Francis for Worldcommunications day, 24 January 2018.https://w2.vatican.va/content/francesco/en/messages/communications/documents/papa-francesco_20180124_messaggio-comunicazioni-sociali.html


51

SPASIŠ LI JEDNOGA, KAO DA SI SPASIO SVIJETDobrovoljna humanitarna akcija u Africi

Janika Ernst, redovna članica Hrvatskekulturne zajednice – Ogranaka Maticehrvatske u Wiesbedenu sprovela jehumanitarnu akciju zbrinjavanja oboljelih oddijabetesa u Republici Togo. Nije to bilo samoodricanje i ulaganje deset dana godišnjegodmora za peteročlanu ekipu dragovoljaca.nego i izuzetan primjer pozitivne prakse.U pripremi za razgovor iskrsnula su mnoga,naizgled samorazumljiva pitanja. Tko je taJanika, zašto to radi i ne krije li se iza toganešto sebično? Postoji uistinu nešto posebnou toj akciji? Pođimo redom. Redakcijačasopisa Riječ imala je priliku 11. siječnja2019. godine da u Heliosklinici DKD uWisbadenu porazgovarati s inicijatoricom iglavnom suradnicom humanitarne akcijue

zbrinjavanja oboljelih od dijabetesa jednog siromašnog sela u Africi.

Riječ: Kako biste se predstavili, gospođo Ernst?Janika Ernst: Rođena sam 1964. godine u Tuzli gdje sam pohađala osnovnu školu i zavšilasrednju medicinsku. S tom diplomom još nisam bila medicinska sestra. Za to je potrebnojednogodišnje stažiranje i polaganje državnog ispita. U načelu, time se završava obrazovanjemedicinske sestre, ali ja time se nisam zadovoljila. Željela sam više i osjećala se pozvanom zasocijalno-pedagošku službu. A za to je potreban studij.

Riječ: Dakle odlazak u Sarajevo?Janika Ernst: Ne, život je odlučio drugačije. Troškovi života i studija u Sarajevu postali bipreveliko opterećenje za moju obitelj. Morala sam potražiti mogućnosti da sama ostvarim ono


52

što mi roditelji nisu mogli pružiti. 1984. još za vrijeme školskih raspusta, otišla sam uNjemačku. Na par tjedna kod prijateljice, koja je sa malom bebom trebala dadilju.

Riječ: I kako se ta posjeta s turističkomvizom pretvorila u stalni boravak?Janika Ernst: Iznenada i neočekivano.Ljubav je bila odlučujuća. U moj život jeušao Tony, slijedi udaja i u 1985. godinisin Sascha.

Riječ: Je li time radna karijeraprekinuta?Janika Ernst: Ne, naprotiv diplomamedicinske škole mi je priznata, a 1987.godine dobivam u gradskoj klinici uIdsteinu i radni ugovor kao medicinskasestra.

Riječ: Da li je time školovanjeprekinuto?Janika Ernst: Samo privremeno. 1992.godine rađa se kći Stella, a u Bosnudolazi rat. Slobodno vrijeme za vrijemematerinskog dopusta provodim u Centruza zbrinjavanje izbjeglica iz Bosne u BadSchwalbachu. Činiti dobro u tomtrenutku nije bila sam nužda, nego i

potvrda kako je socijalno pedagoški rad bitan za održanje društva.

Riječ: Rad u Centru za zbrinjavanje izbjeglica bio je dobrovoljan?Janika Ernst: Isključivo. Potrebe su bile ogromne, zahvalnost onih koji su primili pomoć bilaje mnogo više nego utjeha. To je ulijevalo snagu i bodrilo u trenucima slabosti.

Riječ: Izbjeglica su se vratile, što je ostalo?Janika Ernst: Suosjećanje, ne kao samilost, nego volja da se pomogne potrebitima. 1996.godine odlazim na novo radno mjesto u Kurpark-Klinik u Wiesbdenu na mjesto savjetnice zadijabetičare. To zahtjevno radno mjesto je bilo vezano za obuku i doškolovanje u razdoblju odsljedeće tri godine kao kvalifikacija za jednogodišnji studij za specijalizaciju kao CertifiedDiabetes Educator. Ova akademska titula je bila potreba za radno mjestu u Njemačkoj kliniciza dijagnostiku / Deutsche Klinik für Diagnostik u Wiesbadenu gdje odlazim 2002. godine. Natom radnom mjestu sam do danas.

Riječ: Sami pripadate migraciji iz redova siromašnog stanovništva južne Europe, sudjelovaliste u humanitarnoj akciji zbrinjavaju izbjeglica iz Bosne. Nekoga bi pogled unazad učiniosamozadovoljnim i stvorio želju da se opusti? Umjesto toga, Vas nalazimo na dobrovoljnojakciji duboko u Africi. Kako to objasniti?Janika Ernst: Sve im treba! Tako je glasila lozinaka inicijative prijatelja i suradnika koji su2012. prikupljali pomoć za Togo. Republika Togo je jedna od najsiromašnija zemalja Svijeta.


53

S dohotkom manjim od 50 € mjesečno pozaposlenom nemoguće je pokriti osnoveživotne potrebe stanovništva.

Riječ: Što je prioritet Savjeta protivdijabetesa u Africi kod onih kojima iinače sve nedostaje?Janika Ernst: Prvo, ja mogu najboljeponuditi pomoć u okviru vlastitihmogućnosti i sposobnosti. A drugo,dijabetes nije samo bolest urbanecivilizacije. Dijabetes se javlja i kaoposljedica neishranjenosti u ranomdjetinjstvu ili pak samih trudnica. A što jeposebno tragično, ishrana odraslogstanovništva u Africi slijedi istu kobnulogiku koji poznajemo iz suvremene fastfood prakse zemalja čije stanovništvomože živjeti u izobilju. Ratarske površineu Africi služe sve više za proizvodnjunamijenjenu za izvoz, dok lokalnomstanovištu preostaje nekvalitetna hranazasnovana na škrobu i šećeru.

Riječ: I što može u takvoj situaciji učiniti pojedinac?Janika Ernst: I ono malo što netko od sebe može odvojiti, može predstavljati puno za onogakoji nema ništa. Donaciju koju je naše grupa pripremila za Togo osigurali su njemačkipacijenti za pacijente u Africi. Naša akcija edukacije provedena je u dogovoru s jednomlokalnom klinikom koju vodi dr. med. Kokou Sodjekoun. Sodjekoun je studirao u Švicarskoj izahvaljujući poznavanju njemačkog jezika on može posredovati u takvim akcijama. Državnazdravstvena organizacija u Togu vodi tešku borbu protiv lepre i side kao epidemijske prijetnjeglobalnih razmjera. Dijabetes nije zarazan, pa se čini manje opasan. Pa ipak, šećerna bolest seširi poput epidemije kao neposredna posljedica siromaštva, neimaštine, ali i neznanja.Dijabetes ugrožava radnu sposobnost, a time i otpornost stanovništva.

Riječ: Kako ocijeniti uspjeh jedne takve akcije?Janika Ernst: Za razliku od prve takve akcije prije osam godina, gotovo da i nije bilopacijenata koji nisu znali da boluju od šećerne bolesti. Nažalost njihov tretman nije zato boljišto oni sad znaju da imaju klinički relevantnu dijagnozu. Naša aktivnost ide u dva pravca,educirati pacijente lokalno i evocirati saznanje o potrebi na globalnoj razini. Ali grupa koja jeosmislila i provela ovu akciju ide i dalje. Pripremamo i sakupljamo sredstva potrebna da seosigura izvor pitke vode za lokalni školski centar. Sudionici akcija preuzeli su na sebe i teretškolarine za desetero djece iz lokalne škole. Nije nam bitna ocjena učinjenog, koliko nam jebitno da nastavimo s novim projektima.

Riječ: Srdačna hvala gospođo Ernst!

Razgovor vodio: Ivica Košak


54

DUH ASSISIA U WIESBADENUSusret s novim voditeljem Hrvatske katoličke misije u Wiesbadenu

U prostorijama Hrvatske katoličke misije uWiesbadenu razgovarali smo s fraKristijanom Montinom, voditeljem misije iredovnikom Franjevačke provincije BosneSrebrene s provincijalnim sjedištem uSarajevu1.

Riječ: Fra Kristijane, recite nam nešto o sebi,o svom djetinjstvu....Fra Kristijan: Rođen sam u Sarajavu 1981.godine, u obitelji koji po ocu vuče korijenje izItalije, a po majci iz Hercegovine. Mojpradjed po ocu došao je iz sjeverne Italije,grada Brescia u Boku Kotorsku kao

restaurator sakralnih objekata. Tu se rodio i moj djed, 1898. godine koji je igrom slučaja došao uSarajevo, tada multietničkom gradu u Osmanskom carstvu. Moje prezime Montina potječe odtalijanskog Montini, a što je bilo i prezime poznate obitelji Monitni iz koje je potekao i papaPavao VI.

Riječ: Kakva su vaša sjećanja na Sarajevo vašeg djetinjstva?Fra Kristijan: Sarajevo je i danas Europski Jeruzalem kako ga je nazvao papa Franjo prilikomposjete gradu 2015. godine. U Sarajevu se susreću različite vjere i kulture, imamo zajednice kojesu bogate svojom poviješću i tradicijom. Sarajlije nemaju problem s ovoliko zajednica nagradskom prostoru. To se vidi i po arhitekturi. Jedna do druge su sinagoge, crkve i džamije.Muslimani, katolici, pravoslavci i ostale manjine, svi smo tu živjeli i radovali se zajedno.Olimpijada 1984. donijela je gradu i svjetsko obilježje.

Riječ: Kada ste doživjeli da pripadate jednoj redovničkoj zajednici?Fra Kristijan: Otac me je poveo na vjeronauk kao pripremu za prvu pričest, u obližnju župnucrkvu. Ostala mi je u sjećaju hladnoća atmosfere koja me odbijala. Požalio sam se ocu, koji je nasreću shvatio situaciju i poveo me do zajednice pri Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. To je bilonešto drugo. Sredina je odisala životom kakvog sam poznavao, igrao se nogomet, ćaskalo uztelevizijski program, divanilo k‘o u jednoj familiji. Tu, eto tu želim dolaziti, rekao sam ocu.Vjeronauk me je približio idealima franjevaca, miru i dobru.

Riječ: Život u gradu ipak nije bio idealan?Fra Kristijan: Ne, imao sam 11 godina kada je ratni užas stigao u Sarajevo. Ranjavanje 1992.godine i odlazak u bolnicu osvijestilo je moj pogled na svijet. Tu sam već kao dijete sagledaokako se pred nasiljem gube razlike između bogatih i siromašnih. I veliki i mali postaju jednako

1 Franjevačka provincija Bosna Srebrena je jedina ustanova koja neprekinuto djeluje na ovim prostorima od srednjegvijeka. Franjevci su došli u Bosnu 1291. godine i tu su trajno ostali. Ta se godina uzima za početak njihove nazočnostina bosanskom tlu, premda su oni i ranije zalazili u ove krajeve, odnosno već od sredine 13. stoljeća. Tako je provincijal“provinciae Sclavoniae” (Hrvatske) u svojstvu papina izaslanika 1248. god. posjetio Bosnu. Franjevci su došli u Bosnukao iskorjenitelji nauka “bosanskih krstjana”, zamijenivši dotadašnje misionare dominikance, koji su također radili nasuzbijanju istog nauka.


55

ranjivi. Poslije sedmog razreda osnovne škole došao je Dayton. S mirom sam mogao napustitiSarajevo i, kao neku vrstu odmora, završiti osmogodišnju školu u mjestu Klobuk.

Riječ: S rađanjem ideje ili želje da se posvetite redovničkom zvanju?Fra Kristijan: Da, obratio sam se s tom željom fra Mirku Majdandžiću, koji me 1996. godinepoveo u sjemenište u Visokom. To je franjevačka klasična gimnazija. Novicijat sam proveo uLivnu. Slijedi studij teologije u Sarajevu i svećeničko ređenje 2007. Godine.

Riječ: Kao svećenik, odlazite li odmah u pastoralni rad?Fra Kristijan: Pa, već kao đakon upućen sam na praksu u Begradsku franjevačku župu. Slijedimjesto kapelana u Nišu. Poslije slijede župe u Svilaju, Fojnici, Uskopju, župi Osova. 2011.godine odlazim kao kapelan u austrijsku župu Kufstein u Tirolu. To je bio pastoralni rad uaustrijskoj župi s posebnom brigom za hrvatske iseljenike na tom području. Od 2018. godinepostajem župnik za vjernike na hrvatskom jeziku u Wiesbadenu. Hrvatska katolička župaWiesbaden utemeljena je 1. siječnja 1971. godine. Tada su joj određene i granice: Rheingau iUntertaunus, a kasnije joj je pripojen i dio Main-Taunusa (Kelkheim). Misija danas broji okočetiri tisuće vjernika. Prostire se na području koje obuhvaća više od polovice biskupije Limburg.

Riječ: Kako bi opisali vašu zadaću i pastoralni rad?Fra Kristijan: Crkva treba biti mjesto ujedinjenja. Mjesto molitve, ali i sklapanja poznanstva.Širiti dobro nije tek samo nedostiživi ideal, nego zahtjev svakodnevnog rada. Ne može se ostatizadovoljan učinjenim, nego kroz duhovnu obnovu postati bolji. Ljudi, vjernici trebaju osjetiticrkvu svojom bez obzira na porijeklo. Crkva je zajednica vjernika, ona je njihova! Ova poruka jenaša misija. Mir i dobro ili latinski Pax et Bonum su ideali koje treba živjeti.

Riječ: Pored zadaća koje imate kao pastoralni radnik, župnik, što vas posebno veže sfranjevačkim redom?Fra Kristijan: Ja sam predsjednik Vijeća za dijalog i ekumenizam u franjevačkoj provincijiBosna Srebrena. To je institucija koja provodi ono što mi popularno zovemo Duh Assisija1. To jepoziv na mir s naslovom Bog je mir. Vjerski vođe pozivaju na molitvu jer mijenja svijet i sudbinučovječanstva i naglašava da je svijet bez dijaloga svijet bez nade. U pastoralnom radu surađujemsa sestrom Gordanom Davidović koja je voditeljica franjevačke mladeži (FRAMA.)

Riječ: Hrvatska kulturna zajednica – Ogranak Matice hrvatske uživa gostoprimstvo u Domukardinal Kuharića. Naš časopis Riječ odražava rad zajednice. Koje poveznice vidite u životužupne, vjerske zajednice i jednog kulturnog društva?Fra Kristijan: Kulturna zajednica je bitna i važna za izgradnju identiteta, njegu kulture i jezika.Kroz časopis Riječ izražava se primjer dobre prakse. Suradnja među Hrvaticama i Hrvatima uiseljeništva nje samo nužna veza nego treba biti važan stil života. A prema riječima starog grčkogfilozofa Platona: Pravednost društvenog poretka, države, se sastoji u tome da svatko radi svojposao, odnosno onaj za koji je sposoban i da ne ometa druge u obavljanju njihovih zadataka2.

Riječ: Srdačno hvala fra Kristijan!Razgovor su vodili Slaven Ljiljanić i Ivica Košak

1 Papa Ivan Pavao II (1978-2005) prvi put je 27. listopada 1986. godine pozvao predstavnike različitih religija, a kojisu pozvani u Assisi da surađuju u molitvi za mir u svijetu. Povodom Godine mira, kakvom su Ujedinjeni narodiproglasili 1986., oko 100 predstavnika velikih religija dalo je svečanu izjavu o miru i osudilo svako nasilje u imereligije. Grad svetog Franje je tako postao simbolom međureligijskog dijaloga. Zajednica Sant'Egidija preuzela je idejuo međuvjerskom susretu za mir i od tada poziva predstavnike raznih religija na susret u različitim gradovima.2 Im Rahmen der Ständeordnung soll jeder die Aufgabe übernehmen, für die er am besten geeignet ist. Das Staatsgefügeist optimal strukturiert, wenn der Staat dafür sorgt, dass alle Bürger die ihren jeweiligen Fähigkeiten entsprechendenTätigkeiten ausüben und Übergriffe in fremde Zuständigkeiten unterbleiben. Platon, Politeia 433a–435a.


56

IN MEMORIAMDuboko potreseni javljamo svima da nas je napustio dugogodišnji predsjednik i član uprave Hrvatskogkulturnog društva e.V. Rhein-Main.

Ivan Marija Šponar✶15.08.1932. - †02.01.2018.

Dugogodišnji pastoralni asistent u Hrvatskome dušobrižničkom uredu uFrankfurtu na Majni Ivan Šponar umro je u 86. godini života u utorak 2. siječnja2018. godine u Ittenbachu/Königswinter.Ivan Šponar je od 1965. djelovao u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Frankfurtu kaosocijalni radnik, a potom u Hrvatskome dušobrižničkom uredu od 1971. do 1995.kao pastoralni asistent.Ivan Šponar bio je dugogodišnji tajnik i predsjednik Hrvatskog kulturnogdruštva, te djelovanjem u regiji surađivao s Hrvatskom kulturnom zajednicom uWiesbadenu. Hrvatsko kulturno društvo e.V. osnovano je 18. srpnja 1970. godineu Frankfurtu na Majni. To je prvo hrvatsko kulturno društvo u Njemačkoj, aujedno i najstarije takvo društvo u Europi. Još u samom početku društva sučlanovi prije svega živjeli u području Rhein-Maina, to su bili radnici iz Hrvatske,učenici, studenti i intelektualci… Društvo je djelovalo i pod nazivom prijateljiMatice hrvatske, te kolektivni član Matice hrvatske Frankfurt/Rhein-Main, a od

2002. godine djeluje kao Hrvatsko Europsku kulturno društvo.Od njemačkog predsjednika Richarda Karla Freiherra von Weizsäckera dobio je Savezni križ,Bundesverdienstkreuz, za zasluge .Rado se sjećamo njegovog pozdravnog dopisa za Riječ:

(za Riječ br. 7 iz 1994. Godine)

IN MEMORIAM

Duboko potreseni javljamo svima da nas je napustio dugogodišnji predsjednik i član uprave Matice hrvatskeMannheim-Ludwigshafen.

Ilija Peran8.03.1947. - †02.01.2018.

Ilija Peran je rođen 8. ožujka 1947. godine u Gmicima, općina Rama-Prozor uBiH.U Njemačku, točnije Frankfurt stigao je davne 1968. godine gdje počinje raditi kaosocijalni savjetnik pri Caritasu u Mannheimu. Tu je ujedno započeo studij idiplomira za socijalnog radnika. Ilija Peran bio je dugogodišnji predsjednikNjemačko-hrvatskog društva, predsjednik Matice hrvatske Mannheim-Ludwigshafen, osnivač DKG Croatija te jedan od osnivača HDZ-a u Mannheimu ijedan od osnivača Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke.Uz predsjednicu ogranka Matice Hrvatske iz Ludwigshafena Ankicu Horvat, IIlijaPeran iz HKZ Mannheim sudjelovao na tribinu u povodu Svjetskog dana knjige iautorskih prava koju je priredila Hrvatska kulturna zajednica u Wiesbadenu.

Tribina je bila posvećena hrvatskoj knjizi i autorima, poglavito onima čiji radovi nastaju u našoj sredini,radovima hrvatskih iseljenika ili migranata

✶Neka nam sjećanje na prijatelje, kolege i suradnike bude na blagoslov!

Vol. XXVIII, Nr. 56/57, Wiesbaden MMXIXISSN 2196-6109

JOHANNES GUTENBERGkameno poprsje, djelo akademskog kipara Tomislava Šalova, u galeriji splitske Sveučilišne knjižnice

(Foto: Arhiva redakcije)

Documents

broj 56/57 veljača 2019. 56_57.pdf · broj 56/57 veljača 2019. Migrantenvereine Aktivnosti Hrvatske kulturne zajednice - Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu Sajam knjiga u Frankfurtu