Cassandra Clare Grad Kostiju

Embed Size (px)

Citation preview

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    1/291

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    2/291

    Za mojeg djedaJa nisam zaspao.Izmeu izvrenja kakva stranog ina prve pobude sve nalikujerivienju ili

    groznu snu:Pokretaduh i smrtnika oruaTada su u suglasju; a ljudsko ustrojstvo,Ko kakvo kraljevstvo malo, tada muiPriroda pobune.

    William Shakespeare,Julije Cezar

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    3/291

    I

    TAMNI SILAZAK

    Ja opjevah Kaos i Novje

    nuPonukan Muzom nebeskom da smjelo

    Siem u tamu i gore se vratim...

    John Milton,Izgubljeni raj

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    4/291

    1

    PANDEMONIJ

    Ti se sigurno ali, ree izbaciva, prekriivi ruke preko golemih prsa.Svisoka je gledaoladia u crvenoj jakni s patentnim zatvaraem i odmahivaoobrijanom glavom. Ne moe unutra sime.

    Pedesetak tinejdera koji su ekali u redu ispred Pandemonija nagnuli su senaprijed da boljeuju. ekanje na ulazak u taj klub za sve uzraste bilo jedugotrajno, osobito nedjeljom, a u redu seglavnom nije dogaalo mnogo.Izbacivai su bili opaki i smjesta bi se okomili na svakoga tko bizgledao kao dae praviti probleme. Petnaestogodinja Clary Fray, koja je stajala u redu sasvojimajboljim prijateljem Simonom, nagnula se naprijed kao i svi drugi, u nadida e se dogoditi netozbudljivo.

    Joj, ma dajte. Mladipodigne taj predmet iznad glave. Izgledao je kaodrveni tap zailjen naednom kraju. To mi je dio kostima.

    Izbacivapodigne obrvu. Koji je to?Mladise naceri. Doimao se prilino normalno, pomisli Clary, za

    Pandemonij. Kosa neonskiodre boje strala mu je oko cijele glave nalik napipke prestraene hobotnice, ali nije imaoomplicirane tetovae na licu ni velikemetalne ipke provuene kroz ui ili usne. Ja sam lovac naampire. Pritisnuo je

    onaj drveni predmet. Savio se u stranu lako poput vlati trave. Ovo je lano.Pjenasta guma. Dobro?Njegove zelene oi bile su previe jarko zelene, primijeti Clary: boje

    antifriza, proljetne trave.Po svoj prilici kontaktne lee u boji. Izbacivaslegne ramenima, odjednom

    se dosaujui.Svejedno. Ui.Mladise provue pokraj njega brzo poput jegulje. Clary se svidio okret

    njegovih ramena, naina koji je usput zabacio kosu. Njezina bi majka za njega

    upotrijebila rije- nonalantan.Pomislila si da je sladak, ree Simon rezignirano. Zar ne?Clary ga udari laktom pod rebra, ali mu ne odgovori.Unutra je klub bio pun dima od suhog leda. arena svjetla igrala su se na

    plesnom podiju,retvarajui ga u viebojnu vilinsku zemlju od plavih i neonskozelenih, jarko ruiastih i zlatnihijansi.

    Mladiu crvenoj jakni pogladio je dugaak, poput britve otar no koji jedrao, a licem mu jeaigrao dokon osmijeh. Bilo je tako lako - malice glamurana no, kako bi se priinio bezopasnim.

    Jo malo glamura na oi i onog

    asa kad je izbaciva

    pogledao izravno unjega, bio je gotov.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    5/291

    Dakako, sve bi se to vjerojatno moglo izvesti bez tolikog truda, ali i on jebio dio te zabave - varanjavozemaca, neskriveno i na njihove oi, uivanja utupim izrazima njihovih priglupih lica.

    Nije da su ljudska bia bila beskorisna. Mladije zelenim oima promatrao

    plesni podij, naojem su se tanki udovi odjeveni u krpice od svile i crne koepojavljivali i nestajali iza vrtlonihtupova dima dok su ovozemci plesali.Djevojke su zabacivale duge kose, mladii njihali kukovimadjevenim u kou, agola se put presijavala od znoja. Vitalnost se naprostoprelijevala iz njih,valovinergije od kojih ga je obuzela pijana smuenost. Iskrivio je usne. Nisuznali koliko su sretni. Nisu znali kako je to ivotariti u mrtvom svijetu, gdjeSunce mlitavo visi na nebu poput izgorjela ugarka.

    Njihovi ivoti gorjeli su jarko poput plamena svijee - i bilo ih je isto takolako utrnuti.

    Rukom je vre stisnuo no koji je nosio i ba je zakoraio na plesni podijkad se neka djevojkadvojila iz mase plesaa i uputila prema njemu. Zabuljio seu nju. Bila je lijepa, za ljudsko bie -uga kosa gotovo iste boje kao crna tinta,oi poput ugljena. Bijela haljina do poda, onakva kakve suene nosile nekadadok je svijet bio mlai. ipkasti rukavi vijorili su joj oko tankih ruku. Okovratae nosila debeli srebrni lanac s kojeg je visio tamnocrveni privjesak veliinebebine ake. Bilo mu jeovoljno da suzi oi kako bi shvatio da je pravi - pravi idragocjen. Slina mu je navrla na usta doku se primicala. ivotna energijanavirala je iz nje kao krv iz otvorene rane. Prolazei pokraj njega,asmijeila se,dozivajui ga oima. Okrenuo se i poao za njom, osjeajui okusfantomskogeckanja njezine smrti na svojim usnama.

    Uvijek je bilo lako. Veje osjeao kako mu snaga njezina ivota koji segasi kola venama poputatre. Ljudi su bili tako glupi. Imali su neto tolikodragocjeno, no to gotovo uope nisu uvali.

    Odbacivali su svoje ivote zbog novca, zbog paketia praha, zbogdraesnog osmijeha kakvogtranca. Djevojka je bila blijeda sablast koja jeuzmicala kroz obojani dim. Dola je do zida ikrenula se pa mu se nasmijeilaprimivi suknju rukama i podignuvi je. Ispod suknje nosila jeizme do bedara.

    Doetao je do nje, koe najeene od njezine blizine. Nije bila tako savrena

    izbliza: opazio jeaskaru koja joj se razmazala ispod oiju i znoj koji joj jezalijepio kosu za vrat. Namirisao jejezinu smrtnost, taj slatki vonj trulei.Imamte, pomislio je.

    Hladan osmijeh izvio joj je usne. Odmaknula se u stranu pa je vidio da senaslanjala naatvorena vrata. Preko njih je crvenom bojom bilo navrljanoZABRANJEN ULAZ - SKLADITE.

    Posegnula je rukom iza lea prema kvaki, pritisnula je i provukla seunutra. Naas je ugledaoaslagane kutije, zapetljane kablove. Skladite. Osvrnuose iza sebe - nitko nije gledao. Ako ona elirivatnost, tim bolje.

    Uao je u prostoriju za njom, nesvjestan toga da ga netko prati.Onda, ree Simon, ba dobra glazba, ha?

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    6/291

    Clary nije odgovorila. Plesali su ili barem inili ono to je prolazilo kaoplesanje - mnogojihanja naprijed i natrag s povremenim naglim saginjanjem svedo poda, kao da je nekome od njihspala kontaktna lea - u prostoru izmeuskupine tinejderki u metalik steznicima i mladogzijatskog para koji se

    strastveno milovao dok su im se arene ekstenzije za kosu ispreplitalepoputinove loze. Neki deko spiercingom na usni i ruksakom u obliku plianogmedvjedia dijelio jeesplatne tablete biljnog ectasyja, a njegove padobranskehlae mlatarale su pod udarima zraka iztroja za vjetar. Clary nije obraalamnogo pozornosti na njihovu bliu okolinu - pogledom je pratilaodrokosogmladia koji je uspio nagovoriti izbacivaa da ga pusti u klub. Sunjao se krozguvu kaoa neto trai. Nain na koji se kretao na neto ju je podsjeao...

    to se mene tie, nastavi Simon, neizmjerno uivam.To ba i nije bilo vjerojatno. Simon je, kao i uvijek, u tom klubu upadljivo

    strio u trapericama itaroj majici kratkih rukava, na kojoj je sprijeda pisaloMADE IN BROOKLYN. Svjee oprana kosaila mu je tamnosmea, a ne zelenaili ruiasta, dok su mu naoale stajale ukrivo na vrhu nosa. Nijee ba doimaokao da razmilja o silama tame, nego prije kao da se upravo uputio u ahovskiklub.

    Aaa-haa. Clary je bilo savreno jasno da je on s njom izlazio uPandemonij samo zato to sejoj ondje svialo, dok je njemu bilo dosadno.

    Nije bila sigurna ak ni zato joj se svialo - zbog odjee i glazbe to mjestobilo je nalik na san,a neiji tui ivot, ni priblino slino njezinu dosadnomstvarnom ivotu. No oduvijek je bilarevie stidljiva da bi razgovarala i s kimosim sa Simonom.

    Modrokosi mladiprobijao si je put izvan plesnog podija. Izgledao jepomalo izgubljeno, kao daije pronaao onoga koga je traio. Clary se zapita tobi bilo kad bi mu prila, predstavila se ionudila mu da ga provede uokolo.Moda bi se samo zablenuo u nju. Ili je moda i on stidljiv.

    Moda bi bio zahvalan i moda bi mu bilo drago, ali bi se trudio to nepokazati, onako kako to dekiade - ali ona bi znala. Moda...

    Modrokosi se najednom ispravi, zauzme pozoran stav, kao lovaki pas krajlovine. Clary popratimjer njegova pogleda i opazi djevojku u bijeloj haljini.

    Pa dobro, pomisli Clary, nastojei se ne osjeati kao ispuhani balon. To jevaljda to. Djevojka jeila prekrasna, takva da bi je Clary rado nacrtala - visoka itanka kao trska, duge, bujne crne kose.

    ak i s te udaljenosti Clary je vidjela crveni privjesak oko njezina vrata.Pulsirao je pod svjetlimalesnog podija poput zasebnog srca bez vlastita tijela.

    Drim, nastavi Simon, da DJ Bat veeras ulae jedinstveno izuzetantrud. Slae li se?

    Clary zakoluta oima i ne odgovori; Simon je mrzio trance glazbu.Pozorno je gledala djevojku bijeloj haljini. Kroz mrak, dim i umjetnu maglu

    njezina blijeda haljina bljetala je poputvjetionika. Nije udo to ju jemodrokosi mladislijedio kao oparan, previe zanesen da birimjeivao bilo to

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    7/291

    oko sebe - ak ni dvije tamne figure koje su mu bile za petama, krivudajuizajim kroz guvu.

    Clary uspori plesanje i zagleda se. Nekako je uspjela razabrati da su tefigure muke, da suisoki i odjeveni u crno. Ne bi mogla rei kako je znala da

    slijede onog mladia, ali znala je. Vidjelae to po nainu na koji su ili za njim,po njihovu paljivom oprezu i po prikrivenom skladu njihovihokreta. Ugrudima joj se poeo otvarati malen cvijet strepnje.

    U meuvremenu, dometne Simon, htio sam ti rei da se u zadnjevrijeme odijevam u enskudjeu. Osim toga, spavam s tvojom mamom. Misliosam da bi trebala znati.

    Djevojka je stigla do zida i otvarala je vrata s natpisom ZABRANJENULAZ. Pozvala jeodrokosog mladia da je slijedi i provukli su se kroz vrata. Toza Clary nije bilo nita novo, paroji se skriva u mrane zakutke kluba da bi sepohvatao - no bilo je utoliko udnije to ih je netkoratio.

    Propela se na none prste, pokuavajui pogledati preko gomile. Onadvojica stala su ispred tihrata i kao da su raspravljala. Jedan je imao plavu kosu,a drugi tamnu. Plavi je posegnuo rukom uaknu i izvukao neto dugo i otro, to

    je bljesnulo pod titravim svjetlima. No. Simone! povikalae Clary i uhvatilaga za ruku.

    to je? Simon se doimao uznemireno. Ma dobro, zapravo ne spavam stvojom mamom.

    Samo sam htio privui tvoju pozornost. Nije da ti mama nije vrlo privlanaena, za svoje godine.

    Vidi li onu dvojicu? Mahnito je uprla prstom, umalo udarivi raskonucrnkinju koja jelesala pokraj njih. Djevojka je oine prijekim pogledom.Oprosti... oprosti! Clary se ponovnokrene Simonu. Vidi li ona dva tipatamo? Kod onih vrata?

    Simon zakilji i slegne ramenima. Ne vidim nita.Dvojica su. Pratili su onog tipa s modrom kosom...Onog za kojeg si pomislila da je sladak?Da, ali nije stvar u tome. Onaj plavokosi je izvukao no.Jesi li sigurna? Simon se zagleda jae, odmahujui glavom. Jo uvijek

    ne vidim nikoga.Sigurna sam.Simon, najednom vrlo ozbiljan, izravna lea. Idem po nekoga iz

    osiguranja. Ti ostani ovdje.Otiao je gurajui se kroz guvu.Clary se okrenula ba na vrijeme da spazi plavokosog mladia kako prolazi

    kroz ZABRANJENULAZ, s prijateljem za petama. Osvrnula se oko sebe; Simon si je jo

    uvijek pokuavao prokriti put do plesnog podija, ali nije mu ilo osobito dobro.

    ak i da je tada viknula, nitko je ne bi uo, a dok bie Simon vratio, neto strano

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    8/291

    vese moglo dogoditi. Snano se ugrizavi za donju usnu, Clary setane probijatikroz guvu.

    Kako se zove?Okrenula se i nasmijeila. Ono malo svjetlosti u skladitu prosipalo se kroz

    visoke reetkamaagraene prozore, musave od prljavtine. Po podu su bilerazbacane hrpe strujnih kablova, zajedno solomljenim krhotinama zrcala disko-kugli i odbaenim limenkama boje.

    Isabelle.To je lijepo ime. Poao je prema njoj, oprezno koraajui izmeu

    kablova za sluaj da je nekid njih pod naponom. Na slabom svjetlu izgledala jepomalo prozirno, isprano od boje, ovijena uijelo poput anela. Bit e divno kadapadne... Nisam te jo viao ovdje.

    Pita me dolazim li esto ovamo? Zahihotala se, pokrivi usta dlanom.Oko zglavka imala jeekakvu narukvicu, tik ispod rukava haljine - a tada je, kad

    joj se primaknuo, opazio da to uope nijearukvica, nego tintom iscrtan uzorakna njezinoj koi, splet vijugavih linija.

    Ukipio se. Ti...Nije dovrio. Pokrenula se brzinom munje, sunuvi na nj otvorenim

    dlanom, udarivi ga u prsaako da bi se sopui sruio na tlo da je bio ljudskobie. Zateturao je unatrag, no tada joj se netotvorilo u ruci, vijugavi bikoji jezlatno bljesnuo kad je njime zamahnula nadolje, omotavi mu gako glenjeva,trzajem mu izmaknuvi tlo pod nogama. Tresnuo je na pod, previjajui se dokmu jemraeni metal duboko grizao kou. Nasmijala se nadvijena nad njime iomamljeno je pomislio kakoe trebaoznati. Nijedna ljudska djevojka ne bi nosilahaljinu poput te koju je nosila Isabelle. Nosilau je da prekrije kou - cijelu kou.

    Isabelle snano povue bi, zategnuvi ga. Osmijeh joj je blistao poputotrovne vode. Sad jeamo va, deki.

    Zauo je tih smijeh iza sebe, a tada su se na njemu nale ruke koje su gatrgnule uvis i gurnulea jedan betonski stup. Osjeao je vlaan kamen na leima.Ruke su mu povukli odostraga i zavezaliu zglavke icom. Dok se otimao, netko

    je zaobiao stup i uao mu u vidno polje; mladi, mlad kaoIsabelle i jednako zgodan. Njegove utosmee oi svjetlucale su poput

    komadia jantara.Onda, ree mladi. Ima li i drugih s tobom?Modrokosi je osjeao kako mu krv navire pod previe stegnutim metalom,

    od ega su mu runiglobovi postali skliski.Kakvih drugih?No daj. Mladiuto-smeih oiju podigao je ruke i tamni su mu rukavi

    skliznuli dolje,tkrivi rune tintom iscrtane po njegovim zglavcima, nadlanicamai dlanovima. Ti zna to sam ja.

    Duboko u unutranjosti lubanje zavezani mladizakripao je drugim

    nizom zuba.Sjenolovac, siknuo je.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    9/291

    itavim licem drugog mladia razlio se irok osmijeh. Gotov si, rekaoje.

    Clary gurne vrata skladita da se otvore i ue u njega. Naas pomisli da jeprazno. Jedini prozoriili su visoko i zagraeni reetkama; kroz njih se pomalo

    ula ulina buka, zvuk automobilskih truba kripa konica. Soba je bazdjela nastaru boju i debeo sloj praine prekrivao je pod, pun razmazanihragova cipela.Ovdje nema nikoga, shvati, ogledavajui se u udu. U prostoriji je bilo

    hladno unatoolovokoj vruini vani. Leda su joj bila ledena od znoja.Zakoraila je naprijed i zaplela nogu utrujne kablove. Sagnula se da osloboditenisicu iz kablova - i zaula glasove. Djevojaki smijeh,tar odgovor nekogmladia. Kad se uspravila, ugledala ih je.

    Kao da su se stvorili izmeu dva treptaja oka. Bila je to djevojka u dugojbijeloj haljini, crnaosa sputala joj je po leima poput vlane morske trave. Onadva mladia bila su s njom - onajisoki s kosom crnom poput njezine i onaj nii,svjetloputi, ija se kosa presijavala kao mjed podlabom svjetlou to jedopirala kroz visoke prozore. Svijetli deko stajao je s rukama udepovima,asuprot onom pankeru, koji je bio zavezan za stup neime to jeizgledalo kao klavirska ica, rukuspruenih iza lea, a nogu zavezanih okoglenjeva. Lice mu je bilo napeto od boli i straha.

    Uz mahnito udaranje srca, Clary se sakrije iza najblieg betonskog stupa iproviri glavom.

    Gledala je kako svjetlokosi hoda amo-tamo, ruku prekrienih preko prsa.Nego, ree. Jo uvijeki nisi rekao ima li s tobom drugih tvoje vrste.

    Tvoje vrste? Clary se zapita o emu on to govori. Moda je nabasala nanekakav rat izmeuandi.

    Ne znam o emu govori. U glasu modrokosog ula se bol, ali iotresitost.

    Misli na druge demone, ree crnokosi, progovorivi prvi put. Zna toje demon, zar ne?

    Deko zavezan za stup okrenuo je glavu u stranu, snano stiui zube.Demoni, polako je izgovorio svjetlokosi, ispisujui tu rijeprstom po

    zraku. Religijski suefinirani kao itelji pakla, sluge Neastivog, ali ovdje, za

    potrebe Klave, obuhvaaju svelonamjerne duhove ije je podrijetlo izvan naeizvorne dimenzije...

    Dosta, Jace, ree djevojka.Isabelle ima pravo, ree vii mladi. Nikome od prisutnih ne treba

    predavanje iz semantike - ni iz demonologije.Ovi su ludi, pomisli Clary.Zbilja ludi.Jace podigne glavu i nasmijei se. U tom pokretu bilo je neega divljeg,

    neega to je podsjetiloClary na dokumentarce o lavovima koje je gledala na Discovery Channelu,

    na ono kad bi velikeake podigle glavu i ponjuile zrak da osjete miris plijena.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    10/291

    Isabelle i Alec misle da previeovorim, ree. Misli li i ti da previegovorim?

    Modrokosi nije odgovorio. Jo uvijek je stiskao zube. Mogao bih vam datiinformacije, ree.

    Znam gdje je Valentine.Jace se osvrne prema Alecu, koji slegne ramenima. Valentine je podzemljom, ree Jace.

    Ovaj stvor nas samo zavlai.Isabelle zabaci kosu. Ubij ga, Jace, ree. Nee nam nita rei.Jace podigne ruku i Clary ugleda odsjaj slabanog svjetla s noa u njegovoj

    ruci. Bio jeeobino proziran, sjeiva svijetla poput kristala, otra poput staklenekrhotine, a drke optoenervenim kamenjem.

    Zavezani mladinaglo udahne. Valentine se vratio! usprotivi se,nateui spone koje su muuke drale iza lea. Svi Pakleni svjetovi to znaju...Ja znam... mogu vam rei gdje je...

    U Jaceovim ledenim oima najednom zaiskri bijes. Anela mi, svaki putkad uhvatimo nekurcinu kao to si ti, uvijek tvrdi da zna gdje je Valentine. E pai mi znamo gdje je. U paklu je. A ti...

    Jace preokrene no koji je drao i njegovo sjeivo bljesne poput vatre. Timu se tamo moeridruiti?

    Clary vie nije mogla. Izala je iz skrovita iza stupa. Stani! viknula je.Ne moe to uiniti.

    Jace se naglo okrene, toliko zapanjen da mu je no ispao iz ruke i zveknuona betonski pod.

    Isabelle i Alec okrenu se zajedno s njim, s identinim izrazomzabezeknutosti na licu. Modrokosiladiovjesio se o svoje vezove, oamuen iirom otvorenih usta.

    Alec progovori prvi. to je ovo? htio je saznati, pogledavajui sad Clary,sad svojeompanjone, kao da bi oni mogli znati to ona tu radi.

    To je djevojka, ree Jace, ponovno se sabravi. Sigurno si vevidiodjevojke, Alec. Tvojaestra Isabelle jedna je od njih. Zakorai prema Clary,kiljei kao da ne moe posve vjerovati u toto vidi. Ovozemska djevojka, ree

    vie samome sebi. A vidi nas.Naravno da vas vidim, ree Clary. Pa nisam slijepa.E jesi, ree Jace, saginjui se da podigne no. Samo to to ne zna.

    Uspravi se. Bolje daestane odavde, ako zna to ti je pametno.Ne idem nikamo, ree Clary. Ako odem, ubit e ga. Upre prstom u

    mladia s modromosom.To je istina, prizna Jace, vrtei no izmeu prstiju. A zato je tebi vano

    hou li ga ja ubiti ilieu?Za... zato to... promuca Clary. Ne moe ii okolo i ubijati ljude.

    Ima pravo, ree Jace. Ne moe ii okolo i ubijati ljude!' Pokaeprstom na mladia sodrom kosom, ije su oi bile napola zatvorene. Clary se

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    11/291

    zapita je li se onesvijestio. Ovo nijeovjek, djevojice. Moda izgleda kaoovjek i govori kao ovjek, moda ak i krvari kao ovjek.

    Ali je udovite.Jace, ree Isabelle opominjui ga. Dosta.

    Ti si lud, ree Clary, uzmiui od njega unatrake. Pozvala sampoliciju, da zna. Stii evaki as.Lae, ree Alec, ali na licu mu se vidjela sumnja. Jace, hoe li...Nije uspio zavriti reenicu. U taj tren modrokosi se mladiuz visok

    kretav poklioslobodiopona koje su ga vezale za stup i bacio na Jacea.Pali su na tlo i otkotrljali se zajedno, a modrokosi je udarao Jacea akama

    koje su svjetlucaleao da na vrhovima prstiju imaju neto metalno. Clary jeustuknula u namjeri da pobjegne, ali joj jeoga zapela o zapetljani kabel, pa jepala, izbivi si zrak iz plua. ula je Isabellin vrisak.

    Preokrenuvi se, Clary ugleda modrokosog kako sjedi na Jaceovim prsima.Na vrhovima njegovihandi nalik na britve presijavala se krv.

    Isabelle i Alec trali su prema njima, Isabelle vitlajui biem u ruci.Modrokosi zamahnespruenim kandama prema Jaceu. Jace podigne ruku da seobrani, a kande je zaparaju, tako da jeiknula krv. Modrokosi opet zamahnerukom - a Isabellin bioine ga po leima. On krikne i prevrnee na bok.

    Brz kao Isabellin bi, Jace se preokrene. U ruci mu bljesne otrica. Zarijeno u prsaodrokosog mladia. Crnkasta tekuina navre oko drke. Mladise uluku izdigne s poda, krkljajui grei se. Lica iskrivljena od gaenja, Jaceustane. Njegova crna majica sada je na nekim mjestimaila jo crnja, mokra odkrvi. On pogleda u zgreni oblik do svojih nogu, isprui ruku i istrgne no.

    Drka je bila skliska od crne tekuine.Oi modrokosog mladia treptavo se otvore. Uperene u Jacea, kao da su

    gorjele. Mladiizustiroza zube: Neka bude tako. Otpisani e vas sve pobiti.Jace kao da je zareao. Mladieve arenice nestale su mu u glavi. Tijelo

    mu se poelo trzati iresti dok se guvao, uruavao u sebe, sve vie smanjivao,sve dok nije posve nestao.

    Clary se uspentrala na noge, otresavi elektrine kabele. Poela jeuzmicati. Nitko od njih nijebraao pozornost na nju. Alec je doao do Jacea i

    primio ga za ruku, podiui mu rukav vjerojatnoato da mu dobro pregleda ranu.Clary se okrene da potri - i otkrije da joj put prijei Isabelle siem u ruci.Njegova zlatna traka bila je umrljana tamnom tekuinom. Ona zamahne biemprema

    Clary i njegov joj se kraj omota oko zglavka pa se vrsto zategne. Claryjekne od boli i iznenaenja.

    Glupa mala ovozemko, ree Isabelle kroza zube. Zbog tebe je Jacemogao poginuti.

    On je lud, ree Clary, pokuavajui aku povui natrag. Bijoj se urezao

    jo dublje u kou.Svi ste vi ludi. to ti misli, tko ste vi, parapolicijski ubojice? Policija...

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    12/291

    Policija uglavnom nije zainteresirana kad ne moe pokazati le, reeJace. Pridravao si jeuku i oprezno birao put prema Clary po podu iprekrivenom kablovima. Alec ga je slijedio, licaskrivljenog od mrtenja.

    Clary pogleda mjesto s kojeg je onaj mladinestao i ne ree nita. Ondje

    nije bilo ak ni krvaverlje - ba niega to bi dokazivalo da je i ikada uopepostojao.Vraaju se u svoje izvorne dimenzije kad umru, ree Jace. Za sluaj da

    si se pitala.Jace, sikne Alec. Pazi.Jace odmakne ruku. Lice mu je bilo poprskano jezivim kapljicama krvi.

    Jo uvijek ju jeodsjeao na lava s tim iroko razmaknutim svijetlim oima i tomzagasito zlatnom kosom. Ona nasidi, Alec, ree. Vezna previe.

    to onda hoe da napravim s njom? upita Isabelle.Pusti je, tiho odgovori Jace. Isabelle ga prostrijeli iznenaenim, gotovo

    ljutitim pogledom, alie ne usprotivi. Bisklizne, oslobodivi Clarynu ruku. Onaprotrlja bolan zglavak i zapita se kako ee, dovraga, izvui odande,

    Moda bismo je trebali povesti sa sobom, ree Alec. Kladim se da biHodge volioorazgovarati s njom.

    Nema teorije da je odvedemo u Institut, ree Isabelle. Ona jeovozemka.

    Je li doista? blago ree Jace. Njegov miran glas bio je gori od Isabellineotresitosti i Alecoverdbe. Jesi li veimala posla s demonima, djevojice? Jesili hodala s vjecima, razgovarala s

    Djecom noi? Jesi li...Moje ime nije djevojica, prekine ga Clary. I nemam pojma o emu

    govori.Nema? Reeeki glas u njezinoj glavi. Vidjela si kako je onaj dekoispario. Jace nije lud - ti bi samo eljela daest. Ja ne vjerujem u... u demone ilito god bilo to o emu...

    Clary? Bio je to Simonov glas. Naglo se okrenula. Stajao je na vratimaskladita. Pokraj njegaio je jedan od krnih izbacivaa koji su na ulazu ljudimastavljali igove na ruke. Jesi li dobro?

    Zakiljio je prema njoj kroz tmuu. Zato si sama ovdje? to je bilo s

    onim tipovima... zna, onima noevima?Clary se zablene u njega, a zatim pogleda iza sebe, gdje su stajali Jace,

    Isabelle i Alec; Jace urvavoj majici i jo uvijek s noem u ruci. On joj se nacerite pomalo pokajniki, a pomaloodrugljivo slegne ramenima. Oito ga nijeudilo to ih ni Simon ni izbacivane vide.

    To nekako nije udilo ni Clary. Polako se okrenula natrag prema Simonu,znajui kako muacijelo izgleda tako sama u tom vlanom skladitu, stopalazapetljanih u plastine strujne kablovearkih boja. Mislila sam da su uliovamo, ree bijedno. Ali ini se da nisu. ao mi je. Skreneogled sa Simona,

    iji se izraz lica mijenjao iz zabrinutog u posramljeni, na izbacivaa, kojiseoimao samo ugnjavljcno. Bila je to pogreka.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    13/291

    Iza nje, Isabelle se zahihoe.Ne vjerujem, ree Simon tvrdoglavo dok je Clary na rubu plonika

    oajniki pokuavalaozvati taksi. istai su bili proli ulicom Orchard dok sunjih dvoje bili u klubu pa je ulica bilajajno crna od uljaste vode.

    Znam, sloi se ona. ovjek bi pomislio da e biti nekih taksija. Kamosvi idu u nedjelju uono? Opet se okrene prema njemu, slegnuvi ramenima.Misli da bismo bili bolje sree u ulici

    Houston?Ne taksijima, ree Simon. Tebi - ne vjerujem tebi. Ne vjerujem da su

    oni tipovi s noevimaamo nestali.Clary uzdahne. Moda nije bilo nikakvih tipova s noevima, Simone.

    Moda mi se sve toriinilo.Nema teorije. Simon podigne ruku iznad glave, ali taksiji koji su im se

    pribliavali samo surojurili, prskajui prljavu vodu. Vidio sam ti lice kad samuao u to skladite. Izgledala si opakozbezumljeno, kao da si vidjela duha.

    Clary pomisli na Jacea s njegovim lavovski-majim oima. Spusti pogledna svoj zglavak,kruen tankom crvenom linijom na mjestu gdje se ovio lsabellinbi.Ne, ne duha, pomisli.Netoo udnije.

    To je bila samo pogreka, ree klonulo. Zapita se zato mu ne kaeistinu. Osim, naravno, zatoto bi pomislio da je luda. No u tome to se dogodilobilo je neega - neega u kljuanju one crnervi oko Jaceova noa, neega unjegovu glasu kad je rekaoJesi li razgovarala s Djecom noi? - toe eljelazadrati za sebe.

    Pa, bila je to vraki nezgodna pogreka, ree Simon. Osvrne se premaklubu, iz ijih je vrataanak red jo uvijek zmijoliko vijugao do pola ulice.Sumnjam da e nas ikada pustiti da ponovnoemo u Pandemonij.

    to te briga? Mrzi Pandemonij. Clary ponovno podigne ruku dok jeneki uti obris brzaorema njima kroz maglu. Ovaj put, meutim, taksi se uzkripu konica zaustavi na njihovu uglu, aozapritisne sirenu kao da moraprivui njihovu pozornost.

    Konano nam se posreilo. Simon povue vrata taksija i uvue se naplastikom prekrivenotranje sjedalo. Clary ue za njim, udahnuvi poznat miris

    njujorkih taksija na cigaretni dim, kou iak za kosu. Idemo u Brooklyn, reeSimon vozau, a potom se okrene prema Clary. Gle, zna dai moe sve rei,zar ne?

    Clary je malo oklijevala pa kimnula. Naravno, Simone, rekla je. Znamda mogu.

    Zalupila je automobilska vrata za sobom i taksi je krenuo u no.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    14/291

    2

    TAJNE I LAI

    Tamni princ sjedio je na crnom pastuhu, ogrtaod samurovine vijorio muje za leima. Zlatanolut vezao je njegove plave uvojke, naoito lice bilo mu jesmrknuto od ara bitke i...

    I ruka mu je izgledala kao patlidan, iznemoglo promrmlja Clary sebi ubradu. Crte naprostoije valjao. Uzdahnuvi, istrgne jo jedan list iz bloka zacrtanje i baci ga u naranasti zid svoje sobe.

    Pod je vebio naikan odbaenim lopticama od papira, pouzdan znak danjezina kreativna energijaije tekla onako kako se bila nadala. Po tisuiti putpoeljela je biti vie nalik svojoj majci. Sve to bi

    Jocelyn Fray nacrtala, naslikala ili skicirala bilo je lijepo i naizgled lako.Clary izvue slualice iz uiju - prekinuvi Steppin Razor usred pjesme - i

    protrlja bolneljepoonice. Tek je tada postala svjesna da stanom odjekujeglasna, prodorna zvonjava telefona.

    Odbacivi blok na krevet, skoi na noge i potri u dnevnu sobu, gdje jecrveni retro telefon stajao natoliu pokraj ulaznih vrata.

    Je li to Clarissa Fray? Glas na drugom kraju zvuao je poznato, iako ganije uspjela odmahdentificirati.

    Clary nervozno omota telefonsku icu oko prsta. Daaa?Bok, ja sam jedan od huligana s noevima koje si juer upoznala u

    Pandemoniju. Bojim se daam ostavio lo dojam i ponadao sam se da e mipruiti priliku da se iskupim..,

    SIMONE! Clary odmakne slualicu od uha, prasnuvi u smijeh. Touope nije smijeno!

    Naravno da je. Samo to ti ne razumije foru.Budalo. Clary uzdahne, naslonivi se na zid. Ne bi se smijao da si bio tu

    kad sam juer dolaui.

    Zato ne bih?Moja mama. Nije joj bilo drago to smo zakasnili. Iskoila je iz koe.Bilo je gadno.

    Molim? Pa nismo mi krivi to je bila guva na cesti! pobuni se Simon.On je bio najmlae odroje djece i imao je istanan smisao za obiteljskunepravdu.

    Da, no, uglavnom, ona to ne doivljava tako. Razoarala sam je,iznevjerila sam je, zabrinulaam je, bla, bla, bla. Ja trujem njezinivot, reeClary, oponaajui tonu frazu svoje majke uz tekitan ugriz savjesti.

    Znai, ima zabranu izlazaka? upita Simon malo preglasno. Clary je

    uladubok amorlasova iza njega; ljude koji su pokuavali nadglasati jedni druge.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    15/291

    Jo ne znam, ree. Mama je jutros izala s Lukeom i jo se nisu vratili.Gdje si ti uope? Kod

    Erica?Da. Upravo smo zavrili s probom. Iza Simona zvekne inela. Clary se

    trgne. Eric veerasita poeziju u Java Jonesu, nastavi Simon, mislei na kafiiza ugla Claryne ulice, u kojem je nouatkad svirala iva glazba. Doi e cijelibend da mu prui podrku. Hoe li ii?

    Aha, moe. Clary zastane, tjeskobno rastegnuvi telefonsku icu. ekaj,ne.

    Zaepite, deki, moe? zadere se Simon, a Clary po tome kako ga jeslabo ula shvati da jedaljio telefon od usta. Vratio ga je trenutak kasnije,zabrinuto rekavi: Je li to bilo da ili ne?

    Ne znam. Clary se ugrize za usnu. Mama se jo uvijek ljuti na menezbog onoga sino.

    Nisam sigurna da je elim iznervirati traei ustupke. Ako u imati frku, neelim da to bude zbog

    Ericove uljive poezije.Ma daj, pa nije tako loa, ree Simon. Eric mu je bio prvi susjed i

    poznavali su se gotovo cijeliivot. Nisu bili bliski kao Simon i Clary, ali osnovalisu rock-bend na poetku drugog razredaajedno s Ericovim prijateljima Mattom iKirkom. Svi zajedno svaki tjedan predano su vjebali uarai Ericovih roditelja.Osim toga, to nije ustupak, dometne Simon, nego pjesnika veer ulizinitvoje ulice, iza ugla. Nije da te zovem na neku orgiju u Hobokenu. Neka doe itvoja mamako eli.

    ORGIJA U HOBOKENU! zauje Clary neiji pokli, vjerojatno Ericov.Ponovno zvekneinela. Clary zamisli svoju majku kako slua Erica dok itapoeziju i zadrhti iznutra.

    Ne znam. Ako se svi pojavite ovdje, mislim da e poludjeti.Onda u doi sam. Pokupit u te pa moemo zajedno pjeice, s ostalima

    emo se nai tamo.Tvoja mama nee zamjeriti. Ona me voli.Clary se morala nasmijati. to je znak njezinog upitnog ukusa, ako mene

    pita.Ne pitam. Simon prekine vezu usred galame svojih prijatelja iz benda.Clary spusti slualicu i pogledom preleti dnevnu sobu. Posvuda je bilo

    dokaza umjetnikihklonosti njezine majke, od runo izraenih ukrasnih jastukanaslaganih na tamnocrveni kau, doidova punih Jocelyninih slika, brinouokvirenih - uglavnom pejzaa; zavojitih ulica sredita

    Manhattana obasjanih zlaanom svjetlou; prizora iz Prospect Parka zimi,sa sivim ribnjacimaorubljenim ipkastim slojem bijelog leda.

    Na polici iznad kamina stajala je uokvirena fotografija Claryna oca.

    Svjetloput mukaracamiljena izraza lica u sveanoj vojnoj uniformi; uuglovima njegovih oiju vidjeli su se izdajnikiragovi bora od smijanja. Bio je

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    16/291

    odlikovani vojnik koji je sluio u prekomorskim zemljama. Jocelyne nekenjegove medalje drala u kutijici pokraj svojeg kreveta. Nije da su medalje bileod ikakveoristi kad se Jonathan Clark autom zaletio u stablo na samome izlazuiz Albanyja i umro prije negoto mu se ki uope rodila.

    Nakon to je umro, Jocelyn je ponovno uzela svoje djevojako prezime.Nikada nije govorila oClarynu ocu, ali kutiju s njegovim ugraviranim inicijalima, J. C, drala je

    pokraj svojeg kreveta.Osim medalja, u njoj su se nalazile fotografija ili dvije, vjenani prsten i

    jedan uvojak plave kose.Katkad bi Jocelyn uzela tu kutiju, otvorila je i vrlo njeno drala taj uvojak

    kose na dlanovima, aotom bi ga spremila natrag i opet paljivo zakljualakutiju.

    Zvuk kljua koji se okree u ulaznim vratima prenuo je Clary iz snatrenja.ustro se bacila naaui pokuala izgledati zadubljeno u jednu od knjiga mekihkorica koje je njezina majka bilastavila na stoliu uza zid. Jocelyn je itanjesmatrala svetom razonodom i uglavnom ne bi prekidala

    Clary usred neke knjige, ak ni zato da vie na nju.Vrata su se otvorila uz tresak. Bio je to Luke, ruku punih neega to je

    izgledalo kao velikivadratni komadi kartona. Kad ih je odloio na pod, Clary jevidjela da su to kartonske kutije,astvorene tako da su bile plosnate. Uspravio sei uz osmijeh se okrenuo prema njoj.

    Bok, uj... bok, Luke, ree ona. Prije nekih godinu dana bio ju je zamolioda ga prestane zvatijakom Lukeom, rekavi da se zbog toga osjea staro i da gato, uostalom, podsjea na ia Tominuolibu. Osim toga, blago ju je podsjetio,on zapravo i nije njezin ujak, nego samo blizak prijateljjezine majke koji je znaitav njezin ivot. Gdje je mama?

    Parkira kamionet, ree on, uz stenjanje ispravljajui svoju visoku i vitkufiguru. Bio jedjeven u uobiajenu uniformu: stare traperice, kariranu koulju iiskrivljen par naoala sa zlatnim okvirom, koje su mu nahero stajale na korijenunosa. Podsjeti me jo jednom zato ova zgrada nemaeretno dizalo?

    Zato to je stara i ima karakter, odmah ispali Clary. Luke se naceri.

    emu kutije? upita ona.Njegov osmijeh nestane. Tvoja je majka htjela spakirati neke stvari, ree,

    izbjegavajui njezinogled.Koje stvari? upita Clary.On neodreeno odmahne rukom. Nepotrebne stvari koje se motaju po

    kui. Smetaju. Zna dana nikad nita ne baca. A ime se ti bavi? Ui? Izvuejoj knjigu iz ruke i naglas proita: Svijeto uvijek obiluje tim arolikim biima,koje trezvenija filozofija odbacuje. Vile i goblini, duhovi iemoni jo uvijek sevrzmaju uokolo... Spusti knjigu i pogleda Clary preko ruba naoala. Je li to

    zakolu?

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    17/291

    Zlatna grana? Nije. kole nema jo nekoliko tjedana. Clary mu uzmeknjigu. Mamina je.

    Slutio sam.Ona je spusti natrag na stol. Luke?

    Aha? Vezaboravivi na knjigu, eprkao je po kutiji za alat koja jestajala pokraj kamina. A,vo ga. Izvue naranasti plastini pitolj za ljepljivutraku i zagleda se u nj s dubokimadovoljstvom.

    to bi ti uinio da si vidio neto to nitko drugi nije mogao vidjeti?Pitolj za ljepljivu traku ispadne Lukeu iz ruke i zvekne na poploani

    kamin. On klekne da gaodigne, ne gledajui je. Misli, kad bih bio jedinisvjedok zloina, tako neto?

    Ne. Mislim kad bi uokolo bilo jo nekih ljudi, ali da si ti jedini koji ihmoe vidjeti. Kad bi bilievidljivi svima osim tebi.

    Oklijevao je, jo uvijek kleei, rukom vrsto steui ulubljeni pitolj zaljepljivu traku.

    Znam da zvui ludo, nervozno se odvai Clary, ali...On se okrene. Njegove oi, vrlo plave iza naoala, usmjere se prema njoj s

    izrazom odlunejenosti. Clary, ti si umjetnica, kao tvoja majka. To znai davidi svijet onako kako ga drugi ljudie vide. To je tvoj dar, da vidi ljepotu iuas u obinim stvarima. Zbog toga nisi luda - samoazliita. Nema nita loe utome da je netko razliit.

    Clary privue noge i nasloni bradu na koljena. U mislima ugleda onoskladite, Isabellin zlatnii, modrokosog mladia kako se trza u samrtnikimgrevima i Jaceove uto-smee oi.Ljepota ias. Ree: Da je moj tata iv,misli li da bi i on bio umjetnik?

    Luke se doimao zateeno. Prije nego to joj je uspio odgovoriti, vrata su seirom otvorila i Claryna majka vano je ula u sobu, lupkajui petama izamapo ulatenom drvenom podu. Pruilae Lukeu zveckav snop kljueva od auta iokrenula se da pogleda ker.

    Jocelyn Fray bila je mrava, ali snana ena, kose nekoliko nijansi tamnijeod Claryne ivostruko due. Trenutano je bila usukana u tamnocrvenu punuprobijenu tehnikom olovkom,oja ju je pridravala. Na sebi je imala bojom

    umrljane treger-hlae preko majice kratkih rukava bojeavande i smee glenjaeiji su potplati bili obloeni skorenim naslagama uljane boje.

    Ljudi su Clary uvijek govorili da slii svojoj majci, ali ona to nijeprimjeivala. Jedina slinostzmeu njih dvije bila je njihova figura: obje su biletanke, s malim grudima i uskim bokovima.

    Znala je da nije lijepa poput svoje majke. Da bi bila lijepa, mora biti vitkai visoka. Ako si niska kao Clary, tek malo via od metar i pol, onda si slatka. Nezgodna ni lijepa, nego slatka. Pridoda li seosa boje mrkve i lice puno pjegica,Clary je pokraj svoje majke sline Barbie bila krpena lutka.

    Jocelyn je ak imala graciozan hod zbog kojeg su se ljudi okretali za njomda je gledaju dokrolazi. Clary se, naprotiv, stalno spoticala o vlastita stopala.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    18/291

    Ljudi bi se okretali za njom jedino kadi proletjela pokraj njih padajui nizastepenice.

    Hvala ti to si donio kutije, ree Claryna majka Lukeu i nasmijei mu se.On joj ne uzvratismijeh. Claryn eludac nelagodno se promekolji. Oito se

    neto dogaalo. Oprosti to sam takougo traila mjesto. Danas Ima sigurnomilijun ljudi na parkiralitu...Mama? prekine je Clary. Za to su te kutije?Jocelyn se ugrize za usnu. Luke baci pogled iskosa na Clary, nijemo

    nukajui Jocelyn da prie.Nervoznim pokretom iz zglavka Jocelyn odgurne visei uvojak kose iza

    uha i pridrui se keri naauu.Izbliza, Clary je vidjela kako umorno izgleda njezina majka. Ispod oiju

    imala je tamneolukrugove, a kapci su joj od nedostatka sna bili biserne boje.Je li to zbog onoga sino? upita Clary.Ne, brzo ree njezina majka, no tada zastane. Moda malo. Nisi smjela

    uiniti to to si sinoinila. To zna.I vesam se ispriala. O emu se ovdje radi? Ako e mi zabraniti

    izlaske, uini to pa daavrimo.Neu ti zabraniti izlaske, ree njezina majka. Glas joj je bio napet kao

    ica. Dobaci pogledLukeu, koji odmahne glavom. Jednostavno joj reci, Jocelyn, ree on.Biste li mogli ne razgovarati o meni kao da nisam tu? ree Clary ljutito.

    I kako to misli, dai kae? to da mi kae?Jocelyn glasno izdahne. Idemo na praznike. Lukeov izraz lica postane

    prazan kao obrisanolikarsko platno. Clary odmahne glavom. O tome se radi?Idete na praznike? Zavali se na jastuke.

    Ne razumijem. emu tolika strka?Mislim da ne razumije. Htjela sam rei da svi idemo na praznike. Nas

    troje - ti, ja i Luke.Idemo u seosku kuu.O. Clary pogleda Lukea, no on je prekriio ruke na prsima i zurio kroz

    prozor, vrsto stisnuteeljusti. Zapitala se to ga mui. On je oboavao staru

    seosku kuu u unutranjosti drave New York - kupio ju je, sam je obnovioprije deset godina i iao onamo kad je god mogao. Na koliko dugo?

    Do kraja ljeta, ree Jocelyn. Donijela sam kutije za sluaj da elispakirati neke knjige,otreptine za slikanje...

    Do kraja ljeta? Clary se zgroeno uspravi. Ne mogu, mama. Imamplanove - Simon i jaamjeravali smo napraviti tulum za povratak u kolu i imamhrpu sastanaka s mojom likovnomrupom, onda jo deset sati u Tischu...

    Zao mi je zbog Tischa. Ali sve drugo moe se otkazati. Simon erazumjeti, kao i tvoja likovnarupa.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    19/291

    Clary je ula neumoljivost u majinu glasu i shvatila je da misli ozbiljno.Ali platila sam teatove crtanja! tedjela sam cijele godine! Obeala si. Naglose okrenula, obrativi se Lukeu. Recioj! Reci joj da nije fer!

    Luke nije skrenuo pogled s prozora, premda mu je u obrazu zatitrao jedan

    mii. Ona ti jeajka. To je njezina odluka.Ne razumijem. Clary se opet okrene prema majci. Zato?Moram otii, Clary, ree Jocelyn, a uglovi usta joj zadrhtae. Trebaju

    mi mir i tiina zalikanje. I trenutano nemamo novca...Pa prodaj jo tatinih dionica, ljutito ree Clary. To obino i ini, zar

    ne?Jocelyn uzmakne. To ba i nije fer.Gle, idi ako eli ii. Ba me briga. Ostat u ovdje bez tebe. Mogu raditi;

    mogu nai posao uStarbucksu ili tako neto. Simon kae da oni stalno zapoljavaju. Dovoljno

    sam stara da se brinem zaebe...Ne! Clary se lecne od otrine u Jocelyninu glasu. Vratit u ti novac za

    satove crtanja, Clary.Ali ide s nama. Tu ne moe birati. Premlada si tla ovdje ostane sama.

    Neto bi se moglo dogoditi.Kao na primjer? to bi se moglo dogoditi? htjela je uti Clary.Prolomio se tresak. Iznenaeno se okrenula i vidjela da je Luke prevrnuo

    jednu od uokvirenihlika koje su bile naslonjene na zid. Vratio ju je, doimajuise vrlo uzrujano. Kad se uspravio, usne suu bile smrknuto stisnute. Idem.

    Jocelyn se ugrize za usnu. ekaj. Ona pohita za njim do ulaza, sustigaviga ba kad je primiovaku. Vrpoljei se na kauu, Clary je jedva nekakorazabrala majin ozbiljan apat. ... Bane, reklae Jocelyn. Zovem ga i zovemvetri tjedna. Njegova govorna pota kae da je u Tanzaniji. to daadim?

    Jocelyn. Luke odmahne glavom. Ne moe dovijeka odlaziti k njemu.Ali Clary...Nije Jonathan, prosike Luke. Nakon to se to dogodilo, vie nisi bila

    ista, ali Clary nijeJonathan.

    Kakve veze moj otac ima s tim? Pomisli Clary zapanjeno.Ne mogu je stalno drati u kui, ne doputati joj da izlazi. Ona to nee

    trpjeti.Pa naravno da nee! Luke je zvuao stvarno ljuto. Ona nije kuni

    Jjubimac, negoinejderica. Gotovo odrasla osoba. Kad bismo otili izgrada...

    Razgovaraj s njom, Jocelyn. Lukeov glas bio je vrst. Doista tomislim. On posegne zavakom.

    Vrata se irom otvorie. Jocelyn tiho krikne. Isuse! uzvikne Luke.

    Ma ne, to sam samo ja, ree Simon. Makar, vesu mi rekli danevjerojatno sliimo.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    20/291

    Domahne Clary s dovratka. Spremna?Jocelyn odmakne ruku s usta. Simone, jesi li prislukivao?Simon trepne. Ne, tek sam stigao. Skrene pogled s Jocelynina blijeda

    lica na Lukeovomrknuto. Neto nije u redu? Da odem?

    Ne trudi se, ree Luke. Mislim da smo ovdje gotovi. Progura se pokrajSimona i stutitepenicama u brzom ritmu. Odozdo se zauje tresak vrata.Simon je oklijevao na vratima, doimajui se nesigurno. Mogu se vratiti

    kasnije, ree.Stvarno. Nije problem.To bi bilo... zapone Jocelyn, ali Clary je vebila na nogama.Zaboravi, Simone. Idemo, ree, dograbivi svoju kurirsku torbu s kuke

    pokraj vrata. Objesi jereko ramena, bijesno pogledavi majku. Vidimo sekasnije, mama.

    Jocelyn se ugrize za usnu. Clary, zar ne misli da bismo trebaleporazgovarati o tome?

    Imat emo mnogo vremena za razgovor dok budemo na 'praznicima',otrovno odvrati Clary iadovoljno primijeti kako se njezina majka lecnula. Neekaj me budna, dometne i zgrabivi

    Simona za ruku, napola ga odvue kroz ulazna vrata.On se ukopa petama i dobaci pokajniki pogled Clarynoj majci, koja je

    stajala na ulazu, malena naputena, vrsto isprepletenih prstiju. Dovienja,gospoo Fray! dobaci. elim vam ugodnueer!

    O,zaepi, Simone, prasne Clary, pa izie i zalupi vratima, presjekavimajin odgovor.

    Isuse, eno, iupat e mi ruku, protestirao je Simon dok ga je Claryvukla za sobom dolje,upajui zelenim tenisicama po drvenim stepenicamasvakim ljutitim korakom. Pogledala je uvis,onekle oekujui da e vidjeti majkukako ih bijesno promatra s odmorita, no vrata stana ostala suatvorena.

    Oprosti, promrmlja Clary, pustivi mu zglavak. Zastane u podnojustepenica, kurirska torbaupkala joj je po kuku.

    Claryna crvenkasto-smea kua u nizu, kao i veina takvih u Park Slopeu,nekoje cijela sluilaao rezidencija nekoj bogatoj obitelji. Ostaci njezine

    nekadanje grandioznosti jo su bili vidljivi poavojitim stepenicama, oteenommramornom podu u stubitu i irokom jednostrukom krovnomrozoru visokogore. Sada je kua bila podijeljena na nekoliko stanova pa su Clary i njezinamajkaijelile tu trokatnicu sa stanarkom ispod njih, postarijom enom koja je izsvojega stana vodila duan vidovnjakim potreptinama. Iz njega gotovo nikadanije izlazila, premda posjete kupaca nisu bileeste. Na zlatnoj ploiciprivrenoj za vrata pisalo je MADAM DOROTHEA, VIDOVNJAKINJAI PROROICA.

    Teak miris tamjana dopirao je iz poluotvorenih vrata u haustor. Clary je

    ula tiho mrmljanjelasova.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    21/291

    Lijepo je vidjeti da joj dobro ide, ree Simon. Ovih dana teko je naistalan posao kaororok.

    Zar ba mora biti sarkastian oko svega? otrese se Clary.Simon trepne, oito zateen. Mislio sam da ti se svia kad sam duhovit i

    ironian.Clary je ba htjela odgovoriti, kad se vrata stana Madam Dorothee iromotvore i neki ovjekzae kroz njih. Bio je visok, puti boje javorova sirupa,zlatno-zelenih oiju nalik na maje, a kosau je bila raskutrana i crna. Uputi jojbljetav osmijeh, pokazavi joj otre bijele zube.

    Preplavi je val munine, snaan osjeaj da e se onesvijestiti.Simon je pogleda s nelagodom. Je li ti dobro? Izgleda kao da e se

    sruiti.Ona trepne. to? Ne, dobro sam.On kao da nije htio odustati. Izgleda kao da si vidjela duha.Ona odmahne glavom. Kopkalo ju je sjeanje na to da je neto vidjela, ali

    kad se pokualasredotoiti, izmaknulo joj je poput vode. Nita. Uinilo mi seda sam vidjela Dorotheinu maku,li valjda je to bila samo svjetlosna varka.Simon se zagleda u nju. Nisam nita jela od juer,oda, branei se. Mislim dasam malo pukla.

    On joj zatitniki prebaci ruku preko ramena. Idemo, astim te neime zajelo.

    Ne mogu vjerovati da je takva, ree Clary etvrti put, vrkom nacha potanjuru lovei zalutaliomadiumaka guacamole. Bili su u oblinjoj meksikojzalogajnici, skromnom mjestacu podmenom Nacho Mama. Kao da nije dostato mi svaki drugi tjedan zabrani izlaske. Sad u jo i cijelistatak ljeta provesti uegzilu.

    Pa zna, tvoja je mama ponekad takva, ree Simon. Kao, recimo, ondakada udahne ilizdahne. Nacerio joj se iza vegetarijanskog burrita. j

    Da, sigurno, samo se ti smij, ree ona. Tebe nitko nee odvui nekamousred niega na Bogaitaj koliko dugo...

    Clary. Simon prekine njezinu tiradu. Nisi na mene ljuta. Osim toga, tonee dugo trajati.

    Kako ti to zna?Pa zato to poznajem tvoju mamu, ree Simon nakon stanke. Mislim, ti

    i ja smo prijatelji veoliko, deset godina? Znam da je ponekad uhvati.Predomislit e se.

    Clary uzme feferon s tanjura i zamiljeno mu stane grickati vrh. Ali, je lito stvarno tako?ee. Mislim, poznaje li je doista? Ponekad se pitam poznajeli je itko.

    Simon trepne. Sad te vie ne pratim.Clary usie zrak da si rashladi usta koja su je arila. Mislim, ona nikad ne

    govori o sebi. Ja nenam nita o tome kako je ivjela prije, o njezinoj obitelji, ani mnogo o tome kako je upoznala moga tatu. Nema ak ni slike s vjenanja.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    22/291

    Kao da je njezin ivot poeo kad me rodila. Uvijek mi takodgovori kad je pitamo tome.

    Ah. Simon joj sloi raznjeenu grimasu. Pa to je ba slatko.Ne, nije. To je udno. udno je to ne znam nita o baki i djedu. Mislim,

    znam da roditeljiojeg tate nisu bili previe ljubazni prema njoj, ali zar su moglibiti toliko loi? Kakvi to ljudi uopee ele upoznati svoju unuku?Moda ih ona mrzi. Moda su je zlostavljali ili takvo to, predloi

    Simon. Ipak ima oneiljke.Clary se zablene u njega. Ima to?On proguta zalogaj burrita. One male tanke oiljke. Po cijelim leima i

    rukama. Vidio samvoju mamu u kupaem, zna.Ja nikad nisam primijetila nikakve oiljke, ree Clary odluno. Mislim

    da ti se priinilo.On je blijedo pogleda i kao da je ba htio neto rei, kad je njezini mobitel,

    zakopan duboko uorbi, poeo uporno dreati. Clary ga je uspjela izvui,pogledala brojke koje su titrale na ekranu iamrtila se. Moja mama.

    Shvatio sam po tvojem izrazu lica. Razgovarat e s njom?Ne sad, ree Clary, u elucu osjetivi poznati ugriz savjesti kad je telefon

    prestao zvoniti jer sekljuila govorna pota. Ne elim se svaati s njom.Uvijek moe biti kod mene, ree Simon. Koliko god eli.Pa, prvo emo vidjeti hoe li se smiriti. Clary pritisne gumb za govornu

    potu na mobitelu.Glas njezine majke zvuao je napeto, ali oito se trudila namjestiti vedar

    ton: Duo, ao mi je toam te zaskoila s planom za praznike. Doi kui dapopriamo. Clary je prekinula vezu prije negoto je poruka zavrila, osjetivi

    jo jau krivnju, ali istovremeno jo uvijek bijesna. eli priati oome.eli li ti priati s njom?Ne znam. Clary nadlanicom protrlja oi. Ide li na onu pjesniku

    veer?Obeao sam da u doi.Clary ustane, odgurnuvi stolac. Onda idem s tobom. Nazvat u je kad to

    zavri. Remenurirske torbe sklizne joj niz ruku. Simon ga odsutno gurne natrag

    gore, zadravi prste na goloj koijezina ramena.Vani je zrak bio spuvast od vlage, koja je nakovrala Clarynu kosu i

    Simonu plavu majicurilijepila na lea. Onda, kako bend? upita ona. Ima lito novo? Bilo je dosta vike u pozadini kadmo priali na telefon.

    Simonovo se lice ozari. Sve je sjajno, ree. Matt kae da zna nekoga tkobi nam mogaorediti gau u Scrap Baru. Opet razgovaramo o imenima.

    Da? Clary sakrije osmijeh. Simonov bend zapravo nikad nije stvorionikakvu glazbu.

    Uglavnom su sjedili u Simonovoj dnevnoj sobi i svaali se o moguim

    imenima i logotipima zaend. Katkad se pitala zna li itko od njih uistinu sviratineki instrument. Koji su prijedlozi?

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    23/291

    Biramo izmeu Urota morskog povra i Panda stamen kamen.Clary odmahne glavom. Oba su uasna.Eric je predloio Kriza u lealjci.Moda bi se Eric trebao drati igrica.

    Ali onda bismo trebali nai novog bubnjara.O, a toje ono to Eric radi? Ja sam mislila da samo ica novac od vas ibaulja okolo priajuiurama u koli da ima bend kako bi ih impresionirao.

    Nipoto, ree Simon ivahno. Eric je okrenuo novi list. Sad imadjevojku. Hodaju vetrijeseca.

    Skoro pa su vjenani, ree Clary, zaobiavi jedan par koji je guraokolica s dvogodinjimjetetom: djevojicom sa utim ukosnicama, koja je vrstodrala lutku malene vile sa zlatomrotkanim krilima boje safira. Clary se uini da

    je krajikom oka spazila kako krila lepraju. Brzo jekrenula glavu.to znai, nastavi Simon, da sam ja zadnji lan benda koji nema curu.

    to je, zna, cijelimisao sviranja u bendu. Cure.Mislila sam da se radi o glazbi. Neki ovjek sa tapom presjekao joj je

    put, hodajui premalici Berkeley. Skrenula je pogled, ustraena da e nasvakome koga predugo bude gledala niknutirila, dodatne ruke ili dug ravast

    jezik nalik zmijskome. Uostalom, koga briga ima li ti curu?Mene, ree Simon mrano. Uskoro emo ja i kolski domar Wendell

    biti jedini preostali bezure. A on smrdi na sredstvo za pranje prozora.Tako barem zna da je jo slobodan.Simon je srdito pogleda. Nije smijeno, Fray.Uvijek ima Sheilu 'Tanga' Barbarino, predloi Clary. Clary je sjedila iza

    nje na matematici urvom srednje. Svaki put kad bi Sheili ispala olovka - to sedogaalo esto - Clary je bila poaenaogledom na Sheilino donje rublje, koje

    je nadvisivalo struk njezinih superniskih traperica.Onaje ta s kojom Eric hoda zadnja tri mjeseca ree Simon. U

    meuvremenu, njegov savjetio je da bih samo trebao odluiti koja cura u koliima najbolje tijelo i pozvati je van prvi dankole.

    Eric je seksistika svinja, ree Clary, najednom nesklona saznati za kojudjevojku iz kole

    Simon misli da ima najbolje tijelo. Moda biste bend trebali nazvatiSeksistike svinje.

    Ne zvui loe. Simon nije izgledao zateeno. Clary mu se izbeila, anjezina kurirska torbaoela je vibrirati kad je mobitel stao tretati. Izvadila ga jeiz depa s patentnim zatvaraem. Opetvoja mama? upita on.

    Clary kimne. U mislima je vidjela majku, malenu i samu na vratimanjihova stana. U grudimaoj nabuja osjeaj krivnje.

    Ona podigne pogled na Simona, koji ju je gledao oima smrknutim odbrige. Njegovo liceoznavala je toliko dobro da bi ga mogla nacrtat i u snu.

    Pomisli na usamljene tjedne bez njega kojiu je ekali pa ugura 1 mobitel natragu torbu. Idemo, ree. Zakasnit emo na predstavu.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    24/291

    3

    SJENOLOVAC

    Kad su stigli u Java Jones, Eric je vebio na pozornici, njihao se naprijed-natrag predikrofonom vrsto zatvorenih oiju. Za tu je prigodu vrhove koseobojio u ruiasto. Iza njega,

    Matt, koji je izgledao ulagirano, nasumino je udarao u djembe.Ovo e biti prestrano, prorekne Clary. Dohvati Simonov rukav i povue

    ga prema izlazu.Ako potrimo, jo moemo pobjei.On odluno odmahne glavom. Ja sam ovjek koji dri svoju rije.

    Izravna lea. Idem poavu ako nam ti nae mjesto. to e piti?Samo kavu. Crnu - kao moja dua''Simon se uputi prema anku, mrmljajui si u bradu neto u stilu da mu

    sada ide bolje nego ikadaanije. Clary poe pronai mjesta.Kafije bio krcat za jedan ponedjeljak; veinu izlizanih sofa i naslonjaa

    zauzeli su tinejderioji su uivali u izlasku radnim danom. Osjeao se snaanmiris kave i cigareta od klinia. Claryajzad pronae slobodan dvosjed umranom uglu pri dnu prostorije. Jedina osoba u blizini bila jelavokosa djevojkau naranastoj majici, udubljena u igranje svojim iPodom.Dobro, pomisli Clary.

    Eric nas ovdje nee moi pronai nakon predstave da bi nas pitao kakonam se ini njegova poezija.

    Plavokosa djevojka nagne se postrance na svom stolcu i kvrcne Clary poramenu. Oprosti.

    Clary iznenaeno podigne pogled. Je li ono tvoj deko? upita djevojka.Clary poprati djevojin pogled, vespremna reiNe, ne poznajem ga, no

    tada shvati da onaisli na Simona. Iao je prema njima lica naborana odkoncentracije, trudei se da ne ispusti nijednud dvije ae od stiropora. A, ne,ree Clary. On mi je prijatelj.

    Djevojka se ozari. Sladakje. Ima curu?Clary je oklijevala sekundu previe prije nego to je odgovorila: Ne.Djevojka se sad doimala sumnjiavo. Je li gej?Simonov povratak potedio je Clary odgovaranja na to pitanje. Plavokosa

    djevojka brzo seaslonila natrag kad je spustio alice na stol i zavalio se pokrajClary. Mrzim kad im ponestaneravih alica. Ove su vrue. Puhnuo si je uprste i namrtio se. Clary je pokuala sakriti osmijeh doka je gledala. Obinonikada nije razmiljala o tome izgleda li Simon dobro ili ne. Ima zgodnetamnei, smatrala je, i dobro se razvio u otprilike zadnjih godinu dana ili tu

    negdje. Uz dobru frizuru...Zuri u mene, ree Simon. Zato zuri u mene? Imam neto na licu?

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    25/291

    Trebala bih mu rei, pomisli ona, premda je jedan dio nje bio vrlo nesklontome.Bila bih loarijateljica kad mu ne bih rekla. Nemoj se sad okretati, aliona plavokosa tamo misli da si sladak,roape.

    Simon krajikom oka pogleda djevojku, koja je marljivo prouavala jedan

    broj manga asopisaShonen Jump. Ona u naranastoj majici? Clary kimne. Simon se doimaoneodluno. Zato takoisli?

    Reci mu. Hajde, reci mu. Clary zausti da odgovori, no prekine je pisak,mikrofonije. Namrti se irekrije ui dok se Eric na pozornici hrvao smikrofonom.

    Oprostite, drutvo! zadere se. Dobro. Ja sam Eric, a na bubnjevima jemoj dobar prijatelj

    Matt. Moja prva pjesma zove seBez naslova. On iskrivi lice kao da silnopati i zatuli u mikrofon.

    Hajdemo, lani moj molohu, podle slabine moje! Sve tvrdine sravnijalovim arom!

    Simon na dvosjedu sklizne nadolje. Molim te, nemoj nikome rei da gapoznajem.

    Clary zahihoe. Tko jo koristi rije'slabine'?Eric, ree Simon mrano. Sve njegove pjesme imaju slabine.Oteena je muka moja! zavijao je Eric. Agonija u njoj buja!Jo i kako, ree Clary. Sklizne nadolje po sjedalu do Simona. Nego, u

    vezi s onom curomoja misli da si sladak...Daj, pusti sad to, ree Simon. Clary iznenaeno trepne. Htio sam o

    neemu razgovarati sobom.Furiozna krtica nije dobro ime za bend, ispali Clary odmah.Nije to, ree Simon. Nego ono o emu smo priali maloprije. O tome

    kako ja nemam curu.A. Clary podigne jedno rame kao da e njime slegnuti. E pa ne znam.

    Pozovi Jaidu Jones napoj, predloi mu, imenujui jednu od malo djevojaka uSt. Xavieru koje su joj se uistinu sviale.

    Ona je draga i svia joj se.

    Ne elim pozvati Jaidu Jones na spoj.Zato ne? Clary najednom obuze neodreena srdba. Ne voli pametne

    cure? Jo uvijekrai super tijelo?Ni jedno ni drugo, ree Simon, doimajui se uzrujano. Ne elim je

    pozvati na spoj jer totvarno ne bi bilo fer prema njoj...On zauti. Clary se nagne naprijed. Krajikom oka vidjela je kako se i ona

    plavokosa djevojkaagnula naprijed, oito prislukujui. Zato ne bi?Zato to mi se svia jedna druga, ree Simon.Dobro. Simon je izgledao pomalo zelenkasto, kao onda kad je slomio

    gleanj na nogometu uarku pa je morao doepati kui. Zapitala se kako mu,pobogu, to to mu se netko svia moe stvoritioliku tjeskobu. Nisi gcj, zar ne?

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    26/291

    Simonova se zelenkasta boja produbila. Da jesam, bolje bih se odijevao.Onda, tko je ta? upita Clary. Ba je htjela dometnuti da e ga, ako je

    zaljubljen u SheiluBarbarino, Eric prebiti na mrtvo ime, kad je zaula kako netko iza nje

    glasno kalje. Bio je to onakavosprdan kaalj, onaj zvuk kao kad se netkopokuava ne nasmijati na sav glas.Okrenula se.Na pohabanoj zelenoj sofi prilino blizu nje sjedio je Jace. Na sebi je imao

    istu tamnu odjeuao noprije u klubu. Ruke su mu bile gole i prekrivene slabovidljivim bijelim crtama nalik na stareiljke. Na zglavcima je imao irokemetalne narukvice; vidjela je da iz lijeve viri kotana drkaoa. Gledao je ravnou nju, podsmjeljivo krivei uske usne. Gore od osjeaja da joj se netko smijeilo

    je Claryno apsolutno uvjerenje da pet minuta ranije nije sjedio ondje.to je? Simon je popratio njezin pogled, ali iz praznog izraza njegova

    lica bilo je oito da neidi Jacea.No ja te vidim. Gledala je u Jacea kad je to pomislila, a on je podignuo

    lijevu ruku da joj mahne.Na tankom prstu zasvjetlucao je prsten. Ustao je i poao, ne urei, prema

    vratima. Claryne usneznenaeno su se razdvojile. Odlazio je, samo tako.Osjetila je Simonovu ruku na podlaktici. Izgovorio je njezino ime, pitao to

    nije u redu. Jedva gae ula. Odmah se vraam, ula je sebe kako kae dok jeskakala s dvosjeda, umalo zaboravividloiti alicu kave. Pojurila je premavratima, ostavivi Simona da zuri za njom.

    Clary je nahrupila kroz vrata, uplaena da je Jace venestao u sjenkamauliice, poput duha. Noio je ondje, nehajno naslonjen na zid. Ba je netoizvadio iz depa i pritiskao gumbe po tome.

    Iznenaeno je podigao pogled kad su se za njom zatvorila vrata kafia.U sumraku koji se brzo sputao kosa mu je izgledala bakreno zlatno.

    Poezija tvojeg prijatelja jeasna, rekao je.Clary trepne, naas zateena. to?Rekao sam da mu je poezija uasna. Zvui kao da je pojeo rjenik i poeo

    nasumino bljuvatiijei.

    Briga me za Ericovu poeziju. Clary je bila bijesna. Zanima me zato meprati.

    Tko kae da te pratim?Dobra fora. A i prislukivao si. Hoe mi rei o emu se radi ili da

    jednostavno pozovemoliciju?A to e im rei? ree Jace posprdno. Da te gnjave nevidljivi ljudi?

    Vjeruj mi, djevojice,olicija nee privesti nekoga koga ne vidi.Vesam ti rekla da moje ime nije djevojica, procijedi ona kroza zube.

    Nego Clary.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    27/291

    Znam, ree on. Lijepo ime. Kao ona biljka, mukatna kadulja. U staravremena ljudi suislili da e, ako pojede njezine sjemenke, moi vidjeti vile.Jesi li to znala?

    Nemam pojma o emu govori.

    Ti ne zna ba mnogo, zar ne? ree on. U njegovim zlatnim oim bilo jelijenog prezira. inie da si ovozemka kao i svaki drugi ovozemac a ipak memoe vidjeti. Zagonetno.

    to je ovozemac?Netko iz ljudskog svijeta. Netko kao ti. Ali i ti si ljudsko bie, ree

    Clary.Jesam, odgovori on. Ali ne kao ti. U njegovu tonu nije se uo

    obrambeni stav. Zvuao jeao da mu je svejedno vjeruje li mu ona ili ne.Ti misli da si bolji. Zato si nam se smijao.Smijao sam vam se zato to me zabavljaju izjave ljubavi, pogotovo kad je

    neuzvraena, reen. I zato to je tvoj Simon jedan od najovozemskijihovozemaca na koje sam ikada naiao. I zatoto je Hodge mislio da bi ti moglabiti opasna, ali ak i ako jesi, sigurno nema pojma o tome.

    Ja opasna? ponovi Clary zabezeknuto. Juer sam te vidjela kako sinekoga ubio. Vidjela same kako mu zabija no pod rebra i...I vidjela samnjega kako sijee po tebi prstima nalik na britve.

    Vidjela sam te kako krvari, razrezan, a sad izgleda kao da se nita nijedogodilo.

    Moda sam ubojica, ree Jace, ali ja znam to sam. Moe li i ti torei?

    Ja sam obino ljudsko bie, kao to si rekao. Tko je Hodge? Mojuitelj. A da sam na tvojemjestu, ne bih se tako olako proglaavao obinim.Nagnuo se naprijed. Daj da ti vidim desnuuku.

    Desnu ruku? ponovi Clary. On kimne. Ako ti pokaem desnu ruku,hoe li me pustiti nairu?

    Svakako. U glasu mu se uo podsmijeh.Gunajui, ispruila je desnu ruku. Izgledala je blijedo na slabom svjetlu

    koje je dopiralo krozrozore; zglobovi prstiju bili su rijetko istokani pjegicama.

    Na neki nain osjetila se izloeno kao daodie majicu i pokazuje mu gole grudi.Uzeo je njezinu ruku meu svoje i preokrenuo je. Nita.

    Zvuao je gotovo razoarano. Nisi ljevakinja, zar ne?Nisam. Zato?Pusti joj ruku, slegnuvi ramenima. Veina djece sjenolovaca dobije

    biljeg na desnu ruku - akou ljevaci kao ja, onda na lijevu - dok su jo mlada. Toje trajna runa koja daje dodatnu vjetinu uaratanju orujem. Pokae jojnadlanicu svoje lijeve ruke; izgledala joj je potpuno normalno.

    Nita ne vidim, ree ona.

    Opusti um, predloi on. ekaj da ti doe. Kao da eka da neto isplivana povrinu vode.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    28/291

    Ti si lud. No opustila se, gledajui u njegovu ruku, promatrajui tankecrte preko zglobovarstiju, dugake prste...

    Iznenada je iskrsnuo, blijetei poput crvenog pjeakog semafora. Crnicrte nalik na oko prekojegove nadlanice. Trepnula je i nestao je. Tetovaa?

    On se samodopadno nasmije i spusti ruku. I mislio sam da moe. Ne,pije tetovaa - to jeiljeg. To su rune utisnute u nau kou.Zbog njih bolje barata orujem? Clary je u to bilo teko povjerovati,

    premda moda nenogo tee nego u postojanje zombija.Razliiti biljei ine razliite stvari. Neki su trajni, ali veina ih nestane

    nakon to sepotrijebe.Zato ti ruke danas nisu iarane tintom? upita ona. ak ni kad se

    koncentriram?Upravo zato. Zvuao je zadovoljno sobom. Znao sam da ima barem

    vid. Pogleda u nebo.Gotovo se sasvim smrailo. Trebamo krenuti.Mi? Mislila sam da e me sad pustiti na miru.Lagao sam, ree Jace bez trunice nelagode. Hodge je rekao da te

    moram dovesti u Institut.eli razgovarati s tobom.Zato bi on htio razgovarati sa mnom?Zato to sada zna istinu, ree Jace. Venajmanje sto godina nije bilo

    ovozemca koji zna zaas.Za nas? ponovi ona. Misli, za ljude kao ti. Ljude koji vjeruju u

    demone.Ljude koji ih ubijaju, ree Jace. Zovemo se sjenolovci. Barem tako

    zovemo sami sebe.Donjosvjeani za nas imaju manje laskava imena.Donjosvjeani?Djeca noi. Vjeci. Vile. aroban narod iz ove dimenzije.Clary odmahne glavom. Nemoj sada stati. Onda valjda ima i, ne znam,

    vampira, vukodlaka iombija?Naravno da ima, obavijesti je Jace. Makar e zombije uglavnom nai

    junije, tamo gdje imaoudun sveenika.A mumije? One vise samo u blizini Egipta?Ne budi smijena. Nitko ne vjeruje u mumije.Ne vjeruje?Naravno da ne, ree Jace. Gle, Hodge e ti sve to objasniti kad se

    naete.Clary prekrii ruke preko prsa. A to ako se ja ne elim nai s njim?To je tvoj problem. Moe doi ili dobrovoljno ili nedobrovoljno.Clary nije mogla vjerovati svojim uima. Ti to meni prijeti da e me

    oteti?Ako na to eli tako gledati, ree Jace, da.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    29/291

    Clary zausti da se ljutito pobuni, no prekine je kretavo zvrndanje. Opet jojje zazvonio mobitel.

    Samo daj, javi se ako hoe, ree Jace velikoduno.Mobitel je prestao zvoniti pa onda poeo ponovno, glasan i uporan. Clary

    se namrti - njezinaama zacijelo je izvan sebe. Napola se okrene od Jacea ipone prekopavati po torbi. Kad je izvuklaobitel, veje odjekivao trei put.Prinijela ga je uhu. Mama?

    O, Clary. O, hvala Bogu. Otri trnci uzbunjeno su se uspeli Clarynomkraljenicom. Majka joje zvuala uspanieno. Sluaj me...

    U redu je, mama. Dobro sam. Na putu sam kui...Ne! Jocelyn je promuklo zahripala od uasa. Ne idi kui! Razumije

    me, Clary? Da se nisisudila doi kui. Idi Simonu. Idi ravno Simonu i ostanikod njega dok ti se ja ne... Prekinula ju jeeka buka u pozadini: zvuk neega topada, kri se, neeg tekog to udara u pod...

    Mama! vikne Clary u mobitel. Mama, jesi li dobro?Iz mobitela se zauje glasno zujanje. Glas Claryne majke probije se kroz

    statiku: Samo mibeaj da nee dolaziti kui. Idi Simonu i nazovi Lukea - recimu da me pronaao... Njezine rijeiadglasao je snaan tresak nalik na pucanjedrveta.

    Tko te pronaao? Mama, jesi li zvala policiju? Jesi li...Njezina izluena pitanja prekinuo je zvuk koji Clary nikad nee zaboraviti

    - hrapav, gmizavvuk, popraen udarcem. Clary zauje kako njezina majka otroudie prije nego to je progovorilaezivo mirnim glasom: Volim te, Clary.

    Veza se prekinula.Mama! vrisnula je Clary u mobitel. Mama, uje li me? POZIV

    OKONAN, pisalo je nakranu. Ali zato bi joj majka tako prekinula vezu?Clary, ree Jace. Prvi put ga je ula kako izgovara njezino ime. to se

    dogaa?Clary ga je ignorirala. Grozniavo je pritisnula gumb koji je nazivao njezin

    kuni broj. Nije bilodgovora, osim signala zauzetosti linije.Claryne ruke poele su se nekontrolirano tresti. Kad je pokuala ponovno

    nazvati, mobitel joj jespao iz drhtavog stiska i snano tresnuo u plonik.

    Kleknula je da ga podigne, ali bio je gotov, durednje strane vidjela se dugakanapuklina. Kvragu! Gotovo u suzama, zavitlala je mobitel iacila ga na tlo.

    Prestani s tim. Jace je povue na noge, rukom joj stisnuvi zglavak.Neto se dogodilo?

    Daj mi svoj telefon, ree Clary, grabei crni, metalni, ovalni predmet izdepa njegove majice.

    Moram...To nije telefon, ree Jace, ne pokuavajui joj ga oduzeti. To je senzor.

    Ti ga nee moioristiti.

    Ali moram nazvati policiju!

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    30/291

    Prvo mi reci to se dogodilo. Pokuala je osloboditi zglavak, ali njegovstisak bio jeevjerojatno jak. Mogu tipomoi.

    Clary oblije val srdbe, vrua plima u njezinim ilama. Uope nerazmislivi o tome, zvizne ga lice i zagrebe mu obraz noktima. On iznenaeno

    ustukne. Istrgnuvi mu se, Clary potri premavjetlima Sedme avenije.Kad je izbila na aveniju, naglo se okrenula, napola oekujui da e ugledatiJacea za petama. Noliica je bila prazna. Naas je nesigurno gledala u sjene. Unjima se nita nije kretalo. Okrenula sea peti i potrala prema kui.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    31/291

    4

    RAVENER

    Noje postala jo toplija i dok je trala kui inilo joj se da iz petnih ilapliva kroz vrelu juhu.

    Na uglu njezine ulice Clary je zarobilo crveno svjetlo na pjeakomsemaforu. Dok je promet pokrajje hujao u rasplinutim svjetlima automobilskihfarova, nestrpljivo je pocupkivala klatei se naonim prstima. Opet je pokualanazvati kui, ali Jace nije lagao; njegov telefon nije bio telefon.

    Barem nije sliio nijednom telefonu koji je Clary ikada vidjela. Tipke nasenzoru nisu imale brojeve,ego samo onakve bizarne simbole, a nije bilo niekrana.

    Trei ulicom prema svojoj zgradi, vidjela je da su prozori na drugom katuosvijetljeni, to jeio uobiajen znak da joj je majka kod kue.Dobro, pomislila

    je. Sve je u redu. No eludac joj setegnuo im je ula u stubite. Svjetlo nastropu pregorjelo je i ulaz je bio u mraku. inilo joj se da se sjenama netoprikriveno kree. Drhtei, poela se uspinjati stepenicama.

    Kamo si ti to naumila? ree neki glas.Clary se naglo okrertula. to...Uutjela je. Oi su joj se privikavale na polumrak i razabrala je oblik

    velikog naslonjaaovuenog pred zatvorena ulazna vrata Madam Dorothee.Starica se uklijetila u njega poputrenatrpanog jastuka. Clary je u polumrakumogla razaznati samo oblik njezina napudrana lica,ipkastu bijelu lepezu unjezinoj ruci i razjapljenu rupu njezinih usta dok je govorila. Tvoja majka,eeDorothea, radi paklenu buku tamo gore. to radi? Gura namjetaj?

    Ne vjerujem da...I stubino svjetlo je pregorjelo, jesi li primijetila? Dorothea lepezom

    potapa oslonac za rukua naslonjau. Moe li tvoja majka rei svojem dekuda promijeni arulju?

    Luke nije...I krovni prozor treba oprati. Prljav je. Nije udo to je ovdje mrano skorokao u rogu.

    Luke NIJE kuevlasnik, htjela je rei Clary, ali nije. Bilo je to tipino zanjezinu postarijuusjedu. Kad jednom uspije natjerati Lukea da doe promijenitiarulju, zamolit e ga da uini jo stotvari - da joj nosi vreice iz kupovine,popravi tu. Jednom ga je natjerala da joj raskomada stariausjekirom kako biga mogla iznijeti iz stana ne skidajui vrata sa arki.

    Clary uzdahne. Pitat u.

    I bolje ti je. Dorothea trzajem runog zgloba zaklopi lepezu.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    32/291

    Claryn osjeaj da neto nije u redu samo se pojaao kad je stigla do vratastana. Bila sutkljuana i tek pritvorena pa je klinasta zraka svjetlosti padala naodmorite. Uz osjeaj sve veeanike, gurnula je vrata da se otvore. U stanu susva svjetla bila upaljena, sve lampe, sve je biloojaano na najsvjetlije. Od

    svjetlosti su je zaboljele oi.Kljuevi i ruiasta torbica njezine majke stajali su na maloj polici odkovanog eljeza pokrajrata, gdje ih je uvijek ostavljala. Mama? zazove Clary.Mama, doma sam.

    Nije bilo odgovora. Otila je u dnevnu sobu. Oba prozora bila su otvorena,metri koprenastihijelih zastora nadimali su se na povjetarcu poput nemirnihduhova. Tek kad je vjetar jenjao i zastori se smirili, Clary je vidjela da su jastucistrgnuti s kaua i razbacani po sobi. Neki su bili rasparani pouini, a njihovapamuna unutranjost rasuta po podu. Police za knjige bile su prevrnute,njihovadraj razbacan. Klavirska klupa leala je na boku, zijevajui poputotvorene rane, izrigavi

    Jocelynine voljene knjige o glazbi.Najuasnije su bile slike. Sve do jedne bile su izrezane iz okvira i

    nasjeckane na trake koje suatrkano leale po itavom podu. To je zacijelo bilouinjeno noem - platno je bilo gotovoemogue razderati golim rukama. Prazniokviri sliili su oglodanim kostima. Clary je osjetila kakooj u grudima buja krik:Mama! vrisnula je. Gdje si? Mamice!

    Nije se obratila Jocelyn s mamice otkako je imala osam godina.Uzbubnjala srca potrala je uuhinju. Bila je prazna, vrata svih ormaria bila suotvorena, iz razbijene boice umaka Tabascoekuina boje crvene paprike prolilase na linoleum. Koljena kao da su joj se pretvorila u vree puneode. Znala je dabi trebala izjuriti iz stana, pronai neki telefon, nazvati policiju. No sve testvariinile su joj se dalekima - prvo je trebala pronai majku, vidjeti je li dobro.to ako su upali lopovi,to ako se njezina majka odupirala...?

    Kakvi to lopovi ne odnose novanik, ni televizor, ni DVD-player, ni skupelaptope?

    Zatim je dola do vrata majine spavae sobe. Na trenutak joj se uinilo daje barem ta sobastala netaknuta. Jocelynin runo izraen areni prekrivaza

    krevet bio je paljivo sloen naoplunu. Clary je osmijeh uzvratilo njezinovlastito lice na nonom ormariu; krbavi osmijehetogodinjakinje, uokvirencrvenkastom kosom. Iz grudi joj se ote jecaj.Mama, povie u sebi, to tiedogodilo?

    Odgovorila joj je tiina. Ne, ne tiina - u stanu se zaulo neto od ega sujoj se nakostrijeilelaice na iji. Kao da se neto prevrnulo - neki teak predmetkoji je tresnuo na pod uz tup udarac.

    Nakon tupog udarca uslijedio je zvuk gmizanja, sklizanja - i pribliavao sespavaoj sobi. elucatisnuta od straha, Clary se osovi na noge i polako se

    okrene.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    33/291

    Naas je pomislila da je hodnik prazan i osjetila val olakanja. Zatim jespustila pogled.

    ualo je na podu, dugako ljuskavo stvorenje s grozdom pljosnatih crnihoiju tono po srediniupolaste glave. Nalik na krianca izmeu aligatora i

    stonoge, imalo je iroku, spljotenu gubicu iodljikav rep kojim je prijeteimlataralo amo-tamo. Mnogo nogu savilo se ispod njega dok seripremalo naskok.

    Clary se iz grla ote krik. Zatetura unatrag, spotakne se i padne ba utrenutku kad je stvorenjekoilo na nju. Otkotrlja se na stranu i stvorenje jepromai jedva za pedalj, kliui se po drvenomodu i urezujui duboke brazdekandama. Iz njegova grla prokljua tiho rezanje.

    Ona se uspentra na noge i potri prema hodniku, ali stvor je bio prebrz zanju. Ponovno skoi ileti tik iznad vrata, gdje ostane visjeti poput golemazloudna pauka, piljei u nju grozdom oiju.

    Polako otvori usta, pokazavi niz zmijskih zubi iz kojih je kapalazelenkasta slina. Dok je krkljao iiktao, dugim crnim jezikom palucao je izmeueljusti. Uasnuta, Clary shvati da su zvukovi kojetvara rijei.

    Djevojka, siktao je. Meso. Krv. Jesti, o, jesti.Polako je poeo puzati niza zid. Jedan dio Clary iz uasa je bio uao u

    neku vrstu ledenog mira.Stvor je sad stajao na nogama i gmizao prema njoj. Povlaei se, ona

    dohvati fotografiju u tekomkviru sa stola pokraj sebe - ona, njezina majka iLuke na Coney Islandu neposredno prije vonje uutiima za sudaranje - i zavitla

    je na udovite.Fotografija ga pogodi posred tijela i odbije se, kresnuvi na pod uz prasak

    skrenog stakla.Stvorenje kao da nije primijetilo. Nastavilo je prema njoj, razbijeno staklo

    krkalo mu je podogama. Kosti, pregristi, isisati modinu, piti iz ila...Clary je leima udarila u zid. Vie nije imala kamo uzmicati. Osjetila je

    neki pokret na kuku imalo iskoila iz koe. Njezin dep. Uguravi ruku unutra,izvukla je onaj plastini predmet koji je uzela Jaceu. Senzor je titrao kaomobitel koji vibrira. Tvrdi materijal bio je gotovo bolno vruujezinu dlanu.

    Stisnula je ruku oko senzora ba kad je stvorenje skoilo.Stvorenje je nasrnulo na nju i sruilo je pa je glavom i ramenima snano

    udarila u pod. Izvila sea bok, ali bilo je preteko. Lealo je na njoj; teak, sluzavpritisak od kojeg joj se povraalo. Jesti,esti, stenjalo je. Ali to se ne smije,gutati, kuati.

    Vruzadah na njezinu licu smrdio je na krv. Nije mogla disati. Imala jeosjeaj da e joj rebraopucati. Ruka joj je bila priepljena izmeu njezina tijela itijela udovita, a senzor joj se utisnuo ulan. Migoljila se pokuavajuiosloboditi ruku. Valentine nee saznati. Nita nije rekao o djevojci.

    Valentine se nee ljutiti. Usta bez usana trzala su mu se dok je rastvaraoralje, polako, valmrdljivog daha bio je vruna njezinu licu.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    34/291

    Claryna se ruka oslobodila. Vrisnuvi, zamahnula je na stvora u namjeri daga udari, da gaslijepi. Gotovo da je i zaboravila na senzor. Kako se stvorenjerazjapljene eljusti sagnulo premajezinu licu, uglavila mu je senzor izmeuzuba i osjetila vruu kiselu slinu kako joj curi po zglavku uarenim joj

    kapljicama prska golu kou na licu i vratu. ula je sebe kako vriti kao izvelikealjine.Doimajui se gotovo iznenaeno, stvorenje se trgne unatrag sa senzorom

    zaglavljenim izmeuva zuba. Zarei promuklim ljutitim brundanjem i zabaciglavu. Clary vidje kako guta, ugledaretanje njegova grla. Sad sam ja na redu,pomisli uspanieno. Ja sam...

    Najednom se stvorenje stane trzati. U nekontroliranim grevima skotrlja ses Clary na vlastitaeda, mlatei po zraku mnogobrojnim nogama. Crna tekuinanavre mu iz usta.

    Hvatajui zrak, Clary se preokrene i pone puzati dalje od stvorenja.Umalo je dospjela do vrata,ad je zaula kako neto zvidi zrakom pokraj njezineglave. Pokuala se sagnuti, no bilo jerekasno. Neto ju je snano udarilo upotiljak i sruila se prema naprijed u crnilo.

    * * *Svjetla su je bola kroz one kapke, plava, bijela i crvena. ulo se visoko

    zavijanje ija se reskostodizala, nalik na vrisak uasnuta djeteta. Clary potisneporiv na povraanje i otvori oi.

    Leala je na hladnoj vlanoj travi. Nono nebo mrekalo se iznad nje,kositren sjaj zvijezdariguivala je gradska rasvjeta. Do nje kleao je Jace, sasrebrnih narukvica na zglavcima sijevale suu iskrice svjetlosti dok je tkaninukoju je drao parao na trake. Ne mii se.

    Zavijanje je prijetilo da e joj probiti ui. Clary neposluno okrene glavuna stranu i nagradi jetar ubod boli koji joj sune niz lea. Leala je na djeliutravnjaka iza Jocelyninih paljivojegovanih grmova rua. Lie joj jedjelomino zaklanjalo pogled na ulicu, gdje se policijskiutomobil, ije je plavo-bijelo svjetlo bljeskalo i sirena zavijala, upravo parkirao na plonik. Vesekupila omanja gomila susjeda koji su gledali kako se vrata automobilaotvaraju i iz njih izlaze dvaolicajca u plavim uniformama.

    Policija. Pokuala je sjesti i opet joj je dolo da povrati; zgrila je prste navlanoj zemlji.

    Rekao sam ti da se ne mie, prosike Jace. Taj demon, ravener,pogodio te u iju. Bio jeolumrtav pa ubod nije bio ne znam kako jak, ali ipak temoramo dopremiti u Institut. Budi mirna.

    Taj stvor - to udovite - ono je govorilo. Clary se nekontrolirano tresla.Vesi ula demone kako govore. Jaceove ruke bile su njene kad joj je

    traku zauzlane tkaninerovukao ispod vrata i zavezao je. Bila je namazana neimvotanim, nalik na vrtlarski melemomou kojeg je njezina majka svoje bojom i

    terpentinom zlostavljane ruke odravala mekanima.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    35/291

    Onaj demon u Pandemoniju - izgledao je kao ovjek. To je bio demoneidolon. Mjenjablika. Raveneri izgledaju kako izgledaju. Nisu vrlo privlani,ali su preglupi da se time zamaraju.

    Rekao je da e me pojesti. Ali nije. Ubila si ga. Jace je dovrio vor i

    sjeo. Na Claryno olakanje, bol u iji smanjila se. Podigla se u sjedei poloaj.Tu je policija. Glasoj je bio nalik na ablji kreket. Trebali bismo...

    Oni ne mogu nita. Netko je vjerojatno uo tvoje vritanje i pozvao ih.Mogu se okladiti da toisu pravi policajci. Demoni znaju sakriti svoje tragove.

    Moja mama, ree Clary, gurajui rijei kroz nateeno grlo.Tvojim ilama tee ravenerski otrov, upravo sad. Za jedan sat bit e

    mrtva ako ne poe sanom. On se osovi na noge i prui joj ruku. Ona je uzme ion je povue na noge. Idemo.

    Svijet se nagnuo. Jace joj je prebacio ruku preko lea, pridravi je da vratiravnoteu. Vonjao jea blato, krv i metal. Moe li hodati?

    Mislim da mogu. Pogledala je preko grmlja u gustom cvatu. Vidjela jedvoje policajaca kakorilaze stazom. Jedno od njih bila je mrava plavokosa enakoja je u ruci drala baterijsku svjetiljku.

    Kad ju je podigla, Clary je vidjela da na toj ruci nema mesa; kosturska rukaiji su vrhovi prstiju biliaotreni kotani iljci. Njezina ruka...

    Rekao sam ti da bi to mogli biti demoni. Jace pogleda prema stranjojstrani kue. Moramoe maknuti odavde. Moemo li proi kroz onu uliicu?

    Clary odmahne glavom. Zazidana je. Nema naina... Rijei joj serasprie u naletu kalja.

    Podigne ruku da prekrije usta. Odmakne je crvenu. Zacvili.On je zgrabi za zglavak i preokrene ga, tako da se bijelo, ranjivo meso

    unutranje strane njezineodlaktice nalo ogoljeno pod mjeseinom. Ispod koevidjeli su joj se obrisi plavih vena, koje suosile otrovanu krv do njezina srca,mozga. Clary osjeti kako joj koljena klecaju. U Jaceovoj ruciilo je neto, netootro i srebrno. Pokuala je povui ruku unatrag, ali drao ju je prejako.Osjetilae peckav dodir na koi. Kad ju je pustio, tik ispod pregiba zglavkaugledala je simbol od crne tinte,alik na one koji su prekrivali njegovu kou.

    Ovaj je izgledao kao skup krugova koji se preklapaju.to bi to trebalo initi?Sakrit e te, ree on. Privremeno. Predmet za koji je Clary ranije mislila

    da je no uvukao jeatrag u pojas. Bio je to dugaak, svijetao cilindar debljinekaiprsta i zailjen na vrhu. Moja stela,ee.

    Clary nije upitala to je to. Bila je zaokupljena nastojanjima da ne padne.Tlo joj se propinjaloore-dolje pod nogama. Jace, rekla je i sruila se na njega.On ju je uhvatio kao da je bio vianvatanju djevojaka koje padaju u nesvijest,kao da je to inio svaki dan. Moda je i inio. Podignuou je u naruje, rekavi

    joj na uho neto to je zvualo kaoZavjet. Clary je nakrenula glavu da gaogleda,no vidjela je samo zvijezde koje su se vrtloile irom tamnog neba iznad nje.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    36/291

    Tada je svemutpalo dno i ak ni Jaceove ruke oko nje nisu uspjele sprijeitinjezin pad.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    37/291

    5

    KLAVA I ZAVJET

    Misli li da e se ikada probuditi? Prolo je vetri dana.Mora joj dati vremena. Demonski otrov snana je stvar, a ona je

    ovozemka. Ona nema rune daoj uvaju snagu kao mi.Ovozemci uasno lako umiru, zar ne?Isabelle, zna da spominjanje smrti u bolesnikoj sobi donosi nesreu.Tri dana, polako pomisli Clary. Sve misli tekle su joj tromo i polako, kao

    krv ili med. Moram serobuditi.No nije mogla.Zadravali su je snovi, jedan za drugim, rijeka slika koja ju je nosila poput

    lista baenog utruju. Vidjela je majku kako lei u bolnikom krevetu, s oimanalik na modrice na bijelom licu.

    Vidjela je Lukea kako stoji na hrpi kostiju. Jacea s bijelim pernatim krilimakoja mu rastu iz lea,

    Isabelle kako sjedi gola sa svojim biem omotanim oko tijela poput mreeod zlatnih koluta, Simona uarenim otiscima krieva utisnutih u dlanove.Anele koji padaju i gore. Padaju s neba.

    Rekla sam ti da je to ona ista djevojka.

    Znam. Sitna je, zar ne? Jace je rekao da je ubila ravenera.Da. Kad sam je prvi put vidjela, mislila sam da je piksi. Ali nije dovoljno

    lijepa da bi bilaiksi.Dobro, nitko ne izgleda najbolje s demonskim otrovom u ilama. Hoe li

    Hodge pozvatiBrau?Nadam se da nee. Odvratni su mi. Svi koji se tako unakazuju...Mi se unakazujemo.Znam, Alec, ali kad mi to radimo, to nije trajno. I ne boli uvijek...

    Ako si dovoljno star. Kad smo vekod toga, gdje je Jace? On ju je spasio,zar ne? Mislio sama e ga zanimati kako se oporavlja.Hodge je rekao da je nije obiao otkako ju je doveo ovamo. Valjda ga ne

    zanima.Ponekad se pitam je li on... Gle! Pomaknula se!Valjda je onda ipak iva. Uzdah. Idem rei Hodgeu.Claryni kapci kao da su bili zaiveni. Uinilo joj se da osjea paranje koe

    dok ih je polakotvarala i trepnula prvi put nakon tri dana.Iznad sebe ugledala je isto plavo nebo, mekane bijele oblake i bucmaste

    an

    ele sijih suglavaka vijorile pozla

    ene trake.Jesam li mrtva? zapitala se.Jeli mogue da raj doista izgledavako? vrsto je zamirila i opet otvorila oi:

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    38/291

    ovaj put je shvatila da gleda u zaobljeni drveni stropslikan rokoko motivomoblaka i kerubina.

    Muno se podigla u sjedei poloaj. Sve ju je boljelo, osobito ija.Osvrnula se oko sebe.

    Nalazila se u namjetenom krevetu, jednom u dugome nizu slinih krevetas metalnim uzglavljima.Odmah do njezina kreveta stajao je mali noni ormari, a na njemu bijeli

    vri alica. ipkasti zastoriili su navueni preko prozora, zaklanjajui svjetlost,premda je izvana ula slabane, uvijek prisutnevukove njujorkog prometa.

    Onda, konano si se probudila, ree neki suhi glas. Hodgeu e bitidrago. Svi mi mislili smoa e vjerojatno umrijeti u snu.

    Clary se okrene. Isabelle je sjedila na susjednom krevetu; duga kosa crnapoput ugljena bila joje upletena u dvije debele pletenice koje su joj sezale doispod struka. Njezinu bijelu haljinuamijenile su traperice i uska plava majica,iako joj je onaj crveni privjesak jo uvijek namigivao naratu. Tamnih spiralnihtetovaa vie nije bilo na njoj; koa joj je bila neokaljana poput povrinerhnja uzdjeli.

    ao mi je to sam vas razoarala. Claryn glas bio je hrapav kao brusnipapir. Je li ovo

    Institut?Isabelle zakoluta oima. Ima li neto to ti Jace nije rekao?Clary zakalje. Ovo je Institut, zar ne?Da. Ti si u bolnikom odjelu, makar si to vei sama shvatila. Iznenadna

    otra bol natjeraClary da se uhvati za trbuh. Zajei. Isabelle je zabrinuto pogleda. Jesi li

    dobro?Bol je slabjela, no Clary je osjeala kiselinu u dnu grla i neobinu

    vrtoglavicu. eludac.A, da. Skoro sam zaboravila. Hodge je rekao da ti ovo dam kada se

    probudi. Isabelle dohvatieramiki vri natoi malo njegova sadraja upripadajuu mu alicu, koju prui Clary. Bila je punautne tekuine koja se blagopuila. Mirisala je na bilje i jo neto, neto snano i tamno. Nita nisiela tri

    dana, istakne Isabelle. Vjerojatno ti je zato loe.Clary oprezno srkne gutljaj. Napitak je bio izvrstan, bogate i ugodne

    arome, a iza njega joj je ustima ostao okus maslaca. to je to?Isabelle slegne ramenima. Neki od Hodgeovih uvaraka. Uvijek

    funkcioniraju. Ona sklizne sreveta, sletjevi na pod makasto povijenih lea.Ja sam Isabelle Lightwood, inae. ivim ovdje.

    Znam kako se zove. Ja sam Clary. Clary Fray. Je li me Jace doveoovamo?

    Isabelle kimne. Hodge je bio bijesan. Ostavila si sukrvicu i krv po cijelom

    tepihu na ulazu. Dae to nainio dok su moji roditelji ovdje, sigurno bi mu

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    39/291

    zabranili izlaske. Pogleda Clary, maliceuzivi oi. Jace je rekao da si posvesama ubila onog ravenera.

    Clarynim umom brzo proleti slika korpionskog stvora s gadnim, zlimlicem; ona zadrhti ivre primi alicu. Valjda jesam.

    Ali ti si ovozemka.Nevjerojatno, zar ne? ree Clary, uivajui u slabo prikrivenojzapanjenosti na Isabellinu licu.

    Gdje je Jace? Je li u blizini?Isabelle slegne ramenima. Negdje, ree. Trebala bih svima rei da si se

    probudila. Hodge etjeti razgovarati s tobom.Hodge je Jaceov uitelj, zar ne?Hodge nas sve poduava. Pokazala je prstom. Kupaonica je tamo, a na

    ipku za runikebjesila sam neku svoju staru odjeu za sluaj da se poelipresvui.

    Clary nagne alicu da uzme jo jedan gutljaj i otkrije da je prazna. Vienije osjeala ni glad nirtoglavicu, to je bilo olakanje. Odloi alicu, a pokrivaomota oko sebe. to se dogodilo sojom odjeom?

    Bila je puna krvi i otrova. Jace ju je spalio.Je li? upita Clary. Reci, je li on zbilja uvijek neotesan ili to uva samo

    za ovozemce?O, neotesan je prema svima, ree Isabelle ivahno. Ba je zato tako

    prokleto seksi. Zato, a ibio je vie demona nego bilo tko njegovih godina.Clary je zbunjeno pogleda. Nije li on tvojrat?

    To privue Isabellinu pozornost. Glasno se nasmije. Jace? Moj brat? Nije.Otkud ti taomisao?

    Pa ivi ovdje s tobom, istakne Clary. Zar ne?Isabelle kimne. Dobro, da, ali...Zato ne ivi s vlastitim roditeljima?Isabelle se naas doimala kao da joj je neugodno. Zato to su mrtvi.Clary iznenaeno otvori usta. Jesu li poginuli u nekoj nesrei?Ne. Isabelle se uzvrpoljila, odgurnuvi tamni uvojak kose iza lijevog

    uha. Majka mu je umrlaad se rodio. Otac mu je ubijen kad je imao deset

    godina. Jace je to gledao.O, ree Clary tiho. To su bili... demoni?Isabelle ustane. Gle, moram ih sve obavijestiti da si se probudila. Vetri

    dana ekaju da otvorii. E, da, u kupaonici ima sapuna, dometne. Moda bibilo dobro da se malo opere. Smrdi.

    Clary je bijesno pogleda. Ba ti hvala.Nema na emu.Isabellina odjea izgledala je smijeno. Clary je morala presaviti nogavice

    traperica vie putarije nego to se prestala spoticati o njih, a labavi ovratnik

    crvene majice samo je naglaavaoedostatak onoga to bi Eric nazvaobalkonima.

  • 7/27/2019 Cassandra Clare Grad Kostiju

    40/291

    U maloj kupaonici oprala se tvrdim sapunom od lavande. Kad se obrisalabijelim runikom zauke, vlana joj je kosa ostala visjeti oko lica u mirisnimraskutranim pramenovima. Zakiljila je uvoj odraz u ogledalu. Visoko nalijevom obrazu imala je ljubiastu masnicu, a usne su joj bile suhe iateene.

    Moram nazvati Lukea, pomisli. Tu negdje zacijelo je postojao telefon.Moda e ga smjetipotrijebiti nakon to porazgovara s Hodgeom.Svoje je tenisice pronala uredno sloene kod podnoja bolnikoga

    kreveta, dok su kljuevi bilipleteni u vezice. Uvukavi noge u njih, duboko jeudahnula i pola potraiti Isabelle.

    Hodnik izvan bolnikog odjela bio je prazan. Clary je smeteno pogledalaniz njega. Sliio jenakvoj vrsti hodnika kojima je katkada trala u nonimmorama, mranim i beskrajnim. Svjetiljked stakla napuhanog u oblik ruavisjele su sa zidova u razmacima, a zrak je vonjao na prainu iosak za svijee.

    Iz daljine je ula slabaan i njean zvuk, nalik na balkonske zvonie zaoluje. Polako se uputilaodnikom, vukui jednu ruku po zidu. Viktorijansketapete, bordo i svjetlosive, bile su blijede odtarosti. S obje strane hodnika nizalasu se zatvorena vrata.

    Zvuk prema kojem je ila postajao je glasniji. Sad ga je uspjela prepoznatikao zvuk klavira kojietko svira nemarno, iako s neporecivom vjetinom, premdanije prepoznala melodiju.

    Zaavi za ugao, dola je do vrata koja su bila irom otvorena. Provirivikroz njih, ugledala jerostoriju koja je oito bila glazbena dvorana. Veliki klavirstajao je u jednom uglu, a nizovi stolicaili su poredani du suprotnog zida.Sredite prostorije zauzimala je prekrivena harfa.

    Za koncertnim klavirom sjedio je Jace, brzo prelazei preko tipaka vitkimprstima. Bio je bos,djeven u traperice i sivu majicu kratkih rukava, a plava kosamrsila mu se oko glave kao da sealoas probudio. Gledajui brze, sigurnekretnje njegovih ruku po tipkama, Clary se prisjetilasjeaja kada su je te akepodigle, kada su je njegove ruke nosile dok su zvijezde padale oko njeoput kiesrebrnih ljokica.

    Zacijelo je izazvala neki zvuk, jer se okrenuo na stolcu, trepui premasjeni. Alec? ree. Jesii to ti?

    Nije Alec. Ja sam. Zakoraila je dublje u prostoriju. Clary.Tipke klavira zabrenale su k