Collection of C++ lessons

7/22/2019 Collection of C++ lessons

1/136

ProgramiranjeI_sylabus.doc

Programiranje I:: Vjebehttp://dl.fit.ba/

1

Fakultet informacijskih tehnologija

[email protected]

Datum:03.03.2011

Vjebe 1

Rekurzivne funkcije - rekurzija

Zaista se nadam da ste dovoljno dobro savladali gradivo koje je obraivano u okvirupredmeta Uvod u programiranje jer je ono kljunoza uspjeno praenje tema koje nasoekuju.

Materijal koji trenutno itate ima za cilj da predstavi osnovne koncepte koji se odnose napojam rekurzije. Naime, rekurzija predstavlja sposobnost odreene funkcije da pozivasamu sebe. Znaaj i primjena rekurzivnih funkcija posebno je naglaena u odreenimpodrujima programiranja kao to je Umjetna inteligencija. Pored toga, primjena

rekurzivnih funkcija nije ba rijetka ni u svakodnevnom radu. Pred programere seponekad postavljaju zadaci koji zbog svoje veliine zahtijevaju kompleksna rjeenja.Kompleksni zadaci se u veini sluajeva mogu podijeliti na vie manjih cjelina, te na tajnain postii mnogo efikasnija rjeenja. Ideja rekurzije lei upravo u tome: koristeirekurzivne algoritme podijeliti problem na manje dijelove koje je jednostavnije rijeiti.

Da biste dobili neto jasniju sliku o nainu na koji moete implementirati rekurziju,pogledajte sljedei primjer:

voidimeFunkcije(argument) //definicija funkcije koja ne vraa vrijednost

{

Iskaz1; //iskaz koji e se izvriti pri svakom pozivu funkcije uzlazni tok

if(nekiUslov){ //provjera nekog uslova

argument--; //dekrementiranje vrijednosti

imeFunkcije(argument); //ponovni poziv funkcije -- REKURZIJA

} //kraj if-a

Iskaz2; //iskaz koji e se izvriti kada uslov ne bude ispunjensilazni tok

} //kraj funkcije

Bitno je pomenuti da rekurzivne funkcije posjeduju nekoliko osobina o kojima treba voditi

rauna. Jedna od osobina rekurzivnih funkcija se odnosi na mogunost da nepanjomdobijemo nekontrolisanu ili beskonanu petlju. Najei uzrok beskonane petlje je

nepostojanje ili nepravilno definisanje tzv. baznog sluaja. Koristei bazni sluajmi smou stanju da, u zavisnosti od toga ta elimo postii rekurzijom, u odreenom momentuonemoguimo ponovno pozivanje funkcije tj. prekid rekurzije. Za efikasno funkcionisanje,svaka rekurzivna funkcija zahtijeva postojanje najmanje jednog baznog sluaja.

Poto ste se upoznali sa osnovnim pojmovima rekurzije, vrijeme je da vidimo i njihovupraktinu primjenu.

Zadatak 1.Koristei rekurziju, napisatiprogram koji od korisnika trai da unese broj ijavrijednost mora biti u opsegu od 1 do 10. Unesenu vrijednost predati funkciji, koja treba

da se izvrava onoliko puta kolika je vrijednost predanog argumenta (ako korisnik unese

broj 5, funkcija treba da 5 puta pozove sama sebe). Pri svakom pozivu, funkcija treba daispie trenutnu vrijednost predanog argumenta.


2/136



2


[email protected]

#includeusingnamespacestd;

voidrekFunkcija(intbroj) //zaglavlje rekurzivne funkcije{

if(broj>0){ //provjera uslova da li je broj veci od 0cout


3/136



3


[email protected] vrijednosti argumenta pri samom pozivu funkcije se ba ne preporuuje, alizbog demonstracije razliitih naina rjeavanja istog problemato smo ipak uradili.

ta bi se desilo da smo kojim sluajem umjesto pre-dekrementiranja (--broj) koristilipost-dekrementiranje (broj--)? Naravno, dobili bismo beskonanu rekurziju. Glavnirazlog tome je injenica da bi se pri svakom narednom pozivu funkcije predavala

identina vrijednost argumenta (vrijednost argumenta se post-dekrementira tek nakonpoziva funkcije).

Za potpuno razumijevanje naina na koji funkcionie rekurzija bitno je znati da seprilikom svakog ponovnog poziva funkcije (rekurzije) izvrava druga verzija (kopija)funkcije, a ne originalna funkcija. Analogno tome, lokalne varijable u drugoj verziji

(kopiji) funkcije su apsolutno nezavisne od lokalnih varijabli originalne funkcije.

U sluaju da vas je malo zbunila prethodna konstatacija, nema potrebe da se brinete. Dabismo pojasnili izneseno koristit emo definiciju prethodne funkcije. Dakle, mainfunkcijaostaje ista kao i u prethodnom primjeru, samo napravite sljedee korekcije u definiciji

funkcije rekFunkcija.

voidrekFunkcija(intbroj){

if(broj>0){cout


4/136



4


[email protected]

U nastavku emo dati neto detaljnije objanjenje o nainu izvravanja programa, pakrenimo redom:

1. Unutar main funkcije korisniku je omogueno da unese neki broj. Zbog veliineprethodnog dijagrama pretpostavljamo da je korisnik unio vrijednost 3. Nakon

unosa vrijednosti uslijedio jeprvi pozivfunkcije rekFunkcija. Samim pozivom, na

steku je rezervisan prostor dovoljan za izvrenje nove funkcije1.2. Na samom poetku izvrenja funkcije slijedi provjera vrijednosti primljenog

parametra (u naem sluaju vrijednost je 3), tanije provjerava se da li jevrijednost parametra vea od nule (3>0). Poto je uslov zadovoljen, slijedi ispisvrijednosti (Broj je: 3), te ponovni (drugi) poziv funkcije sa pre-

dekrementiranom vrijednou parametra (nakon dekrementiranja vrijednost je 2).3. Drugi poziv funkcije uzrokuje rezervisanje novog prostora na steku, te poetak

izvrenja funkcije. Poto je vrijednost primljenog parametra (2) vea od nula,

1Pokretanjem programa na steku je rezervisan prostor za izvrenje mainfunkcije

rekFunkcija(3);

main

voidrekFunkcija(intbr){if(br>0){

cout


5/136



5


[email protected] njen ispis (Broj je: 2), te ponovni (trei) poziv funkcije sapredekrementiranom vrijednouparametra (vrijednost parametra je sada 1).

4. Nakon rezervisanja prostora za izvrenje nove funkcije slijedi provjera uslova.Poto je uslov ponovo zadovoljen (1>0), funkcija ispisuje poruku (Broj je: 1) teponovo poziva funkciju sa predekrementiranom vrijednou parametra (ovogaputa 0).

5. etvrtimpozivomvrijednost predanog parametra je 0. Poto uslov nije ispunjen(0>0), nee doi do novog poziva funkcije, te funkcija ispisuje drugu porukuBroj_K je: 0.

6. Nakon ispisivanja prethodne poruke (Broj_K je: 0), posljednje pozvana funkcija(funkcija pozvana etvrtim pozivom) se zavrava i oslobaa prostor koji je bioalociran za potrebe njenog izvrenja.

7. Poto je posljednja funkcija zavrila svoj ivotni ciklus, izvrenje programa senastavlja na mjestu odakle je ona pozvana tj. na mjestu odakle je uslijedio etvrtipoziv. Nakon linije koda koja je uzrokovala posljednji poziv slijedi ponovni ispis

vrijednosti parametra. U trenutku poziva vrijednost parametra je bila 0, pa efunkcija ponovo ispisati poruku

Broj_K je: 0. Treba napomenuti injenicu da je

funkcija (iz koje je uslijedio etvrti poziv) primila vrijednost parametra 1, ali jeprilikom poziva funkcije (etvrtog poziva) izvreno njegovo dekrementiranje.Nakon ispisa poruke, funkcija se zavrava i time oslobaa alocirani prostor.

8. Po zavretku funkcije iz koje je uslijedio etvrti poziv, izvrenje programa senastavlja na mjestu treeg poziva. Identino prethodnom scenariju, funkcijaispisuje vrijednost parametra Broj_K je: 1 i time zavrava svoje postojanje.Slijedi oslobaanje alociranog prostora i povratak na mjesto odakle je funkcijapozvana.

9. Prethodna funkcija je pozvana koristei drugi poziv, te se izvrenje programanastavlja neposredno ispod te linije. Funkcija ispisuje poruku Broj_K je: 2nakon

ega slijedi dealokacija memorijskog prostora i povratak u mainfunkciju odakle jeuslijedioprvi pozivfunkcije.

10.Po povratku u main funkciju slijedi ispisivanje poruke MAIN::poslije pozivarekurzivne funkcije! i time program zavrava.

Prethodni primjer oslikava princip funkcionisanja rekurzije, te je njegovo razumijevanje

temelj za uspjeno praenje ostatka materijala. Ukoliko niste shvatili nain izvrenjaprethodnog programa svakako vam preporuujem da nekoliko puta preradite zadatak uzpomo navedenih pojanjenja.Ukoliko elite provjeriti da li ste shvatili prethodni primjer,pokuajte predvidjeti ispis sljedee funkcije:

voidrekFunkcija(intbroj){if(broj>0){

cout


6/136



6


[email protected](intbroj) {

if(broj==0)//bazni slucajreturn;

cout


7/136



7


[email protected]

Kada korisnik pritisne tipku enter, komanda cin>>(govorimo o prvom izvrenju funkcijeprikaziUnazad) e iz buffera preuzeti prvi karakter (u naem sluaju slovo F jer se uvarijablu tipa charmoe pohraniti samo jedan znak) i pohraniti ga u varijablu znak.Odmah nakon toga vri se provjera uslova tj. da li je znak(ne)jednak znaku taka (.).Ako je uslov ispunjen (ako znak nije jednak znaku taka) funkcija se poziva ponovo.Prilikom sljedeeg poziva funkcije sadraj input buffera je sljedei (poto je prethodnafunkcija iskoristila slovo F):

Na poetku izvrenja sljedee funkcije, komanda cine preuzeti naredni karakter (slovoI) i pohraniti ga u varijablu znak. Ovdje se namee pitanje: zato komanda cin, prilikom

sljedeeg izvrenja funkcije, nije traila ponovni unos sa tastature? Odgovor naprethodno pitanje lei u injenici da komanda cin nee zahtijevati interakciju sakorisnikom (misli se na unos) sve dok u input bufferu postoji bilo kakav sadraj. Poto jeu naem sluaju sadraj input buffera IT., komanda cin preuzima sljedei znak tj.slovo I.

Izvrenje programa se na taj nain nastavlja sve do momenta dok varijabla znakne budeinicijalizovana vrijednou karaktera taka. U tom momentu, ponovni poziv funkcije jeonemoguen i rekurzija se zavrava. Na osnovu iznesenog, moemo postaviti nekolikopitanja:

1. ta e se desiti u sluaju kada unesete neki tekst bez take i pritisnete tipkuenter?

2. Zato se poruka:Obrnutim redoslijedom ste unijeli sljedece znakove:, koja senalazi unutar else bloka, prikazuje prije teksta (obrnutog redoslijeda) kojeg je

unio korisnik?

Zaista se nadam da ete biti u stanju samostalno odgovoriti na postavljena pitanja.

Za prethodni program je karakteristino da ispisuje samo one znakove koji su uneseni doprvog znaka take. Svi znakovi uneseni poslije znaka take se ignoriu. Takoer,program ignorie sve razmake meu znakovima, to moemorijeiti koritenjem funkcije

cin.get(). Ova funkcija uitava sadraj buffera znak po znak (ak i ako se radi orazmaku) i njihovu vrijednost dodjeljuje nekoj varijabli (u naem sluaju varijabli znak).Kao ilustraciju napravite sljedee izmjene u definiciji funkcije prikaziUnazad:

//..charznak;cin.get(znak);//


8/136



8


[email protected] 3. Koristei rekurziju, napisati program koji od korisnika trai da unese nekoslovo. Nakon unosa, program treba da ispie sva slova koja se nalaze izmeu unesenog islova 'A'. Pored oznake slova, program treba da ispie i njima pripadajui ASCII kod.Takoer, potrebno je ispisati odgovarajuu poruku usluaju da korisnik unese znakkojiima ASCIIvrijednost manju od slova 'A' ili program u svom izvrenju ispie sve znakovedo slova 'A'.

Napomena:

Kada se kae manje ili vee slovo, naravno, misli se na vrijednost ASCIIkoda kojije asociran sa odreenimslovom.

ASCIIkod za malo slovo aje 97, a za veliko slovo Aje65.#includeusingnamespacestd;

voidprikaziSlovo(charslovo){

if(slovo>='A')

{ cout


9/136



9


[email protected]=0;do{

system("cls");//cisti sadrzaj komandnog prozoracoutpoc;coutkraj;

}while(poc>=kraj);cout


10/136



10


[email protected] niste sigurni u nain izvrenja prethodnog programa, pokuajte samostalnokonstruisati sliku o tome kako se program izvrava na steku. Ukoliko ne uspijete,posluite se sljedeom slikom.

Zbog veliine, prethodni dijagram je kreiran pod pretpostavkom da e korisnik unijetibroj koji je manji od broja 100. Upravo zbog toga, kod koji je prikazan u dijagramu,

manipulie samo brojevima koji su manji od 100. Takoer, u prethodnom programu,parne vrijednosti su uveavane/umanjivane za dva ime se dvostruko smanjio brojrekurzivnih poziva. To smo mogli uiniti prvenstveno zbog injenice da je bazni sluajparan broj. Iznesenu konstataciju moemo dokazati beskonanom petljom koju dobijemosljedeom definicijom funkcije.

intsumParne(intbroj){if(broj==101)//bazni slucaj neparan

return0;if(broj


11/136



11


[email protected](broj%2==0)//ako je paran

returnbroj + sumParne(broj+2);else//ako je neparan

returnsumParne(broj+1);}else{//ako je broj veci od 100

if(broj%2==0)//ako je paranreturnbroj + sumParne(broj-2);

else//ako je neparanreturnsumParne(broj-1);}

}

Pokuajte nacrtati izvrenje funkcije na steku ili poslije baznog sluaja dodajte liniju kodakoja e ispisivati vrijednost parametra broj.

intsumParne(intbroj){if(broj==101)

return0;cout


12/136



12


[email protected](niz[max]%2==0)

returnniz[max] + sumirajParne(niz,max-1);else

returnsumirajParne(niz,max-1);}voidmain(){

constintmax = 5;intniz[max];

for(inti=0;i


13/136


Programiranje 1::Vjebehttp://dl.fit.ba/

1


[email protected]

Datum 09.03.2011.

STATIKINIZOVI

O statikim nizovima, jednodimenzionalnim i dvodimenzionalnim, je ve bilo rijei napredmetu Uvod u programiranje. Na predmetu Programiranje 1 bi ste se samo trebali

podsjetiti ve nauenog.Niz je kontinuirani blok memorijskih lokacija koje se nazivaju jednim imenom i sve mogu

pohraniti podatke istog tipa. Kako bi se jednoznano odredilo o kojoj je memorijskoj

lokaciji rije, odnosno o kojem elementu niza, koriste se indeksi.

Veliina statikog niza mora biti konstantna vrijednost. Prvi element niza ima indeks 0.

Kako vam je gradivo o statikim nizovima ve poznato, u zadacima koji slijede

kombinirat emo ga s novonauenim sadrajem - rekurzivnim funkcijama.

Zadatak

Napiite program koji e omoguiti kreiranje niza od 7 cijelih brojeva, te uz pomo

rekurzivnih funkcija omoguiti unos elemenata, ispis elemenata i izraunati sumu

elemenata niza.

Funkcija main

start

kraj

Unos(niz,velicina)

s=suma(niz,velicina);

Ispis(niz,velicina)

s

velicina=7

s=0

Funkcija unos

PP

PUP

Unos(niz, v-1)

Niz[v]

v==0

Niz[v]

da

ne


14/136



2


[email protected]

#include

usingnamespacestd;

voidunos (intn[], intv)

{

if(v==0)

cin>>n[v];

else

{

cin>>n[v];

unos(n,v-1);

}

}

voidispis (intn[], intv)

{

if(v==0)

cout


15/136



3


[email protected]

Napiite program koji e omoguiti kreiranje matrice 5x5. Uz pomo rekurzivnih funkcija

pronai najveu vrijednost u svakom od redaka, svakoj od kolona, te sumu elemenata

na glavnoj i sporednoj dijagonali.

Funkcija main

start

kraj

velicina=5

unos(niz,velicina)

ispis(niz,velicina)

i=0, velicina

M=maxreda(niz,velicina-1,i,max)

max=niz[0][i]

M

i=0, velicina

N=maxkolone(niz,velicina-1,i,max)

max=niz[i][0]

N

SG=sumaglavnedijagonale(niz,velicina-1)

SG,SS

SS=sumasporednedijagonale(niz,,0, velicina-1)

da

ne

da

ne

Funkcija maxred

PP

PUP

kmax

MR=maxred(n,k-1,trenutni,max)

MR=max

da

ne

max=n[trenutni][k]

da

MR=maxred(n,k-1,trenutni,max)

ne

Funkcija maxkolona

PP

PUP

rmax

MK=maxkolona(nr-1,trenutni,max)

MK=max

da

ne

max=n[ri][trenutni]

da

MK=maxkolona(n,r-1,trenutni,max)

ne


16/136



4


[email protected] sumaglavnedijagonale

PP

PUP

Suma=n[r][r]

r==0

Suma=n[r][r]+sumaglavnedijagonale (n, r-1)da

ne

Funkcija sumasporednedijagonale

PP

PUP

Suma=n[r][k]

r==4&& k==0

Suma=n[r][k]+sumasporednedijagonale (n, r+1,k-1)

da

ne

r+k==4

da Suma=sumasporednedijagonale (n, r+1,k-1)


17/136



5


[email protected]#include

#include

usingnamespacestd;

voidunos (int[][5], int);

voidispis (int[][5], int);

intmaxred(int[][5], int, int, int);

intmaxkolona(int[][5], int, int, int);

intsumaglavnedijagonale (int[][5], int);

intsumasporednedijagonale (int[][5], int, int);

voidmain()

{

constintvelicina=5;

intniz[velicina][velicina], max;

cout


18/136



6


[email protected](intn[][5], intk, inttrenutni, intmax)

{

if(kmax)

{

max=n[trenutni][k];

returnmaxred(n,k-1,trenutni, max);

}

else

returnmaxred(n, k-1, trenutni,max);

}

intmaxkolona(intn[][5], intr, inttrenutna, intmax)

{

if(rmax)

{

max=n[r][trenutna];returnmaxkolona(n, r-1, trenutna,max);

}

else

returnmaxkolona(n, r-1, trenutna,max);

}

intsumaglavnedijagonale (intn[][5], intr)

{

if(r==0)

returnn[r][r];

else

returnn[r][r] + sumaglavnedijagonale(n, r-1);

}

intsumasporednedijagonale (intn[][5], intr, intk)

{

if((r==4)&&(k==0))

return n[r][k];

if(r+k==4)

return n[r][k]+ sumasporednedijagonale(n, r+1,k-1);

else

returnsumasporednedijagonale(n, r+1,k-1);

}


19/136



7


[email protected]

Napomena: Predstavljena rjeenja nisu jedina mogua rekurzivna rjeenja niti

su osobito efikasna - slue samo za uvjebavanje rekurzije.


20/136



1


[email protected]

Datum:15.03.2011.

Vjebe 3

Strukture

U ovom materijalu emo detaljnije predstaviti pojam, te nain kreiranja i koritenja

struktura koje nam omoguavaju kreiranje novih - vlastitih tipova podatka. S druge

strane, za strukture kaemo da predstavljaju kolekciju varijabli koje mogu biti razliitog

tipa.

Pod konstatacijom da strukture predstavljaju kolekciju varijabli razliitog tipa,

podrazumijevamo da su strukture pogodne za uvanje vie razliitih informacija o nekom

entitetu npr. informacija o igrau nekog tima: ime, prezime, visina, teina, plata, broj

pogodaka, broj asistencija itd. Na prvi pogled je jasno da pobrojane informacije ne

moemo smjestiti u jedan niz (koji je tipa charili int). Razlog tome je injenica da

nizovi mogu sadravati vie elemenata, ali ti elementi moraju biti istog tipa. Idealan

nain za rjeavanje problema koji zahtijevaju uvanje vee koliine podataka razliitog

tipa predstavlja upravo koritenjestruktura.

Dakle, za strukture moemo rei da predstavljaju korisniki-definisane tipove

podataka. Svima nam je poznato da postoje ugraeni tipovi podataka kao to su: int,

float, doubleitd. Pri deklaraciji varijable nekog od ugraenih tipova prvo navedemo tip

podatka pa onda ime varijable:

//tipPodatka imeVarijable;

int mojaVarijabla;

U prethodnom primjeru smo deklarisali varijablu koja se zove mojaVarijabla, au koju

moemo pohraniti neku cjelobrojnu vrijednost. Slino je isa strukturama, ali ipak postoje

odreene razlike. Razlike najbolje moemo uoiti na nekom primjeru pa emo za poetak

kreirati strukturu ija varijabla (za sada je nazivamo varijabla) moe uvati informacije

o igrau nekog tima.

structigracTima{

charime[30];

charprezime[30];

floatvisina;

floattezina;

floatplata;

intbrojPogodaka;

intbrojAsistencija;

};

Prije svega, vidimo da se pri deklarisanju strukture koristi kljuna rije structnakon

ega slijedi naziv strukture (u ovom sluaju igracTima). Naziv strukture moemo

posmatrati kao novi tip podatka. Takoer, vidimo da se tijelo strukture nalazi unutar

vitiastih zagrada koje zavravaju znakom takazarez(;). Unutar tijela strukture se

nalaze njeni elementi koji se najee nazivaju obiljeja ili atributi. Kao to vidimo iz


21/136



2


[email protected] primjera, struktura igracTima ima sljedea obiljeja (navesti emo samo

neka od njih):

charime[30] niz u koji moemo pohraniti 30 karaktera (ime igraa) floatvisina varijabla u koju emo pohraniti visinu igraa floatplata varijabla koja e uvati podatke o iznosu plate igraa int brojPogodaka - varijabla u koju emo pohraniti broj pogodaka svakog

igraa (bilo da se radi o golovima, koevima....)

U prethodnom primjeru smo vidjeli deklarisanje jedne strukture sa svim njenim

obiljejima. Mogli smo primijetiti da se pri deklaraciji obiljeja koriste ugraeni tipovi

podataka (kao tipovi podataka obiljeja mogu se koristiti i drugi korisniki definisani

tipovi, ali o tome emo govoriti nesto kasnije), te da su deklarisana obiljeja razliitog

tipa. Ovo nismo mogli postii sa nizovima, jer svi lanovi niza moraju biti istog tipa.

Dakle, moemo zakljuiti da nam strukture pomau pri manipulaciji veom koliinompodataka koji su razliitog tipa. Kada kreiramo neku strukturu, tek onda moemo kreirati

varijable koji su tipa te strukture. Varijable koje umjesto ugraenih tipova podataka

(int, float) koriste naziv neke strukture (igracTima), najee nazivamo objektomili

instancomte strukture. Da bi ovo bilo malo jasnije, kreirat emo objekt Igrac1 koji je

tipa prethodno kreirane strukture igracTima:

//nazivStrukture imeObjekta;

igracTima Igrac1;

Vidimo da objekte odreene strukture deklariemo na isti nain na koji deklariemo

varijable sa ugraenim tipovima podataka. Znai, prvo navedemo naziv strukture (tippodatka), pa onda naziv objekta (varijable). U prethodnom dijelu teksta smo kreirali

strukturu koja se naziva igracTima, a nakon toga smo kreirali objekt spomenute

strukture koji se naziva Igrac1. Radi lakeg razumijevanja, moemo rei da smo kreirali

varijabluIgrac1 koja je tipa igracTima. Sve to smo do sada nauili, prikazano je u

sljedeemprimjeru:

#include

usingnamespacestd;

//kreiramo novi tip podatka koji se naziva igracTima

structigracTima{

//obiljeja- atributi sturkture

charime[30];

charprezime[30];

floatvisina;

floattezina;

floatplata;

intbrojPogodaka;

intbrojAsistencija;

};//kompajler ce prijaviti gresku ukoliko izostavite taku-zarez(;)

voidmain(){

//kreiranje objekta tipa igracTima

igracTima Igrac1;

system("pause");

}

Prethodni program ne radi ba nita korisno, ali iz njega moemo vidjeti na koji nain sekreira struktura (igracTima) i objekat (Igrac1) te strukture. Sada se postavlja

pitanje na koji nain inicijalizirati obiljeja strukture, te kako ih koristiti? Za


22/136



3


[email protected] vrijednost obiljeja nekog objekta prvo navodimo ime objekta, zatim znak

taku (.), te ime obiljeja:

//imeObjekta.imeObiljezja = vrijednost;

Igrac1.plata = 670;

Ukoliko smo pravilno deklarisali strukturu i kreirali objekt, pri inicijalizaciji obiljeja

dobijamo malu pomo(barem kada je rije o Visual Studio razvojnom okruenju). Naime,odmah nakon navoenja imena objekta i znaka take, dobijemo listu svih obiljeja koj i se

nalaze u naoj strukturi (to se vidi na sljedeojslici).

Dakle, sva obiljeja naeg objekta smo mogli inicijalizovati na sljedei nain(prikazujemo

samo mainfunkciju):

voidmain(){

//kreiranje objekta tipa igracTima

igracTima Igrac1;

//inicijalizacija obiljezja

strcpy(Igrac1.ime,"Refet");

strcpy(Igrac1.prezime,"Gojak");Igrac1.visina = 1.98;

Igrac1.tezina = 99;

Igrac1.plata = 940;

Igrac1.brojPogodaka = 50;

Igrac1.brojAsistencija = 38;

system("pause");

}

Bitno je napomenuti da obiljeja koja su tipa char (niz karaktera) inicijalizujemo

koristei funkciju strcpy(). Prvi dio naziva funkcijestrse odnosi na string, a drugi dio

cpy predstavlja skraenicu rijei copy. Da smo kojim sluajem pokuali direktno

inicijalizovati obiljeje ime, kompajler bi prijavio greku:

Igrac1.ime = "Refet";

//Error1 error C2440:'=': cannot convert from 'const char [6]' to 'char [30]'

Detaljnije informacije o strcpy() funkciji moi ete pronai u nekom od narednih

materijala koji e detaljnije obraivati podruje manipulisanja nizovima karaktera. Za

sada je dovoljno da znate da pomenuta funkcija prihvata dva argumenta; prvi kojim

definiemo gdje emo neto kopirati (destinaciju) i drugi kojim definiemo ta emo

kopirati (izvor).

// :destinacija: :izvor:

strcpy(Igrac1.ime, "Refet");

Nakon inicijalizacije vrijednosti svih njegovih atributa, objekta Igrac1 moemo

predstaviti sljedeom slikom:

Igrac1ime[30] R e f e tprezime[30] G o j a kvisina 1.98

tezina 99plata 940

brojPogodaka 50brojAsistencija 38


23/136



4


[email protected]

Treba pomenuti injenicu da inicijalizaciju obiljeja nekog objektamoemo izvriti na vie

naina, a jedan od njih je da odmah pri deklaraciji objekta, unutar vitiastih zagrada,

navedemo vrijednosti obiljeja.

Nakon inicijalizacije, vrijednosti obiljeja ispisujemo jednostavnim navoenjem imena

objekta, znaka take (.), te imena obiljeja.

//cout


24/136



5


[email protected]


25/136



6


[email protected] igracTima smo mogli deklarisati unutar main funkcije, to apsolutno ne bi

utjecalo na izvrenje naeg programa. Meutim, niti jedna druga funkcija osim mainne bi

mogla koristiti tu strukturu. Znai, kada se struktura deklarie unutar funkcije, ona je

dostupne samo toj funkciji, te je niti jedna druga funkcija ili struktura ne moe koristiti.

U jeziku C++, korisniki definisanim tipovima se moe manipulisati na gotovo identian

nain kao i sa ugraenim tipovima podataka. Zahvaljujui tome, strukture (objekte)moemo kao argumente prosljeivati funkcijama, a funkcije mogu imati povratnu

vrijednost tipa neke strukture. Takoer, koritenjem operatora dodjele (=) vrijednosti

obiljeja jednog objekta moemo dodijeliti drugom objektu. Da biste vidjeli na koji nain

se vri dodjele vrijednosti, na prethodnom programu izvrite sljedee izmjene:

voidmain()

{

//prethodni dio koda ostaje isti

//inicijalizujemo obiljeja samo jednog objekta

igracTima Igrac1={"Emir Sefic",30,120000};

igracTima Igrac2;//={"Amer Gojak",42,142000};

igracTima Igrac3;//={"Sanjin Gerin",25,109500};

Igrac2=Igrac1; //


26/136



7


[email protected]//kreiramo dva objekta-instance tipa igracTima

igracTima Igrac1={"Emir Sefic",30,120000};

igracTima Igrac2={"Amer Gojak",42,142000};

//pozivamo funkciju i predajemo kreirane objekte

igracInfo(Igrac1,Igrac2);

system("pause");

}

U prethodnom programu treba da primijetite nain definicije funkcijeigracInfo. Vidimo

da funkcija prima dva parametra koja su tipa igracTima. Nakon toga, funkcija vri

neophodne kalkulacije i ispis vrijednosti obiljejaprimljenih objekata. Takoer, bitno je

da uoite nain pozivanja funkcije tj. samu predaju argumenata(gdje je dovoljno navesti

samo ime objekta). Ovaj program radi isto kao i prethodni, samo to se vei dio

aktivnosti ne obavlja u mainve u funkciji igracInfo.

Na poetku teksta smo pomenuli da obiljeja strukture, pored ugraenih tipova

podataka, mogu biti nekog drugog korisniki-definisanog tipa. To znai da u sluajevima

kada imamo dvije ili vie struktura, obiljeja jedne strukture mogu biti tipa neke druge

strukture. Za potrebe ovog programa kreirat emo jo jednu strukturu koja se naziva

Datum. Nakon toga emo strukturi igracTimadodati novo obiljeje koje je tipa Datum.

Pogledajte sljedei program:

#include

usingnamespacestd;

charcrt[]="\n--------------------------------------------------------------------

\n";

structDatum{

intdan;

intmjesec;

intgodina;

};

structigracTima {

charimePrezime[40];intbrojPogodaka;

doublecijena;

//objekat tipa Datum; obiljezja:dan,mjesec,godina

Datum datumTransfera;

};

voidmain()

{

//kreiramo objekat-instancu tipa igracTima

igracTima Igrac1;

//inicijalizujemo obilljeja objekta

strcpy(Igrac1.imePrezime,"Emir Sefic");

Igrac1.brojPogodaka=30;

Igrac1.cijena=120000;

//primjetite nacin na koji inicijalizujemo obiljeja//objekta datumTransferakoji je tipa Datum

Igrac1.datumTransfera.dan=12;

Igrac1.datumTransfera.mjesec=10;

Igrac1.datumTransfera.godina=2010;

cout


27/136



8


[email protected], jedna od novina u ovom programu je u tome to se unutar strukture igracTima

koristi obiljejekoji je tipa Datum.

ObiljejedatumTransferapripada strukturi igracTima, ali je tipa druge strukture te zbog

toga posjeduje sva njihova obiljeja (obiljeja strukture Datum). To moemo vidjeti u

sluajevima kada pokuamo inicijalizovati jedno od obiljeja koje pripada objektu

datumTransfera, npr:

//kompajler e prijaviti greku

Igrac1.datumTransfera = 12;

U prethodnom primjeru kompajler e prijaviti greku iz

razloga to nismo naveli koje obiljeje inicijalizujemo,

poto znamo da struktura Datum (tj. objekt

datumTransfera) ima tri obiljeja: dan, mjesec,

godina. Upravo iz tog razloga, kod obiljeja koja su tipa drugih struktura, odmah nakon

znaka take, prikazuje se lista obiljeja koja su definisana u toj strukturi (to se moe

vidjeti na slici).

U sluajevima kada unutarjednog objekta imamo obiljejakoji su tipa druge strukture,

inicijalizaciju njihovih vrijednosti moemo vriti neposredno pri kreiranju objektanpr:

igracTima Igrac1={"Emir Sefic",30,120000,20,10,2010};

Za kraj emo uraditi jedan primjer u kojem korisniku omoguavamo da inicijalizujevrijednosti obiljeja jednog od objekata.

#include

usingnamespacestd;

charcrt[]="\n--------------------------------------------------------------------

\n";

structDatum{

intdan;

intmjesec;

intgodina;

};

structigracTima {

charimePrezime[40];intbrojPogodaka;

doublecijena;

Datum datumTransfera;

};

voidispis(igracTima Igrac){

cout


28/136



9


[email protected]//funkciju cin.getline() koristimo u slucajevima kada korisniku zelimo

//omoguciti da inicijalizuje neki niz karaktera.Upravo zbog toga, prvi

//argument funkcije oznacava destinaciju na koju se pohranjuje uneseni tekst,

//nakon cega slijedi maksimalan broj karaktera koji se mogu prihvatiti

cin.getline(Igrac2.imePrezime,39);

coutIgrac2.brojPogodaka;

coutIgrac2.cijena;coutIgrac2.datumTransfera.dan;

cin>>Igrac2.datumTransfera.mjesec;

cin>>Igrac2.datumTransfera.godina;

//ispisujemo vrijednosti obiljeja za oba objekta

cout


29/136



1


[email protected], [email protected]

Datum: 18.03.2011

Vjebe 3

Dvodimenzionalni statiki nizoviSa jednodimenzionalnim i dvodimenzionalnim statikim nizovima ste se ve imali priliku

upoznati u okviru predmeta Uvod u programiranje. Na predmetu Programiranje 1 biste se

samo trebali podsjetiti ve nauenog te proiriti postojee znanje. Upravo zbog toga, u

zadatku koji slijedi, znanje o dvodimenzionalnim statikim nizovima e biti kombinovano

sa novonauenim sadrajima tj. strukturama i objektima.

Iako se sljedei zadatak moe jednostavnije i efikasnije rijeiti s funkcijama lanicama

strukture, posluit e za demonstraciju injenice da se dvodimenzionalni statiki niz moe

kreirati od podatkovnih objekata bilo kojeg validnog tipa podatka, pa tako i od objekata

tipa strukture.

Zadatak: Napiite program u kojem ete omoguiti unos podataka za 16 studenata

(matrica 4x4). Podaci koje treba unijeti su: broj indeksa, ime, prezime, ocjene za 4

predmeta. Na osnovu unesenih ocjena potrebno je izraunati prosjenu ocjenu svakog

studenta. Nakon unosa, pronaite i ispiite podatke studenta koji ima najveu prosjenu

ocjenu, te omoguite pretragu studenata po broju indeksa. Kreirajte zasebne funkcije za:

unos podataka, ispis podataka, pronalaenje studenta s najveom prosjenom ocjenom i

pretragu po broju indeksa.

Pomo: Matrica objekata tipa student veliine 4 x 4 se moe predstaviti na sljedei nain:

Kolona 0 Kolona 1 Kolona 2 Kolona 3Red 0 Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:Red 1 Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:


Ime:Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:


Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:

Broj indeksa:

Ime:

Prezime:

Ocjena1:

Ocjena2:

Ocjena3:

Ocjena4:

Prosjecna ocjena:


30/136



2



#include#includeusingnamespacestd;constintvelicina=4;structstudent{

charIme[10];charPrezime[15];intbr_indeksa;intOcjene[velicina];floatprosjek;

};

voidunos(student &);voidispis(student );student PronadjiNajboljeg (student [][velicina]);boolPretragaPoBrojuIndeksa(student [][velicina]);

voidmain(){

student matrica [velicina][velicina];//deklaracija dvodimenzionalnog niza objekata tipa student

student NajveciProsjek; //deklaracija objekta tipa student u koji emo//pohraniti ono to vrati funkcija PronadjiNajboljeg

charodgovor='d';for(inti=0; i


31/136



3



cin>>STUDENT.br_indeksa;}while(STUDENT.br_indeksa


32/136



4



if(matrica[i][j].br_indeksa==BRI){

indikator=true;ispis (matrica[i][j]);

}returnindikator;

}

Na kraju ovog materijala e biti dat primjer programa koji simulira rad XO igrice. Programski

kod koji slijedi je uraen bez koritenja objekata, te va zadatak ostaje da za vjebu kreirate

strukturu sa nazivom Polje. Pomenuta struktura treba zadravati sva obiljeja potrebna za

efikasno funkcionisanje XO igrice (npr:zauzeto, odigrao_igraci sl...).

#include#includeusingnamespacestd;//mada se radi o istim vrijednostima,a kako bismo izbjegli zabune,//odlucili smo koristiti dvije konstante

constintred = 3;constintkolona = 3;

voidIspis(charXO[][kolona]){cout


33/136



5



cout


34/136



6



intbrojac=0;for(inti=0;i


35/136



7



implementirati funkciju koja e provjeriti da kojim sluajem nije dolo do nerijeenogrezultata.


36/136


[email protected]

Programiranje 1::VjebeCopyright by: FIT

1

Datum: 21.03.2011.

POKAZIVAI

Pokaziva je podatkovni objekt koja uva memorijsku adresu. Pokaziva deklariramo nasljedei nain:

tip * identifikator;

gdje je:

tip- tip podatka na kojeg upuuje pokaziva;

* - operator dereferenciranja. Kada se pokaziva dereferencira, dobije se vrijednost

pohranjena na adresi koja je zapisana u pokazivau.identifikator- bilo koji validan identifikator u C++.

Na primjer:

int *p;

Poeljno je odmah pri deklaraciji inicijalizirati pokaziva ili s NULL ili na adresu nekog

objekta.

ili

Ukoliko je prethodno deklariran pokaziva p vrijednost pokazivaa se inicijalizira na sljedei

nain:

p = &objekt;

gdje je:

pidentifikator (ime) pokazivaa&- operator reference (ampersand) koji vraa adresu objekta

objektobjekt na koji pokaziva upuuje.

int *p = NULL; int*p = 0;

int *p = &objekt;


37/136


[email protected]


2

Operator adrese&i operator derefenciranja *su inverzni operatorito pokazuje sljedei primjer:

// koritenje & i * operatora


intmain(){

inta;

int*aPtr; // aPtr je pointer na integer-cjelobrojnu vrijednost

a = 7;aPtr = &a; // aPtr postavljen na adresu varijable a

cout


38/136


[email protected]


3

Nije dozvoljeno dereferncirati pokaziva koji nigdje ne pokazuje!

Na primjer:

Pokuajte uraditi sljedei zadatak:

Zadatak 1

Napiite program u kojem ete:

a) Deklarirati dvije varijable tipa float (broj1 i broj2).b) Inicijalizirati varijablu broj1 vrijednou 7.3.c) Deklarirati pokaziva na tip podatka float.d) Inicijalizirati pokaziva na adresu varijable broj1.e) Ispisati vrijednost varijable na koju upuuje pokaziva koristei dereferenciranje

pokazivaa.f) Inicijalizirati vrijednost varijable broj2 na istu vrijednost na koju upuuje pokaziva,

te ju ispisati.g) Ispisati adresu varijable broj1.

(Rjeenje zadatka se nalazi na kraju dokumenta.)

POKAZIVAI TIPA VOID

Pokazivai tipa void su posebna vrsta pokazivaa. U C++ rezervirana rije void ukazuje na

odsustvo tipa, tako da moemo rei:

Void pokazivai, su pokazivai koji pokazuju na vrijednost koja nema tipa (odnosno na

vrijednost koja ima neodreena svojstva dereferenciranja i ija duina nije odreena).

Ovo omoguava void pokazivaima da pokazuju na bilo koji tip podatka (cjelobrojni, realni,

karakter ). No, void pokazivai imaju i ogranienje: vrijednosti na koje pokazuju void

pokazivai ne mogu se direktno dereferencirati. Budui da nema vrijednosti koja se

dereferencira, nuno je promijeniti void pokaziva u neki drugitip pokazivaa prije nego ga

dereferenciramo. To se postie upotrebom type-casting operatora kao u sljedeem

primjeru:

voidmain( )

{

float*pointer;

floatx;

*pointer = 3 /* Greska */

x = *pointer;

}

ta nedostaje?

pointer = &x;


39/136


[email protected]


4

#include

usingnamespacestd;

voidpovecaj(void* podatak, intvelicina)

{switch(velicina)

{

casesizeof(char) : (*((char*)podatak))++; break;

casesizeof(int) : (*((int*)podatak))++; break;

}

}

intmain ()

{

chara = 'x';

intb = 1602;

cout


40/136


[email protected]


5

o konstantan pokaziva na konstantu vrijednostPrimjer:

constint* constpZ; // konstantan pokazivac na konstantan int

*pZ = 5; // nije dozvoljeno - ne mozete koristiti pZ za modifikaciju int

vrijednosti

pZ = &someOtherIntVar; // nije dozovoljeno - ne mozete usmjeriti pokazivac pZ na nesto drugo

OPERACIJE NAD POKAZIVAIMA

Pokazivai su validni operandi u aritmetikim izrazima, izrazima dodjeljivanja i izrazima

usporedbe. No, na pokazivae je mogue primijeniti ogranien skup aritmetikih operacija.

Pokazivai se mogu:

dekrementirati (++), inkremnetirati (--), zbrajati (+ ili +=) i oduzimati (- ili -=) s

cjelobrojnim vrijednostima, i oduzimati od drugih pokazivaa.

Pretpostavimo da smo deklarirali niz int v[5] i da se prvi element niza nalazi na

memorijskoj lokaciji 3000. Inicijalizirajmo pokaziva P na adresu 3000.

Pokaziva P jemogue inicijalizirati na adresu prvog elementa niza na dva naina:

P=v;// ime niza upuuje na adresu prvog elementa niza

P=&v[0];

U konvencionalnoj aritmetici zbrajanje vrijednosti 3000 + 2 za rezultat ima vrijednost

3002. No, kad su u pitanju pokazivai sljedei izraz:

P+=2;

e imati ovakav rezultat: 3008 (3000 + 2*4), pod pretpostavkom da je za pohranu

cjelobrojnog tipa podatka potrebno 4 bajta (upotrebom operatora sizeof provjerite koliko je

potrebno bajta za pohranu odreenog tipa podatka).

U naem primjeru pokaziva P e upuivati na trei element niza, tj v[2].

lokacija


41/136


[email protected]


6

Ukoliko pokaziva Pdekrementiramo za 2:

P-=2;

Pokaziva e opet upuivati na memorijsku lokaciju 3000, tj na prvi element niza.

Izrazi poput P++ i ++P, kao i izrazi -P i Pinkrementiraju, tj dekrementiraju vrijednost

pokazivaa na sljedei, odnosno prethodni element niza.

Mogue je vriti i oduzimanje dva pokazivaa. Na primjer, ako P1 sadri lokaciju 3000, a P2

lokaciju 3008, izraz:

X= P2-P1;

e dodijeliti varijabli X broj elemenata niza koji se nalaze izmeu ove dvije lokacije, tj. 2.

Primjena aritmetikih operacija na pokazivaima ima smisla ukoliko je rije onizovima.

Ukoliko nije rije o nizu, ne moemo tvrditi da e dvije varijable istog tipa biti pohranjene umemoriji jedna iza druge.

Kad primjenjujete navedene aritmetike operacije na nizove karaktera rezultat e biti u

skladu s konvencionalnom aritmetikom, jer je za pohranjivanje karaktera u memoriju

potreban jedan bajt.

Zadatak 2


a) deklarirati niz tipa double koji ima 10 elemenata:double niz [10]={0.0, 1.1, 2.2, 3.3., 4.4, 5.5, 6.6, 7.7, 8.8, 9.9}b) provjeriti koliko prostora u memoriji zauzima tip podatka double i koliko prostora u

memoriji zauzima cijeli niz(upotrijebite operator sizeof)

c) deklarirati pokaziva koji pokazuje na objekt tipa doubled) inicijalizirate pokaziva na adresu prvog elementa niza

(pokuajte ovu inicijalizaciju napraviti na dva naina)

e) ispiite 4 element niza na barem 3 razliita naina(koristite indeksaciju elemenata niza, dereferenciranje pokazivaa i operacije nad pokazivaem)

f) ispiite adrese svih elemenata niza koristei operator inkrementa na pokaziva(vodite rauna da ukoliko dekrementirate pokaziva rezultat je adresa pomaknuta za onoliko bajta

koliko zauzima tip podatka na koji upuuje pokaziva)

g) ispiite elemente niza koristei dereferenciranje pokazivaa.(Rjeenje zadatka se nalazi na kraju dokumenta.)

pokaziva P

lokacija


42/136


[email protected]


7

UPOTREBA POKAZIVAA

U dosadanjim primjerima dodjeljivali smo adrese varijabli pokazivau i koristili vrijednostina koje pokaziva upuuje koritenjem operatora dereferenciranja. U praksi ete ovako

neto raditi rijetko. Razlog za ovu vrstu manipulacije pokazivaima je demonstracija nainana koji pokazivai funkcioniraju.

Pokazivae ete najee upotrebljavati za:o za upravljanje podacima na slobodnom skladitu (free store) tj. dinamikoj memoriji,o za pristupanje podacima lanovima i funkcijama lanicama struktura io za prosljeivanje parametara funkcijama.

POZIV FUNKCIJE PO REFERENCI KORITENJEM POKAZIVAKIH PARAMETARA

U C++ funkciji moemo proslijediti parametre (argumente) na tri naina: pozivom funkcijepo vrijednosti (call bay value), pozivom funkcije koritenjem referentnih parametara (call

bay reference with refrence arguments) i pozivom funkcije po referenci koritenjem

pokazivakih parametara (call bay reference with pointer arguments). Prva dva naina ve

su vam poznata. Pozabavimo se s pozivom funkcije po referenci koritenjem pokazivakih

parametara. Pri pozivu funkcije s parametrima koje je potrebno modificirati, ne

prosljeujete vrijednosti parametara, ve njihove adrese. Prosljeivanje adrese kao

parametra funkcije se postie upotrebom adresnog operatora (&) prije imena varijable iju

vrijednost elimo modificirati u funkciji, a u zaglavlje funkcije kao parametar se stavlja

pokaziva.

Zadatak 3

Napiite program koji e vrijednost unesenogcijelog broja mijenjati u trostruko veu kub

unesenog broja. Neka funkcija za raunanje kuba ima jedan argument i neka njeno

zaglavlje izgleda ovako:

void cube ( int * );


Zadatak 4

Napiite program u kojem ete deklarirari niz od 5 cijelobrojnih elemenata te uz pomo:

funkcije: void unos (int *, int); omoguiti unoselemenata niza funkcije: void ispis(int *, int); omoguiti ispis elemenata niza funkcije: int * najveci (int *, int); vratiti adresu najveeg elementa u nizu;

obavezno provjerite je li funkcija vratila korektnu adresu.



43/136


[email protected]


8

Rjeenja:

Zadatak 1

#include

usingnamespacestd;

voidmain()

{

floatbroj1, broj2;

broj1=7.3;//inicijalizacija vrijednosti varaijble broj1

float*pokazivac; //deklaracija pokazivaca

pokazivac=&broj1; //inicijalizacija pokazivaca adresom varijable broj1

cout


44/136




[email protected]

Zadatak 2

#include

usingnamespacestd;

voidmain()

{

doubleniz[10]={0.0, 1.1, 2.2, 3.3, 4.4, 5.5, 6.6, 7.7, 8.8, 9.9};

cout


45/136




[email protected]


46/136



11


[email protected]

Zadatak 3

#include

usingnamespacestd;

voidcube ( int* ); // prototip funkcije

intmain()

{

intbroj = 5;

cout


47/136



12


[email protected] (int* pok, intvel)// buduci da je ime niza adresa provog elementa -

koristimo pokazivac da pohranimo navedenu adresu

{

for(inti =0; i>*(pok+i); //dereferenciramo pokazivac da bi smo mogli unijeti vrijednost na

zeljenu adresu

}

voidispis (int* pok, intvel){

for(inti =0; i


48/136



1


[email protected]

Datum: 28.03.2011

Vjebe 5

Funkcije i pokazivaiU prolom materijalu ste se upoznali sa pojmom pokazivaa (pointera) tj. varijabli kojeuvaju memorijsku adresu neke druge varijable. Ukoliko niste itali prethodni materijal,bilo bi dobro da to uinite prije nego to nastavite dalje.

Ovaj materijal ima za cilj da vam malo detaljnije predstavi pokazivae, te nain njihovogkoritenja pri radu sa funkcijama. Za one koji su zaboravili, na samom poetku emo sepodsjetiti naina na koji se argumenti predaju funkciji. U narednom primjeru funkcija imazadatak da uvea(inkrementira), te ispie vrijednosti primljenih parametara.


voidUvecaj(inta,intb){

//poto se varijable a i b predaju po vrijednostia++; //ovaj inkrement nece utjecati na varijablu 'a' u main-u

b++; //ovaj inkrement nece utjecati na varijablu 'b' u main-u

cout


49/136



2


[email protected]), ali nam jo ostaje zadatak da u zaglavlju funkcije naznaimo da se kaoparametri primaju adrese varijabli. Primljene adrese smjetamo u pokaziva, imedobijamo mogunost manipulisanja originalnim vrijednostima varijable.Pogledajmo sadaprimjer koji je identian prethodnom, samo uz koritenje pokazivaa:

#include

usingnamespacestd;

voidUvecaj(int* a,int* b){

(*a)++; //inkrementira vrijednost varijable 'a' u main-u

(*b)++; //inkrementira vrijednost varijable 'b' u main-u

cout


50/136



3


[email protected] = 0;

int& refA = a;

Nakon deklaracije, referenca 'refA' se ponaa apsolutno identino varijabli 'a', te se svemodifikacije reference 'refA' reflektuju na varijablu 'a'. U sljedeem primjeru jasnijemoemo vidjeti primjenu referenci.

#include

usingnamespacestd;

voidmain(){

inta = 15;

int& refA = a;

cout


51/136



4


[email protected]

#include

usingnamespacestd;

//funkcija prima parametre po referenci

//i manipulise originalnim vrijednostima

voidUvecaj(int& ref){

cout


52/136



5


[email protected] dosadanjim materijalima smo spominjali primjere u kojima pokazivaiuvaju adresenekih drugih varijabli. Meutim, diskusija o pokazivaima ne bi bila potpuna kada nebismo spomenuli pokazivae na funkcije. Kreiranje pokazivaa na funkciju mogue jeostvariti zahvaljujui injenici da funkcije, kao i sve varijable, imaju odgovarajuememorijske adrese.


intsaberi(inta, intb){

returna + b;

}

voidmain()

{

//obe linije ispisuju adresu funkcije saberi

cout


53/136


54/136



7


[email protected];

intsaberi(inta, intb){

returna + b;

}

voidmain(){

inta = 6, b = 7;

//kreiramo pokaziva na funkciju koja vraa cjelobrojnu vrijednost

//i prima dva cjelobrojna parametraint(* pFunkcija)(int, int) = &saberi;

//mogue je provjeriti da li pokaziva zaista pokazuje na funkciju saberiif(pFunkcija == &saberi)

//pozivamo funkciju koristei pokaziva i ispisujemo povratnu vrijednostcout


55/136


56/136



9


[email protected] biste bili sigurni da u potpunosti razumijete nain rada pokazivaa na funkcije,prethodnom primjeru dodajte pokaziva na funkciju centralna, te pomou njegapozovite funkciju.

U nastavku je prikazan jedan malo dui primjer u kojem je objedinjeno sve do sadanaueno gradivo o pokazivaima. Primjer je kreiran sa namjerom da simulira rad

bankomata. Bitno je pomenuti da postoji mnogo efikasnijih naina da se napie ovajprogram, ali za sada je neophodno da shvatite nain koritenja pokazivaana funkcije.

#include

usingnamespacestd;

intprikaziMeni(){

intizbor=0;

do{

cout


57/136


58/136



11


[email protected]}

Iskreno se nadam da u prethodnom programu nema mnogo nepoznatih stvari? Jedino

bismo mogli pojasniti nain poziva funkcija koje primaju ili vraaju pokazivae. Uzetiemo primjer funkcije isplata, koja se poziva dereferenciranjem pokazivaa pIsplata.

//..voidisplata(float* stanje){

//..

}

voidmain() { float* stanje = &stanje;

//..

(* pIsplata)(&stanje);

//..

}

Funkcije imaju mogunost da vrate pokaziva na neku memorijsku lokaciju. Prototipfunkcije koja vraa pokaziva na neku cjelobrojnu vrijednost moemo napisati na sljedeinain:

int* getPokazivac();

Prije nego to krenemo sa primjerom, bitno je da uoite razliku izmeu deklaracijepokazivaa na odreenu funkciju i deklaracije funkcije koja vraa pokaziva na odreenitip podatka. Dobro razmotrite sljedea dva primjera.

U nastavku emo kreirati program koji korisniku omoguava da inicijalizuje statiki nizod 5 lanova. Nakon toga, koristei funkciju getPokazivac, program omoguavakorisniku da odabere lan niza na koji eli kreirati pokaziva.

#include

usingnamespacestd;

voidunos(int* niz, intmax){

for(inti=0;i


59/136



12


[email protected](niz,max);

coutindeks;

//korisnika onemoguavamo da unese vrijednost koja nije u opsegu nizaif(indeks0){

//kreira se pokaziva na element niza koji je odabrao korisnikint* pok = &niz[indeks-1];

//funkcija vraa pokaziva

returnpok;}

//ako korisnik unese indeks koji je ve od 5 lii manji (ili jednak)//od 0, funkcija treba da vrati NULL

returnNULL;

}

voidmain ()

{

constintmax = 5;

intniz[max];

unos(niz, max);

//pokaziva pok e biti inicijalizovan adresom koju vrati funkcija//getPokazivac.To moe biti adresa nekog lana niza ili NULLint* pok = getPokazivac(niz,max);

//provjerom da li je pokaziva inicijalizovan na NULL onemoguavamo//greku pri izvrenju programa. Nije mogue dereferencirati pokaziva//koji ne pokazuje nigdje tj. NULL pokazivaif(pok!=NULL){

cout


60/136



13


[email protected]//prvi pokazivac u nizu pokazuje na funkciju ProvjeriPrivilegije

nizPokazivacaNaFunkcije[0] = &ProvjeriPrivilegije;

//...

nizPokazivacaNaFunkcije[1] = &ProvjeriPostojanjeViriusa;

nizPokazivacaNaFunkcije[2] = &SacuvajFajl;

for(inti=0;i


61/136



14


[email protected]#include

usingnamespacestd;

boolProvjeriPrivilegije(){

cout


62/136



1


[email protected]

Datum: 06.04.2011.

DINAMIKI NIZOVI

RUN

TIME ALOKACIJA:OPERACIJE NEW I DELETE

Deklaracija varijable u obliku:

Tip ImeVarijable;

"govori" kompajleru da

1. alocira blok memorije dovoljno velik da pohrani vrijednost specificiranu tipompodatka,

2. povezuje identifikator ImeVarijable s adresom tog bloka u memoriji.

Kao to znate, vrijednost izraza:

&ImeVarijable

je adresa spomenutog bloka u memoriji. Memorijski blok povezan s imenom varijable se

alocira u trenutku kompajliranja programa i ne moe se mijenjati bez editiranja i

rekompajliranja programa.

Slino je i s deklaracijom statikih nizova.

Deklaracija:

constintduzina=10;doubleNiz[duzina];

rezultira alokacijom memorijskog bloka dovoljno velikog da pohrani deset vrijednosti tipa

double i povee ih s imenom niza (Niz). Veliina memorijskog bloka se ne moe

promijeniti bez editiranja i rekompajliranja programa. Moemo zakljuiti, statiki

definirani nizovi imaju sljedee slabosti:

o ukoliko imate manje elemenata od deklarirane veliine niza imate nepotrebnorasipanje memorije;

o ukoliko je veliina niza premala da pohrani sve vrijednosti pojavit e se greka array overflow.

Oba navedena problema bi bilo mogue rijeiti alokacijom memorije za vrijeme

izvravanja programa (tzv. run-timealokacija). Ovakav mehanizam bi morao ukljuivati

sljedee operacije:

1. dodjeljivanje dodatne memorije nekom objektu ako se za tim pokae potreba,2. "oslobaanje" memorije u trenutku kad vie nije potrebna.

C++ nudi dvije predefinirane operacije newi deleteza izvoenje ovih dviju operacija.


63/136



2


[email protected]

OPERACIJA NEW

Operacija new upuuje zahtjev operativnom sistemu za jo memorijskog prostora za

vrijeme izvoenja programa. Opa sintaksa izgleda ovako:

newtip;

ovakav izraz rezultira zahtjevom za memorijskim blokom (tokom run-time) dovoljno

velikim da pohrani podatkovni objekt specificiran tipom. Ukoliko je operativni sistem na

zahtjev odgovori pozitivno, new vraa adresu memorijskog bloka, u suprotnom vraa

NULL.

Budui da newvraa adresu, a adresa se moe pohraniti u pokaziva, operacija newse

uvijek izvodi u kombinaciji s pokazivaem.

Npr. ako imamo:

int*Pokazivac;

Pokazivac=newint;

Izvravanje izraza new int e rezultirati zahtjevom operativnom sistemu za

memorijskim blokom dovoljno velikim da pohrani cjelobrojnu vrijednost. Ukoliko je

operativni sistem u mogunosti da odgovori na ovaj zahtjev varijabli Pokazivac e biti

dodijeljena adresa memorijskog bloka. U protivnom, ako nema slobodnih memorijskih

blokova pokazivau e biti dodijeljena vrijednost 0. Stoga je poeljno provjeriti vrijednost

koju vraa operacija new:

assert(Pokazivac!=0);

tj. upotrijebite assert mehanizam koji nudi C++. Ovaj mehanizam omoguava nastavak

izvravanja programa samo u sluaju ukoliko je rezultat navedenog izraza true (istina).

Da bi ste mogli koristiti navedeni mehanizam potrebno je ukljuiti datoteku zaglavlja

(ili ).

Kad smo utvrdili da vrijednost pokazivaa nije 0 (dodijeljena mu je adresa nekog

memorijskog bloka) zapravo smo dobili tzv. anonimnu varijablu, odnosno s

novoalociranom memorijom nije povezano nikakvo ime.

Pokazivac

0x020 0x020

Budui da novoalociranoj memoriji nije dodijeljeno nikakvo ime nije joj mogue pristupiti

direktno. Meutim, adresa tog memorijskog bloka je pohranjena u pokaziva, te

vrijednostima pohranjenim u taj blok moemo pristupati indirektno dereferenciranjem

pokazivaa.

*Pokazivac

Pokazivac

0x020 0x020


64/136


65/136



4


[email protected] elementu niza moemo pristupiti koristeinotaciju:

Pokazivac_na_niz[0]

drugom elementu:

Pokazivac_na_niz[1]

Pokazivac_na_niz

0x032

[0] [1] [2] [3] [4]

0x032

Vrijednost pokazivaa je adresa prvog elementa niza, a za dani indeks i

Pokazivac_na_niz[i]

jednostavno se pristupa memorijskoj lokaciji Pokazivac_na_niz + i.

Prednost dinamikog alociranja niza lei u injenici da ne morate unaprijed

znati veliinu niza.

Na primjer:

coutbroj_elemenata;

double*Pokazivac=newdouble[broj_elemenata];

for(inti=0; i < broj_elemenata; i++)cin>>Pokazivac [i];

......

Za razliku od statiki alociranih nizova, dinamiki alocirani nizovi ne prouzrokuju

probleme kao to su rasipanje memorije ili prekoraenje opsega niza (overflow).

Efekt upotrebe operacije newje zahtjev operativnom sistemu za:

o uklanjanje memorijskog bloka iz slobodnog skladita (free store ili heap) io alociranje tog bloka programu koji se izvrava.

Memorijskom bloku se moe pristupiti za vrijeme izvravanja programa ukoliko se

spomenuta adresa (dobivene upotrebom operatora new) pohrani u pokaziva. Budui daje veliina nealocirane memorije ograniena, svako izvravanje operacije newrezultira


66/136



5


[email protected] raspoloive memorije. Stoga se memorijski blokovi koji vie nisu potrebni

mogu "osloboditi" upotrebom operacije delete. "Osloboena" memorija se zatim moe

ponovno dodijeliti pri sljedeem new zahtjevu. Operacije new i delete su

komplementarne operacije.

Opi oblik operacije delete izgleda ovako:

deletePokazivac;

ili

delete[] Pokazivac_na_niz;

Na primjer, ako smo pokaziva ima sljedeu vrijednost:

int*Pokazivac=newint;

iskazom

deletePokazivac;

e te "osloboditi" memorijski blok i omoguiti da bude kasnije ponovno upotrijebljen.

Nakon toga vrijednost pokazivaa e biti nedefinirana, te e dereferenciranje pokazivaa

*Pokazivac

rezultirati nepredvidljivim rezultatima. Da bi se izbjegli ovakvi problemi poeljno je

postaviti vrijednost pokazivaa nanulu.

deletePokazivac;Pokazivac=0;

Slino tome, ako je vrijednost varijable Pokazivac_na_niz adresa prvog elementa

dinamiki kreiranog niza

double*Pokazivac_na_niz= newdouble[n];

memoriju moete "osloboditi" na sljedei nain:

delete[] Pokazivac_na_niz;

Pokazivac_na_niz=0;

Zadatak 1:


o Omoguiti korisniku da unese vrijednost N (broj lanova niza);o Alocirati niz operacijom new (lanovi niza su tipa double);o Omoguiti inicijalizaciju lanova niza unosom vrijednosti s tastature (koristiti

funkciju);o Izraunati i ispisati prosjenu vrijednost elemenata niza(koristiti funkciju);o Dealocirati memorijski blok upotrijebljen za kreiranje niza.


67/136




[email protected]

#include#includeusingnamespacestd;

voidunos (int*, intn);floatprosjek (int*, int);voidispis (int*, int);

voidmain (){intN, suma=0;int*Pokazivac=NULL;

cout


68/136




[email protected]

Zadatak 2:


o Kreirati dinamiki niz od onoliko cjelobrojnih elemenata koliko eli korisnik;o Omoguiti inicijalizaciju lanova niza unosom s tastature;o Utvrditi koliko elemenata niza je manje od 0;o Kreirati novi niz iji e elementi biti elementi prvog niza koji zadovoljavaju prethodni uvjet (manji su od 0);o Koristite funkcije.

#include#includeusingnamespacestd;intunos(int*, int);//funkcija vraca vrijednost jer ce osim unosa elemenata i prebrojati koliko elemenata je manje od 0voidinicijalizacija_niza(int*, int*, int);//funkcija smjesta negativne elemente iz prvog niza u drugivoidispis (int*, int);

voidmain(){

intvelicina1, velicina2;

cout


69/136




[email protected]

delete[]Pokazivac1; //obavezno dealocirajte memorijudelete[]Pokazivac2;

Pokazivac1=NULL;Pokazivac2=NULL;

}intunos(int*pok, intvel)//funkciju za unos elemenata prvog niza smo iskoristili da prebrojimo koliko elemenatazadovoljava trazeni uvjet (manji od 0){intbrojac=0;

for(inti=0; i>pok[i];if(pok[i]


70/136



9


[email protected] POKAZIVAA

Do sada smo kreirali nizove iji su elementi bili nekog od ugraenih tipova (int, double,

float, char ...) ili nekog tipa kojeg smo sami kreirali (strukture). No mogue je kreirati i

niz pokazivaa. Nizovi pokazivaa e nam biti neophodni za dinamiko kreiranjematrica,

stoga je nuno da se prije dvodimenzionalnih dinamikih nizova na jednostavnom

primjeru upoznamo sa nizovima pokazivaa.

Niz pokazivaa moemo deklarirati na sljedei nain:

int**Pokazivac= newint*[vel];

ovom naredbom smo deklarirali pokaziva koji e pokazivati na dinamiki kreiran niz

pokazivaaveliine vel, a svaki pokaziva u nizue pokazivati na cjelobrojni tip podatka.

Zadatak 3:


Kreirati statiki niz od pet (5) cjelobrojnih vrijednosti;

Kreirati dinamiki niz od dva pokazivaa;

Inicijaliziratijedan od pokazivaa da pokazuje na najmanji element u statikom

nizu;

Inicijalizirati drugi pokaziva da pokazuje na najvei element u statikom nizu;

Koristite funkcije.


71/136




[email protected]


voidunos(int[], int);voidinicijaliziraj_pokazivace(int[], int**, int, int);

intmain(){

constintvelicina =5;intNiz [velicina];//staticki deklarinan niz od 5 cjelobrojnih vrijednosti

int**Pokazivac = newint*[2];//dinamicko kreiranje niza pokazivacacout


72/136




[email protected]

niz_pokazivaca[0]=&s_niz[i];//inicijaliziramo pokazivac da pokazuje na najmanji element

}

if(s_niz[i]>najveci)//trazimo najveci element u nizu{

najveci=s_niz[i];niz_pokazivaca[1]=&s_niz[i];//inicijaliziramo pokazivac da pokazuje na najveci element

}}

}


73/136


74/136


75/136



14


[email protected]

Izraz niz[1] vraa vrijednost na adresi "niz" + 1, ekvivalentno je *(niz + 1). Vrijednost

na toj adresi je opet adresa (i to adresa prvog elementa niza u drugoj dimenziji).

Slijedeim izrazom dobijemo adresu treeg elementa (sa indeksom 2):

*(niz+1)+2

Ako treba upisati ili iitati vrijednost sa te adrese moramo dereferencirati pokaziva pa

dobijemo:

*(*(niz+1)+2)

Poto znamo da operator "[]" radi automatski sabiranje i dereferenciranje to

jednostavnije moemo pisati:

niz[1][2]

Kada zavrimo rad sa viedimenzionalnim nizom u dinamikoj memoriji neophodno je

reciklirati memoriju koju je on zauzimao. Potrebno je voditi rauna pri pozivanju

operatora "delete" za viedimenzionalne nizove. Nije dovoljno samo pozvati:

delete []niz;

Prethodni red bi rezultirao "curenjem" memorije, jer bi se reciklirao niz pokazivaa, a tri

niza sa elementima tipa double bi ostali alocirani i nedostupni naem programu, to

ilustrira slijedea slika:

Prije recikliranja niza pokazivaa neophodno je reciklirati nizove sa elementima tipadouble.Slijedei dio koda pravilno reciklira dvodimenzionalni niz u dinamikoj memoriji:


76/136



15


[email protected](inti = 0; i < redova; i++)delete[] niz[i];delete[] niz;niz = NULL; //nije neophodno ali je pozeljno,

//jer se poslije moze provjeriti//validnost adrese (niz != NULL)

Slijedea ilustracija prikazuje korake pri dealociranju dvodimenzionalnog niza.

Zadatak 4:

Napiite program za zbrajanje dviju matrica (matrice A i matrice B)koji e:

omoguiti unos eljene veliine matrica (broj redova i kolona), omoguiti unos vrijednosti elemenata matrica s tastature, kreirati treu matricu iji e elementi biti suma elemenata matrice A i B , koristite funkcije.


77/136




[email protected]


voidunos(double**, int, int);voidispis(double**, int, int);voidIncijalizacija_matrice_C(double**, double**,double**, int, int);intmain(){intredova, kolona;cout > redova;

cout > kolona;

double**A = newdouble*[redova];//alokacija prve matricefor(inti = 0; i < redova; i++)

A[i] = newdouble[kolona];

double**B = newdouble*[redova];//alokacija druge matricefor(inti = 0; i < redova; i++)

B[i] = newdouble[kolona];

double**C = newdouble*[redova];//alokacija druge matricefor(inti = 0; i < redova; i++)

C[i] = newdouble[kolona];

cout


78/136




[email protected]

for(inti = 0; i < redova; i++){

delete[] A[i];delete[] B[i];delete[] C[i];

}delete[] A;delete[] B;delete[] C;

A=NULL;B=NULL;

C=NULL;

return0;}

voidunos(double** matrica, intr, intk){for(inti = 0; i < r; i++)

{cout


79/136


80/136


81/136



2


[email protected] karaktera. Zahvaljujui funkcijiget()imamo mogunost itanja bilo kojeg unosasa tastature, pa ak i znaka za prelazak u novi red (pritisak na tipku ENTER). Naredna dvaprimjera se ponaaju gotovo identino, osim u sluaju kada umjesto nekog znakapritisnemo tipku ENTER.

//prihvata sve zankove kao i znak za novi red (ENTER - \n)cout


82/136


83/136


84/136



5


[email protected] je napomenuti da drugi argument funkcije odreuje maksimalan broj karakterakoje funkcija prihvata. Funkcija getline()je slina funkciji get(), te je nema potrebedetaljno opisivati. Pogledajte primjer:

#includeusingnamespacestd;voidmain(){

charcrt[]="\n--------------------------------\n";constintmax=40;intgodStudija;charfakultet[max];//niz od 40 karakteracharimePrezime[max];//niz od 40 karaktera

cout


85/136


86/136



7


[email protected] program provjerava uneseni karakter, te na osnovu toga ispisuje odgovarajueporuke. Unutar funkcije ProvjeriZnak() nalaze se funkcije iz biblioteke cctype koje

provjeravaju vrijednost primljenog parametra.

Kada pokrenete program pokuajte unijeti razliita slova i znakove, te pratite ispis.Takoer, unutar main funkcije stavite komentar na linije koda u kojima se koristi

ignore() funkcija i ponovo pokrenite program. Da li je funkcija ignore() uoptepotrebna u prethodnom programu?

Do sada smo uglavnom govorili o cctypebiblioteci koja sadri funkcije za manipulisanjejednim karakterom. U C++ jeziku postoji biblioteka koja se naziva cstring, a sadrifunkcije za manipulisanje nizovima karaktera.

Funkcija strlen()

Funkcija strlen() nam omoguava da odredimo duinu niza karaktera. Prilikom poziva,funkciji se predaje jedan argument koji je najee niz ili pokaziva na nizkaraktera.Funkcija vraa cjelobrojnu vrijednost koja predstavlja broj karaktera u predatomargumentu tj. nizu. Kao ilustraciju koritenja ove funkcije u nastavku je prikazan primjerkoji od korisnika trai da unese neki tekst. Nakon unosa, program treba da ispiebrojunesenih znakova.

#include#includeusingnamespacestd;voidmain(){

charcrt[]="\n-------------------------------------------\n";charniz[100];cout


87/136


88/136


89/136


90/136



11


[email protected] pokaziva na prvi karakter traene rijei. U sluaju da traena rije ne postojifunkcija vraa NULL. U nastavku je prikazan program koji korisniku omoguava da uneseodreeni tekst te izvri njegovu pretragu.


intmain(){char* crt="\n------------------------------------------------\n";chartekst[200];charpretraga[20];cout


91/136


92/136


93/136


94/136


95/136


96/136


97/136


98/136



4


[email protected]#include#includeusingnamespacestd;voidmain() {

//kreiramo objekat tipa ifstreamkoji se naziva ispisifstream ispis;ispis.open("mojFajl.txt");//ako fajl iz bilo kojih razloga nije mogue otvoriti

//vrijednost objekta e bitiNULLif(ispis==NULL)cout


99/136


100/136


101/136


102/136



8


[email protected] je znati da su neki od pomenutih modova podrazumijevani tj. defaultni. Za

ofstreamobjekte defaultni mod je iso::out, dok je za ifstreamobjekte defaultni mod

ios::in.

ofstream upis;//zato to ofstream objekti imaju defaultni mod ios::out//naredne dvije linije imaju isto znaenje

upis.open(nazivFajla);upis.open(nazivFajla, ios::out);

Prilikom otvaranja fajla moemo koristiti vie modova koje moramo razdvojiti koristei

znak pipe (|). Pogledajte sljedei primjer:

//izmedju modova koristimo znak pipe (|)upis.open(nazivFajla, ios::out | ios::app);

Pored navedenih, postoji i fstreamklasa iji objekti imaju dva defaultna moda: ios::ini

ios::out. Na osnovu toga moemo zakljuiti da se pomenuti objekt i mogu koristiti za

upisivanje i za itanje sadraja fajla. Pokuajte jedan od prethodnih primjera napraviti

koristeiobjekat tipa fstream.

Kretanje kroz sadraj fajla nam omoguava ulazni (pri upisu sadraja) i izlazni(pri ispisu

sadraja) pokaziva. Kada otvorimo fajl, pokaziva se nalazi na samom poetku fajla

na prvom karakteru (ukoliko drugaije ne zahtijevamo). Upravo zbog toga mi smo u

mogunosti da itamo sadraj fajla od poetka do kraja. U tabeli modova smo naveli da

mod ios::ateomoguava pomijeranje pokazivaa na kraj fajla. Upravo to predstavlja

glavni razlog zato naredni primjer nee prikazati sadraj fajla.

#include#include

usingnamespacestd;voidmain(){char* nazivFajla = "mojFajl.txt";

ofstream upis(nazivFajla);if(upis.fail())

cout


103/136


104/136


105/136



11


[email protected]


106/136



12


[email protected](nazivFajla,max);

//otvaramo fajl za upis u binarnom formatu - ios::binary modofstream objekatUnos(nazivFajla,ios::out | ios::binary);cout


107/136



13


[email protected];

char* crt="\n==========================================================\n";char* poruka_o_gresci = "Greska prilikom otvaranja fajla!";

voidUnosSadrzaja(constchar* nazivFajla){cout


108/136


109/136


110/136


111/136



2


[email protected]};voidmain(){

Struktura s;Unija u;cout


112/136


113/136



4


[email protected]{prva=1,druga,treca,cetvrta};enumOdgovori{TACNO,NETACNO};

constintbrojPitanja = 5;

structStudent{int_brojIndeksa;char_imePrezime[30];

bool_radioTest;NacinStudiranja _nacin;GodinaStudija _godina;Odgovori _odgovori[brojPitanja];

};

voidPrikaziPitanje(intrbPitanja){if(rbPitanja==1)

cout


114/136



5


[email protected](niz[i]._imePrezime,30);coutniz[i]._brojIndeksa;coutunos;niz[i]._nacin = (NacinStudiranja)--unos;coutunos;

niz[i]._godina = (GodinaStudija)--unos;cin.ignore();niz[i]._radioTest = false;//tek smo kreirali studenta//tako da je sigurno da test nije radjen

}}

voidPretraga(Student * niz, intmax){//definisati funkciju(e) koja(e) ce omoguciti pretragu po://1. godini studija//2. nacinu studiranja//3. rezultatima ostvarenim na testu//Nove funkcionalnosti dodati u funkciju PrikaziMeni

}intPrikaziMeni(){

intizbor;do{

cout


115/136



6


[email protected]//3.uvesti username/password na osnovu koga ce se studenti logirati//4.odvojiti administratorske funkcije (meni) od korisnickih

voidmain(){intmax, izbor, student;coutmax;cin.ignore();

Student * niz = newStudent[max];UnosPodataka(niz,max);system("cls");

do{izbor=PrikaziMeni();if(izbor==3)

break;

student=PrikaziStudente(niz, max, izbor);//pokusajte pojednostaviti naredni dio koda, te smanjiti broj nepotrebnih provjera

if(student!=-1){if(izbor==1){

if(niz[student]._radioTest == false)PokreniTest(niz[student]);

elsecout


116/136


117/136


118/136



3


[email protected]


119/136



4


[email protected];

system("cls");cout


120/136


121/136


122/136


123/136


124/136

Documents

Collection of C++ lessons