OVJEK I ZDRAVLJEZDRAVLJE(def. SZO) Stanje potpunog tjelesnog, psihikog i drutvenog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i nemoi. Drutveno blagostanje je stanje mira u kojemu svaki ovjek, bez obzira na rasu, vjeru, politiko uvjerenje i spol, ima pravo na kolovanje i rad, to mu omoguava harmonian ivot u zdravoj okolini i osiguranje u bolesti, nemoi i starosti. Odrednice zdravlja su brojni osobni i drutveni imbenici: obrazovanje, ekonomska mo, stanovanje, radna i ivotna okolina, dostupnost i kvaliteta zdrastvene slube, kvaliteta okolia.PROBAVNI SUSTAVProbavni sustav je sustav organa koji omoguije unoenje i preradu hranjivih tvari potrebnih za normalno funkcioniranje organizma.Graa i funkcija pojedinih dijelova probavnog sustavaUsna upljina- ine je usne, zubi, jezik, lijezde slinovnice. Nalazi se izmeu usana i drijela. Gornja i donja eljust zatvaraju usnu upljinu iznutra obloenu sluznicom koja sadri mnotvo malih lijezda.Zubi- smjeteni u zubnim jamicama donje i gornje eljusti, izvana obloeni desnima. Uloga je kidanje i usitnjavanje zalogaja hrane.Jezik- miini organ obloen sluznicom koja sadri okusne pupoljke ( razlikuju 4 okusa: slatko, slano, gorko i kiselo). Funkcija je mijeanje hrane unutar usne upljine sa slinom i potiskivanje hrane do drijela.lijezde slinovnice- smjetene untar usne upljine ispod sluznice ( podjezina lijezda, podeljusna lijezda, poduna lijezda). Poduna lijezda izluuje enzim ptijalin koji ve u usnoj upljini poinje razgradnju ugljikohidrata.drijelo- sjecite probavnog i dinog sustava, nalazi se izmeu usne upljine i jednaka.Jednjak- cjevasti miini organ iznutra obloen sluznicom. Smjeten je ispred kraljenice. Donji kraj jednjaka se zaokree malo uljevo, prolazi kroz dijafragmu i ulazi u eludac. Slui kao pasivna cijev za prolazak hrane do eludca.eludac- najiri dio probavne cijevi, nalazi se izmeu jednjaka i tankog crijeva, izmeu jetre i slezene. Slui za probavu i spremite hrane. Iznutra je obloen nabranom sluznicom koja sadri mnogo lijezda. Hrana se mijea sa eluanim sokom pri emu je enzimi razgrauju. Nako to hrana poprimi kaasti izgled, otprema se u tanko crijevo. eludac kretnjama mijea i potiskuje hranu. Osim vode koja je zastupljena u najveoj mjeri, 3 su glavna sastojka soka: sluz, enzimi i solna kiselina. Glavna uloga sluzi je zatita eludca od kiseline. Enzimi pepsinogen, eluana lipaza i eluana amilaza razgrauju proteine i preostale razgraene ugljikohidrate. Solna kiselina ima zadau aktivacije pepsinogena, stvaranje pepsina i kiselog Ph.Tanko crijevo- nalazi se izmeu eludca i debelog crijeva, dugo je 5-7 metara. Sastoji se od 3 dijela (dvanaesnik, vito i tato crijevo), a u njemu se zbiva najvei dio razgradnje i apsorpcije hrane. Unutranjost crijeva je obavijena sluznicom koja stvara nabore formirajui crijevne resice koje su kljune za apsorpciju hrane.Debelo crijevo- dugo je oko 1,6 metara, nastavlja se na tanko crijevo. U njemu se odvijaju kretnja mijeanja i kretnja potiskivanja. Ove kretnje su kljune za apsorpciju preostale vode i stvaranje krute mase koja se defekacijom izbacuje vani.Dodatni organi probavnog sustavaJetra- najvea lijezda i najvei organ u trbunoj upljini, smjetena u desnoj strani trbune upljine. Njena funkcija je pohranjivanje glukoze, stvaranje bjelanevina plazme i faktora zgruavanja, sudjelovanje u metabolizmu masti, stvaranje i izluivanje ui, detoksikacija tetnih tvari, pohranjivanje vitamina i eljeza te unitavanje bakterija. u se sastoji od vode, unih soli, unih boja, koji su kljuni u razgradnji masti.Guteraa- izduena lijezda duga 12-15 cm. Ima glavu i rep, a njenom cijelom duinom prolazi odvodni kanal koji se otvara u dvanaesniku odvodei sadraj nuan za proces probave. Guteraa obavlja dvije razliite funkcije: endokrinu ( odnosi se na stvaranje inzulina i glukagona koji reguliraju razinu eera u krvi) i egzokrinu (stvaranje raznih probavnih enzima koji razgrauju bjelanevine i masti- tripsin,kimotripsin).Izmjena tvari i energijeovjek energiju dobiva iz hrane koju unosi u probavni sustav. Hranjive tvari (ugljikohidrati, bjelanevine i masti) bivaju razgraene do gradbenih jedinica (glokoze, aminokiselina i masnih kiselina) koje se apsorbiraju u krv i bivaju transportirane putem cirkulacije do svih stanica u tijelu. To se odvija u procesu metabolizma (izmjena tvari). To podrazumijeva pretvorbu jednih tvari u druge pri emu se oslobaa energija i nastaje toplina. Osnovni izvor energije stanice koriste glukozu koja se dobiva razgradnjom ugljikohidrata. U stanicama glukoza se spaja s kisikom u procesu oksidacije te se oslobaa energija, ugljikov dioksid i voda. To se odvija u posebnim staninim strukturama mitohodrijima. Osloboena energija procesom oksidacije se spaja s fosfatnim spojevima stvarajui tako osnovnu energetsku molekulu adenozin trifosfat ATP. Oslobaanjem energije se otputa prvo jedan fosfatni radikal, pa nastaje adenozin difosfat ADP, a daljnjim oslobaanjem energije se otputa drugi fosfatni radikal, pa nastaje adenozin monofostat AMP. Energija u hrani upotrebljava se za obnavljanje zaliha ATP-a u stanicama. Ako u organizmu nema potrebe za stvaranje molekula ATP-a, viak energije se pretvara u toplinu. Kad se prekorai unos hrane u organizam, u tijelu se stvaraju zalihe, koje najprije stvara i najlake iskoritava glikogen (polimerizirani oblik glukoze koji se pohranjuje u jetrenim stanicama i miiima). Masno tkivo se nakuplja u potkoju, potrbunici, meu crijevima, slui kao toplinski izolator.Ekoloki ispravna i uravnoteena prehrana te energetske vrijednosti pojednih sastojakaEkoloki ispravna prehrana i ona prehrana koja tijelu osigurava optimalan unos kalorija, vitamina, minerala i tekuine, optimalan omjer bjelanevina, ugljikohidrata i masti. Bitna je raznovrsnost naimirnica, njihova kalorijska vrijednost. Osim osnovnih hranjivih materijala, uravnoteena prehrana mora sadrati vitamine, minerale, soli, eljezo, elemente s cinkom i bakrom. Hranjivost namirnica mjeri se energetskom vrijednou.Piramida ishrane (poevi s vrha):- kruh, kolai, slatkii, eer, tjestenina- masnoe, sjemenke- riba, meso, jaja, mlijeko, perad i sir- voe i povre- vodaAko se u organizam unosi vie hrane, dolazi do poremeaja i nakupljanja suvika tvari te naruavanja fizioloke homeostaze. Poveana tjelesna masa je podlona riziku od nastanka poremeaja rada srca, povienog krvnog tlaka, dijabetesa i oteenja kotanog zglobnog sustava.Genetski modificirana hranaTo su namirnice biljnog i ivotinjskog podrijetla kojima je posebnim inenjeringom izmijenjena genetska struktura. Tom izmjenom gena unutar DNA unose se geni koji su preuzeti od drugih vrsta kako bi poboljali kvalitetu. GMO hrana biljnog podrijetla omoguuje veu otpornost na vremenske uvjete, bolji urod i vee plodove.Poremeaji probavnog sustava i prehranePotrebe za unosom hrane u organizam razliite su za pojedine dobne skupine ljudi i ovise o dobi, spolu, tjelesnoj grai, tjelesnoj aktivnosti, podneblju u kojem ovjek ivi. Bitno je uskladiti unos hranjivih tvari s potronjom organizma kako bi se zadovoljile osnovne potrebe i zadrala poeljna tjelesna masa. Indeks tjelesne mase rauna se tako da se teina u kg podijeli kvatratom visine u m.ITM = teina (kg) / visina (m2)Bolesti probavnog sustava:- Upalne bolesti probavnog sustava- Novotvorine probavnog sustava- Poremeaji ishrane (bulimija i anoreksija nervoza)Upalne bolesti probavnog sustavaUpala eluane sluznice (gastritis) moe biti akutni i kronini. Akutni gastritis uzrokuju alkohol, razni otrovi. Sluznica je crvena i oteena, a bolnost se javlja nakon uzimanja hrane. Kronini gastritis je dugotrajna upala sluznice, moe biti uzrokovana imunoloki, prisutnou bakterije Helycobacter pylori, prekomjernim uzimanjem alkohola te drugih toksina.Peptini vrijed nastaje u dvanaesniku i elucu, a posljedica je djelovanje peptinog soka. Nastanku obino prethodi oteenje sluznice koju razara kiseli sadraj samog eluca. eluana kiselina djeluje kao trajni iritans to dovodi do produbljivanja vrijeda.Upalne bolesti crijeva chronova bolest i ulcerozni kolitis. Chronova bolest zahvaa tanko crijevo. Zahvaeno crijevo je vrsto, zadebljane stijenke i suenog lumena. Ulcerozni kolitis obino je ogranien na debelo crijevo, bolest je kronina, recidivirajua, praena sluzavo krvavim proljevom.Upalne bolesti jetre infektivne bolesti uzrokovane virusima i bakterijama. Razlikujemo hepatitis A, B, C, D i E. Prenosi se hranom, vodom, krvlju zaraenih osoba ili spolnim putem. Simptomi su: porast tjelesne temperature, malaksalost, munina te ukasta obojenost koe i sluznice. Hepatitis A i E prenose se preko neistih ruku, hrane i vode, a B i C preko krvi, putem zaraenih igala te spolnim putem.Upalne bolesti unog mjehura i uni kamenci. Upala unog mjehura moe biti akutna i kronina, najea je bolest akutni kolecistitis. Nastaje kao posljedica opstrukcije vrata mjehura ili izvodnog kanala unutar kojih djeluje kemijski proces koji je ei uzrok nastanka bolesti nego to su to mikroorganizmi. Simptomi unih kamenaca se javljaju kad kamenac zaglavi u izlaznom kanalu. To uzrokuje zastoj ui, bolest u abdomenu, muninu i nagon na povraanje.Novotvorine probavnog sustavaKarcinom eluca je jedna od najteih bolesti probavnog sustava. Faktori rizika su puenje, konzumacija alkohola, obilno zainjena hrana, konzumacija dimljene ribe i mesa.Karcinom debelog crijeva lokaliziran je u rektumu. Rizini imbenici koji utjeu na nastanak raka su: neredovna i neregulirana ishrana, pretjeran unos dimljenog mesa, ribe i konzervirane hrane, puenje, alkohol, polipozna bolest debelog crijeva te starija ivotna dob. Simptomi: poremeeno izluivanje stolice sa krvlju i sluzi, anemija te bolnost pri defekaciji.Poremeaji u ishrani Anoreksija nervoza psihomatska bolest ija je karakteristika poremeena slika doivljaja vlastitog tijela. To je poremeaj jedenja u sreditu kojeg se nalazi strah od debljanja. Zahvaa uglavnom mladu ensku adolescentsku dob. Simptomi: potpuni prestanak uzimanja hrane, gubitak na tjelesnoj teini, izostanak menstruacije.Bulimija psihomatska bolest u kojoj dolazi do nekontroliranog uzimanja golemih koliina hrane, samoizazivanja povraanja i upotreba laksativa te patolokog straha od debljanja. Nastavlja se na anoreksiju. Zahvaa uglavnom adolescentsku dob.DINI SUSTAVDisanje je ritmika ventilacija plua povezana s izmjenom plinova u kojoj hemoglobin prenosi kisik iz plua u tkiva, a istovremeno iz tkiva preuzima CO2 i izluuje ga u plua. Pri svakom udisaju kisika iz atmosferskog zraka ulazi u krv u pluima. Sa svakim izdisajem iz organizma se izbacuje CO2. Dini sustav je podijeljen na 2 dijela: provodni (konduktivni) i dini (respiratorni). U provodni dio se ubrajaju nos (vanjski nos i nosna upljina), sinusi, drijelo, grkljan, dunik i dunice. Dini dio ine plua.Graa i f-ja dinog sustavaNos poetni dio dinog sustava, razlikujemo vanjski nos, nosnu upljinu i paranazalne sinuse. Unutranjost nosa obloena je sluznicom s trepetljikastim epitelom ispod kojeg se nalazi gusti splet krvnih ila koji slui za zagrijavanje i vlaenje udahnutnog zraka. Trepetljike slue za uklanjanje estica praine i mikroorganizama. Paranazalni sinusi - parna, zrakom ispunjene upljine u gornjoj eljusti, eonoj kosti, klinastoj kosti i sustav upljina u kosti raetnici. Kruenjem zraka se oslobaaju preostale estice praine i tako odlaze dalje u drijelo.drijelo provodi zrak iz nosne upljine do grkljana.Grkljan smjeten izmeu drijela i dunika, oblikuju ga 4 hraskavice koje tvore izboinu adamova jabuica. Unutar grkljana nalaze se 2 miina nabora glasnice, koje prilikom disanja ostaju razmaknute, a prilikom govora priljubljene i vibriraju stvarajui glas.Dunik cijev koja se nastavlja na grkljan, dug je 10 12 cm, grana se u dvije dunice.Dunice dijele se na lijevu i desnu glavnu granu. Glavna grana se naknadno dijeli, desna na 3 grane za 3 pripadajua pluna renja desno od plunog krila, a lijeva u dvije grane za dva renja lijevo od plunog krila. Zrak se u dunicama, a zatim u sve manjim ograncima rasporeuje u pluna krila.Plua lijevo i desno pluno krilo. Funkcionalna jedinica plua su pluni mjehurii alveole, koji se obavijeni posebnom vrstom ploastog epitela te mnotvom krvnih kapilara i to je glavno mjesto izmjene O2 i CO2 izmeu krvi i plua. Oba pluna krila obavijena su tankom opnom poluplunica, koja je tijesno vezana za slinu tanku opnu porebricu koja ovija prsni ko iznutra. Alveole se ire pa zrak pri udisaju struji u plua. Stezanje i oputanje oita utjee na obujam prsnog koa, a time i disanje. Kad se miii prsnog koa i oita opuste, obujam prsnog koa se smanji, pluna krila se stisnu. Time se zrak istiskuje iz plunih alveola u dunice i na kraju u atmosferu.Prijenos O2 i CO2Da bi plinovi preli iz alveola u krv (O2) i iz krvi u plua (CO2), moraju proi kroz respiracijsku polupropusnu membranu, koju ine stijenke alveola, stijenke kapilara i njihov meustanini prostor. Zasto su kapilari gusto isprepleteni oko alveola, to poveava respiracijsku povrinu i omoguava laksu razmjenu plinova. Kisik iz udahnutog zraka prelazi preko respiracijske membrane u krv, gdje se vee na hemoglobin. Kisik se u tkivima oslobaa iz krvi i troi za izgaranje (oksidaciju) hranjivih tvari ime nastaje energija i CO2. CO2 se s vodom spaja u slabu karbonatnu kiselinu H2CO3. Tako se poveava kapacitet prijenosa CO2 koji je tada vei nego da je samo otopljen u krvi. Ritam disanja odreuje centar za disanje smjeten u produenoj modini.Poremeaji disanja i bolesti dinog sustavaMogu biti centralni poremeaji (kod ozljeda glave i patolokih promjena u mozgu) disanja ili na perifernim organima za disanje. Dini sustav moe biti zahvaen raznim bolestima, najvanije su:- Infekcijske bolesti- Bolesti imunolokog sustava- Bolesti inducirane djelovanjem okolia- Bolesti cirkulacije- NovotvorineUpalne bolesti dinog sustava- Upale gornjeg dinog sustava- Upale srednjeg dinog sustava- Upale donjeg dinog sustava (pneumonij)Upale gornjeg dinog sustava su najee prehlade koje imaju znaajke akutne upale s tendencijom irenja na dunik i bronhe, a u male djece u srednje uho. Uzronik je veinom virus. Ove upale najee kratko kraju i spontano prolaze. Antibiotici nemaju utjecaja. Dio virusnih infekcija moe stvoriti predispoziciju za sekundarnu bakterijsku infekciju (najee streptokokalni nazolaringitis) koja esto zahvaa sinuse, srednje uho ili bronhi, uzrokujui gnojnu upalu. Na mjestu upale sluznica je zastojna, zadebljana. Najea je upala nosne sluznice- akutni rinitis (simptom curenje sekreta iz nosa).Upale sredinjeg dinog sustava- upala grla, dunika i velikih izvan plunih bronha. Veliki dio upala uzrokuje pneumonije. Najee oboljevaju djeca.Bronhiolitis-je akutni upalni proces koji zahvaa bronhe i brohiole. U vie od 80% bolesnika uzronik je respiratorni sincicijski virus. Simptomi: oticanje sluznice dinih putova, opstrukcija bronha i bronhiola.Pneumonije- upala plua. U odraslih su obino bakterijske pneumonije, a u djece i mladih su uglavnom uzrokovane virusom ili mikoplazmom. Simptomi: tresavica, visoka temperatura, malaksalost, kaalj i iskaljavanje. Ljei se antibioticima.Imunoloki izazvane bolesti dinog sustavaPeludna groznica- esta bolest. Preosjetljive reakcije nosne sluznice na vanjske alergene. Osim peluda mogu djelovati industrijske kemikalije, peruti, praina, grinje, umjetne boje i sladiva te mnogi drugi.Astma bronchale- osnovna znaajka poveana nadraljivost traheobrohalnog stabla, pa dolazi do iznendanog spazma bronha. Vanjski imbenici su: antigenske estice praine, perje, peludbekterije i njihovi toksini. Unutarnji imbenici: odreena kemijska sredstva, koja se oslobaaju u samom organizmu i djeluju kao alergeni. Asmatini napadaj poinje iznenada oteanim disanjem. Simptomi prestaju nakon davanja ljekova za lijeenje astme, uklanjanja provocirajuih faktora te inhalacijom kisika (alvesco dnevna terapija).Poremeaj plunog krvotokaNajee bolesti: pluna hipertenzija i pluna embolija.Pluna hipertenzija- moe biti primarna i sekundarna. Primarna nastaje u mlaoj dobi i nije praena sranim manama i popratnim plunim bolestima. Sekundarna dovodi do promjene unutrailnog tlaka u plunim arterijama.Pluna embolija- nastaje usljed zaepljenja plunih arterija krvnim ugrukom najee embolusom.Novotvorine dinog sustavaTo su rak plua i rak grla.Karcinom grla- rizini faktori koji utjeu na nastanak ove bolesti su: puenje, kronini alkoholizam te starija ivotna dob. Simptomi: promuklost, gubitak glasa te isprekidano disanje.Karcinom plua- najei je karcinom bronha koji ini 90-95 % svih primarnih plunih novotvorina. U vezi s nastankom dovode se tetni imbenici koji se udiu, a na prvom mjestu je puenje. Simptomi: kaalj, sukrvavi iskaljaj, potekoje disanja, este upale te izljevi tekuine u prsnu upljinu. Ljeenje se moe provesti kod rano otkrivenog raka plua kirurkim zahvatom i zraenjem.SRCE I OPTOK KRVISrce- je autonomni miini organ koji poput crpke, stezanjem svoje snane muskulature, tjera krv kroz tijelo. Smjeteno je u prsnoj upljinisvojom donjom povrinom naslanja se na oit, sa strana je omeen pluima, straga je jednjakom, a sprijeda zatieno prednjom stijenkom prsnog koa. Fizika aktivnost, konstrukcija i pridruene bolesti srca utjeu na njegovu veliinu, oblik i snagu.Graa i funkcija srcaSrani mii je podjeljen na 4 upljine, dvije pretklijetke te dvije klijetke. Pretklijetke primaju krv putem dovodnih krvnih ila, gornja i donja uplja vena donose krv desnoj pretklijetki, a etiri plune vene ulijevaju se u lijevu pretklijetku. Klijetke izbacuju krv u dovodne ile; desna klijetka se nastavlja na stablo plune arterije, a lijeva klijetka pumpa krv u aortu. Izmeu klijetke i predklijetke te na uima odvodnih krvnih ila nalaze se srani zalisci ija je uloga da osiguravaju protok krvi u samo jednom smjeru. Rad srce odvija se kroz uzastopne izmjene sistole i dijastole. Sistola oznaava stezanje sranog miia; za vrijeme sistole krv se izbacuje iz prtklijtke u klijetke, iz klijetke u odvodne krvne ile, plunu arteriju i aortu. Dijastola je oputanje sranog miia, srane upljine se pune krvlju. Za rad srca treba neprestani dotok kisika i hranjivih tvari putem krvi. Sranku frekvenciju odreuje poseban traak specijaliziranog provodnog miinog tkiva koji se zove sinus-atrijski vor (S-A vor, zbog njega srce radi potpuno samostalno). Smjeten je u stijenci desne pretklijetke uz ue gornje upljine vene; on stvara elektrine impulse koje se prenose provodnim kanalom do svih stanica sranog miia i potie ih na kontrakciju. Simpatikus ubrzava rad srca, a parasimpatikus usporava rad srca. Osim S-A vora provodni sustav srca ine atrioventrikulski vor ( AV), Hisov snop te Purkinjeova vlakna. AV vor i Hisov snop ine nakupine specijaliziranih miinih stanica u kojima se impuls usporava tako da kontrakcija pretklijetki odvija prije kontrakcije klijetki. Hisov snop dijeli se na lijevu i desnu granu, a one se dalje granaju na Purkinjeova vlakna. Tim vlaknima impul dalje putuje putuje najveom brzinom do svih miinih stanica klijetke omoguujui njihovu kontrakciju i izbacivanje krvi u plunu (sistematsku cirkulaciju).Optok krviMali optok slui oksigenaciji krvi (kisik iz plunih alveola vee se za hemoglobin u krvi), a ine ga plune arterije sa svojim ograncima, krve ile plua te plune vene.Veliki optok ima ulogu dostaviti oksigeniranu krv do svih stanica u organizmu, te od njih pokupiti otpadne tvari nastale metabolizmom, ini ga aorta sa svim svojim ograncima te venski sustav koji zavrava gornjom i donjom upljom venom.Venska krv bogata ugljikovim dioksidom i drugim produktima staninog metabolizma iz svih organa dolazi putem gornje i donje uplje vene do desne pretklijetke. Iz pretklijetke se krv uljeva u desnu klijetku, a zatim plunom arterijom odlazi u plua. U plunim kapilarina dolazi do razmjene plinova , preko alveokapilarne membrane ugljikov dioksid se otputa u alveole, a kisik iz alveola prelazi u krv te se ona oksigenira. Plunim venama krv bogata kisikom dolazi u lijevu pretklijetku te tako zavrava mali optok krvi.Iz ljeve prtklijetke krv ulazi u lijevu klijetku, te se snanom kontrakcijom klijetke izbacuje u aortu,najveu arterijsku krvnu ilu u tijelu. Aorta dalje putem brojnih arterijskih ogranaka raspodjeljuje krv u srce, mozak, p'lua, probavni sustav, bublege, spolni sustav, te preostale sustave i organe. Vee miine arterije granaju se u manje arteriole, a one dalje u kapilare. Kapilare se dalje nastavljaju u vene, a one dalje u elastine vene mekih sjenki da bi na koncu sva venska krv gornjom i donjom upljinom vena dola u desnu pretklijetku gdje zavrava veliki optok krvi.Fetalni optok krviFetus se prehranjuje putem majine krvi koja mu donosi kisik i hranjive sastojke, a od njega uzima ugljikov dioksid i ostale otpadne produkte metabolizma, ta se razmjena odvija preko posteljice. Plua tijekom fetalnog ivota uglavnom ne fukcioniraju, a jetra funkcionira tek djelomino, vrlo mali volumen krvi odvija se za te organe. Oksigenirana krv koja se vraa iz posteljice kroz pupanu venu, zaobilazi jetru, prolazi kroz venski duktus i uljeva se putem donje upljine vene u desnu pretklijetku. U desnu pretklijetku ulijeva se deokigenirana krv koja putem gornje upljine vene dolazi iz glave i gornjih udova u pretklijetku, pa dolazi do mijeanja oksigenirane i deoksigenirane krvi.Znaaj limfe u sustavu cirkulacijeLimfni sustav je odvodni dio cirkulacije. ine ga limfne ile koje nalazimo u svim tkivima, osim u ivanom i kotanom. Limfne ile graene su od tankog sloja stanica i imaju zaliske na vrcima limfnih kapilara i u veim limfnim ilama koji osiguravaju strujanje limfe samo u smjeru prema srcu. Sustavom je slina krvnoj plazmi, a sustav joj ovisi u tkivu kojem se stvara. Limfni sustav poinje limfnim kapilarima u meustaninim prostorima. Skupljanje tekuine u meustaninim prostorima uzrokuje irenje limfnih kapilara. Potiskivanje limfe limfnim sastavom odvije se spontanim kontrakcijama stijenke limfne lijezde, te djelovanjem nekoliko vanjskih initelja koji naizmjenino kompresijom limfnih ila omoguuju gibanje limfe. To su kontrakcije okolnih miia, pulzacije susjednih arterija, pokretni pojedinih djelova tijela i pritisak na ile izvana. Zadaa limfnog sustava jest transport tvari i otplavljivanje suvine tekuine iz tkiva. U tijek limfnih ila ukolopljeni su i limfni vorovi u kojima se odstranjuju i razaraju mikroorganizmi tetne estice koje prodru u limfu. Limfni sustav ima vanu ulogu i u apsorpciji pojedinih tvari iz probavnog sustava.Bolesti srca i krvnih ilaMogu biti priroene ili steene. Razlikujemo ih po tome je li zahvaen srani mii, srani zalisci, osrje ili se radi o poremeajima ritma. Priroene bolesti srca posljedica su genskih mutacija i tetnih djelovanja iz okolia na razvoj ploda, a steene bolseti posljedice su djelovanja infektivnih agnesa na srane strukture ili utjecaja initelja rizika na krvne ile kroz dulje vrijeme.AterosklerozaBolest krvnih ila. To su promjene unutar stijenke krvnih ila koje dovode do ovapnjenja ila i gubitka elastinosti. Nastaje zbog: puenja, povien krvni tlak. Poviena masnoca i eer u krvi, smanjena tjelesna aktivnost, alkohol i stres. Oni oteuju povrinu krvne ile i aktiviraju upalni proces u ili koji rezultira stvaranjem plaka. Plak je nakupina upalnih stanica i depozita masti koji stvara izboenje unutar krvne ile i smanjuje njen promjer zbog ega ometa protok krvi kroz ilu. To uzrokuje slabiji dotok kisika i hranjivih tvari stanicama koje prehranjuje zahvaena krvna ila. Ateroskleroske promjene na krvnim ilama mijenja tok krvi iz laminarnog (paralelnog) u turbuletni, na takvim mjestima se stvara sklonost nastanku patolokih ugruaka (tromba) koji mogu zaepiti krvnu ilu i uzrokovati odumiranje tkiva.Povien krvi tlakArterijska hipertenzija oznaava vrijednosti tlaka iznad 140/90 mmHg. Rizici: prekomjeran unos soli u prehrani, nedovoljna tjelesna aktivnost, poviene vrijednosti eera i masnoe u krvi, alkohol izloenost stresu. Povean unos soli uzrokuje poveano zadravanje vode u tijelu to poveava volumen krvi te se stvara vei tlak u krvnoj ili. Krvne ile gube svoju elastinost i dolazi do njohova suenja. Suenje dovodi do porasta otpora u krvnoj ili i posljedinog porasta tlaka. Povieni krvni tlak optereuje srce te ono mora svladati vei otpor prilikom izbacivanja krvi u sistematsku cirkulaciju.Bol u prsitu (angina pectoris)To je posljedica aterosklerotskih promjena na krvnim ilama srca zbog kojih je smanjen protok krvi kroz krvnu ilu, a time i smanjena opskrba miinih stanica kisikom i hranjivim tvarima. Prim naporu troe vie energije pa im je potrebna vea doprema kisika i glukoze koju promijenjena krvna ila ne moe omoguiti. Krvne ile zahvaene aterosklerozom ne mogu poveati svoj lumen, jer je stijenka kruta pa u naporu tkivo gladuje.Infarkt srcaNajtea bolest sranog miia, a oznaava odumiranje sranog tkiva. Aterosklerotski plakovi na krvnim ilama srca skloni su pucanju to dovodi do izlaska kaaste lipidne mase i pokree mehanizam zgruavanja krvi. Stvara se abnormalni ugruak koji u potpunosti zaepi krvnu ilu i prekine dotok kisika i hranjivih tvari stanicama, sto rezultira staninom smrti. To se oituje kad je bol u prsitu jaen inteziteta, moe biti praena zaduhom, znojenjem, muninom i strahom.Treperenje pretklijetki (fibrilacija atrija)Poremeaj sranog ritma, posebno u starijoj ivotnoj dobi. Nastaje zbog nepravilnog stvaranja elektrinih impulsa koji se kaotino ire pretklijetkama i dovode do nesinkronizirane kontrakcije miinih stanica, pa se krv ne izbacuje u mlazu u klijetke vec zaostaje u pretklijetkam. U fibrilaciji mogu nastati krvni ugruci u pretklijetkama jer je tok krvi u njima turbulentan, a krv je u stalnom kontaktu s miinom stijenkom. Ispravljanjem ritma fibrilacije ugruak se moe pokrenuti u sistematsku cirkulaciju i uzrokovati infarkt bilo kojeg organa zaepljenjem pripadajue krvne ile.Uroene srane mane- Srane mane sa lijevo-desnim protokom krvi- Srane mane s desno-lijevim protokom krvi- Srane mane bez mijeanja srterijske i venske krviSrane greke u kojima dolazi do mijeanja krvi zbog postojanja otvora u sranim pregradama dovode do volumnog optereenja srca i utjeu na oksigenaciju krvi. Greke slijevo-desnim spojem dovode do protoka krvi s lijeve na desnu stranu pa ne utjeu na oksigenciju krvi. Simptomi: brzo umaranje, uestale infekcije dinog sustava te sporiji rast. Lijeenje se moe provesti ako se ne zatvore lijekovima ili kirurkim putem.Greke s desno-lijevomspojem omoguuje da jedan dio venske krvi zaobie plunu cirkulaciju te se pomijea sa oksigeniranom krvi koja dolazi u sistematsku cirkulaciju, pa uzrokuje smanjenu zasienost arterijske krvi kisikom i smanjen dotok kisika tkivima.Otvoreni arterijski duktus- je posljedica bepotpunog zatvaranja arterijskog voda nakon roenja. Za vrijeme fetalnog razvoja arteriski vod povezuje plunu arteriju i silazni dio prsne aorte omoguuje krvi da zaobie nefunkcionalna fetalna plua. Nakon roenja dolazi do njegova zatvaranja zbog porasta tlaka u sistematskoj cirkulacijii vee oksigenacije krvi uvjetovane ventilacijom plua. Otvoreni arterijski vod prepoznaje se kao um ns srcu. Simptomi suuestale infekcije dinog sustava, aporiji rast i zaduha u naporu.. Manji otpori ne daju simptome, praeni su ubrzanim radom srca , zaduhom u naporu te zatajenja srca. U djece s teim oblikom otovrenog arterijskog voda se s vremenom smanjuje zasienost krvi kisikom zbog zadebljanja krvnih ila plua i porasta otpora u njima, dolazi do pogoranja simptoma.Sastav i funkcije krviKrv je tekueg tkiva koje je putem krvoilnog sustava rasprostranjeno po cijelom organizmu. Osoba ima 5 do 6 litara krvi u organizmu. Od toga 45 % ine stanice, a ostatak je krvna tekuina, plazma. Krvne stanice stvaraju se u kotanoj sri od zajednike matine stanice, a razlikujemo crvene krvne stanice-eritrocit, bijele krvne stanice-leukocite i krvne ploice-trombocite. Funkcije krvi su:- Transportna funkcija (prijenos hranjivih tvari i kisika do stanica te preuzimanje otpadnih produkata metabolizma od njih)- Imunoloka funkcija (obrana organizma od patogena koju obavljaju bijele krvne stanice, imunoglobulini u sustav komplementa)- Komunikacija pojedinih dijelova organizma ( prijenos hormona i drugih aktivnih tvari do ciljanih organa)- Odravanje tjelesne temperature (stalnim kolanjem raznosi toplinu po cijelom tijelu ujednoavajui temperaturu pojedinih dijelova tijela; poviene tjelesne temperature omoguuje oslobaanje suvine topline preko koe)- Zatitna funkcija (prilikom ozljede krvne ile agregat trombocita stvara trombocintni ep i pokree mehanizam zgruavanja krvi, to zaustavlja daljni gubitak krvi)Krvna plazma- je tekuina svjetloute boje, koja ini 55 % ukupnog volumena krvi. Ona je veinom voda u kojoj su otopljene anorganske soli, natrijev klorid kojeg ima 9g u litri plazme. Bogata je vitaminima, mineralima, bjelanevinama, aminokiselinama, glukozom, lipidima. Najvenije bjelanevine u plazmi su albumini, globulini i faktori zgruavanja.Albumini- najbrojnije bjelanevine njihova je uloga da odravaju kloidno-osmotski tlak krvi te da prenosi netopljive molekule.Globulini- uloga je transport hormona i obrana organizma u kojoj sudjeluju imunoglobulini.Faktori zgruavanja- su bjelanevine koje se stvaraju u jetri, a neophodni su za stvaranje krvnog ugruka i zaustavlja krvarenje. Vaan faktor je fibrinogen, koji ini osnovu za nastanak krvnog ugruka.Crvene krvne stanice-eritrocitiNajbrojnije stanice u organizmu. U zrelom stadiju nemaju staninu jezgru, glavna im je uloga prijenos plinova u krvi, koju obavljaju zahvaljujui bjelanevini hemoglobinu. Hemoglobin je graen od 4 podjednice; svaka podjednica sastoji se od bjelanevina globina posebne skupine hema. Hem u sebi sadri eljezo za koje se vee jedna molekula kisika (tako jedna molekula hemoglobina moe vezati najvie 4 molekule kisika). Eritrociti tkivima prenose kisik iz plua, a od stanica preuzimaju ugljikov dioksid, a enzimnim sustavom vraaju u plua i otputaju u alveole. Hemoglobin daje krvi crvenu boju, arterijska krv je bogata kisikom (oksigenirana) crvene boje, venska krv je osiromaena kisikom (deoksigenirana) tamnocrvena. Eritrociti se stvaraju u kotanoj sri, razgraduju se u slezeni. Razgradnjom se stvara bilirubin, tvar koja daje utu boju ui, mokrai, stolici, krvnoj plazmi. eljezo koje se oslobodi razgradnjom organizma veim dijelom ponovno iskoristi za igradnju novih eritrocita.Krvne grupeNa povrini eritrocita nalaze se posebne molekule ugljikohidrata, antigen A i antigen B, na temelju kojih razlikujemo 4 krvne grupe i svrstavamo ih u ABO sustav. Osoba koja nosi na membrani antigen A ima krvnu grupu A, koja nosi antigen B ima krvnu grupu B, ako su na membrani prisutna oba antigena radi se o krvnoj grupi AB, a na eritrocitima krvne grupe 0 ne nalazimo niti jedan od navedenih antigena. Mijeanjem seruma jedne osobe i krvi druge osobe folazi do sljepljivanaj krvi (aglutinacije). Aglutinacija zapoinje vezanjem protutijela iz krvne plazme za neki antigen prisutan na stanicama (eritrociti, bakterije). Kompleksi antigen-protutijelo neusobno povezuju u veu nakupinu-aglutinat, antigen se onda naziva aglutinogen, a protutijela aglutunini. Aglutinacija krvi prilikom mijeanja krvi razliitih krvnih grupa dolazi do unitavanja eritrocita. Razgradnja eritrocita iz bilo kojeg razloga naziva se hemolizam. Jedino krvna grupa AB nema protutijela u plazmi, pa svaka osoba moe primiti transfuziju krvi bilo koje krvne grupe, eritrociti krvne grupe 0 mogu se dati bilo kojoj krvnoj grupi jer na svakoj membrani nemaju antigen pa nema straha od reakcije s protutijelima. Vaan sustav antigena je Rh (Rhesus). Sastoji se od vie razliitih antigena, najvaniji je D-antigen koji izaziva najsnanije imunoloke reakcije. Osoba je Rh pozitivna ili Rh negativna. Rh faktor je vaan u prvoj trudnoi kada je trudnica Rh negativna, a plod Rh pozitivan, u rom sluaju na kraju trudnoe, kada doe do mijeanja majine krvi i krvi djeteta razvit ce se protutijela na taj antigenkoja u sljedeij trudnoi mogu u preko posteljice u krv ploda te uzrokovati hemolizu, ako tako bude i u sljedeoj trudnoi trudnica prima inekciju nakon poroda kojom se neutralizira.Bijele krvne stanice-leukocitiU kubinom milimetru krvi normalno nalazimo od 4 000 do 10 000 leukocita. Dijelimo ih na: granulocite, limfocite i monocite.Granulociti- nalaze se enzimi za probavu tetnih tvari i mikroorganizama. Razlikujemo: neutrofile, eozinofile i bazofile. Znaajne su u borbi protiv bakterijskih infekcija skupa s makrofagima. Eonzinofili sudjeluju u alergijskim reakcijama organizma te pri infekciji parazita. Bazofili imaju vanu ulogu u alergijskim reakcijama. Granulociti i monociti sudjeluju u nespecifinoj obrani organizma od infekcije. Mogu vrit fagocitozu- proces kojim pomou enzima probavljaju i unitavaju tetne estice mikroorganizme. Monociti iz krvi prelaze u tkiva i tamo se pretvaraju u makrofage, stanice koje se gibaju poput ameba i fagocitiraju se u estice.Nespecifina odnosno priroena imunost osim imunolokog, ukljuuje i neke dodatne mehanizme obrane, koa koja stvara prvu barijeru ulaska tetnih estica, zatim eluana kiselina, koja zbog niske pH vrijednosti unitava mikroorganizme, te bjelanevine koje imaju ulogu obrane organizma od infekcije.Specifina imunost organizma (steena ) stvara se tijekom ivota kontaktom s antigenima, ostvaruju se meusobno suradnjom makrofaga i limfocita.Limfociti- dijelimo ih na limfocite T i limfocite B. Dvije su vrste limfocita T, one koji pomau limfocitima B u imunolokoj obrani te oni koji sami unitavaju uzronike bolesti. Limfociti B sazrijevaju u plazma stanice i proizvode specifina protutijela na antigene bakterija, virusa i drugih tetnih mikroorganizama. Makrofagi su tkivni fagociti koji se prvi susreu s antigenom. Najprije probavljaju tetne mikroorganizme i prezentiraju pojedine njihove antigene limfocita T- oni potiu pretvorbi limfocita B u plazma stanice koja e stvoriti specifina protutijela na taj antigen. Jedan dio limfocita B ostat e kao memorijske stanice koje dugo pamte antigen te ce pri novom susretnu s njim proizvesti protutijela bre i u veoj koliini to e omoguiti kvalitetniju obranu organizma od infekcije. Primjer specifine obrane organizma je postupal cijepljenja ili vakcinacije.Imunosni procesi tetni za organizamAutoimune bolesti- svrha im je zatita organizma, a ponekad moe pokrenuti procese koji su za njega tetni. Tijekom razvoja imunolokog sustava limfociti sazrijevanjem naue prepoznavati vlastite bjelanevine pa na njih ne pokreu imunosnu reakciju. No ponekad se u ljudi razviju bolesti u kojima organizam reagira na vlastito tkivo i stvara protutijela na bjelanevine (autoimune bolesti).Alergijske reakcije- reakcije koje imunonski sustav ponekad razvija na neke antigene (alergene) iz okoline koje, u pravilu nisu tetni. Te reakcije se najee oituju na pluima u obliku oteanog disanja, te na koi u obliku osipa. I sluznica probavnog sustava moe burno reagirati na neke alergene. Najei alergeni: praina, pelud, ivotinjska dlaka, neke bjelanevine iz hrane. Najtei oblik alergijske reakcije je anafilaktiki ok koji se oituje naglim padom tlaka i poremeajem svijesti.Reakcije odbacivanja presatka- prilikom presaivanja organa nekoj osobi njen imunosni sustav moe razviti snanu reakciju prema tom organu ako su primatelji organa nesrodni. Srodnost se odreuje na temelju tkivnih antigena (HLA) to su bjelanevine koje se nalaze na svim stanicama, a najznaajnije su one na povrini leukocita.Krvne ploice-trombociti i mehanizam zgruavanja krviTrombociti su sitne okrugle ploice, nastaju u kotanoj sri raspadom velikih stanica- megakariocita, koji nisu prave stanice, ali sadre brojne aktivne tvari bitne za njihovu funkciju (primarno zaustavljanje krvarenja, stvaranje trombocitnog epa). Imaju kratak vijek (8-12 dana), nakon ega ih makrofagi ostranuju iz krvi. Trombociti se aktiviraju pri ozljedi krvne ile, kontaktom s bjelanevinama ilne stijenke. Svaka ozljeda krvne ile uzrokuje njoihovu aglutinaciju (sljepljivanje) i privremeno zatvaranje defekta na krvnoj ili dok se ne stvori ugruak.Krvotvorni (hematopoetski) organiKrvne stanice se stvaraju u kotanoj sri, prsnoj lijezdi (timusu), slezeni i limfnim vorovima, a prije roenja u jetri i umananoj vrei. Kotana sr je najvaniji krvotvorni organ, u kojem od matine stanice nastaju eritrociti, leukociti, trombociti i granulociti. Limfociti jednim dijelom ostaju u kotanoj sri, a vei dijelom sele u timus, slezenu i limfne vorove gdje sazrijevaju u konane oblike limfocita T i B. Usporendno s dozrijevanjem spolnih organa timus gubi svoju funkciju zbog zamjene specifinog tika masnim tkivom. U timusu sazrijevaju T limfociti. Limfociti su preteno smjeteni u limfnim vorovima te u posebnom limfatinom tkivu slezene, kotane sri i sluznice probavnog sustava. Limfni vorovi su okruglasti grani, graeni od limfnog tkiva, rasporeeni du toka limfnih ila, a nalazimo ih u pazuhu, preponama, du velikih krvnih ila vrata, u trbunoj i prsnoj upljini. Sva limfa u organizmu proe kroz bar jedan limfni vor koji slui kao filter u kojem se zadravaju mikroorganizmi i tetne tvari te potie odgovor na njih. Na zajednikom putu dinog i probavnog sustava smjeten je Waldeyerev limfatini prsten kojeg ini limfno tkivo okupljeno u tozilama (drijelna, jezina i dvije nepane). Slezeno je bogato prokrvljen i najvei limfni organ, smjetena je ispod oita s ljeve stane. Sudjeluje u stvaranju i pohranjivanju krvnih stanica. Bogata je fagocitima, organiziranim u mreasti sustav koji je u neposrednom kontaktu s antigenima iz krvi koji je odgovoran za razgradnju ostarjelih eritrocita iz krvi. Fagociti su antigeni limfocitima slezene i aktiviraju ih na proizvodnju antitjela.Bolesti i disfunkcije krviBolesri krvi mogu biti nasljedne i steene, mogu se oitovati poveanim i smanjenim brojem krvnih stanica ili bjelanevina plazme te poremeajem njihove funkcije, koja se oituje smanjenim transportom kisika do tkiva uestalim infekcijama, krvarenjem ili pojaanim zgruavanjem krvi. Poremeaji osnovnih funkcija krvi su esto posljedice bolesti drugih organa (npr. Zgruavanje zbog bolesti jetre) ili stanja organizma (anemija zbog velikog gubitka krvi).AnemijaJe smanjena sposobnost prijenosa kisika stanicama. Posljedica je smanjene koliine hemoglobina u krvi, bilo zbog prekomjernog gubitka krvi ili zbog nedovoljnog stvaranja eritrocita. Najea je sideropenina anemija (zbog manjka eljeza). Kod ena je uglavnom posljedica obilnih i dugotrajnih menstruacija, a kod mukaraca nastaje esto zbog skrivenog krvarenja u probavni sustav. Simptomi: slabost, brzo zamaranje i pospanost. Lijei se preparatima eljeza i poveanim unosom eljeza pravilnom prehranom. Anemija moe nastati i kad postoji dovoljna koliina hemoglobina, ali je njegova funkcija oteena (anemija srpastih stanica)- zbog genske mutacije se stvara hemoglobin drukijih svojstava. Pri niim koncetracija kisika u krvi takav hemoglobin stvara nakupine u stanici koji mjenjaju oblike eritrocita iz bikonkanog u srpasti. Zato eritrociti zapinju u najmanjim krvnim ilama, raspadaju se i dovode do ozljede tkiva. Zbog kratkog vijeka srpastih ertitrocita otean je prijenos kisika tkivima.LeukemijaNekotrolirano umnoavanje nezrelih krvnih stanica u kotanoj sri ili limfnom voru. To je posljedica oteenja matine stanice tetnim agensima, kao to su zraenje, neke kemikalije i virusi. To se oituje manjkom eritocita, leukocita i trombocita pa su oboljeni anemini, skloni infekcija i krvarenju. Leukemija se ljei citostaticima koji unitavaju zloudne stanice. Moe se ljeiti presaivanjem kotane sri zdravog davatelja.LimfomLimfomi su novotvorine limfnog sustava koje se najee oituju bezbolinim poveanjem limfnih vorova. Limfociti se nekontrolirano umnjoavaju u limfnim vorovima ili organima koji sadre limfno tkivo. Dvije su grupe malignih limfoma: ne-Hodgkinovi i Hodgkinovi limfoni.Tromboza i embolijaPojaana sklonost zgruavanja krvi, vodi stvaranju abnormalnih ugruaka (tromba) unutar krvne ile- to stanje se naziva trombozom. Stvaranje ugruaka pogoduje svaka ozljeda povrine krvne ile koja je posljedica ateroskleroze, infekcije ili traume, kao i promjena toka krvi iz laminarnog (paralelnog) uturbuletni (vrtloni) to se dogaa u krvnim ilama oteenih aterosklerozom ili u sluaju poremeaja sranog ritma. Zadravanje krvi unutar krvne ile takoer pridonosi trombozizbog ega se ugruci ee stvaraju u venama u kojima je protok krvi sporiji. Ugruci nastali aterosklerozom stvaraju se u arterijama i dovode do oteenja organa kojeg opskrbljuje zahvaena krvna ila (nejei mehanizam nastanka sranog i modanog udara). Dio ugruka koji se odvoji u cirkulaciji krvi naziva se embolusom. Embolus koji putuje venama zaepi manje ili vee krvne ile plua to uzrokuje plunu emboliju. Ako se ugruak stvori u srcu (najee kao posljedica, fibrilacije), onda strujom, krvi odvojeni embolusi mogu zavriti u bilo kojem organu, najee u mozgu uzrokujui modani udar.GRAA I F-JA ENSKOG I MUKOG SPOLNOG SUSTAVAenski spolni sustavSastoji se od unutarnjih (jajnici, jajovod, maternica i rodnica) i vanjskih dijelova (velike i male stidne usne, draica i male lijezde u predvorju rodnice) spolnih organa.Jajnik - parni spolni organ, tei oko 10 g. Jajnik je spolna lijezda koji stvara enske spolne hormone (estrogen i progesteron) i enske spolne stanice, jajne stanice (jajaca).Jajovod - parna cijev koja s jedne strane prilijee na jajnik, a s druge se nastavlja u meternici i tako omoguuje njihovu komunikaciju. Jajovodom putuje jajna stanica prema maternici, a spermij iz maternice prema jajnoj stanici. U najirem dijelu jajovoda odvija se spajanje jajaaca i spermija oplodnja. Oploeno jajace putuje jajovodom u maternicu kako bi se u njenu sluznicu usadilo i dalje razvijalo (to traje 4-5 dana).Maternica - uplji organ, sastoji se od 2 dijela tijela i vrata maternice. Glavna uloga maternice je prehrana i zatita ploda tijekom trudnoe. Stijenka maternice graena je od glatkih miia i sluznice. Sluznica maternice podlijee periodinim promjenama koje ovise o ciklikim promjenama u jajnicima, to se naziva menstrualnim ciklusom.Rodnica - elastina miina cijev, duga 8 12 cm, iroka 3 4 cm, koja se protee od maternice do svog vanjskog otvora izmeu malih usana. Kroz rodnicu tijekom menstruacije prolazi menstrualna krv, a tijekom poroaja fetus.Velike usne - koni nabori koji se nastavljaju na preponski breuljak. Prekrivaju ulaz u rodnicu, ispunjene su masnim tkivom, prekrivene pigmentiranom koom, na koju izrastu stidne dlake.Male usne - 2 tanka kona nabora smjetena izmeu velikih usana, bogate su lijezdama. Na mjestu gdje se spajaju prednji dijelovi malih usana nalazi se draica.Draica bogata je osjetnim ivanim zavrecima te osjetljiva na dodir, pritisak i temperaturu.Muki spolni organiSastoji se od unutarnjih (sjemenik, dosjemenik, sjemenovod, prostata i sjemeni mjehurii), i vanjskih (monja, spolni ud, mokrana cijev) spolnih organa.Sjemenik glavni parni spolni organ, smjeten u konoj vreici monji. Prvo je smjeten u trbunoj upljini ali se prije roenja spusti u monji. U testisu se umnaaju i sazrijevaju spolne stanice spermiji, te lui spolni hormon (testosteron, dihidrotesteosteron i androstendion). Umnoavanje, rast i sazrijevanje spermija poinje u pubertetu.Spermij spolne stanice graene od glavice, vrata i repa. U glavici se nalazi jezgra s kromosomima i enzimima koji pomau pri spajanju spermija s jajnom stanicom. Rep slui za pokretanje, pomou njega spermij iz rodnice doe u jajovod kako bi oplodio jajaca. Spermij zajedno sa sjemenom tekuinom ine spermu. Sjemenu tekuinu proizvode sjemeni mjehurii, prostata, dosjemenik i druge pomone lijezde.Dosjemenik duguljasta parna tvorba pridruena sjemeniku, u njemu spermiji zavravaju svoje dozrijevanje, pa izlaze kroz sjemenovod. Sjemenovod je parna cijev duga oko 30 cm, nastavlja se u mokranu crijev koja zavrava otvorom na glaviu penisa.Sjemeni mjehurii dvije male lijezde koje proizvode ljepljivu ukastu tekuinu koja je izvor energije za pokretanje spermija.Prostata lijezda smjetena ispod mokranog mjehura, kroz nju prolazi mokrana cijev. Izluuje rijetku mlijenu tekuinu.Spolni ud vanjski spolni organ koji slui za reprodukciju i mokrenje. Graen je od korijena, tijela i glavia penisa. Sadri mnogo ivanih zavretaka. Jebo te k*** JMenstrualni ciklusPoinje u pubertetu od 12-13 godine prvim krvarenjem (menarha), a prestaje u zreloj dobi izmeu 45 i 50 godina (menopuza). Djelovanje hormona jajnika (estrogena i progesterona), izluenih na poticaj hormona hipofize (folikulostimulirajui hiormon-FSH i luteinizirajuii hormon-LH), uzrok je ciklikoj promjeni grae sluznice maternice tijekom menstrualnog ciklusa (razmak izmeu dvije menstruacije, traje prosjeno 28 dana). Sluznica maternice podlijee promjenama kroz 3 faze:1. Propadanje i lutenje sluznice maternice praeno krvarenjem s primjesama sluzi (menstuacijska faza, 1-4 dana menstrualnog ciklusa, gubi se 50 do 100 ml krvi)2. Obnavljanje lijezda i bujanje sluznice nakon menstruacije u trajanju 5-14 dana (proliferacijska faza ili folikularna faza), istovremeno se odvija razvoj janih folikula i proizvodnja estrogena; kraj ove faze oznaava izbacivanje jajne stanice iz jajnog folikula- ovulacija.3. Izluivanje lijezda maternice (sekrecijska ili posovulacijska faza) zapoinje nakon ovulacije, ovisi o hormonu progesteronu, kojeg izluuje uto tijelo (nastaje od ostatka folikula), traje 15-28 dana; progesteron djelujui na lijezde potie ih na izluivanje hranjivih tvari- glavni izvor prehrane ploda prije usaivanja u maternicu. Ako izostane oplodnja, uto tijelo propada (prelazi u bijelo tijelo), koliina estrogena i progesterona u krvi pada, pa sluznica maternice propada, ime poinje novi menstrualni ciklus (krvarenje)Razvoj jajne stanice (jajaca)Jajne stanice su smjetene u kori jajnika u sreditu staninih nakupina- jajnih folikula. Folikuli izluuju estrogen. Folikula u oba jajnika ima prosjeno 400 000, ali veina propada tijekom reproduktivnog razdoblja ene. Tijekom svakog menstrualnog ciklusa u folikularnoj fazi pod utjecajem hipofize (folikulostimulirajueg hormona- FSH) poinje se razvijati 20-30 folikula, koji se razvijaju kroz sljedee dane kako bi se 7 dana folikularne faze izabrao jedan dominantni folikul, koji e se nastaviti razvijati, dok ostali propadaju (artrezija). Zelik folikul ima promjer 1-2 cm, izboen je na povrini jajnika. Sredinom menstrualnog ciklusa dolazi do velikog porasta koncentracije estrogena i luteinizirajueg hormona- LH hipofize, pri emu mjehuri pukne i oslobodi jajace u trbunu upljinu (prsnue folikula) odakle putuje u jajovod. Prsnue folikula je ovulacija, za vrijeme koje se izbaci jedna jajna stanica iako ih se moe izbaciti vie. Reproduktivno razdoblje ene traje oko 30 godina, pri emu se oslobodi samo 450 jajnih stanica iz zrelih folikula. Nakon ovulacije ostatak folikula pod utjecajem LH-hormona formira uto tijelo (mala ukasta lijezda, koja izluuje progesteron).OPLODNJA, TRUDNOA I POROAJOplodnja i spolni kromosomiOplodnja je spajanje spemija s jajacem. Nastaje prilikom spolnog odnosa za vrijeme ovulacije, pri emu spermiji budu izlueni ejakulacijom u rodnicu. Iz rodnice spermij putuje kroz vrat maternice kako bi doao do jajane stanice u jajovodu. Jajna stanica je sposobna za oplodnju unutar 12 24 h nakon ovulacije a zatim propada. Za vrijeme ejakulacije izlui se izmeu 200 i 300 milijuna spermija, a oko 500 ih stigne do dijela jajovoda gdje e susresti jajace. Putovanje spermija od rodnice do jajovoda traje oko sat vremena, a sposobnost za oplodnju ima 48 72 sata, zatim propada. Poznavajui ivotni vijek jajne stanice i spermija mogu se izraunati plodni dani. U svakom menstrualnom ciklusu postoje 4 plodna dana, 3 prije i 1 nakon ovulacije. U dodiru s jajacem, spermij isputa enzim pomou kojeg uspijeva otopiti opnu jajaca. Jezgra spermija i jajaca se stapaju oplodnja. Oploeno se jajace (zigota) diobom razvija u zametak embrij. Oplodnja nastaje u najirem (ampularnom) dijelu jajovoda, odakle plod putuje u maternicu gdje se i usauje (implantacija). U sluaju usaivanja ploda izvan maternice, nastupa izvanmaternina trudnoa. Oploena jajna stanica ima 46 kromosoma koji nose genetske podatke, 23 majina i 23 oeva. Par spolnih kromosoma odreuje spol zametka. Ako udruivanjem spermija i jajaaca nastane kromosomski par XX radi se o enskom spolu, a XY o mukom. Jajna stanica ima samo X kromosome, dok spermiji imaju polovicu X i polovicu Y kromosoma.Razvoj plodaOploena jajna stanica podijeli se na dvije stanice ve prvog dana, pa ostale dane na 4, 8, 16... dioba se odvija tijekom putovanja iz jajovoda u maternocu to traje 4 dana. Zametak se tada sastoji od unutarnje skupine stanica od koje e se razviti svi dijelovi tijela i organi (embrij), te od vanjskog sloja stanica pomou kojeg e se uvrstiti za maternicu i dobivati hranjive tvari. Uzajamnim djelovanjem vanjskog sloja stanica i sluznice maternice razvija se posteljica (placenta) privremeni organ pomou kojeg dolazi do izmjene tvari izmeu krvi majke i krvi ploda. Pomou posteljice od majke dobiva sve hranjive tvari, kisik, vodu, vitamine, elektrolite, a predaje otpadne tvari i CO2. Posteljica ima zatitnu ulogu (lui hormone koji sudjeluju u razvoju ploda), ali neke tetne tvari mogu negativno djelovati na plod: droga, nikotin, alkohol i lijekovi.TrudnoaStanje kada ena u sebi nosi plod, traje 280 dana ili 40 tjedana, 9 kalendarskih mjeseci, 10 lunarnih. Tijekom trudnoe dijete slobodno pluta u plodnoj vodi koja ispunjava upljinu maternice. Plodna voda se nalazi unutar velike opne nalik mjehuru amnion.Poroajin kojim dijete, obino na kraju trudnoe biva istisnuto iz maternice. Moe se odvijati prirodnim putem, rodnicom ili kroz trbunu stijenku majke, carski rez. Poroaj zapoinje pucanjem vodenjaka i istjecanjem plodne vode. Vodenjak je amnion kojeg plod i plodna voda potiskuju kroz vrat i ue maternice. irenjem vrata maternice alju se ivani signali do hipofize, koja lui hormon oksitocin potie ritmino stezanje maternice, tj. pokree trudove. Postoje 4 poroajna doba:1) traje od poetka trudova do potpunog otvorenja ua maternice2) doba istiskivanja djeteta niz poroajni kanal. Nakon roenja djeteta treba podvezati i prekinuti pupanu vrpcu i tako se prekida prehrana, izmjena tvari i plinova izmeu majke i djeteta3) raanje posteljice. Za to vrijeme se zatvaraju raskidane krvne ile i stiava krvarenjeDojenjeProces kojim majka hrani dijete mlijekom iz sise J. Za stvaranje i izluivanje mlijeka iz mlijenih lijezda dojilje odgovorni su hormoni. Proizvodnja mlijeka mlijenim lijezdama dojke potie hormon prolaktin koji se lui iz prednjeg renja hipofize, iz stranjeg renja hipofize se lui hormon oksitocin koji izaziva ritmino stezanje miia metrnice tijekom poroda, a kasnije potie istiskivanje mlijeka iz sise. Tijekom dojenja podraivanjem bradavica sise alje se ivani podraaj u hipotalamus. On svojim signalima i hormonima potie hipofizu na pojaano luenje prolaktina i oksitocina koji zatim potiu stvaranje i naviranje mlijeka iz sisine bradavice kada novoroene zapone sisati sisu. Majino mlijeko je jedini prirodni izvor hranjivih sastojaka (tekuine, vitamini, minerali, imunoloki faktori), iji je omjer i koliina prilagoena potrebama dojeneta. Prvim danima nakon poroda, lui se prvo majino mlijeko kolostrum (gusta ukasta tekuina visoke kalorijske i proteinske vrijednosti koja je bogata imunolokim faktorima i imunoglobulinima G, M i A koji tite dijete od crijevnih i respiratornih infekcija, upala srednjeg uha, alergijskih reakcija).Spolno prenosive bolestiZarazne bolesti koje se prenose izravnim zna ime sa zaraene osobe na zdravu. Uzrokuju ih virusi, bakterije, gljivice i drugi mikroorganizmi a prenose se ramjenom tjelesnih tekuina (sjemenom, vaginalnom tekuinom i krvlju).Genitalni herpesVirusna bolest koju uzrokuje najee herpes simplex virus tip 2, tip 1 uzrokuje promjene u podruju usne upljine. Prenosi se dodirom, poljupcem i zna ime J. Oituje se svrbeom i peckanjem, simptomima gripe te izbijanjem bolnih mjehuria na genitalijama i tuda negdje. Mjehurii pucaju nakon 10 dana ostavljajui ranice koje nakon toga zacijele. Virus se ne moe izbaviti iz organizma, ve odlazi do ivanog podruja u blizini kraljenice gdje se nastani i miruje. Prilikom stresa i pada imuniteta se opet aktivira.Sindrom steene imunodeficijencije AIDSUzronik je virus humane deficijencije HIV. Prenosi se nezatienim seksualnim kontaktom putem zaraene krvi, koritenjem istih igala, transfuzije zaraene krvi, transplantacijom zaraenih organa, koritenjem zaraenih instrumenata za piercing, britvice, price, igle, sa zaraene majke na dijete tijekom trudnoe, poroda i dojenja. Faza zaraenosti traje 1 10 god. Za to vrijeme osoba moe nositi virus, a da ne zna da je zarazna. Virus napada obrambeni sustav. Na poetku se mogu razviti neki nespecifini simptomi: poviena tjelesna temperatura, nono znojenje, uveani i bezbolni limfni vorovi, umor, oteano disanje, gubitak apetita, suhi kaalj, javljanje bijelih naslaga na ustima, jeziku i drijelu. Nakon odreenog vremena kad HIV virus uniti imunoloki sustav, dolazi do mnogih infekcija, bolesti i razliitih oblika raka. Zasad ne postoji lijek, ali postoje neki lijekovi koji usporovaju razvoj virusa u organizmu.Infekcija humanim papiloma virusom HPVPostoji vie od 100 tipova, veina je bezopasna. Prenosi se zna ve ime, ali moe izravnim kontaktom sa zaraenom koom i sluznicom. Virus se oituje sa bradaviastim tvorbama na koi i sluznici spolnih organa te esto u podruju paku.te tvorbe se nazivaju kondilomi uklanjaju se pomou tekuih kemikalija, paljenjem, laserskim tretmanima, kirurkim uklanjanjem i smrzavanjem. Uz kondilome odreeni tipovi HPV a mogu uzrokovati upalne i zloudne promjene na grliu maternice a mogu se vidjeti pomou Papa-testa.KlamidijaUgroava mlade u dobi od 16 24 godine. Nema simptome ili su blagi. Klamidija je bakterija koja uzrokuje upalu mokrane cijevi u mukaraca i ena, upalu rodnice, a ako se ne lijei moe se proiriti dalje na organe i imati kronian tijek (moe uzrokovati neplodnost). Simptomi koji mogu nastati su peckanje, svrbe, iscjedak, smetnje mokrenja. Lijei se antibioticima.Gonoreja (kapavac, triper)Uzrokuje je bakterija Neisseria gonorrhoeae. Simptomi su: bijelo-ukasti ili uto-zelenkasti vaginalni iscjedak, peckanje pri mokrenju i oteenost stidnica (ene), a kod mukaraca simptomi su: area bol pri mokrenju, uz pojavu gustog uto-zelenog gnojnog iscjetka. Lijei se antibioticima, najee pencilinom.Sifilis (lues)Zarazna bolest uzrokovana bakterijom Treponema pallidum. Prenosi se zna ime i s trudnice na dijete. Oituje se pojavom bezbolnog ira u podruju genitalija ili na mjestu prodiranja bakterije. Ako se ne lijei, zahvaa kou u obliku ospica i voria, zatim se smiri i nakon dosta godina zahvati mozak, srce i druge unutarnje organe. Lijei se pencilinom.KandidijazaUzronik je gljivica Candida albicans. Nalazi se na koi, u ustima, crijevima i vagini, pa nije iskljuivo spolno prenosiva bolest. Kod dugotrajnog koritenja antibiotika dolazi do unitavanja dobrih bakterija koje tite sluznicu i omoguavaju prekomjerno razvijanje bakterija, gljivica i drugih mikroorganizama. Gljivice uzrokuju upalu vanjskog spolnog organa, a u ena i upalu rodnice. Simptomi u ena: gust, sirast vaginalni isjedak, svrbe i bol oko vagine, stidnice i pakua, te bol u mokrenju i fuck u. U mukaraca nastaje crvenilo i sirast iscjedak oko glavia, bol pri fuck u i mokrenju. Lijei se kremama protiv gljivica, u ena vaginaletama (tablete koje se umeu u rodnicu).TrihomonijazaUzrokuje je parazit Trihomonas vaginalis, veinom pogaa ene, napada rodnicu i mokranu cijev. Simptomi: svrbe spolovila, uto-zeleni iscjedak neugodnog mirisa, bol pri mokrenju i neugoda tijekom fuck-a. Moe prijei u kronian oblik. Lijei se metronidazolom.KontracepcijaPrimjena svih sredstava i metodakojima se u odreenom trenutku zaustavljaju prirodni procesi reprodukcije. To se postie djelovanjem na jajnu stanicu, spermije, na njihov susret na pokretljivost jajovoda i na proces usaivanja oploene jajne stanice u sluznicu maternice. Kontracepcija je zatita od neeljene trudnoe i od spolno prenosibih bolesti. Metoda i sredstva kontracepcije: prirodne metode, mehanika kontracepcija, kemijska kontracepcija, hormonska kontracepcija, hitna ili postkoitalna kontracepcija i sterilizacija. Sve metode svrstavamo u tri glavne skupine:- Prirodna kontracepcija (prkinuti snoaj, raunanje plodnih dana, temperaturna metoda, Billingosova metoda)- Mehanika kontracepcija (kondom, dijafragma, cervikalne kapice, kondom za ene)- Kemijska kontracepcija (spermicidna sredstva, kontracepcijske hormonske pilule, kontracepcijska injekcija, kontracepcijski implantat, kontracepcijski flasteri, vaginalni prsten, unutarmaternini uloci, hitna ili poskoitalna kontracepcija)Trajne metode zatite su sterilizacija mukaraca (vazektomija- presjecanje sjemenovoda) i ena (podvezivanje jajovoda).GRAA I ULOGA MOKRANOG SUSTAVAPodjela i poloaj mokranih organaObuhvaaju parne organe (ren, nephros), parne bubrene zdjelice (pelvis renalis), parne mokraovode (ureter), neparni mokrani mjehuri (vesica urinaria) i neparnu mokranu cijev (urethra). Mokrana cijev kod mukaraca prolazi kroz predstojnu lijezdu- prostatu i dalje se nastavlja kroz penis.Funkcijska podjelaOrgani se mogu podijeliti na one koje stvaraju mokrau i na one koji ju odvode. U bubrezima se iz ultrafiltrata krvne plazme stvara i koncentrira urin, koji se preko bubrenih lijezda dovodi do mokraovoda te mokranog mjehura, gdje se urin privremeno nakuplja, a prazni se preko mokrane cijevi.Podruna podjelaOrgani mokranog sustava se nalaze izvan trbune upljineokruene potrbunicom. Oni su uretroperitonealnom prostoru ili u vezivnom prostoru male zdjelice, spatium sutrperitoneale (mokrani mjehur i enska mokrana cijev). Muka mokrana cijev naputa malu zdjelicu nakon kratkog tijeka i tee kroz penis.Graa i funkcija bebregaBubreg je parni organ, smjeten u stranjem dijelu trbune upljines obje strane kraljenice. Oko svakog bubrega se nalazi sloj masnog tkiva koji ima zatitnu funkciju, dodatno su zatieni svojim smjetajem ispod rebarnih lukova. Svaki bubreg dobiva krv putem renalne (bubrene) arterije. Krv se u bubrezima filtrira i iz nje se odstranjuju tetni sastojci, lijekovi, viak soli, tekuine itd. Tako proiena krv odlazi iz bubrega putem bubrene vene. Mokraa nastaje u bubrenim kanaliima nakuplja se u bubrenoj nakapnici (zdjelici), odaklen se putem mokraovoda (uretera) cijedi do mokranog mjehura i dalje putem mokrane cijevi izluuje izvan tijela. Rad bubrega nadziru dva hormona jedan se stvara u stranjem renju hipofize (antidiuretski), a drugi u kori nadbubrene lijezde. Prvi regulira upijanju vode i time odreuje dnevnu koliinu mokrae, a drugi pomae zadravanju soli u tijelu. Funkcije: stvaranje mokrae, regulacija ravnotee vode i elektrolita, regulacija kiselosti, eliminacija tetnih tvari iz organizma, izluivanje hormona (eritropoetin, renin, prostaglandin). Nefroni su funkcionalne jedinice bubrega. Sastoje se od glomerula- klupka krvnih kapilara koje je ovijeno ahurom dvostranih stijenki i od drgog vijugavog kanala koji prolazi od glomerula (nisu istodobno u funkciji, nego naizmjenice). Propadanje velikog broja nefrona dovodi do zatajenja bubrega.Stvaranje mokraeU nefronima se neprekidno proiava krv, zapoinje u glomerulu. Prolazom kroz stijenku glomerulskih kapilara i stijenku ahure cijevi ide u poetni kanali nefrona krvna tekuina i sve to je u njoj otopljeno. To zovemo primarna (prva) mokraa. Nastala primarna mokraa se najveim dijelom ponovno upije u krv- reapsurpcija. Zajedno s tekuinom se vraaju u krv i otopljene tvari, ponovno upijanje je mogue jer su poetni kanalii bogati kapilarnom mreom. Stanice kanalia imaju posebne prijenosne sustave koji omoguuju vraanje korisnih i potrebnih tvari u krv (glukoze), a otpadne tvari ostaju u kanaliima. Nefroni u donjem kanaliu imaju veliku sposobnost upijanja vode, protok vode nadzire hormon stranjeg renja hipofize- antidiuretski hormon (ADH), ako hipofiza ne stvara velike koliine bolesnik moe izmokriti velike koliine razrijeene mokrae. Promijena koncentracije krvi podrai upravljaki centar u dijelu mozga iznad hipofize, koji tada potie hipofizu na izluivanje ADH, u centru za mozak se pojavljuje i osjeaj ei.Regulacija ravnotee elektrolitaUpravlja hormon kore nadbubrene lijezde. On odmjerava upijanje iona natrija (Na +) i klora (Cl -), tako da bubreg zadravaonoliko soli (NaCl) koliko je tijelu potrebno. Ako u tijelu ima previe soli (nakon slanog obroka) smanjuje se izluivanje hormona iz kore nadbubrene lijezde. Tada bubreg doputa da NaCl odlazi u mokrau. Ako je tijelo izgubilo mnogo soli (jae znojenje) poveava se izluivanje hormona iz kore nadbubrene lijezde (on upija NaCl iz primarne mokrae i vraa ga u krv).Regulacija kiselosti (acidobazne ravnotee)Kiselost (pH) tjelesnih tekuina zadana je koncentracijom vodikovih iona (H+). Prevelika kiselost je tetna, pa se ioni vodika moraju izluiti, bubreg to ini tako to ion natrija (Na+) zamjenjuje ionima vodika (H). Ioni vodika spajaju se u mokrai s amonijakom, koji u bubrezima nastaje kao otpadna tvar, tako nastaje spoj NH4 koji se izluuje mokraom. Pri nastajanju mokrae na zraku NH4 se raspada pa nastaje amonijak, koji daje karakteristian zadah.Upravljanjem obujmom tjelesne tekuinePojaavajui ili smanjujui upijanje soli (NaCl) i vode, bubrezi upravljaju ukupnim obujmom i koncentracijom tjelesnih tekuina. Kod gubitka vee koliine vode i soli pojaava se izluivanje ADH hormona kore nadbubrene lijezde. ADH zadrava vodu, ahormon kore nadbubrega zadrava sol i s njome vodu. Obrrnuto e se dogoditi ako popijemo veu koliinu mineralne vode. Izluivanje ADH i hormona kore nadbubrene lijezde ce se smanjiti, a bubrezi e stvarati veu koliinu mokrae, pa e se tijelo osloboditi vika tekuine i soliPoremeaji rada bubrega: nedovoljno izluivanje vode i soli, meka oteklina potkonog tkiva-edem, oteemnost nogu.Izluivanje kalcijaRegulacijom prometa iona kalcija i fosfata upravlja hormon paraireoidnih (dotitnih) lijezda (PTH), smjetene su u vratu. Nadzirujui aktivnost stanica koje stvaraju i razgrauju kost te itluivanjem kalcija i fosfata u bubrezima, hormon dotitnih lijezda upravlja koncentracijom tih tvari u krvi te vrstoom kostiju.Neke od najuestalijih bolesti bubrega1. Upalne bolesti mokranih puteva i bubrega- nastaje ulaznim putem, irenje i nastanak je s koe spolnog organa u izlaznu mokranu cijev te dalje u mjehur, mokraovode i bubrege. Uzronici upale mogu potjecati iz stolice, neistim rukama, spolnim odnosima. Moe doi do upale krajnika i drijela (angina), upala plua, razliite infekcije ili trovanja. U 90% uzronik je bakterija Eschcaerichia coli. Simptomi: poviena temperatura, zimica, umor, slabost, malaksalost, gubitak apetita, bol pri mokrenju ili peenjem u mokranoj cijevi i bolovima u slabinama.2. Bubreni kamenci i zastojenje uropatije- jedan od najbolnijih poremeaja mokranog sustava. Taloenjem organskih ili anorganskih tvari iz mokraenastaju kamenci u bubrezima, mokraovodima ili u mokranom mjehuru. Stvaranej ovisi o prehrani i metabolizmu, obiteljskim okolnostima. Ako je kamenac lokaliziran u mokraovodu, onemoguava prolaz mokrae do mokranog mjehura (zastojenje ili opstukcijska uropatija). Simptomi: bol u predjelu bubrega, iritacija i nagon za mokrenje, nerijetko nagon na povraanje, te pojava krvi u mokrai. U lijeenju treba imati za cilj: ublaavanje i kupiranje bola uporabom nestereoidnih antireumatika, spazmolitka, opijata, utvrditi toan pooaj kamenca i funkciju bubrega, u sluaju kamenca u mokraovodu to prije osigurati odgovarajuu drenau pripadajueg bubrega.3. Rak bubrega- zahvaa stanice bubrega. Puenje, poveana tjelesna teina moe dovesti do raka bubrega, koji je ei kod mukaraca nego ena te izloenost djelovanju azbesta, olova, benzenu i drugim organskim otapalima. Simptomi: gubitak tjelesne mase,, umor, poviena tjelesna temperatura, iscrpljenost, anemija i sl. Najkarakteristiniji simptom je pojava makro ili mikrohematije (krv u urinu). Magnetna rezinanca (MR) daje sve potrebne informacije za tonu dijagnozu ove bolesti.Lijeenje raka bubregaKirurko lijeenje prua objektivnu ansu za izljeivanje, moe se odstraniti samo dio bubrega, cijeli bubreg ili pak radikalnom neprektomijom cijeli bubreg, nadbubrene lijezde, okolno masno tkivo i oblinji limfni vorovi. Arterijska embolizacija se provodi kad nije mogu kirurki tretman. Zahvat je u domeni interventne radiologije, kada se u arteriji koja dovodi krv u zahvaene bubrege ubrizgava posebna spuvasta tvar koja na kraju zatvara krvnu ilu i prekine tako krvni dotok to dovodi do obustave funkcije bubrega, prekid dovoda kisika i drugih tvari potrebnih tumorskim stanicama za rast. Imunoterapijska ili bioloka terapija koristi bolesnikov imunoloki sustav (prirodni obrambeni sustav za borbu protiv raka). Lijeenje interferonom alfa dovodi do porasta jednogodinjeg preivljavanja. Terapija interleukinom 2 se takoer pokazala uinkovitom. Koristi se vid lijeenja koji je usmjeren na smanjenje postojeih tumorskih ila i na onemoguavanje nastanka novih krvnih ila u tumoru antiangiogena terapija. Lijekovi iji je krajnji cilj inhibicija angioneogeneze se dijeli na molekulska antitijela (bevacizumam), inhibitore tirozin kinaze (sorafenib, sunitinim) ili vie kinaza istodobno. Kombinacija antiangiogene terapije i imunoterapije je uinkovita.Mokrani mjehur i najee bolesti mokranog mjehuraMokrani mjehur upalj je miini organ koji pripada mokranom sustavu, slui kao spremnik za mokrau (urin) koja se izluuje iz bubrega. Mokraa iz bubrega dolazi u mjehur mokraovodima, a iz njega je odvodi mokrana cijev. Na mokranom mjehuru razlikujemo: vrh, bazu i srednji dio mokranog mjehura. Mokrani mjehur se nalazi u maloj zdjelici, ispred mjehura je simfiza preponska kosti a iza se nalazi kod mukaraca zadnje crijevo, akod ena maternica i rodnica. Histoloki, mokrani se mjehur sastoji od 2 sloja. Iznutra ga oblae sluznica, koju ini prijelazni epitel. Najdeblji miini dio koji je graen od glatkog miinog tkiva, samo gornji dio mjehura prekriven je potrbunicom. Sluznica mjehura je nabrana to joj omoguuje da se prilikom punjenja mjehura rastee. U podruju trokuta sluznica nije nabrana, a trokut ima vrhove u uima mokraovoda u mokrani mjehur i mjesto odakle poinje mokrana cijev. Funkcije mokranog mjehura su pohrana stvorene mokrae i njezino izbacivanje iz tijela. Sam mjehur pritom iz mokrae nita ne apsorbira niti u nju izluuje bilo kakve supstancije uplji miini organ iji je zadatak pohranjivati mokrau rastezanjem svoje stijenke zaprimajui tako sve vei volumen mokrae bez poveanja tlaka u mjehuru. Miine niti osobito su zadebljanje u podruju izlaska iz mjehura vrat mjehura. Pranjenje mokranog mjehura je pod kontrolom autonomnog ivanog sustava i svjesne kontrole. Kad je mjehur rastegnut parasimpatiki ivani sustav podrauje glatke miie mjehura da se kontrahiraju (reflex mokrenja). Na vratu mjehura je dio graen od glatkog miia koji svojim tonusom onemoguava otjecanje mokrae u sam vrat i dalje u cijev unutarnji sfinkter. Vanjski sfinkter je dio miine poprenoprugastih niti koje zatvaraju mokranu cijev na mjestu gdje ona prolazi kroz urogenitalnu dijafragmu i pod voljnom je kontrolom.Upalne bolesti mokranog mjehuraUzroci i simptomiKod ena: kratkoa uretre, esto akutne i kronine upale genitalija; najei uzrok su infekcije bakterijama crijevnog porijekla, ako se ne lijei moe doi do izmjene bakterijskih faktora i antibiotici ne pomau. Bakterije u mjehuru mogu dospjeti iz okolice, preko uretera nishodnim putem iz bubrega i uretera i limfnim putem iz infektivnih arita obiljeenih podruja. Prisutnost bakterija predstavlja nuni element za pojavu cistitisa i u tome sudjeluju drugi imbenici: zastoj urina u mjehuru, navala krvi u organima zdjelice (posljedica trudnoe), menstruacije, hladnoe ili traumatska oteenja (kamena i kateterizacije mjehura) te loi higijenskii uvjeti i esti fuck. Osnovni simptom je cistitis, nakon toga dolazi do peckanja prilikom mokrenja, te boli koja se esto s genitalija iri na paku. Ako je cistitis akutan, dolazi do poviene tjelesne temperature.Dijagnoza i terapijaBitno je utvrditi je li cistitis povezan s nekim drugim poremeajem urinarnog sustava. U sluaju akutnog cistitisa lijei se antibioticima, a kod kroninog cistitisa lijeenje je due i kompliciranije.InkontinencijaTo je nevoljno otjecanje mokrae. Rizini imbenici: starija dob, kronine upale mokranih putova, neke neuroloke bolesti, oteenja mentalnih f-ja, nepokretnost, istodobno uzimanje nekoliko vrsta liojekova i viestruki morbiditet. U najee oblike urinarne inkontinencije ubrajaju se: stres inkontinencija, nagonska inkontinencija, preljevna i neurogena. Stres inkontinencija je nehotino isputanje mokrae kao posljedica slabljenja f-je miia dna zdjelice, odnosno zatvaraa (sfinktera) mokranih cijevi. Slabljenje miia dna zdjelice moe biti posljedica tekih ili brojnih poroda, dugotrajnog kalja, debljine, uzimanja nekih lijekova i dr. ee pogaa ene zbog tjelesne grae i prirodne f-je, uzrok moe biti manjak estrogena tijekom menopauze i nakon nje. Kod mukaraca najea je posljedica oteenje sfinktera mokranog mjehura (nakon operacije prostate). Razlog nastanka kod ena najee je dugotrajno potiskivanje nagona za mokrenjem, a kod mukaraca hipertrofija prostate. Lijei se na aktivnom i multidiscipliniranom pristupu.Rak mokranog mjehuraUzrok nastanka nije poznat. Rizini faktori: puenje, upotreba analgetika i kronine upale mokranog mjehura.SimptomiOituje se hematurijom (prisutnost krvi u mokrai) te oteanim, nekontroliranim i uestalim mokrenjem. Bol u maloj zdjelici se javlja kasnije, metastaze u kostima i drugim organima takoer, te se poetni simptomi bolesti znatno pogoravaju.DijagnozaDijagnosticira se na temelju anamneze, klinine slike, pregrada rektuma i vagine i laboratorijskih pregleda. Potvruje se na temelju citologije, citoskopije i sa MSCT urografije.LijeenjeUkljuuje lirurki zahvat, zraenje i kemoterapiju. Povrinski karcinom mokranog mjehura se lijei endoskopskom resekcijom (valjda) i kemoterapijom. Invazivni karcinom parcijalnom ili potpunom cisterktomijom i zraenjem. Kod metastatskom karcinoma se primjenjuje sistematska kemoterapija.Prostata i najee bolesti prostateAnatomija prostateProstata je lijezda koja okruuje donji dio (vrat) mjehura. Nalazi se iza pubine kosti ispred rektuma i sastoji se od glatkih miia, spuvastog je tkiva, siunih kanala i lijezda. Veina njezine povrine prekrivena je takvom membranom kapsulom. Primarna f-ja prostate je proizvodnja vee tekuine u sjemenu, tekuine koja prenosi spermu. Siuni kanalii unutar prostate tu tekuinu prenose do mokrane cijevi, koja dovodi tekuinu iz mjehura prema van kroz spolovilo. Kada prostatino uveanje postigne toku simptomatske opstrukcije donjeg urinarnog trakta, transuretralna resekcija prostate (TURP), predstavlja metodu izbora u lijeenju.Patologija i etiologija BPHEtiologija BPH je nepotpuno rasvijetljena ali se smatra da je multifaktorijalna i pod endokrinom kontrolom. Prostata je graena iz stromalnih i epitelijalnih elemenata i svaki posebno ili u kombinaciji moe razviti hiperplastini proces i dovesti do nastanka simptoma benigne hiperplazije prostate. Dva imbenika nuna za ravoj i nastanak benigne prostatine hiperplazije su didihidrotestosteron (DHT) i starenje. Hiperplazija je abnormalno poveanje broja normalnih stanica u normalnom tkivu. Pri benignom uveanju prostate dolazi do poveanja broja stanica i stromalne i epitelijalne komponentne prostate. Prostatina stroma uglavnom sadri razliite koliine kolagena i glatkih miinih stanica dok epitelna komponenta uglavnom sadri ljezdane stanice. Testosteron i androgeni su odgovorni za produkciju, progresiju i odranje prostatine lijezde. U procesu starenja mukarca dolazi do smanjenja razine cirkulirajueg testosterona, dok se broj androgenih receptora poveava (uzrokuje poveanje prostate). Tako poveana prostatina lijezda uzrokuje suenje prostatinog dijela mokrane cijevi, te se javljaju opstruktivni simptomi i poremeaj mokrenja. Tijekom vremena to uzrokuju zadebljanje miia, detruzora mokranog mjehura, stvara se mogunost za nastanak divertikula mokranog mjehura, kamenca mokranog mjehura i urinarne infekcije radi nepotrebnog pranjenja mjehura. Kad mii mokranog mjehura vie nije u stanju nadvladati opstrukciju, odnosno otpor uzrokovan poveanjem prostatine lijezde i suenjem prostatinog dijela mokrane cijevi, u mjehuru zastaje urin, te dolazi do nastanka urinarne retencije.Simptomi BPHSimptome benigne prostatine hiperplazije dijelimo na opstruktivno (potekoe s poetkom mokrenja, slab mokrani mlaz, nemogunost pranjenja mjehura, isprekidano mokrenje, kapanje po zavretku mokrenja) i iritativne simptome (hitna potreba za mokrenjem urgencija, uestalo mokrenje frekvencija, nono mokrenje nokturija)Lijeenje BPH- Promatranje- Lijeenje lijekovima (farmakoloko lijeenje)- Kirurko lijeenje- Minimalno invazivno lijeenjeLijeenje BPH lijekovima- Alfa adrenergiki blokatori (prvenstveno lijeenje visokog krvnog tlaka; oni oputaju mokrani sfinkter olakavajui mokrenje)- Antiandrogeni- Aromataza inhibitori (mogu znatno smanjiti simptomatologiju)- Lijeenje benigne hiperplazije prostate: terazosin, doxazosin, tamsulosinKirurko lijeenjeOpetovana urinarna retencija, kronine infekcije urinarnog trakta, hematurija i hidronefroza su obino sluajevi za kirurki zahvat.Upalne bolesti prostate i najei uzroci kronine upale prostateKroninoj bolesti prostate prethodi akutna ili subakutna bolest razliitog intenziteta. Uzronici su mikroorganizmi razliitih vrsta E.coli, proteus, enterococcus, klebsiella i neisseria bonorrhoeae koji prodiru u prostatu i izazivaju upalu a karakteriziraju je: bol, oteklina, toplina i oteenje f-je. Mikroorganizmi do prostate mogu doi ulaznim putem od vanjskog otvora mokrane cijevi do dijela mokrane cijevi koji prostata obavija, a potom kroz ljezdane otvore do u samu prostatu, zatim iz mokranom mjehura, silaznim putem ili irenjem preko krvi iz drugog mjesta u tijelu, odnosno limfnim ilama uglavnom iz neposredne okoline. eerna bolest, suenje mokrane cijevi ili njeno mjestimino proirenje posebno pogoduju razvoju bolesti. Kronini prostatis dijelimo u 3 skupine: bolni simptomi (izmeu paku i testisa, u donjem dijelu lea, u donjem trbuhu, u sjemenicima, u spolnom udu i bol kod mokrenja), znaci vezane za seksualne poremeaje (smetnje erekcije, bolna ejakulacija, krv u spermi i preuranjena ejakulacija), znaci poremaaja u mokrenju (nepotpuno mokrenje, uestalo mokrenje, slabi mlaz mokrae, nono mokrenje i mokrenje uz napinjanje). Lijei se antibioticima.Rak prostateDijagnosticira se klinikim pregledom bolesnika, utvrivanjem vrijednosti PSA-a (prostatino specifini antigen) te biopsijom prostate.Radikalna prostatektomijaKirurki nain lijeenja raka prostate. Postoje specifine komplikacije koje ukljuuju postoperacijsku impotenciju (esto) i inkontinenciju, ozljedu zavrnog crijeva, stenoza na formiranom spoju mjehura i mokrane crijevi. Radioterapija podrazumijeva upotrebu ionizirajueg zraenja, a moe biti primarna radikalna, adjuvantna i palijativna.Hormonska terapijaKoristi se se u sluajevima proirene bolesti kada lokalna i regionalna terapija ne ostvaruju eljene uinke. Palijacijska terapija ima cilj usporiti napredovanje i omoguiti bolju kontrolu bolesti, te sprijeiti uinke testosterona na daljnje napredovanje bolesti.KOA GRAA I FUNKCIJAFunkcija i graa koeKoa je najvei organ tijela, u prosijeku veliine 1,7- 2,0 metara kvadratnih. Najdeblja je na dlanovima i tabanima (2-4 mm), a najtanja na vjeama prepuciju (0,2- 0,6 mm). Funkcija koe: funkcija barijere koja sprjeava gubitak vode, elektrolita i drugih sastojaka iz tijela, a s druge strane brani ulaz nepoeljnim i tetnim tvarima iz okoline u organizam. Sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, titi tijelo od mehanikih, kemijskih i drugih utjecaja te izluuje dio nepotrebnih tvari iz organizma. Koa u sebi sadri mnotvo vlakana i zavretaka te osjetnih tjeleaca koja slue za razliite vrste osjeta (dodir, bol, toplina). U koi se nalaze siune lijezde, jedna vrsta lijezda, lojnice, proizvode votanu tvar koja odrava gipkost i vodoodbojnost povrine koe, te pridonosi sprjeavanju infekcije. Druga jezda jesu lijezde lojnice koje lue znoj koji ima zadau odstranjivanja tetnih tvari kao to su mlijena kiselina K+ te regulacija tjelesne topline. Osim lijezda znojnica regulaciji temperature pridonose i male krvne ile u koi, koje se pri viim temperaturama okoline vremena ire i time gube toplinu. Pri niskim temperaturama okoline iste se ile skupljaju radi ouvanja topline. Koa sadri na tisue folikula dlake- jamice sa stanicama koje se aktivno dijele i stvaraju dlaku.Graa koeEpidermis (potkoa)- povrinski je dio debeo samo 0,1 mm, a graen je od mnogoslojnog ploastog epitela koji je otporan na vanjske utjecaje.Dermis (prava koa)- duboki je dio koe debeo oko 2 mm. Dermis sadri mnoge specijalizirane tvorevine kao to su folikuli dlake, lijezde znojnice i lojnice, krvne ile te specijalizirana ivana vlakna za osjete.Subcutis (potkono tkivo)- tvore rahla i vezivna vlakna to omoguuju gibljivost koe. Sadre obilje masnih stanica koje imaju zatitnu zadau i predstavljaju toplinski izolator prema okoliu.Bolesti koe i potkonog tkivaUpalne bolesti koe (dermatoze)Dermatitis (eczema)- upala koe, najee po tipu alergijske reakcije, a uzronici mogu biti bakterije, gljivice, kemikalije, konzervansi te bjelanevine. Razlikujemo nekoliko vrsta:- Kontaktni dermatitis nastaje kad koa doe u kontakt s iritansom koji izaziva reakciju preosjetljivosti- Atopini dermatitis nepoznata je uzroka moe biti nasljedan- Dermatitis koji je povezan s uzimanjem lijekova- Fotoekcematozni dermatitis nastaje nakon izlaganja ultravioletnom zraenju- Primarni iritirajui dermatitis koji nastaje nakon uestalih ponavljanjih trauma koeLiaj (linchen planus)- predstavlja kroninu dermatozu koja se manifestira malim ljubiastim zadebljanjima koja se mogu stapati u plakove. Povlai se spontano nakon jedne ili dvije godine.Psorijaza (psoriasis)- kronina kona bolest koja obino zahvaa populaciju u treem desetljeu ivota. Promijene su najee lokalizirane na laktovima, koljenima, vlasitu te lumboskralnom dijelu lea. U teim oblicima ove bolesti moe biti zahvaena cijela povrina tijela. Zahvaeni dijelovi imaju izgled plakova prekrivenih srebrenastim ljuskicama. Akne bolest koja se najee javlja u pubertetu i u adolescenciji u oba spola. U nastanku akni sudjeluje vie imbenika poput nasljea, tipa koe, hormona i bakterija. Promjene su najee lokalizirane na licu, rjee na ramenima i gornjem dijelu lea. Prestaje poslije dvadesete godine. Lijeenje se obino provodi svakodnevnom higijenom koe te alkoholnim preparatimai dermatolokim pripravcima.Novotvorine koe- dobroudne novotvorine; predstavljaju madei, graeni su od melanocita, a obino su smjeteni u epidermisu i dermisu. Pri roenju na tijelu se nalazi mali broj madea- priroeni nevusi (madei). Tijekom rasta i razvoja mogu se javljati novi madei. Pojava pigmentiranih promjena na koi nakon ove dobi budi sumnju na razvoj zloudnog tumora-melanoma.Zloudni tumor koe; predstavlja lokalno invazivni tumor koji nastaje obino izmeu 6. i 8. desetljea ivota. imbenici koji utjeu na nastanak melanoma jest tip koe, izloenost ultraljubiastom zraenju, kemijski karcinogeni te kronina oteenja koe. Lijei se operativnim zahvatom te kombinacijom kemoterapije i zraenja.OSJETNI ORGANI: OKO I UHOOko graa i funkcijaOko je organ koji slui za pretvaranje svjetlosti u ivane impulse. Ljudsko oko je parni organ, prozirni dijelovi oka lome zrake svjetlosti proicirajui umanjenu i obrnutu sliku na fotosenzitivnu mrenicu gdje se specijaliziranim ivanim stanicama obavlja pretvorba u elektrine ivane impulse. Oko je graeno od 3 one ovojnice. Vanjska ovojnica oko se zove bjeloonica, to je tvrda, neprozirna ona ovojnica koja slui kao zatitni ogrta unutarnjim strukturama oka. Prekriva 5/6 one jabuice, te se na nju povezuje 6 onih miia koji omoguavaju kretanje oka, graena je od vrste hrskavice.. U svom prednjem dijelu ona ima prozirni dio ronica. Ona ini glavni refrakcijski sustav oka, na kojem se prelama svjetlost pri ulasku, u oko. Prednja i stranja strana ronice nisu jednako zakrivljene, prednja strana je manje ispupena (konveksna), a stranja strana je udubljena (konkavna). Stoga je ronica zapravo optika le, optike jakosti 43 dioptrije. Srednja ona ovojnica (uvea) ima tri dijela. Prednji dio je arenica (iris), to je obojeni dio oka koji okruuje zjenicu. Boja arenice se tijekom ivota mijenja, a do promijena moe doi ak do desete godine ivota. Boja ovisi o koliini pigmenta kojeg arenica sadrava. U sredini arenice nalazi se zjenica (pupilla). Veliinu zdjelice odreuje koliina svjetla koje ulazi u oko, a regulirana je dvama miiima, sfinkterom koji suava otvor i dilatatorom koji otvor iri. Iza zjenice nalazi se lea, ona je prozirna, bikonveksna struktura (obje povrine su izboene prema van), nema krvnih ila. Debljina lee se mijenja ovisno o akomodaciji ( sposobnost oka vidjeti jasno predmete koji se nalaze na razliitim udaljenostima ispred oka, ovisno o promjenama dioptrijske jakosti one lee). ilica zauzima najvei dio srednje one ovojnice izmeu mrenice i bjeloonice, sadrava pigment i zbog toga je tamna. Tako sprjeava refleksiju svjetlosnih zraka u unutranjosti oka. Glavna funkcije ilnice je ishrana oka, a graena je od brojnih krvnih ila i ivaca. Ishranjuje najvaniju ovojnicu u oku- mrenicu. Mrenica se sastoji od pigmentnog sloja, koja pridonosi odravanju unutranjosti oka tamnom te od ivanih stanica, tapia i unjia, koji primaju svjetlost i pretvaraju je u elektrine impulse. Ti se impulsi prenose putem vidnog ivca u mozak, gdje se u zatiljnom centru za vid formira slika. Aksoni ganglijskih stanica skupljaju se na jednom mjestu na mrenici, izlaze iz nje, prolaze kroz bjeloonicu, dobivaju ovojnicu i nastavljaju se kao vidni ivac preko one upljine do mozga. Mjesto skupljanja vidnih aksona slijepa pjega, jer na tom mjestu nema vidnih receptorskih stanica unjia i tapia.Bolesti okaRefrakcijske greke oka- nisu prave bolesti, u pravilnom lomu svjetlosnih zraka (kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam, strabizam i slabovidnost).Upalne bolesti oka -predstavljaju upalu pojedinih dijelova one jabuice, kapka i suznog aparata. Tu spadaju upala spojnice- konjuktivitis, upala ronice, upala rubova onih kapaka.Degenerativne bolesti -su nastale usljed odreenih metabolikih poremeaja ili usljed starosti (zamuene one lee, glaukom, retinitis pigmentos itd.Tumori oka- mogu zahvatiti skoro svaki dio oka kao i dijelove pomonog aparata (tumor konjuktive, ronice, srednje one ovojnice, retine vidnog ivca, suzne lijezde. U oku se mogu pojaviti metastaze tumora iz drugih udaljenih organa.Sustavne bolesti, ope bolesti ivanog sustava, bolesti endokrinih lijezda te bolesti krvnih lijezda mogu se odraziti i na oku ( reumatizam, dijabetes, hipertenzija, bolesti titne lijezde, ope infektivne bolesti, dijabetina retinopatija, tromboza centralne vene retine, embolija, centralne arterije retine, Gravesova bolest te druge). Mehanike povrede oka mogu biti izazvane tupim ili otrim predmetom pri emu moe doi do probijanja one jabuice. Kemijske povrede oka su opekline izazvane luinama ili kiselinama. Oko se moe otetiti djelovanjem fizikih faktora- razliite vrste zraenja.Uho graa i funkcijaUho je organ sluha i ravnotee. Sastoji se od tri dijela: vanjsko uho (uka), srednje uho i unutarnje uho.Vanjsko uho- sastoji se od vidljivog dijela uha, nabora koe i hrskavice- uka, i od vanjskog slunog hodnika, dugog oko 20 mm, koji vodi od uke do bubnjia. Vanjsko uho odjeljeno je od srednjeg uha bubnjiem, opnom koja se protee preko zavretaka vanjskog slunog hodnika.Srednje uho- mala upljina izmeu bubnjia i unutarnjeg uha premoten s 3 povezane slune koice: eki, nakovnjak i stremen. eki je privren na unutarnju stranu bubnjia, a stremen na ovojnicu koja prekriva otvor, koji vodi u unutarnje uho. Iz srednjeg uha vode razni spojni hodnici do pneumatskih stanica u mastoidnom nastavku sljepoone kosti ili mastoidu, zatim do unutarnjeg uha, te meusobno povezuju drijelo sa srednjim uhom putem Eustahijeve slune cijevi (usmijerava zrak iz nosa u upljinu srednjeg uha tako da se tlak zraka u srednjem uhu izjednaava s atmosferskim tlakom).Unutarnje uho- sastoji se od niza upljina obloenih ovojnicama, koje su ispunjene tekuinom. Dijeli se na punicu i labirnit. Labirint je sastavljen od 3 polukruna kanala, smjetena pod pravim kutom, tako da se svaki kanal nalazi u svojoj vodoravnoj ili okomitoj ravnini. Punica poinje s unutarnje strane ovalnog prozora i zavija poput pueve kuice. Unutarnje uho upravlja ravnoteom.SluhPokreti predmetaizazivaju gibanje zraka, stvarajui time zvune valove- Ljudsko uho moe registrirati frekvenciju izmeu 16-20 000 Hz. Vidljiv dio uha skuplja te valove, koji zatim putuju vanjskim slunim hodnikom (zvukovodom) i udaraju o bubnji, tako da on vibrira. Vibracije prolaze kroz eki, streme, nakovnjak i ovalnoi prozori to tekuine u punici. Dlaice koje oblau sluznicu pretvaraju te vibracije u tekuinu u ivane impulse koji se slunim ivcem prenose u mozak. Ovaj glavni oblik sluha dopunjuje se voenjem vibracija kroz kosti lubanje do unutarnjeg uha.Odravanje ravnoteeMozak neprekidno prati poloaje i pokrete glave i tijela radi odravanja ravnotee. U unutarnjem uhu smjeten je labirint koji prati poloaj i pokrete glave pomou 3 polukruna kanala. Svaki kanal je pod pravim kutem i kako god pokretali glavu kanal prati taj pokret i prenosi informaciju u mozak. Mozak usklauje te informacije s informacijama iz oiju, te miia u trupu i udovima, pa procjenjuje poloaj i pokrete koji su potrebni za odravanje ravnotee.Bolesti uhaPriroene anamolije vanjskog uha- mogu upuivati na funkcionalne nedostatke: nagluhost, i gluhoa. Te su anamolije ee jednostrane, desnostrane.Bolesti srednjeg uha- otogene komplikacije obino su posljedica kroninih, a rijee akutnih upala srednjeg uha. Najee bolesti: upala srednjeg uha, moe biti uzrokovana bakterijskom ili virusnom upalom. Lijei se antibioticima.Fiziko optereenje- naruava i oteuje strukture u zatvorenim tjelesnim upljinama ispunjenima zrakom za vrijeme nagle promjene atmosferskog tlaka- barotrauma. Pozitivna barotrauma- tlak u zatvorenim upljinama je povien, negativna barotrauma- tlak u zatvorenim upljinama je snien.Promjene u Eustahijevoj cjevici izazivaju smetnje u srednjem uhu. Barotraumatski poremeaj se javlja kad je tlak u uhu jednak tlaku okoline. Ako se Eustahijeva cjevica otvori, tlakovi se izjednae. Pozitivna barotrauma se razvija zbog poremeaja komunikacije izmeu drijelne i une upljine zbog nemogunosti otvaranja Eustahijeve cijevi (bol i naguhlost). Ako je cjevica oteena i tlak se ne izjednai izmeu dvije upljine dolazi do negativne barotraume- ire se krvne ile nastaju tokasta krvarenja, odljepljivanje sluznica, uvlaenje bubnjia uz bol i nagluhost.HORMONSKA REGULACIJA TJELESNIH F-JA LIJEZDE S UNUTARNJIM IZLUIVANJEMEndokrilni sustav je sustav lijezda s unutarnjim luenjem,a proizvodi luenja, hormoni koji se u malim koliinama izluuju u krv. Oni slue za regulaciju raznih fiziolokih procesa poput metabolizma, rasta i razvoja, a djeluje i na raspoloenje. Endokrilni sustav je signalni informativni sustav. Dok ivani sustav koristi ivce za upravljanje informacijama, endokrini sustav koristi krvne ile kao informacijske kanale. lijezde smjetene u raznim dijelovima tijela u krvotoku otputaju specifine kemijske spojeve- hormoni koji potom reguliraju funkcije u organizmu. Hormoni se otputaju izravno u lokalnu krvnu ilu i potom putuju krvotokom i djeluju tono na onaj organ ili funkciju za koju su namjenjeni, odnosno gdje se nalazi receptor za taj hormon. Hormoni slue u regulaciji raspoloenja, rasta i razvoja, raznih funkcija tkiva i metabolizma kao i slannje poruka i djelovanja na njih. Neke lijezde mogu biti povezane i djelovati jedna preko druge u nizu inei takvu osovinu (hipotalamus-hipofiza-nadbubrena osovina).Hipotalamiko-hipofizni sustavHipotalamus oslobaa hormone koji potom ivanim vlaknima odlaze u sredinju endokrinu lijezdu hipofizu koja zatim oslobaa hipofizne hormone koji e djelovati na periferne endokrine lijezde. Hormoni osloboeni u perifernim endokrinim lijezdama su djelatni hormoni, oni krue krvotokom i hvataju se na receptore ciljnog organa. Djelatni hormoni djeluju po naelu povratne sprege, odnosno pod nadzorom sredinje kontrole koja odrava koncentraciju hormona u tijelu na eljenoj razini. Ako se povea koncentracija djelatnog hormona, to se registrira u hipotalamusu, te usljedi smanjeno izluivanje hormona u hipotalamusu, pa u hipofizi i u perifernoj endokrinoj lijezdi. Hipotalamus proizvodi oslobaajue i inhibirajue hormone.- Faktor luenja adrenokortikotropina (CRH)- potie luenje adrenokortikotropina (ACTH)- Faktor luenja hormona rasta (GRH). Potie luenje hormona rasta (GH)- Faktor luenja gonadotropina (GnRH)- potie luenje PSH i lutenizirajueg hormona (LH)- Faktor inhibacije luenja melatonina (MH)- koi luenje melatonina (MSH)- Faktor inhibicije luenja prolaktina (PIH)- koi luenje prolaktina- Somatostatin (GIH)- koi luenje hormona rasta (GH) i mnogih drugih hormona (tireotropin ili inzulin)Glavne endokrine lijezde: epifiza, hipofiza, titna lijezda, prsna lijezda, nadbubrena lijezda, guteraa, jajnik, testis.Epifeza- mala endokrina lijezda u mozgu koja lui melanocitni stimulacijski hormon. On potie proizvodnju melanina u melanocitima koji odreuju boju koe.Hipofiza- endokrina lijezda smjetena u udubljenju, turskom sedlu, klinaste kosti na bazi lubanje. Spojen je pomou lijevka s hipotalamusom. Sastoji se iz dva renja: prednjeg (adenohipofiza) i stranjeg (neurogipofiza).Adenohipofiza- lui hormone:1. Adrenokortiktropni hormon (ACTH)- potie luenje glukokortikoidnih hormona nadbubrene lijezde2. Tireotropni hormon (TSH)- potie luenje hormona titne lijezde3. Folikul stimulacijski hormon (FSH)- potie sazrijevanje folikula u jajnicima4. Prolaktin (PL ili LTH) potie proizvodnju proteina mlijekau mlijenim lijezdama5. Hormon rasta (GH)- potie proizvodnju proteina i rasta tkiva6. Loutenizirajui hormon (LH)- regulira sazrijevanje folikula, luenje estrogena progesterona, ovulaciju, nastanak utog tijela, u mukaraca luenje androgenih hormonaNeurohipofiza- lui hormone: 1. antidiuretiki hormon (ADH vazopresin)-poveava reopsorpciju vode u bubrezima.2. Oksitocin- izaziva kontrakcije glatkih miia u maternici za vrijeme poroda i u dojkama pri dojenju.titna lijezda- nalazi se priljubljena uz prednju i bone strane grkljana i dunika. Na rad titne lijezde utjee adenohipofiza preko TSH. titna lijezda lui tiroksin trijodotinonin i tireokalcitonin, hormone za iju je sintezu prijeko potreban jod. Tiroksin i tri