List učenika OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, broj 6, veljača ...os-igundulic-du.skole.hr/upload/os-igundulic-du/images...List učenika OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, broj

List učenika OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, broj 6, veljača 2017.

San

POSJETILI SMO: Vukovar, Ameriku

ISTRAŽILI SMO: Želimo li školske

uniforme

SLUŠALI SMO: Justina Biebera u

Zagrebu

TEMA BROJA

GODINA SVETOG VLAHA

Impressum Izdavač:

OŠ Ivana Gundulića

Sustjepanska 4

20 000 Dubrovnik

tel.: 020/419—424

e-adresa: [email protected]

ravnateljica: Vedrana Elez, dipl. uč.

Voditeljica novinarske skupine:

Jelena Matković, prof.

Novinari:

Dorotea Đurasović, 8. b

Lea Katušić, 8. b

Mirela Sefer, 8. b

Nika Vuličević, 8. b

Hana Duvnjak, 8. c

Romana Trajković, 8. c

Nika Brajević, 6. b

Sanja Ćuić, 6. b

Dora Grujić, 6. b

Marlena Stagl Škaro, 6. b

Ana Jadrušić, 6. d

Nina Mirović, 6. d

Glavni urednik:

Đivo Kulaš, 6. b

Suradnici:

Vicko šoletić, 6. a

Nikola Benić, 6. b

Antonio Cetinić, 6. b

Tia Maria Kovačević, 6. b

Bruno Soldo, 6. b

Borna Brčić, 6. d

Mladi enigmatičari

Novinarska skupina učenika 1.—4. razreda

Odjel djelomične integracije učenika 1.—8.

razreda

Učenička zadruga „Pitospora“

Grafičko oblikovanje:


Obrada fotografija:

Ana Marija Markežić, prof.

Naslovnica:

Dorotea Đurasović, 8. b

Lektura:


Tisak:

ALFA—2 d.o.o., Metiohijska 5, Dubrovnik

V raćamo se nakon jednogodišnje stanke i nudimo vam novi, 6. broj

školskog lista San!

Potrudili smo se izdvojiti za svakoga ponešto. Najprije ćemo vam zah-

valiti na suradnji jer da niste bili toliko vrijedni tijekom godine i dijelili s

nama informacije, ne bismo imali o čemu pisati. Dogodilo nam se suprot-

no - imali smo previše materijala pa se unaprijed ispričavamo onima koje

nismo spomenuli.

U ovom broju upoznat ćemo vas s novim profesoricama, izvijestiti o

događajima u našoj školi - posebice u temi broja, Godini sv. Vlaha, koja

nam je svima obilježila školsku godinu. Podičit ćemo se prošlogodišnjim

postignućima, povesti vas na putovanje s osmašima u Vukovar te otputo-

vati putničkim brodom u Ameriku. Napravit ćemo đir tradicijom, a potom

provjeriti koliko je poznajete. Izvijestit ćemo s kojim se problemima nosite,

informirati koju glazbu slušate, otkriti kako je Justin Bieber podigao pros-

jek naših učenika, prikazati kako izgleda igrati za Real Madrid…

Ups, ovo se svelo na nabrajanje. Nećemo vam sada sve otkriti! Otkri-

vajte sami! Prelistajte ovaj San i Sanjajte s nama!

Srdačan pozdrav iz uredništva!

P. S.—Javite nam svoje dojmove. Pohvale, prijedloge, kritike ili komentare

možete poslati na školski e-mail ili nam to osobno reći.

4 UPOZNAJMO SE

Intervjui s novim profesoricama

5 NAŠA GRUŠKA DOGAĐAONICA

SEECEL, 28. smotra učeničkih zadruga,

Zabavni prolaz, Kravatastičan Dan

kravate, Kako to istražuju djeca?, Vatru ne pali

jer požar se ne šali, Dobra večer, matematiko!,

Božićni sajam, Biskupov posjet školi,

Priredba za Svetoga Nikolu, Intervju

s Majom Brajko-Livaković, Baloni

mira, Svijeća za Vukovar

Uvodnik Drage čitateljice i čitatelji!

Uredništvo

Sadržaj

10 EKO-ŠKOLA

Mi jedemo odgovorno.

A vi?, Neretvi u poho-

de, Prvaši u posjetu tržnici, Napisat

ćemo kuharicu!, Volimo jestivu tra-

diciju, Dani kruha, Pijem zdravo

13 TEMA BROJA

Godina sv. Vlaha,

Gdje se kip skrio,

ja sam bio!, Životni put sv. Vlaha, Festa sv. Vlaha, Sv.

Blaž ili sv. Vlaho,

Legenda o sv. Vlahu

18 NAŠA POSTIGNUĆA 2015./2016.

Natjecanja

19 PUT PUTUJEMO

Putovanje po Americi, Da se ne zaboravi

22 STVARAMO UMJETNOST

Učenički književni i likovni radovi

24 ĐIRATA TRADICIJOM

Koliko linđovaca imamo u školi?, Zašto

idem na linđo?, Linđov trening, Koliko

umiješ spjegati naškijem dubrovačkijem govorom?

26 MISLI SVATKO DA JE NAMA LAKO

Vrlo dobar (1), Šarena zebra, Napali su

nas klaunovi!, Mi nemamo vremena

za djetinjstvo!, Kako smo učili na jeziku koji nismo ra-

zumjeli

30 MEDIJI I TEHNOLOGIJA

Slikaj nam domaći u grupu!, Koje TV

programe najviše gledamo?, Računalo

vs. konzola, Moderna katastrofa, 2. kolo Croatian

Makers lige ,

Kršite li au-

torska pra-

va?

33 GLAZBA

Kakvu glazbu slušamo?, Jedva čekam

opet vidjeti Biebera!

35 SPORTSKE STRANICE

Koji su razredi najbolji u odbojci, a koji u

nogometu?, Pogled na utakmicu sa supar-

ničke tribine, Kad snovi postanu stvarnost

38 NAŠI KUĆNI LJUBIMCI

Nešto o mom kućnom ljubimcu…

40 ŠKOLSKA MODA

Što je IN?, Modni kutak, Želimo li

školske uniforme?

42 ZABAVLJUTAK

Rebusi,

Križaljke, Provale, Školski vicevi

44 STRIP

Uživajte u trenutku!

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 3

4 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

UPOZNAJMO SE

Prof. Ana Kovačević, nova vjeroučiteljica

podijelila je s nama svoje asocijacije.

Abeceda

upoznavanja

A – anđeli - Vjerni pratioci, pravi prijatelji i pomoćnici u

svim životnim situacijama, čak i onim svakodnevnim

poput traženja parkinga.

B - bucket list - Imam listu koja sadrži popis stvari koje

za života želim napraviti.

C – citati - Otkrivaju mi nove obzore, često ih čitam.

Č - četrdeset dana za život - inicijativa koju vidim kao

svoje poslanje jer spašava ljudske živote.

Ć – ćutjeti -

Želim osjetiti

život u punini.

Ako nešto

radim, radim

to svim srcem.

D - dijete - U

njegovim oči-

ma vidim sve

za što vrijedi

živjeti.

Dž – džezva - I

ostale riječi

koji me pod-

sjećaju na

Bosnu i na

najdražu baku

Reziku.

Đ - Đe si? -

Topao poz-

drav i dobro-

došlica kojom

su me doče-

kali kolege u

Dubrovniku.

E – evanđelje - djelotvorna Riječ koja čovjeku daje život,

Riječ kroz koju promatram stvarnost.

F – folklor - Plesala sam ga u srednjoj školi, trudim se

sačuvati običaje i tradiciju svoga mjesta.

G – glazba - Nešto bez čega mi ne prođe ni jedan dan.

Kao što bi rekao Viktor Hugo, glazba izražava ono što se

ne može reći, a o čemu je nemoguće šutjeti.

H – hrabrost - Smatram je iznimno važnom jer je potreb-

na za suočavanje s izazovima.

I – iznenadenja - Volim ih prirediti drugima i volim kada

me drugi iznenade.

K – kava - Dan počinje nakon što je popijem, prije toga

nisam baš za razgovor.

L - Lewis C. S. – Jako drag pisac.

Lj – ljepota - Trudim se vidjeti je u svakom danu.

M – molitva - Tko zna kako dobro moliti, zna kako živjeti.

N – nebo - Ne živim samo da plaćam račune i umrem,

„za let si dušo stvorena“.

Nj - nježnost, blagost, milosrđe - Korijen mog imena zna-

či blaga i milosrdna, pa se trudim takva biti.

O – obitelj - Svetinja, nesebična ljubav.

P – palačinke - Redovita pozivnica najboljih prijatelja:

„Amo se ubit u palačinkama“ znak je prijateljstva koje će

trajati vječno.

R – romantika - Nepopravljivo sam old school.

S – snovi - Tako je važno sanjati... Ali nastojim ne zaboraviti

da svako jutro imamo dva izbora: nastaviti spavati i sanjati

ili se probuditi i ostvariti svoje snove.

Š – šala - Kada ti život donose tisuću razloga za plakanje,

pokaži ti njemu da imaš tisuću razloga za smijeh.

Š – šala - Kada ti život donose tisuću razloga za plakanje,

pokaži ti njemu da imaš tisuću razloga za smijeh.

T – tenis - S prijom. Tehnika opuštanja od stresa.

U – učiteljica - Smatram to uzvišenim pozivom koji nosi veli-

ku odgovornost, težim postati osoba koja neće samo preno-

siti znanje, nego i ono što je važno za život.

V – volontiranje - Prekrasno je posvetiti vrijeme nekome tko

je potreban moje pomoći. To me iskustvo uvijek obogati.

Z – zajedništvo - Čovjek ne može živjeti sam, sretna sam što

imam ljude na koje se mogu osloniti u životu.

Ž – život - Dragocjen dar. Nastojim ga zaista živjeti i tu mi je

Andrićev podsjetnik: „Toliko je u životu bilo stvari kojih smo

se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti“.

Blic intervju

NADIMAK: Robe

DATUM ROĐENJA I HOROSKOP: 12. 5. 1971., bik

MJESTO STANOVANJA: Dubrovnik

ŽIVOTNI MOTO: Svak svoj život.

TRI SVOJE VRLINE: smirena, strpljiva i rado pomaže

TRI SVOJE MANE: tvrdoglavost, zabrinutost i kritičnost

STRAH: vatra i zmije

ŽELJA: moj otok

SLOBODNO VRIJEME: šetnja

KUĆNI LJUBIMAC: pas Charlie

NAJDRAŽA HRANA: pizza

NAJDRAŽA KNJIGA: Slika Doriana Graya

NAJDRAŽI PREDMET U OŠ: Matematika

NAJTEŽI PREDMET U OŠ: Geografija

NEUGODNA SITUACIJA IZ ĐAČKOG DOBA:

pad niz stepenice

NAJDRAŽA PJESMA: Trag u beskraju

TOP 3 GLAZBENA IZVOĐAČA: Oliver Dragoje-

vić, Gibonni, U2

NAJDRAŽE PIĆE: voda

NAJDRAŽI MODNI DETALJ: torba

CIJENIM KOD UČENIKA: iskrenost, marlji-

vost i ustrajnost

HOBI IZ MLADOSTI: košarka

ZANIMANJE O KOJEM STE MAŠTALI KAO

DIJETE: nastavnica

PRVA SIMPATIJA (I JE LI TO ZNAO): Ivan

(nije znao)

HAJDUK ILI DINAMO: Dinamo

ČIPS ILI ČOKOLADA: čips

LJETO ILI ZIMA: ljeto

CRNI ILI PLAVI MUŠKARCI: svejedno, bitno je nešto drugo

PORUKA UČENICIMA: Tajna uspjeha je da pamet, znanje i du-

šu staviš u sve što radiš.

Prof. Roberta Soko, nova profesorica iz

matematike, brzinski nam je odgovorila

na pitanja.

Tekst i fotografije (snimio ili dobio od vlasnica): Đivo Kulaš, 6. d

Profesorica Ana

Profesorica Roberta

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 5

N aše učenice Maris Jakić i

Petra Vuknić (7. b), u pra-

tnji ravnateljice Vedrane Elez i

učiteljice Tonke Brailo, sudje-

lovale su na Drugom SEECEL-

ovu poduzetničkom kampu u

Šibeniku (16. - 20. listopada

2016.). Na kampu je bilo 450

sudionika iz Albanije, Bosne i

Hercegovine, Crne Gore, Hr-

vatske, Kosova, Makedonije,

Srbije i Turske. Događaj je

predstavljao završnu konferen-

ciju i proslavu sudionika SEE-

CEL-ova projekta Poduzetna

škola, tj. svih aktivnosti koje

pomažu razvijanju poduzetnog

društva. Osim stručnih preda-

vanja i radionica, vrijeme je

iskorišteno za druženje sa ško-

lama i prijateljima iz ostalih

zemalja sudionica kampa.

Razveselio nas je ponovni sus-

ret s Osnovnom školom Ruđe-

ra Boškovića iz Gruda (Bosna i

Hercegovina) te Osnovnom

školom Georgije Pulevski iz

Skopja (Makedonija). Tom

prilikom ravnatelji triju škola

dogovorili su zajedničku budu-

ću suradnju na nekom novom

poduzetničkom projektu, o

čemu su dali i intervju za tele-

viziju. Naš izložbeni štand bio

je u znaku proizvoda školske

zadruge „Pitospora“ te proizvo-

da kojima se obilježava 1700

godina smrti sv. Vlaha. U lije-

pom sjećanju nam ostaju no-

vostečena iskustva, druženja i

nove ideje kojima ćemo nasta-

viti promicati aktivnosti podu-

zetništva među učenicima.

Drugi SEECEL-ov kamp poduzetništva

Naš izložbeni štand

Naš logo

Naša škola predstavljala je Dubrovačko-neretvansku županiju

na 28. smotri učeničkih zadruga Republike Hrvatske.

Zadrugare oduševili naši

šalovi

K ao članica i predstavnica učeničke

zadruge „Pitospora“ sudjelovala

sam na 28. smotri učeničkih zadruga

Republike Hrvatske. Predstavljala sam

našu školu i županiju. Smotra se 4. – 7.

listopada održala u Zadarskom arsena-

lu. Županijski stol postavile smo profe-

sorica Branka Bender, voditeljica uče-

ničke zadruge „Pitospora“ i ja. Tema

mu je bila „Tradicija na naš način“. Na

stolu su se nalazili proizvodi zadruga

Dubrovačko-neretvanske županije (čaj,

maslinovo drvo, svileni šalovi, ribe od

keramike, keramička vaza…).

Mnogim posjetiteljima, ali i sudioni-

cima smotre svidjeli su se naši svileni

šalovi. Šalovi su na više načina poveza-

ni sa svetim Vlahom. Na njima je zlat-

nom bojom napisan broj 1700. kao

1700 godina od smrti sv. Vlaha te SB

kao Sveti Vlaho (na latinskom Sanctus

Blasius) . Svilene šalove nose festanjuli

na Festi sv. Vlaha.

Iako su svi zadrugari iščekivali dola-

zak komisije do njihovog štanda, atmo-

sfera je bila ugodna i opuštena. Vodite-

lji zadruga organizirali su brojne zanim-

ljive i zabavne radionice (pravljenje čaja

od lišća masline, izrada košara od gra-

nja…). Obišli smo mnoge zadarske zna-

menitosti (Crkvu sv. Donata, Forum,

Morske orgulje…) te se vratili kući puni

dojmova i uspomena.

Tekst i fotografije: Sanja Ćuić, 6. b

NAŠA GRUŠKA DOGAĐAONICA

Pripremanje štanda nakon puta

Tekst: Sanja Ćuić, 6. b

Fotografije: školski portal

6 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

Zabavni prolaz

S igurno ste prolazeći školskim holom u prosincu zastali pokraj Zabav-

nog prolaza i ogledali se u njemu. Zabavni je prolaz projekt mlade

dizajnerice Mie Bogovac. Uz njezinu su ga pomoć po svojoj mašti i svojim

rukama oblikovali učenici petih, šestih i sedmih razreda. Učenici su tjed-

nima vrijedno radili. Pravili su ga od drveta, tkanine, kartona, folije, meta-

la i svojih crteža.

U zabavnom prolazu inspiriramo se na dva načina - gledajući sebe

(lik nam se na foliji izobličuje na različite načine) i gledajući radove naših

učenika kroz rupice (pogled kroz svaku rupicu je drugačiji). Prolaz se prije

nalazio u holu, ali oni koji su još za njega zainteresirani mogu ga pronaći

pokraj učionice Likovnog odgoja.


Jedan od izložaka s

„Prirodopolisa“

I ove godine naša je škola je sudjelo-

vala u obilježavanju Dana kravate.

Svi učenici i djelatnici škole, sa svojim

kravatama, okupili su se u školskom

dvorištu i napravili milenijsku fotogra-

fiju u obliku kravate. Osim fotografira-

nja, moglo se sudjelovati u brojnim

aktivnostima vezanih uz kravatu - crta-

nju i izrađivanju kravate od raznih ma-

terijala, učenju kako vezati kravatu,

gledanju dokumentarnih filmova o

kravati… U školskom holu postavljena

je izložba dječjih radova i fotografija o

kravati koje nam je ustupila Academia

Cravatica. Kravatu stoljećima nose

ljudi cijelog svijeta. Ponosni smo što

možemo sudjelovati u obilježavanju

Dana kravate jer kravata je izvorni

hrvatski proizvod, dio našeg kulturnog

i povijesnog nasljeđa.

Kravatastičan Dan kravate

Tekst i fotografija: Dana Pavlović, 6. d Zabavni prolaz u holu

Tekst i fotografija: Marlena Stagl Škaro, 6. b

Mi—kravata

D ana 18.10.2016. učenici

drugih i trećih razreda bili

su na terenskoj nastavi u Sta-

rom gradu. U čitaonici Narodne

knjižnice Grad (u Saloči od zrca-

la) sudjelovali su u interaktivnoj

izložbi „Može li biti drugačije?! i

Kako to istražuju djeca“ udruge

za promicanje prirodoslovlja

„Prirodopolis“ iz Zagreba. Izlož-

ba je postavljena povodom obi-

lježavanja manifestacije

„Mjesec hrvatske knjige“. Radio-

nica je pobudila veliku znatiželju

i interes učenika. Kroz istraži-

vačko učenje stjecali su interes,

vještine i pozitivne stavove pre-

ma prirodoslovnim sadržajima.

Kako to istražuju djeca?

Tekst: Đivo Kulaš, 6. b

Fotografija: Ana Marija Markežić

Vatru ne pali jer požar se ne šali!

V atru ne pali jer požar se ne šali!

slogan je kojim završava animi-

rani film „Požar nije šala“. Film je

prikazan 27. 9. 2016. je u našoj ško-

li. Namijenjen je djeci osnovnoškol-

skog uzrasta, a napravljen je u okvi-

ru projekta „Požar, žestok neprijatelj

šume“ (čiji su nositelji Hrvatsko agro-

meteorološko društvo i Javna usta-

nova za upravljanje zaštićenim dije-

lovima prirode Dubrovačko-

neretvanske županije).

Zadatak je filma osvještavanje

najmlađih o činjenici da je najčešći

uzrok požara ljudska nepažnja te

obrazovanje najmlađih o posljedica-

ma požara. Glavni lik animiranog

filma, puh Matko, objašnjava kako

nastaje požar, koji su uzroci požara i

koje su pogubne posljedice požara.

Film završava sloganom: „Vatru ne

pali jer požar se ne šali!" Nakon

gledanja filma

održan je kviz, a

učenici koji su se

najviše istaknuli

dobili su prigodne

nagrade.

Tekst: Dora Grujić, 6. b

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 7


Dobra večer, matematiko!

D ana 1. prosinca 2016. u 18 sati u

našoj se školi održala Večer mate-

matike. Pozvala nas je naša profesori-

ca matematike Roberta Soko, kao što

su ostale učenike njihovi profesori

matematike, i mogli su doći svi

koji su bili zainteresirani. Okupilo se

mnogo učenika od 4. do 8. razreda.

Podijelili smo se u grupe i igrali

smo nekoliko dobro poznatih društve-

nih igara koje su tražile samo malo

više matematičkog truda. Bilo je tu

računanja i domina, a nama se poseb-

no svidio bingo. Trebali smo kratiti

razlomke da bismo dobili rezultat i

onda vidjeti imamo li traženi broj. Uop-

će nije bilo teško i svi su tražili i raču-

nali izvučene brojeve. Bilo je pobjedni-

ka, nekad i više od jednog. Svi su bili

raspoloženi i složni.

Na kraju smo se počastili sokom i

kolačima. Vrijeme nam je brzo prošlo

jer je bilo zabavno. Voljeli bismo da

postoji više Večeri matematike i da

sudjeluje još više učenika. Zabava je

zagarantirana!

Tekst: Nikola Benić i Bruno Soldo 6. d

Božićni sajam

I ove je godine u našoj školi odr-

žan božićni sajam (21.—22. 12.

2016.). Prodavali su se učenički

radovi, a prodavali su ih profesori.

Bilo je tu svega (kipova sv. Vlaha,

kuglica i raznih ukrasa za bor, svi-

jeća, ukrasnih staklenki, čestitki,

lizalica, marama…) po pristupačnoj

cijeni. Skupljenim novcem kupit će

se nove školske lektire.

Tekst i fotografija: Marlena Stagl Škaro, 6. b

Jedan od štandova s božićnog sajma

Biskupov posjet školi

U sklopu pastoralnog pohoda župi sv.

Križa, dubrovački je biskup mons. Ma-

te Uzinić posjetio našu školu (2. 12.

2016.). Nakon prigodnog svečanog dočeka

učenici su priredbom (tj. recitacijama, pjes-

mama i plesom) pokazali svoju kreativnost,

na što je biskup Uzinić kazao da je

„zbunjen“ jer je mislio da dolazi u osnovnu

školu, a čini mu se kao da je došao u neku

umjetničku školu. Ravnateljica je zahvalila

Biskupu na dolasku te mu uručila poklon u

znak sjećanja na ovaj događaj, a i biskup je

školi uručio poklon. Nakon priredbe je pred

školom zasađena maslina kao podsjetnik

na biskupov posjet. Biskup se u zbornici

susreo s djelatnicima škole te im zahvalio

na njihovu radu. Istaknuo je da posao nas-

tavnika nije samo zanimanje, već poziv.

Potom je s ravnateljicom i župnikom posje-

tio odjel djelomične integracije za učenike s

poteškoćama zadržavši se u druženju s

djecom i nastavnicima koji s njima rade.

Biskup u školi

Tekst i fotografija: Đivo Kulaš, 6. b

Priredba za Svetog Nikolu

S vima dobro poznatog da-

tuma, 6. prosinca, u školi

je održana vesela priredba

povodom blagdana Svetoga

Nikole koju su pripremili

učenici razredne nasta-

ve i njihovi učitelji. Raz-

novrsnim točkama prog-

rama (recitacijama,

scenskim igrama, pjes-

mom i plesom )učenici

su iskazali ljubav i pošto-

vanje prema omiljenom

svecu i zaštitniku.


Tekst i fotografija: Đivo Kulaš, 6. b Veselje nakon priredbe

8 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.


V aša djela rado su čitana i kao lekti-

ra i u slobodno vrijeme, čemu svje-

doče i nagrade. Kako uspijevate uspos-

taviti tako dobru komunikaciju s mladi-

ma?

Zato što se i ja osjećam mladom. Imam

četvero djece. Dakle, prolazila sam

odrastanje više puta i mislim da je vaš

mladenački svijet prekrasan te da bi

svaki čovjek trebao što duže ostati

mlad.

Između ostaloga, pišete o brojnim

„škakljivim“ problemima s kojima se

mladi susreću, a o kojima nemaju slo-

bodu razgovarati. Koz djela „Kad pobi-

jedi ljubav“ i „Nemoj reći nikome“ s

njima neizravno „razgovarate“ tako da

problemi ostaju dio čitateljske privat-

nosti. Kako ste došli na ideju pisati i o

takvim temama?

Nažalost, to su svakodnevne teme koje

ne možemo preskočiti ili pred kojima

ne možemo zatvoriti oči i reći da se to

kod nas ne događa, već u nekom dru-

gom kvartu, gradu, državi, na drugom

kontinentu. Vi ste pametni, mladi ljudi.

Smeta vam nepravda i želite i zaslužu-

jete istinu. Tako i ja želim na jedan

lijepi način kroz priču

poručiti neka svoja

razmišljanja da biste

sami vidjeli iz života

mojih likova, i pozitiv-

nih i negativnih, koji

putovi su u životu dob-

ri, a na kojima se kriju

različite zamke. Život

nije idealan, ali sve

zavisi kako se mi pos-

tavimo, na koji način

shvaćamo probleme i

kako ih rješavamo.

Droga, kleptomanija,

poremećaji hranjenja,

obiteljski problemi,

nošenje sa smrću pri-

jatelja, vožnja bez vo-

začke dozvole samo su neke od pojava

koje se javljaju u Vašim djelima. Gdje

crpite inspiraciju za njih?

U životu. Kao što volim reći, i ja sam

dio ovog svijeta. Hodam otvorenih očiju

i ušiju. To što gledam i slušam slažem

pa pletem u jednu priču. Mnogi moji

likovi su pomalo naivni, nedozreli. Vje-

rojatno ne bi išli tim putovima da su

više učili i čitali. Poslije ipak shvate što

se dogodilo. To je važno shvatiti. Želim

poručiti da nitko nije idealan. Svatko

može pogriješiti, ali onda je bitno pro-

naći u sebi snagu i krenuti dalje

Govorite li samo iz iskustva ili čitate i

stručnu psihološku i sličnu literaturu?

Moram to čitati. Bio je potreban veliki

istraživački rad kada sam pisala knjigu

„Kad pobijedi ljubav'', kao i za roman

„Nemoj reći nikome''.

Koliko prosječno pišete jednu knjigu?

Zavisi o slobodnom vremenu i vrsti. Što

se tiče fantastičnih djela, njih brže na-

pišem. Međutim, Kad pobijedi ljubav

pisala sam dvije godine, a Nemoj reći

nikome čak sedam godina.

Imate li neki dio dana u kojemu imate

više inspiracije?

Imam jako puno obaveza i veliku obi-

telj. Osim dvoje djece, brinem se već

deset godina o svojoj staroj, nemoćnoj

teti. Uz to radim, stoga ne mogu svaki

dan pisati. Najvažnije mi je da ideje

„skrojim'' u glavi. Mogu krojiti dok ku-

ham, dok šetam ulicama, dok kupu-

jem. Ponekad mi je teret nositi ideju u

glavi. Strah me da mi ne pobjegne

(poruka, likovi…) pa to nabacujem na

papir i onda skupljam. Uvečer sam

najmirnija, ali umorna. Kada je takva

faza da moram pisati, mogu izdržati

nekoliko dana da navečer kasno lije-

žem, a rano ustajem.

Koje je bilo najneobičnije mjesto na

kojem ste pisali knjigu?

Ne mogu izdvojiti samo jedno. Pišem

kada mi dođu ideje, a dolaze i na plaži,

u prirodi, u tramvaju, dok kuham, dok

se šećem… Najgore mi je kad mi ideje

sinu u krevetu. Napokon se namjestim

i onda moram ustati. U takvim situaci-

jama redovito za 10 minuta ponovno

moram ustati!

Vaše knjige čitaju i roditelji. Jesu li Vam

se ikada obratili čitatelji koji su zbog

Vaših dijela imali pozitivne promjene u

životu?

Za sada nisu roditelji, ali su se javljali

dečki koji su rekli da im je to jedina

knjiga koju su pročitali, da su tako za-

voljeli knjige. To mi je, uistinu, puno

značilo. Smatram da ne postoji podjela

na knjige za djecu i knjige za odrasle.

Dobre knjige su za sve generacije vječ-

ne jer su višeslojne i u njima su neke

opće ljudske težnje, misli, htijenja.

Je li se ikada dogodilo da su čitatelji

pogrešno protumačili poruke Vaših

djela?

U jednoj školi u Istri jedna je nastavni-

ca rekla da uopće ne razumije zašto je

„Finka Fi“ na popisu lektira za pete

razrede. To me zaprepastilo, ali svi

smo različiti i ne gledamo svi na stvari

iz istog kuta.

Reći ćemo svakome! „Šuti, ovo je zanimljivo, moram čuti što se

dalje dogodilo!“ ušutkavali su jedan drugoga

učenici 8.c razreda čitajući ulomak romana

Nemoj reći nikome Maje Brajko-Livaković.

Zbog toga smo razgovarali s autoricom i saz-

nali otkuda joj ideje za „manje vedre“ teme

kojima privlači mlade čitatelje, zašto o njima

piše i što nam njima želi poručiti.

Intervju s Majom Brajko-Livaković

Maja Brajko-Livaković tijekom razgovora s učenicima

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 9


Intervju u školskoj knjižnici

„Finka Fi“ je uistinu metaforična priča.

Možda nekim treba duže vrijeme da

protumače neko djelo?!

Mislite li da se s generacijama problemi

o kojima pišete mijenjaju?

Uvijek se nešto mijenja, a nešto ostaje

isto. Uvi-

jek ostaje

ta ljudska

potreba

da se voli

i bude

voljen, da

se živi u

miru i

prijatelj-

stvu. Sup-

rotno to-

mu, uvi-

jek posto-

je ljudi

koji mani-

puliraju,

lažu, zara-

đuju na

drugima. I

prije je bilo otmica (otimali su mlade

dečke da bi ratovali, otimali su djecu da

bi prosila…). Danas se drugačije uprav-

lja ljudima, nudi se čovjeku puno toga

vanjskoga, a zapravo se uništava

„unutarnji čovjek''. Nudi se sve u utrci

za moći.

Koji biste savjet dali mladima za noše-

nje sa životnim prekretnicama, kako da

znaju da su na dobrom putu?

Pa najprije da uče, da su u dobrim od-

nosima sa svojim obiteljima, da razgo-

varaju s njima (ako nemaju nekoga

najbližeg u obitelji, može to biti i prija-

telj, netko u koga imaju povjerenja). Ni

jedan problem nije toliki da bi bio nerje-

šiv. Nakon slomljenog srca možemo

misliti da je to je kraj i da se nikada

nećemo oporaviti. Hoćemo ako to uisti-

nu želimo! Uvijek je potrebno obratiti se

nekomu komu vjeruješ. Nije sramota

plakati, potrebno se isplakati i nakon

toga krenuti dalje. Potrebno je razmiš-

ljati svojom glavom, biti pravi prijatelj i

imati prijatelje oko sebe koji vas neće

nagovoriti na zlo. Budite otvoreni, a ne

skupljajte u sebi. Kad to što se skuplja

raste, naraste do golemih razmjera.

Zato pričajte o svojim problemima, a ne

držite ih za sebe. Uz prave prijatelje i

otvorenost postoji izlaz iz svake situaci-

je. Na kraju pobijedi ljubav.

Svijeća za Vukovar

1 8. studenog obilježili smo Dan

pada Vukovara. Na 25. obljet-

nicu stradavanja, uz zamjenicu

gradonačelnika Tatjanu Šimac-

Bonačić, posjetili su nas dubrovač-

ki branitelji: Milan Jejina, Periša

Obradović i Dražen Stjepanović. S

učenicima su podijelili iskustva iz

rata. Naglasili neraskidivu vezu

Dubrovnika i Vukovara te su uputi-

li ohrabrujuće riječi Vukovarcima i

svima čije je živote obilježio rat i

stradanje. Učenici su prigodnim

programom (pjesmama, recitalima

i putopisima iz Vukovara) još jed-

nom pokazali zahvalnost onima

koji su svoje živote dali za slobodu

domovine. U poslijepodnevnim

satima su učenici četvrtih i osmih

razreda u pratnji učitelja upalili

svijeće u Vukovarskoj ulici u znak

sjećanja na grad heroj.

Šipan za Vukovar Paljenje svijeća u Vukovarskoj

Tekst: Dorotea Đurasović, 8.b

Fotografije: Nikolina Soko, prof.

Baloni mira

U ponedjeljak 30.1.2017. obilježili

smo Non Violence day. Učenici,

tom prigodom obučeni u bijele majice,

formirali su u dugačak lanac na gruš-

koj rivi i na jedrenjaku Karaka kako bi

promovirali nenasilje i mir. Zadnja

učenica u lancu naglas je izgovorila

citat o miru i pustila bijeli balon. Uče-

nici su pokazali da svojim jednostav-

nim djelima mogu zajednički širiti po-

ruke mira.

Intervju u školskoj knjižnici

Tekst: Dorotea Đurasović, 8.b

Fotografije: Ana Marija Markežić, prof.

U formiranju linije mira

Tekst : Đivo Kulaš, 6. b

Fotografija: školski arhiv

10 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

EKO-ŠKOLA

Neretvi u pohode

U čenici 4. a razreda 6. listopada 2016. proveli su vese-

o i zanimljiv dan u dolini Neretve – u Opuzenu su obišli

plantažu mandarina, gdje smo uživali u branju i degustaci-

ji, a u Metkoviću su posjetili pogon za preradu i sortiranje

mandarina.

M i jedemo odgovorno je projekt

koji se tijekom ove školske godi-

ne (2016./2017.) provodi u 55 hrvats-

kih eko-škola na svim razinama odgoj-

no-obrazovnoga sustava (dječji vrtići,

osnovne i srednje škole, škole za djecu

s posebnim potrebama i sveučilišta/

veleučilišta), pa tako i u Našoj školi. Cilj

je projekta osnažiti nas mlade da bude-

mo aktivni i odgovorni sudionici preh-

rambenih navika i aktivnosti te da ra-

zumijemo međuovisnost svijeta u ko-

jem živimo. Ostvarivanjem programa

odgovaramo na šest osnovnih pitanja:

Što jedem? Kako je proizvedena hrana

koju jedem? Koliko hrane pojedem?

Koliko hrane bacim? Kakav je globalni

utjecaj hrane koju jedem?

Motivacija, a ne prisila

Važno je istaknuti da nas se tim projek-

tom namjerava inspirirati i motivirati, a

ne prisiliti na drastične promjene život-

nih navika. Želi se ukazati da hrana

ima velik utjecaj na nas i na druge lju-

de diljem planeta od njezine proizvod-

nje (potrošnja vode i energije, zagađe-

nje tla, očuvanje biološke raznolikost,

zaštita prirodnih značajki krajolika,

očuvanje tradicijskih vrijednosti svakog

kontinenta, nacije i regije; očuvanje

nutritivnih vrijednosti hrane...) pa do

konzumacije (količina i kvaliteta hrane

koju unosimo kako bismo sačuvali vla-

stito zdravlje i produljili život, zbrinjava-

nje viškova i osposobljavanje gladnih

da proizvedu i konzumiraju dovoljno

hrane za vlastite potrebe...)

Što znači hraniti se odgovorno?

Odgovorno konzumiranje hrane preds-

tavlja svjestan izbor hrane koji uzima u

obzir zaštitu okoliša; političke, socijal-

ne, kulturne i ekonomske kutove gle-

danja naših odluka, koje bi trebale biti

u skladu s temeljnim i stvarnim potre-

bama, s malim ili nikakvim negativnim

utjecajem za planet, a pozitivnim utje-

cajem na poboljšanje kvalitete života

pojedinca i društva.

To je lako, to može svatko!

Nas, učenike, potiče se da jedemo ma-

nje, ali kvalitetnije; jedemo hranu koja

je dobra i za tijelo i za okoliš; jedemo

lokalno, sezonski i organski ako je to

moguće; češće zamjenjujemo meso

hranom biljnog podrijetla; učinimo svo-

ju hranu što raznolikijom; nastojimo se

što manje razbacivati hranom; pamet-

no postupamo s ostatcima hrane –

darujemo ih, nahranimo životinje ili

kompostiramo; vodimo brigu o tome

tko je proizveo, tko isporučuje hranu i

pod kojim uvjetima; cijenimo hranu po

njenim nutritivnim vrijednostima, a ne

po vizualnom izgledu... I ono što je klju-

čno, da spoznamo da i malim pomaci-

ma možemo napraviti razliku u svijetu.

Mali pomaci za velike promjene

Mi jedemo odgovorno! A vi? Osim što je potrebna našem tijelu da bi normalno funkcioniralo (sjetite se kako se os-

jećate tijekom šestog sata ako niste stigli pojesti marendu), hrana je s našim životom

povezana na mnogo načina kojih često nismo svjesni. Naše odluke o hrani (od izbora i

kupovine namirnica do njihova bacanja) izravno utječu na zdravlje našeg planeta,

smanjenje siromaštva, razvoj i rast stanovništva te na javno zdravstvo.

Prvaši u posjetu tržnici

U čenici prvih razreda u sklopu projekta „Jedimo odgo-

vorno" 18. studenog 2016. posjetili su grušku tržnicu.

Obišli su štandove sa zdravim voćem i povrćem i ribarnicu

te razgova-

rali s proda-

vačima. Uvi-

djeli su koli-

ka je važ-

nost svježih

plodova koji

se na tržnici

prodaju.

Napisat ćemo kuharicu!

P rovedenim istraživa-

njem u školskoj kuhinji

produženog boravka doznali

smo se da se našim učenici-

ma najmanje sviđaju juhe.

Zbog toga se odlučilo pora-

diti na jelovniku juhe i dopri-

nijeti usvajanju zdravijih

prehrambenih navika. Zada-

tak učenika je bio tijekom

zimskih praznika prikupiti

recepte finih juha svojih

baka. Na temelju prikuplje-

nih recepata školska će

kuhinja kuhati juhe. Provest

će se biranje najbolje, a

potom će se ta juha uvesti u

školski jelovnik. Od prikup-

ljenih recepata nastat će

kuharica „Juha moje bake“.

4. a na plantaži mandarina

Prvaši na tržnici

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 11

EKO-ŠKOLA

U mojoj školi baština se voli je-

dan je u nizu projekata naše

Ekoškole nastao u suradnji s Huma-

nitarnom i mirotvornom organizaci-

jom DEŠA (s kojom surađujemo od

samih početka). Cilj je projekta nje-

govanje tradicije, a ovaj put one gur-

manske. Kako bi to ovjekovječili,

učenici su napravili božićnu čestitku

na kojoj su na pladnju, koji ima oblik

božićnog drvca, predstavili tradicio-

nalne zavičajne slastice: rozatu, su-

he smokve, kontonjatu, pandišpanj,

broštulane mjendule, arancine, tor-

tu od rogača, stonsku tortu, manta-

lu... Ne znate što je mantala? Nema

veze, i za to su se naši učenici pobri-

nuli kada su shvatili da mnogi ne

poznaju tu slasticu te su njezin re-

cept napisali na pozadinu čestitke.

Volimo

jestivu

tradiciju

Pijem zdravo

Ž eleći potaknuti učenike na konzumiranje zdravih, prirod-

nih i domaćih, a ne umjetnih i bojanih napitaka učiteljice

1. razreda i roditelji osmislili su projekt Pijem zdravo. Projekt

se provodi svakoga četvrtka. Učenicima se pravi šejk od do-

maćega voća i povrća. Uz ponuđeno školsko voće učenici po

želji mogu donijeti voće i povrće od kuće. Tekstovi: Sanja Ćuić, 6. b

Fotografije: školski portal i Sanja Ćuić

Dio čestitke s receptom

čestitka

Dani kruha

U petak, 14.listopada, u Školi

smo obilježili Dane zahvalnosti

za plodove zemlje. Prigodnim prog-

ramom prisjetili smo se važnosti

kruha i svih ostalih plodova zemlje

za koje je potrebno mnogo truda i

rada da bi došli od polja do stola.

Na svečanoj su priredbi sudjelovali

učenici dramskih i recitatorskih sku-

pina od 1. do 8. razreda te školski

zbor. Na početku programa fra Mi-

hael Mario Tolj blagoslovio je plodo-

ve zemlje koji su bili izloženi u holu

Škole. U molitvi smo svi zahvalili za

kruh naš svagdanji, koji je mnogima

u ovom svijetu tek želja.

12 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

EKO-ŠKOLA

Šetajući se školskim hodnikom sigurno ste naišli na niz radova napravljenih

od čepova. Osim kreativnosti, te radove odlikuje i humanitarna namjena u

koju se svatko može uključiti.

POZIV NA HUMANITARNO PRIKUPLJANJE ČEPOVA

Za manje otpada ili Litter Less

T ijekom proteklih 5 godina u

hrvatskim se Ekoškolama

provodi kampanja „Za manje

otpada“ ili „Litter Less Campai-

gn“. Ove godine kampanja se

provodi u 31 državi, a u Hr-

vatskoj sudjeluje 35 Ekoškola.

Glavni je cilj kampanje smanjiti

otpad te dugoročno utjecati na

promjenu navika kod mladih -

razvijati svijest o utjecaju otpa-

da na okoliš lokalne i šire zaje-

dnice te pomoći učenicima u

stjecanju novih znanja i vješti-

na u gospodarenju otpadom.

Naša škola drugi put sudje-

luje u kampanji. Za početak su

kampanje organizirane radioni-

ce recikliranja papira i posjet

reciklažnom dvorištu Komunal-

nog poduzeća „Čistoća" d.o.o.

Tom prigodom je gospođi Dub-

ravki Mrvelj uručena slikovnica

nastala na radionicama recikli-

ranja papira gdje su učenici

slikom i riječju prikazali kakav

grad žele.

Kampanja ove godine ima i

humanitarnu namjenu. Naime,

tijekom trajanja kampanje uče-

nici prikupljaju plastične čepo-

ve. Čepovi se skupljaju u žabu

(koja se nalazi u školskom

hodniku) i bit će poslani Udruzi

oboljelih od limfoma i leukemi-

je iz Čakovca.

Prodajom čepova udruga

prikuplja potrebna novčana

sredstva. Od dijela prikupljenih

čepova napravljen je kreativni

rad pod nazivom „Moj grad –

eko grad“ te brojni viseći čovje-

čuljci, koji ponosno krase naš

hodnik i učionice. Na kraju će

se ti čepovi odlijepiti i odslužiti

svojoj prvotnoj namjeni.

Ovom prilikom pozivaju se

svi učenici da sudjeluju u hu-

manitarnoj akciji, prikupe koji

čep i nahrane žabu te vrate

osmjehe na dječja lica.

Ema Lasić, 4.a: Ja skupljam

čepove jer mislim da tu ne-

kako mogu pomoći onima

kojima je to potrebno

Antun Prebisalić, 4.a: Skup-

ljam čepove zato što želim

pomoći djeci da žive nor-

malnim životom.

Leon Josip Njirić, 4.a: Odlučio

sam skupljati čepove jer me

na to potaknula učiteljica i

svidjelo mi se jer želim pomoći

drugima.

Sunčica Bubalo, 4.a: Naš

razred skuplja čepove za

bolesnu djecu, a ja sam to

odlučila jer volim pomagati.

Tekst: Sanja Ćuić, 6. b

Fotografije: školski portal Moj grad—eko grad

čepočuljak

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 13

TEMA BROJA

Ž eleći na poseban način obilježiti

1700. obljetnicu mučeničke smrti

svetoga Vlaha, našega parca, Gradsko

vijeće Grada Dubrovnika odlučilo ga je

slaviti cijelu godinu i proglasilo 2016.

godinu Godinom sv. Vlaha. Godina sv.

Vlaha ne podudara se s kalendarskom

godinom, što znači da nije počela 1.

siječnja i nije završila 31. prosinca.

Počela je krajem siječnja 2016. godi-

ne, a završit će u veljači 2017. godine.

U festu su uključene brojne institucije i

ustanove, pa tako i škole.

Mjesec sv. Vlaha Kao što postoji Godina sv. Vlaha, tako

postoji i Mjesec sv. Vlaha. Šest dubro-

vačkih osnovnih škola jedan je mjesec

u Godini sv. Vlaha posvetilo našemu

parcu: OŠ Lapad ožujak, OŠ Antuna

Masle travanj, OŠ Mokošica svibanj,

OŠ Marina Getaldića rujan, OŠ Marina

Držića listopad, a naša škola studeni, Svečana priredba u našoj školi

24. studenoga u našoj se školi održala

svečana priredba povodom obilježava-

nja Godine sv. Vlaha. U programu su

sudjelovali učenici razredne i predmet-

ne nastave svojim recitacijama, igroka-

zima, plesom i pjesmom. Nazočnima

su se obratile ravnateljica škole, gos-

pođa Vedrana Elez, te dogradonačelni-

ca grada Dubrovnika, gospođa Tatjana

Šimac Bonačić. Zahvalile su učenicima

i učiteljima na trudu i radu. Dolaskom

su nas još počastili festanjuli Zvonimir

Cetinić i Ante Pavlović, pročelnik Up-

ravnog odjela za obrazovanje, Miho

Katičić; predsjednica Europskog doma

u Dubrovniku, Andriana Kremenjaš-

Daničić i župnik Župe svetog Križa, fra.

Mihael Tolj. U prostorima škole postav-

ljena je izložba učeničkih radova na

temu svetoga Vlaha u kojoj su nakon

predstave mogli uživati svi nazočni.

Priredbe sv. Vlahu Osim na svečanoj školskoj priredbi,

naši su učenici sudjelovali i svoje ta-

lente i kreativnost iskazali na brojnim

priredbama našemu zaštitniku u čast.

Zatvaranje Godine milosrđa i Godi-

ne sv. Vlaha započelo je u četvrtak, 17.

studenog, u dubrovačkoj katedrali.

Tom prilikom održala se priredba na

kojoj su nastupili učenici šest dubro-

vačkih škola koje su sudjelovale u cje-

logodišnjoj festi. Prigodnim pjesmama,

recitacijama i dramskim prikazima

obilježili su zatvaranje Godine sv. Vla-

ha i pokazali svoju zahvalnost i važnu

ulogu dubrovačke tradicije u njihovom

životu. Našu školu predstavio je pje-

vački zbor, Adna Hebib i Andrea Kili-

barda (učenice 8. razreda) igrokazom

„Razgovor s funjestre“, koji je napisala

učenica Ana Ljubičić (učenica 8. razre-

da) te Antonio Štrman (učenik 7. razre-

da) recitalom „O svetom Vlahu. Nakon

mise otvorena je izložba „Dubrovačke

osnovne škole katedrali“ na kojoj su

predstavljeni dječji radovi, tematski

vezani uz sv. Vlaha i Festu.

DAN FESTE NIJE DOSTA

Godina sv. Vlaha Cijelu smo godinu posvetili našemu zaštitniku, sv. Vlahu. Istražili smo zašto je

nastala Godina sv. Vlaha i kako se obilježavala u našoj školi.

Nakon svečane školske priredbe

14 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

TEMA BROJA

10. prosinca u Kazalištu Marina

Držića održana je završna priredba

šest dubrovačkih osnovnih škola povo-

dom Godine sv. Vlaha. Na njoj su uče-

nici izveli najbolje točke s priredbi koje

su organizirane po dubrovačkim škola-

ma tijekom proteklih mjeseci. Preds-

tavnici naše škole na ovoj revijalnoj

priredbu bili su: Školski pjevački zbor

koji je izveo dvije pjesme, Antonio Štr-

man, učenik 7. razreda s recitacijom

„O svetom Vlahu“ te učenici 3. i 5.

razreda (Nika Simoni, Pierina Bogda-

nović, Nika Vuić i Šimun Piskulić) koji

su izveli igrokaz „Brojilica sv. Vlahu“.

Izložba U atriju Kazališta Marina Držića 10.

prosinca 2016. otvorena je izložba

učeničkih radova (pisanih i likovnih)

koje su učenici svih 6 dubrovačkih

osnovnih škola izrađivali na temu sv.

Vlaha tijekom 2. polugodišta prošle i

1. polugodišta ove školske godine.

Naših ruku djela Osim u priredbama na temu našega

zaštitnika, tijekom Godine svetoga

Vlaha sudjelovali smo u brojnim krea-

tivnim radionicama i projektima. Istra-

živali smo literaturu o njegovu životu i

radili plakate, smišljali pjesme i sas-

tave, pisali o njemu na drugim jezici-

ma, pisali putopis, pravili karte njego-

va kretanja, crtali strip, pravili kipiće,

crtali njegov lik, radili mozaik, oslikava-

li predmete, izrađivali suvenire

(tanjure, šalove, lutkice), pravili njegov

kalendar, istraživali crkvu sv. Vlaha,

tražili njegove kipove po Starome gra-

du, prikupljali podatke o neobičnim

običajima uz Festu… Ukratko, spojili

smo zabavno i poučno te u dobrom

raspoloženju mnogo toga stvorili i

mnogo toga naučili.


Fotografija: Vicko Šoletić, 6. a

Dio školske izložbe

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 15

TEMA BROJA

Gdje se kip skrio, ja sam bio!

Sv. Blaž ili sv. Vlaho?!

ulaz u Stari grad Pile

Sponza

Crkva sv. Vlaha

Trđava Sv. Ivan prema

moru

katedrala

tvrđava Bokar

Peskarija

tvrđava Sv. Ivan

ulaz na Peskariju

U čenici odjela djelomične integraci-

je od 1. do 8. razreda naše škole

(u sklopu školskog projekta povodom

Godine svetoga Vlaha) imali su teren-

sku nastavu u staroj gradskoj jezgri.

Upoznavali su se sa značajem i važno-

šću lika sv. Vlaha za Dubrovnik. Tražili

kipove svetoga Vlaha na lokacijama

kulturno-povijesnih spomenika do ko-

jih su ih vodile učiteljice i do kojih se

moglo doći (naime, ima još kipova, ali

nisu lako dostupni).

Ispred svakog pronađenog kipa su

se fotografirali (na Pilama ispred vanj-

skih i unutrašnjih vrata, ispred zidina

prema tvrđavi Bokar, ispred Crkve sv.

Vlaha, ispred Sponze , pored katedra-

le, na ulazu u gradsku luku, na Peska-

riji te na dvjema lokacijama oko tvrđa-

ve Sv. Ivan. Nakon toga su u školi izra-

dili topografsku kartu, koju su s nama

podijelili. Uočili su da su kipovi svetog

Vlaha unutar Staroga grada postavlja-

ni na zgrade, zidine i vrata. Najveći

broj kipova postavljen je na zidinama.

Najmanji kip nalazi se na Peskariji.

Pored toga, naučili su da su se crk-

ve posvećene sv. Vlahu nalazile svuda

po dubrovačkom teritoriju. Njegov lik

nalazio se i na knjigama, poveljama i

dozvolama. Također se nalazio na nov-

cu, pečatima i zastavama.

U Hrvatskoj za našega zaštitnika

postoje dva imena: Blaž i Vlaho.

Saznali smo zašto postoje dvije vari-

jante. Prva, Blaž, izvedenica je latin-

skoga imena Blasius, a druga, Vlaho,

potječe od grčkog imena Vlasios. Obje

znače „koji je tepav, mucav“. Zanimlji-

vo je da, iako se služimo oblikom Vla-

ho, imamo više imena na oblik Blaž

(Vlaho, Blažen, Blaženka, Blaže). Iz

svečeva imena proizlaze brojna prezi-

mena i nazivi mjesta: Blaškovec, Blaš-

kovići, Blažani, Blažev Dol, Blažević

Dol, Blažići, Svetoblažje.

Naša zemlja nije jedina koja časti

njegovo ime. U različitim zemljama

postoje razne varijante njegova imena:

Vlasov, Vlasaj, Vlasij, Vlas, Vlasy, Vlasi-

os, Vasio, Vasco, Blaise, Blasius, Blasi-

en, Blasiu, Biagio, Blai, Biace, Blasii,

Blieschen, Balassa, Blasej, Blazej, Bla-

sek, Bras, Braz, Bleysis, Blazey i mno-

ga druga.

Topografska karta


Fotografija: Jelena Matković


16 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

TEMA BROJA

Životni put sv. Vlaha

U z pomoć naših mladih geografa

istražili smo život našega zaštitni-

ka. Smatra se da je sveti Vlaho rođen

oko 280. godine u Sebasti u Maloj

Armeniji (današnji Sivas u središnjoj

Turskoj). Odrastao je u poganskoj obi-

telji. Od mladosti

je liječio ljude i

životinje, često

samo jednostav-

nim znakom križa.

Protiv svoje volje

izabran je za bis-

kupa Sebaste. Budući da su u to vrije-

me bili najžešći progoni kršćana, pred

rimskim se vojnicima skrivao u plani-

nama Kapadokije. Ondje su ga štitile

divlje zvijeri. Priča se da je s njima mo-

gao razgovarati. Kada su ga Rimljani

uhvatili, nije se htio odreći svoje vjere,

zbog čega je mučen. Naposljetku mu

je odrubljena glava. Pokopan je 316.

godine Sebasti.

Zanimljivo je da je imao samo 36

godina, iako ga se na kipovima i slika-

ma često prikazuje kao starog čovjeka

sijede brade.

Festa sv. Vlaha

O ve godine slavimo 1045. Festu sv.

Vlaha. Današnja Festa vuče kori-

jene iz legende prema kojoj se sv. Vla-

ho ukazao gradskom župniku Stojku,

upozorio ga na mletački napad i spasi-

o grad. Dubrovčani su ga iz zahvalnos-

ti izabrali za svog parca te tako zamije-

nili dotadašnje zaštitnike, bizantske

svece Srđa i Baka. 972. godine odredi-

li su da dan Vlahove mučeničke smrti

(3. veljače) bude dan njegovog blagda-

na u Dubrovniku. Osim vjerskog, Festa

sv. Vlaha imala je i političko značenje.

Stoljećima je bila jedan od važnijih

događaja unutrašnjeg života grada te

simbol okupljanja Dubrovčana, obrane

od neprijatelja i samostalnosti.

Najstariji zapis Feste Najstariji zapis o Festi zabilježio je Filip

de Diversis u 15. st. Prema njegovim

zapisima, tri dana prije Feste na Orlan-

dov se stup vješao barjak sv. Vlaha.

Najvažniji dio proslave bio je dolazak

seljaka iz svih područja Dubrovačke

Republike, u punoj ratnoj spremi i pod

barjacima svojih bratovština. Predstav-

ljali su se knezu, kao i obrtnici svih

struka. Proslava je nastavljena kreta-

njem svečane povorke prema samos-

tanu svete Klare i nazad, a četrnaest

dana nakon toga završili bi u crkvi

svetoga Vlaha.

UNESCO-va zaštita Od 2009. godine dubrovačka Festa sv.

Vlaha našla se na UNESCO-voj Listi

nematerijalne kulturne baštine čovje-

čanstva. Festa je i danas neizostavan

dio dubrovačke kulture i tradicije.

Prvi dubrovački zakon Prvi dubrovački zakon povezan je s

Festom i poznat je kao „Sloboština sv.

Vlaha“. Donesen je 1190. godine. Pro-

pisano je da svaki stranac, dužnik ili

prijestupnik u Dubrovniku bude slobo-

dan, siguran i nepovrediv 3 dana prije

i 3 dana poslije svečanosti sv. Vlaha

(to se kasnije proširilo na 7 dana).

Moći sv. Vlaha štite cijeli svijet Uz Dubrovnik, sv. Vlaho zaštitnik je i

istarskog grada Vodnjana. Moći sveto-

ga Vlaha raznesene su po cijelome

kršćanskom svijetu. Čuvaju se u Napu-

lju, u crkvi Notre Dame u Parizu, u

Bruxellesu, na Malti, u Bologni, u Ber-

nu, u Veneciji, u Lisabonu, u Campos-

telli, u Veroni, u Kölnu i brojnim dru-

gim mjestima. Njegove su relikvije

mnogobrojne, ali često se postavlja

pitanje jesu li prave. Svetome Vlahu

posvećene su mnoge crkve u svim

dijelovima kršćanskog svijeta, a mno-

ga mjesta također slave sv. Vlaha.

Feste po cijelom svijetu U istočnim se zemljama festa obilježa-

va 11. veljače, a u zapadnim 3. ili 15.

veljače. Našoj je Festi vrlo slična festa

u talijanskom gradu Maratei. Festa

počinje u četvrtak, kada vjernici u pro-

cesiji iznose iz bazilike srebrno poprsje

sv. Vlaha i nose ga u središte mjesta,

gdje će s njega skinuti purpurni plašt.

Kip na ramenima nose članovi Brat-

stva nositelja sv. Vlaha. U program su

uključena brojna kulturna i zabavna

događanja. U petak se slavi sveta mi-

sa u spomen na sve preminule člano-

ve odbora Feste i nositelja svečeva

kipa. U subotu nakon svečane mise

slijedi procesija. Građani s balkona

svojih kuća na kip sv. Vlaha bacaju

ružine latice. U nedjelju ujutro kip se

opet prekriva purpurnim plaštom i u

procesiji vraća na glavni oltar bazilike

poviše Maratee, nakon čega slijedi

sveta misa. Festa završava u nedjelju

navečer ponoćnim vatrometom.

Potpuno drugačija od naše je Festa

„Pétassou” u Trèvesu u Francuskoj.

Prvog vikenda u veljači muškarac mas-

kiran u šarene komade platna s met-

lom u ruci i svinjskim mjehurom punim

zraka na leđima, zvan „pétassou”,

šeće ulicama grada, hvata djevojke i

žene, pleše s mještanima i zaustavlja

se pred kućama tražeći darove. Sim-

bolizira medvjeda, za kojega se vjeruje

da se iz zimskoga sna budi na Svijećn-

icu/Kandeloru, dakle uoči dana sveto-

ga Vlaha.

Istražili smo kako je nastala Festa sv. Vlaha i tko ju još u svijetu slavi.

Karta na kojoj su označena mjesta kojima se kretao sv. Vlaho

Tekstovi: Đivo Kulaš, 6. b

Fotografija: Vicko Šoletić, 6. a

Kartu izradili učenici na satima Geografije

Sv. Vlaho imao je

samo 36 godina,

iako ga se na

kipovima i slika-

ma često prikazu-

je kao starca.

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 17

TEMA BROJA

Legenda o sv. Vlahu

18 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

NAŠA POSTIGNUĆA 2015./2016.

Matematika Mateo Krile 6.a

državno—15. mjesto

Talijanski Luka Violić 8.c

županijsko—3. mjesto

Njemački Silvijo Mihajlović 8.b


Povijest Niko Glavinić 7.a


Kemija Niko Glavinić 7.a


Maroje Kekez 8.c


Luka Musladin 8.c


Biologija Mia Aleksić 8.b


Geografija Sanja Ćuić 5.b


Likovni Nora Radoš 6.c

županijsko—1.

mjesto

Islamski vjeronauk Tarik Škaljić, 5.c


Jasmin Čustović, 5.c


Isan Kacić, 5.c—sudjelovao

na državnom natjecanju

Hadžović Hannan, 5.b —

sudjelovao na državnom

natjecanju

Učenička

zadruga županijska smotra

Adna Hebib, 7.a

Andrea Kilibarda,

7.a

Sanja Ćuić, 5.b

Košarka djevojčice, 2. mjesto

na županijskom

natjecanju

Dalija Stabile 6.c

Mihaela Fiorović 5.d

Dora Gruić 5.b

Tia Kovačević 5.b

Ella Majstorović 4.b

Ilma Šarotić, 4.b

Iva Tokić, 2.c

Una Majstorović 1.c

Ani Kisić, 1.c

Badminton 1. mjesto na

županijskom, držav-

nom i dalmatinskom

natjecanju

Barbara Jančić, 8.c

Nikolina Kabiček, 8.c

Mara Palfi, 8.c

Maja Makivić, 6.c

Plivanje 3. mjesto na županijskom natjecanju

Ives Njavro, 5.a

Adriana Marinović, 7.c

Katarina Nenadić, 5.d

Lara Kakarigji, 6.b

Lea Lučić, 7.c

Katarina Benić, 3.c

Nika Sebastijan 7.c

Nogomet 2. mjesto na županijskom natjecanju

Dubravko Vodopivec, 5.c

Hrvoje Šijaković, 5.c

Antonio Perušina, 6.c

Maroje Glegj, 6.b

Dominik Mišeta, 6.a

Ivan Kisić, 6.a

Ivan Capurso, 6.a

Zlatko Tokić, 6.a

Nino Gjaja 6.a

Borna Padova, 6.a

Nikola Šoletić, 6.a

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 19

PUT PUTUJEMO

MOJA BOŽIĆNA AVANTURA

Putovanje po Americi

Ploveći grad Za božićne praznike otputova-

la sam u Ameriku. Putovanje

je trajalo jedan dan avionom.

Tamo sam tri tjedna boravila

na oceanskom putničkom

brodu. Začudila me njegova

veličina i predivne prostorije

kao što je primjerice, kazališ-

te. Mnogo vremena sam pro-

vodila na bazenima i u kam-

pu za djecu. U druženju s dru-

gom djecom stekla sam nova

prijateljstva.

Doček Nove godine Novu godinu smo dočekali s

posadom broda uživajući u

ukusnoj večeri. Puštali smo

balone koji su bili ispunjeni

papirićima na kojima smo

napisali svoje novogodišnje

želje. Plesali smo i zabavljali

se do dugo u noć. Osjećala

sam se radosno.

Kuda plovi ovaj brod? Na putovanju brodom posjeti-

la sam: SAD (Miami, Key

West), Mexico (Consumel) i

Bahamas (Nassau). Ljepotu

Miamija čine visoke palme,

predivne plaže i nasmiješeni

ljudi. U Key Westu uživala

sam šetajući i promatrajući

šarene kuće. Činilo se kao da

se cijeli grad smiješi svojim

vedrim izgledom. Na Bahami-

ma sam posjetila

jedan od najpoz-

natijih hotela na

svijetu, Atlantis. S

jedne strane Ba-

hama izgrađeni su

luksuzni hoteli, a s

druge strane vidi

se skromni život

ljudi. Oni žive u

drvenim kućama.

U Mexicu su ceste

drugačije nego

kod nas. Zabavila

sam se šećući

prostranim staza-

ma.

Zaljubljena u dupina Moj najveći doživljaj bio je

plivanje s dupinima. Kad sam

zaplivala s dupinom, preplavi-

o me osjećaj sreće. Imala

sam dojam da bismo moj

ljupki dupin i ja mogli prep-

livati sva svjetska mora. Na

kraju našeg druženja dobila

sam poljubac od dupina koji

ću zauvijek pamtiti.

Doživljaj i slike

putovanja

Putovanje kao da i nije zavr-

šilo. U njegovu ljepotu me

vrate uspomene kada zaklo-

pim oči, dok listam slike ili

dok svojim prijateljima pripo-

vijedam o tome.

Dora Vicelić, učenica 3. a razreda, podijelila je s nama svoje iskustvo putovanja

Amerikom i otkrila nam je u koga se ondje zaljubila.

Tekst i fotografije: Dora Vicelić, 3.a

Zagrljaj s dupinom

20 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

PUT PUTUJEMO

Da se ne zaboravi!

PUT U VUKOVAR

O svanulo je i to jutro. Obična, sun-

čana nedjelja. Za druge ljude mo-

žda ni po čemu posebna, no za nas

osmaše itekako je bila. Nekima 1. dan

škole, a nama put za Vukovar.

Skupili smo se u gruškoj luci i kre-

nuli autobusima na trinaestosatnu, ali

vrlo zabavnu vožnju. Odsjeli smo u

hostelu „Dubrovnik“ koji nosi ime po

našem gradu, gradu slobode. Kroz ta

tri dana posjetili smo dvorac Eltz, stari

Muzej vučedolske kulture, Ratni mu-

zej, staru bolnicu, groblje i Ovčaru.

Prošli smo i Trpinjskom cestom, zna-

nom kao „Groblje tenkova“, a vidjeli

smo i replike nekih mina te Vodoto-

ranj. Osim toga, posjetili smo i trgovač-

ki centar „Golubica" i disko.

Sve je to uglavnom lijepo izdaleka

vidjeti, ali doći tamo i osjetiti tu bol…

Bez toga je posjet Vukovaru beskoris-

tan. Bolnica je bila uvod u taj splet

osjećaja i, onako razrušena, svjedok

ratnih zločina. Međutim najviše su

dojmova u nama probudili groblje i

Ovčara. Zašto? Što se tamo ima vidjeti

osim lijepog okoliša, križeva i nekakvih

natpisa na njima? Upravo kad pročita-

te te natpise, bit će vam jasno. Kada

shvatite da svaki križ, svaki zasađeni

grm, znači jedan život. Oduzeti život.

Prekinuti život. Nečijeg oca. Brata.

Muža. Kada u srcu čujete žalosno do-

zivanje djeteta, koje polako gubi nadu

u bolje sutra, ženu koja očajno traži

smisao ovih patnji, kada vidite suze

stare majke koje poput kapljica kiše

klize niz obraze, u čežnji da samo na

trenutak vrate vrijeme... Zahvalite im.

Zahvalite jer su dopustili da njihovi

bližnji podnesu najveću žrtvu koju su

mogli podnijeti, a sve zbog nas. Da

bismo svi mi jednog dana imali slobo-

dnu Hrvatsku. Sve njene ljepote i obi-

čaje. Hrvatsku narodnost i hrvatsko

ime. Do tada mnogi od nas nisu ni bili

svjesni kolika je vrijednost slobode,

krvave slobode.

Svoje smo znanje o Vukovaru po-

kazali u kvizu u kojem je naša škola

osvojila prvo mjesto. Ubrzo nakon kvi-

za uslijedio je povratak.

U Dubrovnik smo došli u ranim

jutarnjim satima, puni dojmova. Osim

što smo se dobro zabavili, znali smo

da cilj ovog izleta ipak nije bila samo

zabava, nego i vječna pouka o Gradu

Heroju: Da se ne zaboravi!

Tekst: Ana Ljubičić, 8.a i Hana Duvnjak, 8. c

Fotografije: Nikolina Soko

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 21

PUT PUTUJEMO

Osmaši u Vukovaru

22 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

STVARAMO UMJETNOST

Božićna pjesma

Božićno je vrijeme blago,

Svima slatko, svima drago.

No, zašto srce toliko topline ima,

Koju svima radosno daje i prima?

Nije to zbog ukrasa, okićenog bora,

Niti skupih poklona i blagdanskog stola.

U tome spokoju ima nešto više,

Što sve svađe i razlike briše.

U hladnu zimsku noć, sve dok pada mrak,

Jedna zvijezda Danica daje nam znak

Da u jednoj prostoj, Betlehemskoj štali

Noćas nama dolazi Isus mali.

Ana Ljubičić, 8.d

Sveti Vlaho

Svetac moćni

na mirima grada,

Božji vojnik,

naš zagovornik.

Brižno drži grad,

u kojem furešti guštaju sad.

Kad feštamo na Tvoj dan

čuje se: „Pomozi sveti Vlaho i daj!“

Je li užanca ili od srca, ne znam.

Znam da parac blagi

zaštitu nam nesebično i zdravlje grla daje

i da to već stoljećima tako traje.

Katarina Nenadić, 6.d

Svetom Vlahu

Sveti Vlaho, zaštitniče

našega grada,

daj da našim ulicama

mir zauvijek vlada.

Ne daj da nas ikad više

topovi tuku,

zaštiti nas od zlih

nezasitnih ruku.

Naša snažna grla

snagom svijeće brani

da nas nikad ne zabole

dok te pjesma te slavi.

Luka Butigan, 6.d

Sjećanje na one koji više nisu s nama

U ove dane, kada su police pune lampiona, svježeg i umjetnog cvije-

ća, osjećam tugu i kako mi nedostaju oni kojih više nema. Moja baka Lile

bila je lijepa, pametna i dobra osoba. Voljela je cvijeće pa je tako naš vrt

uvijek bio pun cvijeća. Najviše je voljela margarićele, stoga moja mama i ja

svake godine u spomen na baku Lilu posadimo u mali pitar na ogradi bijelu

margarićelu. Umrla je od teške i neizlječive bolesti, a ja sam tada imala 5

godina. Bila sam mala pa u to vrijeme nismo imale nekih velikih tema za

razgovor, ali sada mi nedostaje, najviše kad se ponekad naljutim na mamu

da mogu otrčati baki u zagrljaj i utješiti se.

Voljela bih kad bi oni koji su nas napustili mogli ponekad sići s neba

da ih zagrlimo, poljubimo i prisjetimo se njihovog mirisa. Ali, znam da je to

nemoguće pa mi ostaje da kad mogu, posjetim njihovo posljednje počivališ-

te, ponesem cvijeće i upalim lampione da im svjetlost vječno svijetli.

Mara Machiedo, 5.d Likove radove

prikupila: Ana Marija Markežić

Lea Katušić, 8.b

Mirela Sefer, 8.b

Mirela Sefer, 8.b

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 23

STVARAMO UMJETNOST

Jesen

Došla je jesen žuta,

crvena,

narančasta…

Donijela je plodove jeseni:

Naranče,

Limune, šipak,

grožđa…

Vjetar puše jako,

Nosi lišće.

Mihael Capurso, 6.c

SVI

SVETI

Jesenske večeri tihe

Pod prekrasnim sjajem zvijezda,

Na putovima naših dragih

Što napustili su Zemlju kao ptići gnijezda

Spokoj i tišina vlada,

Šapat i molitva se čuje,

Svjetlost vatre lampiona

I njihovi poklopci što lagano zuje.

Čuje se pjev noćnih ptica

I molitva ljudi što Bogu klica!

Spomenici se dižu tamni i tromi,

njihovu strogost tek ljudski plač lomi.

Ljudi ususret dragima kreću,

Noseć' lampione i svijeću…

Mir i spokoj zrakom lete,

Slave naše drage Svi svete!

Manuela Zegnal, 7.b

Božo Vuić, 6.d

Kiara Tenžera, 6.d

Mateo Zec, 6.d

24 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

ĐIRATA TRADICIJOM

5. a 1M 1 Ž 5. b 1M 5. c 1 Ž 5. d / 2 Ž i 2 M

6. a / 6. b / 6. c / 6. d 2Ž 2 Ž

7. a 2 M i 2 Ž 7. b / 7. c 2 Ž 4 Ž i 2 M

8. a 1 M 8. b 2 M 8. c 2 Ž 8. s 3Ž 5 Ž i 3 M

PREDMETNA NASTAVA: 13 Ž i 7 M

RAZREDNA NASTAVA (skupina profesorice Anite Soče): 17 Ž i 5 M

UKUPNO: 42 (30 ž I 12 M)

Koliko linđovaca imamo u školi?

N a početku školske godine našu

školu posjetio je Folklorni an-

sambl Linđo. Osim što se predstavio

svojim točkama u kojima smo svi uži-

vali, pozvao nas je da zaplešemo, zap-

jevamo ili zasviramo u FA Linđo i nje-

gujemo svoju tradiciju. Zanimalo nas

je koliko se učenika uistinu odazvalo

tome pozivu, tj. koliko linđovaca ima-

mo u školi. Detaljne rezultate našega

istraživanja možete vidjeti u tablici.

Matea Franušić, 7.a

Ja idem na linđo jer mis-

lim da je to važan dio

dubrovačke kulture i

zato što ide i moja stari-

ja sestra. Jako ga volim i

nadam se da ću plesati

još dugo vremena.

Marija Miljević, 6.b

Idem na linđo jer mi se

to sviđa. Uživam u to-

me. Volim plesati i pje-

vati. Sviđa mi se druš-

tvo. Uvijek je zabavno.

Nina Mirović, 6. d

Na linđo idem jer volim

plesati, ali i zbog druš-

tva. Upoznala sam mno-

go prijatelja i nadam se

da će naše prijateljstvo

trajati cijeloga života.

Uvijek se dobro zaba-

vim. Svima bih preporu-

čila da se upišu.

Zašto idem na linđo?

A nketirali smo petnaest

linđovaca kako bismo

saznali zašto idu na linđo.

Svi su odgovori bili jednog-

lasni: zbog plesa i dobre

zabave. Neki od zanimljivi-

jih dijelova odgovora, koji

su htjeli ostati anonimni,

bili su: „Idem zbog simpati-

je. S njim nekad plešem.“;

„Idem jer volim narodne

nošnje i taj stari nakit.“;

„Idem jer želim putovati.

Linđovci stalno nekamo

putuju.“ Kako bilo, svatko

ima svoje razloge. Imate li

vi dovoljno dobar razlog

zašto ne biste zaplesali,

zasvirali ili zapjevali linđo?

Tekstovi: Đivo Kulaš, 6. b

Fotografija: školski portal i

Jelena Matković

FA Linđo u školi

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 25

ĐIRATA TRADICIJOM

BRZI KVIZ POZNAVANJA DUBROVAČKOGA GOVORA

Koliko umiješ spjegati naškijem

dubrovačkijem govorom? 1. Uz navedene riječi dubrovačkoga govora napiši njihovo značenje.

a) namuran ______________

b) đelozan ________________

c) kundurovati _____________

d) koltrina _________________

e) kikara __________________

2. Istaknute riječi dubrovačkoga govora zamijeni standardnim/književnim riječima.

Nisam obadala ________________ što je imala na sebi.

Lijepo na tebi figura __________ ta vesta ___________.

Libri ___________ su u bursi ___________.

Svaka točna riječ nosi jedan bod. Rješenja su na dnu stranice.

Do 2 netočna odgovora – Izvrstan si poznavalac dubrovačkog govora. Svaka ti čast!

Od 3 do 5 netočnih odgovora – Dobro poznaješ svoj govor, ali mogao /mogla bi i bolje.

Više od 5 netočnih odgovora – Ne poznaješ baš svoj mjesni govor. Šteta.

RJEŠENJA 1. a) zaljubljen, kome se nešto sviđa; b) ljubomoran; c) tračati, pričati o drugima; d) zavjesa; e) šalica; 2, a)

obraćala pozornost; b) stoji ili izgleda, haljina; c) knjige, torbi ili vrećici.

L inđo je naš narodni ples. Pleše se

uz lijericu i u nošnjama. Kako bi se

očuvao, treba ga njegovati. Nina Miro-

vić, linđovka i učenica 6.d razreda,

opisala nam je kako izgleda trening

linđa. Oni koji se tek upišu na linđo,

najmanji su sastav, tj. d. Najviši je

sastav a. Dakle, postoje a, b, c i d sku-

pina. Na trening linđa djevojke dolaze

u tajicama i u bijelim linđovim majica-

ma. Trebaju imati ravne tenisice i za-

vezanu kosu (da im ne smeta dok ple-

šu). Prvo se zagrijavaju dok harmonika

i lijerica sviraju. Nakon dobrog zagrija-

vanja, trener im pokazuje korake, a

zatim ih svi vježbaju. Kad nauče do-

voljno koraka za jedan ples, spoje ko-

rake u koreografiju. Nakon što se ko-

reografija dovoljno izvježba, spremni

su za nastupe.

Linđov trening

Folklorna skupina Anite Soče na svečanoj školskoj priredbi povodom Godine sv. Vlaha

Tekst: Nina Mirović, 6. d

26 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

MISLI SVATKO DA JE NAMA LAKO

Vrlo dobar (1) Kako je ocjena vrlo dobar (4) dobila status loše ocjene, zašto je do

toga došlo i koje su posljedice.

S vi smo čuli za izraz odličan (2)

kojim neki učenici izražavaju svo-

je zadovoljstvo dovoljnom ocjenom. S

novim vremenima stižu nam nove

pojave. Uočili smo da se današnje

razmišljanje o

školi i o ocjena-

ma uvelike razli-

kuje od onoga

kakvo je bilo u

prošlosti i kakvo

bi zapravo tre-

balo biti. Danas gotovo svaki razred

ima učenika koji plače kada dobije

vrlo dobru ocjenu (jer bi htio peticu)

kao da je dobio nedovoljnu ocjenu.

Mnoga djeca pod pritiskom roditelja

tuguju zbog zaslužene ili čak poklo-

njene vrlo dobre ocjene. Neki ju žele

ispraviti, iako možda ne mogu doseg-

nuti znanje odlične ocjene.

Moje dijete ima bolje ocjene od

tvog djeteta Kao što su se nekoć djeca natjecala

očinskom snagom („Moj je tata jači

od tvoga tate“), tako se danas neki

roditelji imaju potrebu natjecati ocje-

nama svoje djece („Moje dijete je

dobilo pet. A tvoje?“ ciljano pitaju

roditelja čije je dijete dobilo slabiju

ocjenu.). Takvi roditelji smatraju da je

ocjena stvar prestiža. Žele pokazati

da je njihovo dijete bolje od ostale

djece i učiniti druge roditelje ljubo-

mornima. Zbog takvih se situacija na

djecu vrši pritisak da budu bolja nego

što u tom trenutku jesu, da budu bo-

lja nego što mogu biti, da budu bolja

od ostalih učenika u razredu. Nerijet-

ko se na putu iz škole prema kući

može čuti razgovor učenika i roditelja

u kojemu roditelji pitaju za

tuđe ocjene kako bi ih uspo-

redili s ocjenama svoga

djeteta i uvidjeli u kakvom

su položaju u odnosu na

druge roditelje.

Svi u gimnazije Neki roditelji smatraju da će njihovo

dijete biti uspješnije ako upiše gim-

naziju. Izgleda kao da je gimnazija

postala obavezan dio školovanja. Na

TV-u možemo čuti kako se otvaraju

novi gimnazijski razredi i programi, a

kako je sve manje

strukovnoga kad-

ra. To nije slučaj-

nost u vremenu u

kojemu živimo.

Roditelji ne razmi-

šljaju o svome

djetetu—o njego-

vim interesima, željama i snovima, o

srednjoj školi koju ono želi upisati, što

ono želi raditi u životu... Zaboravljaju

da se uspjeh ne mjeri samo ocjena-

ma i fakultetima, već zadovoljstvom

u onome što se radi.

Prazne petice, prazne glave

Roditeljski pritisak prelazi i na učite-

lje. Vrlo dobre ocjene se žele pošto-

poto podignuti na odlične. Ako to nji-

hovo dijete ne može, krivi se učitelj.

Međutim, posljedice „praznih“ petica

se očituju u „praznim“ glavama djece.

Često se događa da učenici koji su

imali odlične ocjene u osnovnoj ško-

li— „propadnu“ u srednjoj školi. Zna-

nje koje se bez razumijevanja na brzi-

nu stekne samo da bi se dobila petica

nije vječno. Rezultat takvog učenja je

zaboravljanje naučenoga nakon dobi-

vene ocjene.

Važno je znanje „Prazna“ ocjena ne vrijedi ništa, važ-

no je znanje. Pravo znanje ne „ispari“.

Nekad se pokaže da nečija dobro

naučena trica vrijedi više nego nečija

nabubana petica. Svi znamo primjere

učenika koji su osnovnoj školi bili

prosječni, a u srednjoj

školi ili na fakultetu

briljirali. To se dogodi

jer većina učenika u

osnovnoj školi još uvi-

jek ne zna tko su i što

žele u životu, dok u

srednjoj školi i na fa-

kultetu uče ono što je u skladu s nji-

hovim interesima. Ako se radi ono što

se uistinu voli, radi se temeljito, a ne

namješta se unaprijed rezultat. Kada

bi roditelji i učenici shvatili da im u

životu neće biti važna ocjena koliko

će im trebati znanje, bilo bi više zado-

voljstva i uspjeha i u učenju, i u školi i

u životu.

KAD ZNANJE VIŠE NIJE BITNO

Danas gotovo svaki razred

ima učenika koji plače kada

dobije vrlo dobru ocjenu

kao da je dobio nedovoljan.

Roditeljski pritisak prelazi i na

učitelje. Vrlo dobre ocjene

žele se podignuti na odlične.

Ako to njihovo dijete ne može,

krivi se učitelj.

Šarena zebra

P očetkom studenoga je pješačka zebra

iznad naše škole uz crnu i bijelu dobila

narančaste, crvene, žute i zelene pruge. Cilj je

bio dodatna sigurnost pješaka. Takve zebre

postoje u svjetskim gradovima, Medulinu i u

Istri. Promjenu smo s oduševljenjem prihvatili,

ali promjena je bila kratkog vijeka. Zbog zakona

zebra je vraćena u crnu i bijelu boju. Ispitano je

pedeset učenika naše škole koja im je zebra

bolja i odgovor je bio jednoglasan – šarena.

Tekst: Lea Katušić, 8. b

Tekst: Ana Jadrušić, 6. d

Fotografija: školski arhiv Vesela zebra

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 27


Napali su nas klaunovi!

O d listopada ove školske godine

prestali smo klaunove povezivati

samo sa zabavom i smijehom. U tome

razdoblju riječ „klaun“ i na našim je

školskim hodnicima rezultirala pani-

kom i jezom. Naoružani klaunovi

(sjekirama, pištoljima, motornim pila-

ma, palicama…) prvo su počeli strašiti

i napadati učenike, djelatnike i rodite-

lje ispred američkih osnovnih škola.

Ta se pojava proširila na europske

škole pa tako i na dubrovačke.

I ispred naše škole viđeni su klau-

novi! Jedne su subote kružili po škol-

skom igralištu. Učenici koji su bili u

školi su se razbježali u potrazi za po-

moći. Intervencijom odraslih i policije

uspostavilo se da su to bili zapravo bili

bivši učenici željni pozornosti i zabave.

Mi nemamo vremena za djetinjstvo!

„O d kolijevke pa do groba najljepše

je…“ Meni nije! To je možda prije

bilo tako. Što je to lijepo u „đačkom“

dobu? Zadaci za domaći? Deset zada-

taka na ovoj stranici, pa dvadeset na

onoj, pa napiši sastav, pa odgovori na

pitanja, pa riješi radnu bilježnicu, pa

nacrtaj tablicu, pa pročitaj lektiru od

sto stranica, pa napravi pokus… Toliko

predmeta, samo dvije ruke, dan od

samo dvadeset četiri sata. Uz to dođi

na dodatnu ili dopunsku, upiši ovu gru-

pu, upiši onu grupu, hajde na natjeca-

nje iz ovog i onog predmeta…

Preživim školu, a kod kuće me um-

jesto odmora dočeka: maraton na tre-

ning nekog sporta („U zdravu tijelu

zdrav duh.“), pa plesa („Treba imati

ritma.“), možda i u muzičku školu

(„Zašto ne bi nešto i svirala?“), strani

jezik („Potreban ti je dodatni strani je-

zik, možda i dva!“). Napokon se nave-

čer vratim

doma, spa-

vam na

nogama, a

trebam

učiti za

test. Ubi-

jem se od

učenja do

kasno u

noć. Poče-

tak školske godine nije bio sjajan,

imam nekoliko loših ocjena. Džaba mi

učenje ako će mi profesorica „virnuti“ u

druge ocjene. Zna se dogoditi da netko

tko ima petice iz drugih predmeta dobi-

je malo veću ocjenu (da mu se ne bi

spustio prosjek), a netko tko ima jedini-

ce iz drugih predmeta dobije lošiju oc-

jenu nego što je zaslužio (jer je ove

godine „propao“). Pa ti jedinicama

ispravljaj ocjene!

Dobijem lošu ocjenu, dođem doma:

„Pa kakve su ti to ocjene??? Kako to

nisi naučila?“ Možda jer nisam sve stig-

la… „A koliko je Iva dobila? 5? Eto, vidiš

kako je Iva sve stigla, a ona i radi do-

ma, pomaže roditeljima.“ Međutim, kad

Iva dobije lošiju ocjenu od mene, onda

bude: „Ne zanima me Iva, ona nije mo-

je dijete!“

Lako je odraslima

govoriti o ljepoti đač-

kog doba. To vrijeme

je bilo lijepo kada su

oni bili mladi jer su

imali drugačije oba-

veze. Mi danas nismo djeca, mi smo

mali poslovni ljudi (ili mali projekti) s

dobro isplaniranim dnevnim rasporedi-

ma u koje ni slovo više ne stane. Ne

stignemo biti djeca!

KOLUMNA JEDNE UČENICE

Saznali smo kako izgleda učenička svakodnevnica, zbog čeka djeca vi-

še ne uživaju u djetinjstvu i tko je za to kriv.

Mi danas nismo

djeca, mi smo

mali poslovni

ljudi .

„A koliko je Iva dobila? 5?

Eto, vidiš kako je Iva sve

stigla, a ona i radi doma,

pomaže roditeljima.“ Me-

đutim, kad Iva dobije loši-

ju ocjenu od mene, onda

bude: „Ne zanima me Iva,

ona nije moje dijete!“



28 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.


Kako smo učili na jeziku koji nismo

razumjeli?!

INOJEZIČARI

U našoj školi ima petnaestak inojezičara, učenika koji su se doselili iz

neke druge zemlje i kojima hrvatski jezik nije materinski. Donosimo

vam intervjue s dvoje od njih.

Djevojčica iz Kosova

Gdje si prije živjela?

Živjela sam na Kosovu u Lipjanu.

Kada si se doselila u Hrvatsku?

Doselila sam se prošle godine.

Jesi li znala ijednu riječ hrvatskoga

jezika prije dolaska u našu školu?

Nisam znala ni jednu riječ na hrvats-

kom jeziku.

Jesi li otprije poznavala ikoga iz naše

škole?

Znala sam samo svoju rodicu koja se

doselila jednu godinu prije mene. Ona

mi je rekla da će mi biti teško, ali da

će mi pomoći.

Kako si se osjećala prvi dan u Školi?

Grozno. Bilo me strah i bila sam jako

nervozna.

Opiši kako izgleda biti dio razreda čiji

govor ne razumiješ i koji tvoj govor ne

razumije.

Bilo je teško. Nisam ništa razumjela.

Nisam znala zašto se smiju, zašto su

tužni. Nisam znala smiju li se meni.

Htjela sam se i ja smijati šalama. Ka-

da sam pokušavala nešto reći, nisu

me razumjeli. U početku smo komuni-

cirali rukama, a nekad smo zvali moju

rodicu da nam prevodi.

Nakon koliko je osjećaj nugodnosti

nestao?

Kada sam upoznala djevojke, kada

smo postale prijateljice i kad sam na-

učila hrvatski jezik

Kako su se prema tebi u

početku odnosili profeso-

ri?

Bili su dobri. Jako su mi

pomagali. Neki su mi da-

vali pitanja što sve trebam

naučiti pa mi je bilo lakše.

Kako su se prema tebi

odnosili učenici?

Pomagali su mi i nisu me

zezali.

Kako je bilo učiti matema-

tiku i povijest na hrvatsko-

me, tj. na nepoznatome

jeziku?

Matematiku mi je bilo lak-

še jer je svugdje ista i ne

moraš ništa pričati. Povi-

jest, Geografija i Hrvatski

su bili najteži jer u početku

nisam ništa razumjela,

čak ni na testovima i na

ispitivanjima.

Kako si rješavala problem

nepoznatih riječi?

Pitala sam tatu i rodicu da mi ih preve-

du. Sada kada znam jezik pitam raz-

red u grupi na viberu. Baš sam bila

sretna kada su me dodali u grupu.

Imaš li savjet za druge učenike koji će

se naći na tvome mjestu?

Imam, da uče i da se ne boje. Jezik će

s vremenom naučiti.

Altina Grajčevci učenica je 6. d razreda koja se prošle godine doselila

u Dubrovnik iz Kosova. Razgovarala sam s njom i saznala kako joj je

bilo u početku.

Tekst:: Marlena Stagl Škaro, 6.b


Altina u školi

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 29


Dječak iz Bolivije

Naša PŠ Šipan ove je školske godine u četvrti razred dobila novog uče-

nika, Luku Lešinu. U razgovoru Skypeom otkrila sam puno o dječaku

koji je pobudio veliko zanimanje ostalih učenika.

Gdje si se rodio?

Rodio sam se u Boliviji i tamo sam

proveo najveći dio svoga života.

Kada si se doselio u Hrvatsku?

Doselio sam se ovoga ljeta.

Jesi li već prije bio u Hrvatskoj?

Dolazio sam prije s roditeljima. Na

Šipanu mi žive djed i baka.

Jesi li prije dolaska u školu znao ne-

ku riječ na hrvatskom jeziku?

Znao sam reći: „Kako si?“

Kako si se osjećao prvi dan u školi?

Osjećao sam se dobro. Nisam se boja-

o i veselio sam se novim prijateljima.

Kakav je bio tvoj prvi susret sa učite-

ljicom?

Bio je super. Odmah mi se svidjela

učiteljica i osjećao sam da je dobra.

Jesi li poznavao nekoga iz škole?

Da, Luku iz petog razreda.

Sviđa li ti se hrvatski jezik?

Sviđa mi se hrvatski jezik, ali je jako

težak.

Na kojem jeziku razmišljaš?

Razmišljam na španjolskom jeziku jer

mi je tako lakše.

Kako se snalaziš kada nešto ne razu-

miješ?

Često ne razumijem smiješne izraze i

rečenice. Tada mi pomažu učiteljica i

prijatelji.

Koji ti je predmet najdraži?

Najdraža mi je Matematika jer sam

odličan matematičar. Učiteljica mi sve

objasni.

Zna li učiteljica španjolski?

Moja učiteljica zna malo riječi koje

sam je ja naučio. To su riječi: „dobro“,

„škola“, „tako-tako“, „učiteljica“ i slič-

no.

Što ti je najljepše na otoku?

Volim loviti ribu i igrati nogomet s os-

talom djecom.

Hoćeš li ponovno posjetiti Boliviju?

Ne znam. Tamo mi je mama.

Gdje imaš više prijatelja u Boliviji ili

na Šipanu?

Imam više prijatelja u Boliviji nego na

Šipanu. S prijateljima u Boliviji se ri-

jetko čujem. Svi su moji prijatelji jako

dragi.

ŽIVOT NA OTOKU

Ja sam jedini učenik u razredu

Bili smo u PŠ Kalamota i saznali kakav je

osjećaj biti jedini učenik u razredu.

M oj brat, Paulo Stagl Škaro,

jedini je učenik područne

škole Kalamota. Učenik je četvrtog

razreda. Zbog takve situacije sva-

koga ponedjeljka dolazi u grušku

školu kako bi se upoznao s razre-

dom i vidio kakav je to osjećaj biti

dio višečlanog razreda, 4.a. Kako

je upoznat s objema situacijama,

zanimalo nas je koje su prednosti i

mane obaju oblika rada i što bi

odabrao za stalno kada bi mogao.

Biti jednini učenik u školi ima

prednosti i mane. Prednost je što

mu je lakše nešto naučiti i shvatiti

jer mu učiteljica može posvetiti više

pozornosti. Još jedna dobra činjeni-

ca je da odmor traje pola sata. Ne-

dostatak je što mu bude dosadno

jer nema društva.

Biti dio većega razreda također

ima prednosti i mane. Prednost je

što ima društvo, a nedostaci su

buka, učiteljica mu se ne može

puno posvetiti i kraći odmor, otkrio

nam je Paulo.

Zanimljivo je da bi, kada bi bira-

o između toga da uvijek bude dio

većega razreda ili da ima individu-

alnu nastavu, odabrao individualnu

nastavu jer tako lakše i bolje uči.

Paulo u školi

Tekst: i fotofrafija: Marlena

Stagl Škaro, 6.b

Tekst: Lucijana Tapalović, 3.c

30 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

MEDIJI I TEHNOLOGIJA

MEDIJI I ŠKOLA

Slikaj nam domaći u grupu! Istražili smo koje su društvene aplikacije popularne u našoj školi i

koriste li se njima učenici i za školske potrebe.

P ametni telefoni postali su neizos-

tavan dio svakodnevice. Gotovo

da nema učenika koji ne posjeduje

vlastiti mobitel. Nakon svakoga zvona

učenici vade svoje mobitele i odlaze

na društvene mreže. Katkad se dogo-

di da to naprave kriomice preko nas-

tavnoga sata, iako je to kršenje Kuć-

noga reda škole i za to postoji sankci-

ja uzimanja mobitela i odnošenja

stručnoj službi.

Društvo je na mreži Anketirali smo učenike šestih, sed-

mih i osmih razreda i istražili kojim se

društvenim aplikacijama koriste i

zašto. Društvene se aplikacije najviše

koriste za dopisivanje s prijateljima,

za dobivanje raznih informacija i za

zabavu. Neke su isključivo za zabavu

i služe objavljivanju fotografija i video-

uradaka (Instagram, Snapchat, Mu-

sic.ly), dok se na nekima više razgo-

vara (Viber, WhatsApp).

Grupe na Viberu Za sada je najpopularnija društveba

aplikacija Viber. Nema razreda koji na

Viberu nema svoju grupu. U toj grupi

prenose se važne informacije, ali kat-

kada i one koje ne bi trebale. Iz povjer-

ljivih izvora saznali smo da se u grupa-

ma dijele domaće zadaće, lektire, pita-

nja iz testova i mnogo

toga što ne bi trebalo.

Kontrola roditelja

Zanimalo nas je koliko

roditelji kontroliraju dje-

čje mobitele i iznenadilo

nas je da samo 5 % rodi-

telja pazi na to kojim sadr-

žajima na mobitelu pristu-

pa njihovo maloljetno dije-

te i koje sadržaje dijeli.

Samo 5 % roditelja pazi

na to kojim sadržajima

na mobitelu pristupa

njihovo maloljetno dijete

i koje sadržaje dijeli.

Koje TV programe najviše gledamo?

30 San, br. 6, šk. god. 2016./2017

Tekstovi i grafikoni:

Đivo Kulaš, 6. b

Jelena Matković

Rezultati ankete 6., 7., i 8. razreda


San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 31


FESTIVAL O PRAVIMA DJECE U CINESTARU

Oduševio nas horor o domaćoj zadaći

P ovodom Festivala o pravima djece

učenici naše škole bili su na mati-

neji Dječje stvaralaštvo u Cinestaru u

Lapadskim dvorima (11. listopada

2016.). Pogledali su dvanaest kratko-

metražnih filmova koje su snimili njiho-

vi vršnjaci. Filmovi su bili različitih žan-

rova (dokumentarni, TV reportaža, ani-

mirani i igrani film).

Najveću je pozornost privukao film

Zadaćaaa učenika OŠ Skakavac. U

filmu se na duhovit način govori o pro-

blemima koji nastaju ne pisanjem do-

maće zadaće, a u radnju su ubačeni i

zombiji. Osim upoznavanja sa stvarala-

štvom svojih vršnjaka, potiče se na

razmišljanje o prijateljstvu, različitosti,

nacionalnim manjinama, ekologiji, dru-

štvenim mrežama.

Festival o pravima djece slavi stva-

ralaštvo, filmsku umjetnost, pisanu

riječ, dječja prava – ponajviše pravo na

izražavanje, sudjelovanje, dostupnost

svih kulturnih sadržaja svima, zajedniš-

tvo i jednakost. Matineja je održana u

18 hrvatskih gradova.

VIDEOIGRE

Računalo vs. konzola D anašnje videoigre razvijaju se

velikom brzinom. Igre poput

„Grand Theft Auto V˝ i „Tom Clancy's

Rainbow Six: Siege˝ trebaju (ako se

igraju na računalu) dosta jaka računa-

la i to je skupo. Zato su izumljene kon-

zole. Najpoznatija konzola na svijetu je

PS4 (Play Station 4). Konzole su jako

jednostavne, ne treba kupovati nikak-

ve dodatne komponente. Samo treba

uključiti u struju, ubaciti CD i igrati.

Jeftino je i jednostavno.

Međutim, računala su mnogo bolja

i naprednija od konzola. Primjerice, na

računalu imamo tipkovnicu i miš, koji-

ma je mnogo je lakše upravljati nego

„controllerom˝. U FPS igrama važna je

preciznost, a ne jednostavnost.

Moderna katastrofa

I gračima je najvažnije kako je igrica

složena i na temelju čega je složena.

Nije važno je li moderna, važno je da je

kvalitetna. Često se dogodi da se poku-

šajem modernizacije igrica uništi.

RIP CoD Najpoznatija FPS franšiza su „Call Of

Duty“ serijali. Prvi je bio CoD 1, jednos-

tavna igrica s malo lošijim izgledom, ali

zabavnom tematikom – svjetskim ra-

tom. Zatim je stigao CoD 2, jedan od

ljudima najdražih, iako star. Daljnjim

razvijanjem igre (CoD BO, CoD BO2,

CoD BO3, CoD BO3) kvaliteta igre je

opadala, broj igrača se smanjivao i na

kraju je ta igra „umrla˝. Posljednji Cod

IW također je doživio neuspjeh. Želeći

usavršiti igricu i modernizirajući je, uni-

štili su je. Tako je nastala poznata reče-

nica RIP CoD.

Tom Clansy's Rainbow Six „Tom Clancy's Rainbow Six“ serijali

doživjeli su jednak pad. Prvi serijal je

„Tom Clancy's Rainbow Six 1961“. Na-

predovao je sve do „Tom Clancy's

Rainbow Six: Siege“, što je bio Ubisof-

tov najveću uspjeh. Zatim je izbacio

„Tom Clancy's The Division“, koji je

doživio potpunu neuspjeh.

Iako videoigre brzo napreduju, kori-

snici često nisu zadovoljni. U jurnjavi za

nadogradnjom, uništava se kvaliteta.

San, br. 6, šk. god. 2016./2017 31


Tekstovi: Antonio Cetinić, 6. b

32 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.


ROBOTIKA

2. Kolo Croatian Makers lige

U čenici naše škole sudjelovali su

na 2. kolu Croatian Maker Lige

koje se održalo 14.12.2016. u regio-

nalnom centru u Podgori. Pokazali su

kako uspješno programirati svog robo-

ta da odradi dobiveni zadatak. Za us-

pješno rješenje zadatka trebali su se

koristiti znanjem s 1. kola Lige o up-

ravljanju motorima robota i samostal-

nom kretanju. Staza je bila kombinaci-

ja nekoliko zadataka, sve je teklo glat-

ko i zanimljivo, a kao nagradu za rad

imali smo osigurane slatke i slane gric-

kalice te sokove.

Ovo je natjecanje na 32 lokacije u

Republici Hrvatskoj okupilo oko 320

škola, udruga, knjižnica i drugih usta-

nova te više od 1700 učenika s jedna-

kim interesom i željom za pokaziva-

njem svoga znanja o robotici, druže-

njem i učenjem jednih od drugih.


Kršite li autorska prava?

R adeći školske referate, plakate i slično, često se koristi fotografijom s interneta, a da se u svom radu ne navede

njezinog pravog autora, tj. odakle je preuzeta.. To je kazneno djelo, kršenje autorskih prava, te se za takve postup-

ke mogu snositi velike novčane kazne. Da bismo utvrdili znate li prepoznati kršenje autorskih prava, osmislili smo za-

datak: U školskome listu nalaze se dvije fotografije bez potpisa koje su preuzete s interneta. Možete li ih naći?

Rješenja su na dnu stranice.

ZADATAK Fotografija Justina Biebera na 33. str. Preuzeto s: http://www.24sata.hr/media/img/19/fb/

f6502040f9ad1f5b953a.jpeg; Fotografija CoD-a na 30. str. Preuzeto s: https://media.playstation.com/is/image/SCEA/

call-of-duty-ghosts-gold-edition-screenshot-02-ps4-us-19mar15?$MediaCarousel_Original$

Naši mladi robotičari

http://www.24sata.hr/media/img/19/fb/f6502040f9ad1f5b953a.jpeg

http://www.24sata.hr/media/img/19/fb/f6502040f9ad1f5b953a.jpeg

https://media.playstation.com/is/image/SCEA/call-of-duty-ghosts-gold-edition-screenshot-02-ps4-us-19mar15?$MediaCarousel_Original$

https://media.playstation.com/is/image/SCEA/call-of-duty-ghosts-gold-edition-screenshot-02-ps4-us-19mar15?$MediaCarousel_Original$

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 33

GLAZBA

Kakvu glazbu slušamo?

BIEBEROV KONCERT U ZAGREBU

Jedva čekam opet vidjeti Biebera!

Kako je Bieber podigao prosjek

nekih učenika Iz Osnovne škole Ivana Gundulića na

koncert je otišlo desetak učenika (u

dobi od devet do četrnaest godina), a

većina su bile djevojčice. Mnogi su

roditelji taj koncert iskoristili

na početku školske godine

kao kako bi motivirali svoju

djecu da više uče. Dogovor s

mojom majkom glasio je:

„Ako ne popravim svoje oc-

jene, ne mogu otići na koncert, a ma-

ma će prodati karte.“ Naravno da sam

ispoštovala dogovor.

Borba za karte Karte za koncert su se počele proda-

vati u prosincu 2015. godine. Mogle

su se kupiti sa-

mo u Zagrebu,

zbog čega sam

„natjerala“ svoju

prijateljicu Bar-

baru, koja živi u

Zagrebu, da ih otiđe kupiti kako bih

dobila dobra sjedala. Nakon dvosat-

nog čekanja u redu uspjela je kupiti

dobre karte.

Žrtveno putovanje Do Zagreba sam dan prije koncerta

putovala avionom, što nije bilo tako

zabavno jer se bojim letenja. Ni u jed-

nom trenutku nisam pomislila odusta-

ti, samo sam mislila o koncertu i pre-

živjela sam.

Koncert Justina Biebera

u Zagrebu vjerojatno je

najveća glazbena sen-

zacija desetljeća za os-

novnoškolsku generaci-

ju. Naša novinarka Lea

Katušić pratila je kon-

cert od same najave u

2015. godini do izvedbe

u prosincu 2016. godi-

ne i podijelila s nama

svoj doživljaj.

Ako ne popravim svoje

ocjene, ne mogu otići na

koncert, a mama će pro-

dati karte.


34 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

GLAZBA

Sezame, otvori se! Napokon je došao dan koji sam čeka-

la godinama: 9. prosinca 2016. - dan

kada se u Zagrebu napokon održavao

koncert Justina Biebera. Na koncert

sam išla sa

svojom rodi-

com jer mlađi

od 16 nisu

smjeli ići bez

pratnje. Do

Arene smo

stigli u 17 sati.

Sat smo vre-

mena vreme-

na čekali na

otvaranje ula-

za. Osiguranje

je pregledava-

lo svaku oso-

bu i provjera-

valo kartu i

unosi li se koji

nedopušteni

uređaj. Kasni-

je sam na

YouTubeu ot-

krila kako su

neki zbog guž-

ve uspjeli pro-

trčati pokraj

osiguranja i

ući bez karte.

Shopping Iza osiguranja

nalazio se

Justin Bieber

Purpose Tour

Merchandise

štand gdje je

svatko mogao

kupiti neki

odjevni predmet. Nakon što sam kupi-

la dvije majice i narukvicu (na što sam

potrošila oko 700 kn) krenuli smo

prema sjedalima.

Generacijski miks U Areni se nalazilo oko 17 tisuća ljudi

dobnih skupina od 5 do 50 godina jer

su išla mala djeca i roditelji. Otprilike

70% ljudi bile su žene. Budući da je

koncert trebao započeti u 20:00 sati,

Justin je imao dvije predgrupe. Prvo je

nastupao bend zvan Mic Lowry, a po-

tom je nastupao bend The Knocks.

Spektakl Napokon se na pozornici pojavio Jus-

tin. Nalazio se unutar staklene kutije u

koju je pisao stvari koje su njemu bit-

ne u životu. Tijekom koncerta Justin

je imao mnoga iznenađenja za nas, a

jedno od njih bio je trampolin poviše

publike na kojem je sa svojim plesači-

ma nastupao. Pjevao je neke od svojih

najvećih hitova poput Baby, What do

you mean, Boyfriend i Love yourself.

Iako je bilo mnogo sretnih pjesama,

bilo je i onih koje su dovele i publiku i

Justina do suza. Nekim ljudima je

zbog velike gužve dolazilo slabo pa ih

je osiguranje odvodilo iza pozornice.

Na jednom dijelu koncerta Justin je

imao Q&A gdje su mu fanovi mogli

postavljati pitanja. Neki su ga zamolili

da otpjeva neke od svojih starih pjesa-

ma, što je rado učinio. Tijekom kon-

certa se također presvlačio u različite

odjevne kombinacije. Nakon posljed-

nje pjesme Sorry, Justin se malo smo-

čio i zatim izjavio kako voli svaku oso-

bu unutar Arene i da će se jednog da-

na vratiti.

Vidimo se opet Arenu sam napustila u suzama ne

vjerujući da se moj san stvarno ostva-

rio. Prema novinama ovaj koncert je

bio događaj godine. Nadam se da ću

ga uskoro ponovno doživjeti.

Već s 22 godine Justin Bieber

postigao je nevjerojatna dosti-

gnuća. Osvojio je 216 nagrada

od ukupnih 389 nominacija,

srušio je brojne rekorde, a neki

od njih ušli su u Guinnessovu

knjigu rekorda. 2016. godine

osvojio je svoj prvi Grammy, a

u 2017. je nominiran za još

četiri Grammyja.

San, br. 6, šk. god. 2016./2017 33

U iščekivanju

Selfie s koncerta

Tekst i fotografije: Lea Katušić, 8. b

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 35

SPORTSKE STRANICE

Obilježen Europski školski sportski dan

Koji su razredi najbolji u odbojci, a

koji u nogometu?!

Europski školski sportski

dan je manifestacija kojoj

su se ove godine prvi put

pridružile sve hrvatske os-

novne i srednje škole s ci-

ljem isticanja važnosti tjele-

sne aktivnosti za zdravlje i

sa zadatkom da što više

djece bude tjelesno aktivno

u minimalnom trajanju od

dva sata.

E uropski školski sportski dan

(30. rujna 2016.) u našoj je

školi dostojno obilježen – raspo-

red je prilagođen kako bi mogao

omogućiti najmanje dvosatnu tje-

lesnu aktivnost učenika. Učenici

razredne nastave većinom su imali

terensku nastavu (u Uvali Lapad,

na Lokrumu i na Babinu kuku),

dok je ostatak u školskom dvorištu

imao aerobik. Učenici predmetne

nastave odmijerali su svoje sposo-

bnosti u sportovima koje su sami

izabrali – djevojčice u odbojci, a

dječaci u nogometu. Odbojka se igrala

u dvorani, a nogomet na školskom

igralištu. U odbojci su prvo mjesto os-

vojile učenice 5.b, 6.d, 7.b i 8.d razre-

da, a u nogometu učenici 5.a, 6.c, 7.a

i 8.c razreda.

odbojka

aerobik

nogomet

Tekst i fotografije: Lea Katušić i

Mirela Sefer, 8. b

36 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

SPORTSKE STRANICE

5 DANA U NOGOMETNOM KAMPU REAL MADRIDA

Kad snovi postanu stvarnost Borna Brčić, učenik 6.b razreda, objasnio nam je kako mu se ostvario

životni san i prepričao svoje iskustvo igranja za Real Madrid.

O vog ljeta igrao sam nogomet u

kampu Real Madrida u Dubrovni-

ku. Nedugo nakon toga ostvario mi se

životni san - bio sam pozvan na nogo-

metni kamp u Madrid! Mojoj sreći nije

bilo kraja. Sa svojim obitelji zaputio

sam se prema Madridu 5. siječnja

rano ujutro. Sjećam da je bilo točno

četiri sata i da mi se nije bilo teško

dići iz toplog kreveta. Put je trajao

dugo, čak jedanaest sati. Čekanje na

aerodromima činilo mi se kao vječ-

nost, ali se isplatilo. Samo sam priželj-

kivao da stignemo u grad mog omilje-

nog nogometnog kluba, Real Madrida.

Putem sam razmišljao o tome kako ću

se provesti, što će mi treneri reći kada

vide kako igram, hoću li ispuniti očeki-

vanja ostalih te hoću li vidjeti i upoz-

nati igrače Real Madrida.

Hotel i parada Odsjeli smo u Hotelu Asset de Torre-

jon, koji je odličan hotel s četiri zvjez-

dice. Visok i, što je meni najbitnije,

soba je bila prostrana. Bili smo smješ-

teni na petom katu pa mi se stubište

činilo ogromno, a penjanje kao vječ-

nost. Zašto sam se trebao penjati do

petog kata u hotelu s četiri zvjezdice?

Jedno od dizala bilo je u kvaru, a dru-

go je bilo premalo da svi u

njega stanemo u isto vrijeme.

Tu se večer pokraj hotela

održavala blagdanska parada

kojom se obilježavao dolazak

Sveta tri kralja. Izgledala mi

je poput maškarane povorke

jer je bilo puno okićenih pok-

retnih platformi s glazbom.

Djeci koja su gledala paradu

bacali su slatkiše.

Treninzi na

Valdebebasu Prvi dan rano ujutro spremio

sam se za trening na Valde-

bebasu. Ustao sam ranije jer

sam bio sam smješten pola

sata vožnje od kampa, a ni-

sam htio kasniti. Takvu ras-

koš još nisam vidio, oduševila

me. Sve je bilo uredno, lijepo

održavano. Bilo je dosta dje-

ce. Iako smo bili iz Crne Gore,

Bosne i Hercegovine i Hrvats-

ke, brzo smo se uklopili i osjećao sam

se kao da se već dugo znamo. Kad

smo izašli na teren, upoznali smo se s

trenerom, Španjolcem, koji je bio uz

nas cijelo vrijeme našega boravka u

kampu. Bio je jako pristupačan, čak

se trudio izgovoriti neke riječi na hr-

vatskom jeziku (žuta, bijela, timski rad

– trebale su nam za igru). Vježbe su

bile kvalitetne i kroz njih nas je učio o

važnim osobinama nogometa, a to su:

disciplina, trud, upornost, timski rad,

otvaranje u prostor. Trening je trajao

dosta dugo, ali se meni nije činilo ta-

ko, već mi je vrijeme proletjelo. Svidje-

lo mi se to što smo imali treninge dva

puta dnevno, ujutro i popodne. Ukup-

no smo imali 5 treninga i 2 utakmice.

Dojmovi utakmice Real

Madrid : Granada Bio sam preuzbuđen. Po dru-

gi put sam vidio Ronalda i ostale igra-

če Real Madrida. Ulice oko stadiona

Santiago Bernabeu bile su zatvorene

zbog utakmice. Puno je ljudi dolazilo

na utakmicu između Reala i Granade

toga dana. Tata i ja bili smo visoko

gore na tribini, ali pogled je još uvijek

bio dobar. Real je pobijedio 5:0. Prije

dvije godine također sam gledao utak-

micu između ovih dvaju klubova kada

je Real Madrid pobijedio 9:1. Ovih 90

minuta uživao sam kao nikad do sad.

Stalno sam govorio o utakmici, želio

sam da traje vječno i bio sam sretan

što to mogu ponovno doživjeti.

SPORTSKE ŠKAKLJIVE SITUACIJE

O vog ljeta

bio sam

na utakmici

Dinamo—

Hajduk koja

se igrala u

Splitu na

Poljudu. Trebao sam ići s BBB Mokoši-

ca na južnu tribinu gdje su bili smješ-

teni navijači Dinama. To je otkazano u

zadnji tren. Sva sreća da mi sestra živi

u Splitu. Na utakmicu sam išao s njom

i njezinim dečkom. Budući da je on

član Torcide, karta mu je jeftinija, ali

smo morali ići na sjever s Torci-

dom. U 17. minuti naši (Dinamo)

su zabili gol. Kako sam bio s Tor-

cidom, nisam se mogao veseliti.

Pred kraj utakmice bilo je 4:0 za

nas. Izvadio sam mobitel da snimam,

a na njemu je bila naljepnica BBB Mo-

košica. To je vidjela grupica muškara-

ca koji su me počeli vrijeđati. Od tada

pazim na takve sitnice.

Pogled na utakmicu

sa suparničke tribine

Tekst : Marko Vareškić, 8,b


San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 37

SPORTSKE STRANICE

Razgledavanje stadiona

Santiago Bernabeu Predivan teren i pogled. Bili smo u muze-

ju gdje su bili izloženi svi trofeji, prolazili

smo kroz svlačionice Real Madrida. U

njima sam vidio i jacuzzije, stol za masa-

žu... Slikao sam se na njihovoj klupi koja

je luksuzna, s mekanim i udobnim sjedali-

ma, a ne kao ostatak. Nakon razgledava-

nja imali smo malo slobodnog vremena.

U trgovini Real Madrida Trgovina je bila nezaobilazna jer je poput

rudnika dresova, trenerki, kopački i suve-

nira. Htio sam kupiti što više stvari jer mi

se sve sviđalo. Sve što sam kupio bilo je

posebno. Nisam mogao odoljeti pa sam

kupio: dva dresa, trenerku, torbu, štucne i

suvenire za rođake i prijatelje. Na stadio-

nu se nalazio ,,kutak za navijače''. Tata je

tada odlučio učlaniti me u klub navijača

Real Madrida. Trebao je dati sve moje

podatke da gospođa izradi fan iskaznicu.

Zbog toga sam dobio i fotografiju ekipe

Real Madrida s potpisima svakog od igra-

ča, što me oduševilo.

Prijateljske utakmice Ja i ,,moj“ tim smo igrali dvije utakmice.

Prvu smo odigrali 1:1, a drugu izgubili

1:0. Za svoju ekipu postigao sam gol za

vodstvo. Baš sam bio ponosan. Nažalost,

suparnici su izjednačili. Na treninzima i

na utakmicama bilo je nekoliko ozljeda

poput udarca u leđa, udarca u zglob, pa-

da na ruku, istegnutoga vrata… Zbog toga

nismo odustajali, već smo išli dalje. Ja

sam dobio manji udarac u potkoljenicu i

udarac u leđa, ali sam nastavio igrati.

„Ako hoćemo biti tim moramo i igrati kao

tim!“ Sve me je to potaknulo da još više

radim na sebi.

Ja bih opet! Uvijek treba biti uporan i strpljiv, a rezul-

tati će se pokazati! Tih dana sam se pro-

veo kao nikada u životu. Nadam se da će

biti još ovakvih prilika i događaja, iako

znam da se ovakve prilike ne pružaju čes-

to. Nastavit ću se truditi i priželjkivati nas-

tavak ove avanture.

Tekst i fotografije: Borna Brčić, 6. d

38 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

NAŠI KUĆNI LJUBIMCI

I ako nije često, zna se

naći zmija kao kućni ljubi-

mac. Moja mama oduvijek voli neo-

bične životinje pa je

tako

umjesto psa ili mačke odlučila za

kućne ljubimca imati kraljevske

pitone. Zasad smo vlasnici dvaju pito-

na - Hadda i Taffa.

Pitoni su zmije koje nemaju otrov

u sebi, već plijen savladavaju svojim

mišićima. Čeljust im nije povezana

tako da mogu gutati i veći pli-

jen od sebe. Kako su iz toplih i

vlažnih krajeva Afrike, osigurali

smo im veliki terarij

(zatvoreni pros-

tor koji imiti-

ra

stvarni okoliš životinje) u kojem će se

osjećati ugodno. Terarij je odijeljen na

dva djela i u svakom dijelu imamo

zemlju, biljke, vodu, ukrase i pomaga-

la koja stvaraju vlagu i toplinu. Tem-

peratura terarija mora biti od 24 do

35 stupnjeva kroz cijelu godinu, a

vlaga od 70% do 90%, naročito u

vrijeme njihovog presvlačenja kože

(koje se odvija jedanput mjesečno).

Pitoni su zahvalni kućni ljubimci

što se tiče i hranjenja, higijene i buke.

Hrane se miševima i štakorima i mo-

gu biti bez hrane oko godinu dana. Mi

im miševe i štakore kupujemo u Zoo

trgovini jedanput mjesečno. Mama ih

je od malena naučila na ruke tako da

ih bez problema diramo.

Uči se da su zmije opasne i da

predstavljaju nešto loše. ali iz našeg

iskustva to uopće nije istina. Ljudi se

trebaju informirati prije nego što odlu-

če slušati svakakve priče. Nadam da

će se ljudi prestati bojati zmija, za

početak barem ovih mojih.

M oji kućni ljubimci su 3 kornjače

čančare. Dobio sam ih kad su

bile jako male prije tri godine. Tad su

bile prestrašene, nisu voljele da ih

di-

ram. Sad je sve drugačije, one oboža-

vaju maženje. Naučile su se ići za

mnom po balkonu kad žele jesti.

Kornjače nisu zahtjevni kućni lju-

bimci. Potrebna im je svježa voda,

puno trave, voća i povrća, prostor za

šetanje i spavanje. Ljeti jedu puno s

obzirom na njihovu veličinu, a zimi

jako malo. Najhladnije mjesece u go-

dini prespavaju. Moje kornjače će

uskoro biti dovoljno velike da mogu

cijelu godinu boraviti slobodne u vrtu.

Kornjače su zanimljive životinje. U

našem kraju ih ima dosta u vrtovima i

u prirodi. One su zaštićene. Najveći

neprijatelji su im ljudi koji ih uzimaju

iz prirode i promet.

Nešto o mom kućnom ljubimcu...

Pitali smo vas da nam napišete nešto o svojim kućnim ljubimcima.

I TO JE LJUBAV...

Pitoni Hadd i Taff

Smrtonosan zagrljaj

Tekst i fotografija: Tia Maria Kovačević, 6. b

Tri kornjače

Tekst i fotografija: Nikola Benić, 6. d

Jedna od kornjača u šetnji vrtom

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 39

NAŠI KUĆNI LJUBIMCI

I mam psa Charlieja, King Charlesa

Cavaliera koji je prije 8 godina

obogatio moj život i postao novim

članom moje

obitelji. Živi u

Dubrovniku,

u strogom

centru stare

gradske jez-

gre i po do-

lasku je pos-

talo jasno da

je svojim pre-

krasnim izra-

žajnim očima

ne samo ote-

o naša

srca, već

da se uvu-

kao pod kožu

svim stanovnicima i postao popula-

ran. Osim svojom ljepotom, plijeni

pažnju svojom odanošću i maznoš-

ću. On je nježan, prijateljski raspo-

ložen, voli djecu i druge pse. Nije

sklon lajanju, no upozorit će ako se

netko približi vratima. Jako je osje-

ćajan i ima izraženu empatiju, što

se kod naše obitelji posebno očito-

valo kod čuvanja bolesnog oca i

spavanja uz njegov krevet. Ne voli

čuti plač, a osobu koja trpi bol ili

plače mazi i liže. Osjeća tuđe osje-

ćaje i svojim

ponašanjem

djeluje na ras-

položenje koje

se, bez obzira

na brige i umor,

popravlja. Sa-

mim dočekom

na kućnom pra-

gu i bezuvjet-

nom ljubavlju

koju pruža (kao

da vas nije vidi-

o godinu dana,

a prošlo je sve-

ga nekoliko

radnih sati)

stvara beskrajnu sreću.

Voli ići u šetnje, energičan je,

uživa u plivanju. Neoprezan je u

prometu i ne boji se automobila pa

ga je potrebno držati na uzici. U ku-

ći nije zahtjevan, voli spavati i uži-

vati na kauču ili, još bolje, valjati se

po krevetu uz kakav dobar jastuk.

Za stolom je izrazito pristojan

sugovornik. Rado sudjeluje u svim

razgovorima sjedeći na svojoj stoli-

ci, pritom ne dirajući ništa što je

izloženo na stolu. Ako mu se da što

da sa strane, ne odbija. Voli poslas-

tice više od ičega i za svoje kolačiće

bi napravio čak i pokoji trik. Nije

ljubitelj kupovne hrane, više voli

kuhano, ali povremeno se pomiri s

činjenicom da je suha pseća hrana

zdrava za njega.

Uživa u sređivanju i češljanju

svega osim ušiju. Kada dođu na

red, bježi glavom bez obzira. Kod

svoje omiljene veterinarke odlazi

bez straha. Izrazito je inteligentan,

brzo uči i pamti. Ponekad me zaista

zapanji svojim ponašanjem da se

zapitam je li on reinkarnacija neke

osobe i samo čekam dan kada će

progovoriti. Charlie je definitivno

dar koji se ne može izmjeriti nov-

cem jer ljubav i radost koje je unio

u moju obitelj su nemjerljive. Naši

životi obogaćeni su na način koji

želim svim ljudima da iskuse.

Pas Charlie

Tekst i fotografija: prof. Nikolina Soko

Charlie pozira za stolom

Pas Ari

I mam nekoliko kućnih ljubi-

maca, ali najdraži mi je pas

Ari, američki stafford terijer. Imam ga

dvije godine. Iako stafordi glase za

opasne i agresivne pse, Ari je zapravo

velika mazilica. Tome svjedoči činje-

nica da obožava druge životinje! Moj

Ari ne naganja mačke, već se s njima

igra. To ne znači da nije loš čuvar,

upozori nas ako netko dolazi, nego

jednostavno nije ratoboran.

Voli svu hranu, a posebno pse-

će poslastice (keksiće). Ima nekoliko

igračaka, a najdraži mu je medo. Luc-

kast je. Obožava šetati, ali zbog vese-

le naravi mora biti na povodcu. Sre-

tan je kada vidi djecu.

Tekst i fotografija: zaštitar Željko

Ari pozira

40 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

ŠKOLSKA MODA

Svoj bih modni stil nazvala:

razigranim i lepršavim.

Omiljeni odjevni predmet: to

su svakako suknje različitih

boja i krojeva.

Cipele: volim cipele s potpeti-

com, za tenisicama baš ni-

sam „luda“.

Modni dodatci: cvjetići, ogrli-

ce, vrpce, narukvice...

Nikada ne bih odjenula: popu-

larne „crocsice“.

U školu volim nositi: torbu na

kojoj je oslikan „Mali princ“.

Modno pravilo: loše raspolo-

ženje popraviti odjećom vese-

lih boja.

Što je IN?

Moj stil Razgovarali smo s profesoricom Majom

Bezina o njezinu stilu odijevanja. Profesorica

je dopunila rečenica i otkrila nam ponešto o

svome odijevanju.

Dvije pletenice

Odjevni predmeti na „stezanje“

Mali ruksaci

Chookeri

Torba na „Malog princa“ i narukvica

Tekst : Nika Brajević, 6.b

Fotografija: Maja Bezina

Fotografije: Jelena Matković

San, br. 6, šk. god. 2016./2017. 41

ŠKOLSKA MODA

Želimo li školske uniforme?!

Školske uniforme, školska odjeća ili školski dress code.

Školske uniforme svakodnevnica su

većine europskih zemalja, a pomalo

se počinju uvoditi i u hrvatske škole.

U većini hrvatskih škola, pa tako i u

našoj, još uvijek vlada samo školski

dress code, tj. pravilo pristojnoga

odijevanja. To znači da se u školu ne

smije dolaziti u kratkim majicama ili u

majicama bez rukava, u hlačama ili

suknjama iznad koljena, u poderanim

hlačama… Odjeća treba biti pristojna

i čista.

U zadnje vrijeme „šuška“ se o

tome hoće li se školske uniforme

uvesti i u našu školu. Pitanje koje se

nakon malo istraživanja postavlja jest

je li to što nam se nudi uistinu škol-

ska uniforma. Pod školskom unifor-

mom nude nam se pamučne polo

majice i donji dio trenirke. Nekim

drugim školama u Hrvatskoj nudile su

se samo majice. Pojam školska uni-

forma, s jedne strane, podrazumijeva

potpuno jednaku odjeću (hlače, suk-

nje, košulje, sakoe, kravate/marame,

čarape…) koju obavezno trebaju nosi-

ti svi učenici određene škole. Pojam

školska odjeća se, s druge strane,

odnosi uglavnom na samo jedan,

obično gornji odjevni predmet

(majicu, košulju), koji učenik slobod-

no kombinira sa svojom odjećom.

Prema tome, nekim školama nudi se

školska odjeća, a nekima se nudi

školska uniforma.

Laganim koracima Prva OŠ u Hrvatskoj koja je prije ne-

koliko godina za svoje učenike uvela

majice identičnih boja (školsku odje-

ću) je šibenska škola Jurja Dalmatin-

ca. Slijedile su je OŠ Zmijavci i osječ-

ka OŠ Antuna Mihanovića. Osječka je

škola s projektom krenula postepeno

- školska odjeća uvela se samo prva-

šima koji ju onda nasljeđuju i preno-

se u više razrede, što znači da će tek

nakon osam godina cijela škola biti

„uniformirana“. Laganim tempom sve

se više škola opredjeljuje za školske

majice i školske uniforme.

Zašto da, a zašto ne Neki od najčešćih argumenata „za“

školske uniforme (ili školsku odjeću)

su: jeftinija opcija za roditelje; uma-

njenje zadirkivanja i zlostavljanja me-

đu učenicima; onemogućivanje proc-

jenjivanja učenika po odjeći koju no-

si; manji svakodnevni pritisak što

odjenuti... Najčešći argument „protiv“

uniformi je umanjenje individualnosti.

Kontraefekt Jesu li školske majice uistinu jeftinija

opcija za roditelje? Majice nisu jefti-

ne, troše se jer se dobiju u ograniče-

nim količinama, nose se na golo tije-

lo, svakodnevno se peru... Pitanje je

koliko bi „školskih majica“ roditelj

trebao kupiti kako bi se udovoljilo

minimalnim higijenskim zahtjevima

djeteta tijekom tjedna u školi da bi

biločisto. Zatim se nameće problem

nasljeđivanja školske majice – djeca

rastu brzo i roditelji će često trebati

ponovno investirati u novu majicu.

Cilj uvođenja školske odjeće ili

uniforme jest izbjegavanje vidljivih

socijalnih nejednakosti među dje-

com. Uspijeva li se taj cilj ostvariti

ako se razlike, koje se žele spriječiti,

mogu izraziti i drugim dopuštenim

odjevnim predmetima (hlačama/

suknjama—ako je riječ o školskoj ma-

jici, obućom, nakitom, mobitelima…).

Napomenut ćemo da će učenici uvi-

jek pronaći način da izraze svoju oso-

bnost, pa bi to zbog ograničenja odje-

će moglo dovesti do negativnih oblika

ukrašavanja tijela, poput bojanja ko-

se, piercinga, tetovaža…Jesu li nam

školske majice i školski dresovi stvar-

na potreba, osim što mogu nadopuni-

ti školski imidž?

Žele li naši učenici uniforme? Zanimalo nas je što učenici naše ško-

le misle o školskim uniformama pa

smo ih pitali. Anketirali smo 100 uče-

nika od 5. do 8. razreda nasumično

na školskom hodniku. Na pitanje bi li

htio/htjela školske uniforme u našoj

školi dio se učenika (55 %) oduševio

mogućnošću uvođenja uniformi u

naše škole, dok je nešto manji dio

učenika (45 %) rekao da ih ne želi jer

im to ograničava stil i osobnost. Slje-

deće pitanje bilo je: „Kako zamišljaš

školsku uniformu?“ Gotovo svi (89 %)

zamišljaju djevojčice u suknjama i

dokoljenkama, a dečke sa košuljama

i kravatama (uniforme kao u američ-

kim ili britanskim školama te u

Harryiju Potteru, kako su točnije opi-

sali). Zbog toga su se gotovo svi (97

%) razočarali trećim pitanjem („Ako ti

kažemo da bi školska uniforma naše

škole bila kao obični pamučni dres,

mijenja li ti se mišljenje?“) i odgovorili

da ne žele takvu uniformu.

Bit će kako odluče roditelji Koliko saznajemo, na provedenoj

predanketi roditelji naše škole su se

izjasnili da nisu za učeničke unifor-

me. Na temelju učeničke ankete i

predankete roditelja školske trenerke

koje se nazivaju uniformama nisu

poželjne u našoj školi. Bit će kako

odluče roditelji.

DA ILI NE

Školske majice OŠ Antuna Mihanovića

Tekst: Nika Vuličević, 8.b

Fotografija preuzeta s: http://cdn

vps.osijek031.com/slike novosti_2013

_03/2013_03_09_antuna_mihanovica_

uniforme_4_400.jpg

ZABAVLJUTAK

REBUS

KRIŽALJKE

1. Sedmi mjesec u godini

2. Mladunče lava

3. Voli ga medvjed

4. Najljepši kukac

5. Čovjek koji čuva ovce

6. Lokomotiva s vagonima

7. Kruže oko Sunca

8. Kontinent koji je otkrio Kolumbo

9. Krojač ih je ubio 7 jednim udarcem

10. Gradić pokraj Splita – rimske ruše-

vine

KAO RJEŠENJE, U OZNAČENIM POLJIMA OBIJU KRIŽALJKI DOBIT ĆE SE IME ZAŠTITNIKA GRADA

DUBROVNIKA.

1. Brdo poviše Dubrovnika

2. Tvrđava u Dubrovniku s istočne stra-

ne ulaska u Stari grad

3. Jedan je mjesec na čelu Dubrovačke

Republike

4. Najpoznatija dubrovačka ulica

5. Zapadni ulaz u Stari grad

6. Tvrđava na stijeni poviše Pila

7. Istočni dio Dubrovnika

8. Velika i ……… Onofrijeva fontana

9. Pomorac i trgovac Pracat

10. Lijepa dubrovačka građevina

(nekada carinarnica… - sada arhiv)

Tekst i fotografije: Mladi enigmatičari

42 San, br. 6, šk. god. 2016./2017.

ZABAVLJUTAK

PROFESOR: Napisala je autobiografiju…

UČENIK: Zašto pisati autobiografiju ako nisi umro?

PROFESOR: Koliko je prosječno duboko Jadransko more?

UČENIK: 10 m.

UČENIK 1: Znaš li koju provalu?

UČENIK 2: Stvarno ne znam da je itko provalio u banke.

PROFESOR (učeniku koji puno priča): Jezično si nadaren-imaš dug jezik!

PROFESOR: Kako je umro Paris (u Romeu i Juliji).

UČENIK: Skočio je s Eiffelova tornja.

PROFESOR: Odakle se vidi Dubrovnik?

UČENIK: S Eiffelova tornja.

PROFESOR: Kupujem, kupuješ, kupuje, kupujemo, kupujete, kupuju...

Koje je to vrijeme?

UČENIK: Vrijeme rasprodaje!

PROFESOR: Kada pišemo veliko slovo?

UČENIK: Kada netko ne vidi dobro.

PUN POGODAK

Učili u školi slovo „A". Učiteljica napiše na ploči slovo A i kaže:

- Možete li pogoditi ovo slovo?

Perica skine kapu i baci je prema tabli

- Ja sam pogodio!

DVOJKAŠ I ODLIKAŠ

Koja je razlika između dvojkaša i

odlikaša?

- Gotovo nikakva...

- Dvojkaš sve zaboravi 5 min prije

testa, a odlikaš sve zaboravi 5 min

poslije testa.

SITUACIJA U ŠKOLI

Pita Mama Pericu:

- Ima li petica u školi?

- Ima, dobivaju djeca.

SREĆA

Pričaju 2 gimnazijalca:

- Nema mi roditelja doma ovaj vikend!"

- Bože, pa koje si ti sreće! Možeš učiti naglas!

DŽABA

Sin: Tata,koja je razlika između besplatno i džaba?

Tata: E sine ti ideš u školu besplatno, ali džaba!

UČITELJICA NE ZNA

Krenuo Perica u prvi razred. Poslije prvog školskog dana upita ga

mama:

- Šta je Perice, zašto si tako ljut?

- Užasno, učiteljica ništa ne zna, sve nas je pitala!

Provale Izdvojili smo neke od vaših mnogobrojnih

svakodnevnih provala. MODERNA VREMENA

Pozvao učitelj u školu oca jednog uče-

nika pa mu govori:

- Dragi gospodine, vi čini se imate

nekakve moderne metode u odgoju

djece, ali znajte, batine katkad znaju

biti korisne. Jeste li ikad istukli svoje

dijete?

- Jesam jednom, ali u samoobrani!

Školski vicevi

Prikupio: Đivo Kulaš, 6.b

Nacrtala: Romana Trajković, 8.c

Prema stripu Nine Mirović, Anamarije

Markanović i Antonia Kukrike, 6.c

Documents

List učenika OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, broj 6, veljača ...os-igundulic-du.skole.hr/upload/os-igundulic-du/images...List učenika OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, broj