Četvrto p.iz bioetike

8/9/2019 etvrto p.iz bioetike

1/24

OD MEDICINSKE

ETIKE K BIOETICIFra Velimir Valjan

Aleja Bosne Srebrene

Sarajevo


2/24

UVOD Samom nastanku termina "bioetika" prethodio je dug

put etikog razmiljanja u medicini. Na tom putuposebno su vana neka razdoblja, kao to su: Hipokratska medicinska etika Teoloki prilozi medicinskom moralu Prilozi moderne filozofije Razmiljanja o pravima ovjeka.

Na uvid ne moe biti potpun; zadrat emo se samona onim injenicama koje su posebno vane zashvaanje sadanjeg kulturalnog trenutka.


3/24

Hipokratova zakletva U arhaikim drutvima, kao i u drutvima razvijenije antike,

medicinska etika je uvijek isticala tri imbenika: etike zahtjeve koje lijenik i zdravstveno osoblje moraju potivati;

moralno znaenje lijenike i uope zdravstvene skrbi o bolesniku; dunosti drave s obzirom na zdravlje svojih graana.

Ve Hamurabijev kodeks (1750. pr. n.e.) sadri norme kojeureuju lijeniku djelatnost i prvo propisivanje taksi zazdravstvenu potporu. Meutim, posebnu vanost za moral u

okviru medicine ima Hipokrat (460.-370. prije n.e.) i njegovaZakletva.


4/24

Zakletva predstavlja: odraz kulture onoga vremena, pred-juridikog obiljeja;

posebno s obzirom na osobu lijenika koja je na nekinain bila iznad zakona.

Zakon je bio za one koji su vrili opa zanimanja i zaobine graane;

lijenika profesija je, kao i profesija kralja i sveenika,"jaka profesija", koja se vodi "jakim moralom", upravoonim to ga religiozno sadriZakletva.


5/24

Struktura zakletve Zakletva ima sljedeu strukturu:

a) zazivanje boanstva (kao karakteristian uvod); b) sredinji dio sadri dva dijela:

prvi se odnosi na potivanje uitelja, besplatno pouavanjeuiteljeve djece, pouavanje potpisnikaZakletve; drugi je posveen terapiji koja obvezuje lijenika i zdravstvenog

radnika da iskljui stanovite djelatnosti: davanje otrova,namjeran pobaaj, svaku seksualnu zloporabu bolesnika injegove rodbine; na koncu nalae potivanje lijenike tajne;

c) zakljuaku kojem se prizivaju sankcije od straneboanstva u pozitivnom znaenju (benedikcije) tkoopsluujeZakletvu, a u negativnom (maledikcije) tko jekri.


6/24

Jasno je ve iz same struktureZakletve: da se ne moe govoriti o nekom kodeksu neovisnom o

vremenu, kao pisanom izrazu nekog prirodnog morala,kako se smatralo sve do XVIII. stoljea,

nego o odrazu filozofije i kulture vremena u kojem selijenika profesija shvaala u obzorju transcendentnostizaodjevane sakralnim obiljejem.

Otud slijedi da je hipokratska misao u stvari dalafilozofsko-teoloki temelj onomu to se danas naziva, unegativnoj konotaciji, "lijeniki paternalizam".


7/24

Zakletva sigurno utemeljuje moralnost lijenikog ina nanaelu "dobroinstva a ne zloinstva", To znai na principu dobra samog pacijenta.

Budui da lijenik i zdravstveni radnik radi uvijek za dobrobolesnika, jer to je njegov etos, onda ono to on propisujenema potrebe za drugim potvrdama, pa ni od strane pacijenta.

Stoga ondje i nije rije o pukoj moralnosti obrane lijenikekaste, niti o nekoj vrsti prirodne moralnosti, ve o moralnosti

utemeljenoj na svetom naelu dobra pacijenta a lijenik jenjegov neosporan uvar.


8/24

Ope je miljenje da je hipokratska misao ostalakanonskom za svu klasinu kulturu i za sav srednjivijek.

Prihvaanje naela autonomije, kao modernognaela, pojava etikog liberalizma Humea, Smitha idrugih, te formulacija ljudskih i graanskih prava,predstavlja sigurno neki lijeniki antipaternalizam;

pa ipak ta nova naela ne mogu posve oboriti naelodobroinstva kao garancije kako za autonomijupacijenta tako i lijenika.


9/24

Vjerski prilozi Ne moe se u okviru ovog razmiljanja mimoii prilog

teologije, kako kranske tako i islamske, pogotovo praktinezauzetosti vjernika i jedne i druge religije na zdravstvenom

podruju.U tom smislu posebno treba naaglsiti: Vjera se nije ograniilo na puko prihvaanje hipokratske etike, nego

je uvela nove pojmove i nove vrijednosti kako pouavanjem tako iskrbnikom praksom.

Ti se prilozi mogu pronai prije svega

u konanom utemeljenju pojma "ljudske osobe", u teolokom i novom obliku skrbi o bolesnicima i zdravstvenoj

profesiji, u traenju dijaloga izmeu znanosti i vjere, itd.


10/24

Vrijednost ljudske osobe koju snano naglaava svaka religija - vjerskipersonalizam - proizlazi iz nadilaenja klasinog dualizma, po kojem sene samo duhovna dua, nego itav ovjek u svom jedinstvu dua-tijelopromatra kao Boje stvorenje, suodgovoran uvar zemlje i ivota u svijetu

pred samim Stvoriteljem. K tomu, vjera nas ui da se ovjek, svaki ovjek, nadasve onaj

najpotrebniji, promatra i vrednuje kao izraaj ljubavi Boga Stvoritelja itemelj konanog suda, po kojem se ono to se ini bolesnim mjerinaelom "meni ste uinili".

Novo vienje svijeta i ovjeanstva u personalistikomsmislu, stvorenog i otkupljenog, navodi svaku vjerskuzajednicu na podizanje bolnica koje utjelovljuju parabolu oDobrom Samaritancu (Lk 10,30-37).


11/24

Lik lijenika i svakog zdravstvenog radnika uvjerskom pogledu nije lik neke osobe koja je

iznad moralnog zakona, nego osobe koja je pozvana da bude sluitelj

(diakonos) onima koji trpe, kao izraaj zajedniceonih koji imaju obvezu "preuzeti brigu" za

ovjeka; upravo ga njegov teoloki lik poziva, ako jevjernik, da predstavlja Dobrog Samaritanca, kojise brine za one koji trpe.


12/24

Na temelju te postavke, teologija je razvila teoloki moral koji proglaava svetost i nepovredivost ivota svakog ljudskog stvorenja, osuuje pobaaj, eutanaziju, sakaenja i razvija medicinski moral, koji je sve prepoznatljiviji kako se razvijao u

srednjovjekovnim traktatima, koji su promatrali teme medicinske etike unutarrasprave o kreposti pravednosti odnosno u komentiranju zapovijedi ne ubij,sve do najnovijih djela medicinskog morala gdje je temelj etikog suda odjelovanju lijenika uzet iz Objave a ne samo iz propisa Hipokrata, ija seZakletva uvijek priznavala kao izraaj etinosti kako kranskog tako iislamskog svijeta.

Nastavak tog viestoljetnog zanimanja jest uiteljski i stalni nauk Katolikecrkve i Islamske vjerske zajednice o problemima koji su se pojavljivali, a idalje se pojavljuju, razvojem medicinske znanosti. Ovdje ne moemo ulazitiu teoloke i slubene dokumente koji se odnose na to, a oni su brojni.


13/24

Vaniji noviji prilozi Upotpunjujui povijesnu panoramu priloga formulacijama naela i

kriterija ponaanja na biomedicinskom podruju potrebno je spomenutivane priloge pravne i deontoloke naravi koji se pojavljuju nakonNrnberga (1945.-1946.) ali s osvrtom na njega. U

tom poznatom procesu protiv nacistikih zlodjela uzdrmali su savjestsvijeta zloini koji su poinjeni protiv zatvorenika i civila od stranenacistikog reima u suradnji s lijenicima i zdravstvenim radnicima.

Nakon tog traginog vremena razvijaju se dvije normativne linije, koje bise prema nekima mogle podudarati s nastankom bioetike: formulacija prava ovjeka, postupna novija potvrda medicinskih deontolokih kodeksa objavljenih od

meunarodnih zajednica. To zakonodavstvo i te norme nuno idu za ukljuivanjem razmiljanja o

teoretskom i opravdanom utemeljenju, koje se snagom same stvari moralosliti u jednu sustavnu disciplinu, upravo u bioetiku.


14/24

Na prvom mjestu dolo je do kodificiranja, poevi od Univerzalnedeklaracije o pravima ovjeka (10. prosinca 1948.), i odKonvencijezatite prava ovjeka i temeljnih sloboda (Rim 4. studeni 1950.), kojesadre obvezatne postavke o obrani ivota i fizikog integriteta zajedno sobranom i zatitom drugih temeljnih sloboda, civilnih i politikih, sve doitavog niza deklaracija, konvencija,preporuka i karata.

Meupreporukama istiemo: Preporuku Vijea Evrope: br. 29/1978. o presaivanju tkiva i organa; br.

79/1976. koja se odnosi na prava bolesnih i umiruih; br. 1046/1986. i br.1100/1989. o koritenju embrija i ljudskih fetusa.

Od posebne etike vanosti jeKonvencija o ljudskim pravima i biomedicini

(Konvencija bioetike) koju je odobrio Komitet ministara Vijea Europe (16.studenog 1996.).


15/24

Od deontolokih kodeksa podsjeamo na Nrnberki kodeks iz 1947. godine, Kodeks medicinske etike objavljen u Genevi 1948. godine, a sadri

tzv.

enevsku zakletvu koju polae Svjetsko udruenje lijenika. Vrlo je poznata Helsinka deklaracija o pokusima i o biomedicinskim

istraivanjima, objavljena 1962. godine. Za odreivanje trenutka smrti i skrbi oko finalne faze bolesti treba

spomenutiDeklaraciju iz Sidneya iz 1968. godine, obnovljene uVeneciji 1983. godine. Zaslugom Meunarodne konferencije Reda

lijenika Evropske ekonomske zajednice mora se spomenutidokument pod naslovomPrincipi Evropske medicinske etike,objavljen u Parizu 6. sijenja 1987. godine.


16/24

Vijee Europe i bioetika 80-te godine 20. stoljea ukljuivanje u rjeavanje pojedinih bioetikih

pitanja i donoenja brojnih rezolucija i preporuka (genetiki inenjering(1982.), istraivanja na ljudskim biima (1990.), prenatalno genetikotestiranje (1990.), DNA analiza (1992.))

1985. Povjerenstvo za bioetiku: koordinacija meuvladine suradnje upolju bioetike i savjetovanje u vezi pravnih nedostataka i nejasnoavezanih uz brzi napredak biomedicinskih znanosti

1992. Povjerenstvo za bioetiku: identificirati prioritetna pitanja sposebnim naglaskom na donoenja konvencije u polju bioetike, utvrditimogunosti pripreme konvencije (i za drave ne-lanice) koja bi postavilazajednike ope standarde zatite ljudskih osoba u kontekstu razvojabiomedicinskih znanosti.


17/24

Usvajanje i pravovaljanost Konvencije Potpisivanje Konvencije 4. travanj, 1997. (Oviedo,

panjolska)

Konvencija o zatiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskihbia s posebnim naglaskom na primjenu u biologiji i medicini

Konvencija o ljudskim pravima u biomedicini, ETS, No.164

suzdrane: Belgija, Njemaka i Poljska

kod potpisivanja odstupile: Austrija, vicarska i VelikaBritanija


18/24

Sadraj teksta KonvencijePreambula i 14 poglavlja (38 lanaka)

Poglavlje I Ope normePoglavlje II VII Propisi specifinih bioetikih pitanja

Poglavlje VIII XIV Proceduralne norme i propisiExplanatory Report (176 paragrafa)

Konvencija pokriva: medicinska istraivanja, nastoji

regulirati temelje rutinske njege lijenika i drugihzdravstvenih djelatnika, te rad znanstvenika bez obzira nanjihovo profesionalno usmjerenje.


19/24


20/24

Glavne karakteristike Konvencije obvezujui karakter

sveobuhvatnost pristupa bioetici

okvirni instrument minimalni zajedniki standardi

implementacija na nacionalnoj razini

pravna zatita od strane nacionalnih sudova

relativnost prava


21/24

Ukupan broj ratifikacija: 21 (Bosna i Hercegovina 01.09.2007.)

Potpisale bez ratifikacije: 13 Nisu potpisale: 12

Crna Gora AlbanijaFinska AndoraFrancuska ArmenijaItalija Austrija

Latvija AzerbejanLuksemburg Belgija

Makedonija IrskaNizozemska LihentajnPoljska MonakoSrbija Njemakavedska Rusijavicarska Velika BritanijaUkrajina


22/24

Potekoe Konvencije Nedovoljno konkretna i primjenjiva Pokriva iskljuivo podruje humane bioetike Nesuglasice oko pojmova (ljudski dignitet, osoba/ljudsko bie/pojedinac)

Inzistira na pojmu ljudskih (bio)prava, izostavljajui filozofsko antropoloka utemeljenja autonomije i digniteta ovjeka Pokuava balansirati izmeu kolektivnih interesa i zatite ljudskog tijela i

pojedinca Provedbu preputa nacionalnom zakonodavstvu Ne slijedi standard ranijih dokumenata Potpisivanje, pa ak ni ratifikacija Konvencije ne rjeava problem

stvarnog (a ne samo formalnog) prihvaanja istaknutih normi


23/24

Perspektive Konvencije Donoenje Konvencije: politiko-pravni ini

(o emu ovisi i njena budunost) Upitnost uspjenosti statusa Konvencije u pogledu potpisivanja i

ratifikacije Postavljanje etikih minimuma nije rijeilo ogranienost prihvaanjasadraja Konvencije Ne postoje istraivanja komparacije etikih standarda u medicini i

zdravstvu s obzirom na status Konvencije Nunost praenja statusa i odjeka Konvencije u pojedinim zemljama Daljnji napori u traenju zajednikih (europskih) etikih vrijednosti, ali uz

ouvanje specifinih kulturolokih normi i sadraja


24/24

Hvala na panji

Documents

Četvrto p.iz bioetike