cistija proizvodnja

"Jačanje kapaciteta za primjenu čistije proizvodnje", EC LIFE Third Countries

Centar za okolišno održivi razvoj 1

Uvod Industrijska poduzeća u Bosni i Hercegovini suočavaju se sa zahtjevom za primjenu odredbi novog seta zakona o okolišu, donesenog u oba entiteta, i zasnovanog na principima održivog razvoja. Novi “Zakon o zaštiti okoliša”, predviđa “poseban režim kontrole” za “aktivnosti ili pogone i postrojenja koja ugrožavaju ili mogu ugroziti okoliš ili koja imaju ili mogu imati negativan utjecaj na okoliš”, te također nalaže “načelo integralnog pristupa”, čija je svrha “sprječavanje ili svođenje na najmanju moguću mjeru rizika štete po okoliš u cjelini”. Zakon time nameće kao imperativ uključivanje okolišne komponente u politiku svakog oblika poslovanja. Istovremeno, većinu velikih industrija u BiH, koje datiraju još od prijeratnih vremena, karakterizira velika potrošnja sirovina, vode i energije, nastanak značajnih količina čvrstog otpada i otpadne vode, kao i emisija u zrak. Načelo “zagađivač plaća”, koje predstavlja osnovu novog Zakona o okolišu, pretpostavlja da su industrijska poduzeća pravno i financijski odgovorna za sigurno odlaganje otpada i kontrolu emisija otpadnih materija u skladu sa zahtjevima, stvaranje preduvjeta za njihovo minimiziranje na mjestu nastanka, te efikasno i racionalno korištenje energetskih i prirodnih resursa. Odgovornost koju je u našoj tradicionalnoj praksi snosilo "društvo", odnosno mjere zaštite se u većini financirale iz javnih fondova, sada su na teretu operatora postrojenja, što mu donosi dodatnu odgovornost i dodatno financijsko opterećenje. Stoga je jasno da će industrijska poduzeća trebati stručnu pomoć u identifikaciji mogućnosti za sprječavanje onečišćenja na ekonomski isplativ način. Na osnovu iskustva ostalih zemalja koje su prošle ili se nalaze u procesu tranzicije, očito je da bi investiciona sredstva trebalo usmjeriti na poboljšanje proizvodnih procesa i sprječavanje ili minimiziranje zagađenja na mjestu nastanka kako bi se umanjila potreba za tretmanom i troškovi tretmana na kraju proizvodnog ciklusa, tj. “end-of-pipe” tretmana. Ovakav oblik intervencije je osnova koncepta "čistije proizvodnje". Nažalost, trenutačna praksa industrijskih poduzeća je na nivou prakse iz 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća (Slika 1). Napredak koji je ostvaren u pogledu tretmana otpadnih voda izgradnjom većeg broja uređaja za prečišćavanje u BiH tokom osamdesetih, praktički je anuliran ne funkcioniranjem tih uređaja. Način na koji se danas postupa sa otpadnim tvarima je predstavljen konceptom "Uprljaj i bježi" ili, u najboljem slučaju Razrijedi i rasprši. Ovo je bio jedini način upravljanja otpadom u pred-industrijskom i klasičnom industrijskom dobu, baziran na prirodnom kapacitetu samoprečišćavanja.

Slika 1 Povijest upravljanja otpadnim tokovima

S ciljem unaprijeđenja kvaliteta okoliša i kreiranja ekonomskog podsticaja za industrijski razvoj, Centar za okolišno održivi razvoj iz Bosne i Hercegovine je pripremio prijedlog projekta za program LIFE Treće zemlje u okviru poziva 2000. Prijedlog projekta bio je odobren i njegov period implementacije je 2002.-2005. Zbog rekonstrukcije koja se provodi u B&H, uloga ovog projekta bila je od krucijalne važnosti u pružanju pomoći industrijama da razviju prakse koje će ih i učiniti konkurentnim za iste industrije u Evropi, i dati podršku održivom razvoju. Projekat predstavlja set konkretnih aktivnosti koje će doprinijeti ispunjavanju ciljeva evropske politike i približiti BIH evropskim integracijama.



ZAŠTO ČISTIJA PROIZVODNJA? Čistija proizvodnja je preventivni pristup, odnosno njime se nastoji spriječiti nastajanje otpada umjesto tretmana otpada kada je već nastao, te što efikasnije iskoristiti energiju i resurse. Ovaj pristup primjenjuje se na proizvodni proces, kao i na promet roba i usluga, sve u cilju da bi se dobio isti ili veći proizvodni učinak sa mnogo manjom količinom utrošene energije i resursa i nastalih otpadnih materija. Čistija proizvodnja se zasniva na: i) smanjivanju količine proizvedenog otpada, ili izbjegavanju proizvodnje istog, ii) efikasnijoj upotrebi energije i resursa, iii) proizvodnji i pružanju okolišno prihvatljivih proizvoda i usluga, iv) snižavanju troškova proizvodnje i tretmana otpada, v) smanjivanju opasnosti od onečišćenja okoliša, kao i na poboljšanju uvjeta rada. Svaka racionalizacija u proizvodnji ili ušteda materijala i energije u biti je čistija proizvodnja. Svaki rukovodilac proizvodnje, ukoliko racionalizira proizvodnju, provodi čistiju proizvodnju. Takav odgovoran "domaćinski" odnos, na žalost, nije čest u industrijskim poduzećima u BiH.

Slika 2 Razlike između “end-of pipe” pristupa i ČP

Čistija proizvodnja mora biti shvaćena kao jedan od elemenata u lancu aktivnosti koje vode ka odličnom poslovanju industrije ili poduzeća. Primjena čistije proizvodnje treba da donese ne samo okolišne, nego i ekonomske uštede, za što su industrije obično primarno zainteresirane. Osim financijskih ušteda koje se ostvaruju čistijom proizvodnjom, industrija stiče imidž uspješne i okolišno svjesne institucije, što povećava njenu konkurentnost na domaćem, a posebno stranom tržištu. Među pojedincima postoji zabluda kako čistija proizvodnja, znači zamjenu postojeće tehnologije s "čišćom", i stoga predstavlja veliki trošak. Međutim mjere čistije proizvodnje koje se mogu poduzeti su različite, zavisno od problema i tipa industrije. To su mjere koje se odnose na uštedu ili zamjenu sirovina, mjere dobrog gazdovanja, te tehnološke mjere. Nekada se moraju uložiti sredstva za uvođenje, popravljanje ili izmjenu uređaja, postavljanje mjernih uređaja za kontrolu potrošnje vode i energenta, itd. Nekada su to samo organizacione mjere tj. uvođenje reda, bez financijskog ulaganja. Odabir mjera čistije proizvodnje se vrši tako da se povrat investicija ili ušteda ostvari u vremenski prihvatljivom roku najčešće do 3 godine. Ipak najčešći odabir mjera čistije proizvodnje su one koje su usmjerene na uštedu sirovina, energije i vode, kao i one koje vode uštedi naknada koje se plaćaju za otpadne vode i čvrsti otpad.

PROCESSirovine

Proizvod

Otpad Obrada otpada

ORIGINALNI PROCES

PROCESSirovineProizvod

Otpad Obrada otpada

NAKON ČISTIJE PROIZVODNJE

PROCESSirovine

Proizvod

Otpad Obrada otpada

ORIGINALNI PROCES

PROCESSirovine

Proizvod

Otpad Obrada otpada

ORIGINALNI PROCES


Otpad Obrada otpada



Otpad Obrada otpada



Otpad Obrada otpada




KONTEKST PROGRAMA OSPOSOBLJAVANJA Projekat ima za cilj da izgradi kapacitete za čistiju proizvodnju u Bosni i Hercegovini putem određenog broja zadataka na podizanju svijesti i širenju informacija, marketingu i obuci. Poseban fokus je na izgradnji kapaciteta svih uključenih zainteresovanih strana: vlade, industrija, univerziteta i centra za čistiju proizvodnju (Centar za okolišno održivi razvoj – COOR). Iskusni centri za čistiju proizvodnju i njihovi eksperti iz regije Mediterana (Regionalni centar za čistiju proizvodnju CP/RAC) i regije centralne i istočne Evrope (hrvatski Centar za čistiju proizvodnju) pružili su tehničku pomoć projektu i širili znanje i vještine. Sve aktivnosti na projektu bile su grupirane u dva glavna zadatka. Prvi zadatak projekta bio je u potpunosti posvećen širenju informacija i aktivnostima na podizanju svijesti. Tim projekta za

marketing i komunikacije je davao informacije namijenjene za specifičnu publiku i radio na marketingu čistije proizvodnje putem serije aktivnosti, uključujući organizaciju različitih sastanaka sa relevantnim zainteresovanim stranama, jačanje kapaciteta biblioteke, pripremu brošura i letaka sa studijama pojedinih slučajeva za različite vrste industrija, objavljivanje generalnih članaka u lokalnim novinskim izdanjima i magazinu o čistijoj proizvodnji, i kreiranje i održavanje web stranice.

Slika 3. Medijska pozornost za projekt je bila zadovoljavajuća

Projekat je uspostavio kontakt i širio informacije o čistijoj proizvodnji u 75 industrijskih preduzeća, od kojih je 30 njih posjećeno na licu mjesta. Usluge vezane za informacije i priručnike razvijene su kroz COOR-ovu biblioteku. Biblioteka je oficijelno otvorena u junu 2002. godine. Biblioteka ima 200 naslova koji su podijeljeni na publikacije, brošure, studije pojedinih slučajeva, vodiče, udžbenike i magazine koji su relevantni za čistiju proizvodnju i okoliš općenito. Vodiči „Okolinsko dijagnosticiranje i definiranje mogućnosti za smanjenje zagađenja“ (MOED) i „Dobre gospodarske prakse“, pripremljeni od strane CP/RAC tima iz Barcelone (Španija) i 10 letaka sa studijama pojedinih slučajeva, su prevedeni na bosanski jezik i korišteni kao radni materijal za učesnike tokom modula obuke.

Slika 4. Leci sa primjerima ČP

COOR je lansirao periodični magazin o čistijoj proizvodnji i održivom razvoju, pod naslovom „Vijesnik održivosti“. Glavni cilj je bio da relevantne zainteresovane strane budu kontinuirano informisane o tekućim projektnim aktivnostima, te da im se pruži mogućnost da daju svoje mišljenje o različitim temama koje se odnose na čistiju proizvodnju i da se čitaoci upoznaju sa aktivnostima i inicijativama koje se provode u svijetu a vezane su za čistiju proizvodnju. Projektni tim je uspio da pruži informacije publici u državi i inostranstvu o projektu, projektnim ciljevima i



aktivnostima, da uspostavi link sa drugim centrima za čistiju proizvodnju i informacijama o čistijoj proizvodnji putem web stranice www.coor.ba. U vrijeme završetka projekta, broj posjetilaca ove web stranice bio je 7998.

Slika 5. "Vjesnik održivosti"- ČP magazin

Sastanci predviđeni u okviru programa širenja informacija bili su podijeljeni u dvije grupe - sastanci „licem u lice“ i „granski“ sastanci. Organizovana su četiri sastanka „licem u lice“. Glavni cilj „granskih“ sastanaka bio je da se okupe industrije iz jednog sektora i upoznaju sa konceptom čistije proizvodnje i mogućnostima za implementaciju čistije proizvodnje u svoje procese. Sastanak „licem u lice“ ima za cilj da dobije povratne informacije od zaintersovanih strana putem njihovog podsticanja na diskusiju o specifičnim temama koje se odnose na implementaciju ČP u određenim granama industrije. Prvi sastanak „licem u lice“ – sa ministarstvima pod nazivom „Uloga Vlade u održivom razvoju industrije“ ima za cilj suočavanje sa ministarstvima i njihovo informisanje o čistijoj proizvodnji i šta Vlada može da učini po pitanju promovisanja čistije prioizvodnje i održivog razvoja. Dugi sastanak „licem u lice“ – sa nezavisnim intelektualcima održan je za vrijeme sjednice Udruženja nezavisnih intelektualaca „KRUG 99“ gdje je projekat održao prezentaciju pod nazivom „Smanjenje siromaštva kroz čistiju proizvodnju“. Treći sastanak „licem u lice“ – sa univerzitetima pod nazivom „Čistija proizvodnja u univerzitetskim planovima i programima“ ima za cilj da okupi sve relevantne predstavnike univerziteta u BiH i informiše ih o čistijoj proizvodnji i aktivnostima koje mogu provesti u svrhu promovisanja čistije proizvodnje i održivog razvoja. Slika 6. "Granski" sastanci Četvrti sastanak „licem u lice“ – gdje su se sastali ministarstvo i industrija, ima za cilj susret industrija i ministarstava iz većine industrijskih područja u BiH, čije je učešće na prethodnim sastancima i aktivnostima u okviru LIFE projekta bilo dosta slabo, te da se prodiskutuju mogućnosti za implementaciju čistije proizvodnje kao i prepreke koji stoje na tom putu. Drugi zadatak bio je potpuno posvećen obuci eksperata iz industrije, vlade, univerziteta i centra za čistiju proizvodnju (Centar za okolišno održivi razvoj – COOR) o čistojoj proizvodnji. Ciljevi ovog zadatka su da se kreira svijest među odabranim industrijama o koneptu čistije proizvodnje i njegovim prednostima, i da im se da podrška u poduzimanju koraka na primjeni ovih alata, za igradnju kapaciteta državnih eksperata i smanjenje zagađenja u odabranoj grani industrije putem

implementacije konepta ČP.

Slika 7. Prvi teorijski modul – Uvod u ČP-vježba sa plastelinom

Program obuke bio je organizovan u okviru dva interaktivna modula obuke. Prvi modul je organizovan kao uvodni teoretski modul, a drugi kao interaktivna kombinacija studije „unutar odjeljenja“ i demonstracionog projekta na terenu.

Eksperti iz RAC/CP i CP-CRO sa svojim stručnim znanjem doprinijeli su uspjehu programa obuke.



Za vrijeme studija unutar odjeljenja, učesnici su naučili kako izvesti Okolinsko dijagnosticiranje i definirati mogućnosti za smanjenje zagađenja (MOED), alat koji se koristi za provođenje okolinske dijagnoze i definiranje mogućnosti za smanjenje zagađenja na izvoru, dok su u međuvremenu, industrije koje su izrazile zainteresovanost za nastavak obuke, implementirale naučene korake, tako što su izvršile dijagnozu njihovih proizvodnih procesa i prikipile relevantne podatke i informacije za nastavak teoretskog dijela obuke. Za vrijeme studije unutar odjeljenja 2, učesnici su naučili kako da kreiraju alternative za minimiziranje zagađenja i urade tehničku i ekonomsku evaluaciju. Svjesni činjenice da su industrije značajni zagađivači okoliša, oni su izrazili svoj interes za uvođenje mjera za prevenciju zagađenja i zaustavljanje prekomjernog zagađivanja vode, tla i zraka. Postignut je dvostruki rezultat ove obuke: eksperti iz industrije, vlade, univerziteta i centra za čistiju proizvodnju us obučeni o čistijoj proizvodnji, a demonstracioni projekti su implementirani sa očiglednim okolinskim i ekonomskim dobitima.

KLJUČNI OKOLIŠNI PROBLEMI Na uvođenju čistije proizvodnje u okviru projekta «Jačanje kapaciteta za primjenu čistije proizvodnje u BiH», financiranog od strane Europske komisije putem LIFE Third Countries okolišnog programa, učestvuje ukupno 10 industrija sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine: «Sarajevska pivara» Sarajevo, «Vegafruit» Mala Brijesnica, «Teleoptic Sinalco» Sarajevo, «Fana» Srebrenik, «Omerbašić» Odžak, «Žica» Sarajevo, «Enegoinvest» Tvornica dalekovodnih stubova Sarajevo, «Krajinaklas» Banja Luka, «Meboš» Šamac, «Živinoprodukt» Srbac, te Privredna komora regije Banja Luka, konsultantsko poduzeće «Ekodozvole» iz Banja Luke i predstavnici Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Banja Luci. Svjesni da industrijska postrojenja predstavljaju značajne zagađivače životne sredine, izrazili su interes da upravo preventivnim mjerama suzbiju prekomjerno zagađenje vode, zemljišta i zraka. Industrije koje su implementirale čistiju proizvodnju pripadaju prehrambenoj i metalnoj industriji. Prehrambena industrija ima visoke zahtjeve u pogledu sanitarne sigurnosti radnika i radnih prostora. Stoga su procesi pranja, sterilizacije ili dezinfekcije ključni potrošači vode, energije i dezinficijensa. Isto tako kuhanje i pasterizacija su procesi karakteristični za prehrambenu proizvodnju, u kojima je također značajna potrošnja vode i energije. Imajući u vidu da je sirovina organskog porijekla otpadne vode su opterećene suspendiranom materijom organskog porijekla, a nastaje i značajna količina otpada organskog porijekla. Osnovni problem u metalnoj industriji, koja ima proces završne obrade metala cinkanjem, su nastanak toksične otpadne vode iz procesa odmašćivanja i nanošenja cinkove prevlake, isparenja kiselih rastvora, te nastanak čvrstog otpada sa primjesama cinka. Pored toga karakteristične su i neracionalna potrošnja energenata i vode, te ostalih sirovina i pomoćnih materijala.

OKOLIŠNE I EKONOMSKE KORISTI 1. Krajina Klas, Banja Luka Proizvodnja kolača i pekarskih proizvoda, u zanatskim pogonima kakvi su oni Krajina klasa iz Banja luke ima minimalan utjecaja na okoliš i vrlo je izazovno potražiti mogućnosti za neke mjere okolišnog upravljanja.

Slika 8. Identifikacija "slabih tačaka", Krajina Klas Ipak, analizirajući svoje poslovanje, rukovodstvo poduzeća Krajina Klas je došlo do saznanja o neracionalnoj potrošnji vode i energije, te uočilo neke organizacione propuste u proizvodnim pogonima za koje su smatrali da ih je moguće otkloniti i podići efikasnost proizvodnje, uz istovremenu uštedu ovih sirovina. Identificirane mjere čistije proizvodnje



se odnose na poboljšanje energetske efikasnosti, reciklažu otpada i bolju organizaciju transporta gotovih proizvoda do prodajnih objekata. Predložene su tri vrste mjera za poboljšanja okolišne efikasnosti poduzeća: Tehničke mjere:

1. Izgradnja pretkomore ispred ulaza u rashladnu komoru u pogonu za kolače kako bi se izbjeglo miješanje vanjskog toplog zraka, i hladnog zraka iz komore, i time smanjio gubitak energije,

2. Premještanje ventilatora za izvlačenje toplog zraka i mjesta ulaska svježeg zraka kako bi se poboljšao efekt ventiliranja i uštedila energija,

3. Ugradnja 3 cm debele izolacione ploče od poliuretana između hladnjaka i pekarske peći kako bi se hladnjak toplotno izolirao, te tako smanjila njegova potrošnja energije.

Organizacione mjere:

1. Izmjena poslovne organizacije u poduzeću koja trenutno ne odgovara broju zaposlenih i zbog zagušenosti manje bitnim poslovima, ne ostavlja prostora rukovodstvu da obavlja poslove većeg značaja. Uspostaviti organizaciju prema «Pareto pravilu» gdje će glavni tehnolog rješavati 20% problema od 80% značaja.

2. Reorganizacija procesa dostave izmjenom dostavnih ruta te skretanjem pažnje vozačima na potrebu redovnog održavanja vozila kako bi se racionalizirala potrošnja goriva.

Mjere dobrog gazdovanja:

1. Odvojeno prikupljati ambalažni otpad u svim objektima i plasirati na ga tržište otpada umjesto odlaganja na deponiju. Od prikupljenog novca formirati fond za radnike iz koga će se kupovati oprema i ostale potrepštine za radnike čime će se oni dodatno motivirati da recikliraju i vode brigu o zaštiti okoliša,

2. Odvojeno prikupljati organski otpad (otpad od voća, krema, biskvita) i davati obližnjim seljanima bez nadoknade za ishranu stoke umjesto odlaganja na deponiju,

Mjere za povećanje energetske efikasnosti:

a. uvesti radnu disciplinu da se svjetla ne pale po danu kada za to nema potrebe b. aktivirati komande hibernacije na računarima te gasiti fotokopir aparate,

kompjutere, printere i klima uređaje po završetku radnog vremena. c. ne paliti klima uređaj ukoliko nisu sva vrata i prozori zatvoreni uz dodatno

spuštanje žaluzina kako bi se smanjila sunčeva toplota koja prodire i zagrijava prostrije.

d. iznaći povoljniju lokaciju hladnjaka dalje od toplotnog izvora, redovno čistiti rashladne površine na leđima hladnjaka, provjeriti da li je termostat podešen na odgovarajuću temperaturu.

Uvođenjem ovih mjera poduzeće Krajina klas je uspjelo da sa malim ulaganjima poboljša prvenstveno energetsku efikasnosti svojih objekata. Gore navedenim mjerama ostvarene su uštede od 7568 kWh/god električne energije. Pored toga prikupljeno je oko 1.2 t ambalažnog otpada i oko 600 kg organskog otpada koji su reciklirani umjesto odloženi na deponiju. Povratni period investicije iznosi 2,5 mjeseca. 2. Vegafruit, Mala Brijesnica Prvi projekt čistije proizvodnje koji je implementiralo poduzeće Vegafruit, odnosi se na valorizaciju ambalažnog otpada. Drugi projekti koji su u toku odnose se na smanjenje opterećenja otpadne vode materijama organskog porijekla i organskog otpada. Prevencija, kod prehrambene industrije podrazumijeva sprječavanje dospijeća organske materije u otpadnu vodu i valorizaciju organskog otpada kompostiranjem. U pogonu za kiseljenje paprika tvornice Vegafruit izgrađen je sistem kanala za prikupljanje otpadne vode sa taložnicama koje zadržavaju organsku komponentu. Prije pranja pogona, primjenjuje se suho čišćenje radi uštede vode u smanjenja količine otpadne vode.



Prikupljena organska materija se, zajedno sa organskim otpadom od čišćenja povrća, odlaže u posebne spremnike, te potom odvozi na kompostiranje. Primjenom mjera usmjerenih na reciklažu ambalažnog i kompostiranje organskog otpada smanjena je količina čvrstog otpada koji se odvozi na deponiju za 534 tone organskog i 51 t ambalažnog otpada čime su sačuvani prirodni resursi, ušteđen dragocjeni prostor na deponiji, te ostvarene ekonomske koristi. Ukupna ušteda iznosi 19487 KM/godišnje. 3. Fana Srebrenik

Na osnovu detaljne analize procesa proizvodnje koji se odvija u poduzeću Fana, a uzimajući u obzir procent izdvajanje sredstava za nabavku sirovina i pomoćnih materijala, potrošnju vode i energije, odlučeno je da će se za fokus dijagnoze odabrati proces proizvodnje marmelade koji ima i najveći udio u ukupnoj proizvodnji. Detaljna analiza linije proizvodnje marmelade ukazala je na neracionalnu potrošnju vode. Slika 9. Diskusija tima za ČP u Fani Analizirajući utrošak vode za nekoliko posljednjih

godina, došlo se do podatka da se za proizvodnju 1 tone marmelade potroši 9,24 m3 vode ili 13,13 KM/t marmelade. Najveći dio vode koristi se za kuhanje u vakuumu, koja se nakon završetka ispušta u kanalizaciju. Imajući u vidu da se radi o pitkoj vodi iz sistema za vodosnabdijevanje, onda je šteta i sa okolišnog i sa ekonomskog aspekta značajna. Pored toga, uočeno je da se uslijed nedostatka skladišnog prostora javlja značajan procent kala od oko 1% zbog lomova prouzrokovanih neadekvatnim skladištenjem pokraj mašine za pakiranje. Pored toga, radnici su veliki broj radnih sati trošili na stalno premještanje i preslagivanje gotovih proizvoda što je smanjivalo njihovu efikasnost u radu. Da bi riješili navedene probleme poduzeli su sljedeće mjere:

1. Ugrađen je rezervoar za prikupljanje i recirkulaciju vode iz sistema kuhanja u vakuum aparatima. Time je omogućeno da se čista voda, jednom korištena za rashlađivanje vakuum aparata za kuhanje, ponovno upotrebljava i po nekoliko puta u iste svrhe, prije nego se ispusti u kanalizaciju.

2. Izgrađen je dobro organizirani skladišni prostor za skladištenje gotovih proizvoda. 3. Organizirano je prikupljanja kartona, PVC ambalaže i folije radi prodaje firmama koje se

bave njihovim recikliranjem.

Ugradnjom bazena za prikupljanje i recirkulaciju vode ponovno je iskorištena čista voda koja je nakon upotrebe za hlađenje vakuum aparata ispuštana u kanalizaciju. Potrošnja čiste vode iz gradskog vodovoda je smanjena za 60% a ostvarene su uštede od 11.359 KM/ godišnje. Izgradnjom dobro organiziranog skladišta eliminirani su gubitci nastali kao posljedica lomova zbog neadekvatnog uskladištenja gotovih proizvoda, i smanjen broj sati rada zaposlenika u skladištu. Prikupljanjem i recikliranjem ambalažnog otpada, smanjena je količina otpada koji se odlaže na deponiju za 30 tona godišnje. Povratni period investicije za realizirane projekte je 4 godine i 6 mjeseci. 4. Sarajevska pivara, Sarajevo Sarajevska pivara je utemeljena 1864.g. kao prvi industrijski pogon u Bosni i Hercegovini. Osnovna djelatnost poduzeća je proizvodnja i prodaja piva, gaziranih napitaka, sirupa, mineralne i naturalne vode. U procesu proizvodnje piva značajna je potrošnje električne energije i vode, a stvaraju se otpadne vode opterećene organskom materijom. Analizom utroška tehnološke vode za hlađenje postrojenja za ukapljivanje CO2 i postrojenja za proizvodnju zraka ustanovljeno je da se radi o značajnim količinama vode koja se ispušta u sistem



otpadnih voda, a koja po ovom kvalitetu u potpunosti zadovoljava uvjete za ispiranje boca na linijama za pranje i punjenje staklenki, kao i linijama za punjenje PET ambalaže i limenki.

Slika 10. Stručnjaci RAC/CP-a u posjeti "Sarajevskoj pivari "

Analizirajući uzroke povećanog organskog opterećenja u otpadnoj vodi, uočeno je da pri kuhanju sladovine sa hmeljom nastaju smješe koje su nerastvorive u toploj sladovini i koje talože se kao topli nepoželjni talog u posudi za taloženje toplog taloga. Ovaj topli talog se ispuštao u sistem tehnoloških otpadnih voda i uzrokovao povećanje organskog opterećenja otpadnih voda iako ima hranjivu vrijednost i može se koristiti kao stočna hrana. Analizom prispjelih faktura za utrošak električne energije ustanovljeno je da značajan iznos predstavlja trošak po osnovu nepovoljnog faktora snage cos Ø, kao i vršnog opterećenja. Okolišna dijagnoza je pokazala da se značajne uštede mogu ostvariti dogradnjom sistema kompenzacije sa ciljem poboljšanja faktora snage cos Ø. U cilju racionalizacije potrošnje vode, smanjenja organskog opterećenja u otpadnoj vodi i povećanju energetske efikasnosti uvedene su sljedeće mjere: 1. Recirkuliranje rashlađena vode iz postrojenja za ukapljivanje CO2 na zračne kompresore gdje

se ponovno koristi kao rashladna vode za kompresore. U tu svrhu ugrađena je mala protočna posuda i pumpa. Uvođenjem ove mjere smanjena je i potreba za crpljenjem čista voda iz bunara, čime je direktno smanjena i potrošnja energije potrebne za rad pumpi.

2. Instalacija posude za prihvat toplog taloga iz postrojenja za kuhanje iz koje se topli talog, umjesto u otpadne vode, usmjerava u silos za pivski trop, miješa sa tropom i plasira kupcima kao izuzetno kvalitetna stočna hrana, uz naknadu od 50 KM/t.

3. Projektiranje i izgradnja novog sistema za poboljšanje faktora snage Uvedenim izmjenama došlo se do znatno manjeg korištenja svježe vode, smanjenja organskog opterećenja otpadnih voda kao i poboljšanja energetske efikasnosti. Uvođenjem sistema za recirkulaciju rashlađene vode smanjena je potrošnja pitke vode u ovom procesu za 24 % i energije za 18%. Eliminiranjem toplog taloga iz otpadne vode smanjeno je njeno organsko opterećenje za 0,25 kg BOD/hl proizvedenog piva. Izgradnjom novog sistem za poboljšanje faktora snage rasterećene su trafostanice za cca 400 kVA, a time i prijenosni vodovi, čime su stvorene mogućnosti za priključenje novih potrošača na postojeće transformatore. Postignuto je veće iskorištenje aktivne energije a samim tim i bolja energetska efikasnost u poduzeću. Ostvarena godišnja ušteda iznosi 114620 KM. Povratni period investicije za realizaciju projekata je bio 3 mjeseca. 5. Teloptic Sinalco, Sarajevo

U proizvodnji sokova dominantna je potrošnja vode i energije, kako i za potrebe pripreme proizvoda tako i za zadovoljenje sanitarnih uvjeta. Stručni tim tvornice odlučio se za primjenu mjera čistije proizvodnje koje doprinose energetskoj efikasnosti i smanjenju ambalažnog otpada. U cilju poboljšanja energetske efikasnosti primijenjene su sljedeće mjere: 1. optimizacija rada sušila boca sa tri dizne za komprimirani

zrak, umjesto četiri, 2. odvajanje strujnih krugova u cilju omogućavanje rasvjete

samo onog prostora u kojem se trenutno obavlja neki rad, 3. zagrijavanje prostora na optimalnu radnu temperaturu od 18-

20 oC, sa četiri kalorifera za vrijeme rada postrojenja koja i sama emitiraju toplotu, umjesto sa 8 kalorifera



Slika 11. Identifikacija mjera ČP u poduzećima sa modernom tehnologijom predstavlja izazov, "Sinalco " Tvornica je primijenila i mjere za smanjenje količine papirne i PVC ambalaže koja se deponirala:

• Odvojeno prikupljanje i odvoženje kartonske, papirne i PVC ambalaže na reciklažu • Ponovna upotreba kartonske ambalaže sa zbirnog pakiranja praznih boca kao kartonske

podloške za zbirno pakiranje boca napunjenih sokom. Ukupne godišnje uštede na električnoj energiji iznose 4307,4 KM. Projekti na ambalažnom otpadu donijeli su dvostruku korist. Poduzeće nema više troškove za odvoženje ovog otpada na deponiji, a ostvaruje profit od prodaje ambalaže. Izradom podložaka za zbirno pakiranje poduzeće ostvaruje uštedu od 8400 KM/godišnje. 6. Živinoprodukt , Srbac Spada u grupu srednjih poduzeća koja se bave proizvodnjom, klanjem, hlađenjem i zamrzavanjem živinskog mesa. Objekt Klaonice peradi “Živinoprodukt” je po opremljenosti i kapacitetu jedna od najvećih klaonica u Bosni i Hercegovini. Analiza industrijskog procesa imala je za cilj da procjeni cjelokupnu potrošnju pitke vode i identificiraju mjere kojima će se uticati na smanjenje potrošnje vode po jedinici proizvoda. Analizom su utvrđeni glavni razlozi za prekomjernu potrošnju i to nekontinuirani rad klaonice čime se u startu ulazne količine povećavaju i do 30% i ljudski faktor, odnosno neodgovorno upravljanje vodom. Stoga je napravljen detaljan snimak svih potrošača koji se snabdijevaju pitkom vodom i analizirana mogućnost zamjene pitke sa tehničkom vodom izgradnjom vlastitog bunara. Nakon sprovedene studije izvodljivosti koja se odnosi na tehnički, okolišni i ekonomski aspekt, odlučeno je da se u proces uvedu sljedeće izmjene:

1. Izgraditi bunar za tehničku vodu kapaciteta čime se mogu zadovoljiti potrebe za 30% potrošnih mjesta

2. U proizvodnom procesu, koji učestvuje sa 57% u potrošnji pitke vode, ugraditi nove dizne na mašinama za ispiranje zaklanih brojlera gdje je voda curila u mlazovima

3. Kod industrijskog čišćenja radnih površina, koje učestvuje sa 12% u potrošnji pitke vode, ugraditi pištolje sa mlaznicama i raspršivačima na gumena crijeva za pranje.

4. Ugraditi elektro-magnetni ventila za kontrolu potrošnje vode za hlađenje kompresorskih agregata i rashlađivanje kondenzata amonijaka.

Godišnja ušteda primjenom ovih projekata iznosi 62.911 KM, što daje povratni period investicije od 6 mjeseci. 7. Žica, Sarajevo U proizvodnji žice dominanta je potrošnja vode i energenta, te kemikalija koji se najviše koriste u procesu cinkanja žice. Tvornica je već primijenila mjere čistije proizvodnje zamjenom kemijskog postupka prvog čišćenja žice sa mehaničkim čime je isključen nastanak otpadne vode iz ovog procesa. Voda se koristi za ispiranje žice nakon hemijskog tretmana, ispiranje kada sa kiselinama, i hlađenje. Prilikom izvršene analize identificirani su problemi koji su inače karakteristični za crnu metalurgiju:

1. Prevelika potrošnja vode, a time i prevelika količina proizvedene otpadne vode koju je potrebno zbrinuti

2. Prevelika potrošnja energenata 3. Prevelika potrošnja raznih podmaznih sredstava,

hemijskih supstanci, kiselina, soli i sl.

Slika 12. Značajna potrošnja energije, "Žica" Sarajevo



Pored toga, kao problem se pojavljuje i postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda koje je izgrađeno, ali danas nije u funkciji zbog fizičkih oštećenja i neispravne automatike. Stručni tim je identificirao niz mjera koje je moguće primijeniti od kojih su realizirane tri najinteresantnije mjere, dok su ostale ostavljene za naredni period. Tako su kao prioritet odabrane mjere koje se fokusiraju na smanjenje potrošnje vode i energenta te bolje gazdovanje sirovinama: 1. Uvedeno je kontinuirano mjerenje gasa i vode na mjestima gdje je to bilo najpotrebnije i

izvodivo uz cilju praćenja i smanjenja potrošnje. Postavljena su dva mjerača potrošnje plina i dva mjerača potrošnje vode. Jedan mjerač plina je postavljen da mjeri potrošnju gasa u postupku predgrijavanja i žarenja, a drugi u postupku cinkanja. Mjerači potrošnje vode su postavljeni da mjere potrošnju vode u postupcima ispiranja nakon luženja i postupku cinkanja.

2. Višak toplotne energije iz kade sa cinkom je upotrijebljen za sušenje žice poslije postupka fluksovanja u sušnici. Time je i tehnički unaprjeđen proces cinkanja.

3. Praćenje potrošnje ostalih pomoćnih materijala radi što racionalnije upotrebe. Primjenom navedenih mjera kompanija je uspjela za godinu dana smanjiti potrošnju vode za 72 %, potrošnju zemnog plina za 10%, i količinu utrošene kiseline za 49 % što joj je donijelo i veoma značajne godišnje uštede od 51,481 KM, uz trenutni povrat investicije. 8. Energoinvest- tvornica dalekovodnih stubova - TDS, Sarajevo Tvornica vrši usluge završne obrade metala cinkanjem. U proizvodnji je dominanta potrošnja vode i energenta, te kemikalija. Radni tim je napravio analizu učešća troškova vode, električne energije i cinka u jediničnoj cijeni proizvoda i zaključio da učešće ovih troškova čini jediničnu cijenu gotovog proizvoda nekonkurentnom, te da treba tražiti rješenja za njihovo smanjenje. Smanjenje učešća troškova električne energije u cijeni gotovog proizvoda za 50% je ostvareno:

1. Ugradnjom uređaja za regulaciju angažirane snage, tj. vršnog opterećenja. 2. Planiranjem proizvodnje sa ciljem rada u nižem tarifnom režimu, te izbjegavanja

istovremenog uključivanja više potrošača.

Smanjenje učešća troškova za vodu u cijeni gotovog proizvoda gotovo sedam puta , je ostvareno:

1. Ugradnjom pumpi u bunare iz sistema za smanjenje nivoa podzemne vode na lokaciji tvornice, u svrhu korištenja ove vode za hlađenje konstrukcije nakon izvršenog cinkanja

2. Ponovnim korištenjem vode od hlađenja za pripremu kiseline i za proces neutralizacije

3. Ugradnjom termostata u kadama za hlađenje i automatskog ventila za podešavanje dotoka vode iz sistema javnog vodosnabdijevanja.

Slika 13. Jednostavni postupak recikliranja cinka, TDS Sarajevo

Smanjenje učešća troškova cinka u cijeni gotovog proizvoda za 17% je ostvareno:

1. Snižavanjem temperature cinkanja na prosječnu temperaturu od 447 oC, čime je ista kvaliteta proizvoda dobivena uz tanju prevlaku cinka, što doprinosi smanjenju ukupne potrošnje cinka, te

2. recikliranjem cinkovog pepela prosijavanjem, čime se dobiva određena količina čistog cinka koja se vraća u proces.

9. Meboš, Šamac



Kako se tvornica bavi proizvodnjom bojlera, hidrofora i bačvi za koje je potrebno provesti postupak čišćenja i odmašćivanja i zaštite posuda prije bojenja, suočava se zahtjevom za adekvatno zbrinjavanje nastalog otpada i kontrolu emisija u vodu i zrak. Tvornica već smanjuje otpad od rezanja limova iskorištavajući ga za neke nus proizvode. Također, postupak galvanizacije je ukinut zbog nemogućnosti ekonomski isplativog tretmana, te se ova usluga vrši kod drugih poduzeća. Projekt koji su realizirali odnosi se na liniju proizvodnje bačvi. Naime, analizirajući proizvodne linije u Mebošu, stručni tim poduzeća je uočio problem reklamacija i povećanog povrata gotovih proizvoda od strane kupaca iz proizvodne linije limenih bačvi. Više od 2% gotovih proizvoda (400 komada) se reklamira godišnje, pa se zbog potrebe za doradom povećava potrošnja sirovina (boja i razrjeđivač) i energije (nafta i električna energija), te generiraju dodatne količine otpadne vode. Dijagnostika proizvodnog procesa je fokusirana na analizu i otklanjanje uzroka pojave reklamacija. Analizirani su svi koraci proizvodnje od nabavke sirovine do skladištenja i konačne isporuke proizvoda, i došlo do zaključka da je osnovni uzrok oštećenja boje na bačvama neadekvatan način skladištenja. Gotovi proizvodi se skladište na otvorenom pod utjecajem vremenskih faktora, što onemogućava kvalitetnu fiksaciju boje za bačvu, te ista biva lako oštećena. Stoga je menadžment odlučio da se pristupi izgradnji natkrivenog skl dišta čime bi se omogućila bolja fiksacija boje. Time se nije samo smanjio procent reklamacija na finalni proizvod već su ostvarene i značajne uštede u sirovinama i to: količina upotrijebljene boje najmanje za 120 kg, razrjeđivača za 50 litara, nafte za 400 l te oko 400 kWh/god električne energije. Količina otpadne vode smanjena je za 165 m3. Ukupna godišnja ušteda, ostvarena primjenom ovih mjera iznosi 12.000 KM. Zainteresiranost bosanskohercegovačkih poduzeća za koncept čistije proizvodnje temeljio se na namjeri da se proizvodnja bolje organizira i racionalizira sa aspekta troškova, odnosno postignu uštede sirovina i energije. Istovremeno, postignuto je i smanjenje emisija otpadnih materija. Ne manja važna motivacija bila je i postizanje dobre slike u javnosti, kako kod domaćih tako i kod stranih potrošača. Također, primjenom koncepta čistije proizvodnje industrijska poduzeća se pripremaju za uvođenje ISO standarda, jer su uvedene ili poboljšane radne procedure i kontrola kvaliteta radi efikasnijeg poslovanja. Sve navedeno ujedno znači i izvršenje zadatih kriterija propisanih novim setom zakona o okolišu.

GLAVNI POSLOVNI MOTIVIRAJUĆI FAKTORI LIFE projekat je prikazao različite vrste motivacije za poslovne kompanije da implementiraju čistiju proizvodnju. Najznačajniji faktor motivacije bio je potencijal za poboljšanje krajnjeg rezultata. Troškovna dobit: Ekonomska dobit od čistije proizvodnje bila je glavna motivacija za većinu industrija. Trošak za pomoćne materijale je veliki, stoga svaki gubitak sirovina predstavlja finansijski gubitak za kompanije. S povećanjem zahtjeva za tretman emisija, kompanije će se suočiti sa novim investicijama i operativnim troškovima, te troškovima održavanja postrojenja za tretman emisija. Postoji opravdan strah da će ovo uzrokovati povećanje jediničnih cijena. Stoga, mnogi odabrani projekti su se fokusirali na bolju organizaciju proizvodnje i smanjenje troškova (ušteda sirovina i energije) njihovih proizvoda. Imidž i marketing: Odmah iza, imidž i odnosi s javnošću su često navođeni kao glavni pokretač. Brige za imidž dijele se u dvije kategorije: Za neke, imidž je vezan za pridržavanje zakona. Odnosi se na njihovu vezu sa vladinom administracijom i željom da se za njihov imidž više ne vežu nazivi kao, npr., „prljava industrija“. Za neke je imidž bio vezan za prekomorska tržišta, gdje je postojala određena zabrinutost za to kako kupci vide proizvod, ambalažu itd. Priznato je kako će doći vrijeme kada će lokalna javnost odlučivati o svom izboru na osnovu okolinskog imidža proizvoda ili kompanije. Informacije: Učesnici su takođe vidjeli mrežu kao jednu mogućnost izvora korisnih informacija. Naprimjer, nekoliko učesnika izrazilo je interes za informacije o tehnologiji.



Održivost: Iako želja za postizanjem održivog posla nije bila značajan motivator, oni su postali svjesni da ignoriranje održivosti znači čekanje da konkurencija postane još konkurentija i da ih ostavi bez posla. Sistemi okolinskog upravljanja (EMS): Kompanije koje su počele da se kreću prema nekom obliku EMS-a, bilo unutar same kompanije ili putem vanjske akreditacije, vidjele su čistiju proizvodnju kao glavni pomoćni i dopunski alat. Putem implementacije koncepta čistije proizvodnje, industrijske kompanije se pripremaju za uvođenje ISO standarda, jer su radne procedure i monitoring kvaliteta uvdedeni i unaprijeđeni zbog efikasnijeg upravljanja. Istovremeno, postignuti rezultati doveli su ih bliže ispunjavanju BAT zahtjeva koji su propisani novim Zakonom o okolišu. Četiri od devet kompanija sa LIFE projekta za čistiju proizvodnju su izrazile interes za učešće na projektu „Jačanje kapaciteta za implementaciju EMS-a koji se zasniva na ISO 14001-POEMS-BiH". Glavni cilj projekta bio je jačanje SME-a u BiH za implementaciju okolinskih sistema upravljanja (EMS). Metodologija projekta zasnivala se na postepenom pristupu prema pripremi kompanije za nezavisno dobivanje certifikata za EMS od strane ovlaštenih tijela za certificiranje.

Documents

cistija proizvodnja