PUSzuNOVE NARODNE BAJKE

Aleksandar Sergejevid Puikin (I7gg. - 1837.),ruski knjiZevni klasik rz dobaroman-tizma, pisao je i bajke u narodnom duhu, i to tijekom cf eloga stvaralaitva - od 1814.do 1834. godine. Do danas su najslavnije njegove bajke: O caru Sahanu, O ribaru iribici, O mrtuoj kraljeuni, O zlatnom pjetliiu i O popu i njegouu radniku Baldi.

Osim bajka, Puikin je napisao velik broj lirskih pjesama, roman u stihovima EugenijOnjegin (koji je na hrvatski jezik preveden u cjelini detiri puta!), povijesnu dramuBoyis Godwno4 nekoliko poema (medu njima i Bronianog konjanika), viSe pripovijesti(Pikoua dama) te zbirku prita Nadzornik po{tanske postaje ili Belkinoue pripovijesti. Osimtoga, napisao je slavne tetiri Male tragedije, razne epske poeme u stihu, zatirn roman-tiine poeme poput Rwslana i Ljudmile, viie proznih djela (roman Kapetanoua k6) inekoliko Saljivih poema (Grof Nulin) te izvrstan ratni putopis Put u Arzrum.

Neka djela nije dovrlio (roman Arapin Petra Velikoga i neke povijesne radove poputPugahuljeue bune), ponajviie zbog neugodnostr ikazna kojima ga je rzlagao dvor uL.elji da skrii njegov slobodni i buntovni duh. Puikin se druiio sa slobodoumnimprijatefjima iz djedadkih Skolskih dana (dekabristi), koji 6e ostati zaparni,em u ruskojpovijesti kao buntovnici protiv carske samovolje. ViSe putaje kao dasnik kaLnjavanprogonstvom u provinciju (KiSinjov, danalnja Moldavija, i Odesa, danalnja Ukraji-na), ili na selo (odevo imanje Mihajlovsko). Zivio.1e uglavnom od knjiZevne zarade, a

desto se rzaduLivao. Umro je 1837. od rane u dvoboju piitoljima, u koji gaje gurnuladvorska intriga protiv dasti njegove Zene, ljepotice Natalfe Gondarove.

Pokopan je tajno no6u, jer se carska vlast bojala narodnih nemira. Pulkinovrodendan 6. lipnja u Ruslji se slavi kao blagdan kulture i poezije.

Puikinove bajke imaju jedinstveno mjesto u ruskoj i svjetskoj kulturi. Iako nastajuu jeku europskog romantizma i njegove odaranosti narodnom kulturom, dvadesetihgodina 19. stolje6a kada i u Rusiji raste zanimarye za narodnim stvaralaitvom, Pu5-kinovi su razlozi osobite prirode: veliko zanlrnanje za,bajke pojavljuje se sa zabranompolitidke djelatnosti, a udvrS6uje prisilnim boravkom na selu.

lJ ranim pjesnikovim bajkama nije bilo oblljeLja narodnog duha, nego tek ponekihnaznaka, poput znanth likova, siZejnih obrata i motiva, kao u baladama na narodneteme ((Jtoptjenik i Lenik, koja je posudena od bra6e Grimm). Takvu knjiZevnost,koja ima nestvarnu (arkadijsko-bukolidku) motiviku, i kojoj folklorni motivi sluZetek kao pozadrna za dvorske sadrZaje, pisali su i ruski i hrvatski pjesnici 18. stolje6a.U to je vrijeme pisana knjiZevnost zapruvo pripadala visokim slojevima, plemstvu isve6enstvu, dok je u narodnim slojevima cvala usmena knjiZevnost.

Gromoglasnanajavabuduceg Pu5kinova narodnjadkog smjera bila je poema Rwslani Qwdmila (1820.), napisana rimovanim stihom, koja je suvremenicinaizgledala kaootkri6e narodnog blaga. Ta 6e poema neobiino proslaviti mladoga pjesnika, iako jeryezin folklorni sloj vrlo tanak, a mnogo jada klasidna tradicija (Ariosto i Voltaire).Poslge 6e se Pu5kin u romanu Eugenij Onjegin obratiti svojim ditatel-jima kao starim>prijate[ima Ruslana i Ljudmilejedinom prijateficom

narodnih zbirka i znanstvenih tumadenja folklornog naslijeda. IJ druitvu i meduprijateljima rado je isticao svoj veliki dug i divljenje narodnoj knjiievnost i, uzimajutije kao jedan od svojih najvaL.nljih uzora.

Tek od Bajke o caru Saltanu (1831.) Pulkin uvritava svoje bajke u ravnopravan rrodrealist

usmene knjiZevnosti. U oponaianju ruske usmene predaje imao je toliko uspjeha dasu tri njegove Pjesni o Stenjki Razinu godinama smatrane zanarodne pjesme, takozva-ne >razbojnidkeknjiZevnoposuden< iz zbirke bra6eGrimm, njemadkih skupljada bajka, a rijed je o pomeranskoj bajci o ribaru i njegwojleni. A izvornik Bajke o zlatnorn pjetlifu tek je poslije sto godina pronalla ruska pjesni-kinja Ana Ahmatova, i to u pridi ameridkog pisca'Washingtona Irwinga fvoiingtoni:vinl Legenda o arapskom zujezdoznanca! I sve to uz Puikinovo izvanredno poznavanjeruske tradiclje!

Po svemu tome su Puikinove bajke izniman knjiZevniL.anr, nastao kolaZnom te-hnikom, s mnogo neobidnih osobitosti, pa nije dudo da uZivaju veliku popularnostdo danas. U cjelini Pulkinova opusa one oznadavaju razdoblje u kojemu pjesniknapuita lirsku poeziju u smjeru epske, objektivne. U njoj je pjesnikova lidnost done-kle prikrivena, a umjesto lirskog junaka na scenu rzlazi pripovijest bez pripovjedaia.Ujedno se u tom razdoblju pjesnik Puikin okre6e prozirve6im proznim sastavima.

Tako je Pulkin prvi u rusku knjiZevnost uveo oitre socijalne teme, i to pomo6uposve nepravilna stiha, 5to je u njegovih suvremenika stvaralo snaitn dojam folklor-

nog naslijeda i narodne ukorijenjenosti. U tome je doista bio vidovit, jer je ruskapoezlja polla upravo tim putem i do danas je osnovna znaiajka ruske poezije

- slo-

boda rzraza i Ziva aktualnost. Sve od Puikinovih suvremenika Evgenija AbramovidaBaratinskog i Mihaila Jurjevida Ljermontova, preko Fjodora Ivanovida Tjutdeva iAfanasija Afanaslevida Feta, kao i pjesnika20. stolje6a, Ane Andrejevne Ahmatove,Borisa Pasternaka, Osipa Emiljevida Mandeljitama i Marine Cvetejeve, sve do Ni-kolaja Aleksejevida Zabolockog i nama suvremenog nobelovcaJosifa AleksandrovidaBrodskog. Takvo originalno spajanje nesrodnih elemenata rzdrb.e Puikina rznadocjena o realizmu ili romantizmu: on je nadahnuti inovator originalnih Zanrova ioblika, koji dudesno preobraZava inozemne motive u disto narodne bajke, a nerijetkou njima prikriva i motive iz svojega vlastitog Livota (Bajka o zlatnom pjetliiw govori oostarjelom caru koji Zeli mladu L.en:).

U Bajci o ribaru i ribici, dakle, prema njemadkom motivu imamo bajku o ruskomribaru, zlatnoj ribici, i ribarovoj pohlepnoj Zeni. Prvi put je objavljena 1833. u da-

i;i,,';infi ..r'rtKartaPulkinouih putouanja ijri;.il';

ti.r'].

"'rr l-." I

j: .i:rlt

t{llfg

sopisu 'Eiblioteka za titanje

Prvi je prijevod Ribara i ribe onaj Ede Asangera u >Narodnim novinama< 1859., a uknjizi je Prifu o ribaru i ribipwipreveo Adolfo Veber Tkaldevi6 u iitanki za lsrui razredgimnazijski (Zagreb, 1875.).

IJ novije vrijeme zr'atr'o odskadu od ranijih ostvarenja prijevodi >carskih bajkaKnjiievnih novina< (>Literatur-naja gazetaboldinske jeseni< zavriava Onje-gina, prie detiri >male tragedije< (Mozart i Salijeri, Pir zaurijeme kuge, Skrti uitez, Kameni gost), komidnu poemuKuiica u Kolomni, proznu knjigu Pripouiiesti pokoinogaIuana Petrouiia Belkina, zatit Bajku o popu i radniku mwBaldl te niz lirskih pjesama.

1831. Nakon Zenidbe i kra6eg boravka u Moskvi doseljavau Peterburg, gdje stvara roman Dubrouski, pripovijestiKapetanoua kii, Pikoua dama, poemu Bron{ani konjanik inove bajke te prevodi poeziju Mickiewicza.

1836. Podinj e tzdavati dasopis >Suvremenik

DAnthesom, usvojenikom nizozemskog vele-poslanika. lJmire u krugu prijatelja i obitelji.29. sryliNla. Tajnom odlukom vlade Puikina poko-pavaju no6u u Svjatogorskom samostanu kod selaMihajlovskog.

Ftrcnpr C,lc,qN

Soba u Boldinu u kojem je Pulkin proueoZlatnu boldinsku jesen

Mjesto Pu{kinouog duoboja s DAnthesom,akuarel D. L Lobanoua

PuSrn I HRVATSxa rNJr2nvNosr

Krajem tridesetih godina proSlog stolje6a, kad - oslanjaju6i se na tekovine Pu5-kinovih knjiZevnih napora - vei, zapotinje svoj iivot velika ruska knjiZevnost 19.stolje6a, u kulturnome i politidkom iivotu F{rvata zbivaju se vaZni dogadaji, poznatipod nazivom narodni preporod. To je prvo razdoblje novije hrvatske knjiZevnosti -epoha njezina konstituiranja kao nacionalne knjiZevnosti na osnovi novoltokavskihgovora. S obzirom na politidku i nacionalnu ugroienost Hrvatske, druitvena funkcijate knjiZevnosti podredena je prije svega formiranju hrvatske nacije u sklopu Sirega ju-Znoslavenskog, >ilirskogilirske< i slavenske. To pridonosiupoznavanju i obilnom prevodenju djela delke, poljske i ruske knjiZevnosti.

Od ruskih pisaca u nas se sve do sredine Iezdesetih godina najviSe i najdel6e prevo-di Puikin - pisac koji je stvorio umjetnidki vrijedna knjiZevna djela, a uz to po duhui stilu, kako se dinilo, narodna. Puikina prevode Stanko Vraz, Dimitrija Demeter,Mirko Bogovi6, Ivan Trnski, Medo Puci6, Spiro Dimitrovi6 Kotaranin i drugi. Cestoto nisu prijevodi u doslovnom smislu nego adaptacije, slobodno posvajanje ruskogpredloika, poput Demetrova, u hrvatsku sredinu smje5ten prijevod Pa{ktnove Viia-

52

uice (>IskraDdlima< 1868.; I. Trnski, >NevenNevenNarodne novineNarodne novineIskraSlavonacSlavenski jugNevenNarodne novineDomobranKoloNevenNevenGlasonoli

Op6enito, Puikin se najintenzivnije prevodi u ilirsko i poilirsko doba, bez obzirana te5ko6e koje prevodiocima name6e nedovoljno poznavanje ruskoga, kao ineadekvatna razvijenost naiega pjesnidkog j eztka.

Od druge polovice 19. stolje6a nadaije prevodenje Puikinovih djela u Flrvatanije vi5e tako udestalo, a novi prijevodi objavljuju se uglavnom prigodom razliditihobljetnica. Kako se u hrvatskoj knjiZevnosti sve ve6a briga pridaj e rzrazt), nacionalno--didaktidki kriter! izbon Puikinovih djela postupno se, ali ne i potpuno, zamjenjujeknjiZevno-estetskim. Od narodnog preporoda do danas prevodenjem Pulkina bavese u nas sve generacije knjiZevnika, od T. Mareti6a, A. Harambali6a,J. Hranilovi6a iI. Velikanovi6a do M. Kombola, G. Krkleca, D. Cesari6a, G. Viteza i drugih.

Sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stole6a joi su uvijek brojdano najie56i prije-vodi Pulkinovih proznih djela, iako se hrvatska knjiievnost tog vremena - u svojojteinji za druitveno-analitiikim (realistidkim) pristupom stvarnosti sve viSe okre6eI. S. Turgenjevu kao uzoru proznog pisca. U to doba prevedenaje Pulkinova dufapripovijest Kapetanoua kii (preveo T. Mareti6, rVfenacHrvatskaSmotra dalmatinska

njegove novele. Odit primjer takve novele je Puikinova Vijauica: sudbonosna [ubavsmjeitena je u zbiljske povijesne okvire, tj. u doba Napoleonovih ratova. Fabula tenovele utjecala je na Demetrovu pripovijestJedna noi i na Bogovi6evu novelu Slaua iljubau.I kao dramatidar Puikin je ostavio, kako se navodi, zamjetan tragrra oba pisca.Demeter se u svojoj Teuti, a Bogovi6 u svojemu Stjepanu, posljednjem kralju bosanskomekoriste motivom zlodinom stedene krune poput Puikina u Borisu Godwnouu. Tometreba pribrojiti utjecaj koji.le Puikin mogao imati na Vrazovu satiridku poeziju (Ko-mari i obadi) te na njegovu baladu Frederik i Verunika, u kojoj se, kao r t Bahikarajskojksmi, govori o romantidnoj junakinji zatodenoj u tudoj sredini.

To su, naravno, samo najmarkantniji primjeri Puikinova utjecaja na hrvatsku pre-porodnu knjiZevnost. U kasnijim razdobljima hrvatske knjiZevnosti taj utjecaj polakojenjava. Tragove Pulkinove lirike, kao i podudarnosti u lirskom senzibilitetu, mo-Zemo nelto jasnije uoditi u D. Domjani6a, pogotovu u njegovoj pjesmi Spominjanje,s motom iz Pulkinove pjesme Volio sam uas.

Puikinov knjiZevni rad mnogostruko je odjeknuo i u hrvatskoj knjiievnoj kriticii publicistici. Podevli od 1837., kada je u >Danici ilirskoj< objavljena prva vijest oPuikinu, u nas se mnogo pisalo o njegovu Zivotu i radu. Vrljedne krliievnokritidkepriloge o Puikinu dali su M. Srepel, J. Pasari6, I. Trnski; D. Borani6, A. Radi6 idrugi. U posljednje vrijeme Puikinovim se knjiZevnim djelom i njegovim odjecimau hrvatskoj knjiZevnosti baveJ. Badali6 i I. Hergeli6, a u najnovije doba A. Flaker.

Mtcotrp.N,q Mnotptc

55

Pnnrsrar,n u HRVATSKIM xazRrtirlMA Po PuSrrNovIM BAJKAMA

Z ac nnntt xo xl zttt Sl' r LLt rAKA

Bajka o caru Saltanu

Zlatna ribica

Car Saltan i ljepotkalahudica

Zlatna ribica

ta.obna slika prema bajci A. S. Puikina. Redatelj VojmilRabadan. Scenarij Boris Maridi6. Premijera: 28. stude-noga 1949., 2L. travnja 1950. Odigrano 30 predstava.

iarobna Sala u Sest slika. Adaptirao Vojmil Rabadan.Redatelj ViirS a Zgaga-Yuglj enovi6. Scenarij Marij anTrepie. Lutke Zeljana Markovine, Bruna Buli6a, TilleDurrieux i Paule Galekovi6. Premijera: 29. prosinca1950., 23. oLujka 1954. Odigrana5L predstava.

Bajka u iest slika prema pjesmi A. S. Puikina. RedateljVojmil Rabadan. Scenarij Boris Maridi6. Premijeta: 17.oZujka 1951,.,3.lipnja 1951. Odigrano 19 predstava.

Adaptirala Kos ovka Kuiat- Spai6. Redatelj Kosovka K.ui.at--Spai6. Scenarist i kostimograf Berislav DeZeli6. Kore-ografkinja Sonja Kastl. Lutke Berislava DeZ'elita. Scenarljglazbe Arsen Dedi6. Premijera: 28. listopada 1975.,29.kolovoza 1977. Odrgrane 23 predstave.

D1nc1n xtz.qttS,re rOc,lyrN PRtcAOgnjen Prica

Ribar i zlatna ribiu Mandeq Pendo: Ribar i zlatna ribica. Lutkarska igra u dvadijela. Preveo Ivo Balentovi6. Pjesme prepjevala KrunaFirst-Medi6. Glazba Petra Gjulementova. Redatef Ale-ko Mindev. Scenarij Ivan Correv. Lutke Ivana Coneva.Premijera: 8. vefade 1976.,18. lipnja 1976. Odigrano 40predstava.

Prizori iz lutkarske rgre Ribar i zlatna ribica, Djeije kazaliile >Ognjen Prica

K.,tz.q utrp L( TTAKA, Z,q oan

Slobodno obradena skazka u detiri dina. Adaptirao Zelko Kuzma Zamlata iHell. Redatelj Davor Flerceg. Scenarij Branko Stojako- njegou sluga Baldovi6. Lutke Branka Stojakovi6a. Scenarij gl. Nikola Dik- (Skazka o pope i oli6. Premijera:28. travnja 1957.,14. lipnja 1957. Odi- rabotnike ego Balde)grano 11 predstava.

Preveo Tomislav Prpi6. Adaptirao Edi Majaron. GlazbaNikolaja Andrejevida Rimski-Korsakova. Redatelj Edi Bajka o caru SaltanuMajaron. Scenarij Branko Stojakovi6. Lutke Branka Sto-jakovi6a. Premijera: 4. oLujka 1975.,22. svlbnja 1976.Odigrana 51 predstava.

N;nop,r;o xa zt rdr E, Srgr,\,rr

PozoriSte lutaka. Ni5. Redatelj Miroslav Ujevi6. Predstava Bajka o ribaru i ribiciodigrana 26.lipnja 1977. t Narodnome kazaliitu, Sibe-nik.

Djedje kazaliite Alfa, Plzen, iSSn. Redatelj Karel Brzek. Bajke majke RusijePredstava odigrana 30. lipnja 1.978. u Narodnomekazaliitu, Sibenik.

KazaliSte mladog gledatelja, Lenjingrad. Redatelj Jurij Skazka o care SaltaneZigulski. Predstava odigrana 23.lipnja 1980. na Ljetnojpozornici.

59

CRaos,rco xAzAr(rn, Zln Pl'tc,t, ZtcBrn

Ba'jka o ribaru i ribici Preveo DobriSa Cesari6. Dramaturg Ivica Bufan. RedateljRobert'Waltl. Likovna obrada Iva Matija Bitanga i LeoVukeli6. Skladatelj Dragan Luki6. Glumci Ana Kari6,Enes Ki5evi6, Maja Kovad i Aleksandar Anti6. IlustracijeSvjetlan Junakovi6. Premij era: 21. travnja 2002.

Ana Karii i Aleksandar Antii u Bajci o ribaru i ribici,Gradsko kazaliite Zar Ptica, Zapreb, 2002.

60

Ana Karii, Enes Ki{euii, Maja Koual iAleksandar Antii u,Ilajci o ribaru i ribici,Cradsko kazali{te Zar Ptica, Zagreb, 2002.

Ana Karii, Enes Kileuii, Maia Koual iAlcksandar Anrii u Bajci o ribaru i ribici,Cradsko kazaliite Zar Ptica, Zagreb, 2002.

Ana Karii, Enes Kileuii i Aleksandar AntiiuBajci o ribaru i ribici, Cradsko kazalilte

Zar Ptica, Zagreb, 2002.

bI