1361

UDK 327.84:327.54-021.68Izlaganje sa znanstvenog skupa / Conference paper

STRATEKO-OBAVJETAJNA DJELATNOST U DOBA OBAVJETAJNE POSTMODERNE

Marijan Bari, mag. polit.Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Zagreb, R. Hrvatska

Saetak

Tema ovog eseja je strateko-obavjetajna djelatnost (eng. strategic intelligence), njena konceptualizacija tije-kom Hladnoga rata i defi nicija promjena nastupilih zavretkom blokovski iskljuivih politika. Navedene promjene oznaene su skupnim pojmom postmoderna strateko-obavjetajna djelatnost, te su predstavljeni prijedlozi poi-manja post-hladnoratovskog obavjetajnog rada na stratekoj razini. Polazei od pretpostavke iznimnog utjecaja strateko-obavjetajne djelatnost (SOD) na kreiranje buduih dogaaja, te iz nunosti pravovremenog prikupljanja i distribuiranja strateko-obavjetajnih podataka (SOP) politikim donosiocima odluka, osnovno pitanje na koje u ovim esejom odgovoriti jest: Koje promjene su nastale za poimanje koncepta strateko-obavjetajne djelatnosti na-kon kraja Hladnoga rata? Vie autora je do danas pristupilo defi niranju promjena nastalih zavretkom Hladnoga rata u sigurnosno-obavjetajnom sektoru. Tako Andrew Rathmell nastupile promjene u obavjetajnoj djelatnosti opisuje kao postmoderni obavjetajni rad? (eng. postmodern intelligence), Mikkel Vedby Rasmussen je promjene opisao kroz pojam refl eksivna sigurnost? (eng. refl exive security) dok su Dunn Cavelty i Mauer problem defi nirali kao refl eksivni obavjetajni rad? (eng. refl exive intelligence). Ovaj esej se razlikuje od navedenih pristupa po tome to op-enite promjene zamijeene od strane navedenih autora u podruju obavjetajne djelatnosti fokusira i analizira na stratekoj razini, odnosno u podruju strateko-obavjetajne djelatnosti. Povod za otvaranje teme oblika postojanja i upotrebe SOP jest percepcija zanemarivanja vanosti strateko-obavjetajne djelatnosti to moe imati negativ-ne posljedice po nacionalne interese, ne slui potrebama dravnih vanjskih politika, ne olakava rad djelatnika na podruju sigurnosti i openito retardira sposobnost obavjetajne analitike. Pretpostavka od koje polazim u ovome eseju jest da je razlog tomu nerazumijevanje promijenjenih okolnosti, odnosno drutvenog konteksta u kojima se odvija obavjetajni rad. Naime, moderni pristupi obavjetajnome radu koriteni za vrijeme Hladnoga rata nisu vie u potpunosti primjereni potrebama post-modernomu dobu.

Kljune rijei:strategija, obavjetajni rad, strateko-obavjetajna djelatnost

UvodThe story is told of two Pentagon strategists who decided to relax one weekend by going for a fl ight in a hot

air balloon. After traveling above the clouds for a time, they realized they had lost their bearings. Drop-ping below the clouds, they found themselves over an open fi eld and spotted a man hiking nearby. They drew close enough for him to hear and called out, Can you tell us where we are?

The man looked at them blankly for a moment, then responded, Youre in a hot air balloon.One strategist looked at the other and muttered, Just our luck we had to fi nd an intelligence analyst.

1362

Marijan Bari

The other asked, How did you know he was an intelligence analyst?The fi rst strategist replied, Because his answer was prompt, accurate, and of no use whatsoever!159

Tema ovog rada je strateko-obavjetajna djelatnost160 (eng. strategic intelligence), njena konceptualizacija tijekom Hladnoga rata i defi nicija promjena koje su nastupile zavretkom blokovski iskljuivih politika. Navede-ne promjene oznaene su skupnim pojmom postmoderna strateko-obavjetajna djelatnost te su predstavlje-ni prijedlozi poimanja poslijehladnoratovskog obavjetajnog rada na stratekoj razini. Polazei od pretpostavke iznimnog utjecaja SOD-a na kreiranje buduih dogaaja, te iz nunosti pravovremenog prikupljanja i distribui-ranja SOP-a politikim donositeljima odluka, osnovno pitanje na koje e se ovim radom odgovoriti jest: Na koji se nain strateko-obavjetajna djelatnost promijenila koncem Hladnoga rata?

Vie autora pristupilo je defi niranju utjecaja zavretka Hladnoga rata na sigurnosno-obavjetajni sektor. Tako Rathmell (2002) nastupile promjene u obavjetajnoj djelatnosti opisuje kao postmoderna obavjetajna djelatnost (eng. postmodern intelligence), Rasmussen (2004) opisuje ih pojmom refl eksivna sigurnost (eng. refl exive security) dok su Dunn Cavelty i Mauer (2009) problem defi nirali kao refl eksivni obavjetajni rad (eng. refl exive intelligence). Ovaj rad razlikuje se od dosadanjih pristupa po tome to openite promjene zamjeene od strane navedenih autora u podruju obavjetajne djelatnosti fokusira i analizira u kontekstu strateko-oba-vjetajne djelatnosti, odnosno na razini obavjetajnih podataka od strateke vanosti.

Povod otvaranju same teme oblika postojanja i uporabe SOP-a jest percepcija zanemarivanja vanosti stra-teko-obavjetajne djelatnosti, to moe imati negativne posljedice za nacionalne interese i na taj nain ne slui potrebama dravnih vanjskih politika, ne olakava rad sigurnosnih djelatnika i umanjuje sposobnost oba-vjetajne analitike (Heidenrich, 2007: 15-16). Pretpostavka ovoga rada je kako je razlog tomu nerazumijevanje promijenjenih okolnosti, odnosno drutvenog konteksta u kojima se odvija obavjetajni rad. Naime, pristupi obavjetajnom radu koriteni za vrijeme Hladnoga rata nisu adekvatni za sigurnosne izazove postmodernog doba i stoga je potrebna promjena percepcije o SOD-u.

Defi niranje obavjetajne djelatnostiRadi preciznijeg koritenja termina, a usprkos stavu odreenih autora koji smatraju da su do sada propali svi

pokuaji razvijanja ambicioznih teorija obavjetajnoga rada (Laqueur, 1995: 8), potrebno je precizirati na to se odnosi pojam obavjetajne djelatnosti na nain koriten u ovome radu, njegovu svrhu i podruje primjene na stratekoj razini.

Kent (1949), Dearth i Goodden (1995), Johnson (2006) i Pichert (1997) defi nirali su predmet obavjetajne djelatnosti dijelei ga na sadrajne, procesne i organizacijske elemente od kojih se informacije, odnosno znanje, istiu kao jedna od kljunih.

Sherman Kent (Kent, 1949) ponudio je klasinu defi niciju obavjetajne djelatnosti pod kojom podrazumijeva odreeni tip znanja jer kljunu toku djelatnosti obavjetajne zajednice predstavlja proizvodnja obavjetajnih podataka, odnosno informacija za potrebe odravanja stanja sigurnosti drave. Pojam obavjetajnog rada ogra-niio je na tri distinktivna elementa koji ih razlikuju od drugih vrsta rada za potrebe drave: postojanje specifi -nog znanja (odnosi se na istraivaki proces), posebnih organizacija (odnosno dravnih institucija ijem djelokru-gu rada pripada obavjetajna djelatnost) i strunih aktivnosti (procesi obavjetajnih procjena). Dearth i Goodden (1995) ove elemente preformulirali su kao proces (elementi obavjetajnog ciklusa i njegovi produkti), profesija (organizacija i organizacijske norme koje usmjeravaju obavjetajne djelatnike) i politika (obavjetajni rad odnosi se na procjenu i interpretaciju pa su stoga obavjetajni produkti podloni utjecaju politike u obliku organizacij-skih, birokratskih i stranakih pritisaka, kao i u obliku individualnih i institucionalnih kognitivnih fi ltera).

Poneto suvremeniji pristup ponudio je Loch K. Johnson (2006: 1-4.) sa svoja etiri tumaenja pojma obavje-tajne djelatnosti: 1. ona se odnosi na informaciju kao produkt sakupljanja i analiziranja odreenih podataka,

159 Aclin, 2012: 263.160 Strateko-obavjetajna djelatnost u ovome tekstu biti e oznaeni skraenicom SOD, a produkt su ove djelatnosti strateko

obavjetajni podatci, oznaeni u tekstu kao SOP.

1363

Marijan Bari

2. na proces u smislu interaktivnih faza poznatih pod nazivom obavjetajni ciklus, 3. moe se odnositi na odre-ene misije koje poduzimaju pojedine obavjetajne agencije i konano, 4. moe se odnositi na klaster ljudi i organizaciju uspostavljenu kako bi izvravala prve tri dimenzije rada obavjetajne djelatnosti.

Obavjetajna djelatnost moe se usporediti s predikcijom koja ini sastavni dio procesa donoenja odluka (Herman, 1996: 36). S druge strane, ameriki istraivai opisuju obavjetajnu djelatnost u jednostavnoj formuli: obavjetajna djelatnost = informacija + analiza (Pickert, 1997: xxiv).

Jedna od grana obavjetajne djelatnosti jest pruanje upozorenja politikim donositeljima odluka u obliku informacija od strateke vanosti. Ova aktivnost naziva se za potrebe ovoga teksta strateko-obavjetajna dje-latnost (SOD), a njezin produkt su strateko-obavjetajni podatci (SOP).

Johnson i Wirtz (2004: 2) defi niraju SOD kao onu koja pridonosi procesu, produktima i organizacijama koje slue viim dravnim dunosnicima u stvaranju i implementiranju nacionalne vanjske i obrambene politike. SOD dakle prua upozorenje na imanentne prijetnje vitalnim nacionalnim sigurnosnim interesima i procje-njuje dugorone trendove od interesa viim dravnim dunosnicima. Smisao i razlog postojanja SOD-a moe se najjednostavnije pojasniti sljedeom defi nicijom: Strateko-obavjetajna djelatnost je dizajnirana da prui dunosnicima uvid u iru sliku i dugorone prognoze koje su im potrebne kako bi mogli planirati budunost. (Berkowitz i Goodman, 1989: 4).

Kao svrhu SOD-a, Adda Bozeman (1992: 2) istie kako bi ona trebala omoguavati odmjerenu potragu za dugoronim politikim ciljevima ak i kada istovremeno usmjerava izbor taktiko mudrih ad hoc odgovora na odreene dogaaje u vanjskoj politici.

Kako je istaknuto u uvodu, SOD je od iznimne vanosti jer ima potencijal usmjeriti i oblikovati sadraj nacio-nalnih vanjskih politika: Dobra SOD moe poveati mo i utjecaj drugih instrumenata nacionalne moi. Po istoj logici, loa SOD moe oteati i umanjiti utjecaj drugih instrumenata dravnitva (Russell, 2007: 9).

Od navedenih defi nicija, za potrebe ovoga rada, kao kljuni element analize karakeristika SOD-a bit e kori-ten element informacije, odnosno znanja, zajedno s elementom predvianja koji smatram krucijalnim u oba-vjetajnoj djelatnosti prikupljanja informacija od strateke vanosti. Stoga, SOD e za potrebe ovoga rada biti defi niran kao proces analitikog obogaivanja informacija koji ima za cilj predvianje negativnih (ugroza naci-onalne sigurnosti cjelokupne drave) i pozitivnih (mogunost iskoritavanja prilika za unapreenje nacionalnih interesa) dogaanja od strateke vanosti potrebnih za formuliranje strategija, odnosno nacionalnih politika. Strateka vanost oituje se u potencijalu pojedinih ugroza ili prilika za oblikovanje dobrobiti cjelokupne dra-ve, a ne samo njezinih sastavnih elemenata.

Sukladno izloenim defi nicijama, produkt SOD-a su strateko-obavjetajni podatci, a defi niraju se kao Oba-vjetajni podatci koji su potrebni za formuliranje politike i vojnih planova na nacionalnoj i meunarodnoj razini (Joint Publication 1-02, 2013: 259). Drugim rijeima, SOP su oni obavjetajni podatci potrebni za formuliranje strategije na najvioj razini: Velike strategije (eng. Grand Strategy) ili Strategije nacionalne sigurnosti (eng. Nati-onal security strategy). SOD drugaije je poimana u vrijeme Hladnoga rata, a tada usvojeni pristup djelomino se zadrao i u posthladnoratovsko doba, to nije primjereno suvremenim ugrozama i nainima detekcije istih.

Moderni pristup: Hladni rat i teorija obavjetajnog rada Koncept obavjetajne zajednice proizaao je izvorno iz suoavanja sa sigurnosnim izazovima Drugog svjet-

skog rata i razvijan je dalje tijekom Hladnoga rata kao jedinstvena institucija koja je dijelila obiljeja moderne drave, ali i kapitalistikih procesa (Rathmell, 2002: 91). Tako, primjerice, koncept obavjetajne tvornice refl ek-tira Fordov model produkcije, a hijerarhijski organizirane birokratske strukture proizlaze iz Weberovog birokrat-skog ideal-tipa. Zbog propulzivnosti utjecaja modernih kapitalistikih i birokratskih novina na formiranje pr-vih obavjetajnih institucija, doba Hladnoga rata za potrebe ovoga rada bit e obuhvaeno pojmom moderna obavjetajna djelatnost. U hladnoratovsko doba zacrtane su odreene organizacijske i teorijske smjernice koje su utjecale i na dananji oblik obavjetajnog rada u posthladnoratovsko, odnosno postmoderno doba obavje-tajne djelatnosti.

1364

Rathmell (2002: 91) u svom radu posebice navodi tri karakteristike Hladnoga rata koje su oblikovale i usmje-rile razvoj dananjeg oblika obavjetajnog rada:

1. U Hladnome ratu prijetnje su percipirane na iri, obuhvatniji nain, odnosno postojalo je stanje ideoloki motiviranog sukoba u kontekstu mogueg nuklearnog rata.

2. Militarizirana priroda i postojanost sovjetske prijetnje: obavjetajni rad usmjeren je na prikupljanje opi-pljivih tehniko-vojnih, znanstvenih i ekonomskih indikatora.

3. Kontekst geopolitike predvidljivosti: osnova obavjetajnog rada temeljena je unutar granica predvidlji-vosti.

U Hladnome ratu prijetnje sigurnosti bile su direktno vezane uz vojne sposobnosti i implicirale su time odre-enu razinu izvjesnosti. Upravo ova izvjesnost koristila je nastanku i odranju politike odvraanja. Osnovna ide-ja postizanja stanja sigurnosti politikom odvraanja bila je stvoriti rizike koji bi bili toliko veliki u odnosu na mo-gue dobitke, da bi suparnik odustao od poduzimanja odreenih politikih poteza (Schelling, 1996). Takoer, postojala su i odreena ogranienja u meunarodnim odnosima omeena politikom bipolarnosti i granicama do kojih su tadanje prijetnje, pod rizikom eskalacije nuklearnog rata, najdalje mogle ii.

Upravo je percepcija ovog geopolitikog konteksta utjecala na nain promatranja uloge obavjetajne za-jednice u Hladnome ratu. Dogaaji u Hladnome ratu promatrani su kao dio jedne naracije, iji kraj Rathmell najavljuje u postmodernom dobu obavjetajne djelatnosti, dok u novome dobu dolazi do mnotva manjih, no ne manje potentnih naracija na smjer kretanja nacionalnih politika i strategija. Jedan od naina promatranja ove pojave moe se pratiti i kroz teoriju sistema u sigurnosno-obavjetajnom kontekstu. Pod utjecajem drugih autora (Schmitt, 1997: 234), Paul van Riper (2012: 4-10) iskoristio je teoriju sistema za formuliranje konteksta u kome nastaju strategije. Sistemi se openito dijele na dvije vrste: strukturalno kompleksne i interaktivno kom-pleksne.

Strukturalno kompleksni su oni sistemi koje je mogue rastaviti i prouavati njihove dijelove odvojeno od cjeline radi boljeg razumijevanja. To su sistemi u kojima je cjelina jednaka dijelovima od kojih je sainjena i gdje je akcija proporcionalna reakciji. Ovi sistemi poznati su jo i pod nazivom linearni sistemi.

S druge strane, interaktivno kompleksni sistemi nemaju fi ksnu strukturu i esto su dinamini i nepredvidljivi. Koliina energije uloena u ovakve sisteme ne producira proporcionalne rezultate. Njezini dijelovi ne mogu se prouavati odvojeno, ve jedino unutar sistema u kojemu imaju odreenu ulogu i smisao. Ovakvi sustavi poznati su pod nazivom nelinearni sistemi, a primjer su ekoloki sistemi, meteoroloki sistemi, ekonomski i po-litiki sistemi. Meutim, znaajnije za ovu raspravu, pod nelinearne sisteme ubrajaju se i meunarodni odnosi i ratovi (Van Riper, 2012: 5). Ukratko, sve drutvene organizacije karakterizira element nelinearnosti pa tako i obavjetajna djelatnost potpada u podruje nelinearnih sustava. Ukoliko je rat nelinearan fenomen, ne moe se prouavati u posebnim dijelovima, ve jedino kao dinamina cjelina. Upravo je i Carl van Clausewitz bio za-govaratelj sistemskog pristupa: ...u ratu, vie nego u nekim drugim predmetima, moramo zapoeti sagledava-njem prirode itave cjeline; jer ovdje vie nego drugdje dijelovi i cjelina moraju uvijek biti promiljani zajedno (Clausewitz, 1986: 75). Na tragu ovog zakljuka moe se iitati razlog zato je analitiarima promaknula jedna od znaajnijih stratekih promjena nedostatak stratekog upozorenja da se blii kraj Hladnoga rata. Ovi i slini dogaaji promatrani su kroz prizmu linearnosti koritenjem metodolokog pristupa i logike prirodnih i tehni-kih znanosti (Gaddis, 1992) to nije primjeren okvir za detektiranje znaajnih, stratekih zaokreta. Slian princip moe se primijeniti i na podruja strategije i obavjetajne djelatnosti objedinjenih u SOD.

Dinamike promjene u sektoru obavjetajne djelatnosti koje karakteriziraju nelinearna i kaotina obilje-ja poprimile su vei stupanj pozornosti nakon kraja Hladnoga rata iz tri razloga (Rathmell, 2002: 100). Prvi je priroda Hladnoga rata koja je u sutini bila predvidljiva i linearnog karaktera. Ovakvo okruenje zamijenjeno je kaotinim sustavom u kojem je nepredvidivost postala norma u meunarodnim odnosima. Drugi razlog je razvitak informacijskih tehnologija i teorije kompleksnosti koji pruaju novi i drugaiji uvid u sigurnosnu pro-blematiku (Alberts i Czerwinski, 1997). Trei je razlog ubrzana priroda procesa donoenja odluka, omoguena upravo tehnolokim dostignuima.

Marijan Bari

1365

Postmoderna obavjetajna djelatnost

I violated the Noah rule: predicting rain doesnt count; building arks does.

Warren Buff ettGeopolitike promjene nastale zavretkom Hladnoga rata i poetak informacijske revolucije razvijanjem

tehnolokih inovacija, zatim konfrontiranje proraunskim i politikim pritiscima uvjetovali su suoavanje oba-vjetajne zajednice s problemom djelovanja u sve kaotinijem i brzo-promjenjivom globalnom okruenju (Rathmell, 2002: 87). Ova je pojava u konanici utjecala na promjene unutar obavjetajnih zajednica161 koje, ukoliko su promatrane zajedno, pridonose stvaranju odreene metateorije obavjetajnog rada, a time poslje-dino utjeu i na samu prirodu SOD-a. Neki se autori (Hilsman 2000: 9) pozivaju na uoene promjene, odnosno promijenjenu prirodu prijetnje nakon Hladnoga rata i na drugaiju vrstu obavjetajnih izazova, pa iz tih razloga i na nunost promjene obavjetajnoga sustava.

Kako bi se pojasnio otklon od hladnoratovskog naina rada obavjetajne zajednice i defi nirala suvremena obavjetajna djelatnost kroz obiljeje postmodernizma, potrebno je ukratko defi nirati pojam postmodernost na nain koriten u ovome radu.

Postmodernost se smatra drutvenim procesom koji odbacuje epistemoloke pretpostavke, porie meto-doloke konvencije, odupire se tvrdnjama [o postojanju, op.a.] znanja, dri neshvatljivim sve verzije istine i od-bacuje policy prijedloge (Rosenau, 1992: 3). Ova socioloka teorija utjecala je na teorijski pristup, ali i organiza-cijske pretpostavke strateko-obavjetajne djelatnosti, to e biti pokazano dalje u tekstu.

Kako je pojanjeno u prijanjem poglavlju, Rathmell (2002: 87-104), potaknut promjenama nastalim nakon kraja Hladnoga rata, pozvao je na sistematski pristup konceptualizaciji novih uloga i misija obavjetajne zajed-nice, gledajui ih prvenstveno kroz prizmu socioloke teorije postmodernosti. Po Rathmellu (2002: 95-98) po-jam postmodernost sadrava pet karakteristika koje su utjecale na promjenu naina promiljanja, organiziranja i djelovanja obavjetajne zajednice.

Prva je kraj velikih naracija, pod ime se podrazumijeva postmodernistiko odbacivanje modernih, velikih i objedinjujuih teorija drutva i znanja. Dok se moderne teorije oslanjaju na ideju linearnosti i povijesne pro-gresivnosti razvoja, postmodernost naglaava procese nelinearnosti, rekurzivnosti i kaosa. U obavjetajnoj dje-latnosti ova se karakteristika oitovala kroz fragmentaciju meta, uloga i misija postavljenih pred obavjetajne agencije. Naime, iz perspektive zapadnih obavjetajnih slubi, kraj Hladnoga rata predstavlja i zavretak njihove velike naracije, a umjesto bipolarne podjele suvremene obavjetajne slube primorane su baviti se viestrukim, meusobno preklapajuim i esto kontradiktornim naracijama. Rathmell (2002: 97) smatra kako je sovjetska prijetnja pridonijela intelektualnom zaputanju zapadnih obavjetajnih zajednica jer su se dogaanja u sigur-nosnom sektoru inila linearnim i posljedino loginima.

Druga karakteristika je kraj potrage za apsolutnim, objektivnim istinama. Primijenjujui postmodernu priz-mu, obavjetajne dileme vie ne slie slagalicama (Treverton, 2009; Nye, 1994) za ije je sastavljanje potrebno upotrijebiti principe logikog promiljanja, ve postmoderno doba obavjetajne djelatnosti karakteriziraju sigur-nosno-obavjetajni problemi konceptualno defi nirani kao misterije nerjeive ak i upotrebom znanstvenih me-toda (Nye, 1994: 82-94), i na koje je gotovo nemogue dobiti toan, potpun i jednoznaajan odgovor. Za razliku od prijanjeg poimanja obavjetajnih nedoumica kao tajni, koncept misterije predstavljao je iskorak u podruju formuliranja odgovora na ugroze i ponajvie kao novi metodoloki pristup obavjetajno-analitikom radu.

Koncept tajni razlikuje se (Russell, 2007: 7-8) od koncepta misterija po tome to tajne predstavljaju podat-ci koje je mogue znati, odnosno koje je mogue pribaviti, primjerice satelitskim izvianjem ili presretanjem razmjene informacija. U ratnim situacijama ovi podatci bili bi, na primjer, informacija o broju neprijateljskih tenkova, vojnika i zrakoplova ili rasporedu vojnih formacija. Koncept misterija pak spada u podruje analitike i

161 Analiza se odnosi prvenstveno na promjene u radu obavjetajne zajednice SAD-a, no mogue ih je primijeniti i na druge agencije zapadnog kruga zemalja.

Marijan Bari

1366

najblii je podruju djelovanja SOD-a. Ili, po miljenju Berkowitz and Goodmana (1989: 103): Misterije su upra-vo to to jesu: pitanja ili problemi koje nije mogue otkriti bez obzira na doseg obavjetajne analize ili koliine zbirke tajnih informacija.

Trea je karakteristika dekonstrukcija sociolingvistikih konstrukcija koje podupiru binarne podjele kao to su: ovjek/stroj, lokalno/globalno, saveznik/neprijatelj, rat/mir, i to je okarakterizirano u nejasnim identitetima koji gube dotadanji oslonac. Dok je u Hladnome ratu bilo jasno tko je neprijatelj, u poslijehladnoratovskom svijetu granice lojalnosti postaju nejasnima jer nije poznato tko je krajnji recipijent produciranih obavjetajnih podataka: odjel u obavjetajnoj zajednici, organizacija, drava, meunarodne organizacije ili pak korporacije. Nedavni primjer prikupljanja obavjetajnih podataka izmeu partnerskih zemalja u sklopu NATO-a (Crowley, 2013) pokazuje da se isto tako briu i granice odreenja druge zemlje kao prijateljske, odnosno neprijateljske.

etvrta je karakteristika fl uidnost dosadanjih granica podjele izmeu drava, regija i kultura koje su sve nejasnije odijeljene. Primjerice, promjene su tako dovele do pojaanog intenziteta suradnje obavjetajnih za-jednica, posebice u pitanjima borbe protiv terorizma. Istovremeno, privatni sektor preuzima ekspertize, naine rada i tehnologije donedavno koritene iskljuivo u dravno kontroliranom obavjetajnom sektoru.

I konano, peta je karakteristika pojava ekonomije znanja koja ima dalekosene implikacije: reorganizaciju drutva koja se oituje zamjenom hijerarhijskih struktura mreama, zamjenom masovnih medija interaktivnim personaliziranim medijima, kraj korporativne lojalnosti i pojavom autonomnih radnika znanja.

Kraj Hladnoga rata dovodi do odreenih drutvenih promjena kao to su: informacijska revolucija i porast transnacionalnih, nedravnih prijetnji, to po Rathmellu (2002: 91) nesumnjivo utjee i na obavjetajnu zajed-nicu. Kao kljune karakteristike (Dunn Cavelty i Maner, 2009: 128) novog, poslijehladnoratovskog spektra prijet-nji istiu se: 1) kompleksnost, 2) neizvjesnost (eng. uncertainty) i 3) smanjenje vanosti geografskog prostora. Upravo su rizik i neizvjesnost znakovi svjetske politike na poetku dvadeset i prvog stoljea (Williams, 2008: 58). Naini stratekog prevladavanja stanja neizvjesnosti kao obiljeje postmodernog sigurnosnog okruenja bit e posebno pojanjene u jednom od sljedeih poglavlja.

Dananji oblik rada obavjetajne zajednice karakterizira obiljeje odvojenosti od ostatka drutva, koritenje tehnikih mjera prikupljanja podataka (esto favorizirajui prikriveni nain rada) te tip rezoniranja ukorijenjen u linearno-prediktivnom (Herman, 1996; Herman 1998). Novine su ukljuivale promjenu u ulogama i misijama obavjetajne zajednice, a mogu se podijeliti u tri skupine (Rathmell, 2002: 92). Kao prvo, promijenjen je fokus rada obavjetajnih slubi koje se bave temama dotada smatranim manje vanima: proliferacija oruja, regional-na nesigurnost, terorizam, organizirani kriminal, kao i ekoloki i humanitarni problemi (Smith, 1994, Sokolski 1994, Baker 1994). Kao drugo, promjena se oitovala i u upotrebi novih tehnologija koje su olakale prikupljanje informacija. Trea karakteristika jest ogranieno ruenje institucionalnih barijera i vea razina suradnje obavje-tajne zajednice s drugim institucionalnim faktorima sigurnosti, primjerice policijom.

Rathmell (2002: 98-100) navodi etiri primjera karakteristika postmodernog drutva, a time i kontekst u ko-jemu e i obavjetajne zajednice biti primorane prilagoditi se nastalim promjenama.

Informacijska revolucija, kroz primjenu kibernetikih i digitalnih tehnologija organizacijski utjee na posto-jee birokratske, hijerarhijski organizirane strukture koje je potrebno reorganizirati na umreeni nain fl eksibil-nijim, ciljno orijentiranim strukturama.

Informacije iz otvorenih izvora (eng. Open Source INFormation OSINF) dvostruko utjeu na rad obavje-tajne zajednice: na obavjetajni proces i na samu strukturu obavjetajnih organizacija. Primjenom naprednih tehnolokih rjeenja proces prikupljanja obavjetajnih podataka znatno je krai, a sami podatci postaju odmah dostupni. Osim toga, strukturna promjena vidljiva je i u tome da obavjetajni podatci i znanje nisu vie ograni-eni samo na visoke organizacijske razine donoenja politikih odluka, a raspodjela informacija moe se koristiti i kroz horizontalne mree znanja koje naruavaju tradicionalne pristupe favorizirane kroz vertikalnu integraci-ju, sektorizaciju i klasifi kaciju (Rathmell, 2002: 99) tajnosti i dostupnosti podataka.

Informacijske operacije (eng. Information Operations IO) za Rathmella (2002: 99) predstavljaju poseban te-orijski problem i dijeli ih na dvije vrste. Ofenzivni IO zahtijevaju dugorono, dubinsko i pravovremeno kulturno,

Marijan Bari

1367

psiholoko i politiko znanje. Pribavljanje stratekih informacija ili Defanzivni IO, zahtijeva obuhvatno motrenje kibernetike sfere u realnom vremenu koje obuhvaaju javne, privatne i transnacionalne mree, no koje istovre-meno podrazumijevaju javno-privatnu i transnacionalnu razmjenu obavjetajnih podataka.

U konanici, obavjetajna djelatnost pokuava se jo uvijek prilagoditi novim uvjetima na nain da se prona-laze novi, alternativni naini predvianja, prognoziranja i identifi ciranja moguih naina razvijanja scenarija u budunosti. Jedan od naina na koji su se pojedine drave pokuale prilagoditi ovim promjenama je primjer Ve-like Britanije (Rathmell, 2002: 100) gdje su obavjetajne analitiare izloili alternativnim nainima razmiljanja u cilju fl eksibilnijih pristupa predvianjima i analize sigurnosnih trendova. Promjene koje je Velika Britanija unijela u obavjetajnu djelatnost, potaknuta probuenim starim/novim prijetnjama kao to je terorizam, temelje se na procesima upravljanja rizicima u irem smislu, dok su se obavjetajne slube SAD-a koncentrirale na prevenciju rizika, a kanadske (Svendsen, 2010: 307) na nain da preduhitre pojave rizika (eng. risk pre-emption).

Navedene karakteristike konteksta, u kome se dogaa obavjetajna djelatnost nazvana posmodernim oba-vjetajnim radom, implicira i odreene promjene u strukturi obavjetajnih zajednica i naine na koje one djelu-ju. Naime, novi kontekst zahtijeva i promjenu u organizacijskoj strukturi sa svrhom efektivnijih pristupa sigur-nosnim problemima. Tako Rathmell (2002: 101) navodi tri kljuna koncepta koji u konanici utjeu na izgled obavjetajnih zajednica. Prvi je utjecaj koncepta industrije znanja koji se koristi za opis podruja djelatnosti obavjetajne zajednice. Drugi je koncept nepostojeih centara i fl uidnih granica: obavjetajne zajednice trebale bi u svoj rad inkorporirati principe promjenjivih identiteta zbog potekoe preciznog odgovaranja na pitanje tko je krajnji korisnik obavjetajnih podataka. Rathmell (2002: 101) navodi kako bi horizontalne mree znanja trebale biti integrirane u obavjetajni rad, ak i po cijenu smanjivanja vertikalne integracije. Kao zadnji koncept, Rathmell istie promjene dinamiku prirodu stalnih, nelinearnih i konstantno ubrzavajuih promjena kao fak-tor utjecaja na podruja interesa obavjetajne zajednice kao to su: politika, drutvo, tehnologija i ekonomija.

Defi niranje Obavjetajnog procesa, Kognitivne hijerarhije i Obavjetajnog ciklusaU pojanjavanju djelokruga rada obavjetajnog djelovanja, pa tako i SOD-a, potrebno je pojasniti i uspo-

rediti tri modela: model Obavjetajnog procesa (stadiji obavjetajnih podataka), model Kognitivne hijerarhi-je obavjetajnih podataka i model Obavjetajnog ciklusa. Podjela ovih modela u zasebne kategorije vaei je koncept tijekom Hladnoga rata i/ili je napravljen sukladno spoznajama koje su vaile tijekom modernog doba obavjetajne djelatnosti do raspada Sovjetskog saveza. Kako e biti pokazano na kraju ovoga poglavlja, su-kladno sigurnosnim potrebama poslijehladnoratovskog doba obavjetajne djelatnosti objedinjeno pojmom postmoderna strateko-obavjetajna djelatnost, ovi se procesi odnose na jedan te isti, iako iri koncept, ije je objedinjavanje zbog prirode ugroza krajnje nuno.

Pored defi niranja same obavjetajne djelatnosti u prijanjem poglavlju, vano je i procesno defi nirati njezin produkt: obavjetajne podatke. Obavjetajni podatci predstavljaju relevantnu procjenu vjerojatnosti u obavje-tajnom procesu, podlonu reakcijama politikih donositelja odluka u obliku posebnih politika koje usmjerava-ju rad obavjetajnog sektora. Ukoliko nedostaje jedan od procesa opisanih u Tablici 1. (koja opisuje obavjetajni proces obogaivanja informacija analitikim radom), produkt nije obavjetajni podatak, ve puka informacija dostavljena donositeljima odluka. Teko je mogue, samo na temelju informacija, odabrati primjerenu politiku i sigurnosnu reakciju kao iskoritavanje trenutne politike i/ili sigurnosne situacije, bilo za promicanje nacional-nih interesa ili za spreavanje tetnih utjecaja na nacionalne interese.

Marijan Bari

1368

Tablica 1. (Cox, 2009: 4)

Obavjetajni podatci

Predvianje

Razumijevanje

Prosudba

Znanje

Spoznaja

Informacija

Procesiranje

Podatak

Na samom dnu kognitivne hijerarhije pretvaranja jednostavnih podataka u obavjetajne podatke smjeteni su isti Podatci, a nakon njihova procesuiranja stupanj vie je razina Informacija koja je rezultat pohranjivanja,

usporeivanja i evaluacije podataka. Prikupljanjem podataka, obavjetajni analitiari postaju svjesni (Spo-znaja) sigurnosne situacije, a stavljanjem u iri kontekst (drutveni, politiki, vremenski, ekonomski itd.) ono postaje Znanje. Prikupljenim znanjem bavi se Prosudba koja dovodi do Razumijevanja sigurnosnih izazova.

Na ovoj razini postie se maksimalan stupanj svjesnosti situacije, no samo ukoliko se ona ciljano upotrijebi za oblikovanje buduih dogaaja moe se govoriti o Predvianju koje tek onda slui kao konstruktivna podrka

u procesu donoenja odluka. Prikazani proces na najvioj hijerarhijskoj razini predstavlja takoer i djelatnost obavjetajne analitike koja

producira obavjetajne podatke kao vrhunac cijelog obavjetajnog procesa. Iako je proces prikazan na hijerar-hijski i jednosmjeran nain, on je u biti ciklikog karaktera kao dio obavjetajnog ciklusa.

Vojni povjesniar John Keegan naveo je pet Stadija obavjetajnih podataka (Keegan, 2004: 3-4). Ova podje-la je znakovita za SOD krajem Hladnoga rata jer refl ektira zahtjeve postmodernog sigurnosnog konteksta. Po Keeganu, prvi je stadij akvizicija (pribavljanje) obavjetajnih podataka. Osim u klasinom, prikrivenom nainu pribavljanja javno nedostupnih podataka, mogue ih je pribaviti iz ve javno dostupnih izvora (tiskovne i aka-demske publikacije, enciklopedije i sl.) pa ih samo po potrebi prikupiti i analizirati. Ova se pojava u obavjetaj-nim krugovima naziva jo i faktor Enciklopedije Britannice (Keegan, 2004: 3). Problem prikupljanja dostupnih podataka, zbog njihove velike koliine, posebice je aktualan u suvremenom informacijskom dobu u kojem kvantiteta dostupnih informacija dovodi u pitanje kvalitetu njihova odabira, a time i analize. Za razliku od su-vremenog problema selekcije relevantnih podataka, za vrijeme Hladnoga rata Sovjetska je Rusija nastojala, to je vie mogue, ograniiti distribuciju i pristup ak i naizgled bezazlenim podatcima kao to su bili telefonski imenici ili planovi gradova. Oba navedena primjera ukazuju na dijametralno suprotnu problematiku prikuplja-nja podataka u dva razliita vremenska i sigurnosna konteksta, kao i jedan od aspekata u kojima je nastupila promjena krajem Hladnoga rata.

Drugi je stadij dostavljanje podataka potencijalnim korisnicima, to po Keeganu (2004: 3) esto predstavlja jednu od najteih faza. Agent moe biti praen, prislukivan i uhien, ali, usprkos rizicima, kljuna je urnost u dostavljanju podataka. To se posebice odnosi na primjeru podataka od strateke vanosti jer se inae gubi mogunost njihove uporabe, a time i utjecaja na formuliranje buduih dogaaja, to moe dovesti do katastro-falnih posljedica po nacionalnu sigurnost i vitalne nacionalne interese.

Trei je stadij prihvaanje informacija. Samo posjedovanje podataka nije dovoljno, ve za utjecanje na po-litikosigurnosne procese oni najprije moraju biti prihvaeni kao relevantni u matinoj obavjetajnoj agenciji. Razlozi za odbacivanje pribavljenih informacija mogu biti: sumnja u lojalnost agenta, uvjerenje u njihovu ne-tonost ili instrumentalnu nerelevantnost. Primjer za odbacivanje obavjetajnih podataka, koji su se kasnije pokazali od strateke vanosti, jest najava mogueg teroristikog napada na SAD otimanjem komercijalnih zra-koplova: obavjetajni podatci su postojali (The 9/11 Commission Report: Executive Summary, 2011: 2), no nisu bili prihvaeni od strane politikih donositelja odluka.

etvrti je stadij interpretacija podataka. Parcijalno prikupljene obavjetajne podatke potrebno je uklopiti

B

Marijan Bari

1369

u cjelovitu i smislenu sliku sigurnosnog problema koji je predmet analize. Utjecaj kraja Hladnoga rata na ovaj stadij izniman je. Naime, promjena u ovom stadiju ponajprije je vidljiva u dimenziji percepcije obavjetajnih po-dataka koji u postmodernomu dobu vie nalikuju slagalicama za ije je sastavljanje, odnosno upotpunjavanje slike, potrebno sakupiti sve informacije te ih na pravilan nain povezati. Kao druga opcija, obavjetajni podatci mogu nalikovati i potpunim misterijama koje nije mogue razrijeiti dosada poznatim metodama obavjetaj-noga rada. Rathmell (2002: 97) je o ova dva sluaja pisao kao o karakteristkama postmodernog doba u smislu kraja potrage za apsolutnim, objektivnim istinama, o emu e biti rijei u poglavlju koji pojanjava postmoder-nu obavjetajnu djelatnost.

Peti je stadij implementacija, odnosno koritenje informacija koje predstavlja poseban problem, posebice zbog oekivanja instrumentalne vanosti pojedinih informacija na potencijalne promjene smjera politike. Ve-zano uz ovaj stadij Keegan (2004: 4) upozorava: Ne postoji takvo to kao to je zlatni obavjetajni podatak, dio istog obavjetajnog podatka, koji e razrijeiti sve dvojbe i voditi generala ili admirala prema nepogreivom rjeenju njegova operativnog problema. Nadalje, Keegan (2004: 4) zakljuuje da niti jedna obavjetajna pro-cjena, ma na kakvim vrstim osnovama temeljena, u cijelosti ne preivljava test akcije.

Usko povezan s obavjetajnim procesom jest koncept Obavjetajnog ciklusa. Obavjetajni ciklus defi nira se kao proces u kojemu se pribavljaju informacije, pretvaraju u obavjetajne podatke i dostavljaju politikim donosiocima odluka (Fact Book, 1983: 17). Obavjetajni ciklus, ba kao i Keeganovi stadiji obavjetajnih poda-taka, sadri pet faza: planiranje i usmjeravanje, prikupljanje, procesuiranje, produkcija i analiza, te diseminacija podataka. Ovaj proces bit e analiziran kasnije u tekstu kroz prizmu promjena krajem Hladnoga rata i neade-kvatnosti poimanja obavjetajnoga rada (Hulnick, 2006) u postmodernom dobu, na nain kako je ono poimano u prijanjem razdoblju. U Tablici 2.162 prikazane su faze obavjetajnog procesa koji predstavlja vaei teorijski model, no neadekvatan za postmoderno odreenje obavjetajnoga rada.

Tablica 2.

162 Tablica prilagoena iz: Johnson, 2007: 233.

Marijan Bari

1370

U objanjavanju podruja rada obavjetajnih slubi primjenjuju se neki od postojeih modela kojima se po-janjavaju poimanje, obrada i koritenje (obavjetajnih) podataka. U Tablici 3. usporedno je prikazana percep-cija istog procesa, no s razliitog temporalnog i fokalnog pristupa usporedbom tri postojea modela. Osnove kognitivne hijerarhije prikazane su u prijanjem poglavlju u objanjenju defi nicije obavjetajne djelatnosti, no implikacije seu u samu bit postmodernog pristupa strateko-obavjetajnom radu, dok su modeli Stadija oba-vjetajnih podataka i Obavjetajnog ciklusa prikazani usporedno, kako bi ukazali na pripadnost istom procesu, potpunom tek u kontekstu drugih modela.

Tablica 3.

Stadiji obavjetajnih podataka (Keegan, 2004: 3-4)

Kognitivna hijerarhija (obavjetaj-nih) podataka (Cox, 2009: 4)

Obavjetajni ciklus (Fact Book, 1983: 17)

/ / Planiranje i usmjeravanje

/ Podatak /

Akvizicija / Prikupljanje

Dostavljanje Informacija /

Prihvaanje Znanje /

Interpretacija Razumijevanje Procesuiranje

/ / Produkcija i analiza

/ Obavjetajni podatak /

/ / Diseminacija podataka

Implementacija / /

Znanje kao produkt obavjetajne zajednice: vrste opasnosti u formuliranju SOP

The Unknown

As we know,There are known knowns.There are things we know we know.We also knowThere are known unknowns.That is to say We know there are some things We do not know.But there are also unknown unknowns,The ones we dont knowWe dont know.163

Finally, there are unknown knownsThe knownsWe dont want to know.164

Ovo poglavlje pojasnit e razliku u vrstama ugroza u doba poslijehladnoratovskih sigurnosnih prijetnji koje utjeu na oblikovanje i formuliranje strategija nacionalne sigurnosti u obliku stratekih upozorenja najviim

163 Seely, 2003: 2.164 Daase i Kessler, 2007: 412.

Marijan Bari

1371

razinama politikog odluivanja, a time i na oblikovanje sigurnosnih strategija. Nije vano samo odrediti vrstu opasnosti koja prijeti nacionalnoj sigurnosti, ve je potrebno razluiti i vrste znanja o obavjetajnim podatcima od strateke vanosti koje su polazite za formiranje strategija nacionalne sigurnosti.

Kategorije znanja i neznanja vane su u procesu prikupljanja SOP-a, ali i formiranja strategija nacionalne sigurnosti jer utjeu na odreivanje vrsta opasnosti s kojima se suoavamo. Druga karakteristika je odreiva-nje magnitude opasnosti, to u postmodernom diskursu odgovara promiljanju Ulricha Becka koji tvrdi (Beck, 1999: 46) kako su sigurnosne politike oblikovane defi nicijskim prijeporima oko razine, stupnja i hitnosti rizika. Upravo se strateko-obavjetajni podatci odnose na pruanje pravovremenog i pravovaljanog upozorenja na opasnosti od najvieg znaaja za neku dravu, no ovaj koncept bit e dalje razraen u tekstu.

Daase i Kessler smatraju da se strategije za borbu protiv suvremenih prijetnji kao terorizam, nuno moraju prilagoditi stanju u kojemu je karakter ovih prijetnji teko dokuiv, a opasnosti nemogue procijeniti (Daase i Kessler, 2007: 412).

Isti autori analizirali su razliite vrste opasnosti kao oblike ugroza nacionalne sigurnosti (prijetnje, rizici, kata-strofe i neukost) i s time povezane razliite vrste znanja koje mogu biti dostupne akterima nacionalne sigurnosti iz perspektive centralnog problema neizvjesnosti. Njihova pretpostavka jest da su znanje i neznanje165, kako su nazvali drugu kategoriju, na jednaki nain predstavljeni u procesu donoenja politikih odluka i da je potrebno shvatiti na koji nain je ono konceptualizirano, analizirano i upravljano.

Debatu o konceptualizaciji kategorija znanja dostupnih politikim donositeljima odluka pokrenuo je govor Donalda Rumsfelda (2002) koji ih je podijelio na tri skupine, dok su Daase i Kessler pridodali ovdje navedenu etvrtu vrstu znanja:

Poznate poznanice (eng. known knowns): odreeno znanje na temelju kojih su raeni politiki programi i vojne strategije.

Poznate nepoznanice (eng. known unknowns): odnosi se na neizvjesnosti koje se mogu kontrolirati kvalitet-nom analitikom te su izraeni u procesima donoenja odluka kao proraunati rizici.

Nepoznate nepoznanice (eng. unknown unknowns): odnosi se na ono to ne znamo i to ne moemo znati.Nepoznate poznanice (eng. unknown knowns): znanje koje ne elimo znati, a koje se gubi zaboravljanjem,

potiskivanjem ili zaguivanjem.U strateko-obavjetajnoj djelatnosti pozornost je potrebno obratiti na sve etiri kategorije. Ispravnom kla-

sifi kacijom pojedine informacije u odreeni tip znanja omoguava se bra reakcija sustava na zamijeene pri-jetnje, te se time smanjuje mogua teta ili osiguravaju bolje okolnosti unaprjeivanja nacionalnih interesa.

Daase i Kessler (2007: 413) izvore znanja i neznanja dijele na dva aspekta, odnosno na njihovu: Ontologiju: odnosno znanje (i neznanje) o odreenim stvarima; odnosi se na fenomene stvarnosti kao ta-

kve, a o kojoj moe, ali i ne mora postojati odreeno znanje, to implicira postojanje ili nepostojanje fenomeno-lokog ili injeninog znanja. Ovoj razini pripadaju dvije vrste znanja, odnosno neznanja:

a) Poznate poznanice (prijetnje).b) Poznate nepoznanice (rizici).

U podruju predmeta nacionalne sigurnosti znanje se manifestira kao skup informacija o izvorima prijetnji nacionalnoj sigurnosti. U tom smislu znanje moe biti formulirano u obliku informacija o odreenim politikim ak-terima, njihovim vojnim mogunostima ili pak motivacijama, dok su rizici predstavljeni primjerice u moguim po-sljedicama poduzimanja (odnosno, nepoduzimanja) odreenih politikih, vojnih i drugih odgovora na prijetnju.

Epistemologiju: znanje o nainima identifi kacije odreenih stvari odnosi se na metode zadobivanja znanja, a ukoliko su poznati naini na koje se moe prikupiti odreeno znanje, mogue je ustvrditi da posjedujemo metodoloko znanje. Ovoj razini pripadaju:

165 Autori su upotrijebili pojam neznanje (eng. non-knowledge) kao antonim pojmu znanje (eng. knowledge), a neupuenost (eng. ignorance) su koristili za opisivanje drugih, ovdje neuvrtenih vrsta neznanja.

Marijan Bari

1372

a) Nepoznate nepoznanice (katastrofe).b) Nepoznate poznanice (neukost).

Samo posjedovanje odreenog metodolokog znanja u obliku informacija vanih za nacionalnu sigurnost nije dovoljno za formiranje strateko-obavjetajnih podataka, ve ih je potrebno i interpretirati. Nain na koji se vri interpretacija podataka moe se u ovom kontekstu nazvati i metodolokim znanjem o obavjetajnoj analitici. Metodoloko znanje sastoji se od 3 komponente kojima se interpretiraju pribavljene injenice: 1. od koncepata kojima se opisuju akteri i analiziraju odreene vojne sposobnosti protivnika, 2. od teorija kroz koje se analiziraju razliite motivacije pojedinih suparnikih aktera, i konano 3. od razliitih analitikih metoda. Iako vrlo zanimljive, implikacije podjela na vrste metodolokog znanja na rad obavjetajne analitike prelaze okvire ovoga istraivanja te ih stoga nee biti mogue u cijelosti predstaviti u ovome radu pa e one posluiti kao po-lazina osnova u daljnjoj analizi metodolokog pristupa SOP-u i SOD-u.

Metodoloki pristup Strateko-obavjetajnim podatcima Jedne su od znaajnijih (Tangredi, 2008: 43) suvremenih metodologija za procjenu budueg sigurnosnog

okruenja su koritenje procjena, prognoza i scenarija, no razina je njihove uspjenosti dvojbena. Naime, neki od zakljuaka drugih istraivaa su da ... procjene strunjaka bile su nita vie precizne nego nasumino poga-anje (Gardner, 2011: 25). Primijenjujui ovaj uvid u podruju sigurnosnih studija, mogue je zakljuiti da je ono to bi se nazivalo zdravorazumskim promiljanjem o budunosti na poetku svakog desetljea 20. stoljea bilo apsolutno krivo (Joint Operating Environment, 2010). Von Riper (2012: 7) pomalo idealistiki savjetuje kako dobar strateg poznaje funkcioniranje nelinearnih sistema i stoga nije potrebno koristiti analitike alate da bi se otkrilo budue sigurnosno okruenje. To je mogue prouavanjem povijesti, ekonomskih i demografskih tren-dova i na taj nain bi se prikupilo dovoljno informacija kljunih za procjenu slijeda buduih dogaaja.

Prije razmatranja to SOP jesu, potrebno je razluiti vertikalne posebnosti ovog termina. Naime, obavjetaj-nu djelatnost moe se podijeliti na dvije razine: onu strateku koja se prvenstveno odnosi na globalnu, meu-narodnu i regionalnu razinu; i na one taktike, odnosno lokalne razine. Strateka razina obavjetajnih djelat-nosti defi nira se kao znanje i predznanje o svijetu koji nas okruuje kao preludij predsjednikim odlukama i akcijama (Factbook, 1991: 13). Svrha obavjetajne djelatnosti na ovoj razini jest obavijetavanje elnika zema-lja o potencijalnim rizicima, ali i o moguim dobitcima na nacionalnoj i meunarodnoj razini pravovremenim usmjeravanjem nacionalnih poluga moi. S druge strane, taktika, odnosno lokalna razina, odnosi se primjerice na obavjetajne podatke korisne za vojne operacije na taktikoj razini. Obavjetajni podatci od strateke va-nosti i oni od taktike vanosti razlikuju se primarno u razini na kojoj se primjenjuju, ali razlike mogu varirati i u odnosu na njihov doseg i razinu detalja (JP 1-02, 2013: 259).

Jack Davis (2009: 173) takoer je razluio taktiko od stratekog upozorenja. Strateko upozorenje odnosi se na percipirane opasnosti u duem vremenskom periodu i ireg shvaanja kako bi se donositelji odluka informi-rali o openitim sigurnosnim pripremama i na taj nain izbjegla ili smanjila mogunost tete.

U dananje vrijeme naglasak je na sakupljanju taktikih obavjetajnih podataka i na odreeni nain zanema-ruje se strateka razina, to ne samo da je opasno po nacionalnu sigurnost ve i tragino (Heidenrich, 2007: 16) iz razloga to ih je bilo mogue sprijeiti.

U percepciji obavjetajnih analitiara strateko upozorenje odnosi se na dva elementa: promjene u vjerojat-nosti napada ili porastu ugroavanja nacionalnih interesa, te element promjene u mogunostima neprijatelja da uspjeno izvede napad i nanese tetu kljunim nacionalnim interesima (Davis, 2009: 175).

Strateko-obavjetajni podatci (SOP) od najvie su vanosti za dravu jer se direktno odnose na mogunost ostvarivanja nacionalnih interesa. SOP se odnosi na informacije o drugim dravama, njihovim nuklearnim sna-gama ili pak po Heidenrichu (2007: 16) na dugotrajno prognoziranje. Osim samog prognoziranja vano je razlu-iti i druge dimenzije u SOD-u, a to su jo i pruanje stratekog upozorenja, monitoringa i koncepta otkrivanja. Vano je za napomenuti i to da je do pojave alternativnih metoda analize obavjetajnih podatka dolo i ranije (Fishbein i Treverton, 2004), no one nisu u irokoj upotrebi.

Marijan Bari

1373

Pored postojeih naina pristupa SOD-u, razlikuju (JP 2-0, 2007: ix) se takoer i predvianje (eng. prediction) i prognoziranje (eng. forecasting). Predvianje je teko razluivi pojam koji ee izaziva podsmjeh nego uvaa-vanje, a prognoziranje refl ektira pokuaj identifi ciranja vjerojatnosti i znakova koji mogu pruiti upozorenje na nadolazee promjene.

Kao primjer SOP-ova koji su mogli biti sprijeeni pruanjem pravodobne informacije i na njih pravovaljanom reakcijom su: napad na Pearl Harbor 1941., koordinirani egipatsko-sirijski napad na Izrael u Jomkipurskom ratu 1973., invazija sovjetskih snaga na Afganistan 1979., raspad Sovjetskog Saveza i teroristiki napad na SAD 11. rujna 2001. godine, koji je proglaen jednim od najveih obavjetajnih debakla u povijesti CIA-e (Russell, 2007: 1). Ovi dogaaji mogu se okarakterizirati kao obavjetajni neuspjesi spreavanja realizacije ugroza od strateke vanosti koji nisu ispunili jedan od glavnih zadataka obavjetajne zajednice, rijeima iskusnog obavjetajnog djelatnika (Hulnick, 2005: 593): Nita u svijetu tajnih slubi nije vanije od sprjeavanja iznenaenja. Dakle, kao nain spreavanja iznenaenja istaknuta je potreba za boljim predvianjem prijetnji nacionalnim interesima i kvalitetniji oblici upozorenja politikim donositeljima odluka (Parker, 2007).

7.1. SOP kao upozorenje

Upozorenja na stratekoj razini, koja dolaze od strane obavjetajnih slubi, za potrebe ovoga lanka mogu se defi nirati kao aktivnosti koje predstavljaju vitalnu podrku nacionalnim donositeljima odluka u njihovoj klju-noj stratekoj misiji odnosno, razumijevanje kompleksnog geostratekog okruenja, omoguavanje ire vizije ciljeva, analiziranje alternativa, odreivanje strategija i zatita od posljedinih iznenaenja (Cooper, 2005: 16).

Pravovremenost upozorenja istaknuta (Davis, 2009: 174) je kao jedan od glavnih faktora uspjenosti strate-ko-obavjetajnih podataka: ekati prikupljanje to veega broja informacija s posljedicom situacije Hannibal ante portas prekasno je donositeljima politikih odluka da reagiraju, a s druge strane, predvianje potencijal-nih kriza bez vrstih dokaza negativno utjee na kredibilnost obavjetajnih podataka.

Potvrdu ovome daju Cavelty i Maner (2009: 124) kada zakljuuju: Nita u svijetu obavjetajnoga rada nije vanije nego pruanje stratekog upozorenja politikim donositeljima odluka.

Dalekovidne, pravovremene i uvjerljive analize potencijalnih prijetnji imaju svrhu multiplikatora snaga (eng. force multiplier) sa svrhom smanjenja mogunosti pojave iznenaujuih incidenata i, kao drugo, u svrhu spre-avanja neadekvatnih obrambenih priprema (Davis, 2009: 175).

Svrha stratekog upozorenja je pomo pri donoenju politikih odluka od strateke vanosti i pripremanju planova za nepredviene situacije (eng. contingency planning), to moe ukljuivati i preemptivne akcije u svrhu upravljanja rizicima pojave potencijalnih prijetnji (Davis, 2009: 176).

Strateko upozorenje smatrano je klasinom ulogom obavjetajne zajednice (McCarty, 1994: 5-19). Upravo iz tih motiva u SAD-u utemeljena je CIA 1947. godine donoenjem Zakona o nacionalnoj sigurnosti (eng. Na-tional Security Act). Osnivanjem CIA-e National Security Actom 1947. godine predviena je produkcija nacio-nalnih obavjetajnih podataka, to se moe shvatiti kao eufemizam za SOP. Nacionalne obavjetajne podatke, barem po osnivakom aktu NSA 1947., trebala je producirati (civilna) obavjetajna zajednica pod ravnanjem Director of Central Intelligence (DCI), odnosno danas Director of National Intelligence (DNI). S druge strane, vojne obavjetajne slube trebale su producirati taktike obavjetajne podatke.

Mnogi sigurnosni analitiari upravo kontekst u kome se odvija obavjetajna djelatnost smatraju SOD-om ili ak SOP-om (Heidenrich, 2007: 17). Usprkos svim naporima obavjetajne zajednice iznenaenja se dogaaju. Razlog tomu moe biti, ne samo manjak informacija ve i nerazumijevanje njihova znaenja, to je direktno povezano s novim sigurnosnim kontekstom, odnosno obiljejima informacijskog doba. Takoer, i iz odreenih subjektivnih razloga, kao to su kognitivne manjkavosti obavjetajnih slubi, ili objektivnih razloga kao organi-zacijskih ogranienja te iz nerazumijevanja injenice da se poslijehladnoratovski kontekst u kome se previaju upozorenja promijenio (Dunn Cavelty i Maner, 2009: 124). Tako je za Cavelty i Maner bitan kontekst u kome se dogodila promjena: pojavu koju Rahmell naziva postmodernim obavjetajnim radom. Posebice je znaajna promjena konteksta u kome novi sigurnosni izazovi oteavaju prepoznavanje SOP-a. Dunn Cavelty i Maner

Marijan Bari

1374

(2009: 125) ponudili su trodimenzionalni okvir za promatranje novog sigurnosnog okruenja unutar kojega je potrebno redefi nirati SOP-ove u kontekstu postmoderne obavjetajne paradigme:

Ontoloka razina: odnosi se na promjene u prirodi, obliku i strukturi novih prijetnji i njihovim odnosom prema promatrau.

Epistemoloka razina: tie se prirode i dosega znanja, produkcije znanja, pitanja o tome to znanje zapravo i jest te odnos prema prirodi posljedica koje znanje ima za praksu.

Metodoloka razina: odnosi se na racionalnost i fi lozofske pretpostavke u prouavanju novih prijetnji i me-todama upotrijebljenim u njihovu izuavanju.

Problemi vezani uz nepostojanje ili nedostatnu razinu upozorenja u novom sigurnosnom okruenju anali-tike su prirode: Mnogi od dananjih analitikih problema proizlaze iz kontinuiranog oslanjanja na analitike alate, metodologije i procese koji su bili neprikladni statikoj i hijerarhinoj prirodi sovjetske prijetnje tijekom Hladnoga rata (Cooper, 2005:23).

7.2. SOP kao Monitoring

Monitoring se odnosi na promatranje aktivnosti koje se mogu smatrati opasnim po nacionalnu sigurnost, a u poslijehladnoratovskom dobu on se vie ne odnosi samo na nadzor, ve obuhvaa i aktivnosti probabilisti-ko-analitikog predvianja (eng. forecasting) fokusiranog na openite trendove (Dunn Cavelty i Maner, 2009: 129). Ovaj pristup koristan je ukoliko je sigurnosni problem jasno defi niran, a prijetnja poznata, jer njime se identifi ciraju odreeni modeli po kojima se sigurnosne prijetnje realiziraju. Segel (2005: 221) navodi tri meto-doloka tipa za ovu vrstu ranog upozorenja koji se odnose na ad hoc prikupljanje podataka:

z uoavanje trendova i modela,z frekventnost odreenih pojava i z vjerojatnost pojave odreenih sigurnosnih prijetnji,

Od drugih, preteno kvantitativnih metodologija monitoringa, odnosno ranog upozoravanja, Sinai (2007) spominje etiri tipa:

Geoprostorna prediktivna analiza: pokuaj predvianja lokacije i datuma buduih ugroza akumuliranjem podataka o geografskoj lokaciji prijanjih incidenata. Potom se raunalnim programom generiraju trendovi u taktici, tehnikama i procedurama prikazani na geografskim kartama kao podrujima vjerojatnih teroristikih napada. Nedostatak ovog pristupa je da biljei samo uspjele i evidentirane napade, a na drugoj strani visoko vjerojatni dogaaji ne mogu se u potpuno preslikati na dogaaje niske pojavne vjerojatnosti. Takoer, fokus je ovog pristupa na moguim sigurnosnim dogaajima, a ne na osobama koje su generatori odreenih teroristi-kih aktivnosti (Dumas, 2007; Smith et.al., 2008).

Tehnologije za rudarenje podataka (eng. data-mining): velike koliine podataka poznatih i potencijalnih terorista analiziraju se radi identifi ciranja poveznica i modela izmeu vie baza podataka, za identifi ciranje anomalija koje mogu biti iskoritene u svrhu spreavanja buduih dogaaja i predvianje buduih terorista. S druge strane, ova metodologija ne omoguava efektivno prikupljanje podataka neidentifi ciranih terorista i ne rjeava probleme identifi ciranja modela (Derosa, 2004).

Pristup projektnog menadmenta: koristi se u prikazivanju teroristikih prijetnji na nain da se analiziraju za-duenja, rasporedi i linije odgovornosti u teroristikim organizacijama kako bi se predvidjeli budui dogaaji. S druge strane, ova metoda moe generirati lano pozitivne rezultate ne razlikujui udno ponaanje od realnih teroristikih namjera.

Analiza drutvenih mrea: oznaava analizu i usporedbu biografskih, religijskih, demografskih i drugih dru-tvenih podataka i poveznica te odnosa izmeu individualnih aktera, osposobljivaa (eng. enablers) ili grupa. Ova metoda monitoringa pomae u razumijevanju pojava individualne radikalizacije i teroristikog regrutira-nja. Manjkavost ovog pristupa je esto neukljuujivanje razmatranja ireg (povijesnog, politikog, gospodar-skog i sl.) konteksta.

Marijan Bari

1375

Od ostalih pristupa koji ne spadaju u ove etiri kategorije monitoringa, bitno je za spomenuti sisteme te-meljene na indikatorima. Obiljeje je ovih sistema (Dunn Cavelty i Maner, 2009: 131) konstrukcija baza podatka rizika s krajnjim ciljem izrade modela indikatora kojima se pokuavaju predvidjeti odreeni dogaaji ili okidai kao to su: nestabilnost pojedinog reima, pojava oruanog sukoba, humanitarna kriza i slino. Meu inovativ-nijim (Carment et. al. 2006), pristupima jest Canadian Country Indicators for Foreign Policy (CIFP), temeljen na devet indikatora rizika: oruani sukob, vladavina i politika nestabilnost, militarizacija, heterogenost populacije, demografski pritisci, ekonomska uspjenost, ljudski razvoj, okoli i meunarodna povezanost.

7.3. SOP kao Otkrivanje

Otkrivanje slui donositeljima odluka u identifi ciranju strateko vanih opasnosti, pod pretpostavkom da se sigurnosne prijetnje ne deavaju u potpunosti bez odreenih upozorenja. Ono se ne odnosi na prepoznavanje odreenih uzoraka ili otkrivanje poznatih modela, ve otkrivanje samih uzoraka ili identifi kacija novih uzoraka (Williams, 2006).

Meu najznaajnijim znakovima upozorenja su oni nazvani slabim signalima (Dunn Cavelty i Maner, 2009: 132): jedva primjetni u sadanjosti, ovi signali predstavljaju moguu pojavu snanih trendova u budunosti koji mogu prouzrokovati dramatine posljedice. Upravo upravljanje onime to Rumsfeld zove nepoznatim ne-poznanicama (Rumsfeld, 2002) ini sakupljanje slabih signala nunim za identifi ciranje pojava koje bi usmje-rile dogaaje u neeljenom smjeru. Neke od metoda analize su: razvijanje razliitih scenarija, Delphi vjebe (Helmer-Hirschberg, 1967; Goluchowicz i Blind, 2011) i skeniranje okruenja u svrhu upravljanja budunou, brainstorming i slino (Performance, 2001). Vano je za napomenuti da se upotrebom ovih tehnika u potpuno-sti ne rjeava problem neizvjesnosti na nain da on vie nee postojati, ve je mogue potaknuti i unaprijediti strateko promiljanje, poveati fl eksibilnost institucija u trenutku kada se odreene neizvjesnosti realiziraju u obliku ugroze nacionalne sigurnosti i pomoi u pripremanju za budue sline krizne dogaaje od strateke vanosti.

SOD i refl eksivni obavjetajni radDunn Cavelty i Mauer (2009) ne sugeriraju da se svi djelatnici obavjetajne zajednice trebaju povoditi na-

stojanjem da se pomou analiza prepozna i ostvari zahtjevnost kompleksnih, postmoderno refl eksnih sigurno-snih izazova jer upravo takvo stanje danas je prisutno u radu obavjetajne zajednice. Naprotiv, u svojoj studiji sugeriraju obrazovanje dviju vrsta analitiara: jedni koji bi bili klasini obavjetajni analitiari koje Rolington (2006: 754) naziva Sherman Kent tipovima, koji bi promatrali stabilnosti u sigurnosnom okruenju kao to su suparnika teka vojna oprema i njegove sposobnosti, meudravno nasilje openito geopolitike promjene. Kao drugi tipovi, koji bi nadograivali analitiare prve grupe, trebali bi biti postmoderni planeri scenarija koji krute injenice obogauju kulturolokim razliitostima i drutvenim kontekstom.

Koristei teorijske pravce promiljanja kao to je teorija kompleksnih sustava i socioloka teorija postmoder-nosti, Dunn Cavelty i Mauer (2009: 134-139) konstruiraju pretpostavke za izgradnju teorije refl eksivne obavje-tajne djelatnosti koja bi bila u obavjetajnom smislu primijenjeni nastavak ideje refl eksivne racionalnosti, kao alternativa tradicionalnoj vrsti racionalnosti orijentiranu na osi sredstvo-cilj. Ugroze nacionalne sigurnosti podi-jelili su na prijetnje i rizike. Razlika je u tome to su prijetnje defi nirane kao problemi koje jedan akter svjesno i namjeravano uzrokuje drugomu akteru, a rizici predstavljaju indirektne, nenamjeravane, neizvjesne i smjetene u budunosti, jer postaju stvarnima samo onda kada se dogode.

U suvremenim uvjetima konstantne neizvjesnosti donositelji odluka nisu vie u mogunosti garantirati predvidljive rezultate, odnosno stanja sigurnosti i kontrole, ve je po Becku (2002: 41) glavni izazov kako hiniti kontrolu nad onime to se ne moe kontrolirati.

Polazei od pojma refl eksivna racionalnost koji oznaava da naini na koje pokuavamo rijeiti svoje pro-bleme [...] postaju tema i problem sam po sebi (Rasmussen, 2004: 395), Rasmussen je konstrukcijom pojma re-fl eksivne sigurnosti otiao korak dalje u promiljanju stanja sigurnosnog okruenja nakon kraja Hladnoga rata.

Marijan Bari

1376

Na slian nain utjecano je i na obavjetajnu djelatnost koja takoer postaje refl eksivna na nain da se briu granice izmeu subjekta i objekta u procesu prikupljanja i distribuiranja informacija. Kao to je bilo pojanjeno u prijanjim poglavljima, upitnom postaje i sama priroda informacija, odnosno znanja. Takoer, novina je da nae vjerovanje u prirodu prijetnje (njena ontologija) i nae znanje ili vjerovanje u nain pristupa prijetnji (njena epistemologija i metodologija) oblikuju mogue politike odgovore (Dunn Cavelty i Mauer, 2009: 138) na prijet-nje. Mogua je i pojava odreenih negativnih posljedica koje proizlaze iz analitiko-obavjetajnih aktivnosti jer u ovom novom sigurnosnom okruenju i naizgled najapsurdniji scenariji ugroze nacionalne sigurnosti mogu izgledati uvjerljivo, to je poznato pod nazivom Othello Efekt (Daase i Kessler, 2007: 428).

Naini prevladavanja postmodernog stanja sigurnosne neizvjesnosti u SOD-uIf surprise can succeed despite robust tactical warning, then defense must utilize eff ective strategic warning to prepare to succeed despite surprise.166

Stanje neizvjesnosti, odnosno nepredvidivosti moguih ugroza u SOD-u, nije mogue u potpunosti razrije-iti. Naime, neizvjesnost je trajno stanje, no posljedice koje mogu iz njega proizai mogue je ublaiti prilago-avanjem stratekog okvira temeljenog na SOP-u.

Herman Kahn, ameriki futurolog i strateg, smatra se zaetnikom metoda stratekog planiranja temeljenih na razliitim scenarijima, kao to je primjerice RAND-ova Day-After Exercise (Molander et al, 1998) gdje sudioni-ci sudjeluju u vjebi sa stajalita donositelja odluka u trenutcima:z kada se poetak mogue krize poinje nazirati,z post-factum krizne situacije,z razmatranje krize u kontekstu sadanjosti ne bi li se poduzele akcije za smanjenje mogunosti pojave ili

posljedica krize. Osnovna ideja ove vjebe je da razliite upravljake funkcije zahtijevaju drugaije metode i pristupe suelja-

vanju izazovima koje predstavlja pojam neizvjesnosti (Davis, 2003). Studija korporacije RAND (Davis, 2012) ponudila je dva strateka pristupa problemu neizvjesnosti: Strateko planiranje osjetljivo na problem neizvjesnosti (eng. Uncertainty-sensitive Strategic Planning).Planiranje temeljeno na pretpostavkama (eng. Assumptions-based Planning).Odabirom bilo kojeg od ova dva pristupa vano (Davis, 2012: 9) je napraviti relativno detaljan plan za ne-

predviene situacije koje naruavaju provoenje temeljnog stratekog te takoer treba ukljuivati i elemente zatite od razliitih potencijalnih okova koji se ne mogu obuhvatiti prvotnom zamiljenom strategijom. Meu zatitne mjere ubrajaju se: razvijanje rezervi, znaajno ulaganje u istraivanje i razvoj te promiljanje naina upravljanja i rjeavanja pojedinih kriza.

Meu slinim pristupima nalazi se i Planiranje temeljeno na pretpostavkama (Dewar et al, 1993) koje je pri-mjereno za postupke planiranja u vrijeme visoke razine neizvjesnosti i velikog broja potencijalnih promjena na stratekoj razini.

Ostali naini planiranja koji su samo razliite varijante ovog pristupa, svi oni bave se problemom duboke ne-izvjesnosti u planiranju i izlaz u tome vide u robusnim strategijama (Lempert et al, 2003; Camm et al, 2009; Kent, 2008; McGinn et al, 2002; Kent et al, 2003). Takoer, autori studije sugeriraju (Davis, 2012: 10-11) da se u samo planiranje, odnosno u strateke dokumente, uvrsti mogunost adaptacije planova jer se prilagodljive strategije smatraju otpornijima i pouzdanijim od onih motiviranih samo jednim konceptom budunosti.

166 Davis, 2009: 176.

Marijan Bari

1377

ZakljuakLet things be such, that if our policymaking master is to disregard our knowledge and wisdom, he will never do so because our work was inaccurate, incomplete, or patently biased.167

U ovom je radu prikazana strateko-obavjetajna djelatnost, obavjetajne informacije kao strateko-obavje-tajni produkti te njihovo poimanje za vrijeme Hladnoga rata i poslijehladnoratovsko doba, ovdje obiljeeno kao postmoderno obavjetajno doba. SOD i SOP razlikuju se od uobiajenih obavjetajnih djelatnosti jer je nji-hovo distinktivno obiljeje vitalna vanost za dobrobit drave i za ije je otkrivanje i politiku reakciju potrebno iznimno rano upozorenje najviim politikim donositeljima odluka.

U samoj proceduralnoj i strukturnoj osnovi obavjetajne djelatnosti, odnosno obavjetajnih slubi, u lanku su predstavljene uoene manjkavosti u podruju teorijskog pristupa ugrozama ije se tetne posljedice poku-ava otkloniti. Tako je prikazano da se razliiti modeli kao to su: Obavjetajni proces, Kognitivne hijerarhije i Obavjetajni ciklus, koriteni u formuliranju informacija u obavjetajne podatke i njihovo dostavljanje politi-kim donositeljima odluka, mogu biti pojmljeni kao jedinstven proces u postmoderno doba obavjetajne dje-latnosti. Na ovom primjeru moe se vidjeti kako niti sama formulacija to jest znanje, odnosno informacija koju obavjetajne agencije pokuavaju prikupiti, nije bila isto poimana u promatrana dva vremenska razdoblja: ono hladnoratovko i posthladnoratovsko. Razradom karakteristika obavjetajnoga rada prikazano je kako se razlozi za drugaiji pristup SOD u posthladnoratovsko doba nalaze u razliitim karakteristikama prijetnji za razliku od onih u Hladnome ratu te u drugaijem poimanju politikog i sociolokog konteksta u kome se prijetnje realizi-raju. Predloeni koncept u ovome radu kroz koji se prijetnje i ugroze na stratekoj razini mogu poimati jest pro-matranje problematike kroz prizmu interaktivno kompleksnih, nelinearnih sustava. U takvim sustavima SOD dolazi do znaaja jer i naizgled beznaajne informacije mogu utjecati i oblikovati mogunost ostvarivanja ili ouvanje vitalnih nacionalnih interesa. Upravo je ovo jedna od znaajki socioloke teorije postmodernosti kroz koju su u tekstu promatrane promjene u SOD-u postmodernoga doba. Stanje neizvjesnosti i nepredvidivosti ostvarivanja prijetnji, posebice onih s potencijalom mijenjanja stratekog usmjerenja i vanjskih politika drave, takoer je jedna od karakteristika postmodernoga doba. Upravo je SOD zaduena u veoj mjeri za pripremu politikih donositelja odluka na mogue ugroze nacionalnih interesa od strateke vanosti. Predvidjeti nepred-vidivo naravno da nije mogue, no mogue je u proces stratekog planiranja ukorporirati element nepredvidi-vosti i pripremiti dravni sustav na mogue okove.

167 Ford, 1980.

Marijan Bari

1378

Bibliografi ja

Aclin, John (2012), Intelligence as a Tool of Strategy. U: Bartholomees, J. Boone (Ur.), U.S. Army War College Guide to National Security Issues, Vol. 1: Theory of War and Strategy, 5th Edition. Carlisle, PA: Strategic Studies Institute.

Alberts, David S. and Czerwinski, Thomas J. (1997), Complexity, global politics, and national security, Washington, DC: National Defense University.

Baker, Stewart A.(1994), Should spies be cops?, Foreign Policy, No. 97, pp. 36-52.

Bartholomees, J. Boone (Ed.) (2012), U.S. Army War College Guide to National Security Issues, Vol. 1: Theory of War and Strategy, 5th Edition. Carlisle, PA: Strategic Studies Institute.

Beck, Ulrich (1999), World Risk Society, Cambridge: Polity.

Beck, Ulrich (2002), The Terrorist Threat: World Risk Society Revisited, Theory, Culture & Society, Vol. 19, No. 4.

Berkowitz, Bruce D. and Goodman, Allan E. (1989), Strategic Intelligence for American National Security, Princeton, NJ: Princeton University Press..

Bozeman, Adda B. (1992), Strategic Intelligence & Statecraft: Selected Essays, Washington, DC: Brasseys.

Camm, Frank; Caston, Lauren; Hou, Alexander C.; Morgan, Forrest E. and Vick, Alan J. (2009), Managing Risk in USAF Force Planning, Santa Monica, CA: RAND Corporation.

Carment, David; El-Achkar, Souleima; Prest, Stewart and Yiagadeesen, Samy (2006), The 2006 Country Indicators for Foreign Policy: Opportunities and Challenges for Canada, Canadian Foreign Policy, Vol. 13, No. 1, pp. 135.

Clausewitz, Carl von (1832-4), Vom Kriege. Prijevod: Howard, Michael and Paret, Peter (ed. and trans.), (1989), On War, Princeton, New Jersey: Princeton University Press.

Cooper, Jeff rey R. (2005), Curing Analytic Pathologies: Pathways to Improved Intelligence Analysis, Washington, DC: Center for the Study of Intelligence, CIA. Dostupno na: www.fas.org/irp/cia/product/curing.pdf. Pristupljeno web sadraju: 12. sijenja 2014.

Cox, Jim (2009), Intelligence: Defi nitions, Concepts and Governance, Canada: Parliamentary Information and Research Service.

Crowley, Michael (2014), Spies Like Us: Friends Always Spy on Friends, Time Magazine,October 31, 2013. Dostupno na: http://swampland.time.com/2013/10/31/friends-always-spy-on-friends/. Pristup web sadraju: 7. veljae 2014.

Daase, Christopher and Kessler, Oliver (2007), Knowns and Unknowns in the War on Terror: Uncertainty and the Political Construction of Danger, Security Dialogue, Volume 38, No. 4.

Davis, Jack (2009), Strategic Warning: Intelligence support in a world of uncertainty and surprise U: Johnson, Loch K., Handbook of Intelligence Studies, Routledge, London.

Davis, Paul K. (2003), Uncertainty Sensitive Planning. U: Johnson, Stuart; Libicki, Martin and Treverton, Gregory (Eds.), New Challenges, New Tools for Defense Decisionmaking, Santa Monica, CA: RAND Corporation.

Davis, Paul K. (2012), Lessons from RANDs Work on Planning Under Uncertainty for National Security, Santa Monica, CA: RAND Corporation.

Dearth, Douglas H. and Goodden, R. Thomas (Eds.), (1995), Strategic Intelligence: Theory and Application, Carlisle PA: US Army War College and Washington DC: Joint Military Intelligence Training Centre, 2nd ed.

Derosa, Mary (2004), Data Mining and Data Analysis for Counterterrorism, Washington, DC: Center for Strategic & International Studies.

Marijan Bari

1379

Dewar, James A.; Builder, Carl H.; Hix, William M. and Levin, Morlie (1993), Assumption-Based Planning: A Planning Tool for Very Uncertain Times, Santa Monica, CA: RAND Corporation.

Dumas, Mark (2007), Crime, Security and Terrorism: A Geo-Intelligent Fix, Directions Magazine, Tuesday, October 2nd, 2007. Dostupno na: http://www.directionsmag.com/article.php?arti- cle_id=2563&trv=1. Pristup web sadraju: 20. oujka 2014.

Dunn Cavelty, Myriam and Maner, Victor (2009),Postmodern Intelligence: Strategic Warning in an age of Refl exive Intelligence, Security Dialogue, Vol. 40, No. 2.

Eisendrath, Craig (Ed.) (2000), National insecurity: U.S. intelligence after the Cold War, Philadelphia: Temple University Press.

Fact Book on Intelligence (1983), Washington, DC: CIA, Offi ce of Public Aff airs.

Factbook on Intelligence (1991), Washington, DC: Offi ce of Public Aff airs, Central Intelligence Agency.

Fishbein, Warren and Treverton, Gregory (2004), Making Sense of Transnational Threats, The Sherman Kent Center for Intelligence Analysis, Occasional Papers, Vol. 3, Number 1. Dostupno na: https://www.cia.gov/library/kent-center-occasional-papers/pdf/OPV3No1.pdf. Pristup web sadraju: 13. prosinca 2013.

Ford, Harold P. (1980), A Tribute to Sherman Kent, Studies in Intelligence. Dostupno na:https://www.cia.gov/library/center-for-the-study-of-intelligence/csi-publications/books-and-monographs/sherman-kent-and-the-board-of-national-estimates-collected-essays/1tribute.html. Pristup web sadraju: 12. sijenja 2014.

Gaddis, John L. (1992), International relations theory and the end of the Cold War, International Security, Vol. 17, No. 3, pp. 5-58.

Gardner, Dan (2011), Future Babble: Why Expert Predictions Are Next to Worthless and You Can Do Better, New York: Dutton.

George, Roger (2004), Fixing the Problem of Analytical Mind-Sets: Alternative Analysis, International Journal of Intelligence and Counter-Intelligence, Vo. 17, No.3, pp. 385405.

Goluchowicz, Kerstin and Blind, Knut (2011), Identifi cation of future fi elds of standardisation: An explorative application of the Delphi methodology, Technological Forecasting and Social Change, Vol. 78, Issue 9, pp. 1526-1541.

Heidenrich, John G. (2007), The Intelligence Communitys Neglect of Strategic Intelligence, Studies in Intelligence, Vol. 51., No. 2.

Helmer-Hirschberg, Olaf (1967), Analysis of the Future: The Delphi Method, Santa Monica, CA: RAND Corporation.

Herman, Michael (1996), Intelligence Power in Peace and War, Cambridge: Cambride University Press.

Herman, Michael (1998), Diplomacy and Intelligence, Diplomacy and Statecraft, Volume 9, No. 2, pp. 1-22.

Hilsman, Roger (2000), After the Cold War: The Need for Intelligence. U: Eisendrath, Craig (Ed.), National insecurity: U.S. intelligence after the Cold War, Philadelphia: Temple University Press.

Hulnick, Arthur S. (2005), Indications and Warning for Homeland Security: seeking a New Paradigm, International Journal of Intelligence and Counter intelligence, Vol. 18, No. 4.

Hulnick, Arthur S. (2006), Whats wrong with the Intelligence Cycle, Intelligence and National Security, Vol. 21, No. 6, pp. 959 979.

Johnson, Loch K. (2006), Introduction U: Johnson, Loch K. (Ed.), Handbook of Intelligence Studies, London: Routledge.

Johnson, Loch K. (Ed.) (2006), Handbook of Intelligence Studies, London: Routledge.

Johnson, Lock K. (2007), Strategic Intelligence: Understanding the Hidden Side of Government, Volume 2, Praeger

Marijan Bari

1380

Security International: Westport, Connecticut.

Joint Operating Environment, Strategic Estimates, U.S. Joint Forces Command, February 18, 2010, signed by General James N. Mattis, U.S. Marine Corps.

Joint Publication 1-02 (JP 1-02), Department of Defense Dictionary of Military and Associated Terms, Strategic Intelligence, Washington: Department of Defense, 8 November 2010, As Amended Through 15 October 2013). Dostupno na: http://www.dtic.mil/doctrine/jel/new_pubs/jp1_02.pdf.

Joint Publication 2-0 (2007), Joint Intelligence, Washington DC: Joint Chiefs of Staff , 22 June 2007, Dostupno na: http://www.fas.org/irp/doddir/dod/jp2_0.pdf, Pristup web sadraju: 19. studenog 2013.

Keegan, John (2004), Intelligence in War: Knowledge of the Enemy from Napoleon to Al-Qaeda, London: Pimlico.

Kent, Glenn A. (2008), Thinking About Americas Defense: An Analytical Memoir, Santa Monica, CA: RAND Corporation.

Kent, Glenn A. and Ochmanek, David A. (2003), A Framework for Modernization Within the United States Air Force,Santa Monica, CA: RAND Corporation.

Kent, Sherman (1949), Strategic Intelligence for American World Policy, Princeton, NJ: Princeton University Press.

Laqueur, Walter (1995), A World of Secrets: The Uses and Limits of Intelligence, New Brunswick, New Jersey: Transaction Publishers.

Lempert, Robert J.; Popper, Steven W. and Bankes, Steven C. (2003), Shaping the Next One Hundred Years: New Methods for Quantitative Long-Term Policy Analysis, Santa Monica, CA: RAND Corporation.

McCarty, Mary (1994), The National Warning System: Striving for an Elusive Goal, Defense Intelligence Journal, Vol. 3, No. 1, pp. 5-19.

McGinn, John G.; Treverton, Gregory; Isaacson, Jeff rey A.; Gompert, David C. and Bunn, M. Elaine (2002), A Framework for Strategy Development, Santa Monica, CA: RAND Corporation.

Molander, Roger C.; Wilson, Peter A.; Mussington, David A. and Mesic, Richard F. (1998), Strategic Information Warfare Rising, MR-964-OSD, Santa Monica, CA: RAND, National Defense Research Institute.

Nye, Joseph S., Jr. (1994), Peering into the Future, Foreign Aff airs, Vol. 77, No. 4, pp. 8293.

Parker, Charles F. (2007), The WarningResponse Gap. Center for Security Studies, ed., Workshop Report, Global Futures Forum: Emerging Threats in the 21st Century, Seminar. Vol. 3.

Performance and Innovation Unit (2001), A Futurists Toolbox: Methodologies in Futures Work, London: Cabinet Offi ce. Dostupno na: http://www.cabinetoffi ce.gov.uk/media/cabinetoffi ce/strategy/assets/toolbox.pdf. Pristup web sadraju: 20. oujka 2014.

Pickert, Perry L. (1997), Introduction. U: Swanson, Russell G. (Ed.), Intelligence for Multilateral Decision and Action, Washington D.C: Joint Military Intelligience College.

Rasmussen, Mikkel Vedby (2001), Refl exive Security: NATO and International Risk Society, Millenium: Journal of International Studies, Vol. 30, No. 2. Str. 285-309.

Rasmussen, Mikkel Vedby (2004),It Sounds Like a Riddle: Security Studies, the War on Terror and Risk, Millenium: Journal of International Studies, Vol. 33, No. 2, pp. 381-395.

Rathmell, Andrew (2002), Towards postmodern intelligence, Intelligence and National Security, Vol. 17, No. 3.

Rolington, Alfred (2006), Objective Intelligence or Plausible Denial: An Open Source Review of Intelligence Method and Process Since 9/11, Intelligence & National Security, Vol. 21, No. 5.

Rosenau, Pauline Marie (1992), Postmodernism and the Social Sciences: Insights, Inroads and Intrustions, Princeton,

Marijan Bari

1381

New Jersey: Princeton University Press.

Rumsfeld, Donald and Gen. Myers, DoD News Briefi ng, February 12, 2002, United States Department of Defense News Transcript. Dostupno na: http://www.defense.gov/Transcripts/Transcript.aspx?TranscriptID=2636, Pristup web sadraju: 8.11.2013.

Russell, Richard L. (2007), Sharpening Strategic Intelligence, e-book: Cambridge University Press.

Schelling, Thomas C. (1996), Arms and Infl uence, New Haven, CT: Yale University Press.

Schmitt, John F. (1997), Command and (Out of) Control: The Military Implications of Complexity Theory, U: Alberts, David S. and Czerwinski, Thomas J. (Eds.), Complexity, Global Politics, and National Security, Washington, DC: National Defense University.

Seely, Hart (2003), Pieces of Intelligence: The Existential Poetry of Donald H. Rumsfeld, New York: Free Press.

Segel, Glen M. (2005), Intelligence Methodologies Applicable to the Madrid Train Bombings, 2004, International Journal of Intelligence and Counter Intelligence, Vol. 18, No. 2.

Sinai, Joshua (2007), Quantitative Models and Foresight, Center for Security Studies, ed., Workshop Report, Global Futures Forum: Emerging Threats in the 21st Century, Seminar (Vol. 2).

Smith, Brent L.; Cothren, Jackson; Roberts, Paxton & Damphousse, Kelly R. (2008), Geospatial Analysis of terrorist activities: The identifi cation of spatial and temporal patterns of preparatory behavior of international and environmental terrorists, US Department of Justice, Document No.: 222909. Dostupno na: https://www.ncjrs.gov/pdffi les1/nij/grants/222909.pdf, Pristup web sadraju: 20. oujka 2014.

Smith, Hugh (1994), Intelligence and UN Peacekeeping, Survival, Vol. 36, No. 3, pp. 174-92.

Sokolski, Henry (1994), Fighting Proliferation with Intelligence, Orbis, Vol. 38, No. 2, pp. 245-60.

Svendsen, Adam D. M. (2010), Re-fashioning Risk: Comparing UK, US and Canadian Security and Intelligence Eff orts Against Terrorism, Defence Studies, Vol. 10, No. 3.

Swanson, Russell G. (Ed.) (1997), Intelligence for Multilateral Decision and Action, Washington D.C: Joint Military Intelligience College.

Tangredi, Sam J. (2008), Futures of War: Toward a Consensus View of the Future Security Environment, 2010-2035, Newport, Rhode Island: Alidade Press..

The 9/11 commission report: Final report of the national commission on terrorist attacks upon the United States (2011), USA: Government Printing Offi ce.

Treverton, Gregory F. (2008), Addressing Complexitites in Homeland Security, Center for Asymmetric Threat Studies (CATS), The Swedish National Defence College, Vol. 4, No. 973.

Van Riper, Paul (2012), The Foundation of Strategic Thinking, Infi nity Journal, Volume 2, Issue No. 3, pp. 4-10.

Williams, Michael J. (2008), (In)Security Studies, Refl exive Modernization and the Risk Society, Cooperation and Confl ict, Vol. 43, No. 1.

Williams, Phil (2006), 21st Century Challenges to Warning: The Rise of Non-State Networked Threats, In Center for Security Studies, ed., Workshop Report, Global Futures Forum: Emerging Threats in the 21st Century, Seminar (Vol. 1). Dostupno na: http://www.crn.ethz.ch/publications/crn_team/detail.cfm?id=27872. Pristup web sadraju: 20. oujka 2014.

Marijan Bari

1382

STRATEGIC INTELLIGENCE IN AN AGE OF POSTMODERN INTELLIGENCE

AbstractThe topic of this essay is strategic intelligence, its conceptualization during the Cold War period and the

defi nition of the changes which took place after the end of the exclusive politics. The policy changes in this essay are marked with a group term ?postmodern intelligence? and in addition, the recommendations for the reinterpretation of the Cold War intelligence on the strategic level are represented in this essay as well. Under the assumption of exceptional infl uence of strategic intelligence on the architecture of the future events, and from the necessity of the timely gathering and distribution of strategic intelligence to the political decision makers, the basic question to which this essay will provide the answer is: Which changes took place after the end of Cold War for the concept of strategic intelligence? Couple of contemporary researchers attempted to defi ne the changes which took place after the end of Cold War in the intelligence sector. Andrew Rathmell de-fi ned those changes as a ?postmodern intelligence?, Mikkle Vedby Rasmussen described them as a ?refl exive security?, while Myriam Dunn Cavelty and Victor Mauer defi ned them as a ?refl exive intelligence?. The theo-retical approach of this essay diff eres from the previous researches as it concentrates on the strategic level of the changes which took place in the intelligence sector. The motiv of the closer examination of the theoretical models and the application of the strategic intelligence is the existing perception of neglect of the strategic intelligence which can have negative consequences on national interests, does not serve the foreign policy needs, does not make the intellegence work easier and in addition retards the intelligency analysis capabilities. The reason for this situation is misunderstanding of the changed circumstances or rather the social context in which intelligence operates.: modern theoretical approaches to the intelligence which were used in the Cold War do not suit the postmodern needs.

Key words: strategy, intelligence, strategic intelligence

Marijan Bari