Cremo - Skrivena Povijest Ljudske Vrste

5/22/2018 Cremo - Skrivena Povijest Ljudske Vrste

1/350


2/350

Tijekom posljednja dva stoljea, istraivai su otkrili kosti i artefakte koji

ukazuju na to da su na Zemlji, prije vie milijuna godina, postojali ljudi nalik

nama. No, znanstveni establiment je potisnuo, zanemario ili zaboravio te

nevjerojatne injenice. Zato? Zato to protuslove dominantnim stajalitima o

ljudskom podrijetlu i starosti.

Evolucionistike predrasude, duboko ukorijenjene meu monim skupinama

znanstvenika, djelovale su poput onoga to Michael Cremo i Richard L.Thompson

nazivaju 'filtriranjem znanja'. A to filtriranje nas je, hotimino ili ne, ostavilo s

potpuno nepotpunim nizom injenica na temelju kojih stvaramo nae ideje o

podrijetlu ljudi.

Kako tvrde autori, prihvatili smo sliku o pretpovijesti koja je veim dijelom

pogrena. Skrivena povijest ljudske vrste poziva na promjenu dananjih proiz-

voljnih, krutih nazora.

Izlaganjem neoekivano velikog broja uvjerljivih i temeljito kritiki analiziranih

injenica, Cremo i Thompson nas izazivaju na propitkivanje naeg razumijevanja

ljudskog podrijetla, identiteta i sudbine.

U Skrivenoj povijesti ljudske vrste slijedimo autore na fascinantnoj

intelektualnoj ekspediciji. Sudjelujemo u knjievnom iskopavanju ogromne

riznice skrivenog znanja, koja nam prua novu dimenziju u razumijevanju

povijesti nae vrste.

To istraivako putovanje vodi nas kroz pet kontinenata na kojima se nalaze

kljuna arheoloka nalazita od kojih su neka davno zaboravljena, a druga su

i danas sredita istraivanja. Na tom putu susreemo mnoge slavne i zloglasne

pionire pretpovijesnog istraivanja, od kojih svi skrivaju svoje tajne.

Skrivena povijest ljudske vrste neosporno e izazvati polemike, pobijajui

temelje suvremenog znanstvenog nazora o svijetu. Podrobno istraena i pomno

napisana, odvodi nas do raskrija znanja i poziva nas da hrabro prvi zakoraimo

u novu dimenziju istine.

MICHAEL A. CREMO je pisac i istraiva koji se specijalizirao na polju povijesti

i filozifije znanosti. Njegovo uporno, osmogodinje istraivanje za knjigu Skrivena

povijest ljudske vrste, rezultiralo je razotkrivanjem velike tajne o znanstvenom

zatakavanju.

RICHARD L THOMPSON je doktrorirao matematku na Sveuilitu Cornell.

Autor je znanstvenih knjiga i lanaka o evolucijskoj biologiji. Godine 1984. je

zapoeo intenzivno istraivanje, koje je rezultiralo objavljivanjem ove knjige.


3/350

Michael A.Cremo

Richard L.Thompson

ZABRANJENAARHEOLOGIJA

SKRIVENAPOVIJESTLJUDSKE

VRSTENaslov izvornika:THE HIDDEN HISTORYOF THE HUMAN RACE

. . . .. . . . .... . .First printing, 1994

Digitalizacija Knjige : Equilibrium

. . . . . . . .Posveeno

Njegovoj Boanskoj Milosti

A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada


4/350

Pohvale proirenom izdanju knjige

Skrivena povijest ljudske vrsteautora Michaela Crema i Richarda Thompsona

"Knjiga je istodobno detektivski roman i znanstveni pothvat. No,ubojica nije batler, niti je rtva bogati starac koji ima mnogo naslje-dnika. rtva je sam ovjek, a ulogu ubojice odigrali su brojni znan-stvenici. Knjiga odvodi sluaj na sud i zahtijeva od itatelja da samdonese presudu."

Dr. Mikael Rothstein, novinePolitiken,Danska

"Izvanredno potpun pregled svih dokaza o podrijetlu ovjeka, uklju-ujui zanemaren dokaz koji se ne uklapa u vladajuu paradigmu."

Dr. Philip E. Johnson, Kalifornijsko sveuilite u Berkeleyu,autor knjigeDarwin on Trial

"Potakne li ova knjiga na ponovno profesionalno istraivanje

izvjea, koja se ne uklapaju u slubenu paradigmu o ljudskoj evolu-ciji, tada e dati svoj doprinos razvoju znanja o povijesti ovjeanstva."

Dr. Siegfried Scherer, biolog,Tehniko sveuilite u Munchenu, Njemaka

"Opseno i zapanjujue razotkrivanje znanstvenih zatakavanja

... dokumentira pravi dokaz o podrijetlu ljudi, pri emu su istraivai znanstvenik zajednikim snagama ispitali na koji nain je dubokoukorijenjena predrasuda utjecala na istraivanje s ciljem potvrivanjaevolucije. Autori su skupili obilje argumenata i injenica, omogu-ivi itateljima da preispitaju ideje o ljudskom podrijetlu i povijesti:temeljito su prouili kljuna arheoloka otkria i nain na koji su se

ona tumaila. Osmogodinje istraivanje rezultiralo je kontroverznimpobijanjem konvencionalne misli i impresivnim znanstvenim djelom."

Diane C. Donovan,The Midwest Book Review

"Zapanjujue djelo! Nisam ni slutila koliki je broj nalazita i po-dataka koji se ne uklapaju u dananje koncepcije o ljudskoj evolu-ciji ... Predviam da e ova knjiga postati avangardnim klasikom."

Dr. Virginia SteenMcIntyre, geologinja


5/350

"Trebamo estitati Michaelu Cremi i Richardu Thompsonu tosu osam godina stvarali jedini jasan, precizan, iscrpan i potpun pre-gled gotovo svih ljudskih fosilnih otkria, bez obzira uklapaju li seoni u slubene znanstvene teorije ili ne. Bilo bi nedovoljno rei da

je to istraivanje bilo mukotrpno. Ne postoji niti jedna knjiga takvog

opsega i vrijednost. Trebala bi postati obvezno tivo za svakog stu-denta prve godine studija biologije, arheologije i antropologije kao imnogih drugih! Knjiga je istodobno zabavna i znanstvena to jerijetka kombinacija ... Ova knjiga zasluuje da potakne estokerasprave i polemike. Ne smije se odbaciti ni zanemariti."

John H. Davidson, knjievnik

"Nova knjiga prodire duboko u mraan tunel establimenta. Prijesvega, ona objanjava i osuuje zle napore akademskog establimentada zatiti svoj zastarjeli status quo. Razotkriva skandalozne metode... estoke napore da se (doslovno i simboliki) zakopa dokaz ... fasci-nantna, iako alosna pria o akademskim zloinima."

Puk. W. R. Anderson, predsjednik, Drutvo Leif Ericson

"U Skrivenoj povijesti ljudske vrste predloena je uznemirujuanova hipoteza... dokazali ste sluaj iznoenjem tonih podataka; svimi ostali koji smo pokuavali primijeniti znanstvenu metodu napostojea arheoloka izvjea znali smo to se dogaa, no to nismo

uspjeli dokazati tako obuhvatno poput vas." Jean Hunt, predsjednica, Drutvo Louisiana Mounds

"Cremo i Thompson su izvrili napad na nau predodbu o po-drijetlu ljudi i nain na koji smo do nje stigli; nisu pobili samo do-kaz, nego i znanstvenu metodu njegova tumaenja ... Iako bi se moglopomisliti da detaljan pregled neobino starog kremenog orua, slo-mljenih kostiju i kosturnih ostataka ne predstavlja osobito zanimlji-

vo tivo, autori su, opisavi i ljudske polemike, ispripovijedali napetupriu."

Steve Moore,Fortean Times

"Zamislimo li da je povijest ovjeanstva jedan divovski muzej

u kojemu je pohranjeno svo znanje o ovoj temi, ustanovit emo da


6/350

su neke prostorije tog muzeja zakljuane. Znanstvenici su zakljualiinjenice koje protuslove opeprihvaenoj slici povijesti. No, Micha-el A. Cremo i Richard L. Thompson su otvorili mnoga od tih zatvo-renih vrata i dopustili laicima, ali i znanstvenicima da uu. Ostavilisu velik dojam ak i na znanstvenike i to sasvim opravdano.Skri-

vena povijest ljudske vrste prisiljava znanost da zakorai u nova po-druja i zahtijeva ponovno ispitivanje mnogih duboko tovanihteorija o ovjeanstvu i njegovoj povijesti."

Walter J. Langbein, asopisPARA,Austrija

"Nedavno sam proitao fascinantnu knjigu Michaela Crema i Ri

charda Thompsona, koju smatram obuhvatnom i, prije svega, inte-lektualno poticajnom. Oduevljen sam njihovim temeljitim istrai-

vanjem. Budui da sam osobno gotovo 30 godina intenzivno istraivaoovu temu, bez oklijevanja mogu rei da je ova enciklopedijska zbirka'neprikladnih' arheolokih otkria najuvjerljivija od svih s kojimasam se ikada susreo."

Ron C. Calais, arhivar dokaza o drevnom podrijetlu ovjeka

"itava lepeza ljudske pretpovijesti i podrijetla, izloena je u sa-mo jednom, sveobuhvatnom djelu, to je zadatak koji samo rijetkimogu uspjeno izvriti. estitam vam na stvaranju ovog izvrsnogprirunika, koji e potaknuti, ne samo znanstvenike i studente, nego

i laike, na daljnja istraivanja iznimno zanimljive teme." Dr. K. N. Prasad, bivi direktor Indijskog instituta za

geoloka mjerenja, te Indijskog arheolokog drutva.

"Ovo je pomno znanstveno djelo o fascinantnoj temi i uvjerenasam da e postati klasikom, koji e doivjeti jo mnoga izdanja."

Dr. Jean Burns, fiziarka"Radikalno znanstveno djelo i intelektualna pustolovina. Uzdie

se i sputa u podruja stvaranja znanstvene 'injenice' i teorije:postmodernistika podruja koja povjesniari, filozofi i sociolozi sveee istrauju ... Zahtjevnim istraivanjem povijesti paleoantropolokih otkria, Cremo i Thompson upozoravaju na epistemolokukrizu ljudskog fosilnog zapisa, postupke disciplinarnog potiskivanja i


7/350

prikladnog znanstvenog tretiranja 'neobinog dokaza' u svrhu iz-gradnje uvjerljive teorije i lokalnih institucija znanja i moi."

Dr. Pierce Flynn, sociolog,California State University, San Marcos

"'Uivao sam u vaem ikonoklastinom izlaganju ... estitam vamna hrabrom pothvatu reinterpretacije."

Dr. Roger Wescott, predsjednik Meunarodnogdrutva za komparativan studij civilizacija

"Nedavno sam proitao knjigu, te bih vam elio estitati i zahva-

liti to ste je napisali ... Osobito vam zahvaljujem to ste razotkrilipogreno obavjetavanje od strane establimenta."

Thomas A. Dorman, dr. med.,lan Kraljevskog drutva lijenika (UK)

"estitam vam na sjajno uinjenom poslu. Hvala vam na ovom

velianstvenom udbeniku." Dr. George Carter, arheolog

"Prikladna za strunjake i laike, ova knjiga e neosporno postatiprekretnicom u knjievnosti o ljudskoj evoluciji. Savjesno istraena... vjeto je napisana tako da poziva itatelje da nastave istraivati

'skrivenu povijest ljudske vrste'." Lori Erbs, knjiniarka odsjeka za biologiju pri Amerikojumarskoj slubi, Laboratorij za umarske znanosti, Juneau, Aljaska

"Doista je divna i provokativna. estitam vam na odlinoj knjizi!"

Dr. Benetta JulesRosette, prof, sociologije,

Kalifornijsko sveuilite u San Diegu"Ova knjiga predstavlja izazovno i ohrabrujue djelo. Vjerujem

da autori otkrivaju interdisciplinarnu prirodu istraivanja povijestiljudske vrste. Kako bismo rijeili probleme koje namee, moramoujediniti napore arheologa, povjesniara, sociologa, filozofa, religij-skih i mnogih drugih znanstvenika. Mnogi od nas znanstvenika,koji istraujemo te teme, stvaramo suvie krute kategorije.Skrivena


8/350

povijest nas podsijea da suvie pojednostavljujemo ili zaboravlja-mo koncepcijsku sloenost koja lei iza pojmova kao to su 'inje-nica' ili 'osnovni podatak'.

Gene C. Sager, prof, filozofije, Palomar College, Kalifornija

"Michael Cremo, suradnik u istraivanju povijesti i filozifije zna-nosti i matematiar Richard Thompson, prkose dominantnim gledi-tima o podrijetlu i starosti ovjeka. Ova knjiga je spoj golemog kor-pusa slubeno prihvaenog i kontroverznog dokaza iz arheolokihzapisa, uz socioloku, filozofsku i povijesnu kritiku znanstvenihmetoda, s ciljem pobijanja postojeih stajalita i razotkrivanja po-

stupka potiskivanja podataka o povijesti i podrijetlu ljudi."Journal of Field Archaeology

"Veoma obuhvatna i znanstvena kompilacija i ocjena dostupnihpodataka o ovoj temi. Bez obzira prihvatite li u njoj predstavljen do-kaz, neosporno je da se njegovo zanemarivanje vie nee moi oprav-

davati." David Heppell, Odsjek za prirodoslovlje, Royal Museum of Scotland

Negativne kritike znanstvenog establimenta

"Vaa knjiga je ista prijevara i samo e je budale ozbiljno shva-titi. Na alost, takvi postoje, no to je posljedica selekcije, pa se usvezi toga ne moe nita uiniti."

Richard Leakey, antropolog

"Obvezno tivo za sve koji su zainteresirani za aavu, popularnu

antropologiju; prava hrpa smea." Jonathan Marks,American Journal of Physical Anthropology

"Suvremeni ljudi ... koji su ivjeli mnogo prije u pretpovijesti,ustvari, u doba kada nisu postojali ak ni najjednostavniji primati,koji bi se mogli smatrati precima, ne bi razorilo samo prihvaenobrazac. To bi razorilo itavu teoriju o evoluciji."

W. W. Howells, fizikalni antropolog


9/350

Sadraj

Uvodna_rije 14

Predgovor 16Uvod_i_zahvale 17

I. DIO: NEOBIAN DOKAZ

1.__Pjesma_o_crvenom_lavu:_Darwin_i_evolucija_ovjeka 24Darwin_progovara 24

Pojava_hominida 25Neka_naela_epistemologije 29

2.__Zarezane_i_slomljene_kosti:_poetak_obmane 34St._Prest,_Francuska 34Suvremeni_primjer:_rijeka_Old_Crow,_Kanada 37Pustinja_AnzaBorrego,_Kalifornija 38Zarezane_kosti_iz_nalazita_u_Italiji 39Nosorog_iz_Billyja,_Francuska 40Colline_de_Sansan,_Francuska 40Pikermi,_Grka 41Izbuen_zub_morskog_psa_iz_Red_Craga_u_Engleskoj 42Izrezbarene_kosti_iz_Dardanela_u_Turskoj 43

Balaenotus_iz_Monte_Aperta,_Italija 44Halitherium_iz_Pouancea,_Francuska 47San_Valentino,_Italija 48ClermontFerrand,_Francuska 48Izrezbarena_koljka_iz_Red_Craga,_Engleska 49Orua_od_kostiju_otkrivena_ispod_Red_Craga_u_Eng... ... 49

Jama_za_slonove_u_Dewlishu,_Eengleska 52Zakljuci_o_namjerno_izmijenjenoj_kosti 53

3.__Eoliti:_kamenje_smutnje 55Eoliti_iz_kentskog_platoa,_Engleska 56Otkria_J._Reida_Moira_u_istonoj_Angliji 61

Dva_slavna_kritiara_eolita 69


10/350

Noviji_primjeri_eolitskog_orua_s_amerikog_kontinenta 74George_Carter_i_nalazite_u_Texas_Streetu 74Louis_Leakey_i_nalazite_u_Calicu 76Toca_da_Esperanca,_Brazil 78Monte_Verde,_ile 79

Novija_otkria_u_Pakistanu 80Sibir_i_Indija 81Tko_je_izradio_eolitsko_orue? 82

4.__Primitivni_paleoliti 86Otkria_L._Bourgeoisa_u_Thenayu,_Francuska 90

Orue_iz_Aurillaca,_Francuska 96Otkria_A._Rutota_u_Belgiji 102Freudenbergova_otkria_u_blizini_Antwerpena 105Sredinja_Italija 106Kameno_orue_iz_Burme 107Orue_iz_rijeke_Black's_Fork,_Wyoming 108

5.__Napredni_paleoliti_i_neoliti 110Otkria_Florentina_Ameghina_u_Argentini 110Orua_koja_je_otkrio_Carlos_Ameghino

u_Miramaru,_Argentina 113Pokuaji_diskreditiranja_Carlosa_Ameghina 116

Druge_bole_i_slini_predmeti 116Relativno_napredna_orua_iz_Sjeverne_Amerike 124Sheguiandah:_arheologija_kao_osveta 124Lewisville_i_Timlin:_Osveta_se_nastavlja 128Hueyatlaco,_Meksiko 129Sandia_Cave,_Novi_Meksiko 132

Neolitsko_orue_iz_kalifornijske_zlatne_pokrajine 134Evolucionistike_predodbe 141

6.__Dokaz_o_postojanju_napredne_kultureu_drevnim_epohama 144

Artefakti_iz_AixenProvencea_u_Francuskoj 145Slova_u_mramornom_bloku,_Philadelphia 146avao_u_devonskom_pjeenjaku,_kotska 146


11/350

Zlatna_nit_u_kamenu_iz_karbona,_Engleska 147Metalna_vaza_iz_pretkambrijske_stijene

u_Dorchesteru,_Massachusetts 147Kugla_od_krede_iz_tercijara,_Laon,_Francuska 148Predmeti_iz_mineralnih_vrela_Illinoisa 150

Glineni_kipi_iz_Nampe,_Idaho 152Zlatni_lanac_u_ugljenu_iz_karbona

iz_Morrisonvillea,_Illinois 155Izrezbareno_kamenje_iz_rudnika

u_Lehighu_pokraju_Webstera,_Iowa 156eljezni_pehar_iz_rudnika_u_Oklahomi 157

Otisak_cipele_iz_Nevade 157Zidni_blok_u_rudniku_u_Oklahomi 159Metalne_cijevi_iz_krede_u_Francuskoj 160Otisak_cipele_u_kriljevcu_iz_Utaha 161Izbrazdana_kugla_iz_june_Afrike 164

7.__Neuobiajeni_ostaci_ljudskih_kostura 168Bedrena_kost_iz_Trentona 168Kostur_iz_Galley_Hilla 168eljust_iz_Moulin_Quignona 171Novi_podaci_o_otkriu_u_Moulin_Quignonu 172Kostur_iz_Clichyja 173

Fragmenti_lubanje_iz_La_Denisea 174Kostur_iz_Ipswicha 174Terra_Amata 176Lubanja_iz_Buenos_Airesa 176Homo_erectus_iz_June Amerike? 178eljusna_kost_iz_Foxhalla 179Kosturi_iz_Castenedola 180Kostur_iz_Savone 187Kraljeak_iz_Monte_Hermosa 189eljust_iz_Miramara 190Lubanja_iz_Calaverasa 190Jo_neki_ljudski_fosili_iz_kalifornijske_zlatne_pokrajine 193Iznimno_drevna_europska_otkria 198Ekstremne_anomalije 198


12/350

II._DIO:_PRIHVAEN_DOKAZ

8.__Javanski_ovjek 203Eugene_Dubois_i_Pitekantrop 203Selenkina_ekspedicija 208

Dubois_se_povlai_iz_bitke 209

Jo_neke_bedrene_kosti 210Pripadaju_li_bedrene_kosti_iz_trinila

dananjem_tipu_ovjeka? 211eljust_iz_Heidelberga 212Jo_neka_Von_Koenigswaldova_otkria

ostataka_javanskog_ovjeka 214

Uloga_instituta_Carnegie 216Povratak_na_Javu 218Kasnija_otkria_na_Javi 221Kemijsko_i_radiometnjsko_datiranje_otkria_iz_Jave 222Pogreno_tumaenje_dokaza_o_javanskom_ovjeku 224

9.__Konaan_obraun_u_Piltdownu 229Dawson_otkriva_lubanju 230Razotkrivena_prijevara? 234Utvrivanje_krivca 240

10._Pekinki_ovjek_i_druga_otkria_u_Kini 246

Zhoukoudian 248Davidson_Black 248Preobraaj_zaklade_Rockefeller 250Povijesno_otkrie_i_okrutna_kampanja 253

Vatra_i_orue_u_Zhoukoudianu 255Znakovi_kanibalizma 257

Nestanak_fosila 258Primjer_intelektualnog_nepotenja 259Morfoloko_datiranje 261Druga_otkria_u_Kini 267

11._ivi_ovjekoliki_majmun? 274Kriptozoologija 274Europski_divljaci 275


13/350

Sjeverozapad_Sjeverne_Amerike 275Sredinja_i_Juna_Amerika 280Jeti:_divljak_s_Himalaja 282Almas_iz_Sredinje_Azije 285Divljaci_iz_Kine 289

Divljaci_iz_Malezije_i_Indonezije 291Afrika 292Znanstveni_establiment_i_izvjea_o_divljaku 294

12._Uvijek_neto_novo_iz_Afrike 295Reckov_kostur 295

Lubanje_iz_Kanjere_i_eljust_iz_Kanama 302Roenje_Australopiteka 309Zinjanthropus 314Homo_habilis 315Pria_o_dvije_nadlaktine_kosti 317Otkria_Richarda_Leakeya 318

Talus_ER_813 320OH_62:_neka_ustane_pravi_homo_habilis 320Oxnardova_kritika_Australopiteka 324Lucy_pod_estokim_napadima 327

A._Afarensis:_suvie_nalik_ovjeku? 329Otisci_stopala_iz_Laetolija 330Crna_lubanja,_crne_misli 334

Kratak_pregled_ neuobiajenog_dokaza_o_podrijetlu_ovjeka. 337


14/350

Uvodna rije

Ljudska pretpovijest nije neto to se moe dogmatizirati. Prije

nekoliko godina, u javnosti se predstavljala hipoteza o "mitohondrijskoj Evi" kao injenica; danas se ona dovodi u pitanje. Samo neko-liko dana prije nego li sam napisao ove rijei, u novinama je objav-ljena vijest o ponovnom utvrivanju starosti fragmenta lubanje s Jave,koji se povezuje s Homo erectusom. Utvreno je da je taj fosil star1,8 milijuna godina, ime se taj navodni drevni predak iz Azije smje-

ta u mnogo starije razdoblje od onog kada je migrirao iz Afrike.Takva vrsta dokaza nedvojbeno bi mogla privui iroku javnostjer, iako raspruje oekivanja nekih paleoantropologa, uzbuujedruge i ne predstavlja ozbiljnu prijetnju slubenom prikazu ljudskeevolucije. No, to bi bilo da su fosili naizgled suvremenog ovjekaotkriveni u sedimentima starima dva milijuna godina? Da li bi se to

nevjerojatno otkrie prihvatilo? Vjerojatno bi se inzistiralo na po-novnom utvrivanju starosti ili bi se fosil pripisivao nekoj vrsti pra-ljudi, propitkivala bi se strunost otkrivaa i nakon odreenog vre-mena bi sve bilo zaboravljeno.

Kako tvrde Michael Cremo i Richard Thompson, takve su sestvari ve dogaale i to esto. Razlog tome je to se dokaz procje-

njuje primjenom dvostrukih mjerila. Dokaz o prvim ljudima ili nji-hovom oruu spremno se prihvaa uklapa li se u slubeni modelljudske evolucije. Jednako uvjerljiv dokaz, koji, meutim, iskae iztog modela, zanemaruje se ili ak potiskuje. Ubrzo se vie ne spo-minje u literaturi i nakon nekoliko narataja, postaje gotovo nevid-ljiv, kao da nikada nije postojao. Zato je gotovo posve nemogue

uspjeno predlagati alternativne nazore o podrijetlu ovjeka. Naime,dokaz na kojima se oni osnivaju, vie nije dostupan.U svom opsenom djelu Forbidden Archaeology ("Zabranjena

arheologija"), Cremo i Thompson su pruili zapanjujui opis nekihdokaza, koji su neko bili poznati znanosti, no nestali su u postupku"filtriranja znanja", kojim se titi vladajua paradigma. Autori su iz-

vrili impresivan detektivski posao istraivanja tog dokaza, te su oonome to su i na koji nain otkrili, izvijestili toliko detaljno i anali


15/350

tiki, da njihovo izlaganje zasluuje ozbiljno razmatranje. Naalost,tek nekolicina profesionalnih znanstvenika spremna je razmotritidokaz, koji osporava slubena gledita i potjee iz izvora, koji nepripadaju glavnoj akademskoj struji. Ovo djelo predstavlja saetak

vee knjige i usmjeren je obinom itateljstvu, a nadam se da e

privui pozornost nepristranih profesionalaca, koje bi moda moglomotivirati na istraivanje mnogo detaljnije prezentacije istog doka-za u obuhvatnijem izdanju.

Autori iskreno priznaju da su motivirani isticanjem ideje, ukori-jenjene u vedskoj literaturi, o veoma drevnom podrijetlu ljudske vrste.Iako ne dijelim njihove religijske nazore ni na njima osnovanu mo-

tivaciju, takoer smatram da u njima nema nieg spornog. Znan-stvenici su, kao i svi drugi ljudi, voeni motivima i predrasudama,koje mogu zamutiti njihovo prosuivanje, a dogmatski materijali-zam koji kontrolira umove mnogih znanstvenika establimenta,mnogo e vie natetiti istini jer se openito ne smatra predrasudom.I na kraju treba spomenuti da nije bitnozatosu istraivai bili mo-

tivirani da trae odreenu vrstu dokaza, nego jesu li otkrili netovrijedno objavljivanja i ozbiljnog razmatranja od strane znanstvenezajednice.

Osobno smatram da su Cremo i Thompson predstavili dokaz, kojije osobito vrijedan takvog ozbiljnog razmatranja. Ovaj predgovornisam napisao radi promicanja njihovih otkria. Ovo je veoma zani-

mljiva i uzbudljiva knjiga. Zanima me kako e u njoj predstavljendokaz utjecati na nepristranost bolje obavijetenih itatelja, koje e

vjerojatno radovati mogunost da pregledaju dokaz koji nije uklju-en u udbenike i znanstvene asopise, koje su itali na koledimai fakultetima.

Philip E. JohnsonSchool of LawUniversity of California, Berkley

Autor knjige Darwin on Trial


16/350

Predgovor

Proireno izdanje knjige Forbidden Archeology ima 952 stranice,

to mnogim itateljima predstavlja velik izazov. Stoga smo RichardL. Thompson i ja odluili objaviti Skrivenu povijest ljudske vrste krau, mnogo jednostavniju i dostupniju verziju knjige Forbidden

Archeology.Meutim, uSkrivenoj povijesti ljudske vrste navedeni su gotovo

svi sluajevi o kojima raspravljamo u Forbidden Archeology, osim

bibliografskih navoda u tekstu i detaljnih rasprava o geolokim i ana-tomskim aspektima veine sluajeva. Naprimjer, uSkrivenoj povijestiljudske vrste navodimo samo da neko nalazite potjee iz kasnogpliocena. UForbidden Archeology o tome podrobno raspravljamo,navodei mnoga starija i novija tehnika geoloka izvjea.

Michael A. CremoPacific Beach, Kalifornija26. oujak 1994.


17/350

Uvod i zahvale

Godine 1979., istraivai su u mjestu Laetoli u Tanzaniji, IstonaAfrika, u naslagama vulkanskog pepela otkrili otiske stopala stare3,6 milijuna godina. Mary Leakey i drugi istraivai rekli su da seona uope ne razlikuju od stopala suvremenih ljudi. Za te znanstve-nike to je znailo da su ovjekovi preci prije 3,6 milijuna godina,imali nevjerojatno moderna stopala. No, prema drugim znanstve-

nicima, kao to je fizikalni antropolog R. H. Turtle sa Sveuilita uChicagu, fosilne kosti stopala poznatih australopiteka, koje su stare3,6 milijuna godina, pokazuju da su im stopala bila izrazito majmu-nolika. Prema tome, nisu odgovarala otiscima iz Laetolija. U lankuasopisaNatural History iz oujka 1990., Turtle je priznao da je tootkrie: "prilino tajanstveno". Prema tome, postoji mogunost koju

nisu spomenuli ni Tuttle ni Leakey da su u Istonoj Africi prije 3,6milijuna godina, postojala stvorenja s tijelima i, u skladu s time,stopalima, koja su anatomski nalikovala dananjem ovjeku. Modasu oni, na to ukazuje i crte na prethodnoj stranici, ivjeli istodob-no s mnogo majmunolikijim stvorenjima. Iako je ta arheoloka mo-gunost veoma intrigantna, slubeno prihvaene ideje o evoluciji

ovjeka je iskljuuju.No, od 1984. do 1992. zajedno sam s Richardom Thompsonom i

uz pomo naeg istraivaa Stephena Bernatha, skupio opsean kor-pus dokaza, koji pozivaju na preispitivanje danas openito prihva-enih teorija o ljudskoj evoluciji. Neki od tih dokaza, kao to suotisci iz Laetolija, prilino su novi. No, mnoge od njih otkrili su

znanstvenici iz devetnaestog i poetka dvadesetog stoljea.Netko e pretpostaviti, bez osvrtanja na te starije dokaze, da s

njima neto nije u redu da su ih znanstvenici odavno odbacili izveoma dobrih razloga. Richard i ja smo podrobno razmotrili tumogunost. No, zakljuili smo da vrijednost tih kontroverznih do-kaza, nije ni bolja ni loija od navodno neprijepornog dokaza, kojim

se obino podupiru dananja gledita o ljudskoj evoluciji.


18/350

U I. dijelu knjigeSkrivena povijest ljudske vrste, podrobno emose osvrnuti na ogroman broj kontroverznih dokaza, koji protusloveopeprihvaenim idejama o ljudskoj evoluciji. Detaljno emo izlo-iti kako su se ti dokazi sustavno potiskivali, zanemarivali ili zabo-ravljali, iako su kvalitativno (i kvantitativno) istovjetni dokazu, koji

pogoduje trenutno prihvaenim teorijama o podrijetlu ovjeka.Kada govorimo o potiskivanju dokaza, pri tome ne mislimo na znan-stvenike koji kuju sotonsku zavjeru za obmanjivanje javnosti, negona kontinuirani drutveni proces filtriranja znanja, koji je naizgledbezazlen, ali ima velik kumulativan uinak. Odreene kategorijedokaza jednostavno se zanemaruju a to smatramo neopravdanim.

Taj postupak potiskivanja podataka ve dugo traje. Godine 1880.,J. D. Whitney, dravni geolog iz Kalifornije, objavio je opsean pri-kaz naprednog kamenog orua otkrivenog u kalifornijskim rudnicimazlata. Predmeti, meu kojima su se nalazili vrhovi koplja, kameneposude za drobljenje i tuci, otkriveni su duboko u oknima ispoddebelih, netaknutih slojeva lave, u formacijama starima od 9 do vie

od 55 milijuna godina. W. H. Holmes sa Instituta Smithsonian, jedanod najveih kritiara otkria iz Kalifornije, napisao je: "Da je pro-fesor Whitney potpuno razumio priu o ljudskoj evoluciji, kako seona danas tumai, moda bi oklijevao objaviti zakljuke [da su ljudiu Sjevernoj Americi ivjeli u veoma drevno doba], usprkos impo-zantnom nizu svjedoanstava s kojima je bio suoen." Drugim rije-

ima, ne slau li se injenice s omiljenom teorijom, tada se one, aki ako postoje u impozantnom nizu, moraju odbaciti.

To potvruje glavnu misao koju elimo istaknuti uSkrivenoj po-vijesti ljudske vrste naime, da u znanstvenoj zajednici postoji filtarznanja, koji sprjeava prolaz nepoeljnim dokazima. Taj postupakfiltriranja znanja traje vie od stoljea a nastavlja se i danas.

Osim tog opeg postupka filtriranja znanja, ini se da postoje isluajevi mnogo izravnijeg potiskivanja.

Poetkom 50ih godina prolog stoljea, Thomas E. Lee iz Na-cionalnog muzeja Kanade, otkrio je napredno kameno orue u glacijalnim naslagama u Sheguiandahu, na otoku Manitoulin, na sje-

veru jezera Huron. Geolog John Sanford sa Dravnog sveuilita

Wayne, tvrdio je da su najstarija orua iz Sheguiandaha stara barem


19/350

65 000, a moda ak i 125 000 godina. Takvo datiranje bilo je nepri-hvatljivo onima koji su usvojili standardno gledite o sjevernoamerikoj pretpovijesti. Ljudi su u Sjevernu Ameriku navodno prvi putuli preko Sibira prije otprilike 12 000 godina.

Thomas E. Lee je negodovao: "Otkriva [Lee] nalazita protjeran

je sa svog slubenog poloaja u dugo razdoblje nezaposlenosti;obustavljene su publikacije; neki ugledni autori su pogreno pred-stavili dokaz ...; gomile artefakata nestale su u skladitima kanadskogNacionalnog muzeja; ravnatelj Nacionalnog muzeja, koji je predloioobjavljivanje monografije nalazita, takoer je otputen i prognan

jer je odbio otpustiti pronalazaa; zahvaljujui slubenim povlate-

nim i monim poloajima, zadobiven je nadzor nad samo est uzo-raka iz Sheguiandaha, koji se nisu skrili; a nalazite je pretvoreno uturistiko mjesto ... Sheguiandah je prijetio kako bi izmamio sramotnapriznanja da profinjeni intelektualci ne znaju sve. Prijetio je mogu-nou ponovnog pisanja gotovo svih knjiga s tog podruja. Zato jemorao biti ubijen. I doista, to je uinjeno."

U II. dijelu Skrivene povijesti ljudske vrste, istraujemo korpusprihvaenog dokaza, kojim se obino potkrjepljuju danas prevlada-

vajue ideje o ljudskoj evoluciji. Osobito razmatramo poloaj australopiteka. Veina antropologa tvrdi da je australopitek predak ovjeka,koji je imao majmunoliku glavu, ovjekoliko tijelo, te da je hodaouspravno na dvije noge. No, drugi istraivai istiu uvjerljiva i ra-

dikalno drukija gledita o njemu. Prema njima, australopiteci subili stvorenja veoma nalik majmunima, koja su dijelom obitavala nadrveu i nisu bili izravni ovjekovi preci.

Osim toga, u II. dijelu razmatramo i mogunost supostojanja pri-mitivnih hominida i anatomski suvremenih ljudi u dalekoj prolosti,ali i u sadanjosti. Tijekom prolog stoljea, znanstvenici su skupili

dokaze koji navode na pretpostavku da ovjekolika bia, koja nali-kuju gigantopiteku, australopiteku i Homo erectusu, te neandertal-cima, ive u razliitim podrujima divljina na svijetu. Ta su bia uSjevernoj Americi poznata pod imenom Sasquatch. U Sredinjoj

Aziji se zovu Almas, a u Africi, Kini, Jugoistonoj Aziji, Srednjoj iJunoj Americi imaju druga imena. Neki istraivai ih openito na-

zivaju zajednikim nazivom "divljaci". Znanstvenici i lijenici izvi


20/350

jestili su da su vidjeli ive i mrtve divljake, te otiske stopala. Osimtoga, katalogizirali su tisue svjedoenja obinih ljudi koji su vidjelidivljake, kao i slina izvijea iz povijesnih zapisa.

itatelj bi mogao pretpostaviti da smo pri stvaranju knjige kaoto jeSkrivena povijest ljudske vrste, bili motivirani nekim dubljim

razlozima. To je doista tono.Richard Thompson i ja lanovi smo Instituta Bhaktivedanta,

ogranka Meunarodnog drutva za svijest Krishne, koje prouavavezu izmeu suvremene znanosti i nazora o svijetu sadranog u in-dijskoj vedskoj knjievnosti. Naa ideja da je ljudska vrsta veomadrevnog podrijetla, proizlazi upravo iz vedske knjievnosti. Radi

sustavnog istraivanja postojee znanstvene literature o podrijetluovjeka, vedske ideje izlaemo u obliku teorije da su razliita ovjekolika i majmunolika stvorenja meusobno supostojala tijekom dugogvremenskog razdoblja.

Ta naa teorija ne smije se diskvalificirati zato to je proizala izvedske knjievnosti. Teorije se mogu stvarati iz razliitih izvora

osobnim nadahnuem, na temelju prethodnih teorija, prijateljskihprijedloga, filmova itd. Konano, nije bitan izvor teorije, nego nje-zina sposobnost da objasni promatranja.

S obzirom na ogranien prostor ove knjige, u njoj nismo uspjeliizloiti nae ideje o alternativnim teorijama o podrijetlu ljudi. Zatoplaniramo objaviti drugi svezak u kojemu emo izloiti opsene

rezultate naega istraivanja ovog podruja s obzirom na vedske iz-vore koje smo upotrijebili.

Na ovome mjestu elio bih rei neto o mojoj suradnji s Richardom Thompsonom. Richard je profesionalni znanstvenik, matema-tiar koji je objavio lanke i knjige s polja matematike biologije,satelitskog skeniranja, geologije i fizike. Ja nisam profesionalan

znanstvenik. Od 1977. bavim se pisanjem i ureivanjem knjiga i a-sopisa, koje objavljuje Knjievna zaklada Bhaktivedanta.

Richard je 1984. zamolio svog pomonika Stephena Bernatha dapone skupljati materijal o podrijetlu i starosti ovjeka. Godine 1986.Richard me zamolio da taj materijal predstavim u obliku knjige.

Pregledavajui materijal koji sam primio od Stephena, iznenadio

sam se malim brojem izvijea objavljenih u razdoblju od 1859.,


21/350

kada je Darwin objavio Podrijetlo vrsta, do 1894., kada je Duboisizvijestio o otkriu javanskog ovjeka. Zaintrigiran tom injenicom,zatraio sam Stephena da pronae neke antropoloke knjige s kraja19. i poetka 20. st. Ustanovio sam da su u tim knjigama, meu ko-

jima se nalazilo i jedno od prvih izdanja knjige Fossil Men "Fosil-

ni ljudi" Marcellina Boulea, iznesene iznimno negativne ocjenebrojnih izvijea iz navedenog razdoblja. Na temelju podataka u bi-ljekama, pronali smo nekoliko primjera tih izvijea. U veini odnjih, koja potjeu od znanstvenika iz devetnaestog stoljea, opisanesu zarezane kosti, kameno orue i ostaci anatomski suvremenih ko-stura, otkriveni u neoekivano starim geolokim kontekstima. Ta

izvijea su veoma kvalitetna i odgovaraju na mnoge mogue pri-govore. To me ohrabrilo da poduzmem mnogo sustavniju potragu.

Istraivanje tog zakopanog pisanog dokaza trajalo je jo tri godi-ne. Stephen Bernath i ja skupili smo rijetke konferencijske zapis-nike i asopise iz razliitih podruja svijeta, te smo taj materijal pre-

veli na engleski. Izrada rukopisa na temelju skupljenog materijala

trajala je jo nekoliko godina. Tijekom itavog razdoblja istraivanjai pisanja, gotovo sam svakodnevno raspravljao s Richardom o zna-aju tog materijala i najboljem nainu njegova predstavljanja.

Veinu materijala izloenog u 6. poglavlju, Stephen je primio odRona Calaisa, koji nam je ljubazno poslao mnogo fotokopija izvor-nih izvijea iz svojih arhiva. Virginia SteenMcIntyre nam je ljuba-

zno dostavila svoje zapise o datiranju nalazita u Hueyatlacu u Me-ksiku. Isto tako, veoma korisne rasprave o kamenom oruu vodilismo s Ruth D. Simpson iz San Bernardino County Museuma, a ootiscima zubi morskog psa na kostima, razgovarali smo s Thomasom

A. Demereom iz Prirodoslovnog muzeja u San Diegu.Ova knjiga ne bi mogla biti dovrena bez najraznovrsnije pomoi

Christophera Beetlea, kompjutorskog znanstvenika s diplomom Sveu-ilita Brown, koji je u Bhaktivedanta Institut u San Diegu doao 1988.

Za nadzor izrade dizajna i prijeloma ovog skraenog izdanja,Richard i ja zahvaljujemo Alister Taylor. Dizajn omota je osmislioYamaraja dasa. Za izradu ilustracije koja prethodi prvoj straniciuvoda i slike 12.8, veoma zahvaljujemo Milesu Triplettu. Beverly

Symes, David Smith, Sigalit Binyaminy, Susan Fritz, Barbara Can


22/350

tatore, Joseph Franklin i Michael Best takoer su pridonijeli stvara-nju ove knjige.

Richard i ja osobito bismo se eljeli zahvaliti meunarodnim po-kroviteljima Knjievne zaklade Bhaktivedanta, prolim i sadanjim,za njihovu velikodunu potporu u istraivanju, pisanju i objavljiva-nju ove knjige.

Konano, pozivamo itatelje da nam ukau na bilo kakve dodat-ne dokaze, koji bi nas mogli zanimati, osobito kako bismo ih mogliukljuiti u sljedea izdanja ove knjige. Svoja pisma moete slati naadresu: Govardhan Hill Publishing, P. O. Box 52, Badger, CA 93603.

Michael A. CremoPacific Beach, Kalifornija26. oujka 1994.


23/350

I. DIONEOBIAN DOKAZ


24/350

1. POGLAVLJE

Pjesma o Crvenom lavu:

Darwin i evolucija ovjekaJedne veeri 1871., u Edinburghu u kotskoj, sastalo se drutvo obra-zovane britanske gospode, Crveni lavovi, kako bi zajedno sretno ve-erali i zabavljali se uz aljive pjesme i govore. Lord Neaves, poznat

po svojim duhovitim stihovima, ustao je pred okupljenim Lavovimai otpjevao dvanaest kitica svoje pjesme "Podrijetlo vrsta a la Darwin".Jedna od njih je glasila:

"Majmun s gipkim palcem i velikim mozgom,

Kad uspio je stei dar govora,

Kao to je Stvoritelj uspostavio svoju vladavinu,to nitko ne moe porei!"

Njegovi su mu sluatelji, kako je obiaj meu Crvenim lavovima,odgovorili blagim rikanjem i mahanjem skutima svojih kaputa.

Samo dvanaest godina nakon 1859., kada je Charles Darwin obja-

vio Podrijetlo vrsta, sve vie znanstvenika i drugih obrazovanihosoba smatrali su nemoguim, ak i smijenim pretpostaviti, da lju-di nisu izmijenjeni potomci drevne loze majmunolikih stvorenja. Usamoj knjiziPodrijetlo vrsta,Darwin se osvrnuo, iako kratko, na pi-tanje o ljudima, istaknuvi na posljednjim stranicama samo sljede-e: "Svjetlo e biti baeno na podrijetlo ovjeka i njegovu povijest."

No, usprkos Darwinovu oprezu, bilo je jasno da za njega ovjean-stvo nije predstavljalo iznimku od njegove teorije da se jedna vrstarazvija iz druge.

DARWIN PROGOVARA

Darwin je tek 1871. objavio knjigu Podrijetlo ovjeka u kojoj de-

taljno izlae svoja gledita o ljudskoj evoluciji. Objanjavajui zato


25/350

je toliko odgaao, Darwin je napisao: "Tijekom godina skupljao sambiljeke o podrijetlu ovjeka, no ne s namjerom da objavim knjiguo tome, nego upravo odluan da to ne uinim, budui da sam sma-trao kako u time samo izazvati jo vie predrasuda o mojim gledi-tima. Smatrao sam dovoljnim naglasiti, u prvom izdanju moje knjige

Podrijetlo vrsta, da e tim djelom: 'svjetlo biti baeno na podrijetloovjeka i njegovu povijest'; a to znai da ovjek mora biti ukljuenmeu druga organska bia u svim opim prosudbama o nainu nje-gova pojavljivanja na ovoj zemlji."

U Podrijetlu ovjeka, Darwin odluno nijee svaku osobitostljudske vrste. Rekao je: "Tako saznajemo da ovjek potjee od dla-

kavog, repatog etveronoca, koji je vjerojatno obiavao obitavatina drvetu i nastanjivao je Stari svijet." Iako je to bila hrabra izjava,nedostajao joj je najuvjerljiviji mogui dokaz fosili prijelazne

vrste izmeu drevnih majmuna i dananjih ljudi.Osim dvije nesigurno datirane lubanje neandertalaca iz Njema-

ke i Gibraltara, te nekolicine drugih otkria suvremene morfologije,

o kojima se rijetko izvjeivalo, fosilni ostaci hominida nisu otkri-veni. Ta injenica je uskoro postala streljivo u rukama onih koji subili zgroeni Darwinovom tvrdnjom da ljudi imaju majmunolikepretke. Pitali su gdje su fosili koji e to dokazati?

POJAVA HOMINIDA

U ovoj knjizi prihvaamo suvremen sustav geolokih razdoblja (ta-bela 1.1) kao gotovu injenicu. Upotrebljavamo ga kao utvren re-ferentan okvir za nau studiju povijesti drevnih ljudi i ovjekolikihbia. To inimo iz praktinih razloga. Priznajemo da naa otkria mo-da zahtijevaju ozbiljno preispitivanje geolokog vremenskog okvira.

Prema suvremenim gleditima, prva majmunolika bia pojavilasu se u razdoblju oligocena, koje je poelo prije otprilike 38 milijunagodina. Prvi majmuni, za koje se pretpostavlja da pripadaju razvoj-nom putu ljudi, pojavili su se u miocenu, koji obuhvaa razdobljeod prije 5 do 25 milijuna godina. Meu njima se nalazio iDryopithecus.

Nakon toga je uslijedilo razdoblje pliocena. Na temelju fosilnih

ostataka utvreno je da su se u pliocenu pojavili prvi hominidi ili


26/350

ovjekoliki primati koji su uspravno hodali. Najstariji poznati hominid je australopitek, juni majmun, koji je postojao u pliocenu,prije 4 milijuna godina.

Znanstvenici tvrde da je to ovjekoliko bie bilo visoko izmeu1,22 i 1,52 m i opseg lubanje mu je iznosio 300 i 600 cm3. Tvrdi se

da je tijelo australopiteka bilo veoma nalik tijelu dananjeg ovje-ka, dok mu je glava imala majmunolike i neke ljudske znaajke.

Pretpostavlja se da je prije otprilike 2 milijuna godina, na poet-ku pleistocena, iz jednog roda australopiteka nastaoHomo habilis,koji mu je nalikovao, osim to mu je kapacitet lubanje bio vei izmeu 600 i 750 cm3.

Pretpostavlja se da se izHomo habilisa,prije otprilike 1,5 miliju-na godina, razvio Homo erectus (vrsta koja ukljuuje ovjeka izJave i Pekinga). Tvrdi se da jeHomo erectusbio visok izmeu 1,52i 1,83 m, a kapacitet lubanje mu je iznosio izmeu 700 i 1300 cm3.

TABELA 1.1:Geoloke ere i razdoblja

Era PeriodPoetak

(u milijunima god.)

Kenozoik Holocen 0,01 (10 000 g.)Plesitocen 2Pliocen 5Miocen 25Oligocen 38Eocen 55Paleocen 65

Mezozoik Kreda 144

Jura 213Trijas 248Paleozoik Perm 286

Karbon 360Devon 408Silur 438Ordovicij 505

Kambrij 590


27/350

Veina paleoantropologa danas vjeruje da je tijelo Homo erectusa,od vrata nanie, kao i australopiteka iHomo habilisa, bilo gotovoidentino dananjem ovjeku. Meutim, elo mu je bilo sputeno iimao je velike, istaknute obrve, veoma veliku eljust i zube, te nijeimao bradu. Vjeruje se da jeHomo erectusivio u Africi, Aziji i Eu-

ropi do prije otprilike 200 000 godina.Paleoantropolozi vjeruju da su se anatomski suvremeni ljudi

(Homo sapiens sapiens) postupno razvili iz Homo erectusa. Tvrdise da se prvi oblikHomo sapiensa ili arhajski Homo sapiens, poja-

vio prije oko 300 000 ili 400 000 godina. Lubanja mu je bila goto-vo jednako velika kao i u dananjeg ovjeka, iako je jo uvijek sa-

dravao neke fizike znaajke Homo erectusa, kao to je debelalubanja, koso elo i izboene obrve. Iznimke od te kategorije pred-stavljaju otkria iz Swanscombea u Engleskoj, Steinheima u Nje-makoj i Fontechevadea i Aragoa u Francuskoj. Budui da te lubanjeu izvjesnoj mjeri sadre znaajke neandertalaca, i one se svrstavajuu skupinupraeneanderthalensis. Veina strunjaka danas pretposta-

vlja da su se anatomski suvremeni ljudi i klasini zapadnoeuropskineandertalci razvili izpraeneanderthalensisa ili prvih Homo sapienstipova hominida.

Poetkom dvadesetog stoljea, neki znanstvenici su zagovaraligledite da su neandertalci iz posljednjeg ledenog doba, odnosnoklasini zapadnoeuropski neandertalci, bili izravni preci dananjih

ljudi. Njihovi mozgovi bili su vei od mozgaHomo sapiens sapiensa.Lica i eljusti bila su im mnogo vea, a ela nia i sputala su se izavelikih, izboenih obrva. Ostaci neandertalaca otkriveni su u nasla-gama iz pleistocena, starima od 30 000 do 150 000 godina. Meu-tim, otkrie prvihHomo sapiensau naslagama mnogo starijima od150 000 godina, izbacilo je klasine zapadnoeuropske neandertalceiz linije izravnih predaka, koja vodi odHomo erectusado dananjihljudi.

Tip ovjeka, poznat pod imenom kromanjonac, pojavio se u Eu-ropi prije otprilike 30 000 godina i anatomski je bio identian ovje-ku. Znanstvenici su prvotno tvrdili da se anatomski suvremeniHomo

sapiens sapiensprvi put pojavio prije oko 40 000 godina, no danas,na temelju otkria u Junoj Africi i drugdje, mnogi strunjaci tvrdeda se on pojavio prije 100 000 ili vie godina.


28/350

Kapacitet lubanje suvremenih ljudi iznosi od 1000 do 2000 cm3,odnosno u prosjeku oko 1350 cm3. Danas je poznato da ne postojinikakva veza izmeu veliine mozga i inteligencije suvremenog o-vjeka. Tako postoje visoko inteligentni ljudi s mozgovima velikim1000 cm3 i duevno zaostali s mozgovima od 2000 cm3.

Izvijea o podrijetlu ovjeka, kojima danas raspolaemo, neobjanjavaju tono gdje, kada i kako se iz australopiteka razvioHomohabilis,izHomo habilisa Homo erectusili izHomo erectusasuvre-meni ovjek. Meutim, veina paleoantropologa se slae da su uNovi svijet doli samo anatomski suvremeni ljudi. Pretpostavlja seda su se prethodne etape evolucije, od australopiteka nadalje, do-

godile u Starome svijetu. Openito se tvrdi da su se prvi ljudi u No-vome svijetu pojavili prije oko 12 000 godina, dok ih neki znanstve-nici smjetaju ak i u razdoblje kasnog pleistocena prije 25 000godina.

ak i danas postoji mnogo praznina u pretpostavljenom rodo-slovlju ovjeka. Naprimjer, gotovo uope nema fosilnih veza izme-

u majmuna iz miocena, kao to jeDryopithecus i pliocenskih pre-daka dananjih majmuna i ljudi, osobito u vremenskom okviru kojiobuhvaa razdoblje izmeu 4 i 8 milijuna godina.

Moda je tona pretpostavka da e jednog dana biti otkrivenifosili, koji e ispuniti te praznine. No, to je iznimno bitno, ne mo-emo pretpostaviti da e ti fosili potvrditi teoriju o evoluciji. Na-

primjer, to ako se fosili anatomski suvremenih ljudi pojave u geo-lokim slojevima starijima od onih u kojima je otkriven driopitek?ak i da se utvrdi da su suvremeni ljudi ivjeli prije milijun godina,4 milijuna godina nakon nestanka driopiteka u kasnom miocenu, tobi bilo dovoljno da se odbace dananja izvijea o podrijetlu ovje-anstva.

Ustvari, takav dokaz ve je otkriven, no on je potisnut ili prikladnozaboravljen. Velik dio tih novih otkria dogodio se neposredno na-kon Darwinova objavljivanja Podrijetla vrsta, prije ega, osim ne-andertalca, nije bilo hitnijih otkria. U prvim godinama darvinizma,nije postojala jasno utvrena pria o podrijetlu ovjeka koju bi tre-balo braniti, a profesionalni znanstvenici su izvjeivali o mnogim

otkriima, koja danas nikada ne bi pronala svoje mjesto na strani


29/350

cama bilo kojeg akademski uglednijeg asopisa odNational Enquirera.

Veina tih fosila i artefakata iskopani su prije nego to je EugeneDubois otkrio tzv. javanskog ovjeka, prvog praovjekahominidaizmeu driopiteka i dananjih ljudi. ovjek iz Jave otkriven je meu

naslagama iz srednjeg pliocena i openito se smatra da je star oko800 000 godina. To otkrie je postalo osnovno mjerilo svih daljnjihistraivanja. Od tada znanstvenici nisu mogli oekivati da e prona-i fosile ili predmete anatomski suvremenih ljudi u naslagama izistog ili starijeg geolokog razdoblja. Ako se to, pak, dogodilo, za-kljuili su (ili je to uinio netko mudriji) da je to nemogue i prona-

li su nain na koji e to otkrie predstaviti kao pogreku ili prijevaru.Meutim, prije otkria ovjeka s Jave, ugledni znanstvenici iz 19.st. otkrili su u veoma drevnim geolokim slojevima, brojne primje-re ostataka kostura anatomski suvremenih ljudi. Osim toga, pronalisu i velik broj raznolikog kamenog orua, te ivotinjske kosti s ozna-kama, koje su upuivale na ljudsko djelovanje.

NEKA NAELA EPISTEMOLOGIJE

Prije nego zaponemo nae izlaganje o odbaenim i prihvaenimpaleoantropolokim dokazima, u osnovnim emo crtama izloiti ne-ka epistemoloka pravila, koja smo pokuavali slijediti. UWebster sNew World Dictionary, epistemologija je definirana kao: "uenje iliteorija o podrijetlu, prirodi, metodama i granicama znanja." Priprouavanju znanstvenog dokaza, ovjek neophodno mora imati naumu prirodu, metode i granice znanja; u suprotnom e postati rtvomiluzije.

Paleoantropoloki dokaz ima izvjesna kljuna ogranienja, kojamoramo istaknuti. Prvo, opaanja koja ulaze u paleoantropolokeinjenice esto ukljuuju rijetka otkria, koja se ne mogu uvijek duplicirati. Naprimjer, neki su znanstvenici na tome polju stekli velikugled zahvaljujui nekolicini slavnih otkria, dok karijere veinedrugih nije obiljeilo ni jedno znaajno otkrie.

Drugo, nakon otkria, unitavaju se kljuni elementi dokaza, aznanje o njima iskljuivo ovisi o svjedoenju pronalazaa. Naprim-

jer, jedan od najhitnijih aspekata fosila je njegov stratigrafski polo


30/350

aj. No, jednom kada je fosil izvaen iz zemlje, uniten je izravandokaz o njegovu poloaju, zbog ega jednostavno moramo ovisiti oiskazu osobe koja ga je iskopala o tome gdje ga je nala. Naravno,kemijska i druga svojstva fosila mogu ukazivati na njegov izvoranpoloaj. No, to je tono samo u nekim sluajevima. A, vodei se tim

podacima, takoer moramo ovisiti o podacima, o kemijskim i dru-gim fizikim osobinama geolokog sloja u kojem je fosil navodnootkriven.

Osobe odgovorne za znaajna otkria katkad se ne mogu vratitina njihova nalazita jer su ona, nakon nekoliko godina, gotovo ne-izbjeno unitena, moda uslijed uinaka erozije, cjelovitim paleo

antropolokim iskopavanjem ili tehnolokim razvojem (rudarstvom,graevinarstvom itd.). ak i suvremena iskopavanja, koja ukljuu-ju precizna biljeenja pojedinosti, unitavaju sam dokaz koji bilje-e, ostavljajui nam za potvrdu mnogih kljunih tvrdnji samo pisanosvjedoanstvo. Osim toga, ak i danas mnoga bitna otkria ukljuuju

veoma oskudno biljeenje kljunih pojedinosti.

Na taj nain, osoba koja eli provjeriti paleoantropoloka izvijea, veoma e teko stei uvid u stvarne injenice, ak i da uspijeotputovati na mjesto otkria. I, naravno, vremenska i financijskaogranienja onemoguuju neposredno ispitivanje veeg postotka svihznaajnih paleoantropolokih nalazita.

Trei problem predstavlja to da su paleoantropoloke injenicerijetko (ako uope) jednostavne. Znanstvenik moe tvrditi da su fos-ili u nekom sloju iz ranog pleistocena oito bili izloeni atmosfer-skim promjenama. No ta prividno jednostavna izjava moe ovisiti omnogim opaanjima i tvrdnjama o geolokim poremeajima, mo-gunosti naglog propadanja, prisutnost ili odsutnost sloja naplavina,prisutnost iznova napunjene vododerine itd. Usporedi li se iskazdruge osobe prisutne na odreenom nalazitu, moe se katkad uoi-ti da ona govori o mnogim vanim pojedinostima, koje nije spome-nuo prvi svjedok.

Razliiti promatrai katkad daju meusobno protuslovne iskazei. osim toga, njihova osjetila i sjeanja nisu savrena. Tako proma-tra na odreenom nalazitu moe neke stvari vidjeti, a druge vaneprevidjeti. Neke od njih mogu vidjeti drugi promatrai, to se, me

utim, moe pokazati nemoguim jer je nalazite postalo nedostupno.


31/350

Potom, tu je problem prijevare. To moe biti sustavna prijevara,kao u sluaju Piltdowna. Kako emo vidjeti, da bi se razotkrila takva

vrsta prijevare, morate posjedovati istraivake vjetine vrhunskogSherlocka Holmesa i raspolagati itavom opremom suvremenog forenzikog laboratorija. Naalost, uvijek postoje motivi za namjernu

ili nesvjesnu prijevaru, budui da osobu koja uspije otkriti ovjeko-va pretka oekuje velika slava i ugled.

Moe biti rije i o varanju na razini jednostavnog izostavljanjaizvijea o opaanjima, koja ne odgovaraju neijim eljenim zaklju-cima. Kako emo vidjeti poslije u ovoj knjizi, istraivai su katkadopaali predmete u odreenim slojevima, o kojima, meutim, nisu

izvijestili jer nisu vjerovali u njihovu geoloku starost. To je veomateko izbjei jer su naa osjetila nesavrena, pa emo, vidimo li ne-to to nam se ini nemoguim, prirodno pretpostaviti da moda gri-

jeimo. A to je moda doista i tono. Prijevara izostavljanjem bitnihopaanja u iskazima, jednostavno je posljedica ogranienosti ljud-ske prirode, koja, naalost, moe imati poguban uinak na empirijski

postupak.Nedostaci paleoantropolokih injenica nisu ogranieni samo na

iskopavanje predmeta. Sline nedostatke pronalazimo u suvreme-nim istraivanjima kemijskog ili radiometrijskog datiranja. Naprim

jer, datiranje ugljikom 14 moe ukljuivati izravan postupak kojipouzdano rezultira brojkom starou predmeta. No, postupci dati-

ranja esto ukljuuju sloena razmatranja o identitetu uzoraka, tenjihovoj povijesti i moguoj kontaminaciji. Ona mogu ukljuivati iodbacivanje nekih prethodno izvedenih datiranja i prihvaanje dru-gih na temelju sloenih argumenata, koja se rijetko izriito objavljuju.I u tom sluaju injenice mogu biti sloene, nepotpune i u velikojmjeri nedostupne.

Na temelju tih ogranienja paleoantropolokih injenica, mo-emo zakljuiti da smo u ovom polju istraivanja velikim dijelomogranieni na komparativno prouavanje izvijea. Iako vrst dokazpostoji u obliku fosila i predmeta u muzejima, veina kljunih doka-za koji potvruju znaaj tih predmeta, postoji samo u pisanom obliku.

S obzirom na to da je informacija izloena u paleoantropolokim

izvijeima esto nepotpuna, te budui da ak i najjednostavnije


32/350

paleoantropoloke injenice esto ukljuuju sloene, nerjeive ele-mente, uvjerljivi zakljuci o stvarnosti esto su na ovom polju istrai-vanja nedostupni. to moemo uiniti? Kao bitno predlaemousporeivanje vrijednosti razliitih izvijea. Iako su nam stvarne i-njenice nedostupne, moemo izravno prouavati razliita izvijea i

objektivno ih usporeivati.Skup izvijea o odreenim otkriima moe se procijeniti na

temelju podrobnosti objavljenog izvijea, te logike i dosljednostipredstavljenih argumenata. Moemo uzeti u obzir i to jesu li izne-seni razni skeptini protuargumenti odreene teorije, te jesu li oniotklonjeni. Budui da se objavljena izvijea moraju u izvjesnom

smislu uvijek uzimati s povjerenjem, moemo preispitati i kvalifi-kacije promatraa.

Ako su, na temelju navedenih kriterija, dvije zbirke izvijea jed-nako pouzdane, tada predlaemo da se one jednako tretiraju. Objemogu biti prihvaene ili odbaene, te se obje mogu smatrati neo-dreenima. Meutim, bilo bi pogreno prihvatiti jedan niz izvijea,a drugi odbaciti, a osobito bi bilo pogreno prihvatiti jedan od njihkao dokaz odreene teorije, uz odbacivanje drugog, ime bi on po-stao nedostupan buduim studentima.

Taj pristup primjenjujemo na dva osobita niza izvijea. Prvi sesastoji od izvijea o neobino starim artefaktima i ostacima ljudskihkosti, od kojih je veina otkrivena krajem 19. i poetkom 20. st. Onjima raspravljamo u I. dijelu ove knjige. Drugi niz se sastoji odizvijea o predmetima i ostacima kostura kao dokaza koji potkrje-pljuju danas prihvaenu teoriju o ljudskoj evoluciji. Ta izvijeanastala su u razdoblju od kraja 19. st. do 1980ih i o njima rasprav---amo u II. dijelu. S obzirom na prirodne meupovezanosti razlii-tih otkria, u II. dijelu raspravljamo i o nekim neuobiajenim otkri-ima.

Polazimo od nae teze da su, usprkos razliitom napretku u paleoantropolokoj znanosti 20. st., ta dva niza izvijea u osnovi jedna-ko vrijedna. Zato tvrdimo da nije primjereno jedan od njih prihvatiti,a drugi odbaciti. To ima ozbiljne uinke na suvremenu teoriju o ljud-skoj evoluciji. Odbacimo li prvi niz izvijea (anomalije) i, u skladus tim, odbacimo i drugi niz (danas prihvaen dokaz), tada e teoriji


33/350

o ljudskoj evoluciji nedostajati velik dio njezinih temelja opaanja.No, prihvatimo li prvi niz izvijea, tada moramo prihvatiti posto-

janje inteligentnih stvorenja koja su proizvodila orue u tako starimgeolokim razdobljima kao to su miocen, pa ak i eocen. Prihvati-mo li dokaz u obliku ostataka kostura, predstavljen u tim izvijeima,

morat emo uiniti korak naprijed i prihvatiti postojanje anatomskisuvremenih ljudi u tim davnim vremenskim razdobljima. To ne pro-tuslovi samo suvremenoj teoriji o ljudskoj evoluciji nego baca i velikusumnju na itavu nau sliku o evoluciji sisavaca u razdoblju kenozoika.


34/350

2. POGLAVLJE

Zarezane i slomljene kosti:

Poetak obmaneNamjerno isjeene i slomljene kosti ivotinja predstavljaju znaajandio dokaza o drevnom podrijetlu ovjeka. One su rezultat ozbiljnogistraivanja iz razdoblja sredine 19. st. i do danas su ostale predmetopsenog prouavanja i analize.

U desetljeima nakon objavljivanja Darwinove knjige Podrijetlovrsta,mnogi su znanstvenici otkrili zarezane i slomljene kosti, kojesu upuivale na postojanje ovjeka u pliocenu, miocenu i starijimrazdobljima. Protivnici su tvrdili da su tragove i prijelome uoenena fosilnim kostima, uzrokovali mesoderi, morski psi ili da su po-sljedica geolokih poremeaja. No, zagovornici tih otkria pruili

su impresivne protuargumente. Naprimjer, uz zarezane kosti katkadsu otkrivena kamena orua, a pokusi izvedeni tim alatima rezultiralisu tragovima na svjeoj kosti, koje su posve nalikovale onima kojisu uoeni na fosilima. Osim toga, znanstvenici su uz pomo mikro-skopa utvrdili da se posjekotine na fosilnim kostima razlikuju odonih koji su posljedica ugriza ivotinje ili morskog psa. U mnogim

sluajevima, tragovi su se nalazili na onim mjestima na kostima,koja se obino obrauju prilikom mesarenja.

Bez obzira, danas prihvaen korpus dokaza ne sadri izvijea ozarezanim i slomljenim kostima, koji ukazuju na prisutnost ovjekau pliocenu i starijim razdobljima. No, to iskljuivanje moda nijeopravdano. Znanstvenici su iz nepotpunog dokaza, koji se danas

prihvaa, zakljuili da se suvremen tip ovjeka pojavio prilino ka-sno. No, u svjetlu dokaza o kojemu emo govoriti u ovom poglavlju,ini se da se moda obmanjujemo.

ST. PREST, FRANCUSKA

U travnju 1863., Jules Desnoyers iz francuskog Nacionalnog

muzeja, stigao je u St. Prest u sjeverozapadnoj Francuskoj, kako bi


35/350

skupio fosile. U pjeanom ljunku otkrio je dio goljenice nosoroga.Na kosti je uoio niz uskih brazda. Desnoyers je pretpostavio da suneke brazde izazvane otrim noem ili kremenom otricom. Osim toga,uoio je i male okrugle tragove, koji su izgledali kao da su nainjeniiljatim predmetom. Desnoyers je poslije prouio zbirku fosila iz St.

Presta u muzejima u Chartresu, te u Rudarskoj koli u Parizu, priemu je uoio da imaju iste tipove oznaka. O tim otkriima je zatimizvijestio Francusku akademiju znanosti.

Neki suvremeni znanstvenici su rekli da nalazite u St. Prestupotjee iz kasnog pliocena. Ako je Desnoyers tono zakljuio da suoznake na veini kostiju nastale uslijed udaraca kremenim oruem,

to bi znailo da su u to doba u Francuskoj postojali ljudi. Mogli bi-smo upitati sljedee: "to nedostaje toj tvrdnji?" S gledita naegsuvremenog razumijevanja paleoantropologije, mnogo toga. ini segotovo nemoguim da su u to doba u Europi postojala bia, koja suna napredan nain upotrebljavala kameno orue. Vjeruje se da su-vremena ljudska vrsta jo nije postojala na kraju pliocena, prije oko

2 milijuna godina. Primitivni preci ljudi u to su doba postojali samou Africi, a i tada je bila rije samo o australopiteku iHomo habili

su, pri emu se potonji smatra prvim proizvoaem orua. Premaizvijeima drugih znanstvenika, nalazite u St. Prestu moda potje-e iz razdoblja nakon pliocena moda je staro od 1,2 1,6 milijunagodina. No, i u tome sluaju zarezane kosti predstavljaju anomaliju.

Desnoyersova otkria zarezanih kostiju iz St. Presta ak su i udevetnaestom stoljeu izazvala polemike. Protivnici su tvrdili da sutragove svojim oruem uinili radnici, koji su ih iskopavali. No,Desnoyers je pokazao da su tragovi posjekotina bili prekriveni mine-ralnim naslagama kao i druge povrine fosilnih kostiju. Ugledanbritanski geolog, sir Charles Lyell, pretpostavio je da su oni rezul-

tat ugriza glodavaca, no francuski pretpovjesniar Gabriel de Mortillet je rekao da ih nisu proizvele ivotinje, nego su nastali pomi-canjem otrog kamenja preko kostiju uslijed geolokih poremeaja.Desnoyers je na to odgovorio: "Mnogi urezi su izlizani kasnijim trlja-njem, to je posljedica prijenosa ili pomicanja kostiju u pijesku iljunku. Tako nastale oznake bitno su drukije od izvornih oznaka i

pruga."


36/350

Tko je, dakle, imao pravo Desnoyers ili Mortillet? Neki strunjacisu vjerovali da e odgovor na to pitanje pruiti otkrie kremenogorua u ljunku St. Presta, koje e biti neosporno ljudskog podrijetla.Louis Bourgeois, sveenik koji je stekao i velik ugled kao paleontolog,pozorno je pretraio naslage u St. Prestu radi otkrivanja takvog do-

kaza. Strpljivim istraivanjem otkrio je velik broj kremena, za kojeje vjerovao da predstavljaju orua, te je o njima u sijenju 1867.izvijestio Akademiju znanosti. Slavni francuski antropolog, Armandde Quatrefages, rekao je da se meu tim oruem nalaze strugala,svrdla i vrci kopalja.

No, ak ni to nije zadovoljilo de Mortilleta, koji je rekao da je

kremenje, koje je otkrio Bourgeois u St. Prestu, otkinuto uslijedgeolokih pritisaka. ini se kako nas je pokuaj da odgovorimo na

jedno pitanje, o prirodi zasjeka na kostima, doveo do drugog o tomekako razlikovati umjetno obraeno kremenje od drugih kamenihpredmeta. Potonjem pitanju emo se potpuno posvetiti u sljedeempoglavlju. Za sada emo samo istaknuti da se ak i danas vode ra-

sprave o tome to tvori kameno orue. Prema tome, posve je oprav-dano propitkivati razloge Mortilletova odbacivanja kremenja koje

je otkrio Bourgeois. Godine 1910., slavni ameriki paleontolog, HenryFairfield Osborn, naveo je sljedee zanimljive tvrdnje o postojanjukamenog orua u St. Prestu: "najraniji tragovi ovjeka u slojevimaiz tog geolokog razdoblja, bile su zarezane kosti koje je otkrio De-

snoyers 1863., u St. Prestu pokraj Chartresa. Sumnje o umjetnoj priroditih usjeka otklonila su nedavna istraivanja Lavillea i Rutota, kojasu rezultirala otkriem kremenja iz eolita, koje potpuno potvrujeotkria opata Bourgeoisa u tim naslagama 1867."

to se tie otkria u St. Prestu, do sada bi trebalo biti jasno dasmo suoeni s paleontolokim problemima, koji se ne mogu rijeiti

brzo ni jednostavno. Naravno, ne postoji dovoljno razloga za katego-riko odbacivanje tih kostiju kao dokaza o prisutnosti ovjeka upliocenu. To bi nas moglo navesti na pitanje zato se fosili iz St.Presta, kao i drugi poput njih, gotovo nikada ne spominju u udbe-nicima o ljudskoj evoluciji, osim u rijetkim sluajevima u oblikuKratkih, ironinih primjedbi u biljekama na dnu stranica. Je li razlog:ome doista injenica da je dokaz oito neprihvatljiv? Ili, moda,


37/350

izostavljanje ili usputno odbacivanje imaju veze s injenicom dastarost predmeta, koji moda potjeu iz kasnog pliocena, nije uskladu sa standardnim izvijeem o podrijetlu ovjeka?

U svezi toga, Armand de Quatrefages, lan Francuske akademijeznanosti i profesor pri Prirodoslovnom muzeju u Parizu, napisao je

u svojoj knjiziHommes Fossiles et Hommes Sauvages(1884.) slje-dee: "ini se da su prigovori, izneseni protiv ideje o postojanju ljudiu pliocenu i miocenu, obino povezani s teoretskim razmatranjima, ane s izravnim opaanjem."

SUVREMENI PRIMJER:

RIJEKA OLD CROW, KANADAPrije nego iznesemo daljnje primjere otkria iz devetnaestog stolje-a, koja osporavaju suvremene ideje o podrijetlu ovjeka, osvrnimose na novija istraivanja hotimino izmijenjenih kostiju. Jedno odnajkontroverznijih pitanja s kojima je suoena paleoantropologijaNovoga svijeta, jest utvrivanje vremenskog razdoblja kada su ljudi

uli u Sjevernu Ameriku. Prema standardnom gleditu, skupine azij-skih lovacaskupljaa prele su preko Beringova kopnenog mostaprije otprilike 12 000 godina. Neki strunjaci proiruju taj okvir dooko 30 000 godina, dok rastua manjina izlae dokaze o postojanjuovjeka na amerikom kontinentu u mnogo starijim razdobljimapleistocena. To pitanje emo detaljnije razmotriti u sljedeim pogla-vljima. Za sada emo se samo osvrnuti na fosilne kosti otkrivene urijeci Old Crow na sjevernom Yukonu, kao suvremeni primjer tipadokaza kojim emo se baviti u ovom poglavlju.

Sedamdesetih godina 20. St., Richard E. Morlan iz Kanadskoginstituta za arheoloko istraivanje i Kanadskog nacionalnog muze-

ja ovjeka, prouavao je izmijenjene kosti s nalazita pokraj rijekeOld Crow. Morlan je zakljuio da se na mnogim kostima i rogovima

vide znakovi namjernog ljudskog djelovanja, izvedenog prije fosilizacije kostiju. Kosti, koje su prenesene rijekom, otkrivene su upoplavljenoj ravnici iz glacijala Stari Wisconsin i potjeu iz 80 000.pr. s. (prije sadanjosti). To otkrie u znatnoj mjeri pobija danas pri-hvaene ideje o naseljavanju Novoga svijeta.

No, R. M. Thorson i R. D. Guthrie su 1984. objavili studiju u ko-joj su pokazali da je djelovanje rijenog leda moglo uzrokovati


38/350

promjene za koje je Morlan pretpostavio da su posljedica ljudskograda. Morlan je povukao svoje tvrdnje da su sve kosti koje je skupioizmijenjene posredstvom ovjeka. Priznao je da su tragovi na 30 od34 kosti moda nastali rijenim ledom ili drugim prirodnim uzro-cima.

No, ipak je vjerovao da ostala etiri uzorka sadre jasne oznakeljudskog djelovanja. U svom objavljenom izvijeu rekao je: "Po-sjekotine i strugotine ... nerazluive su od onih koje su proizvedenekamenim oruem tijekom klanja i skidanja mesa sa ivotinjske str-

vine."Morlan je poslao dva primjerka kostiju dr. Pat Shipman sa Sveu-

ilita John Hopkins, strunjakinji za prerezane kosti. Ona je pre-gledala oznake na kostima elektronskim mikroskopom i usporedilaih s vie od 1000 zabiljeenih tragova na kosti. Shipmanova je reklada su tragovi na jednoj od kostiju neodreeni. No, smatrala je da dru-ga kost sadri jasne tragove orua. Morlan je istaknuo da su kameniartefakti otkriveni u podruju rijeke Old Crow i oblinjim visorav-

nima, no ne u izravnoj vezi s kostima.Sve navedeno znai da se kosti iz St. Presta, te druge nalik njima,

ne mogu jednostavno odbaciti. Slian tip dokaza i danas se smatrabitnim, a metode analize su gotovo identine onima, koje su se primje-njivale u devetnaestom stoljeu. Iako u to doba znanstvenici nisuraspolagali elektronskim mikroskopima, optiki mikroskopi su bili,

kao i danas, dovoljno dobri za takvu vrstu posla.

PUSTINJA ANZABORREGO,

KALIFORNIJA

Drugi noviji primjer zarezanih kosti nalik onima otkrivenima u St.Prestu, predstavlja otkrie Georgea Millera, kustosa Imperial ValleyCollege Muzeja u El Centru u Kaliforniji. Miller, koji je umro 1989.,izvijestio je da est kostiju mamuta, iskopanih iz pustinje AnzaBorrega, sadre ogrebotine koje upuuju na djelovanje kamenogorua. Datiranje izotopom urana, koje je proveo Ameriki institutza geoloka mjerenja, pokazalo je da su kosti stare barem 300 000godina, a paleomagnetsko datiranje i uzorci vulkanskog pepela uka-zuju na starost od oko 750 000 godina.


39/350

Jedan ugledan znanstvenik rekao je da je Millerova tvrdnja:"realna kao i udovite iz Loch Nessa ili ivi mamut iz Sibira", dok

je Miller odgovorio da: "ti ljudi ne ele ovdje vidjeti ovjeka jer biim to unitilo karijere." Zarezane kosti mamuta iz pustinje AnzaBorrego sluajno su iskrsnule u naem razgovoru s Thomasom De

mereom, paleontologom s Prirodoslovnog muzeja u San Diegu (31.svibnja 1990.). Demere je rekao daje prirodno skeptian prema tvr-dnjama poput Millerovih. Propitkivao je strunost postupka iskopa-

vanja kostiju i istaknuo da uz fosile nije otkriveno nikakvo kamenoorue. Osim toga, Demere je pretpostavio kako je veoma mala mo-gunost da e otkrie biti ikada objavljeno u znanstvenom asopisu,

zato to to nee dopustiti njihovi recenzenti. Poslije smo saznali odJulie Parks, kustosice zbirke uzoraka Georgea Millera, da Demerenikada nije pregledao fosile niti je posjetio mjesto njihova otkria,iako je dobio poziv da to uini.

Parksova je rekla da se jedan usjek jasno nastavlja od jedne dodruge fosilne kosti, koja bi se nalazila pokraj nje u sluaju da je kostur

mamuta netaknut. To ukazuje na trag klanja. Sluajne oznake kojenastaju pomicanjem kostiju u zemlji nakon lomljenja kostura, vje-rojatno se ne bi na taj nain nastavljale od jedne do druge kosti.

ZAREZANE KOSTI IZ NALAZITA U ITALIJI

Primjerke kostiju zarezanih na nain slian kao i one iz St. Presta,

otkrio je J. Desnoyers meu zbirkom kostiju skupljenih u dolinirijeke Arno (Val d'Arno) u Italiji. Izbrazdane kosti pripadale su istojvrsti ivotinja kao i one iz St. Presta ukljuujui Elephasa meridionalisa i Rhinocerosa etruscusa. Utvrdilo se da potjeu iz etapepliocena koja se naziva astij. To znai da su stare 34 milijuna godi-na. No, mogue je i da su kosti stare samo 1,3 milijuna godina, prije

kojeg razdoblja je Elephas meridionalis izumro u Europi.Izbrazdane kosti su otkrivene i u drugim dijelovima Italije. Na

sastanku talijanskog Drutva za prirodne znanosti u Spezziji, 20.rujna 1865., profesor Ramorino je izloio kosti izumrle vrste crve-nog jelena i nosoroga, koje su sadravale, kako je vjerovao, zasjekeproizvedene ljudskom rukom. Ti uzorci otkriveni su u San Giovan

niju, koji se nalazi u blizini Siene i, poput kostiju iz Val d'Arna,


40/350

tvrdilo se da potjeu iz astijske etape pliocena. U skladu sa svojimuobiajeno negativnim stajalitem, De Mortillet je tvrdio da su oz-nake najvjerojatnije proizveli radnici svojim oruem za iskopavanjekostiju.

NOSOROG IZ BILLYJA, FRANCUSKAA. Laussedat je 13. travnja 1868. obavijestio Francusku akademijuznanosti da mu je P. Bertrand poslao dva fragmenta donje eljustinosoroga. Oni su otkriveni u jami pokraj mjesta Billy u Francuskoj.Jedan od fragmenata imao je etiri veoma duboke brazde. Te kratkebrazde, koje su se nalazile na donjem dijelu kosti, bile su otprilike

paralelne. Prema Laussedatu, tragovi posjekotina bili su meusobnoukrteni, nalik onima koji nastaju udarcem sjekirice ili komada tekogdrveta. Tako je pretpostavio da su i tragovi nastali na isti nain, od-nosno udaranjem kamenim predmetom za sjeenje dok je kost bilasvjea. Laussedat je na temelju toga zakljuio da su u doba fosilnognosoroga, u geoloki starom razdoblju, postojali ljudi. O kojem vre-

menskom razdoblju je rije pokazuje injenica da je eljusna kostotkrivena u formaciji iz srednjeg miocena, to je ini starom oko 15milijuna godina.

Jesu li tragove na kostima doista proizveli ljudi? De Mortillet jesmatrao da nisu. Nakon odbacivanja mogunosti da su posljedicaglodanja nekog mesodera, napisao je: "To su jednostavno geoloki

otisci." Iako je De Mortillet moda imao pravo, svoje gledite nijeopravdao uvjerljivim dokazom.

Lewis R. Binford je antropolog sa Sveuilita New Mexico uAlbuquerqueu i iznimno cijenjen strunjak za rasjeene kosti. U svo-joj knjizi Bones: Ancient Men and Modern Myths ("Kosti: Drevniljudi i suvremeni mitovi"), Binford je napisao: "Tragovi kamenog

orua obino su kratki i pojavljuju se u skupinama paralelnih braz-di." Brazde koje je opisao Laussedat odgovaraju tom opisu.

COLLINE DE SANSAN, FRANCUSKA

U zapisniku Francuske akademije znanosti iz travnja 1868., nalazise sljedee izvijee F. Garrigoua i H. Filhola: "Sada imamo dovolj-

no dokaza da pretpostavimo kako su ljudi i miocenski sisavci isto


41/350

dobno postojali." Taj dokaz je bila zbirka kostiju sisavaca iz Sansana u Francuskoj, koje su oito bile namjerno slomljene. Osobito suzanimljive bile slomljene kosti malog jelena Dicrocerusa elegansa.Suvremeni znanstvenici smatraju da naslage kostiju iz Sansana potje-u iz srednjeg miocena. Moemo samo zamisliti kakav bi razoran

uinak na dananje evolucionarne doktrine imala injenica o postoja-nju ljudi prije otprilike 15 milijuna godina.De Mortillet je na oekivan nain rekao da su neke kosti iz San-

sana slomljene uslijed djelovanja prirodnih sila u razdoblju fosilizacije, vjerojatno isuivanjem, a neke poslije, pomicanjem geolokihslojeva.

No, Garrigou je i dalje tvrdio da su kosti iz Sansana slomili ljudiprilikom vaenja kotane modine. Svoj sluaj je izloio 1871. god.na sastanku Meunarodnog kongresa za pretpovijesnu antropologiju iarheologiju, koji se odrao u Bologni, Italija. Garrigou je najprijepred Kongresom predstavio niz mlaih kostiju s jasnim tragovimaklanja i lomljenja. Potom je, radi usporedbe, predstavio kosti malog

jelena (Dicrocerusa elegansa)otkrivene u Sansanu. Tragovi na timkostima odgovarali su onima na kostima mlaeg podrijetla.

Osim toga, Garrigou je pokazao da mnogi fragmenti kosti imajuveoma istanane tragove struganja, poput onih otkrivenih na slomlje-nim kostima s modinom iz kasnog pleistocena. Prema Binfordu,prvi korak u obraivanju kostiju s modinom je otklanjanje slojatkiva s povrine kosti strugajui je kamenim oruem.

PIKERMI, GRKA

U mjestu Pikermi, koje se nalazi u blizini Maratonske ravnice uGrkoj, nalazi se bogata naslaga fosila iz doba kasnog miocena(etapa tortona), koju je istraivao i opisao ugledan francuski znan-stvenik Albert Gaudry. Na sastanku Meunarodnog kongresa zapretpovijesnu antropologiju i arheologiju, odranom 1872. u Bruxellesu, barun von Ducker je rekao da slomljene kosti iz Pikermijadokazuju postojanje ljudi u miocenu. Suvremeni strunjaci jo uvijeksmjetaju nalazite iz Pikermija u kasni miocen, to bi znailo da sukosti stare barem 5 milijuna godina.

Von Ducker je prvotno u Atenskom muzeju ispitao brojne kostis nalazita u Pikermiju. Meu njima je otkrio 34 dijela eljusnih


42/350

kostiHippariona(izumrlog troprstog konja) i antilope, kao i 19 fra-gmenata goljenice, te 22 fragmenta drugih kostiju velikih sisavaca,kao to je nosorog. Svi uzorci su sadravali tragove sustavnog lom-ljenja u svrhu vaenja kotane modine. Prema von Duckeru, svi suimali: "vie ili manje jasne tragove udaraca tekim predmetima."

Izvijestio je i o vie tisua kotanih ljuski, koje su bile slomljene naisti nain.

Osim toga, von Ducker je uoio da se na vie desetaka lubanjaHippariona i antilope vide tragovi sustavnog uklanjanja gornje e-ljusti radi vaenja mozga. Rubovi prijeloma bili su veoma otri, tose openito moe objasniti kao znak ljudskog djelovanja, a ne lom-

ljenja uslijed glodanja mesodera ili geolokih pritisaka.Von Ducker je potom otputovao na nalazite u Pikermiju kako bi

nastavio svoju istragu. Tijekom prvog iskopavanja, otkrio je desetinefragmenata kostiju Hippariona i antilope, te izvijestio da otprilikeetvrtina tih kosti sadri tragove hotiminog lomljenja. S obziromna to, vrijedno je imati na umu Binfordovo otkrie da u skupini

kosti, koje je slomio ovjek u postupku vaenja kotane modine,oko 1417 % sadre tragove udaraca. "Meu kostima", rekao je vonDucker, "otkrio sam i kamen, koji je bio dovoljno velik da se dri uruci. Jedna strana mu je iljata i potpuno je prilagoen za izvoenjetragova uoenih na kostima."

IZBUEN ZUB MORSKOG PSAIZ RED CRAGA U ENGLESKOJ

Na sastanku Kraljevskog Antropolokog instituta Velike Britanije iIrske, koji se odrao 8. travnja 1872., lan Geolokog drutva, Ed-

ward Charlesworth, pokazao je mnogo primjeraka zubi morskog psa(Carcharodona),od kojih je svaki bio probuen u sredini, na nain

na koji to ine stanovnici otoja u Junome moru pri izradi oruja iogrlica. Zubi su otkriveni u formaciji Red Craga u istonoj Engles-koj, to ukazuje da su stari oko 22,5 milijuna godina.

Charlesworth je uvjerljivo argumentirao zato te rupe nisu mogleuiniti morske ivotinje, kao to su mekuci koji bue. Tijekom ra-sprave, jedan znanstvenik je pretpostavio da su one posljedica raspa-

danja zubi, no nije poznato da morski psi imaju s tim problema.


43/350

Drugi su pretpostavili da je rije o parazitima, no priznali su da oni,koliko je poznato, ne obitavaju u zubima riba.

Tada je dr. Collyer izrazio svoje gledite u potvrdu ideje o ljud-skom djelovanju. U zapisniku sastanka pie: "Pozorno je, uz pomosnanog poveala, pregledao izbuene zube morskog psa ... Perfo-

racije, prema njegovu miljenju, bile su djelo ovjeka." To je, izme-u ostalog, obrazloio sljedeim injenicama: "kosi rubovi rupa","sredinji poloaj rupa u zubu" i "tragovi koji ukazuju na umjetnasredstva koritena prilikom buenja."

IZREZBARENE KOSTI IZ DARDANELA U TURSKOJ

Godine 1874., Frank Calvert je u miocenskoj formaciji u Turskoj(uz Dardanele) otkrio kostDeinotheriuma s izrezbarenim likovimaivotinja. Calvert je ustvrdio: "Na razliitim mjestima na istoj sti-

jeni, u blizini nalazita izrezbarene kosti, otkrio sam krhotinu kremena i neke uzduno prelomljene ivotinjske kosti, to oito ukazu-

je na djelovanje ovjeka karakteristino za sve primitivne vrste,

tijekom vaenja kotane modine."Suvremeni strunjaci tvrde da jeDeinotherium,koji je nalikovao

slonu, postojao u Europi od kasnog pliocena do ranog miocena. Pre-ma tome, posve je mogue da je Calvertova pretpostavka o miocenskom podrijetlu nalazita u Dardanelu, tona. Danas se tvrdi da jemiocen obuhvaao razdoblje od 5 do 25 milijuna godina prije sada-

njosti. Prema danas dominantnom gleditu, u tom razdoblju su na-vodno postojali samo iznimno majmunoliki hominidi. to se tie vrstepredmeta otkrivenih u nalazitu u Dardanelima, posve je neoekiva-no da bi oni mogli potjecati iz kasnog pliocena (23 milijuna godina).Tvrdi se da su rezbarije otkrivene na kosti Deinotheriuma, proizvelianatomski suvremeni ljudi u posljednjih 40 000 godina.

U knjiziLe Prehistorique,de Mortillet nije osporavao starost for-macije iz Dardanela. Umjesto toga, prokomentirao je da je istodob-no postojanje izrezbarene kosti, hotimice slomljenih kostiju i oruaod kremene krhotine, gotovo presavreno, tako da izaziva dvojbe ootkriima. To je doista nevjerojatno. to se tie zarezanih kostiju izSt. Presta, de Mortillet je tvrdio da na tom nalazitu nije otkriveno

nikakvo kameno orue ni drugi znakovi ljudske prisutnosti. No,


44/350

ovdje, gdje su se uz izrezbarenu kost nalazili neophodni predmeti,de Mortillet tvrdi da je taj skup "presavren", navjeujui mogu-nosti Calvertove prijevare.

No, David A. Traill, profesor klasinih studija pri Kalifornijskomsveuilitu u Davisu, navodi sljedei podatak o njemu: "Calvert je

bio najcjenjeniji pripadnik ugledne obitelji britanskih iseljenika izDardanela ... raspolagao je velikim znanjem o geologiji i paleonto-logiji." Calvert je proveo nekoliko znaajnih iskopavanja u podrujuDardanela i sudjelovao u otkriu Troje. Traill istie: "Koliko samuspio utvrditi na temelju podrobnog prouavanja njegovih prepiski,Calvert je bio presavjesno istinoljubiv."

BALAENOTUS IZ MONTE APERTA, ITALIJA

Tijekom druge polovice devetnaestog stoljea, u Italiji su otkrivenefosilne kosti s tragovima posjekotina. G. Capellini, profesor geolo-gije pri Sveuilitu u Bologni, izvijestio je 25. studenog 1875., dasu tragovi nastali na svjeoj kosti, vjerojatno posredstvom kreme

nog orua. Mnogi drugi europski znanstvenici sloili su se s Capellinijevim tumaenjem. Kosti s tragovima potjecali su od vrste izumrlogpliocenskog kita, koji se nazivaBalaenotus.Neke od kostiju bile sudio muzejske zbirke, dok je druge osobno iskopao Capellini iz pliocenskih formacija u podruju Siene, na mjestima kao to je Poggiarone.

Tragovi posjekotina na kostima otkriveni su na mjestima, kojiodgovaraju operacijama mesarenja, kao to su vanjske povrine re-bara. Na gotovo potpunom kosturu kita, koji je iskopao Capellini,tragovi posjekotina uoeni su samo na kostima jedne strane kita."Uvjeren sam da se ivotinja nasukala na pijesku, poloena na lije-vu stranu, pri emu joj je desna bila izloena izravnom napadu ljudi,

kao to to pokazuju mjesta na kostima na kojima su vidljivi trago-vi", rekao je Capellini. injenica da se tragovi nalaze samo na kosti-ma s jedne strane kita, odbacuje svako jednostavno geoloko obja-njenje kao i djelovanje morskih pasa u moru. Osim toga, tragoviposjekotina na fosilnim kitovim kostima posve nalikuju tragovimakoji se mogu uoiti na kostima dananjih kitova.

Capellini je na Meunarodnom kongresu za pretpovijesnu antro-pologiju i arheologiju, izvijestio sljedee: "U blizini ostataka Ba


45/350

laenotusa u Poggiaroneu, skupio sam neke kamene otrice, izgu-bljene u sadanjim naslagama na plai." Dodao je: "S tim istim kremenim oruem uspio sam na svjeim kitovim kostima proizvestitragove identine onima otkrivenima na fosilnim kostima kita."Istaknuo je i da su u istom dijelu Italije, u Savoni, otkriveni ostaci

ljudskih kostiju (vidi 7. poglavlje).Nakon Capellinijeva izvijea, lanovi Kongresa su uli u ra-

spravu. Neki su iznosili prigovore, poput sir Johna Evansa. Drugi,poput Paula Broce, glavnog tajnika Antropolokog drutva u Parizu,sloili su se s Capellinijevom tvrdnjom da su tragove na kitovim ko-stima proizveli ljudi. On je osobito odbacio hipotezu da potjeu od

morskih pasa, rekavi da sadre sve znakove da su proizvedeni o-tricom. Broca je bio jedan od najveih strunjaka za fiziologijukostiju toga doba.

Armand de Quatrefages je bio jedan od znanstvenika, koji su pri-hvatili ideju da su kostiBalaenotusaiz Monte Aperta, isjeene otrimkremenim oruem, koje je izradio ovjek. Godine 1884. napisao je:

"Bez obzira koliko se trudimo, uz primjenu razliitih metoda iorua od drugih materijala, neemo moi proizvesti iste tragove. Tomoe uiniti samo otar kremeni predmet, pomaknut pod odree-nim kutom i uz velik pritisak."

itav problem je ukratko izloio na engleskom jeziku S. Laing,koji je 1893. napisao: "Posjekotine imaju oblik pravilnih krivulja iponegdje su gotovo polukrune, poput onih koje mogu nastati samouslijed zamaha rukom, te jasno pokazuju istu isjeenu povrinu navanjskoj ili konveksnoj strani, zahvaenoj pritiskom otrog ruba, sgrubom ili ostruganom povrinom na unutranjoj strani posjekotine.Mikroskopsko promatranje posjekotine potvruje taj zakljuak i neostavlja mjesta dvojbi da su nastali posredstvom orua, kao to jekremeni no, koji se drao nagnut i velikom snagom se pritiskao uzsvjeu kost, kako bi to inio divljak prilikom komadanja mesa s na-sukanog kita. Posve istovjetne posjekotine danas se mogu proizve-sti na svjeoj kosti pomou takvih kremenih noeva, te na nijedandrugi, poznat ili mogu nain. Prema tome, ini se da je nijekanjepostojanja tercijarnog ovjeka, koje se osniva samo na ovom jednomprimjeru, rezultat ukorijenjene predrasude, a ne znanstvenog skep-

ticizma."


46/350

SLIKA 2.1: ZubCarcharodona megalodona,velikog bijelog morskog psa izpliocena.

SLIKA 2.2.: Brazde i udubine nastaleugrizom nazupanog zuba morskog psa,

koji se pomicao povrinom kitove kosti.

Suvremeni strunjak Binford je rekao: "Postoji malamogunost da osoba koja pro-matra izmijenjenu kost, po-greno protumai tragove po-

sjekotina koje proizvodi o-vjek tijekom komadanja iliizrezivanja uporabom orua,kao ivotinjsko djelovanje."

No, zubi morskog psa (sli-ka 2.1) otriji su od kopnenihsisavacamesodera, kao tosu vukovi i mogu proizvestitragove na kostima, koji mno-go vie nalikuju onima koji suposljedica udaraca otrimpredmetima. Nakon to smopregledali fosilne kosti kita,

koje se nalaze u paleonto-lokoj zbirci Prirodoslovnog muzeja u San Diegu, zakljuili smo dazubi morskog psa doista mogu proizvesti tragove veoma sline oni-ma koji nastaju oruem.

Kosti koje smo vidjeli pripadaju maloj vrsti kita usana.

Povealom smo pregledaliposjekotine na kosti i uoilimeusobno jednako odvoje-ne usporedne, longitudinalnepruge na obje povrine zasje-ka. Ti tragovi nalikuju oni

ma koji se mogu uoiti nanazupanom rubu zuba mor-skog psa. Na kosti smo vidje

i tragove struganja (slika2.Z.).Oni su mogli nastati le-timinim udarcem, pri emurub zuba nije zarezao nego je

strugao povrinu kosti.


47/350

SLIKA 2.3.: Tragovi posjekotina na kostiHalitheriumaiz miocena, otkrivene u Pouanceu u Francuskoj.

kao da su izvedeni s dvaodvojena, meusobno kri-

ana udarca.ak je i de Mortilletpriznao da tragovi ne iz-gledaju kao da su nastalipodzemnim struganjemili kompresijom. No, ni-

je elio priznati da su ihmoda proizveli ljudi,

Godine 1867., L. Bourgeois je izazvao veliku senzaciju predstavivipred lanovima Meunarodnog kongresa za pretpovijesnu antro-pologiju i arheologiju, koji se odrao u Parizu, kostHalitheriuma,koja je sadravala tragove ljudskog djelovanja. Halitherium je vrstaizumrle morske krave, morskog sisavca iz reda Sirena (slika 2.3).

Fosilizirane kosti Halitheriuma otkrio je opat Delaunay meunaslagama koljki u Barriereu pokraj Pouancea u sjeverozapadnojFrancuskoj. Delaunay je iznenaeno uoio brojne tragove posjeko-tina na fragmentu nadlaktine kosti. Povrine posjekotina izgledalesu kao i povrina ostatka kosti i jasno su se razlikovale od novijihprijeloma, to je upuivalo na njihovo prilino drevno podrijetlo. Sama

kost, koja je bila fosilizirana, vrsto je bila ukopana u netaknutomstratumu, to je jasno znailo da tragovi na kosti potjeu iz istoggeolokog razdoblja. Osim toga, dubina i otrina usjeka ukazivali suna to da su nastali prije fosiliziranja kosti. Neki usjeci su izgledali

HALITHERIUM IZ POUANCEA, FRANCUSKA

Na temelju toga, mogue je ponovno pregledati kitove kosti izItalije i prilino jasno zakljuiti jesu li tragove na njima doista pro-izveli zubi morskog psa. Paralelne udubine i brazde na povrinamafosila, gotovo bi sigurno mogle ukazivati na grabeljivo ili strvinarsko ponaanje morskog psa. A da se podrobnim ispitivanjem dubo-

kih posjekotina u obliku slova V, takoer otkriju jednako odvojene,paralelne, longitudinalne pruge i to bi se moglo smatrati dokazomda su tragovi nastali zubima morskog psa. Povrine tragova nastalih udarcem kremene otrice ne bi sadravale jednako odvojene pruge.


48/350

prije svega, zato, to su kosti otkrivene u geolokom sloju iz mioce-na. Godine 1883. De Mortillet je napisao: "To je suvie staro zaovjeka." Dakle, i tu imamo sluaj teoretskog prejudiciranja o tomekako treba tumaiti niz injenica.

SAN VALENTINO, ITALIJAGodine 1876., na sastanku Geolokog odbora Italije, M. A. Ferretti

je pokazao fosilnu ivotinjsku kost s: "tragovima djelovanja ovjeka,koji su tako oiti da se moraju iskljuiti sve dvojbe." Ta kost, koja

je pripadala slonu ili nosorogu, otkrivena je netaknuta u sloju iz astija(kasni pliocen) u San Valentinu (Reggio d'Emilie), Italija. Osobito jezanimljiva injenica da se na fosilnoj kosti, i to na mjestu gdje jeona najira, nalazi gotovo savrena okrugla rupa. Prema Ferrettiju,rupu u kosti nisu nainili mekuci ili rakovi. Sljedee godine, Fer-retti je pred Komitetom predstavio drugu kost s tragovima ljudskogdjelovanja. Ona je otkrivena u plavoj ilovai iz pliocena, odnosno izetape astija, u San Ruffinu. inilo se kao da je kost dijelom prepiljena na jednom kraju i potom prelomljena.

Na znanstvenoj konferenciji odranoj 1880., G. Bellucci, lanTalijanskog drutva za antropologiju i geografiju, obratio je pozor-nost na nova otkria u San Valentinu i Castello delle Formu pokrajPerugie. Meu njima su se nalazile ivotinjske kosti s tragovima po-sjekotina i udaraca kamenim oruem, pougljenjene kosti, te kremene krhotine. Svi ti predmeti otkriveni su u jezerskoj ilovai iz plio-cena, koju karakterizira ivotinjski svijet nalik onome u klasinomeVal d'Arnu. Bellucci je tvrdio da ti predmeti dokazuju injenicu po-stojanja ovjeka u pliocenu.

CLERMONTFERRAND, FRANCUSKAKrajem devetnaestog stoljea, u prirodoslovni muzej u ClermontFerrandu stigla je bedrena kostRhinocerosa paradoxusa, s izbrazdanom povrinom. Primjerak je otkriven u slatkovodnom vapnencuu Gannatu, u kojemu su se nalazili fosili tipinih ivotinja iz srednjegmiocena. Neki su pretpostavili da su brazde na kosti uzrokovane i-

votinjskim zubima. No, Gabriel de Mortillet je ponudio svoje uobi


49/350

ajeno objanjenje tragovi na kosti nastali su pomicanjem kame-nja uslijed geolokih pritisaka.

No, de Mortilletov opis tragova na kosti ostavlja to tumaenjeotvorenim za raspravu. Tragovi posjekotina nalazili su se blizu zavret-ka bedrene kosti, pokraj zglobova. Prema Louisu Binfordu, suvre-

menom strunjaku za rasjeene kosti, tragovi mesarenja uobiajenose uoavaju upravo na tome mjestu. De Mortillet je rekao i da sutragovi: "prilino neravne, paralelne brazde, poprene osi kosti."Binford je nakon njihova ispitivanja zakljuio: "Tragovi posjekotinaproizvedeni kamenim oruem gotovo uvijek nastaju piljenjem, torezultira kratkim i esto viestrukim, no dijelom paralelnim trago-

vima."

IZREZBARENA KOLJKA IZ RED CRAGA, ENGLESKA

U izvijeu podnesenom 1881. Britanskom drutvu za napredakznanosti, H. Stopes (F.G.S.) (Fellow of the Geological Society) je

opisao koljku, na ijoj se povrini nalazila gruba rezbarija neospor-no ljudskog lica. Izrezbarena koljka otkrivena je u slojevitim nasla-gama Crvenih stijena, koje su stare izmeu 2 i 2,5 milijuna godina.

Marie C. Stopes, ki pronalazaa, napisala je u lanku u TheGeological Magazine (1912.) da izrezbarena koljka nije krivotvo-rina: "Treba istaknuti da iskopine imaju istu tamnocrvenosmeu

boju kao i ostatak povrine. To je veoma znaajno jer se ispod boje,kada se zagrebe povrina koljki iz Red Craga, nazire bjelina. Tako-er treba istaknuti da je koljka toliko krhka da bi se pri

Documents

Cremo - Skrivena Povijest Ljudske Vrste