1

CRKVA U POSLJEDNJIM DANIMA„...u posljednjim će danima doći pogibeljna vremena.“(2. Tim. 3:1)

Ako si Kršćanin, ti si stavio Boga iznad svega i ljubišGa sa svim svojim srcem, dušom i umom. (Mat.22:37) U prošlosti jeispovijedanje togazahtijevalo hrabrostidovoljne da se izdržiokrutna progonstva,patnju, pa čak i smrt.Danas je, međutim,religija u ovoj zemljipostala pomodna zaljude koji žive uudobnosti i izobilju.Nema straha da ćešbiti bačen lavovimaili spaljen živ akoispovijedaš svojuvjeru. No, ipakSveto Pismo jejasno, „A i svi kojihoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit ćeprogonjeni.” (2.Tim. 3:12)

Pogibeljna vremena za Kršćanina danas supoprimila podmukliji karakter. Vjerni su označeniekstremistima ako inzistiraju na uklanjanju tradicije,zabluda i ljudskih filozofija iz svog obožavanja. Njimaje rečeno da nitko ne zna što Biblija doista naučava ida im je bolje jednostavno prihvatiti ono štosvećenstvo predstavlja, jer bi oni trebali znati najbolje.Većina će podleći tim argumentima i pokoriti seCrkvenim diktatima i relativnom gledištu društva usvezi morala i istine. Međutim pravi će Kršćani bitispremni ustati za načela unatoč progonstvu kakvoggod oblika. Oni će biti predani istini i pravednosti,zato što je Isus, njihov primjer, „ljubio pravdu, amrzio nepravdu.” (Hebr. 1:9) Kršćani su tokomcijelog Evanđeoskog Doba bili omraženi iz istograzloga.

SEDAM ETAPA CRKVE EVANĐEOSKOGDOBA I USPOREDBA O PŠENICI I KUKOLJU

Drugo i treće poglavlje Knjige Otkrivenjeposvećeni su sedmerim dobima Crkve tokom cijeleKršćanske ili Evanđeoske ere sve do vremena kraja. O

svakom je dobu zapisano što je bilo pohvalno o onimakoji su bili vjerni i što je za osuditi kod onih koji tvrde

da su KristovaCrkva ali to nisubili. Slično tome, uusporedbi iz Mateja13:2430 ti su pravii lažni Kršćaniokarakterizirani kaopšenica i kukolj kojirastu zajedno sve dožetve. Isus jeidentificirao sebekao onoga koji jeposijao dobro sjemei đavla kao onogakoji je posijao loše.(reci 37,39) Kukoljizgleda vrlo sličnopšenici ali u stvari

to je korov koji isisava hranjive tvari iz zemlje i gušipšenicu.

Tijekom prvih šest Crkvenih doba, pšenici ikukolju bilo je dozvoljeno rasti zajedno. Međutimusporedba nastavlja kako će na kraju doba oni bitirazdvojeni „...žetva je kraj svijeta [Grčki znači doba].”(Mat. 13:39)

Prvo Crkveno doba, Efez, počelo je na Pedesetnicu,kada je Isusovim sljedbenicima bio dan sveti Duh. Toje bilo sijanje dobrog sjemena, i Apostol Ivan govori onjima ovako: „Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanosttvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si onekoji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da sulažljivci.” Stoga je, rana Crkva imala čvrsti temelj, ikada je kukolj bio posijan među njih, oni su gaprepoznali po onome što su oni bili i osjećali su velikunelagodu biti u njihovom društvu. (Efež. 5:11)

Od drugog pa do šestog Crkvenog doba, pravi suKršćani ostali vjernima sve do smrti (Otkr. 2:10) doksu lažni prouzročili žestoko progonstvo—poputkukolja koji je gušio sam život iz pšenice. PraviKršćani nikada nisu—niti će to ikada—progonitidruge ni na koji način. Svo progonstvo potiče od duhaAntikrista.

"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vamKraljevstvo.”(Luka 12:32)

2

Šesta etapa Crkve bila je Filadelfija. (Otkr. 3:7) Utoj su fazi bili Reformatori koji su nastojali uklonitizablude kreda i zle postupke povratkom ka objavamaRiječi Božje. Reformacija je nastala zato što su vjerniReformatori, poput Lutera i Melanchtona, ponovnotežili ka „vjeri koja je jednom bila predana svetima.”(Juda 3) Njihov krik je bio „svi su vjernici svećenici!”Ali, nažalost, kao što je bilo prorečeno u usporedbi,kukolj je rastao zajedno sa pšenicom i uskoro je duhsvećenstva protiv laika i zabluda kreda ugušio slobodukoja je bila postignuta za pravog vjernika.

Zadnje, ili sedmo Crkveno doba poznato je kaoLaodicejska Crkva. (Otkr. 3:14) Zapazite Ivanov opistog vremenskog razdoblja:„Znam tvoja djela: nisi nistuden ni vruć...Govoriš:`Bogat sam [misli za sebe da jepravedan], obogatih se, ništa mine treba!` A ne znaš da sinevolja i bijeda, i ubog, i slijep,i gol [nedostaje im Kristovopokrivalo i pokušavaju stajati usvojoj pravednosti]...” (Iza.64:6; Otkr. 3:15,17)

Većina Kršćana danas bi sesložili da su ovo posljednji dani,i stoga, završna, Laodicejskafaza Crkve. Prema Isusu, kraj doba imao je biti vrijemekada će biti „na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zboghuke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha iiščekivanja onoga što prijeti svijetu.” (Luka 21:25,26) Sainterkontinentalnim balističkim raketama, hidrogenskimbombama, biološkim oružjem i radijacijskim zagađenjemsa kojima se svijet pun mržnje ispunjava, uopće nijeupitno da li je ovo kraj doba. Za Kršćane to znači vrijemeodvajanja— nespremnost da se grupiramo sa onima kojinisu potpuno Božji. Napokon, došao je kraj doba i snjime vrijeme da se požanje pšenicu od kukolja!

Klasa kukolja teži ka kompromisu sa svijetom takošto čini istinu i pravednost relativne društvu i eri ukojima žive. Međutim pšenica zna da postoje apsolutijasno očitovani u Svetom Pismu. Statistike pokazujuda je nemoral u crkvi danas bujan. „Jedan od desetsvećenika imao je posla sa članovima svojih skupština,i otprilike svaki četvrti imao je neku vrstu seksualnogkontakta sa župljanima.” Kršćanstvo Danas, 9Travanj, 1990.

ŽETVA LAODICEJSKE CRKVE

Iskreni Kršćani oplakuju svjetovnost koju vide usvojoj crkvi i komercijalnu atmosferu koja zasjenjujenjihovo obožavanje. Oni često priznaju žalostannedostatak duhovnosti među članstvom i nedostatakdoktrinarnog naučavanja sa propovjedaonice. Nadalje,sve se više traže donacije.

Oni koji su iskreni u svojoj ljubavi prema Bogutoliko su užasnuti sa mlakim stavom tolikih mnogih unjihovoj sredini da ne znaju kud se okrenuti. ApostolIvan nastavlja: „...Savjetujem ti: kupi od mene zlata uvatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da seodjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; ipomasti [ljepote Božje istine] da oči pomažeš ividiš...Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tkoglas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati snjim i on sa mnom.” (Otkr. 3:18,20)

Doista, ova sedma faza Crkve vrijeme je odvajanjaKršćanske pšenice od onih koji su mlaki kukolj, kojitvrde da su Kršćani ali su to jedino po imenu. Mi sada

vidimo kako se odvijavezivanje kukolja u snopove.(Mat. 13:30) Ljudi se odasvudasakupljaju u sekte,denominacije, organizacije ikultove. Pod tim neodoljivimmasovnim apelom da seuskladi, vezivanje u snopovenastavlja se prije sata kada ćevatra kušnje ispitati svačijedjelo kakve je vrste. (1. Kor.3:1315) Zapazite da će djeloizgorjeti a ne osoba. Obećanjeonima čije je djelo isprobano u

vatri kao zlato koje ne propada, je da će Krist donijetihranu istine njihovim gladnim dušama.

Reakcija pravih Kršćana je aktivna, nepasivna—kupi od mene zlata...pomaži oči...poslušajmoj glas...otvori vrata...Kršćani imaju odgovornost darade na svom vlastitom spasenju i da proučavaju kakibi se našli prokušanima pred Bogom...(Fil. 2:12; 2.Tim. 2:15) Drugim riječima, Kršćani ne bi smjelipočivati na lovorikama svećenstva, niti vjerovati da jepojedinačna denominacija kao brod koji putuje nanebo i da su oni sve dotle dok su u njemu, sigurni. Ne,svaki Kršćanin ima individualni odnos sa Bogom initko ne govori između Boga i Kršćanina izuzev krozKrista. Biblija kaže, „Bog je duh i koji se njemuklanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” (Ivan4:24) Pravi Kršćanin, stavljajući Boga iznad svega,predaje svoj život tome da upozna i propovijeda Božjuistinu riječju i djelom.

„IZAĐITE IZ NJE, NARODE MOJ”

U istom vremenskom proročanskom okviru ukojemu se nalazi usporedba o pšenici i kukoljupostavljen je i poziv, „Iziđite iz nje [Babilona,krivotvorene crkve], narode moj, da vas ne zadese zlanjezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih!”(Otkr. 18:4) O pravoj se Crkvi govori kao o djevicizaručenoj za Krista i o lažnoj crkvi kao o bludnici kojanije ostala neokaljanom od svijeta. Redak 3 navodi da

3

su se narodi zemaljski opili „vinom gnjeva bludništvanjezinog.” Tako je Babilon opisan bludnicom a vladarizemaljski kao njeni ljubavnici. Redak 23 nam govorida je jednom „svjetlost svijeće” [Riječ Božja] bila unjoj. I na koncu, redak 24 cementira njenu krivnjuobjavljujući da se je „u njoj našla krv proroka i svetih,i svih što su bili zaklani na zemlji.”

U danima Reformacije uopće nije bilo upitno tko jebio Babilon. Postojao je samo jedan crkveni sistemkoji je tvrdio da je djevičanska nevjesta Kristova, noipak uparena sa kraljevima zemlje. Samo je jednacrkva bila toliko okrutnom i upornom u svomokrutnom proganjaju onih koji se ne bi podložilinjenim diktatima. Isus je rekao,„Moje kraljevstvo nije od ovogasvijeta.” (Ivan 18:36)

Kršćani su se prvobitnodržali ovog stava. Oni su znalida njihov zadatak nije pokušatipreoblikovati kraljevstva ovogsvijeta u Kraljevstvo Božje.Znali su da ne smiju ulaziti niti usvjetsku politiku, niti ići uratove. Oni su znali za neštobolje od toga da vode krvavekrižarske pohode u imeKristovo. Oni su znali danjihova odanost pripada Kristu iNjegovom dolazećem Kraljevstvu—čekali su Njegov povratak kaozaručene djevice. Ne sveti savezlažne crkve sa kraljevimazemlje obično se nazivaKršćanskim svijetom ili Kristovim Kraljevstvom, alito zacijelo nije pravo Kraljevstvo. Pravo ćeKraljevstvo jedino biti stvarnost kada će Kraljkraljeva vladati u sili i velikoj slavi na zemlji. Tajveliki Kralj neće imati nikakvog dijela sa ovimstarim, nedjelotvornim civilnim ili vjerskimvladavinama zemlje. On je obećao da „Evo sve činimnovo.” (Otkr. 21:5; Dan. 2:44)

Prošlo je vrijeme kada su pravi Kršćani očekivaliobnoviti iskvarene crkvene sisteme. To je već bilopokušano. Babilon neće biti izliječen. (Jer. 51:9)Preostaje samo jedan pravac: Napustite ju—„Izađite iznje, narode moj.” Nije samo Božji narod bio usmjerenda izađe van, nego Gospodin u svome milosrđuupozorava da će oni koji ne izađu „primiti od njenihpošasti.” To znači da će svojevoljni od njegovognaroda primiti tugu i nevolju koje će za kratkim doćina Babilonski sistem. Kako je lažna crkva u savezu iprijateljstvu sa svijetom, u njegovoj politici, unjegovim društvenim zbivanjima, u njegovimekonomijama, Bog mora pozvati Svoj narod van. Alikuda da idu?

KOJA JE JEDINA I PRAVA CRKVA?

Bog nikada nije pozvao svoju djecu da se pridruženekakvoj organizaciji. Njegov je poziv, kao što ga jePsalmista predivno izrazio, „Skupite svete moje kmeni, one koji su savez sa mnom po žrtvi sklopili.”(Ps. 50:5)

Riječ Crkva je prvi puta bila upotrijebljena uNovom Zavjetu i prijevod je Grčke riječi ekklesia,koja znači pozivanje van, ili izabir. Isus je rekaosvojim učenicima, „ja sam vas izabrao iz svijeta.”(Ivan 15:19) Crkva je grupa vjernika koji su,prihvaćanjem Kristovog poziva, postali posvećeni ili

odvojeni od svijeta i svjetovnihtežnji. Apostol Pavao definiraCrkvu kao Kristovo Tijelo saKristom kao njegovom Glavom.(Efež. 1:22,23; 1. Kor. 12:12,13)

Prema tome, prava Crkvanije građevina, denominacija,čak niti mjesto. Oni iz raneCrkve nisu nosili imenadenominacija, nego sujednostavno bili identificirani posvojoj lokaciji. „Crkvi Božjojkoja je u Korintu, onima koji suposvećeni u Kristu Isusu,pozvanima da budu sveti...” (1.Kor. 1:2) Da, sveti su bili onikoji su predali i posvetili(odvojili) svoje živote za Boga.

Pogrešno je shvaćanje da sepojedinac pridružuje crkvi, ili da

je kršten u izvjesnu denominaciju. Hoće li postatičlanom Gospodinove Crkve ovisi o njemu; „...aGospodin je svakodnevno pridruživao crkvi one koji subili spašeni.” (Djela 2:47) Pavao je naglasio u vezičlanova Kristovog tijela da su bili kršteni jedino uKrista a ne u osobu ili denominaciju. (1. Kor. 1:1013)Pavao navodi da postoji samo jedno krštenje, i to onou Krista. (Efež. 4:46)

Čuvši poziv, postoje koraci naznačeni u SvetomPismu za one koji žele odgovoriti na taj poziv. Kao prvo,pojedinac mora iskreno priznati činjenicu da smo mičlanovi grešne i umiruće rase i da prema tome nemožemo stajati pred Gospodinom u našoj vlastitojpravednosti. (Marko 2:17; Djela 26:20) Sljedeće, mimoramo osobno prihvatiti Krista kao našeg Spasitelja,shvaćajući da jedino kroz zaslugu njegove prolivene krvimi možemo biti prihvatljivima Bogu. (Djela 13:38,39;16:31; Rim. 3:22; 5:1) Na temelju našeg pouzdanja uzaslugu njegove žrtve, mi smo tada pozvani da sepredstavimo u bezuvjetnom predanju da vršimo voljuBožju a ne volju nas samih ili bilo kojeg čovjeka. (Rim.12:1,2) „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga

4

sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” (Mat.16:24) Oni koji prihvate ovaj poziv polažu svoje živote užrtvenoj službi. Kao što je Pavao to opisao: „Ili zar neznate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smonjegovu kršteni.” (Rim. 6:3) Naše krštenje u Krista jepokapanje naše volje u njegovu. Stoga, budući da mispremno slijedimo njegovo vodstvo, on postaje našomglavom a mi udovima njegovog tijela.

SVJEDOČANSTVO SINOVSTVA

Postoji nekoliko Biblijskih dokaza o svjedočanstvuduha koje Bog daje onima koji su prihvaćeni u Kristovotijelo. „Ovaj Duh svjedoči našemu duhu, da smo djecaBožja.”

Jedan od tih dokaza je da „to je staro [interesi tijela]prošlo, gle, sve je novo postalo.” (2. Kor. 5:17) Minalazimo naše najveće radosti u novim nadama,ciljevima i ambicijama Gospodinovim, njegove riječi injegovog naroda. Daljnji dokaz sinovstva je da miimamo želju poznavati „dubine Božje.” (1. Kor. 2:9,10;Ivan 15:15) Bog je obećao da kada Njegov Duh budedošao na Crkvu, da će ju voditi u svu istinu. (Ivan16:13; Ivan 15:26) Bog će voditi, ali mi ga moramonastaviti slijediti. Daljnji dokaz našeg ulaska u tijelovjernika je da ćemo imati želju propovijedati dobrevijesti drugima i kao rezultat, mi ćemo primitiprogonstvo dok zauzimamo stranu istine i pravednosti.(Mat. 5:11,12; 2. Tim. 3:12; Ivan 15:19,20,27) Jošjedno daljnje svjedočanstvo Gospodinovog duha jeljubav prema njegovom narodu i želja za biti sa njima umolitvi, proučavanju i zajedništvu. „Bijahu postojani unauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha imolitvama.” (Djela 2:42; Ivan 15:12,13)

ORGANIZACIJA NOVOG STVORENJA

Sveto Pismo pokazuje da su pozvani van u ranimgodinama Kršćanstva imali imali veoma jednostavnepripreme. Međutim, njihovi sastanci nisu bili bez reda, i

različite prednosti službe bile su dodijeljene različitimpojedincima ovisno o njihovim sposobnostima. Isus jeuniverzalno bio priznat kao Glava, „Jedan je vaš Učitelj,Krist, a vi ste svi braća.” (Mat. 23:8) Isusa su zatimslijedili dvanaest vjernih Apostola kojima je bio danposeban autoritet da govore i pišu pod nadahnućemBožjeg svetog Duha. Apostol Pavao je potvrdio da se jeGospodin pobrinuo za druge sluge u Crkvi kojima će bitidano posebno vodstvo da pomognu svojim suvjernicima.„On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedneopet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje daopremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje TijelaKristova...” (Efež. 4:11,12) Učitelji i pastori bili suizabrani od strane skupštine glasanjem. Pažljivoproučavanje priprema za Crkvu naznačuje da oni sutrebali biti gospodari nad Božjim stadom, nego sluge.Svakoj je grupi bila dana sloboda da odluče za sebenajbolje uređenje u odnosu na to tko će ih voditi, i na štoće potrošiti svoja sredstva. Svi su trebali biti vođeniljubavlju i poštovanjem jedni drugih, radeći kao obitelj.

Isus je rekao, „Jer gdje su dvojica ili trojica sabranau moje ime, tu sam i ja među njima.” (Mat. 18:20) Ranabi Crkva trebala biti našim primjerom, budući je bilabliža pouci Krista i njegovih Apostola koji suuspostavili njene jednostavne, mirne zajednice. Mladisu Kršćani zajedno proučavali zapise proroka iApostola, i svjedoka Isusovog života, smrti i uskrsnuća.Nije postojala nikakva pompa ni formalnost. Njihoviučitelji nisu nosili nikakvu posebnu odjeću. Oni nisuslušali stalna moljenja za novac. Nisu postojali velikizborovi i impresivne građevine. Postojala je samo„jednostavnost koja je u Kristu.” (2. Kor. 11:3)

Stoga je prava Crkva uvijek bila tamo gdje se dvojeili troje okupilo u Isusovo ime. I, danas, čak gdje je isamo jedan pojedinac, može postojati zajedništvo sdrugima kroz poštu, telefon ili Internet. „A Bog mojispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome,veličanstveno, u Kristu Isusu.” (Filip. 4:19)

SADAŠNJI I BUDUĆI ZADATAK CRKVE

Sa Isusovom smrću započela je novaera—Evanđeosko Doba. Božji plan nije bio obratitisvijet sada, nego On izabire malo stado—narod zaSvoje Ime. (Luka 12:32; Djela 15:14)

SADAŠNJI ZADATAK CRKVE

1. Razvoj Karaktera: Crkva se razvija kaopojedinačna Nova Stvorenja u milostima Kršćanskogkaraktera kroz ki ušnje i iskustva. Ta ih iskustvapoučavaju suosjećanju za jadno uzdišuće stvorenjekoje još nije prihvatilo spasenje kroz Krista. (Jakov1:3,4; Rim. 8:1723)

2. Kušanje i jačanje Vjere: Vjera svakog članaCrkve je ozbiljno stavljena na kušnju kako bi se

pojedinac mogao pokazati vjernim i primiti nagraduuzvišenog poziva da živi i vlada s Kristom. (Otkr.2:10) „...prokušanost vaše vjere, mnogo dragocjenijaod zlata koje propada i vatrom se prokušava...” (1.Pet. 1:7)

3. Svjedočenje Istine: Crkva se hrani ljepotamaistine kako bi mogla svjedočiti drugima i sakupljatipreostala zrna pšenice. (1. Tim. 2:36) Isus je zbog togsvjedočenja za istinu došao u svijet, trpio i umro.Crkva, kao dio njegovog tijela, sudjeluje u toj stvari.Učinak će biti privlačenje nekih Crkvi i odbacivanjedrugih (Ivan 18:37) To će također navući na pravuCrkvu žestoko protivljenje i često proganjanje od onihkoji svjetovno razmišljaju. „Jer vama je dana milost:

5

"za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega itrpjeti.” (Filip. 1:29)

BUDUĆI ZADATAK CRKVE

Kada jednom svaki član Crkve bude bio iskušan, idokazao se vjernim i uđe u njegovu ili njenu nebeskunagradu, djelo kompletne Crkve promijenit će se.Božji je plan poučiti svijet o pravednosti kroz Krista iCrkvu. (2. Tim. 2:12; Iza. 26:9; Otkr. 20:6) Sve i jednoiskustvo od svakog člana Crkve biti će korišteno zaodgajanje svijeta u pravednosti i pružajući im prilikuda postignu vječni život. Nebeska vladavina Krista i

njegove Crkve proširit će se i ispuniti cijelu zemlju.„Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebutako i na zemlji!” (Mat. 6:10) Kao što je Krist biosuosjećajan prvosvećenik, tako će i Crkva suosjećati saborbama onih koji se uspinju povišenom cestomsvetosti. (Hebr. 4:15; Iza. 35:810)

Kada to djelo bude završeno, mir i sklad ćekonačno postojati u svemu Božjem stvarstvu. „I Duh[Krist] i Zaručnica [njegovo tijelo, Crkva] govore:"Dođi!" I tko ovo čuje, neka rekne: "Dođi!" Tko ježedan, neka dođe; tko hoće [svi koji su ikada živjeli],neka zahvati vode života zabadava!” (Otkr. 22:17)

CRKVA U POSLJEDNJIM DANIMA

Besplatna je publikacija koju možete naručiti od

Istraživača Biblije u HrvatskojKneza Branimira 1844010 Sisak

mobitel: 0981994362

Email adresa:info@istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com

www.istrazivaciBiblijeuHrvatskoj.com