CASE STUDY

D-OWBI BALLOON

Studija slučaja Spasavanje i transport

njemačkog balona D-OWBI

Decembar 2010

2

Studija slučaja (Case study)

Spasavanje i transport balona mr Mandić Savo, Radovanović Olivera

Agencija za civilno vazduhoplovstvo

Ukratko (Abstract)

Dvojica njemačkih državljana krenuli su balonom po ekstremno hladnoj zimi iz njemačkog grada Burgkirchen-a u blizini njemačko-austrijske granice do Burgasa (Bugarska) na obali Crnog mora. Planirali su da pređu Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju, Albaniju, Grčku, Tursku i Bugarsku. Let je trebalo da traje oko 18 časova pri rastojanju od 1.190km vazdušne linije. Nakon ulaska u Crnu Goru posada balona mijenja plan i najavljuje slijetanje na aerodrom u Podgorici. Međutim, u blizini Danilovgrada na obronku planinskog masiva Gradac a na veoma nepristupačnom terenu, na početku stjenovitog klanca dolazi do uplijetanja konopa balona u drveće. Posada balona informiše Terminalnu kontrolu letenja Podgorica (TKL) o prinudnom slijetanju a ista dojavu proslijeđuje helikopteru sa vitlom (Avio helikopterska jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore) koji se u tom trenutku vraćao sa zadatka na Bjelasici. Nakon jednog sata helikopter locira posadu balona i pruža im pomoć.

Nakon analize mjesta udesa, težinskih karakteristika i gabarita balona prišlo se izboru opreme i ljudskih resursa za transportovanje balona sa mjesta udesa. Transport balona je uspješno završen uz pomoć helikoptera, motornih vozilia i ljudstva Vojske Crne Gore u koordinaciji sa Agencijom za civilno vazduhoplovstvo (ACV).

1. Uvod (Introduction)

Ovaj incident je iskorišćen da se napiše prezentirana Studija slučaja. Naime, za bilo koju vrstu vazduhoplovne nevolje u operacijama traganja i spasavanja vrijeme odziva je najvažniji faktor. Prema tome, veoma je važno smanjiti vrijeme traganja ne bi li se tražena osoba našla što prije. Misija se može razložiti u dvije definisane discipline. Lociranje izgubljenog subjekta ili objekta je prvi elemenat SAR misije i mora se završiti prije nego što „spasavanje“ može početi. Nakon toga slijedi spasavanje koje se dalje sastoji od približavanja subjektu, pružanju početne pomoći i vraćanje subjekta na sigurno mjesto. SAR misija je koncipirana na na dva principa, SAR alertovanju (dojavi) i SAR odzivu. Dok javnost često vidi samo krajnji rezultat traganja i spasavanja kod nekog vazduhoplovng incidenta to se isto tako ne zna da se iza scene događaju mnoge stvari kako bi se isti priveo srećnom završetku.

Prizemljenje balona je pokazalo da se u misiji traganja i spasavanja moraju angažovati razne institucije i agencije a sa njima i znatni objekti, opreme i ljudski resursi. U ovom konkretnom slučaju učestvovali su: Terminalna kontrola letenja Podgorica – TKL, Spasilački koordinacioni centar OKC-112 (MUP Crne Gore - Sektor za vanredne situacije i civilnu bezbjednost), Agencija za civilno vazduhoplovstvo, Uprava policije, Ministarstvo odbrane (Sektor za materijalne resurse) i Vojska Crne Gore (Vazduhoplovna baza). Dakle, veliki broj raznih institucija i agencija sa svojim materijalnim i ljudskim resursima je uključeno u sistem što znači da se mora uspostaviti veoma dobra komunikacija i koordinacija između istih prilikom traganja i spasavanja.

Ova Studija slučaja prikazuje analizu pojedinačnog incidenta, u ovom slučaju pad balona, a istovremeno pokazuje sinhrono djelovanje institucija sistema. 2. Prethodne informacije (Background)

Utorak, 28. Decembar, 2010 god. U 1105h, TKL u Podgorici je primila informaciju da je balon

registarske oznake D-OWBI ušao u crnogorski vazdušni prostor iz pravca Gackog (Bosna i Hercegovina) sa planom da ide preko Nikšića i Podgorice prema Abaniji.

3

U 1115h, balon prelijeće Nikšić i neposredno ispred Danilovgrada, posada balona satelitskim telefonom informiše TKL da bi balon sletio na aerodrom u Podgorici. Slijetanje balona je odobreno i TKL je tražila da je pilot balona informiše telefonom o vremenu slijetanja.

U 1220h, pilot je javio da se balon upleo u drveće te da je isti zaglavljen. 3. Izvještaj Agencije za civilno vazduhoplovstvo (CAA story)

U odzivu o nastaloj situaciji TKL informiše Spasilački koordinacioni centar OKC112 (RCC)–Sektor za

vanredne situacije i civilnu bezbjednost i Agenciju za civilnu vazduhoplovstvo. Sticajem okolnosti, helikopter sa vitlom (MUP CG) se u tom trenutku vraćao sa Bjelasice u Podgoricu i po dojavi od TKL preuzima funkciju traganja za lokacijom na kojoj je balon prinudno sletio.

U 1245h, dvojica lokalnih stanovnika sela Gornje Brijestovo (Opština Danilovgrad) dolaze prvi u kontakt sa pilotima balona i pružaju im pomoć.

Oko 1330

sl.1 Mjesto spuštanja balona D-OWBI (sa dvojicom njemačkih pilota)

Oko 14

h pilot helikoptera pronalazi lokaciju, spušta se u neposrednu blizininu zadnje kuće u Gornjem Brijestovu i nakon 25 minuta pješačenja uzbrdo zajedno sa mještanima dolazi do balona. Slika 1 prikazuje mjesto spuštanja balona.

30

sl.2 Obilazak reona nakon udesa od strane ACV i Vojske CG

Oko 21

h, službenici Agencije za civilno vazduhoplovstvo u saradnji sa Vojskom Crne Gore helikopterom obilaze reon prinudnog slijetanja balona i započinju proces istraživanja uzroka ovog događaja.

00h, pilot helikoptera prebacuje njemačke pilote do Podgorice i oni se smještaju u hotel u Podgorici.

4

TRANSPORT BALONA (sa mjesta udesa)

Srijeda, 29. Decembar, 2010 god. Agencija za civilno vazduhoplovstvo, Sektor za vanredne situacije i civilnu bezbjednosti i Vojska Crne Gore analiziraju novonastalu situaciju obzirom na zahtjev pilota balona da se isti transportuje sa mjesta udesa do aerodroma Podgorica.

Analizom mjesta udesa zaključuje se da je balon sletio na obronke planinskog masiva Gradac, na samu ivicu litice duboke oko 200 metara i to na vrhu nepristupačne kamenite klisure obrasle rastinjem koja je udaljena oko 25 minuta hoda a pod nagibom od 30° u odnosu na zadnje kuće u mjestu Gornje Brijestovo.

Nakon analize, zaključeno je da je zbog oblika terena, rastinja i prečnika elisa veoma rizično odlučiti da se operacija izvede pomoću helikoptera sa vitlom (MUP CG) pa je ista povjerena Vojsci Crne Gore. Na osnovu dobijenih podataka o balonu (kupola=150kg, korpa=65kg, ostali uređaji=135kg što čini ukupno 350kg) te gabaritnih mjera korpe 115x125x154 cm, definisani su oprema i ljudski resursi za transport balona. Vojna oprema koja je uključena u operaciju transporta se sastojala od: helikoptera-SA 341-Gazela, motornog vozila PUCH GD i motornog vozila TAM 150. Angažovani ljudski resursi su 2 pilota, 7 vazduhoplovnih tehničara, 2 vozača i osoba za bezbjednost operacije.

U 1645h, ACV obavještava pilote balona da je na osnovu analiza i ugovora o saradnji između ACV i Ministarstva odbrane planirano da se sjutradan izvrši operacija izvlačenja, podizanja i transporta balona.

Četvrtak, 30. Decembar, 2010 god.

U 930

sl.3 – Izgled mjesta udesa nakon dolaska tima (ACV i Vojska CG)

Shodno planu operacije izvršeno je odvajanje kupole od korpe koje su bili povezane kanapom posredstvom drvenog prstena. Sledeća dilema je bila, da li da se priđe dizanju kupole u nađenom stanju ili da se izvrši njeno sakupljanje i vezivanje. Na licu mjesta odlučeno je da je bolja druga solucija jer bi u protivnom postojao rizik da strujnica helikoptera podigne kupolu i da se uplete u rotor letilice. Prišlo se odsijecanju rastinja posredstvom motornih testera te raščišćavanju poligona dimenzija 12x14m. Izgled mjesta udesa prije i poslije raščišćavanja dat je na sl.4 i sl.5.

h, predstavnik ACV, dvojica njemačkih pilota i tim vojske sa svojim resursima preko Danilovgrada dolaze do sela Gornje Brijestovo. Kamion ostaje na livadi pored saobraćajnice, gdje će se sa litice helikopterom spustiti balon a ljudstvo za 25 minuta stiže pješke (uzbrdo) do samog mjesta udesa sl.3.

5

sl.4 – Izgled mjesta udesa prije raščišćavanja sl.5 – Izgled mjesta udesa poslije raščišćavanja

Oko 14ooh, bilo je sve spremno za kačenje kupole i korpe i njihovo premještanje u ravnicu. Helikpter Vojske CG je na veoma profesionalan način prišao mjestu udesa na visini od 2(dva) metra iznad korpe nakon čega je jedan od vojnika izvršio kačenje tregera o saonice helikoptera. Nakon toga korpa je lagano podignuta i izvršeno je njeno transportovanje do livade pored saobraćajnice u blizini vojnog kamiona. Ovdje treba napomenuti da je oprema koju koriste balonari (transpoder, radio, GPS, PLB i ostalo) složena i spakovana u korpu. Isti postupak je ponovljen i sa kupolom. Čitav postupak transporta korpe i kupole od mjesta udesa do ravnice trajao je oko 30 minuta. Nakon toga predstavnik ACV, vojnici i piloti balona su sišli niz liticu, pozdravili se sa mještanima i uputili se ka livadi pored saobraćajnice gdje ih je čekalo pakovanje balona. Slike 6 i 7 prikazuju način kačenja i podizanje korpe balona.

6

sl.6 – Kačenje korpe balona sl.7– Podizanje korpe balona

Oko 153o

sl.8 – Utovar i transport balona do Podgorice

h, vojnici su po instrukcijama pilota spakovali kupolu i sa ostalom pratećom opremom smjestili je u korpu. Korpu su utovarili u kamion i transportovali je do Podgorice.

7

4. Izvještaj posade balona (The Balloon crew story)

Dvojica njemačkih balonara su isplanirali i dobili odobrenje od austrijske kontrole letenja da se u njihov plan leta uvrsti ruta Austrija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Albanija, Grčka, Turska i Bugarska.

„Sa prognoziranom brzinom od 65 čvorova i nadmorskom visinom od 4.500m, vjerovali smo da ćemo doći do obale Crnog mora između Istanbula/Turska i Burgasa/Bugarska.

Start balona Georg i Bepperl prije starta

Vrijeme leta je trebalo da traje između 17 i 18 časova pri brzinama između 65 čvorova i 30 čvorova.

Ovo bi trebalo da znači da se pravolinijsko rastojanje od 1.190km može preći prije zalaska sunca sledećeg dana najranije do 1545h po lokalnom vremenu ukoliko budemo pravilno koristili balast (vreće sa pijeskom).

Balon smo napunili helijumom u 1430h i pošli da napravimo čaj za put. Takođe smo imali namjeru da se odmorimo pa da se nakon toga vratimo na mjesto polijetanja. U 1700h časova D-OWBI je bio spreman za let. Još je trebalo da se ubace letački instrumenti i 42 vreće balasta. Nakon provjere potrebnih informacija, napunili smo korpu balona neophodnim instrumentima i konstatovali da satelitski telefon nije bio u funkciji jer je temperatura bila -120 C.

Na pet minuta prije 2200h startovali smo sa balonom iz Burgkirchen (Njemačka) sa 42 vreće balasta od kojih smo izbacili 26 da bi se popeli na visinu od 13.400 ft i to sve za 2 časa. Iz sigurnosnih razloga ponijeli smo čekić ako bi nam trebalo da razbijamo smrznuti pijesak u balastima. Ali hvala Bogu mi nijesmo imali problem sa ovim iako je temperatura dolazila do -270 C. Dva minuta posle starta razgovarali smo sa kontrolom letenja u Beču.

8

Duga Izlazak Sunca na jugoistoku

Pošto smo u Poljskoj stekli iskustvo, znali smo da elektronska oprema poput fotoaparata, GPS-a i telefona ne funkcionišu na ovim temperaturama pa smo je locirali u blizini našeg tijela čiju smo toplotu iskoristili za održavanje funkcije ovih uređaja. Na ovakvim putovanjima, mi imamo više povjerenja prema našim mehaničkim uređajima Vario i altimetru, koji su se nalazili u uglu korpe. Svakih pola časa zapisivali smo relevantne podatke i poziciju. Najveća hladnoća je bila u 600h ujutro.

U 0100h, ispod nas vidimo lijevo Klagenfurt i znali smo da je najveći dio Alpa iza nas i da ćemo ubrzo ući u Sloveniju. Pozvao sam kontrolu letenja u Beču da ih pitam u vezi predstojećeg prelaska granice Slovenije ali su mi oni odgovorili da oni imaju veoma dobar signal transpondera i da će radio kontakt biti čist i dobar. Vazdušni saobraćaj iznad Alpa je fascinantan noću . Ljubazno smo pozdravljeni od kontrole letenja Ljubljana/Slovenija. Slično prethodnom, u 0345h oni su nas usmjerili ka Zagrebu.

Oko 0700h ujutro izbacili smo 6 vreća balasta kako bi dostigli veći i brži nivo od 12.200 ft. Sunce je zasijalo u 0800

Lijevo iza Ljubljane Pogled desno iznad Bosne i Hercegovine

Grad Mostar duboko je urezan u riječno korito, te se vidi i novoizgrađeni most. Nakon toga idemo preko Gatačkog polja u pravcu Nikšića. Nailazimo na divnu graničnu oblast Crne Gore sa pogledom na rijeku Zetu koja ostavlja veliki dojam na nas sa visine od 4.500 m.

Oko 12

h, a prizor je bio fascinantan. Gdje god se pogleda svuda je teren pokriven snijegom. Sada smo iznad Bosne i Hercegovine, još nas vodi kontrola letenja iz Zagreba a ispod nas su snijegom zavijani putevi. Aerodrom u Sarajevu je zatvoren usled ovakvog stanja vremenskih prilika.

00h prelazimo granicu Crne Gore. Kontrola letenja u Podgorici nam je zaželjela dobrodošlicu i želi da zna naš plan leta. Mi saopštavamo broj telefona kontrolora leta (Mike) i čekamo njegov povratni poziv. Kada je on razgovarao sa nama u 1300h, iznenadio se da smo mi odlučili da se prizemljimo.

9

Unutrašnjost korpe balon

Naime, mi smo razmišljali da pri prosječnoj brzini od 30 čvorova možemo preći oko 100 nm (oko 150 km) u ovom smjeru do zalaska sunca. A to bi značilo da da bi se našli u snijegom pokrivenim albanskim planinama u trouglu gradova Skopje/Makedonija, Prizren/Kosovo i Tirana/Albanija.

Pogled na Sarajevo Dolje je Mostar

10

Pogled na albanske planine Pogled na Nikšić Eventualno slijetanje noću za nas bi značilo jedino probleme a da o povratnom transportu balona i ne govorimo.Tako smo ispustili ventil za izlaz helijuma i spustili se sa naše nadmorske visine. Ispitivali smo vjetar ispod nas i mislili da možemo doći do sredine doline koju smo zapazili. Na nadmorskoj visini od 600m bili smo iznad male udoline u klancu, odnosno na 10m iznad malog drveta, koje je izgledalo kao da nema listova i granja na sebi. U tom trenutku nijesmo našli za shodno da povećamo našu visinu i da letimo duž male doline u pravcu jugo-zapada. Kada smo ugledali nadolazeći klanac ispod nas koji je imao pad od 80 m mi smo sletjeli polagano i meko na mali stjenoviti plato.

Prilikom slijetanja jedino nas je jedno drvo dijelilo od klanca i došlo je do pražnjenja balona. Saopštili smo Kontroli letenja u Podgorici našu krajnju destinaciju, te da nijesmo povrijeđeni ali da bi nam bio potreban helikopter da transportuje balon i korpu dolje niz klanac do sela.

Mjesto slijetanja u središtu slike Stanica policije

Pošto se naš let pratio preko GPS to je i Kontrola letenja u Beču (Mike) prepoznala naše slijetanje i

isti je zvao Kontrolu letenja u Podgorici da pošalje helikopter. Poslije dva kružna leta iznad nas, posada helikoptera je mogla vidjeti da smo spašeni. Oni su se na kraju i uvjerili kada su došli sa policijskim oficirom i čovjekom koji živi u zadnjoj kući u selu a koja je najbliža klisuri. To je bilo otprilike oko jednog sata od našeg

11

prizemljenja. Prije toga na oko 10 (deset) minuta posle prizemljenja prvi nas je pronašao 75-godišnji mještanin koji je prvi zaželio dobrodošlicu njemačkim strancima uz zagrljaj i ljubljenje.

U međuvremenu, ja sam se popeo iza balona uz stjenovitu klisuru i konstatovao da balon nije bio pocijepan, ali je mogućnost njegovog skidanja sa drveta bila minimlna zbog zaostalog helijuma. Obezbijedili smo korpu konopcima i teška srca napustili mjesto prizemljenja. Tada nam je od strane posade helikoptera saopšteno da se spustimo niz klisuru dolje prije nego što padne mrak. Napravio sam glupost, pošto sam ostavio moj satelitski telefon na mjesto udesa a sa istim sam zvao kontrolora letenja (Mike) posle prizemljenja.

Prvo je podignuta korpa

Zatim je podignuta kupola

Veoma srceparajuće je bilo pozdravljanje sa stanovnicima sela po silasku niz klisuru, gdje je sletio helikopter. Nakon što smo ponuđeni prelijepim sokom i šljivovicom, helikopterom smo prebačeni u Policijsku akademiju u Danilovgradu. Tu smo ponuđeni pićem i čokoladom. Tamo je sa nama napravljen protokol. Tu sam ja predložio da vojni helikopter izvuče i podigne balon sa mjesta prizemljenja.

Akademiju smo napustilu u 2100h. Helikopterom smo došli do aerodroma u Podgorici. Nakon toga, g-din Slavko Ilić, šef Avio-helikopterske jedinice je nas odvezao do Hotela „Aria“ koji je udaljen 500 m od Aerodroma Podgorica. On nam je rekao da će nas pozvati sjutra u 0800 h što je i uradio a istovremeno nam je saopštio da njegov helikopter sa vitlom ne može transportovati teret ali može pružiti svaku vrstu usluge.

12

Stanovnici sela Zaposleni u Veletexu

Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarsvo odbrane bi trebalo da odluče ko će preuzeti naredne korake. Mi smo čekali od 0645h u foajeu hotela čitav dan da dobijemo neku informaciju. Pošto sam zaboravio satelitski telefon, zvao sam kontrolora leta (Mike) posredstvom Georgovog telefona da se raspitamo o našim familijama ali mu nijesmo ništa saopštili u vezi transporta balona, korpe, instrumenata i ostalog tereta sa mjesta udesa. Kada je počela da pada noć počeli smo da strahujemo da će proći još jedna noć ili dvije do našeg odlaska kući. Hotel „Aria“ je otvoren 21.Dec. 2010 god. i ugostili su nas na najbolji mogući način.

Najzad, u 1645h od g-dina Sava Mandića iz Agencije za civilno vazduhoplovstvo smo dobili odgovor da će operaciju izvlačenja i transporta balona izvršiti Ministarstvo odbrane Crne Gore, i da će on doći za nas sjutradan u 0930

Mjesto prinudnog slijetanja u brdima Hotel Aria (U daljem tekstu, piloti opisuju događaje koji su se desili te večeri u hotelu gdje su bili pozvani od strane lokalne firme „Weletex“ a koji nijesu relevantni za temu o kojoj se izvještava.)

h. Zatim smo pošli na večeru.

Sledećeg jutra, za nas je došao g-din Savo Mandić i ispred hotela smo sačekali vojnike. U međuvremenu smo dobili nekoliko poziva gdje su se raspitivali o dimenzijama i težini balona. Kada su vojnici stigli sa Pukovnikom u mercedesu G Puch i sa kamionom u kome je bio neki personal, čelična korpa i 5 (pet) vojnika, zajedno smo pošli ka Danilovgradu i popeli se uzbrdo do naseljenih kuća. Tu smo odredili suvu ravnu zelenu površinu neposredno pored saobraćajnice gdje će vojni helikopter da sleti posle

13

izvlačenja korpe i balona. Na istom mjestu smo parkirali i kamion. Zatim smo nastavili da vozimo uzbrdo do zadnje kuće u naselju a koja je ujedno i najbliža klancu. Odavde smo mogli da vidimo Warsteinerov bijeli balon. Kada smo došli do zadnje kuće, popeli smo se uz klanac do mjesta slijetanja balona poslije 20 min. George je ostao dolje da slika transport balona.

Čim sam stigao počeo sam odmah da odvajam kupolu od korpe stim što sam oslobodio jedno dugme. Kada su vojnici stigli oni su prvo pogledali u korpu da slučajno nema što opasno. Tada sam im ja kazao da bi helikopter mogao da povuče kupolu posredstvom prstena te da nije potrebno pakovati istu. Ali oni su strahovali da bi ovakav način izvlačenja bio opasan po rotor helikoptera. Sugerisali su da skinemo metalnu korpu sa kamiona i da u nju spakujemo kupolu. Naša korpa zajedno sa balonom i svim ostalim teretom bi bila suviše teška za helikopter. Kada sam im saopštio i pokazao ceradu za kupolu kao i način upotrebe za siguran transport, bili su veoma zadovoljni te smo počeli da oslobađamo kupolu od drveta. Ovo mi je puno značilo jer je ovim načinom izvlačenja postojala manja mogućnost oštećenja i ovo je bila jedina šansa da se ne ošteti. Nakon toga počeli smo da skupljamo kupolu koja je bila raširena po stijenama. Zatim smo prostrli ceradu po platou i na nju stavili kupolu. Uglove cerade smo povukli, ukrstili ih, zavezali čeličnom žicom i pripremili ih za podizanje.

Na kraju, vođa operacije je putem radiostanice dao finalnu komandu helikopteru i ne dugo zatim on se pojavio iz pravca Podgorice. Helikopter je prvi put prišao, nadgledao mjesto udesa i izbacio pet boca vode za piće u položaju na oko 5 m iznad korpe. Poslije toga se vratio u pravcu udoline pa se ponovo pojavio. Veoma profesionalno se zaustavio na 2 m iznad korpe, dok su dobro utrenirane ruke vojnika zakačile tregere i korpa je otišla u dolinu sa helikopterom. George je napravio slike ove operacije. Zatim se helikopter ponovo vratio, podigao kupolu i u roku od 30 min. operacija je bila završena.

Nakon toga smo se spustili dolje do prvih kuća, zahvalili se mještanima i oprostili se od njih. Zatim smo se odvezli dolje do doline gdje smo zatekli korpu i kupolu u dobrom stanju. Zamolio sam osobu za bezbjednost operacije da nam vojska pomogne u pakovanju kupole i za vrijeme od 10 min. sve je bilo gotovo. Rasporedio sam vojnike sa moje lijeve i desne strane i uz moja uputstva sve je ispalo izvrsno. Podigli smo korpu zajedno sa kupolom u kamion i vratili smo se u hotel gdje smo teret istovarili na parkingu hotela. Zahvalili smo se svima koji su nam pomogli. Na kraju smo ispraznili korpu, očistili je od pijeska i ponovo je napunili sa svim stvarima osim onih koje smo namjeravali da ponesemo sa sobom. Smjestili smo korpu u hotelsku garažu. Transponder, radio, GPS, PLB i ostalo spakovali smo u ruksage. Dogovorili smo se sa firmom „Veletex AD“ da se balon vrati u Njemačku kopnenim putem“.

14

Prvo upisivanje u knjigu utisaka u hotelu Aria Na kraju se posada balona zahvalila svima koji su učestvovali u operaciji.

Mike Reichert Kontrola letenja

Petra Koch Meteorolog

Matthias Hohl Naše žene Warsteiner pivari Balonarskom klubu FBC SI Svim kontrolorima letenja Beč, Ljubljana, Zagreb, Podgorica Pilotu Helik. avio helikopterske jedinice Slavko Ilić i Igoru ?? Policijskom komandiru Blažo Pavićević sa osobljem Savo Mandić Agencija za civilno vazduhoplovstvo Vojnicima sa Kapetanom Vojska Crne Gore Posadi vojnog helikoptera Vojna vazduhoplovna baza-Podgorica Ministarstvu odbrane Crne Gore Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore Dnevnim novinama Vijesti Špediterskoj firmi Montenamax (Dragović Drago)

15

Firmi Veletex Njihovom šefu i direktoru specijalno Nikoli Pajeviću Hotel “Aria” Šef Slavko Vukčević i recepciji

Mnogo sreće i srećno slijetanje Beppler(Josef) Hohl i Georg Sellmaier 5. Zaključak (Conclusion)

Ova Studija slučaja prikazuje viđenje istog slučaja (pada tj. prizemljenja balona) iz dvije perspektive

tj. od dvoje učesnika: Agencije za civilnuo vazduhoplovstvo i posade balona. Demonstrirana je komunikacija i koordinacija između učesnika SAR misije: TKL-Podgorica, Sektora za vanredne situacije i civilnu bezbjednost i Agencije za civilno vazduhoplovstvo kao i uključenje Vojske Crne Gore prilikom izvlačenja, podizanja i transporta balona sa mjesta udesa.

U SAR misiji pored gore pomenutih institucija nezaobilazno mjesto pripada lokalnom stanovništvu od kojih je 75-godišnji mještanin prvi uspostavio kontakt sa posadom balona.

Transport balona sa veoma nepristupačnog mjesta incidenta veoma profesionalno je izvela Vojska Crne Gore.

Podgorica, Januar 2011. god. Napomena: U prilogu je originalni Izvještaj posade balona