Budo Simonovi: DVA VIJEKA OD ROENJA I 162 GODINE OD SMRTI PETRA DRUGOG PETROVIA NJEGOA Samoa je tamnica Odreujui svog sinovca Rada za naslednika, Petar Prvi Petrovi Njego je dobro znao kakvo mu breme tovari, kako mu malo daje za ono to mu oduzima... Nema nikakve sumnje da se Petar Prvi Petrovi Njego, moda i najznaajniji izdanak ove dinastike loze kad je dravotvornost Crne Gore u pitanju, nije sluajno opredijelio da za svog naslednika odredi sinovca Radivoja Rada, srednjeg sina svog najmlaeg brata Toma Markova Petrovia. Odavno je potpuno jasno da je ovaj vladar bez tamnice, koji se u svojoj 46 godina dugoj vladavini mnogo vie oslanjao i uzdao u krst nego u ma, u mudru rije, molitvu i kletvu, nego u silu i bi zakona, osjetio da u viljastom sinovcu roenom i podignutom u sjenci gorostasnog Lovena, bistrookom njegukom obanetu, kojemu je prvi vidik i prva velika tajna bilo zvjezdano nebo nad ovom planinom, kome je puka bila prva igraka a gusle prva razonoda i uspavanka, tinja iskra umnosti, duh dostojan i moan da uprti preteko vladarsko breme; da stane i ostane na stoput okrvavljenom meau i braniku tog podlovenskog gnijezda slobode. Ostarjeli vladika je to u nekoj prilici, znatno prije nego to je ozvaniio svoju namjeru da njemu ostavi presto i vladiansku mitru, i otvoreno kazao: Ovo dijete, ako uzivi, bie odlian junak i pametan ovjek... To potvruje i injenica da je natprirodnu bistrinu Rada Tomova uoio i Englez ser Vilijam Barnet, glavni ljekar kraljevske mornarice, prilikom posjete Crnoj Gori i boravka na Cetinju i Njeguima. Ostalo je zapisano da je on, zadivljen inteligencijom i zrelou djeaka, traio od njegovih roditelja, Toma i Ivane, roene Prorokovi, sestre glasovitog njegukog kapetana Lazara Prorokovia, saglasnost da Rada povede u London na kolovanje, ali se tome energino usprotivio njegov moni i uticajni stric, koji je, po svoj prilici, ve u tom trenutku znao koga eli za zamjenika na prestolu. Taj trenutak kad je Petar Prvi saoptio svoju odluku sinovcu Radivoju Radu Tomovom (to je, diktirajui u pero Simi Milutinoviu Sarajliji, docnije pritvrdio i u svom testamentu, preporuivi ga bogu, ruskom caru i svemu narodu crnogorskom i brdskom), Ljuba Nenadovi, savremenik i veliki prijatelj Njegoev, ovako je opisao: Rade ree stari vladika blizu je pedeset godina kako upravljam Crnom Gorom, a osamdeset kako nosim ovo greno tijelo po ovom svijetu. Ja sam sada putnik, kome svakog trenutka moe doi zapovijest da se krene sa ove zemlje, a hou bez brige da je ostavim; zato izabrao sam i namijenio tebe za mog nasljednika. Treba da sjedi na Cetinju i da se knjizi ui. Neka bog blagoslovi tebe i svakog Crnogorca i neka nam umnoi svaku dobru rabotu! Zatim stari vladika zagrli i poljubi svoga sinovca. Dvije suze, moe biti poslednje, zatreptale su kao kaplje rose u njegovim oima. Jedna je suza bila radosti, a druga alosti. Radovao se to je u svojoj kui naao podmladak na kome e bez brige ostaviti Crnu Goru, kome e pri smrti s pouzdanjem moi predati krunu Ivanovu (odnosi se na Ivana Crnojevia, prim. B.S) i ezal patrijarhov, koji e braniti i uvati nezavisnost crkve i drave; a teko mu je bilo to svog najboljeg i najdinijeg

plemenika otkida od svijeta i od veselja, to ga dovodi meu hladne manastirske zidove, to osuuje njegovu ljepotu i mladost na samou, a samoa je tamnica. Znao je dobro kako mu malo daje za ono to mu oduzima zakljuuje Nenadovi. A kad je na Luindan, 18. oktobra 1830. godine, stari vladika, kojeg je narod jo za ivota proglasio svecem (zvanino je, inae, kanonizovan etiri godine poslije smrti), zanavijek sklopio oi i umorne ruke, na skupu na guvnu ispred Cetinjskog manastira je obznanjena njegova potonja volja i odluka da za svog naslednika odredi Rada Tomova, to je odmah prihvatila i blagoslovila i skuptina crnogorskih i brdskih glavara. Od tog trenutka veli Ivo Andri u svom uvenom eseju o Njegou pod naslovom Tragini junak kosovske misli u tom premladom knezu koji e se ubrzo pokazati kao bogodan pjesnik i uman vladalac, odigrae se niz traginih sukoba koji e ogoriti i prekratiti njegov ivot, ali izotriti njegovu misao i podii njegov duh do visina do kojih se izdiu samo najvii i najbolji duhovi svijeta. Sedamnaestogodinjeg naslednika cetinjskog trona odmah je zamonaio iguman Ostrokog manastira, arhimandrit Josif Pavievi. Rade Tomov je dobio monako ime Petar Drugi Petrovi Njego po njegovom slavnom stricu, da, kako veli akademik Ljubomir Zukovi, u upravljanju narodom ide njegovim stopama, i da, barem imenom dok se i djelom ne potvrdi, podsjea podanike na onoga koga su svi beskrajno potovali, a mnogi, jo dok je bio iv, smatrali svetim. Njego je ve u februaru 1831. godine rukopoloen za jeroakona i jereja i proizveden u arhimandrita. Uinio je to prizrenski vladika Hadi-Zaharije Antonija u maloj Uspenskoj crkvici na ostrvu Kom u Skadarskom jezeru (sam Njego, u pismu upuenom Andriji Vuieviu odmah poto je proizveden u arhimandrita, veli da je po prinudeniju glavarah i naroda bio proizveden za arhimandrita 31. januara 1831, i preeli su mi ime s Rada na Petra). Njegoa, koji je, kako tvrdi Vuk Vrevi, doao u Cetinjski manastir sa nepunih dvanaest godina 1825, osnovnoj pismenosti su nauili kalueri Cetinjskog manastira, ali je on, kako veli Ljuba Nenadovi za kratko vreme znao onoliko koliko su znali i oni koji su ga uili. Za godinu dana Rade je nauio savreno u sve crkvene knjige bez pogreke itati i pisati, koliko se moe za godinu dana od nenauena nauiti kae Vuk Vrevi. Jasno je, naravno, da je ogromnog uticaja na njega od ranog djetinjstva imao njegov veliki stric, a potom i kaluer Josif Tropovi iz manastira Savine kod Herceg Novog, gdje je, po nekim podacima, Njego proveo gotovo dvije godine (Vuk Vrevi smatra da Njego nije bog zna ta nauio od Tropovia, tanije kako je sluao, onako je i nauio i moe se rei sakat u pjevanju kao i u bogoslovskoj nauci do smrti ostao). Vjenasmo li vraga za avola...? Njegui su, pie Isidora Sekuli, ovako tolkovali Njegoevo zamonaenje i sjedanje na presto crnogorski: - Pravo zborae vladika sveti da u Radu mnogo spi. - Vala i spi. Pa e se sada, u dobri as, i probuditi... - Znasmo i ujasmo svi za Rada da je velja pamet i da e narodu navaljati! Pa se opet i bojim: ilav je u pamet i da ne vjenasmo danas vraga za avola, vlast za velju pamet i silu...?

Zamonaenje Znamenita Isidora Sekuli je u knjizi Njegou, knjiga duboke odanosti, analizirajui jednu staru graviru, opisala tu, kako kae, sveanu i jezivu scenu proglaenja Njegoa za naslednika i njegovog zamonaenja. Na guvnu ispred manastira, nad otvorenim sandukom u kojem je tijelo Petra Prvog Petrovia Njegoa ukrtene su duge puke crnogorskih plemenskih prvaka, koji se s kapama u rukama zaklinju da e do urevdana mirovati puke i noevi, da nee biti krvnih osveta: A pred leom i ukrtenim pukama pie Isidora Sekuli stoji drugi simbol: ostvarena mitropolitova poslednja volja, zamonaeni rade Petrovi, za glavu i kamilavku vii od najviih gortaka, krut i leden; ne gleda u onog daleko manjeg gortaka ispred sebe, igumana Komskog manastira koji ga je obukao; ne gleda u krst u ruci igumanovoj, nego nekuda u daljinu, i tako polae zakletvu na vjernost crkvi, narodu i crnogorskome obrazu. A oko guvna stoje plemenski predstavnici svake vrste, uglavnom junaci i soj... http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=398914&datum=2013-09-28 Crnogorski Ahiles i Orfej Tijelo starog vladike jo se nije bilo ni ohladilo, a guvernadur Vukola Radonji se energino usprotivio njegovoj potonjoj volji da ga na prestolu zamijeni sinovac Rade Presudan uticaj na Njegoevo obrazovanje imao je dolazak Sime Milutinovia Sarajlije u Crnu Goru smatra teolog i filozof, profesor dr Slobodan Tomovi, jedan od najpoznatijih ivih njegoologa, autor vie knjiga i nebrojenih studija i eseja o poslednjem duhovnom vladaru Crne Gore i nenadmanom pjesniku i misliocu. Poput Vuka Karadia kae Tomovi Sima Milutinovi je doputovao u Crnu Goru s namjerom da prikuplja i prouava narodne pjesme. Na Cetinju se zadrao od 1827. sve do kraja marta 1831. godine. Petar Prvi mu je povjerio vaspitanje sinovca Radivoja Rada Petrovia. Nemirna duha, irokog obrazovanja i pjesnik po biu, Milutinovi je kod budueg crnogorskog gospodara probudio snano interesovanje za poeziju. Dao mu je osnovne pojmove iz mitologije i narodnog stvaralatva i usadio kod njega ljubav za filozofiju. Njego mu se oduio posvetom Lue mikrokozma i divnom lirskom pjesmom Sprovod prahu S.Milutinovia. U to doba jedan stran, neobian ovjek, banu na Cetinje opisuje Ljuba Nenadovi dolazak Sime Milutinovia Sarajlije u crnogorsku prestonicu. Po dugakom kaputu opasao se hercegovakim pojasom da mu ne reknu Crnogorci: ide raspojas kao Lacmanin; povrh irokih pantalona skopao dokolenice da ne reknu: gae mu se po zemlji vuku; za pojas zadenuo mali no da mu ne reknu: ide kao enetina (bez oruja). Od Kotora do Cetinja, koga je god Crnogorca putem sreo, sklopio mu je ruke oko vrata i poljubio ga u elo. Crnogorci se osvrtali za njim i meu sobom govorili: Ovakav ovjek jo nigda nije dolazio u nae planine! Kad je doao na Cetinje, sveti vladika ga zagrlio i rekao: Blago meni! Glavari crnogorski skupili se oko njega i eljno sluaju njegov govor, a on bez prekida pria. Svaka njegova re vrlo ih zanima. Zbori isto crnogorski, a nije Crnogorac; pita po imenu za crnogorske junake i vojvode kao za svoje stare

poznanike, a nije ih nigda vidio; pominje crnogorske bojeve, kao da ih je svojim oima gledao... A kad je stari vladika prizvao svog sinovca Rada i predstavio ga udnom, ali ve slavnom pjesniku Srbijanke, romantiarski razbaruenom ubru ojkoviu, Sima Milutinovi je, kako pie Ljuba Nenadovi, skoio na noge, zagrlio i poljubio u elo svog budueg uenika i uskliknuo: Ovo e biti crnogorski Ahiles i Orfej! U nizu dravnikih problema i nevolja sa kojima se suio mladi naslednik Petra Prvog na prestolu drave koja je tada imala oko 120.000 stanovnika, drave koja je bila trn u oku i primamljiv zalogaj za vale osvajakih ala, prije svega Turske i Austrije, koje su zijevale na ovaj slobodni kr i na sve naine nastojale da ga pokore i nametnu mu svoj uticaj, osvoje tu vazda vanu strateku taku na Balkanu, Njego se suio i sa mnogim unutranjim prijetnjama i opasnostima, posebno kad je krenuo da ureuje dravu na novim, evropskim dravnim principima. U tom vremenu kad je na svakoju stranu stenjalo zlo pod gorim kao dobro pod zlom, Njego je takvim svojim namjerama u narodu izazvao nezadovoljstvo, naroito kad je krenuo da zavede porez po nekim podacima na njega su ak i pucali u nekim plemenima kad je dolazio da ih urazumi i privoli na plaanje poreza. Bilo kako bilo, on se, dakle, od poetka sudarao sa otporima i nezadovoljstvom samovoljnih, zavaenih i podijeljenih crnogorskih plemena. Od svih prijetnji sa kojima se suoio na samom poetku vladavine svakako je najozbiljnija bila ona koja je dolazila od guvernadura Vukolaja - Vuka Radonjia. Guveranduri, neka vrsta dravnih inovnika, koji su posredovali u sporovima izmeu Crne Gore i Mletake republike, spominju se jo poetkom 16. vijeka. Vremenom je to postala nasledna titula, a guvernadurstvo je izraslo u svojevrsnu svetovnu vlast u Crnoj Gori. Guvernadur je postao druga, najuticajnija linost poslije vladike, pogotovu kad je ta titula polovinom osamnaestog vijeka dospjela u bratstvo Radonjia sa Njegua, poslije Petrovia najbogatiju i najuticajniju porodicu u tadanjoj Crnoj Gori. Mo i uticaj guvernadura u Crnoj Gori je djelimino poela da slabi dolaskom Petra Prvog Petrovia Njegoa na presto, pogotovu nakon njegovih sjajnih pobjeda nad Turcima na Martiniima i Krusima 1796. godine i naroito nakon Zakonika koji je donio dvije godine kasnije i kojim je sasvim utvrdio duhovnu, mitropolitsku vlast kao vrhovnu. Ipak, u rukama guvernadura je i dalje ostao jedan od dva dravna peata i nijedna odluka od optedravnog interesa nije mogla da se donese ako na njoj nije bio i peat guvernadura. Uz to, izmeu guvernadura i mitropolita je stalno tinjalo neslaganje oko spoljnopolitikih oslonaca i uzdanica Crne Gore. Naspram Petrovia, koji su se smjenjivali na vladianskom tronu i koji su se uvijek uzdali i oslanjali na majku Rusiju, guvernaduri su bili blii Mlecima, a kasnije Austriji. U tom pogledu je u jednom trenutku dolo do veoma otrog sukoba izmeu vladike Petra Prvog i guvernadura Vukolaja Vuka Radonjia, dotle da ga je vladika 1818. godine liio titule guvernadura. No, kako je ta titula bila nasledna, to nije bilo od velike koristi, tim prije to je guvernadur imao snanu podrku i meu pojedinim crnogorskim glavarima. Odmah poslije smrti Petra Prvog, Vukolaj Vuko Radonji je zaumio da je to trenutak da preuzme vlast u Crnoj Gori, odnosno da mitropolitsku funkciju stavi u drugi plan. Ve prvog dana, dok se namueno tijelo starog vladike jo nije bilo ni ohladilo, Radonji se

energino usprotivio njegovoj potonjoj volji i naumu glavara da njegovog sinovca Rada proglase novim gospodarom Crne Gore. Bagateliui predsmrtnu elju starog vladike, on je osporavao Njegou pravo na vladiansku stolicu, tvrdei da ono pripada oriju Savovom Petroviu, starijem sinovcu Svetog Petra. Koliko je u tome bio uporan najbolje kazuje to to nije povjerovao ak ni orijevom ocu Savu koji je javno, pred glavarima, saoptio da se njegov sin odrekao te poasti. Radonji je potom na sve naine pokuao da za prekrajanje volje Petra Prvog pridobije naklonost Rusije, a kad mu to nije polo za rukom okrenuo se Austriji, starom i provjerenom protivniku Rusije, kojoj su uvijek beskajno bili odani svi crnogorski vladari. Zato se, nepun mjesec dana poslije smrti Petra Prvog, u blizini Kotora, tajno sastao sa austrijskim generalom Ticom, ali ni mlaani prestolonaslednik ispod Orlovog kra ni njegove pristalice nijesu sjedjeli skrtenih ruku. Ni u moru mosta, ni u kamenu mozga... Opisujui te prve trenutke kad se na Njegoeve mlaane plei svalilo preteko breme odgovornosti za sudbinu Crne Gore, Isidora Sekuli veli kako je on, kad se poslije zamonaenja naao sam u monakoj keliji, zavapio: Sirota sam ja sad u ovom okolu od kamena... Kako u, s kim u? Ni na moru mosta, ni u kamenu mozga... Stasao u trinaestoj Akademik Ljubomir Zukovi, govorei o Njegou iz vremena kad je boravio u Herceg Novom i kolovao se kod Josifa Tropovia, istie da je on, ikako je imao tek dvanaest-trinaest godina izgledao znatno zreliji od svojih vrnjaka: On je ve tada, osobito u oima graanskih ena i djevojaka bio lep i stasit i nekako prerano zreo, momak itav. Zbog toga su one udeavale svoje kretanje tako da vide mitropolitova sinovca ne gledajui ga . http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=399078&datum=2013-09-29 Rob petrogradske udi Kad je pod uticajem intriga sa Cetinja ruski car Nikolaj Prvi odbio da primi Njegoa poetkom 1837, on mu je poruio: naspram Istoka postoji Zapad, a naspram Petrograda je Pariz... im je saznao da mu guvernadur Vukolaj Vuko Radonji tajno radi o glavi i kuje zavjerenike planove sa Austrijom, Petar Drugi Petrovi Njego je naredio da se guvernadur uhapsi i on je dan kasnije izveden pred sud glavara koji su ga osudili na smrt. Njego ga je ipak pomilovao, nije dao da se pogubi, ali je naredio da se i on i njegova porodica prognaju u Austriju, da mu se kua spali i razuri i da se guvernadurstvo zanavijek ukine. To je znailo i kraj dvovlaa u Crnoj Gori. Tek tri godine poto je zamonaen i sjeo na presto pod Orlovim krem, Njego je otputovao u Rusiju, u Petrograd, gdje je na Preobraenje, 6. avgusta 1833. godine, zavladien. Tom sveanom inu prisustvovao je i sam ruski car Nikolaj, to je, naravno,

bila dodatna potvrda prijateljstva koje je Rusija gajila prema Crnoj Gori, prijateljstva koje e potom biti potvreno i izraeno i u velikoj i nesebinoj materijalnoj pomoi Crnoj Gori i njenom vladaru. Sve je, ipak, kako tako, dolo na svoje mjesto i temelji dravne vlasti su ustanovljeni kad je Njego formirao Praviteljstvujui senat crnogorski i brdski kao najviu vlast u zemlji i osnovao Gvardiju, neku vrstu osnovnog suda, kao i posebnu vojnu jedinicu perjanika, koja je imala zadatak da uva red i mir i stara se o izvrenju odluka Senata i presuda Gvardije, i naravno, volje gospodareve. Sve to je, dakako, poivalo na prihodima prikupljenim od naroda nakon uvoenja obaveze plaanja poreza. to se tie Njegoevih spoljno-politikih muka i dilema, moda ih je najbolje razumio i analizira Ivo Andri u svom ve citiranom eseju iz 1935. godine. Ve znameniti pisac i prekaljeni diplomata, smatra da spoljni odnosi uboge i junake Crne Gore o kojoj Njego mora da brii, nisu nita manje muni i zamreni od unutranjih nevolja sa kojima mora da se nosi: Teina zaveta koji lei na ovoj ii Srpstva, i suvie je velika pie Andri. Crna Gora pod njom krvari, ali njen vladika je onaj kome ona podgriza zdravlje i potkrada san i prsi mu u tartar pretvara. Kao i kod unutranjeg ureenja, sve treba raditi ispoetka, i za sve nedostaju sredstva i uslovi. Velika zatitnica Rusija velika je pomo, velika nada, ali i velika muka. Petrograd je daleko, ruska politika sveobimna, a Crna Gora i njeni ivotni interesi, kao to je prirodno, samo jedan nevidljivo sitan sektor te velike ruske politike. Intrige su este i nerazumevanja svake vrste mogua. Ako je verovati Matiji Banu, Njego mu je u trenutku ogorenja, rekao jednom: Ja, gospodar Crne Gore, pravi sam rob petrogradske udi. Nesporazumi i trvenja bez prestanka sa Austrijom, nesporazumi i sa knezom Miloem pored svih dobrih elja i nastojanja sa obe strane. Ali glavna muka i najtea borba Njegoeva, to je Turska. Kosovski zavet od koga se ivi, kojim se die i misli, tu je neprestano u pitanju... Andri dalje istie da se sam Njego esto uporeivao sa Prometejom na Kavkazu, da je i on prikovan na crnogorskom kru poput Prometeja, a da je turska carevina jastreb koji mu prikovanom nagriza utrobu: To nije bio sukob dveju vera, nacija i rasa smatra Andri to je bio sukob dveju stihija, Istoka i Zapada, a sudbina je naa htela da se ta borba uglavnom odigra na naim teritorijama i da prepolovi i podvoji nau nacionalnu celinu svojim krvavim zidom. U tu borbu stihija bili smo zavitlani i baeni svi, i na kojoj se ko strani zadesio na toj se i borio, sa istim smislom, istim junatvom i istom verom u pravednost svoje stvari. Tako je tragika te borbe bila pootrena i uveana neminovnim bratoubilakim sukobima koje nam je esto nametala naa teka istorija. Tragika ta je bila za Njegoa utoliko vea to je on sa svoje visine, kao svi veliki i svetlonosni duhovi nae istorije, obuhvatao pogledom uvek totalitet nae nacije, bez razlike na veru i pleme... Inae, to se tie Rusije i odnosa prema toj velikoj carskoj sili, i Njego je, ba kao i svi Petrovii, tu stalno bio izmeu ekia i nakovnja. Znao je da mu, kao ni Crnoj Gori, nema opstanka bez njene pomoi i zatite, vjerovao da je to jedini sigurni i moni zatitnik u kojeg se moe pouzdati, a to je uvijek podrazumijevalo i slijepu odanost pa i poslunost cetinjskog dvora. I Njegoevi protivnici su, meutim, to dobro znali pa su stalno i uporno nastojali da ga opanjkaju i omraze kod ruskog cara i izmaknu mu ispod nogu taj tvrdi oslonac. Ta propaganda i klevete su, kako pie Ratko urovi u monumentalnoj Enciklopediji

Njego, posebno pojaane 1835. godine. Njegoevi neprijatelji su ga optuivali kod Gagia (ruskog izaslanika u Dubrovniku, prim. B.S.) i ruskog dvora da se karta i igra bilijar, da ide u lov i pie pjesme, da zapostavlja crkvene poslove, da svetenicima dariva handare umjesto krsta i jevanelja i da zloupotrebljava rusku pomo. Odnosno, da se vie bavi svjetovnim nego vladianskim i vladarskim poslovima. To je Gagi prihvatio kao istinu. Tvrdio je da se na vladiku i na sve Petrovie ale i okrivljuju ih za nepravinosti. Ponavljao je ono to su irili Njegoevi protivnici da se bavi samo lovom i pravljenjem stihova, da igra karte i od Rusije da samo prima pomo, a to je i najtee, da se ruskim savjetima ismijava . Ogoren harangom koju su protiv njega raspirivali (Njego je kao kolovoe oznaio Ivana Vukotia i Matiju Vuievia) i razoaran odnosnom Rusije koja je tu harangu prihvatila zdravo za gotovo, on je odluio da sam ode u Petrograd i sve lino razjasni caru Nikolaju. Na put je sa samo jednim pratiocem krenuo poetkom 1837. godine, ali ga je u Beu saekalo novo neprijatno iznenaenje: poruka sa ruskog carskog dvora da car ne eli da ga vidi. Uvrijeeni mladi vladika je reagovao tako to je u Petrograd poslao poruku da naspram Istoka postoji i Zapad, odnosno da je naspram Petrograda Pariz. Da to nije bila puka i prazna prijetnja da moe obrnuti urak i okrenuti se Zapadu, konkretno Francuskoj, govori i to to je Njego istog asa u Beu naao uitelja i poeo intenzivno da ui francuski jezik i priprema se da ve odatle krene u taj vrtlog ve tada uzvitlanih revolucionarnih barjaka. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=399217&datum=2013-09-30 Knez u vladianskoj odori On je za glavu bio vii od lijepih ljudi svoje domovine, pie Franesko dal Ongaro to je vrlo vana osobina za sticanje prava na kneevsku vlast Kad se Njego 1833. godine u Beu ve uveliko spremao da krene u Francusku poto je ruski car odbio da ga primi, uslijedilo je novo veliko razoaranje: austrijske vlasti su odbile da mu izdaju paso, a za to je, kako e se kasnije ispostaviti, najzasluniji bio general Lilijenberg, koji je iz Zadra poruio onima koji su o tome odluivali u Beu da se crnogorskom vladici ni po koju cijenu ne da paso i ne omogui put u Pariz jer je naklonjen revolucionarnim idejama Zapada! Izgledalo je da e mu se srea osmjehnuti jer je ubrzo ipak uslijedio poziv iz Petrograda, a vrata ruske carske kue mu je, po svoj prilici, odkrinuo ruski poslanik u Beu. Odmah je krenuo na put, stigao do Pska i tu ostao puna dva mjeseca u iekivanju poziva sa petrogradskog dvora. Poziv je konano stigao, vjerovatno stoga to je u meuvremenu stigao i pozitivan izvjetaj Jeremija Gagia sa Cetinja, koji je potvrdio da nije ba sve tako crno pod Orlovim krem kako tvrdi Njegoeva opozicija. Njego se iz Petrograda vratio tek krajem jula 1837. godine zadovoljan kako ga je primio ruski car i kako je prihvatio njegov odluan stav da nee da bude starjeina bezvlaa. Ratko urovi pie da je Njego uspio da se opravda kod ruskog cara i da opovrgne sve klevete i dostave protiv njega. Tom prilikom je, navodno, ruskom imperatoru rekao i ovo: Od svega to je dolo do vaeg znanja o mome ponaanju stvarno je bilo samo moje

oajanje, a onda mu otvoreno kazao da je, ne dokae li svoju nevinost i ne uspije li da opovrgne lai i klevete, namjeravao da sve ostavi i da poe u daleki neznani svijet. Njego se, dakle, sa tog dugog drugog puta u Rusiju na Cetinje vratio osokoljen podrkom ruskog cara, sa bremenima svakovrsnih knjiga, ali i sa devet puta veom finansijskom potporom od one koja je do tada stizala od ruske vlade umjesto hiljadu, pomo je poveana na devet hiljada dukata... Iako nikada nije kroio na tlo Crne Gore niti se sreo sa Njegoem, francuski putopisac i istraiva istorije, ivota i obiaja Junih Slovena, Njegoev savremenik Rober Siprien, oigledno na osnovu pomnog prouavanja i dugotrajnog prikupljanja podatatak, ostavio je nekoliko godina kasnije zanimljiv zapis o gortakoj postojbini pod Lovenom i njenom neobinom vladaru: Prosto je udno kako je Petar Drugi za manje od deset godina mogao da ublai okrutnost svojih zemljaka i kako im je ulio ljubav za graanski ivot divi se Siprien. Upravo, kako je mogao da ukine pravo na krvinu, odnosno na krvnu osvetu, kako je mogao da sprovede kanjavanje krae i ogranii stari paganski obiaj otmice (otimanje djevojaka), to e uskoro pripasti istoriji, kako kae sam vladika, ije su svete propovijedi naile svuda na povoljan odjek protiv toga obiaja. Siprien, meutim, ne proputa da naglasi i reakcije Njegoevih protivnika, odnosno protivnika njegove tvrdorukake vladavine: Vladiku esto optuuju da manje djeluje kao sveteno lice nego kao neumoljivi vladar i da je u svojoj strogosti iao dotle da su smrtne kazne izvravane u njegovom prisustvu. Ali, pitanje je da li bi drukije mogao osigurati potovanje zakona od strane jednog tako surovog naroda... A da bi ostvario svoje reforme, Petru Drugom je bila potrebna jedna vrsta ruka. On je naao i jedno i drugo u okretnom Milakoviu, kojeg je postavio za svog prvog ministra ( rije je, naravno, o Dimitriju Milakoviu, Hercegovcu, koji je nakon studija filozofije i prava u Beu i Peti, 1831. godine doao na Cetinje gdej ga je Njego imenovao za svog linog sekretara; bio je urednik almanaha Grlica, na Cetinju napisao i objavio Srpsku gramatiku, a kasnije, dvije godine prije smrti 1858. u Drezdenu, u Zadru je objavio Istoriju Crne Gore, prim B.S.). Ipak, njegova razboritost nije mogla sauvati gospodara od nespokojstava koja su kod njega izazivale pobune od 1833, 1835. i 1841. godine, koje nijesu mogle biti savladane bez prolivanja krvi. Pobunjenici su protestovali protiv diktatorske vlasti Petra Drugog i zhtijevali su uspostavljanje zvanja guvernadura zakljuuje Siprien. Za razliku od Sipriena, italijanski pisac i novinar Franesko dal Ongaro se 1844. godine sreo i upoznao sa Njegoem u Trstu. Osim to je po njegovom kazivanju napisao i kasnije objavio priu Crnogorska nevjesta, Ongaro je ostavio i veoma interesantno svjedoanstvo o Njegou kojeg predstavlja kao vladiku kneza: Kao knez i vladika Crne Gore pie Franesko dal Ongaro on je u sebi ujedinjavao duhovnu i graansku vlast republike, naoruan kao neki hajduk, bez pretjerivanja bi se moglo rei da je pored ove dvije vlasti, drao jo i vojniku. Nikada nijedan dravni poglavar nije bio apsolutniji i savreniji od njega. Tome treba dodati da ga je za to ba i sama priroda stvorila. On je za glavu bio vii od lijepih ljudi svoje domovine: vrlo vana osobina za sticanje prava na kneevsku vlast, jer nam i Sveto pismo govori o Sauli da je, blagodarei svom rastu, bio izabran za kralja Izrailja... Ongaro naglaava da je Njego dosta putovao svake godine putovao je u Trst, svake druge u Be, a svake tree u Petrograd te da je, pored toga to je tako irio istinu o

svojoj kneevini i narodu, od tih putovanja imao i velike line koristi: to se njega lino tie, treba kazati da je on od toga imao koristi. On se uvijek vraao njeniji i ljubazniji, blagodarei damama onih zemalja koje su se trudile da oplemene njegovo srce najnjenijim osjeanjima... Franesko dal Ongaro tvrdi kako mu je Njego u nekoj prilici kazao da eli da od Crne Gore stvori uzornu dravu, a na njegovo pitanje kako to moe postii, on mu je odgovorio: Uiniu to mogu. Gaati u nian sa mojim narodom, biu sa njim, postau donekle njemu slian da ga savijem pod svoju volju i da zavladam njegovom duom. Tako sam postupao dosad i tako mi je polo za rukom da ukrotim najsurovije. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=399351&datum=2013-10-01 Crnogorci ga nisu razumjeli udili su mu se to se toliko bavi knjigom, da zaboravlja na jelo i da do duboko u no uz lojanu svijeu ili lu neto radi... Tek to je nauio da ita i pie, Njego je poeo da zapisuje pjesme koje je sluao od guslara. Dok su se oni smjenjivali u manastirskoj odakliji i u dugim noima se nadmetali ko e bolje ugoditi starom vladici i glavarima oko njega, Njego je iz prikrajka budno pratio i edno gutao viteke stihove koje su oni izvijali uz strune. Njegovi savremenici su tvrdili da je svaku pjesmu ve nakon prvog sluanja mogao ponoviti od rijei do rijei. Vuk Vrevi pie da je Njego umio i sam zapjevati uz gusle, uglavnom manastirskim acima i svojim vrnjacima. Na one koji su ga sluali vei utisak je ostavljalo to to je znao bezbroj stihova i nepogreivo, kao oena ih ponavljao uz gusle, gdjekoji uzgred i popravljajui i dopunjujui, kako su to od vajkada radili narodni pjevai i umotvori, prenosei pjesme s koljena na koljeno, nego njegovo pjevanje. Vuk Vrevi tvrdi da je ba u to vrijeme, kad mu je bilo tek desetak-dvanaest godina, Njego sroio i svoje prve stihove: Najprvo njegovo originalno soinjenje bila je jedna presmijena i vie satirina istorijska pjesma, skrojena po narodnim desetoslonim pjesmama pie Vuk Vrevi i objanjava da je Njego opjevao nekakvu zgodu sa nekakvim eklikim svatovima i da je to uinio toliko vjeto i duhovito da je razonodio i na grohotan smijeh natjerao ak i svog ostarjelog i umornog strica, vladiku Petra Prvog, koji ga je pritajen sluao iz svoje odaje (pjesma, naalost, nije sauvana, prim.B.S). Pored toga to se u Petrogradu zavladiio, taj put u Rusiju 1833. godine za mladog crnogorskog vladara je znaio mnogo vie otvorio mu je vidike i pomogao da shvati da ni njemu ni njegovom narodu nema sree i napretka bez prosveivanja. Zato je odmah po povratku na Cetinju otvorio prvu osnovnu kolu. Za uitelja je doveo Petra irkovia iz Kotora. Poto je u tom trenutku na Cetinju bilo malo kua pogodnih za kolu bile su to uglavnom suvozidine pokrivene slamom kola je radila u samom Cetinjskom manastiru i to e biti klica procvata prosvjete i razvoja kolstva u Crnoj Gori. Njego je tom prilikom iz Rusije donio i tamparsku mainu i doveo ovjeka koji je umio da radi na toj maini. Taj je brzo obuio jo dva mladia sa Cetinja pa je tako ve 1834.

godine pod Orlovim krem proradila tamparija, 340 godina poslije one koju je, izgleda, iz Venecije dobavio ura Crnojevi i u kojoj je na Obodu iznad Rijeke Crnojevia, 4. januara 1494. tampan Oktoih prvoglasnik, prva irilska tampana knjiga na slovenskom jugu. U toj tampariji e Njego odmah tampati svoja prva pjesnika ostvarenja Lijek jarosti turske i Pustinjak cetinjski. (Te iste 1834. godine na Cetinju je tampana i Dika crnogorska Sime Milutinovia Sarajlije, potom i Poslovice Vuka Stefanovia Karadia, a ve idue 1835, poinje da izlazi i dravni kalendar Grlica koji je ureivao Njegoev sekretar Dimitrije Milakovi; na Cetinju je 1836. godine tampan i Srpski bukvar radi uenja mladei crkvenomu i gradanskom itanju.) A kako je Njego stvarao, zato je cjelokupno njegovo genijalno knjievno djelo u potpunosti utemeljeno u narodu, do savrenstva dovedena, filigranski uglaana sinteza narodne duhovnosti, dobrano kazuje ono to je u svojim Memoarima zapisao Sremac Simo Popovi, pjesnik i novinar, urednik Glasa Crnogorca, kasnije i vojvoda i dravnik crnogorski, koji je imao posebno znaajnu ulogu u doba vladavine knjaza i kralja Nikole Prvog Petrovia: Stari Crnogorci su u svome govoru imali lijepih rijei, pjesnikih izraza i slika i puno snanih, mudrih izreka pie Popovi. Kad su Crnogorci na sjednicima u Biljardi gledali vladiku naslonjena u fotelji sa zatvorenim oima i mislili da spi, on ih je paljivo sluao, dohvaao pero i zapisivao one filozofske izreke, koje dotle jo ne bjee uo. Tom narodnom filozofijom u onim divnim izrekama koje danas svak u govoru ili pisanju napominje, vas je isprepleten Gorski vijenac... Vladika je bio jedan od najobrazovanijih ljudi naega doba pie Jegor Petrovi Kovaljevski. Osim svog rodnog jezika, on je odlino govorio i pisao francuski i ruski; govorio je i italijanski i neto malo nemaki. Mnogo je itao, a naroito je izuavao istoriju. Nameravajui da zavede poredak i dravni ivot u svojoj zemlji, morao se starati i o prosveivanju njenom (za razliku od svog velikog prethodnika, strica Petra Prvog Petrovia Njegoa, koji je, navodno, nekom stranom putopiscu, na pitanje zato umesto tolikih crkava ne podie kole, odgovorio: lake je vladati nepismenim i neprosveenim narodom, prim. B.S). On, koji se toliko trudio za svoje lino obrazovanje, osnovao je na Cetinju kolu i tampariju, nabavivi iz Rusije tamparsku mainu i radnika koji je njom rukovao. Naalost, ovom mudrom podhvatu nije bilo sueno da sazre... Crnogorci, meutim - kako pie Savo Vukmanovi, takoe jedan od znaajnijih poznavalaca Njegoa i njegovog dela nijesu razumjeli Njegoa. To je on veli Vukmanovi i sam prisutnima na samrti, alei to nije poivio jo dvije godine radi poboljanja svoje zemlje, rekao: `Ja sam ivio meu vama, ali me nijeste poznavali`. Neobrazovani, ubojiti i marcijalni (ratoborni, hrabri, divlji...prim.B.S) Crnogorci, kojima je najvei ideal bilo da posijeku tursku glavu i da je donesu na Cetinje, nijesu mogli da razumiju svog mladog, poetski obdarenog gospodara, koji se u svojoj cetinjskoj pustinji rado povlaio u sebe i pre davao filozofskom razmiljanju. Oni su mu zamjerali to pjeva pjesme... udili su mu se to se toliko bavi knjigom, da zaboravlja na jelo i da do dubokom u no uz lojanu svijeu ili lu neto radi... Oni su samo znali da kau da je vladika mnogo gleda u neesove knjiurine i da je lijepo slaga knjige, i nita vie...

U svojim uspomenama, koje je napisao jo kao knjaz kae dalje Vukmanovi Nikola Prvi je zabiljeio da je Njego mnogo itao i da je ispisivao pojedina mjesta na posebnim listovima hartije. Otpoeo bi da radi ujutru, u deset sati, u dvanaest bi ga zvali na ruak, ali je on itao; proao bi jedan, dva i tek u tri sata ustao bi od knjige... http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=399522&datum=2013-10-02 Mrtva je vjera bez dobrih djela ovjeanstvo ne moe biti spokojno i sreno dokle je podijeljeno u drave koje imaju za glavni cilj: sebe, vjeru, narodnost i dinastiju... Traei lijeka od tuberkuloze koja je sve vie uzimala maha i ulazila u poslednji, smrtonosni stadijum, Njego je krajem 1850. godine, bjeei od cetinjskih kia i studeni, otputovao u Italiju u Napulj, nadajui se da e mu tamonja blaga klima prijati i opaku bolest zaustaviti. U Napulju se u to vrijeme zatekao i mladi srpski pisac i putopisac Ljubomir Ljuba P. Nenadovi. Susret sa crnogorskim vladikom, pred kojim je ve ila slava Lue mikrokozma i Gorskog vijenca, prerastao je u jedno fino druenje i prijateljstvo. Potrajalo je oko pola godine, a Nenadovi e ga ovjekovjeiti u svojim uvenim Pismima iz Italije, knjizi iji je prvobitni naslov bio Vladika crnogorski u Italiji. Biljeei razgovore sa Njegoem, hvatajui njegove umne rijei i filozofske misli, njegove opaske i komentare, on je od zaborava oteo izuzetno vrijednu grau, svjedoanstva Njegoeve umnosti, lucidnosti i domiljatosti, stvorio izuzetno vrijedno djelo koje neki uporeuju ak i sa najboljim stranama Njegoevog knjievnog opusa. Za ovu priliku evo nekoliko crtica koje potvruju da je Njego prvenstveno i iznad svega bio pjesnik i mislilac, pa tek onda duhovnik i vladar, da nije robovao strogim pravoslavnim kanonima i dogmama (nije, recimo, volio niti dozvoljavao da mu vjernici ljube ruku, a po nekim podacima dosta je neredovno i postio i vrio slubu boju): U razgovoru sa napuljskim advokatom, Francuzom po porijeklu, uzepeom Kazom, oko nauma tadanjeg francuskog predsjednika Luja Napoleona da se, poput uvenog strica, i on proglasi carem, Njego je, kako je zapisao Nenadovi, rekao i ovo: Dokle god jedan ovjek moe raspolagati sa milion vojnika po svojoj volji, dotle e i njegovi susjedi strepjeti i biti ugnjetavani; pa zvao se on prezident, imperator, konzul, ili papa to je svejedno. ovjeanstvo ne moe biti spokojno i sreno dokle je podijeljeno u drave koje imaju za glavni cilj: sebe, vjeru, narodnost i dinastiju... Nenadovi pie da se Njego prilikom posjete i razgledanja vatikanske galerije najvie zadrao ispred Rafaelove slike Preobraenje, a potom prokomentarisao: Zaista, kad bi ova Hristova slika mogla progovoriti, prve bi joj rijei bile: ne inite drugima ono to sami sebi ne elite. Vjera bez dobrih djela mrtva je... A dok su mu u crkvi Svetog Petra u Rimu pokazivali asne verige, teki lanac u koji je, kako legenda kazuje, u jerusalimskoj tamnici bio vezan apostol Pavle, Njego je procijedio: Ala su ga dobro vezali! i sunuo da proe. Na pitanje zaprepatenog svetenika kustosa zar e proi a da ne poljubi asne verige,

odgovorio je kao iz topa: Crnogorci ne ljube lance... A dok su ulazili u crkvu Svetog Petra, serdar Andrija Perovi, Njegoev zet, koji mu je bio u pratnji u Italiji, zastao je na vratima, prekrstio se i glasno izgovorio: Oprosti mi, majko, crkvo moja na Cerinju, ne ulazim da se poklonim, nego da se nagledam Ulazi, oe! na to e Njego. Stalo je crkvi na Cetinju kuda hodi serdar Andrija! Dok je Njegoa i njegove pratioce vozio po Rimu, koija je u jednom trenutku zaustavio koiju, otvorio vrata i svojim neobinim muterijama u crnogorskim odedama objasnio da treba i oni da izau, jer nailazi papa da tako svetom ocu poast odaju svi, ak i prinevi i engleski lordovi: Boja ti vjera, ja ne hou sramotiti ono malo crnogorskog naroda. Neka ide papa svojim putem, neka slazi s kola ko mu je i do sada slazio, a vladika crnogorski zaista nee... Poznato je, inae, da Njego nije volio svoj monaki in i zvanje i da nije pridavao poseban znaaj crkvenom, kaluerskom ivotu. Savo Vukmanovi kae da je bradu stalno potkidao jer mu je bila dosadna, ili je podvijao ispod crne marame koju je vezao oko vrata, a podsjea da je on u nekoj prilici i otvoreno rekao da bi sve dao samo da moe obrijati bradu. Milorad Medakovi ak tvrdi da je za etiri godine koliko je on bio u slubi kod Njegoa, on samo jednom sluio slubu boju. A koliko je mario za crkvene dogme i kanone moda najbolje govori podatak da je u nekoj prilici, o Preobraenju 1847. godine, odjednom zapopio sedamdeset mladia, mada po strogim kanonskim pravilima nije smio vie od dva! Njego je pie Savo Vukmanovi jedino mogao da se razvedri i raspoloi u inostranstvu. Tamo je nalazio oduka od svojih tekih domaih briga i nevolja. Cetinjska samoa ga je ubijala. Zato je esto putovao po zemlji, silazio u Kotor, gdje se zabavljao kao i drugi svetovni ljudi i naroito odlazio u Italiju Napulj, Firenca, Sorento i Baden bili su mu najmilija mjesta u kojima se zadravao dok je bio zdrav. Njegoa je jednog dana prilikom poslednjeg boravka u Napulju posjetio i neki mladi Turin, po imenu Osman bej. Pri polasku rekao je Njegou da je Carigrad ljepi od Napulja, da je i klima na Bosforu prijatnija i upitao ga zato jednom ne svrati i u tu glasitu prestonicu otomanskog carstva: A kako e vladika crnogorski u Stambol doi kad u Stambolu sultan sjedi? upitao ga Njego, a ovaj mu odgovorio da bi sultan sve uinio da mu boravak u Stambolu bude to prijatniji. Dokle god moja braa pod njegovom vladavinom pite i nemilice se gnjee i istrebljuju, dotle se mi ne moemo gledati uzvratio Njego. Njego se u Italiji sreo i sa nekim Dimitrijem, Srbinom iz Vojvodine, muenikom koji je tamo dospio trbuhom za kruhom i punih osam godina nije vidio rodni kraj. Ganut njegovim suzama radosnicama, Njego mu je, mimo obiaja, dopustio da mu poljubi ruku, a onda bolno uzdahnuo: Jadni moj narode! Rasijao si se po najmu u tuina; slui Tuku i Manduku, a na tvom ognjitu vatra se gasi http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=399596&datum=2013-10-03

Mislio da je Njego bio nepismen Ne zna se koliko je izdanja na srpskom jeziku dosad doivio Gorski vijenac, ali je izvjesno da se za minulih 166 godina u prosjeku bar jednom godinje javljao u novim koricama Nakon poetnih epskih zanosa i misaono-lirskih uzleta, koji su poesto imali prigodni karakter, Njego je Luom mikrokozma zaplovio ka visinama besmrtnosti, dopro do same granice ljudskog uma, do kapije metafizike, postao duhovna vertikala Balkana i, izuzmemo li mislioce Aristotela i Platona, stao uz rame najveih umova koje ovjeanstvo poznaje (kako kae profesor dr Slobodan Tomovi), stao uz rame Homera i Miltona i svrstao se u red najveih pjesnika za koje svijet zna (smatra profesor dr Bojka ukanovi, jedan od autora Enciklopedije Njego). Nije on sluajno prvo napisao Luu kae profesor Tomovi. On je prije svega vodio rauna o misli i ideji, pa tek onda o tome kako e, kojim jezikom saoptiti tu ideju. To je poetika koja nosi misao. On je, tako, svoje tek naznaene misli u kratkim misaonim pjesmama prvo do kraja razvio i zaokruio u Lui, u kojoj je dopro do krova svijeta, do take apstrakcije sa koje se moe sagledati svijet. Tek potom on se vratio ovozemaljskom svijetu i realnom ivotu i napisao Gorski vijenac i pomalo nepravedno zapostavljenog epana Malog. Nema preciznih i sasvim pouzdanih podataka koliko je izdanja Njegoev Gorski vijenac dosad doivio otkad se prvi put, godinu dana poslije Lue mikrokozma, pojavio u Beu 1847. godine. Ni na srpskom, a kamoli na ostalim jezicima, a teko da ima iole znaajnijeg svjetskog jezika na koji nije preveden. Bez pretjerivanja se moe rei da se ovo najpoznatije junoslovensko knjievno djelo za proteklih 166 godina, to kao samostalno, zasebno izdanje, to u sklopu nebrojenih izdanja Njegoevih sabranih djela, u prosjeku gotovo svake godine pojavljivalo u novim koricama na srpskom jeziku. Iako nije nigdje precizno upisan datum kada je tano zavreno tampanje tog prvog izdanja, nesumnjivo je da je to bilo prije 16. februara 1847. godine, jer je tog dana izvjesni Stjepan Pejakovi uputio iz Bea primjerak Gorskog vijenca Ljudevitu Gaju u Zagreb kao dar mladog crnogorskog vladike i pjesnika. Njego je u jesen, poetkom oktobra 1846. godine, u pratnji linog sekretara Milorada Medakovia, krenuo u Trst, a odatle u Be i Petrograd da trai podrku i pomo od bekog i petrogradskog carskog dvora za svoju napaenu Crnu Goru, koju je te godine bila zadesila strahovita sua, a i Turci su naglo pojaali pritisak na nju. Kako je zapisao jedan hroniar, sua je te godine sve sprila i strana glad je zakucala na vrata i onako siromanih gortaka. Skadarski paa Osman Skopljak se zato ponadao da je to trenutak da unese razdor i zavadi izgladnjeli narod, da e Crnogorci prodati vjeru za veeru i da e potom konano i za sva vremena slomiti otpor svog prkosnog i nepokornog susjeda. Na taj muni i neizvjesni put Njego je sa Cetinja ponio i rukopis svog najnovijeg djela, izgleda tek zavren, a Milorad Medakovi je o tome zapisao: Ponio je bio vladika sa sobom iz Crne Gore svoje novo djelo Gorski vijenac u rukopisu i peata ga kod Mehiterista u Beu. On sam drae drugo popravljanje i potonje pregledanje...

A koliko je to briljivo i s panjom radio najbolje se vidi iz originalnog rukopisa Gorskog vijenca. Naime, F. Menik je etrdeset i dvije godine kasnije, 1889, pronaao autograf Gorskog vijenca u bekoj dvorskoj biblioteci, tanije sedamnaest numerisanih listova, odnosno trideset i etiri stranice, na kojima je od ukupno 2.819 stihova Gorskog vijenca, ispisano 1.528 (poslednji stihovi su kazivanje Draka Popovia o Mlecima i strahu od mletakih bira i pijuna: Kako ih se drugi bojat nee / kad mogae oblagati duda...). Poznati slavista i njegoolog Milan Reetar smatra da je upravo to prva verzija Gorskog vijenca, ona koju je vladika donio sa Cetinja, jer se ona prilino razlikuje od prvog tampanog izdanja ove slavne knjige. To ukazuje da je Njego briljivo pratio i u toku tampanja popravljao i dopunjavao rukopis, koliko je prepravio ili na marginama upisao novih stihova. Na samom poetku, na prvoj strani je, recimo, dopisao ak 43 nova stiha. Milan Reetar misli da je Njego pri redigovanju rukopisa konsultovao i druge uene ljude, posebno one sa naih, balkanskih prostora, sa kojima se tih dana sretao u Beu, a ima i onih koji dokazuju da je u korekturi tog prvog izdanja Gorskog vijenca uestvovao i Vuk Karadi, koji se tada, pouzdano se zna, sretao i druio u Beu sa Njegoem. Nije, meutim, sasvim sigurno utvreno otkud se ovaj Njegoev rukopis naao u bekoj dvorskoj biblioteci. Jevto M. Milovi misli da je on tamo dospio iz ostavtine poznatog filologa Franja Mikloia, koji je radio upravo u ovoj biblioteci. Zanimljivo je, meutim, da je F. Menik, kada je 1889. godine pronaao ovaj rukpis, posumnjao u njegovu originalnost. On je, naime, mislio da je crnogorski vladika bio nepismen i da mu je spjev, po njegovom kazivanju, pisao neko od njegovih pisara. Tri godine kasnije, Milan Reetar je ipak nepobitno dokazao da je vas rukopis napisan jednom te istom rukom, odnosno da je u pitanju Njegoeva originalna rukotvorina. U sauvanom rukopisu Gorskog vijenca, inae, nema ni uvodne Posvete prahu oca Srbije. Prepis tog vanog dijela knjige je tu u Beu, meutim, napravio Milorad Medakovi, a pronaao ga je kasnije Pero o u arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu pa je tako sklopljen cio mozaik prie o prvom izdanju Gorskog vijenca. Milorad Medakovi, desna Njegoeva ruka oko stvaranja i objavljivanja njegovih djela, tvrdi da je on Gorski vijenac najprije bio posvetio Milou Obrenoviu i da se iz nekog manjeg nesporazumljenja to pokvari, te vladika okrene tu posvetu Karaoru iz koje se vidi da su izostala neka mjesta odnosei se na podvige kneza Miloa... Tu se vjerovatno krije i tajna praznina u Posveti... oznaenih takama, to je potvrda da su u njoj izostavljeni neki stihovi, a poznato je da je Milorad Medaklovi izriito traio od tampara da unese te take kako bi ostao trag tog zaokreta i promjene u Posveti. Dilema Gorski vijenac je nesumnjivo najbolje Njegoevo djelo kae profesor Tomovi ali sa aspekta naroda kojem je pripadao. Ja lino sam u velikoj dilemi i veoma teko bih se opredijelio izmeu Lue mikrokozme, Gorskog vijenca i epana Malog. Najluksuznija izdanja

Od svih dosadanjih izdanja na srpskom jeziku, nesumnjivo je najkompleksnije ono koje je 1983. godine napravila Crnogorska akademija nauka i umjetnosti kada je u formatu Njegoevog rukopisa, u luksuznoj opremi i u samo 499 primjeraka, u jednim koricama objavljen fototip djela sauvanog Njegoevog rukopisa, fototip prvog izdanja i jedna savremena verzija Gorskog vijenca, tampana posebnom azbukom koju je specijalno za ovu priliku pripremio Ivan Boldiar iz Novog Sada. A od izdanja na stranim jezicima, do sada je bez premca ono na japanskom koje su preveli i priredili profesor Kazuo Tanaka i Hiroi Jamasaki Vukeli. Dileme oko naslova Njego se dugo, gotovo do poslednjeg trenutka, dvoumio oko naslova svog najznaajnijeg djela. Prvo je bio naumio da ga naslovi kao Iskra. Poslije se opredijelio za Izviiskra, pa Izvite iskre, pa Vijenac gorski da bi se konano odluio za Gorski vijenac. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=399789&datum=2013-10-04 Njego u zemlji samuraja Zahvaljujui profesoru Kazuu Tanaki i Hiroiju Jamasakiju Vukeliu, Njegoevi Gorski vijenac i Lua mikrokozma prevedeni su i na japanski U knjigama starostavnim pie da je neki Petro Hjosuke Kibe bio prvi Japanac koji je daleke 1620. godine vidio Loven. Ovaj samurajev sin, prognan iz domovine kao hrianin, bjeao je brodom put Venecije i sa jadranske puine ugledao obrise ove crnogorske planine na kojoj, naravno, tada nije bilo ni kapele ni oreola slave kojom e je mnogo kasnije ovjenati jedan njeguki pastir, Rade Tomov Petrovi. Prole su potom 343 godine dok se sa istog mjesta Lovenu zadivio drugi Japanac. Na jednom teretnom brodu koji ga je iz zemlje izlazeeg sunca dovozio u Jugoslaviju kao stipendistu jugoslovenske vlade, te 1963. godine, naao se mladi, dvadesetdvogodinji ekonomista Hiroi Jamasaki Vukeli, dijete romantine ljubavi i braka izmeu jedne prelijepe Japanke, profesorice engleskog jezika Joiko Jamasaki, i nekadanjeg uglednog dopisnika Politike iz Japana Branka Vukelia. Nekako u isto vrijeme u Beograd je stigao jo jedan Japanac sa ostrva Hokaido, Kazuo Tanaka, profesor ruske knjievnosti, koji je kao jugoslovenski stipendista doao da prouava istoriju vizantijske umjetnosti. Tu se uskoro prvi put sreo i upoznao sa zemljakom Jamasakijem. Ni jedan ni drugi u tom trenutku nijesu znali gotovo nita o Njegou, ali su oba ubrzo shvatili o kakvoj je pjesnikoj veliini rije, pogotovu kad su se jednog dana, za vrijeme zajednikog ljetovanja u enoviima, nali na crnogorskoj svetoj planini i zajedniki se poklonili Njegoevim sjenima. Od tada je i kod jednog i kod drugog tinjala elja da Njegoevo najznamenitije djelo Gorski vijenac, prevedeno na gotovo sve poznatije svjetske jezike, prevedu i na japanski, da tu bibliju crnogorske narodne mudrosti i viteke etike priblie duhu ovjeka sa dalekog istoka.

Prolo je potom vie od tri decenije njihovog druenja i prijateljevanja. Tanaka se nakon sedam godina provedenih u Jugoslaviji vratio u Japan, a Jamasaki je zauvijek svio porodino gnijezdo i ostao u Beogradu. I jedan i drugi su postali ugledni prevodioci, tvrdi kulturni most izmeu Jugoslavije i Japana. Zahvaljujui njima Japanci su upoznali znamenitosti i ljepote Jugoslavije, saznali za Hilandar i druge nae velike kulturno-istorijske spomenike, upoznali Vuka Karadia i nau narodnu knjievnost, Iva Andria, Desanku Maksimovi, Branimira epanovia... ali i Jugosloveni vie znamenitih japanskih pisaca. Njih dvojica su se, konano, 1997. godine upustili i u veliki poduhvat da na japanski prevedu najvee pjesniko djelo u junoslovenskoj knjievnosti, Njegoev Gorski vijenac: Ideja da prevedemo Gorski vijenac potekla je od mog prijatelja Tanake ispriao je svojevremeno Hiroi Jamasaki Vukeli potpisniku ovih redaka. Kad sada malo bolje razmislim, sve mi se ini da je on jo onda kada smo se zajedno popeli na Loven imao crni plan da me uvue u svoj najtei prevodilaki poduhvat. Bilo kako bilo, tek on mi se obratio da mu pomognem u ostvarenju njegovog ivotnog sna. Liilo je to na zidanje Skadra na Bojani, sedam godina, kamen po kamen, tri-etiri verzije na starojapanskom, jedna na savremenom japanskom jeziku. Prosto, namera je bila da prevod izgleda kao da se neki Japanac, Njegoev savremenik, obreo na Cetinju i zapisao njegove stihove na japanskom, a da smo Tanaka i ja sluajno pronali taj rukopis, izvrili neophodnu redakciju i izdali ga... Dok je objanjavao detalje sa kakvim su se nerjeivim jezikim enigmama borili i kako su uspjeli da ih rijee, da duh ovog velianstvenog spjeva priblie japanskom ovjeku, da njegov junaki deseterac pretvore u Japancu bliski etrnaesterac i da po slinom sistemu nau rjeenja i za druge stihove u raznolikoj stihovnoj strukturi Gorskog vijenca, vedri i za alu uvijek spremni profesor Tanaka, tada je dodao: uo sam da se moj prijatelj Jamasaki alio na promociji japanskog Gorskog vijenca u Novom Sadu kako sam ga svojevremeno natjerao da se sa mnom popne na Loven, da sam ga tako naveo da mi pomogne oko prevoda ovog genijalnog Njegoevog djela. Sada u ga odvesti ak u kosmos. ao mi je, ali nemam drugog izbora, bojim se da ne mogu sam, bez njegove pomoi i saradnje, savladati Njegoeve visine i prevesti Luu mikrokozmu. A da se profesor Tanaka nije nimalo alio pokazalo se etiri godine kasnije kada je zahvaljujui njemu, na japanskom tampana i Njegoeva Lua mikrokozma. Rad na prevodu Lue je, u stvari, bio gotov 2005. godine, odnosno samo godinu nakon objavljivanja Gorskog vijenca na japanskom. No, kad je rad ve privoen kraju, zdravlje profesora Tanake se pogoralo. Krajem 2005. godine je utvreno da on boluje od raka na elucu. On ipak nije posustajao. ak je godinu dana kasnije sa grupom prijatelja i potovalaca jo jednom posjetio Crnu Goru i Srbiju kao da se opratao. Nije, naalost, stigao, kako je planirao, da, kao i za prevod Gorskog vijenca, napie uvodnu studiju. Poetkom 2007. godine, iz Tokija je stigla vijest da meu ivima vie nema znamenitog japanskog slaviste, profesora Kazua Tanake. Vjeno je poinuo neumorni graditelj duhovnih mostova izmeun daleke istone civilizacije i sveslovenstva, ovjek koji je naroito junoslovensku kulturu i knjievnost, pribliio drevnoj japanskoj kulturi, pa je njegov amanet, dovretak prevoda Njegoeve Lue... ispunio njegov prijatelj i sapatnik u ovom velikom poduhvatu, Hiroi Jamasaki Vukeli.

A koliko je profesor Tanaka volio ovaj junoslovenski prostor, volio onu veliku Jugoslaviju, najbolje govori to to je ostavio amanet da se njegov pepeo prospe u Savu i Drinu. Andriev dar Prvo to je profesor Kazuo Tanaka uo te daleke 1961. godine kada je nakon pedeset i tri dana plovidbe stigao iz Japana u Jugoslaviju, bila je vijest da je Ivo Andri dobio Nobelovu nagradu za knjievnost. Naravno, tek tada je shvatio da, pored ruske knjievnosti koju je studirao u Japanu, i u Jugoslaviji postoji jo jo jedna izvanredna slovenska knjievnost. Pred odlazak iz Jugoslavije 1968. godine, Tanaka je posjetio Iva Andria sa kojim se vremenom sprijateljio i poalio mu se da nije uspio da doe samo do njegove doktorske disertacije i do knjige Nemiri: Ne morate da proitate moju doktorsku disertaciju, jer sam sve to je znaajno u njoj iznio u svojim romanima rekao mu je tada slavni pisac, a zatim ustao i iz druge sobe donio tanku knjiicu Nemira, jedini primjerak koji je imao, i poklonio mu ga za srean put. Presreni Japanac je kasnije zapazio da je Andri u toj knjizi sopstvenom rukom upisao odreene ispravke i dopune pa je izdavaima Andrievih sabranih djela odmah dostavio fotokopiju ove dragocjene knjige. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=399919&datum=2013-10-05 No skuplja vijeka U jednoj od najljepih ljubavnih pjesama u literaturi, Njego je potvrdio da je on, ipak, prije i iznad svega bio pjesnik i ovjek koji je volio ivot i sve ono lijepo to on donosi i prua Njego je, koliko se zna, napisao osamdesetak, to lirskih to epskih pjesama. Veinu ih je objavio jo za ivota. Dvije zbirice Pustinjak cetinjski i Lijek jarosti turske ve 1834. godine u svojoj novoosnovanoj tampariji na Cetinju, koju je prethodne godine donio iz Rusije, neke potom i u almanahu Grlica koji je takoe tampan u cetinjskoj tampariji, dok mu je neke deseterake tvorevine tampao Sima Milutinovi Sarajlija u svojoj zbirci epskih narodnih pjesama pod naslovom Pjevanija crnogorska i hercegovaka. Njegoeve deseterake pjesme Kula uriia i ardak Aleksia tampane su u zasebnoj zbirci u Beu 1850. godine, a njegova glasovita antologija epskih narodnih pjesama Ogledalo srpsko (ukupno 61 pjesma u kojima su opjevani glavni crnogorski bojevi protiv Turaka od 1702. do Njegoevih dana, kao i srpski bojevi u doba Karaorevog ustanka), u kojoj, kako se vjeruje, ima i nekoliko originalnih Njegoevih pjesama, prvi put je tampana u Beogradu 1845. godine. U nevelikoj Njegoevoj pisanoj zaostavtini pronaena je i jedna neobjavljena pjesma koja nesumnjivo, kako to istie i Njegoev lini sekretar Milorad Medakovi, predstavlja njegovo najljepe lirsko ostvarenje, pjesma koja bi se, kako veli Medakovi, morala nazvati krunom njegovije pjesama. Re je o pjesmi No skuplja vijeka, bez

pretjerivanja jednoj od najlepih ljubavnih pesama u knjievnosti junoslovenskih naroda, pa i u literaturi uopte. O toj Njegoevoj pesmi ljubavi, jo 1878. godine pie Rinjanin Vuk Vrevi, desna ruka Vuka Karadia u sakupljanju narodnih umotvorina, jedno vrijeme i lini sekretar crnogorskog knjaza Danila, a kasnije poznati diplomata i publicista. Poto oigledno nije vidio originalni rukopis te pjesme, Vrevi pie da je u Njegoevoj zaostavtini najljepa ona pod naslov Jedna mjesena no, koju je on kao pjesnik i mlad ovjek veselo proveo... A kad je i kako pjesma nastala otkriva Milorad Medakovi, mladi, tada dvadesetjednogodinji Njegoev lini sekretar. Ovaj znameniti srpski novinar i istoriar, Lianin, rodom iz Zvonigrada, doao je na Cetinje 1844. i za etiri naredne, sigurno najplonije godine u Njegoevom stvaralatvu, bio njegov lini sekretar i pratilac na putovanjima. U knjizi Petar Drtugi Petrovi Njego objavljenoj 1882. godine, Medakovi pie (a to e u svojim pomnim istraivanjima potvrditi i, kad su u pitanju Petar Prvi i Petar Drugi, neprevazieni autoritet Jevto Milovi) da je Njego krajem ljeta 1945. godine neko vrijeme boravio na odmoru u Perastu. U susjedstvu kue u kojoj je odsjeo crnogorski vladika i njegova skromna pratnja, ivjela je, kako pie Medakovi, jedna prelijepa djevojka koja se zagledala u lijepog, naoitog, tada tridesetdvogodinjeg crnogorskog vladiku, i to je sasvim otvoreno i pokazivala. Njego, kako veli Medakovi, ne prezirae te poglede, pa je pod tim utiskom (da li i nakon nekog tajnog susreta pod okriljem noi sa tom ljepoticom?, prim. B.S) napisao i pesmu ljubavi. Pjesmu pod naslovom Jedna nepoznata pesma Njegoeva prvi put je objavio Pavle Popovi poetkom 1913. godine u Bosanskoj vili, a njen prepis je pronaao u Petrogradu u pisanoj zaostavtini Jegora Petrovia Kovaljevskog. Originalni tekst, odnosno Njegoevom rukom napisana pjesma pod naslovom No sluplja vijeka, naena je, meutim, tek 1956. godine kada je erka kralja Nikole Petrovia, Ksenija, predala Istorijskom arhivu na Cetinju Njegoevu originalnu biljenicu, koja je do tada uvana u ostavtini posljednjeg vladara iz dinastije Petrovi. U biljenici, na posebnom papiru, bila je i ova pjesma. Ta prekrasna vizija zvjezdane i mjesene ljetnje noi na obali mora, zainjena arima i ljepotom ene, njenim odsjajem u oima mladog ovjeka, svim onim to u takvoj noi moe donijeti mladost i taj susret najlepi na svetu, susret dvoje mladih zaljubljenih, sroena je u 64 esnaesteraka stiha. Poinje nenadmanim uvodnim opisom noi u kojoj e se odigrati ta nezaboravna drama kad je i jednom duhovniku krasota ene razvijala umne sile: Plava luna vedrim zrakom u prelesti divno tee ispod polja zvjezdanije u proljenu tihu vee, siplje zrake magieske, uvstva tajna neka budi, te smrtnika edni pogled u draesti slatkoj bludi. Nad njom zvjezde rojevima brilijantna kola vode, pod njim kaplje rojevima zaiu se rojene vode; na grm slavuj usamljeni armoninu pjesmu poje, muice se ognjevite ka komete male roje. Ja zamiljen pred atorom na areni ilim sjedim

i s pogledom vnimatelnim svu divotu ovu gledim... U pjesnikovom zanosu, u trenutku njegove najvee uzbuenosti ljepotama te noi, pojavljuje se ona: Dok evo ti divne vile lakim krokom e mi leti Zavidte mi, svi besmrtni, na trenutak ovaj sveti! ...crna kosa na valove, niz rajske se igra grudi... Bjela prsa gordija su pod crnijem valovima No planina gordeljiva pod vjenijem snjegovima... Oaran iznenadnom ljepotom ene, pjesnik klike da pred tom ljepotom druge sree malo vae i da bi za nju dao sve slave: Ne miu se usta s ustah cjeliv jedan noi cjele! Jo se sitan ne naljubih vladalice vile bjele; svezala se dva pogleda magieskom slatkom silom, kao sunce s svojim likom kada leti nad puinom. Luna bjei s horizonta i ustupa Febu vladu, Tad iz vida ja izgubim divotnicu moju mladu! Pjesma No skuplja vijeka u to nema nikakve sumnje predstavlja potpuno drugaiju pjesniku tvorevinu u odnosu na sve ostalo to je Njego napisao, lirsku bravuru koja potvruje da je on ipak prije i iznad svega bio pjesnik i ovjek koji je volio ivot i sve ono lijepo to on donosi i prua. Spaljena pisma? Knjaz Nikola je zapisao da je Njego pred samu smrt naredio da se spale tri daia neke njegove hartije. On nije detaljisao o kakvim se hartijama radilo, ta je to Njego sa samrtnog odra traio da se uniti i ukloni, pa je do danas ostala sumnja da je u pitanju bila njegova lina, intimna prepiska, u kojoj je bilo i ljubavnih pisama. I Ivo Andri u jednom od vie svojih tekstova o Njegou, oigledno se oslanjajui na ovaj zapis kralja Nikole, ali i na jedno do danas ivo predanje, pie o toj epizodi iz Njegoeve biografije: Jedan svoj pokuaj ljubavne poezije Njego je spalio sam. Uzalud je neko iz njegove okoline traio da mu da tu pesmu da je prepie. Njego je odbio sa reima: A kako bi to izgledalo: Vladika pa pie pjesme o ljubavi. Ne dam! http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=400111&datum=2013-10-06 Bolje dva velikana nego jedan Uprkos svemu, do danas traje sumnja da li je Ivan Maurani stvarni autor spjeva Smrt Smail-age engia, ili je i tome, ba kao i u samom inu ubistva nekako kumovao Njego Iako su nauka, teorija i istorija jugoslovenske knjievnosti to pitanje odavno skinule sa dnevnog reda, do danas ipak traje traak sumnje da li je Ivan Maurani, pravi Njegoev savremenik (roen je godinu dana poslije njega), hrvatski pjesnik, politiar bio ak i hrvatski ban - i jedan od najistaknutijih predstavnika takozvanog hrvatskog narodnog

preporoda, zaista tvorac spjeva Smrt Smail-age engia. Oni koji u to sumnjaju, to temelje na pitanjima bez pravog odgovora: kako je takvo djelo mogao stvoriti ovjek iz jedne sasvim druge i drugaije i jezike i uopte kulturne sredine, toliko udaljene od tada potpuno odsjeene i zatvorene Crne Gore; kako je ovjek koji nikada prije toga (a koliko se zna ni poslije) nije kroio na tlo Crne Gore, u vrijeme potpuno nerazvijenih komunikacija, mogao opisati taj dogaaj sa takvom skoro nevjerovatnom preciznou u faktografiji, nabrajanju mjesta i geografskih odrednica gdje se ta drama odigrala, glavnih aktera i pojedinosti samog ina likvidacije glasovitog turskog zulumara i haralije... Svi oni, ipak, glavni oslonac za svoju sumnju trae i pozivaju se na ono to je, etiri godine po objavljivanju spjeva, u razgovoru sa Njegoem na tu temu uo i u svojim Pismima iz Italije zapisao Ljuba P. Nenadovi. Nenadovi opisuje kako mu je Njego jednog dana dok su krajem 1850. i poetkom 1851. godine boravili i druili se u Napulju, dao knjigu Lani car epan Mali: - Jeste li to sluali o Malom epanu? upitao ga je, kako pie Nenadovi, Njego kad je dobio prve primerke svoje tek tampane knjige o ovom lanom crnogorskom caru. - Jesam, gospodare, onoliko koliko ga crnogorske gusle spominju... - Eto vam jedne knjige o njemu, ja sam je napisao. Ja sam mnogo traio o njemu po mletakoj arhivi, dok sam neto prikupio. Malo se o njemu pisalo... Koji dan kasnije, Njego je upitao Nenadovia da li je bolji epan Mali od Gorskog vijenca, a onda sam odgovorio na to pitanje: - Nije, nije! Gorski vijenac sam pisao pod drugim okolnostima. ao mi je kad tako rado itate moje stihove, to nemam ovdje pjesmu engia. Znam da bi vam se vrlo dopala. Doe mi jedan i kad sam mu proitao, zacigani: daj mi, daj mi i ja mu dadoh, a prijepis nije mi ostao (naglasio B.S.) Nenadovi ga je pitao da li je ta pjesma neto poput Gorskog vijenca ili epana Malog: - Nije u dramskoj formi i nije tako veliko odgovorio Njego ali znam da bi ti se dopalo...! Spjev Smrt Smail-age engia je objavljen 1846, godinu dana prije Gorskog vijenca. Poto je Njego tom prilikom u Napulju citirao neke stihove iz tog spjeva, nesumnjivo je da je on ve imao u rukama to djelo ili je, moda, ve odranije znao te stihove! Nenadovi, recimo, pie da mu je Njego u nekoj prilici izrecitovao poznate stihove iz ovog spjeva: Vidi mu se mrijet mu se nee, A jest neto to ga naprjed kree... Poznato je, koliko je Njego bio kivan gatakom silniku i krvniku Smail-agi engiu, uz ije ime do danas ide atribut, stih iz spjeva o njegovoj pogibiji, dobar junak da je ovjek takvi. Ta mrnja je posebno bila izraena nakon boja na Grahovu 1836. godine u kojem je Smail-aga porazio crnogorsku vojsku. Tom prilikom je izginulo devet Njegoevih bliskih roaka, uglavnom nepunoljetnih, golobraedih mladia, meu njima i njegov mlai brat Joko. Da se i ne govori o drugim zulumima Smail-aginih haralija. Poznato je takoe da je Njego, zbog svega toga, neprestao vrebao priliku da se osveti i skine glavu Smail-agi, da je on bio inspirator i podstreka njegovog smaknua; da je on u dogovoru sa Novicom Ceroviem i nekolicinom morako-uskoko-drobnjakih prvaka skovao plan akcije na Mljetiku koju su 5. oktobra 1840. godine, u gluvo doba noi, pred

zoru, izveli Moraani, Uskoci i Drobnjaci. Tom prilikom, pored Smail-age, izginulo je i oko 70 njegovih haralija. Poznato je, naravno, i kako se Njego silno poradovao kad su mu poslije boja donijeli Smail-aginu glavu, jer to svakako nije bio samo in vladiine line osvete nego i pitanje velike dravne pobjede nad Turcima u nizu onih koje su znaile vjekovni otpor zavojevau sa Bosfora i njegovoj tiraniji. Sve to je, nesumnjivo, moglo i moralo snano motivisati Njegoa da opjeva taj dogaaj. Bez namjere da iznova otvaram priu o tome da li je Ivan Maurani zaista autor epa Smrt Smail-age engia ili je u pitanju Njegoevo djelo koje mu je na neki nain dolo do ruku pa ga Maurani, moda i uz Njegovu dozvolu i saglasnost, objavio pod svojim imenom, treba rei da pjesma o engiu u tom trenutku nikako ne bi ila u raun crnogorskom vladici jer bi ona znaila direktno priznanje i preuzimanje odgovornosti za akciju na Mljetiku, koja nije naila na odobravanje i pohvalu evropskih sila. Njego je svakako dobro znao kakve bi to posljedice po njega i Crnu Goru moglo imati, a smrt je bila bra i pregrebla ga da sve to vremenom razjasni. Poslije svega, moda je danas, 160 godina kasnije, kad je i od Njegoa i od Maurania ostao samo prah i njihovo veliko djelo, najbolje objanjenje i odgovor na ovu dilemu neto to sam prije 45 godina uo od dr Miodraga Popovia, profesora Filolokog fakulteta u Beogradu na katedri za jugoslovensku knjievnost, u to vrijeme nesumnjivo najveeg znalca u oblasti jugoslovenskog knjievnog romantizma, dakle vrhunskog autoriteta kad su u pitanju i Njego i Mauraniu. Nakon jednog izleta na Strailovo u jesen 1968. godine, dok smo u Sremskim Karlovcima ekali prevoz za Beograd, mi studenti smo zapodjenuli raspravu oko autorstva spjeva Smrt Smail-age engia. Stari profesor nas je pomno sluao (bio je tu i tada mladi profesor Vaso Milinevi) i oigledno uivao u naoj gorljivoj polemici, a onda na kraju mirno, ne opredjeljujui se ni za ni protiv, rekao: - Deco moja, ja ipak mislim da je bolje da imamo dva velika pesnika nego jednog...! Razumjeli smo to: za Maurania teko da bi se i znalo izvan njegovog Vinodola bez spjeva o engiu, a Njego teko da bi bio mnogo vei pjesnik sa tim spjevom pored Lue i Gorskog vijenca... Junak i kukavna bagra A da Evropa nije bila oduevljena Njegoevom zavjerom i ubistvom Smail-age engia pokazuju i reakcije na spjev Ivana Maurania, kojemu su mnogi zamjerali da je pristrasno i nepravedno u negativnom svijetlu dao lik Smail-age, a naspram toga glorifikovao osvetnike, odnosno njegove ubice. U tim krugovima i uopte meu onima koji ne dvoje istoriju i politiku od poezije, do danas vlada uvjerenje da je veliki junak ubijen kukaviki, na prevaru, zahvaljujui izdaji njegovih sluga Novice Cerovia, uja Karadia i drugih. U tim reakcijama i takvim tumaenjima ovog ina, moda je najekstremnije miljenje Njemca dr Krausa, koji je, pored ostalog napisao: Smail-agu je Maurani krivo i nepravedno opisao. Nae simpatije su uz odvanog i neustraivog junaka Smail-agu engia, a ne uz grmalje i pustahije crnogorske. engi je bio pravi istinski Sloven, a njegove ubice jadna kukavna bagra! http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=400264&datum=2013-10-07

ivot je tren izmeu neba i groba A nae jadno tijelo ta je...praina s kojom se vihorovi rugaju i igraju, njom bistre istonike vodene mute, njom sjajne zrake sunane zatmivaju... Nekako ubrzo poto je u Beu 1847. godine peatao svoje najznaajnije i do danas, ne sam u srpskom jeziku, neprevazieno knjievno djelo, Gorski vijenac, Njego je naglo poeo da pobolijeva. Galopirajua tuberkuloza je, naroito dvije poslednje godine ivota, poela munjevito da rastae njegova plua i lomi njegovu izuzetnu, divovsku momaku snagu. Vuk Popovi, risanski prota i veliki prijatelj i saradnik Vuka Karadia, u jednom pismu krajem marta 1851. godine javlja mu da se crnogorskom vladici opet bolest navratila i da je po estokoj meavi morao sii sa Njegua u Kotor kod nekog poznatog ljekara: udo je zamiljen i poznao sam da mu je um mnogo umoran pie Popovi. Svrhu ovoga govorio sam s ljenikom i rekao mi je koliko je sjutra da e mu narediti to manje moe da ita, pie i da govori, i da ne izlazi iz kue niti da mnogo vizita prima pie Popovi Karadiu i najavljuje Njegoev skori dolazak u Be da bi tamo naao lijeka za svoju grudobolju. Te poslednje Njegoeve dane, susret sa njim na Cetinju u jesen 1850. godine i potom u proljee idue godine u Beu, upeatljivo je opisao ore Stratimirovi, general u austrijskoj vojsci, kojeg je dvije godine prije toga crnogorski vladika odlikovao Obilia medaljom: Poznato je da je vladika Petar bio osobito lep, stasa visoka, a pored toga elegantan. Nadmaivao je najvee Crnogorce. Vrlo prijatan bio mu je pogled iz crnih blagih oiju. Osobito me je kosnulo njegovo aljenje to mu teka bolest nee dati dovriti velike planove koje je gajio za osloboenje Srba u Turskoj; a esto ree, pokazavi mi prsa svoja: Eto, vidi, oko, to je smrt! Svetovao sam ga da ide u Be i tamo slavne lekare da konsultira... Povratim se u Be, kud nekoliko meseci iza toga i vladika Petar doe. On ovde pozove slavnog profesora kodu da ga savetuje. Tom prilikom bavio sam se kod njega. Lekar se ustruavao da njemu samom istinu o opasnom njegovom stanju kae, ali meni je poverio da je tuberkuloza tako napredovala da pomoi nema. Ve posle nekoliko dana pozli mu tako da nije mogao leati u krevetu, nego je u velikoj naslonjai cele noi provodio... Lekovi i nega uine da mu se stanje pobolja, tako da se mogao iz varoi gde je stanova u Hotel Lamm u Hicingu, kod Bea preseliti. Tuberkuloza u desnim pluima zaustavi se, ali poem su leva plua sasvim iezla bila, dobije takozvani anevrizam. Dr koda, dobar Slaven i prijatelj moj, odmah mi to saopti, molei me da na shodan nain vladiku upozorim kako mu je stanje takvo da svaki as umreti moe. Posle jedne askultacije kodine, koji je vladiku Petra jako zavoleo bio i saaljivao ga, opazi vladika da je dr koda vrlo alostan. Vladika ga oslovi, ukoliko se seam, nemaki, ovako: E doktore wie steht es, vie lange kann ich noch leben? ( E, doktore, kakvo je stanje, koliko mogu jo da ivim?, prev. B.S ) koda se zbuni i stane izvijati. Na to se vladika obrati meni: Kai mu, oko, da sam ja vladika crnogorski, da se ja smrti ne bojim. Tebi je izvesno istinu kazao, reci mi ti! Na to nisam mogao druke no istinu mu rei da je tako bolestan da moe, istina, due iveti, ali i da moe naprasno umreti. Kad je tako boja

volja ree Petar ja joj se klanjam. Samo neu ovde da umrem, ve idem u moju Crnu Goru. Zapita jo doktora kakve mere pri putu uzimati mora. koda mu tana uputstva dade. Malo zatim krene se vladika Petar, ostavljajui meni kao amanet srpsku stvar i njegova naslednika Danila. Oprotaj prijatelja za ovaj ivot bio je teak i tuan. Plakali smo i ja i vladika kae na kraju Stratimitovi. Njego je umro 19. oktoba (po starom kalendaru) 1851. godine, na isti dan kada je 21 godinu ranije sjeo na vladianski tron pod Orlovim krem. Ljuba Nenadovi precizira da se to desilo u deset sati prije podne, poto se etiri dana prije toga njegovo zdravstveno stanje naglo pogoralo i poeli napadi kalja sa krvarenjem, karakteristini za zavrnu fazu oboljenja od tuberkuloze plua. Vladika je, kako su zapisali hroniari, sve vrijeme bio na nogama ili blago naslonjen na posebno napravljenoj stolici naslonjai, jer mu kaalj nije doputao da legne u krevet. Miran i pribran, tjeio je zabrinute glavare, koji su nasluivali njegovu skoru smrt. Vuk Popovi je dvadesetak dana kasnije u jednom pismu Vuku Karadiu ovako opisao te zadnje Njegoeve trenutke i poruke: Mila brao moja! Evo sam vam ba doao na drijelo vjenoga doma! I viu da u umrijet i teko alim e u vas ostaviti, e ah jo rad biti dvije godine ivjet, i vidjet aste kako ah proslaviti Crnu Goru, ali volja boja ne dade...! A sad, brao, posluajte me to u vi najpolje rei. Zaklinjem ve bogom i svetom Gospoom, drte Pera (stariji brat Njegoev, prim B.S) i sluajte ora (Njegoev brat od strica orije Savov, prim. B.S). Zeko (Danilo Stankov Petrovi, Njegoev naslednik, prim. B.S) neka sjedne na moju stolicu, te bude za toga. Vi ivite u dogovoru i ljubavi bratskoj, pa e tako i svi ostali Crnogorci. Ne gonite Brane (odnosi se na sedam crnogorskih brdskih plemena, prim. B.S) niti ih putite krvnicima Turskim...Drte se Rusije i sluajte cara ruskoga i bie vam svako dobro. On e vam onu pomo i u naprijed davat, ako vam je uzbasta uzdrat... Njego je potom, kako pie Vuk Popovi, obavijestio glavare da je ostavio tri testamenta, da se jedan uva u Beu, drugi u Petrogradu a trei kod ruskog konzula u Dubrovniku Jeremija Gagia, koji treba obznaniti narodu poslije njegove smrti. Na kraju je dodao i ovo: U Beu su sto hiljada f(orinti), u Petrogradu sto hiljada, a kod Pera (Njegoevog brata, prim.B.S) pedeset i osam hiljada, koje sam sauvao za potrebe nae, a vi ih ne tiite bez nevolje domae i uda. Jo vam preporuujem i amanet predajem: kad umrem, kopajte me na Loven kod nove crkve. Ljuba Nenadovi pie da je Njego etiri dana prije smrti, kad mu se stanje naglo pogoralo, traio najprije da ide na Rijeku Crnojevia gdje je toplije i klima blaa, ali su ga glavari odvratili kad su mu kazali da i tamo pada olujna kia i da je veoma hladno. Poslije je insistirao da ide u primorje u Kotor, ali je odmah kazao da se ne moe drati na konju ve da ga moraju nositi. Ve sjutradan je bila pripremljena posebna stolica-nosiljka koja se Njegou dopala i sve je bilo spremno za put, ali se vrijeme onda dodatno pogoralo i poela je estoka meava koja nije dala izai iz kue. Njego o smrti U pismu Hvaraninu dr Petru Marinkoviu, jednom od svojih ljekara, u kojeg je imao

posebno povjerenje (kasnije se pokazalo da je i austrougarska vlast i policija, izgleda, u njega imala veliko poverenje jer je redovno izvetavao o stanju u Crnoj Gori, Njegoevoj bolesti i ponaanju), Njego 22. avgusta (po novom kalendaru) 1850. godine, objanjava svoje vienje smrti iji je dah ve dobrano oseao: Moja je ideja meu nebesima i grobnicom smjelo leela, i ja sam smrt ovako razumjeo: ili je tihi, vjeni san koji sam boravio pree roenja, ili lako putovanje iz svijeta u svijet i priisljenje besmrtnome liku i vjeito blaenstvo...A nae jadno tijelo ta je? Ugotenije i popiranije zemaljskoga gada, glibina od koje se gadi, praina s kojom se vihorovi rugaju i igraju, njom bistre istonike vodene mute, njom sjajne zrake sunane zatmivaju... Pismo Matiji Banu Osjeajui da njegova ivotna laa ubrzano uplovaljava u posljednju luku, teko bolesni Njego u jednom pismu Matiji Banu, Dubrovaninu, koji se obreo u Beogradu i postao inovnik Vlade Kneevine Srbije, zaduen za politiku propagandu, a posebno za veze i odnose sa Crnom Gorom i vladikom Petrom Drugim Petroviem Njegoem (Srbija je preko njega slala Crnoj Gori i novanu pomo), veli: Sjeti me se egod kad me ve ne bude i neka potomstvo dozna bar za nae namjere, kad mu djela ne mogoh ostaviti... http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=400378&datum=2013-10-08 Nije se rodio za plakanje U nagaanjima o uzrocima Njegoeve prerane smrti postoji i jedno predanje po kojem je on, navodno, umro od posledica dvoboja sa nekim engleskim plemiem Uprkos iscrpljenosti i veoma pogoranom zdravlju, uprkos strahovitom nevremenu, Njego je dan-dva prije smrti uporno insistirao da krene na put, da ga nose u Kotor, nadajui se da e mu tamonja blaga klima i toplina goditi i pomoi, a odustao je tek kad ga je zamolio ostarjeli otac Tomo. Sjutradan se njegovo stanje toliko pogoralo da je i njemu, potpuno svjesnom i pribranom, bilo jasno da je to kraj: Kad ga je svetenik priestio pie Ljuba Nenadovi skinuo je kapu s glave i jakim glasom rekao: O veliki samostvoritelju! Pomozi jadnome no junakome crnogorskom narodu; odri ga u slozi i vitekom potenju! Zatim ustane s velike stolice, pree preko sobe i legne na postelju. Tu je neko vreme murio, kao da se odmarao. Svud oko njega bila je velika tiina. Jo jedanput otvori oi, pogleda na glavare i na svoju rodbinu, pa izdahnu... Tog jutra i njegova majka Ivana je krenula s Njegua put Cetinja da vidi teko bolesnog sina, ali ga nije zatekla ivog. Dok je prilazila Biljardi, ula je ispred manastira lelek i kukanje i shvatila da je ostala i bez drugog sina, da je Rade pozlijedio njenu neprebolnu ranu za sinom Jokom. Vuk Popovi kae da je u tom trenuku, mirno, bez suza i jauka, rekla: Nije mi umro, ne! On je meni iv! A kad ga je ugledala mrtvog na odru, dodala je: Kako mi te bog ukrasio, mimo ikog, slavo moja! Ah, lele! Fala da je bogu!

Onda se okrenula prema sinu Peru i rekla mu: Nemoj mi se, Pero, zaklati, neka gleda majka tebe, nek se sestre s bratom kunu (u tom trenutku su bile ive obe Njegoeve sestre, Marija i Stana, prim.B.S.), da nijesu bezbratnice! Do danas, inae, traju prepucavanja oko toga kako su se Njegoevi roditelji, posebno majka Ivana, ponijeli i ta su kazali nad glavom mrtvog sina-vladara. Po jednoj, najee citiranoj verziji, ona je najprije prekorila prisutne glavare zato to plau za vladikom, jer on se nije rodio ni za kukanje ni za plakanje ve za dobro imena naeg i srpskog, a onda se obratila mrtvom sinu: Ja sam bila i sad sam najsrenija majka kad mi je bog darivao tebe, moj vazda prelijepi sine, koji si bio najljepi meu najljepima, ne samo tijelom nego i duom. Ja vaistinu boju, nikad neu za tobom zaplakati, jer kada bih to uinjela ja ne bih bila tvoja prava majka. Treba da plau one majke koje raaju izdajnike i pogani ljudske, a ne ja. Prosta ti, sine, materinska rana, prosto ti srpsko mlijeko. Slava bogu koji te je tako lijepog uzeo, barem e i on od tebe imati ta tamo da vidi... Sumnje u autentinost ovih rijei, prie da one niiesu autorizovane, da ih nema u zapisima hroniara i svjedoka tih bolnih trenutaka pod Orlovim krem, podstiu i ire, ini se, prvenstveno oni kojima paraju ui sintagme srpsko ime, srpsko mlijeko, koji bi da na sve naine dokau da Njego takorei nikad nije ni spomenuo ni srpstvo ni srpsko ime. Da sve nije preozbiljno i tuno, ovi argumenti o neautentinosti Marijinih rijei, lako bi se, naravno, mogli okrenuti na sprdnju: ako nije bilo magnetofona i specijalnih izvjetaa vinih stenografiji, ako ojaena majka Marija nije napisala svoju besjedu, zato makar poslije sahrane nije sjela sa hroniarima i u pero im izdiktirala ta je kazala nad mrtvim elom dinog sina da se budua pokoljenja ne pogaaju i ne gloe oko toga... Naravno, sve ovo ima smisla koliko i sumnja i nadmudrivanje oko toga da li je Vuk Karadi imao magnetofon i je li autentino zapisivao narodne umotvorine ili ih je, ipak malo dotjerivao po svome? Da li je i sam Njego, recimo, u svom Ogledalu srpskom peatao izvorne narodne pjesme, onako kako ih je uo, zapamtio i zapisao od guslara ili se i tu osjea malo njegove ruke (bolji poznavaoci Njegoa i njegovog stvaralatva, dodue, dosta uvjerljivo dokazuju da je makar nekoliko pjesama iz ove slavne antologije originalno njegovo soinenije). Bilo kako bilo, nesumnjivo je da je do nas kao predanje, s koljena na koljeno, onako kako se u narodu prenosilo i uvalo od zaborava sve to je bilo vrijedno pamenja, doprla viteka tugovanka majke Marije nad mrtvim Njegoem, koja se nipoem ne razlikuje i ne odskae od tubalice bilo koje Crnogorke iz onog vremena iji je sin pao za slobodu, odnosno ivot dao za dobro naroda i drave. I o samoj Njegoevoj bolesti i smrti bilo je svakojakih nagaanja, koja ni do danas nijesu prestala. Savo Vukmanovi spominje neka koja su irili Njegoevi savremenici. Jedni su tvrdili da je Njego umro od ijeda i srdbe koje su mu priinjavali Crnogorci alei se i piui protiv njega ruskoj carskoj kui ( najea klevetnika pisma je, navodno, pisao neki prota padijer). Drugi su priali da je umro od siije (suica, tuberkuloza, prim.B.S.), koju je donio odnekud iz svijeta poto su svi njegovi bili zdravi i niko u njegovoj porodici nije umro od te bolesti. Konano, kako pie Vukmanovi, najvie je bilo onih koji su smatrali da je Njego umro od tuge za izgubljenim ostrvima Vranjinom i Lesendrom u Skadarskom jezeru, koja su mu Turci preoteli (u Crnoj Gori i danas ivi

izreka: Izgore ka vladika za Lesendrom). Zanimljivo je i tumaenje uzroka Njegoeve smrti koje je dao engleski putopisac Vilkinson ( Crnu Goru je posjetio 1844. godine, u zenitu Njegoeve vladavine). On, oslanjajui se najvjerovatnije opet na neko narodno predanje, tvrdi da je Njego umro od posledica nekog dvoboja. Navodno, mladi crnogorski vladika je, prilikom nekog tajnog putovanja u Carigrad (po toj prii pratio ga je Piper Radovan Mrarica), tobo doao u sukob sa nekim engleskim oficirom i plemiem, koji se zavrio dvobojom s maevima. Englez je pao mrtav, a Njego je zadobio teku ranu na desnoj strani grudnog koa, to e, bajagi, kasnije dovesti do zapaljenja jetre i smrti (ova pria postoji i u epskoj narodnoj pjesmi Vladika Rade i Arapin, s tim to Njegoev protivnik u toj pjesmi nije bio engleski oficir nego Arapin i to se sve, tobo, odigralo na Krfu). Sebi za spomen Te 1851. godine, dok je u Beu pokuavao nai lijeka, Njego se 16. maja, u kui Vuka Karadia, sreo sa Milicom Stojadinovi Srpkinjom, mladom dvadesetjednogodinjom pjesnikinjom. Iznenaen i zadivljen njenom ljepotom, mladi vladika je za trenutak zaboravio na svoju bolest i otvoreno joj kazao: I ja sam pjesnik kao i ti, i da nijesam duhovnik, eto Crnoj Gori knjeginje! Oduevljenje i simpatije su oigledno bile obostrane jer je i Milica im se vratila kui iz te neobine posjete napisala pjesmu Sebi za spomen u kojoj ne krije osjeanja i oduevljenje crnogorskim gospodarom, ali ni sjetu i beskrajnu tugu to e, kako je bolno predosjeala, to sunce bit skoro za noi bregom: U mladom oku veera zraci, u dui k svom rodu plamena znaci, to jedno s drugim, ah, jo i sada ne mogu da se trgnem od jada. Spram tunog zraka tvoga veera, Ori se, pjeve, sad moja pjesma, Da e na tvoje to skoro zbogom! Srbstvo plakati gorko za tobom. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=400525&datum=2013-10-09 Loven kao potonja elja Nikad nije do kraja razjanjeno zato se Njego opredijelio da za svog naslednika odredi neuglednog, prgavog, nazlobrzog i iskompleksiranog Danila Zeka Stankovog Petrovia Njegoeva predsmrtna elja i amanet da ga sahrane na Lovenu u novopodignutoj kapelici, koju je posvetio svom slavnom stricu, ispunjena je tek 1855. godine, odnosno etiri godine poslije smrti kada je njegov naslednik knjaz Danilo organizovao prenos njegovih kostiju sa Cetinja, gdje je bio sahranjen tri dana poslije smrti. Zvanino i do danas vaee objanjenje je da Njegoev amanet nije odmah ispunjen zbog strahovitog nevremena, olujne kie koja je danima padala na Cetinju i meave koja je vladala na Lovenu. To, izgleda, ipak nije uinjeno prvenstveno zbog straha da bi Turci

mogli oskrnaviti njegov grob tako to bi mu, iz osvete, odrubili glavu i odnijeli je u Carigrad sultanu na dar. A zato se ovaj neobini usamljenik i pustinjak cetinjski opredijelio da vjeno samuje na Lovenu, postoji bezbroj objanjenja i tumaenja. Jedno, koje istie Savo Vukmanovi, poiva na narodnom predanju, odnosno uvjerenju Njegoevih savremenika koji su se udili zato je njihov vladika izabrao Jezerski vrh, taj gromobitni greben na Lovenu za svoje vjeno poivalo: Htio je sa ovog visa da posmatra cijelu Crnu Goru i da onaj dio srpskog naroda, koji nije uspio da oslobodi za ivota, svojim grobom podsjea i bodri na osloboenje... Ovu je crkvu sagradio Vladika (podignuta je est godina prije njegove smrti, prim.B.S) u toj nameri da on bude sahranjen u njoj, na ovoj visini, koja je najvia u Crnoj Gori i od koje se vidi ponajvie same srbske zemlje i sinje more zapisao je Milorad Medakovi. Ja hou da me sahranite u onu crkvu na Lovenu rekao je Njego glavarima na samrtnoj uri. To je moja potonja elja, koju u vas item da je ispunite, i ako mi ne zadate boju vjeru da ete tako uinit kako ja hou, onda u vas ostaviti pod prokletstvom, a moj posljednji as bie mi najalosniji i tu moju alost stavljam vam na duu... Treeg dana po smrti, Njego je u prisustvu ogromne mase albenika i vie od sto svetenika, sahranjen na Cetinju, u grob svog slavnog strica Svetog Petra, jer veliko nevrijeme i meava nijesu dopustili da se Loven ni vidi a kamoli da se ispuni Njegoeva predsmrtna elja i on sahrani u novosagraenoj crkvi na lovenskom nebotiku. Odmah poslije sahrane, pred okupljenim glavarima i plemenskim prvacima proitan je Njegoev testamenat. Vuk Popovi kae da je orije Petrovi odmah ustao i poljubio u ruku Njegoevog brata Pera, estitajui mu gospodarstvo i da su potom to isto uinili i svi ostali koji su prisustvovali tom inu: Testamenat je bio po volji svakom pie Popovi. Samo je jedna odluka vladiin, da dobit na sto hiljada f(orinti) to su u Beu, ima se davati ocu, materi i dvjema udatim sestrama dok su ivi, ne bijae mnogijem mila, govorei: Ono nije njegovo, nego nae, kao i za Zeka to je rekao da bude namjesto njega, ne bi im po udi, i rekoe: Neemo Zeka, boja ti vjera, e nema se ta viet pred kraljevima. Pokazae se, meutim, da e prestolonaslednik Danilo Stankov Petrovi, kojeg je u testamentu i potonjoj volji Njego odredio za naslednika, kepeculjak Stanka krtolaa, Zeko mali, Zeko maniti, ubogi, osavi, prvi crnogorski vladar bez brkova, ispoljiti mnogo vie odlunosti, smjelosti i vjetine da osvoji vlast i pravo na vladarku stolicu, koje mu je ostavio Njego, nego to su njegovi protivnici vjerovali da je ima. On je mirno saekao da se obznani sadraj Njegoevih testamenata pohranjenih u Beu i Petrogradu i sa vjetrom u lea, podrkom tada najmonijih sila u Evropi, banuo na Cetinja. Tu je kao granu s puta uklonio Pera Tomovog sa Njegoeve stolice, a svi oni koji su malo prije toga svesrdo ljubili ruku i potpisima garantovali da podravaju Pera za gospodara, za tili ast su okrenuli urak i podaniki podrali Zeka kao novog gospodara: to nijesu za Zeka, nareenog Danila, sina Stanka Petrovia, svi poneseni da im bude vladika, i u ovome imaju neki razlog objanjava i dopunjuje Vuk Popovi jer oni ne gledaju toliko da im bude gospodar nauen koliko dobar i vien. Ovi je Zeko pametan, ali je malen i papren, i niko ne bi rekao da je Crnogorac... Ispostavilo se da je ta paprenost prvog crnogorskog vladara iz dinastije Petrovi koji nije obukao vladiansku mantiju i stavio kamilavku na glavu, bila jaa i monija od

ugleda i podrke koju je Njegoev brat Pero, tada nesumnjivo najbogatiji Crnogorac, stekao novcem i bogatstvom steenim pod zatitom i uz naklonost brata-gospodara. Crnogorski glavari su oigledno znali da se otrov pakuje u male boice, shvatili da se novi gospodar, koji im je poslije Njegoa svakako izgledao jo manji, jadniji i neugledniji nego to je stvarno bio, nimalo ne ali, i sasvim dobro su razumjeli prijetnju koju im je uputio sjedajui na presto: Vidite li kolinji sam mali, ali ako me ne uzasluaste, biu vam vei od Lovena: ako mi ne date dobrom da se proslavim, ja u gledati da se proslavim zlom! Nije ih prevario, zaista se proslavio zlom i okrutnom vladavinom, nemilosrem koje su naroito osjetili Kui, Bjelopavlii, Piperi, Crmniani, pa i druga nepokorna branska plemena, ali i njegovi najblii saradnici i roaci. Apsolutizam, tiranija i samovlae u kojem nije prezao ni od linih uvreda i sramoenja protivnika, knjaza Danila su konano i glave stajali vladao je samo osam godina i pao kao rtva atentata u Kotoru, rtva line osvete Todora Kadia, a do danas je ostala nedoumica zato se Njego, kad je birao naslednika, opredijelio ba za njega da li upravo stoga to je znao da je papren i da Crnogorcima treba takav vladar to je i sam Njego poesto ispoljavao paprenost i nemilosre pri kanjavanju protivnika i neposlunika? A koliko je vjerovao da je Zeko pravi izbor, da e ga dostojno zamijeniti na vladarskoj stolici govori i to to je u nekoj prilici pred smrt rekao za njega da e ga ako ostane ovakav kakav je uti cijela Evropa... http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=400669&datum=2013-10-10 Nije bilo po volji svevinjeg Njego je ak sedam puta sahranjivan, a najvie bure je izazvala poslednja sahrana 1974. godine, kada je sruena njegova kapela i podignut mauzolej na Lovenu Njego je, kao to je poznato, umro 19. oktobra 1851. godine, na isti dan kad je 21 godinu ranije sjeo na crnogorski presto, a samo jedanest dana prije 38. roendana. Kako je tih dana na Cetinju i nad Lovenom vladalo strahovito nevrijeme, nije, kako je ve naglaeno, ispunjena njegova predsmrtna elja, pa je sahranjen u Cetinjskom manastiru. Njegove kosti su potom prenijete i po drugi put sahranjene u njegovoj zavjetnoj crkvi na Lovenu tek etiri godine kasnije, u septembru 1855. Njegov grob je ponovo otvoren 1879. godine prilikom rekonstrukcije i popravke kapele i ureenja kripte, pa je tako jo jednom iskopavan i po trei put sahranjivan. Po nareenju austrougarskog generala Vebera, guvernera okupirane Crne Gore, kalueri Mitropolije crnogorsko-primorske su Njegoeve kosti kriom iskopali i u noi izmeu 12. i 13. avgusta 1916. godine ih sa Lovena donijeli i, po etvrti put, opet sahranili u Cetinjskom manastiru, a austrougarska artiljerija je dan potom sruila njegovu zadubinu na Jezerskom vrhu. Kapela je bila teko oteena, a Austrougarska je namjeravala da joj temelje sasvim poravni sa zemljom i na tom mjestu podigne monumentalni, tridesetak metara visoki spomenik caru Franju Josifu kao simbol osvajake moi crno-ute monarhije i znak da je sasvim zagospodarila Balkanom. Kako je Prvi svjetski rat odmicao i kako se sve vie

potvrivalo da je njihvo za vremena carstvo, ta ideja je poela polako da blijedi pa se od nje i sasvim odustalo. A kad je mona beka imperija u jednom trenutku ponudila da obnovi teko oteenu Njegoevu zadubinu na Lovenu, bilo je jasno da joj nee biti duga vijeka. Obnovu Njegoeve kapele na Lovenu inicirao je poslije Prvog svjetskog rata tadanji mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Doi, kasnije i znameniti patrijarh srpski. On je insistirao da se u to je mogue vjernijem obliku obnovi stara Njegoeva kapela, odnosno sauva i ispuni njegov amanet. Kralj Aleksandar Karaorevi je, meutim, imao drugu ideju i elio da se Njegou, bliskom pretku svoje majke Zorke, i Crnoj Gori odui jednim monumentalnijim spomenikom, pa je angaovao svog velikog prijatelja, znamenitog vajara Ivana Metrovia, da osmisli i uradi takav spomenik. Metrovi je prihvatio ponudu, napravio nacrt budueg mauzoleja, ali se onda isprijeio mitropolit Gavrilo koji je monom kralju-ujedinitelju bez uvijanja saoptio da e on, ukoliko bude pogaen Njegoev amanet, skinuti vladiansku mantiju i baciti je na trn, ali i saoptiti narodu zato je to uinio. Suoen sa odlunou i ubjedljivim razlozima morakog bastadura, kralj Aleksandar je odustao od namjere da Njegoa utamnii u mauzoleju i pogazi njegov amanet, pa se pristupilo obnovi kapele u najveoj moguoj mjeri slinoj onoj koju je svojom rukom nacrtao Njego. Kapela je obnovljena (taj delikatni posao je veoma uspjeno obavio Nikola Krasnov) i Njegoeve kosti su opet vraene i, po esti put, sahranjene u njoj, a sveanom inu na Lovenu, 21. septembra 1925. godine, prisustvovao je i kralj Aleksandar Karaorevi lino. Na Lovenu ga je doekao mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Doi sa episkopima bitoljskim Josifom, timokim Emilijanom i ehoslovakim Gorazdom. Ostalo je za pamenje kako je Doi tom prilikom pred kapelom komandovao kralju: Na koljena, vae visoanstvo, vi se nalazite na krovu otadbine! Kralj ga je posluao i smjerno kleknuo, a kasnije prilikom polaganja kovega sa Njegoevim