PITANJA I ODGOVORI ZA ISPIT IZ DIDAKTIKE

1. DIDAKTIKA, POJAM I ODREĐENJEDidaktika je grana pedagogije koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa.Didaktika je grana pedagogije (pedagoška disciplina) koja proučava opće zakonitosti obrazovanja. Do Komenskog nastava je usmjerena isključivo na sadržaj – bez primjerene artikulacije.Nakon Komenskog, do diferencijacije pedagogije iz filozofije, usmjerenost na načine poučavanja.

2. ŠKOLE I SADRŽAJ NASTAVE PRIJE J. A. KOMENSKOG (ATENA, SPARTA, RIM, SREDNJI VIJEK)U počecima su nastavnici bili ugodni stariji ljudi.Prve škole u SUMERU 2500 god. pr. Kr. : shole- mjesta privlačnog rada, neka pravila: nastavnik ne smije početi prije no sunce izađe, a mora završiti prije no sunce zađe. INKULTURACIJA - stastanje mladih sa kulturom.EGIPAT,INDIJA, KINA : obrazovanje završavalo kada nastavnik smatra da je prenio svo svoje znanje.ATENA škola je važna i ne smije se prepustiti pojedincu, postajale državne škole. Uvode hijerarhiju: 1.elementarne, 2. gramatičke, 3. rektorske škole. Aristotel - prva dobna periodizacija.RIM: isključivo državne škole. CENZORI nadzirali kvalitetu rada škola. INDIVIDUALNI način rada(nastavnik radi sa jednim učenikom, dok ostali čekaju red). Uz plaće nastavnici dobivali i darove. MARKO FABIJE KVINTILIJAN : djelo „Obrazovanje govornika“ : metodičke upute kako raditi sa učenicima, slobodniji pristup-važno je ono za što djeca pokazuju zanimanje(izrada slova od slonove kosti koja je djeci bila igračka).SREDNJI VIJEK : KATEHETSKE škole( u sklopu samostana, župa, katedrala) još u 8.st. Natava za laike: elementarno čitanje i pisanje, nastava za svečenike opširna(individualan rad temeljen na crkvenim sadržajima). Svečenici bili nastavnici. Skriptoriji-širenje knjiga.14.st. UNIVERSITAS IADERTINA (Dominikanci) vremenski i organizacijski najstarije sveučilište u Europi(Bologna 1807.)Do Komesnkog se matematika učila po Euklidu, fizika po Aristotelu, prirodopis po Pliniju itd. Sve se učilo iz knjiga: botanika bez ekskurzija, fizika bez pokusa, astronomija bez promatranja zvijezda.

3. Jan Amos Komensky je veliki češki pedagog. Predstavnik je pedagogijskog realizma. Njegovo najznačajnije djelo je "Velika didaktika" u kojoj se zalaže da se polazi uvijek od lakšeg ka težem, od općeg ka složenijem. Princip zornosti(očiglednosti) - zalaže se za induktivnu metodu. Treba učiti iz stvarnog života, ne iz knjiga. Senzualizam-osjetni način spoznavanja. Zalaže se za izradu sveznajućih enciklopedija. Razvio vanjsku organizaciju

0

nastave uvođenjem razredno-predmetno-satnog sustava nastave sa frontalnom nastavom.Podjela nastave po kronološkoj dobi, izjednačio mentalnu i kronološku dob:0-6 god. predškolsko obrazovanje6-12 osnovnoškolsko12-18 srednjoškolsko18-24 visokoškolskoNastavni sadržaj se mijenja po razredima. U početku sukcesivan raspored, kasnije simultani.Uveo školsku godinu, nastavnu godinu, polugodišta, nastavni mjesec, tjedan, sat. Uveo kolektivni sat- istovremeni rad sa više učenika. Zalaže se za izradu priručnika za nastavnike.Svime time omogućio je ekspanziju školstva.

4.obrazovanje(definicija i sastavnice pojma)- obrazovanje kao jedna od osnovnih pedagoških kategorija i funkcija obuhvaća u sebi znanje i sposobnosti - u redovnoj se nastavi za vrijeme redovnog školovanja provodi najorganiziranije, najsustavnije i najintenzivnije obrazovanje Sastavnice pojma: znanje i sposobnosti

5. znanje (definicija, stupnjevi znanja s obzirom na kvalitetu)a) ZNANJE: : sustav ili logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je čovjek usvojio i trajno zadržao u svojoj svijestiS obzirom na kvalitetu razlikujemo više stupnjeva znanja:• znanje prisjećanja- najniža kvaliteta, čovjek se samo sjeća nekih sadržaja o objektivnoj stvarnosti (nešto su učili ali se ne sjećaju što)• znanje prepoznavanja- identificira se pripadnost nekog sadržaja ali ih se ne zna objasniti• znanje reprodukcije- reprodukcija nekog sadržaja ali ga se ne shvaća• znanje operativnosti/ operativno znanje- sadržaj se zna i primjenjuje• kreativno/stvaralačko znanje- na temelju stečenog znanja čovjek stvara novaStjecanje znanja u didaktici se još zove materijalna strana obrazovanja

6. SPOSOBNOSTISpososobnost je kvaliteta ličnosti koja je tako formirana da uspješno obavlja neku djelatnost (rad, aktivnost, funkciju)u ovom pojmu obuhvaćene su 3 karakteristike:- sposobnost je kvaliteta ličnosti (pripada samo čovjeku, ne niti mrtvoj materiji ni nekim drugim bićima)- sposobnost se pokazuje u djelatnosti čovjeka

1

- sposobnost se odnosi na uspješnu ljudsku djelatnostS obzirom na različita područja ljudske aktivnosti razlikujemo različita područja ljudske sposobnosti: 1. senzorne/perceptivne sposobnosti- sposobnost osjetilnog doživljaja 2. manualne/ praktične sposobnosti- aktivni odnos čovjeka prema konkretnoj materiji i njenoj transformaciji sposobnost izražavanja- geste, mimika, govor, pjevanje, slikanje, crtanje, pisanje, čitanje itd.3. intelektualne/mentalne sposobnosti- drugi je naziv inteligencijasposobnosti nisu unaprijed dobivene rođenjem-one se razvijaju iako razvoj sposobnosti ovisi o dispozicijama tj. nasljeđenoj anatomsko-fiziološkoj strukturi čovjeka (unutrašnji faktor) i o vanjskoj sredini u kojoj čovjek živi i radi (vanjski faktor) zadatak nastave je da posredstvom brojnih i raznovrsnih aktivnosti u mladoj generaciji potpomaže i unaprijeđuje razvoj sposobnosti

7. ČIMBENICI NASTAVE3 glavna čimbenika: a) nastavnik- kvalificirani stručnjak koji poučavanjem učenika organizira efikasan proces obrazov pa i nastave u cjelinib) učenik- stjecanja obrazovanja samostalnim učenjem ili uz pomoć nastavnika c) nastavni sadržaj- sadrži programa obrazovanja Ova 3 čimbenika čine didaktički trokut .Ako neki čimbenik nedostaje, to nije nastava.

8. Zadaci nastave?1. istražiti, teorijski uobličiti te usustaviti temeljne didaktičke fenomene, činjenice,

odnose, procese i problemete utvrditi zakonitosti koje njima dominiraju2. utvrditi mehanizme aplikacije didaktičkih spoznaja u odgojno-obrazovnu praksu

radi stalnog poboljšavanja i teorije i prakse 3. pronalaženje konkretnih rješenja za pitanja prakse (primjena)4. trajna revalorizacija teorijskih i praktičnih postignuća te revalorizacija učinkovitosti

pojedinih implementiranih teorijskih i praktičnih modela5. trajno usklađivanje teorijskih i praktičnih postavki didaktike s dosezima drugih

područja znanosti i umjetnosti koje su joj po predmetu istraživanja srodne ili čiji su sadržaji, otkrića i izumi mogu implementirati i tako znatno unaprijediti odgojno-obrazovnu teoriju i praksu.

9. Materijalni zadaci nastave??( određenja,objasniti didaktički materijalizam)- materijalni zadatak nastave- odnosi na stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti koja se proučava u nastavi pojedinih predmeta

2

-didaktički materijalizam: karakterističan za staru školu do kraja 19. st kad se smatralo da je što više znanja dobro dapače poželjnoTjeralo se djecu da što više memoriraju bespotrebne stvari- nastava je tada patila od tzv. lekcionizma tj. zadavanja lekcije u školi, memoriranje lekcije doma i provjeravanja te iste lekcije u školi. To je dovodilo do tzv. formalističkog znanja , )učenici se takvim znanjem nisu mogli koristiti u životu, imaju znanje na stupnju reprodukcije, i to ih čini nesposobnima za život.

10. Funkcionalni zadaci nastave(određenje,objasniti didaktički funkcionalizam)-funkcionalni zadatak nastave - odnosi se na razvijanje brojnih i raznovrsnih ljudskih sposobnosti-senzornih, praktičnih, izražajnih, intelektualnih -Bitan za ostvarivanje operativnog znanja.za to se zalažu predstavnici nove škole sa prijelaza 19. na 20. st-žele što veće razvijanje psiho-fiz. funkcija (time se stvara didaktički funkcionalizam/didaktički formalizam)problem je u tome da da bi učenici razvijali te funkcije moraju imati neku predhodno bazno znanje Iz toga se zaključuje da d.materijalizam pojam obrazovanja svodi na znanje, a d.formalizam na sposobnosti.

11. ODGOJNI ZADACI NASTAVEODGOJNI ZADATAK NASTAVE- nastava mora davati i određene odgojne vrijednosti (moralne, estetske, fizičke, radne) pa je po tome nastava odgojno-obrazovni proces .

12. VRSTE NASTAVE (s obzirom na stupanj školovanja,stupanj obveznosti,programsku namjena i izvodenje)- kriteriji za vrste nastave (isprepliću se ti kriteriji, nastava je dijalektična): a) STUPANJ ŠKOLOVANJA-osnovno/srednjo/visokoškolska nastava b) STUPANJ OBVEZNOSTI tj. dobrovoljnosti-obavezna, izborna, fakultativna -izborna nastava-uvodi se radi prikladnije diferencijacije u sadržaju obrazovanja s obzirom na interese učenika, u predlaganju izbornih predmeta mogu sudjelovati i učenici, ova nastava ima isti status ko redovna - fakultativna nastava- nastava po principu dobrovoljnosti, nije obavezna (razlika naspram izborne n.)c) PROGRAMSKA NAMJENA I SISTEM IZVODENJA-redovna, dopunska, dodatna, produžna, izvanredna - redovna ili obvezna nastava-najčešća, redovno školovanje u pojedinom stupnju školovanja, podjednako obavezna za sve polaznike, propisan program i vrijeme trajanja (to propisuje prosvjetne vlasti) - dopunska nastava- ide uz redovnu, za one učenike kojima ide teže, takvu nastavu propisuje nastavničko vijeće, izvodi se izvan redovne nastave u školi

3

- produžna nastava- varijanta dopunske, organizira se na kraju godine nakon redovnog školskog rada, organizira ju nastavničko vijeće za one koji su pali iz nekih predmeta, izvode ju isti nastavnici kod kojih su učenici pali, organizira se u osnovnoj školi jer je ona obavezna - dodatna nastava- za učenike koji imaju potrebu i interese za proširivanjem znanja, zna biti dosta raznovrsna prema programu i načinu rada, organizira se sa manjim ili većim grupama bez obzira na razrednu pripadnost, liberalan oblik nastave od redovne, grupe dobijaju nazive “mladi prirodnjaci, klub prijatelja antike,…”-interesne grupe, organizira ju nastavničko vijeće, a vode ju nastavnici ili specijalizirani stručnjaci

13. SOCIJALNE FORMACIJE UČENIKA TJEKOM NASTAVNOG RADATo je jedan od vrsta nastave.- frontalna - individualna - u skupinama - u parovima - mjesto i način izvođenja - Nastavne aktivnosti (učioničke i izvanučioničke)- Izvannastavne aktivnosti- Izvanškolske aktivnosti

14. NASTAVNI PLAN- školski dokument u kojem se u obliku tabele propisuju: ODGOJNO-OBRAZOVNA PODRUČJA (društveno, jezično-umjetničko, prirodno-matematičko, informatičko, tjelesno-znanstveno), tj. predmeti koji će se obučavati u određenoj školi REDOSLJED OBUČAVANJA TIH PODRUČJA tj. predmeta po razredima ili semestrima TJEDNI BROJ SATI za određeno područje tj. nastavni

15. RASPORED PREMETA U NASTAVNOM PLANUNastavni predmeti u nastavnom planu raspoređeni su za vrijeme školovanja po razredima. Taj poredak može biti sukcesivni, simultani i njihova kombinacija.Sukcesivni raspored predmeta znači da se za vrijeme školovanja u određenoj školi nastavni predmeti proučavaju postupno jedan za drugim, tj. sukcesivnim slijedom, po čemu i naziv tom rasporedu. Najprije se potpuno prouči jedan predmet, nakon toga se prelazi na drugi, itd. Takav raspored dominirao je otprilike do 18.st. Sukcesivni raspored pedmeta ima neke prednosti, ali i nedostatke. Njegove su prednosti u tome što se u određenom vremenskom razdoblju učenici koncentriranju samo na jedan predmet. Time se ujedno olakšava i organizaciju nastave. Međutim, posve sukcesivni raspored ima znatno više nedostataka: 1. učenici uče široko područje toga predmeta u određenom stupnju školovanja što bi

4

moglo biti preteško za njihovu dob,2. svaka znanost je vezana za druge znanost upravo preko objektivne stvarnosti u kojima one zajedno egzistiraju, pa zato ne možemo jednu znanost isključiti i proučiti je u potpunosti a da se ne dotičemo drugih (npr. učiti fiziku bez znanja matematike),3. ujedno učenje jedne stvari u dugom vremenskom intervalu uzrokuje monotoniju .Simultani raspored predmeta u nastavnom planu znači da se istodobno proučava više predmeta, pa se tim rasporedom ujedno otklanjaju nedostaci sukcesivnog raspoređivanja, u čemu je njegova prednost. Međutim, u doslovnom simultanom raspoređivanju iskazuju se također neke slabije strane. Naime, učenici ne mogu svojim mentalnim snagama u svojoj svijesti istodobno obuhvatiti mnogo predmeta i podjednako se koncentrirati na njih.Ako ni jedan od tih dvaju načina nije idealan, rješenje se može naći jedino tako da se spretnom kombinacijom jednog i drugog iskoriste njihove prednosti i prevladaju slabosti. Zato je raspored predmeta u našim nastavnim planovima kombinacija sukcesivnog i simultanog načina raspoređivanja. Kombinacija ima linijsko-spiralni raspored.

16. NASTAVNI PROGRAM Nastavni program jest školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadržaja. Drugim riječima, nastavnim programom propisuju se konkretni sadržaji pojedinoga nastavnog predmeta, pa je nastavni program konkretizacija nastavnog plana. Zato postoji jedinstvo između nastavnog plana i nastavnog programa; ne postoje jedno bez drugog.Da bi se bolje razumjeli pojedini dijelovi nastavnog programa, treba poznavati posebnu didaktičku terminologiju i pravilno je poimati, što je važno prilikom izrade planova rada. Ovamo pripadaju pojmovi kao što su predmetno područje, nastavna cjelina, nastavna tema i nastavna jedinica.Predmetno područje- relativno zasebni dijelovi nastavnog programa istog predmeta ( npr. u matematici predmetna su područja geometrija, aritmetika,…). Ona se mogu obrađivati simultano, sukcesivno ili naizmjence.Nastavna cjelina- cjelovitiji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira određena središnja tematika prožeta nekom osnovnom idejom.Nastavna tema- pojam koji je po sadržajnom određenju veoma nalik na nastavne cjelineRazlike su s obzirom na opseg sadržaja (cjelina je šira od teme, odnosno cjelina obuhvaća kompleksniju tematiku). Nije bitno određivat granice između cjeline i teme.Nastavna jedinica- opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ili dvostruki sat (blok-sat)- sat traje 45 min.

17. KURIKULUM Kurikulum suvremenog odgoja, obrazovanja i škole je proces koji podrazumijeva znanstveno zasnivanje cilja, zadataka, sadržaja, plana i programa, organizaciju i

5

tehnologiju provođenja te različite oblike evaluacije učinaka.

18. Dva dominantna kurikulumska koncepta1. HUMANISTIČKI KURUKULUM – orijentiran na razvoj2. FUNKCIONALISTIČKI KURIKULUM - orijentiran na proizvod (mjerljivo postignuće)

19. HUMANISTIČKI KURUKULUM – orijentiran na razvojTeži pedagoški otvorenom pristupu.Usmjeren je na učenika.Učenicima treba pružiti mogućnost da uče aktivno, partnerski, otkrivajući, projektno, kreativno, u ozračju prijateljskih odnosa.Važno je suradništvo i prijateljstvo među učenicima te kolegijalnost među nastavnicima.Svatko posjeduje jedinstvenu kombinaciju višestrukih inteligencija i treba mu dati priliku da izraste u punini svojih potencijala.

20. FUNKCIONALISTIČKI KURIKULUM - orijentiran na proizvod (mjerljivo postignućePragmatično poimanje kurikulumaViše je orijentiran na praksu i osposobljavanje.U suglasju s načelima radne škole (Dewey) početkom 20. st. u Americi.Ovaj pristup metodologiji i strukturi kurikuluma održao se do danas u stajalištima koji od škole očekuju samo praktični pozitivizam.Umjesto kurikulumskih okvira na koje se fleksibilno nadograđuju neki sadržaji , ovdje se želi sve unaprijed predvidjeti i čvrsto odrediti.

21. Tri strukturirane vrste kurikuluma1. Zatvoreni2. Otvoreni 3. Mješoviti

22. Zatvoreni kurikulumOdgovara tradicionalnom poimanju nastavnog plana i programa.Detaljno razrađeni programski sadržaji, gotovo programirani tijek nastave.Upotreba propisanih nastavnih sredstava i udžbenika.Unutarnje vrednovanje: uglavnom testovi i zadaci objaktivnog tipa.Sve je fiksirano i pedagoški programirano.Nema vremena za spontane izazove ili neplanirane situacije.Ne hrabri se individualitet i samopouzdanje učenika.Učitelj nema većeg profesionalnog suverenita. (Sveden je na dobra obrtnika.)

6

Kritika zatvorenog kurikuluma kulminirala je u Njemačkoj 1970-tih godina, pod utjecajem postmodernih kretanja u znanosti.

23. Otvoreni kurikulumFleksibilna metodologija izradeFleksibilan odabir sadržaja i način radaPrednost se daje okvirnim uputama unutar kojih se stvaralački realizira izvedbeni program.Maksimalno cijeni inicijativu učenika i učitelja.Osobito je naglašena njegova socijalno-komunikativna komponenta.Važni su međusobni odnosi učenika-učitelja-roditelja.

24. Mješoviti tip kurikulumaSmatra se danas modernom vrstom kurikuluma.On manje trpi propisanost.Podnosi samo kurikulumske okvire u koje se i ugrađuju izvedbene jezgre.Nude se kurikulumske jezgre kao radne cjeline.Učitelju se prepušta da slobodno odabere organizaciju i metode rada.To je prijelazni oblik s normiranog na humano-kreativni kurikulum suvremeng odgoja i škole.

25. Nacionalni okvirni kurikulum RH (određenje pojma, usmjerenost prema kompetencijama, nabrojite osnovna kompetencijska područja):Nacionalni okvirni kurikulum temeljni je dokument u kojemu su prikazane sastavnice kurikulumskoga sustava: vrijednosti, ciljevi, načela, sadržaj i opći ciljevi odgojno-obrazovnih područja, vrjednovanje učeničkih postignuća te vrjednovanje i samovrjednovanje ostvarivanja nacionalnoga kurikuluma.USMJERENOST PREMA KOMPETENCIJAMA-Razvoj nacionalnoga kurikuluma usmjerena na učeničke kompetencije predstavlja jedan od glavnih smjerova kurikulumske politike u europskim i drugim zemljama.Europska Unija odredila je osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje. Obrazovna politika RH je prihvatila iste temeljne kompetencije. 1. KOMUNIKACIJA NA MATERINSKOM JEZIKU– odnosi se na osposobljenost za pravilno i stvaralačko usmeno i pisano izražavanje i tumačenje koncepata, misli, osjećaja, stavova i činjenica te jezično međudjelovanje u nizu različitih društvenih i kulturnih situacija: obrazovanje, rad, slobodno vrijeme i svakodnevni život; uključuje također razvoj svijesti o utjecaju jezika na druge i potrebi upotrebe jezika na pozitivan i društveno odgovoran način. 2. KOMUNIKACIJAMA NA STRANIM JEZICIMA – odnosi se na osposobljenost za razumijevanje, usmeno i pisano izražavanje i tumačenje koncepata, misli, osjećaja, stavova i činjenica na stranomu jeziku u nizu različitih kulturnih i društvenih situacija.

7

Značajna je sastavnica ove kompetencije razvijanje vještina međukulturnoga razumijevanja.3. MATEMATIČKA KOMPETENCIJA I OSNOVNE KOMPETENCIJE U PRIRODOSLOVLJU I TEHNOLOGIJI - odnosi se na osposobljenost učenika za razvijanje i primjenu matematičkoga mišljenja u rješavanju problema u nizu različitih svakodnevnih situacija;prirodoslovna se kompetencija odnosi na osposobljenost za uporabu znanja i kojima se objašnjava svijet prirode radi postavljanja pitanja i zaključivanja na temelju činjenica.4. DIGITALNA KOMPETENCIJA – odnosi se na osposobljenost za sigurnu i kritičku upotrebu informacijsko-komunikacijske tehnologije za rad, u osobnomu životu i društvenom životu.5. UČITI KAKO UČITI – obuhvaća osposobljenost za proces učenja i ustrajnost u učenju, organiziranje vlastitoga učenja, uključujući učinkovito upravljanje vremenom i informacijama kako u samostalnomu učenju, tako i pri učenju u skupini. 6. SOCIJALNA I GRAĐANSKA KOMPETENCIJA – obuhvaća osposobljenost za međuljudsku i međukulturnu suradnju. 7. INICIJATIVNOST I PODUZETNOST – odnosi se na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djelovanje. Uključuje stvaralaštvo, inovativnost i spremnost na preuzimanje rizika te sposobnost planiranja i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva. Temelj je za vođenje svakodnevnoga, profesionalnoga i društvenoga života pojedinca. 8. KULTURNA SVIJEST I IZRAŽAVANJE –Odnosi se na svijest o važnosti stvaralačkoga izražavanja ideja, iskustva i emocija u nizu umjetnosti i medija. Također, uključuje poznavanje i svijest o lokalnoj, nacionalnoj i europskoj kulturnoj baštini i njihovu mjestu u svijetu.

26. Tipovi nastavnih sati1. Uvođenje učenika u nastavnu cjelinu ili temu• Zadatci:-pobuditi zanimanje za određene sadržaje (psihološko-motivacijska priprema),-pružiti pregled sadržaja kojima će se u narednom razdoblju baviti (intelektualna priprema)-pružiti saznanja na kojim će se izvorima i s kojim pomagalima služiti ostvarenju postavljenih zadaća (materijalno-tehička priprema2. Spoznavanje novih nastavnih sadržaja• Načelni kronološki slijed etapa: a)Priprema ili uvodni dio sata• UVOĐENJE U SREDIŠNJI PROBLEM NASTAVNOG SATA Stvoriti 3 bitne pretpostavke spoznavanja novih nastavnih sadržaja:– stvoriti povoljnu psihološku klimu za spoznavanje novih sadržaja (afektivna komponenta)– stvoriti povoljne materijalne preduvjete spoznavanja novih sadržaja (kognitivna komponenta)

8

– ostvarti svjesnost cilja radi aktivizacije potencijala učenika (konativna komponenta)Modaliteti stvaranja preduvjeta su različiti i ovisni o sadržaju koji se obrađujeb)Spoznavanje novih nastavnih sadržaja-etapa kojom se prezentiraju ili aktivno usvajaju novi sadržaji -nužno je poštivati sve zahtjeve odgojno-obrazovne tehnologije u njenom pedagoško-didaktičko-metodičkom i materijalno-tehničkom smislu-odrediti ekstenzitet (količina), intenzitet (razina, dubina analize) i strukturu samih sadržaja u jedinici vremena (razinu slojevitosti i složenosti problema) c)Uvježbavanje -Cilj: da se novousvojeni sadržaji podignu na višu razinu usvojenosti ili razinu osviještenosti i operativnosti-Zadatak: da se stečena znanja učvrste na daljnjim primjerima i uključe u vlastiti sustav znanja d)Ponavljanje Cilj: da se novousvojeni sadržaji dovedu u svoj ''prirodni kontekst'', tj. da ih se integrira u strukturu iz koje su proistekli (usustavljivanje) e)Provjeravanje-traženje povratne informacije o usvojenosti sadržaja-u ovisnosti o dobijenoj povratnoj informaciji učitelj će dalje planirati svoj odgojno-obrazovni rad 3. Nastavno uvježbavanje4. Nastavno ponavljanje i usustavljivanje5. Evaluacija (provjeravanje i vrednovanje uspješnosti odgojno-obrazovnog procesa te vrednovanje učeničkih postignuća). ->Bez obzira o kojem se tipu sata radi, svaki nastavni sat ima uopćeno govoreći 3 mega etape: pripremni, glavni i završni dio sata.

27. Slijed etapa sata spoznavanja novih nastavnih sadržaja (zadaće i sadržaji pojedinih etapa)1. Priprema ili uvodni dio sataUvođenje u središnji problem nastavnog sata. Važno je stvoriti 3 bitne pretpostavke spoznavanja novih nastavnih sadržaja:- stvoriti povoljnu psihološku klimu za spoznavanje novih sadržaja- stvoriti povoljne materijalne preduvjete spoznavanja novih sadržaja- ostvariti svjesnost cilja radi aktivizacije potencijala učenika2. Spoznavanje novih nastavnih sadržajaEtapa kojom se prezentiraju ili aktivno usvajaju novi sadržaji. Nužno je odrediti ekstenzitet (količinu), intenzitet (razina, dubina analize) i strukturu samih sadržaja u jedinici vremena (razinu slojevitosti i složenosti problema)3 Uvježbavanje novih nastavnih sadržaja

9

Cilj je da se novousvojeni sadržaji podignu na višu razinu usvojenosti ili razinu osviještenosti i operativnosti. Zadatak je da se stečena znanja učvrste na daljnjim primjerima i uključe u vlastiti sustav znanja.4. Ponavljanje novih nastavnih sadržajaCilj je da se novousvojeni sadržaji dovedu u svoj prirodni kontekst, tj. da ih se integrira u strukturu iz koje su proistekli5. Provjeravanje usvojenosti novih nastavnih sadržajaZadatak je traženje povratne informacije o usvojenosti sadržaja. U ovisnosti o dobivenoj povratnoj informaciji učitelj će dalje planirati svoj odgojno-obrazovni rad.

28. Tri područja Bloom-ova taksonomija (operacionalizacija ciljeva, precizni i neprecizni glagoli)Svaka razina pojedine kategorije sadrži ključne glagole koji omogućavaju definiranje kvalitativnih i kvantitativnih ishoda učenja na osnovu kojih učenici mogu pokazati usvojena znanja, vještine i stavove. 1. Kognitivno područje (6 kategorija)- znanje, razumijevanje, primjena, analiza, sinteza i vrednovanje; (6 potkategorija) - znanje pojedinosti, nazivi pojmova i simboli, poznavanje činjenica i podataka, poznavanje pravila i redoslijeda, poznavanje klasifikacija i kriterija za ocjenjivanje, poznavanje teorija i struktura, razumijevanje, provjeravanje, interpretacija. Izrada izvješća i nacrta plana za akciju, izvođenje sistema apstraktnih odnosa, vrednovanje po unutarnjim kriterijima, vrednovanje po vanjskim kriterijima.2. Afektivno područje (5 kategorija)- prihvaćanje, reagiranje, usvajanje vrijednosti, organiziranost vrijednosti, razvoj cjelovitog značenja-evaluacija.(13 potkategorija)- svjesnost podražaja, voljnost prihvaćanja, usmjerenost pažnje, pasivno reagiranje, voljno reagiranje, reagiranje sa zadovoljstvom, prihvaćanje vrijednosti, organizacija sustava vrijednosti, opća usmjerenost i karakterizacija.3. Psihomotorno područje

29. REVIDIRANA BLOOM-OVA TAKSONOMIJA (operacionalizacija ciljeva, precizni i neprecizni glagoli)Kada se određuju nastavni zadaci nije dovoljno koristiti glagole poput „znati“, „naučiti“, „razumjeti“, jer očekivanje rezultata učenja nije dovoljno jasno određeno. Različiti tipovi učenja zahtijevaju različita ponašanja ili vještine, različite tipove pouke i različite oblike procjenjivanja rezultata učenja. Ako aktivni glagoli nisu dovoljno precizni, teško je odrediti način procjenjivanja rezultata učenja. OPERACIONALIZACIJA CILJEVA –

POŽELJNI/PRECIZNI GLAGOLI: analizirati, opisati, definirati, napraviti, usporediti, razlikovati, argumentirati

NEPOŽELJNI/NEPRECIZNI GLAGOLI: znati, razumjeti, osvijestiti, cijeniti, zapamtiti, upoznati, naučiti, osposobiti

30. ELEMENTI ODGOJNO – OBRAZOVNE EKOLOGIJE

10

U pedagoškom smislu ekologija označava odnos subjekta odgoja i obrazovanja prema okolini u kojoj se odgojno-obrazovni proces odvija, odnosno njihovo međusobno djelovanje i utjecaj na sadržaje, tijek i ishod odgojno-obrazovnog procesa. Elementi odgojno-obrazovne ekologije:

1. Prostorno-materijalni uvjeti u kojima se odgoj i obrazovanje zbivaju. Ponekad se nazivaju i „školskom higijenom“, odnose se na prostorno-higijenske uvjete i opremu koju odgojno-obrazovne ustanove moraju zadovoljavati da bi mogle obnašati svoju društvenu ulogu. Stoga oni predstavljaju ekologiju u doslovnom smislu riječi.Prostorno-materijalni uvjeti propisani su zakonom i predstavljaju standard.Njima se definira koliko, kojih i kakvih prostora i prostorija određena odgojno-obrazovna ustanova mora imati da bi zadovoljila osnovne potrebe i zahtjeve obavljanja odgojno-obrazovnog procesa: broj učionica, kabineta, biblioteka, pomoćnih prostorija, sanitarnih čvorova, sprema, ureda... njihovu kvadraturu, visinu stropa, izvore svjetlosti, grijanje...

2. Kadrovski potencijal predstavlja potrebno osoblje odgojno-obrazovne ustanove koje je nužno za stručno i kvalitetno odvijanje odgojno-obrazovnog procesa, a kako bi se ostvarili njegovi ciljevi i zadaci.Podjela osoblja (skupine): rukovodeće, stručno-razvojno, nastavno, administrativno, tehničko i pomoćno osoblje. Svako od navedenih skupina osoblja ima svoje specifične zadaće u odvijanju odgojno-obrazovnog procesa.Službe, tijela i organi odgojno-obrazovne ustanove dijele se prema djelokrugu nadležnosti i odgovornosti na: Upravna (ravnatelj, školski odbor, vijeće roditelja) Stručna (stručno-razvojna služba, stručni aktivi) Pedagoška (razredna vijeća i učiteljsko vijeće)

3. Komunikacijski procesi u odgoju i obrazovanjuKomunikacija označava proces posredovanja ili prometovanja (interakcija) između nekoga ili nečega radi prenošenja poruka.Proces prijenosa poruka: prijenos poruke od onog koji je posjeduje i emitira (izvor, odašiljač i predajnik) preko medija kojim se poruka prenosi (kanala) do onoga kome je upućena i koji bi je trebao prihvatiti i razumjeti (primatelj) te na temelju nje odaslati povratnu informaciju o njenom prihvaćanju i razumijevanju.Preduvjeti razumijevanja i spremnosti:

jasnoća poruke (bez "šumova") dostupnost i prohodnost kanala poželjnost i poruke i pošiljatelja.

• Odgojno-obrazovni proces je specifična vrsta komunikacije čija bit leži u sposobnosti i spremnosti primatelja poruke – učenika, da razumije i bude spreman prihvaćati poruke.

• U neposrednoj komunikaciji subjekata odgoja i obrazovanja, komunikacija predstavlja osnovu stvaranja četvrte komponente odgojno-obrazovne ekologije, a to je stvaranje pedagoškog ozračja.

Vrste i oblici komunikacije prema: prirodi medija: personalna i apersonalna – posredovana osobom ili

tehničkim medijem prijenosa poruke broju sudionika: intrapersonalna (monoakcija), interpersonalna i

masovna – s obzirom na broj subjekata u kodiranju i dekodiranju poruke

načinu prenošenja poruke: verbalna, simbolička i neverbalna - govorom, znakom, neverbalnim izrazom

11

posredovanju medijatora poruke: neposredna, posredna i telekomunikacija – „face to face”, putem medija, pomoću tehničkih pmagala na daljinu

položaju sudionika: autokratska i demokratska – učenik je subjekt-objekt u komuniciranja

mogućnosti izražavanja povratne informacije: jednosmjerna i dvosmjerna: položaj sudionika komunikacije je subjekt-objekt ili subjekt:subjekt (nema/ima povratne informacije o razumijevanju)

4. Pedagoško ozračje ili odgojno-obrazovna klima – predstavljaju ukupnost odnosa među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa.Zasniva se na socijalnoj i na emocionalnoj komponenti, odnosno na kvaliteti odnosa među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa i atmosferi koja u tom procesu vlada.Socijalna komponenta odnosa među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa temelji se:

na načelu raspodjele socijalne moći među sudionicima (dominantno i integrativno ponašanje učitelja; autoritativno, demokratsko i indiferentno vođenje; direktivan i nedirektivan pristup nastavi)

na raspodjeli statusa i uloga među sudionicima procesa na odnosu učitelj-učenik(~ci) i odnosu učenik-učenik.

Ozračje – emocionalna komponenta Emocionalna komponenta odgojno-obrazovna procesa samo je manifestni

izraz socijalne komponente odgojno-obrazovna procesa. Temelji se na osjećaju ugode ili neugode u odgojno-obrazovnom procesu, a

koji je prije svega temeljen na stanju socijalnih odnosa a tek potom može biti vezan uz odgojno-obrazovna sadržaje i specifične situacije odgojno-obrazovna procesa.

Pozitivno ozračje odgojno-obrazovnog procesa ima anulirajuće djelovanje na frustrirajuće i determinirajuće čimbenike i situacije odgojno-obrazovnog procesa, ili pak umanjuje njihov značaj.

Znakovi narušenog pozitivnog ozračja: pojava ili egzistiranje pojavnih oblika poremećaja u ponašanju loš uspjeh učenika veliki broj izostanaka učenika i/ili učitelja strah ili/i dosada u odgojno-obrazovna procesu.

Ličnost učitelja presudan je čimbenik i tvorac pozitivnog pedagoškog ozračja.

31. DIDAKTIČKA NAČELA (NABROJATI I OBJASNITI SVAKO OD NJIH)Didaktička načela predstavljaju pretpostavke ostvarivanja cilja i zadatka nastave. Redovito su predstavljena kao parovi dihotomije (parovi suprotstavljenosti).

1. NAČELO ZORNOSTI I APSTRAKTNOSTINastavne sadržaje nužno je usvajati na konkretnim činjenicama koje omogućavaju doživljavanje i stvaranje predodžaba te potiču aktiviranje misaonih aktivnosti koje omogućavaju usvajanje i onih sadržaja koji predstavljaju apstrakcije.

2. NAČELO POSTUPNOSTI I SUSTAVNOSTINastavni sadržaji trebaju se usvajati postupnim radom i stvaranjem preglednog sustava znanja.Pravila:

o Od poznatog ka nepoznatomo Od konkretnog ka apstraktnomo Od lakšeg ka težem

12

o Od bližeg ka daljemo Od jednostavnog ka složenom

3. NAČELO EGZEMPLARNOSTI (OPRIMJERENOSTI) I DIDAKTIČKE STRUKTURIRANOSTINastavni sadržaji zbog svoje složenosti trebaju biti oprimjereni i didaktički oblikovani tako da omogućavaju uvid u cjelinu sadržaja.

4. NAČELO PRIMJERENOSTI I AKCELERACIJE Nastavni sadržaji trebaju biti strukturirani tako da budu primjereni dobi i sposobnostima polaznika, ali i da omogućavaju te potiču njegov razvoj i napredovanje.

5. NAČELO AKTIVNOSTI I RAZVOJAZnanja, vještine i navike stječu se aktivnim odnosom prema sadržajima nastave, čime se postiže razvoj pojedinca i ostvaruju pretpostavke stvaralaštva.

6. NAČELO HISTORIČNOSTI I SUVREMENOSTI (AKTUALNOSTI)Nastavni sadržaji trebaju biti prezentirani tako da omogućavaju uvid u genezu i stanje problema te omogućavaju njegovu anticipaciju u budućnosti.

7. NAČELO KORELATIVNOSTI I EKONOMIČNOSTI (RACIONALIZACIJE)Nastavni sadržaji trebaju biti strukturirani tako da među njima postoji povezanost koja omogućava da se na didaktički osmišljeni način sa što manje utroška vremena, snage i sredstava postigne što veći i bolji učinak.

8. NAČELO KONCENTRACIJE I DISPERZIJENastavne sadržaje nužno je usvajati u što konciznijem i vremenski ograničenijem razdoblju, ali ih usvajati kao sastavni dio raznorodnih sadržaja na više razina kako bi se uočila multidimenzionalnost i multikauzalnost među pojavama objektivne stvarnosti.

9. NAČELO DIFERENCIJACIJE I INTEGRATIVNOSTINastavni sadržaji zbog svoje složenosti trebaju biti raščlanjeni tako da omogućavaju uvid u tvorne elemente problema, ali se uvijek moraju prezentirati samo kao dio cjeline.

10. NAČELO OBRAZOVLJIVOSTI I ODGOJNOSTINastavni sadržaji trebaju biti strukturirani tako da svaki obrazovni sadržaj u sebi sadrži odgojne elemente (poruke) i obratno.

11. NAČELO INDIVIDUALNOSTI I SOCIJALIZACIJENastavni sadržaji trebaju biti strukturirani tako da respektiraju specifičnosti individualiteta, njegove razlike, ali da se istovremeno stvaraju i oblici društvenog funkcioniranja pojedinaca u skupini.

12. NAČELO JEDINSTVENOSTI I DOSLJEDNOSTI ODGOJN OG DJELOVANJANužnost jedinstvenosti i dosljednosti djelovanja svih odgojnih čimbenika kako bi se polazniku – štićeniku omogućilo stjecanje konzistencije slike svijeta te mu se tako omogućilo formiranje „okvira referencije“ za samostalno djelovanje.

32. Nastavne metode (definicija i osnovna pravila)Nastavne metode su načini rada učitelja i učenika pri čemu učenici stječu znanja i razvijaju sposobnosti. Učenje se sve više shvaća kao proces traganja i otkrivanja u kojem je najvažnije osobno iskustvo učenika Učitelj usmjerava i potiče učenika na određena iskustva, a potom mu pomaže u preoblikovanju tog iskustva u znanje.OSNOVNA PODJELA NASTAVNIH METODA:1) Verbalne nastavne metode:U verbalne nastavne metode spadaju: 1.- metoda usmenog izlaganja (pripovijedanje, obavještavanje)2.- metoda razgovora3.- Metoda čitanja i rada na tekstu4.- metode pisanja

13

2) Vizualne nastavne metode:U vizualne nastavne metode spadaju:1.- dokumentacijske2.- demonstracijske3.- eksperimentalneVrlo je važno u nastavi primjenjivati više metoda rada i međusobno ih kombinirati.

U povijesnom razvoju didaktičke teorije i prakse formirale su se ove nastavne metode:1. METODA DEMONSTRACIJE

U didaktičkom smislu demonstracija je pokazivanje svega onoga u nastavi što se može perceptivno doživjeti. Izbor sredstava za pokazivanje ovisi o nastavnikovoj sposobnosti da izabere između ponuđenih sredstava pokazivanja.2. METODA RAZGOVORA3. METODA USMENOG IZLAGANJA

33. Metoda razgovora (vrste ili oblici razgovora)Metoda razgovora je nastavna metoda koja se formirala u povijesnom razvoju didaktičke teorije i prakse. Razlikujemo više vrsta, oblika razgovora:1. Katehetički razgovor 2. Razvojni razgovor3. Slobodni razgovor 4. Diskusija 5. Oluja ideja

34. Metoda usmenog izlaganja (oblici usmenog izlaganja)Metoda usmenog izlaganja je nastavna metoda koja se formirala u povijesnom razvoju didaktičke teorije i prakse. Metoda usmenog izlaganja zasniva se na prijenosu informacija verbalnim kanalom od njegova izvora (uglavnom učitelja) do primatelja informacija (učenika).Usmeno izlaganje u nastavi može biti u obliku:1. pripovijedanja, 2. opisivanja, 3. obrazlaganja, 4. objašnjavanja i 5. izvještavanja.

35. KADA I ZAŠTO NASTAJU ALTERNATIVNE ŠKOLEAlternativne škole nastaju početkom dvadesetog stoljeća,a javlja se u Europi i Americi. Tada se javljaju pokušaji radikalne preobrazbe unutrnje organizacije škole, a većina je tih pokušaja utemeljena kao cjeloviti pedagoški projekt od kojih su se neki održali i do danas kao modeli alternativnih ili slobodnih škola. Neki od tih modela:• Summerhill• Montessori• Waldorf

36. PEDAGOŠKA KONCEPCIJA ŠKOLE MARIJE MONTESSORISvoju koncepciju odgoja M. Montessori zasniva na spoznajama o razvojnim fazama dječje osjetljivosti. Zadovoljavanje tih razvojnih faza polazi od dvije pretpostavke. Prvo, djeca imaju prirođene snage za samorazvoj i, drugo, te se prirođene snage aktiviraju ako su djeca okružena povoljnom sredinom. Njena se odgojna metoda zasniva na samoodgoju i samopoučavanju. Zadaća je učitelja da osiguraju odgovarajuću sredinu i materijale koji će poticati samoaktivnost djece. Dijete je otac čovjeka jer u sebi sadrži sve potencijale da se razvije. Odrasle će ono pitati kako da nešto samo učini.

37. PEDAGOŠKA KONCEPCIJA ŠKOLE CELESTINA FREINET-a?Freinet propagira učenje u prirodi ili na prirodnim izvorima bez obveznih udžbenika. Udžbenike izrađuju djeca uz pomoć učitelja.

14

Pet elemenata koji su bitni u teoriji odgoja C. Freineta :• razredna samouprava u obliku suradnje • samostalnost • suradnja učenika u razredu • učenje otkrivanjem u poticajnoj okolini • “slobodniji izraz” djece u širem značenju

U današnjim državnim školama nalazimo mnogo elemenata za koje se zalagao C. Freinet, a da se to nigdje posebno ne ističe niti su učitelji toga svjesni. To je samo jedan od pokazatelja koliko je Freinet dobro uočavao pravce unutarnje reforme školske organizacije.

38. Škola u SUMMERHILUNeill je godine 1921. osnovao privatnu školu internatskog tipa na dosta originalnoj pedagoškoj paradigmi. Kad je osnivao tu školu, Neilla je rukovodila ideja: “stvoriti školu koja odgovara djetetu, a ne dijete koje odgovara školi”. U toj se školi djeci nastoji pružiti sloboda da budu ono što jesu i da osjete kako su prihvaćena. Neill smatra kako je dijete po prirodi mudro i realno. Ako mu se omogući da bude samostalno, ako mu odrasli ne sjede na glavi sa svojim savjetima, ono će se razviti najviše što može.U summerhilskoj školi pohađanje nastave nije obvezno. Raspored sati postoji, ali njega se moraju pridržavati samo nastavnici. Obrazovanje treba prilagoditi potrebama i mogućnostima djece.

39. WALDORFSKE ŠKOLEPrvu waldorfsku školu osnovao je Rudolf Steiner u Stuttgartu 1919. godine. U to vrijeme bile su dominantne nove pedagoške ideje: - novi pristupi aktivnostima učenika, - novo shvaćanje nastavnog plana i programa,- preispitivanje modela vrednovanja rada učenika te humaniziranje odgojne komunikacije potaknuto idejama pedocentrizma- U ovim školama zadatak odgajatelja u predškolsko vrijeme je da osigura adekvatne fizičke uvjete za razvoj jer ti fizički uvjeti djeluju na razvoj, kao npr. prostor, boje, predmeti...Vezu s okolinom dijete ostvaruje oponašanjem i preko uzora. Zbog te sklonosti oponašanju treba osigurati da se u djetetovoj okolini ne događa ništa što ono ne bi smjelo oponašati. Osnova waldorfske pedagogije i odgoja je povezanost tijela, duše i duha u čovjeku. Waldorfske škole funkcioniraju kao dinamičan socijalni organizam roditalja, učenika i

15

učitelja. Pedagozi u ovim školama smatraju da su udžbenici sadržajno preuski za učenje jer im nedostaje živ i dinamičan prikaz cjelokoupnog događanja svijeta i čovjeka. Nema ni ocjena jer se smatra da je učenje bez straha bolje i uspješnije. Također nema ni padanja razreda jer se polazi od pretpostavke da nema apsolutno nesposobna djeteta te da svakom treba omogućiti da tijekom školovanja postigne optimalan uspjeh.

16