GRA EVINAR 61 (2009) 2 189

STAROKRŠ ANSKE CRKVE U SREDIŠTU ZADRA

Uvod

U našim obilascima tragova i ostata-ka starokrš anskih, predromani kih i ranoromani kih crkava u Hrvatskoj, koje smo zapo eli s krajnjeg juga Hrvatske, stigli smo i do Zadra, sto-ljetnoga upravnoga i kulturnoga sre-dišta Dalmacije. Taj se grad nalazi u sredini hrvatske obale, a njegova je zašti ena luka okružena brojnim otocima i bogatim zale em. Zna aj-ka je njegove duge i tragi ne povijesti što je u više navrata srušen do teme-lja i potom temeljito obnavljan.

Zadar odlikuje gotovo tri tisu lje apostojanja kontinuiranoga života na istom prostoru, s tragovima života i

Crkveno graditeljstvo

EARLY CHRISTIAN CHURCHES IN THE CENTRE OF ZADAR

Thanks to its favourable peninsular position, and the town walls that have been spared during the Migration of Peoples, the town of Zadar presently has many old churches, some of which are even now in regular use. The most significant landmark is undoubtedly the ancient archdiocesan centre built on the old Roman forum, where in ancient tabernas the first Christian oratory was erected. Later on, the basilica, baptistery, space for the preparation of baptizees, and other sacral and residential amenities, were built in the immediate vicinity of this central area. Many of these historical sites have been either partly preserved or archaeological traces of their existence have been found. Although some churches that can be dated back to the earliest times of Christianity still exist in Zadar, the article also presents churches that have been destroyed for various reasons, as well as those the existence of which is now known only through historical records, and those whose early Christian origin can be no more than assumed. It is interesting to note that older Zadar three-nave basilicas are characterized by a special architectural style with a specific length to width ratio, interesting shape and size of apses, triumphal arch on columns, and big biforas on the sides.

Pogled iz zraka na povijesnu gradsku jezgru Zadra

Crkveno graditeljstvo

190 GRA EVINAR 61 (2009) 2

u neolitu. Prostor je grada prije ilir-skih plemena nastanjivao drevni me-diteranski narod od kojega vjerojat-no potje e i prvi naziv naselja (Ja-der, Jadra ili Jadera) koji su poslije preuzimale i druge civilizacije.

Zadar je zahvaljuju i položaju na utvr enom poluotoku (400 x 1000 m = 0,4 km2) prakti ki neošte enproživio snažnu navalu avarskih i slavenskih plemena u ranom srednjem vijeku. Stoga u njemu ima ostataka mnogih starokrš anskih crkava, a njihovi se tragovi pronalaze i u zido-vima i temeljima brojnih sadašnjih crkava. Upravo su te crkve predmet ovoga našeg napisa.

Povijesni razvoj Zadra

Nastanak i razvoj grada

Zadarsko je podru je od 8. do 6. st. pr. Kr. središte ilirskog plemena Li-burna koji su imali prometne i trgo-va ke veze s gr kim kolonijama na drugoj strani Jadrana. Upravo od Grka iz 4. st. pr. Kr. potje e prvi pisani naziv Idassa (Jadar, Jadasa), a poslije su slijedila i ostali kao što su Issa, Jader, Diadora, Zara i sl. Zadar-sko su podru je po eli zauzimati Rimljani u 2. st. pr. Kr., pa je 59. pr. Kr. Zadar postao municipij, a nedu-go potom, za vladavine Julija Ceza-ra ili Oktavijana Augusta, samostal-na kolonija – Colonia Iulia Iader. Tada i zapo inje pravi urbani razvoj. Grad je ure en prema klasi nim rim-skim urbanisti kim na elima u ko-jem su pet do šest uzdužnih i dese-tak popre nih ulica tvorile pravokut-ne kvartove – insule. Njihova je mre-ža i danas uo ljiva unato brojnim razaranjima i kasnijim obnovama. Izgradnja je rimskoga Zadra završe-na tek na prijelazu 2. i 3. st.

Na zapadnom je kraju poluotoka bio glavni trg (forum) ome en jednokat-nim trijemom s hramom na kapitoli-ju. Nešto sjevernije blizu zašti eneluke bio je trgova ko-lu ki prostor (emporij). Grad je bio utvr en jakim zidinama oja anim kulama, a kao

važno urbano središte imao je vodo-vodni sustav (s vodom iz ak 40 km udaljene Vrane), kanalizaciju, terme i amfiteatar nadomak gradskih zidi-na. Zadar je u okolici imao i plodnu zemlju za obra ivanje koju su, baš kao i dio susjednog otoka Ugljana, Rimljani parcelizirali.

Iako su zidine i položaj na poluoto-ku sa uvali grad od razaranja za se-obe naroda, ipak je zbog brojnih prodora kroz sjeverne i isto ne gra-nice Carstva postupno došlo do stag-nacije gradskog života. Tome su pridonijeli i isto ni Goti koji su ovim prostorima vladali krajem 5. st. i po etkom 6. st. No ini se da je Zadar u 6. st. pogodio i težak potres koji je razorio mnoge monumental-ne dijelove.

Zadar je 537. potpao pod bizantsku vlast, a nakon razaranja Salone po-etkom 7. st. postao je upravno sje-

dište bizantske Dalmacije. Nakon toga Zadar e u razli itim varijan-tama ostati važno upravno i kulturno središte Dalmacije punih 12 stolje-a, prakti ki sve do Rapallskog mira

1920. i priklju enja Italiji.

U 9. st. zabilježena je živa diplomat-ska aktivnost biskupa Donata i grad-skog kneza Pavla izme u Frana kog

Carstva Karla Velikoga i Bizantskog Carstva. Zadar je u to doba zahva-ljuju i svom strateškom položaju prakti ki postao vladar prostora od kvarnerskih otoka do Kaštelanskog zaljeva. Bizantska Dalmacija nije naime bila teritorijalna cjelina, veskup gradskih op ina široke autono-mije.

Od 10. st. Zadar se nastoji osloboditi bizantske vlasti, što mu uspijeva 1069. kada ga Petar Krešimir IV. pripaja svom kraljevstvu. Nakon toga priznaje i vlast hrvatsko-ugar-skih vladara.

U to se vrijeme za Zadar i njegovo prirodno i kulturno blago zainteresi-rala Venecija. Mle ani su prvi put zauzeli Zadar 1000., a siloviti su mleta ki napadi s povremenim oku-pacijama trajali do Zadarskog mira 1358. godine kada je grad došao pod vlast Ludovika I. Velikog (1342.-1382.). Ipak najteže je stradao 1202. kada ga je u IV. križarskom ratu zauzela mleta ko-križarska vojska. Došlo je do strahovitih razaranja, paleži, plja ke i okrutnosti prema stanovništvu pa se su prognani sta-

novnici sklonili i u Biograd [1]. Od 1409. ponovno je pod vlaš u Mle-ana koji vladaju cijelim dalma-

Maketa Foruma u Zadru

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 2 191

tinskim prostorom bez Dubrova ke Republike. Zadar je tada jedan od najzna ajnijih gradova isto nog Jad-rana i središte mleta ke Dalmacije. Sjedište je mleta kog providura, glavna luka i veliko vojno uporište.

U 16. i 17. st. u zadarsko zale eprodiru turski osvaja i pa je grad u dometu njihovih topova. To je zahti-jevalo poboljšanje gradskih fortifi-kacija, prilago enih novim ratnim tehnikama. Tada je znatno promije-njeno lice grada jer su izgra ene no-ve peterokutne utvrde zbog kojih su srušeni cijeli sklopovi ku a pa i ne-ke vrlo bogate crkve.

Zadar je doživio kratkotrajnu opsa-du za Ciparskog rata (1570.-1571.) i teška razaranja u Kandijskom ratu (1645.-1669.). Tada se zbog ratne opasnosti stanovništvo prorijedilo, a došlo je i do gospodarskih teško a.Grad su poharale i brojne epidemije.

Krajem 17. st. prestala je turska opasnost, ali je vladala teška osku-dica. Zadar i Dalmacija su nakon pada Mleta ke Republike 1797. na-kratko pripojeni Austriji, a potom su 7 godina (od 1806.-1813.) vladali Francuzi koji su donijeli zna ajne

društvene reforme. Austrijska je vojska, potpomognuta engleskim trupama, 1813. zauzela Zadar i po-tom Dalmacijom vladala više od sto godina. Krajem 19. st. srušen je dio bedema pa je po ela izgradnja suv-

remene lu ke obale. Uslijedio je kulturni i gospodarski procvat.

U I. je svjetskom ratu Austro-Ugar-ska Monarhija doživjela poraz pa je nepravednim Rapallskim mirom Za-dar pripojen Italiji. Došlo je do veli-kih promjena stanovništva jer se dvije tre ine Zadrana iselilo u on-dašnju Kraljevinu SHS, a gotovo je isti broj talijanskih iseljenika došao u Zadar.

U II. je svjetskom ratu Zadar pretr-pio strahovita razaranja u savezni -kim bombardiranje od studenoga 1943. do listopada 1944. Tada je u 30 do 50 savezni kih napada (ovis-no o izvorima) srušeno i spaljeno 65 posto povijesne gradske jezgre.

Grad je kraj rata do ekao razoren i napušten, s nepunih 6000 stanovni-ka, a potom je kao dio Hrvatske ušao u sastav ondašnje Jugoslavije. U pedesetim se godinama prošlog stolje a relativno brzo razvijao i ob-

navljao, a gospodarskom je opravku pripomogla i bolja prometna pove-zanost sa zale em. Od šezdesetih se godina snažno razvila i turisti kaprivreda.

Zadar je tijekom Domovinskog rata bio na crti bojišnice i cilj nekoliko neuspješnih pokušaja zauzimanja od srpskog agresora. Trpio je gotovo svakodnevne napade s kopna i iz zraka, a uz brojne su ljudske žrtve stradale i kulturne znamenitosti. Grad i opustošeno zale e oslobo eni su akcijom Oluja 1995. godine. Danas su ratne rane gotovo u cijelosti za-lije ene.

Teško je nabrojiti sve ono u emu je Zadar bio prvi u Hrvatskoj. U 14. st. osnovano je generalno dominikans-ko u ilište, zapravo prvo sveu ilište koje je tradiciju visokoga školstva održavalo sve do francuske uprave po etkom 19. st. Sveu ilišna je tra-dicija potvr ena 1956. osnivanjem Filozofskog fakulteta, prvoga fakul-teta izvan Zagreba.

Povijesni je arhiv u Zadru osnovan 1625. (možda i prije), a raspolaže gra om svjetske vrijednosti. Listine iz skriptorija samostana Sv. Krševa-na temelj su za prou avanje nacio-nalne povijesti. U gradu su unatorazaranjima u sakralnim i profanim gra evinama sa uvana sva stilska ili umjetni ka razdoblja graditeljske baštine. U samostanu Sv. Marije hrabre su benediktinke uspjele sa u-vati najve i trezor zlatnih i pozla e-nih predmeta, danas predstavljen Stalnom izložbom crkvene umjet-nosti.

Ina e u Zadru su zabilježene prve naše škole, bolnica i biblioteka (9. st.), prvi notni zapisi (12. st.), prvi hrvatski roman (16. st.), prve novine na hrvatskom jeziku (1806.), prvo društvo Crvenog križa (1878)... Od 1848. do potpadanja pod Italiju (1920.) u gradu je djelovalo 55 raznih druš-tava, izlazilo 82 asopisa i novina te tiskano više od 2000 naslova raznih knjiga [2], [3].

Maketa Zadra iz 16. st. iz mleta kog muzeja

Crkveno graditeljstvo

192 GRA EVINAR 61 (2009) 2

Povijest biskupije i nadbiskupije

Zadar je dugogodišnje biskupsko i nadbiskupsko središte. Prvi se poz-nati biskup zvao Feliks i sudjelovao je na saborima u Akvileji (381.) i Milanu (390.). Zadarski biskup An-drija I. bio je sudionik pokrajinskim

sabora u Saloni 530. i 532. U obnovi crkvene organizacije u Dalmaciji na saborima u Splitu 925. i 928. sudje-luje i zadarski biskup Formin. Bis-kupija je u Zadru uzdignuta na rang nadbiskupije i metropolije sredinom 12. st. Valja dodati da je 1177. na putu u Veneciju u Zadru pet dana boravio papa Aleksandar III., a da su ga kler i puk do ekali pjesmama na "ilirskom" jeziku. Na mjestu za-darskog metropolita bilo je dosad mnogo nadbiskupa (sadašnji mons. Ivan Pren a je 68. po redu), a najpo-znatiji su Lovre Periandar (1247.-1287.), Niccolo de Seza (1312.-1320.), Egidije Canini (1530.-1533.), Luka Stella (1625.-1624.), Vicko Zmaje-vi (1713.-1746.) i dr. Crkvenom je reorganizacijom u Dal-maciji 1828. Zadar potvr en kao metropolija, a nadbiskupiji je pripa-

la i slavna ninska biskupija. Kada je Zadar s etiri župe u svom zale upripojen Italiji, metropolija je bila ukinuta, a nadbiskupija izravno pod-vrgnuta Svetoj Stolici, što je i danas slu aj. Zadarska je nadbiskupija od 1948. ponovno u svojim starim gra-nicama.

Gradovi obi no imaju jednog sveca zaštitnika, a Zadar ih, vjerojatno zbog mnogih napada u prošlosti, ima ak etiri. Glavni je zaštitnik Sv. Kerše-

van i na njegov se blagdan (24. stu-denoga) slavi Dan grada Zadra. Le-genda za Sv. Krševana (latinski Krizogon) tvrdi da je bio akvilejski mu enik iz 4. st. koji je stradao u Dioklecijanovim progonima. Predaja ga povezuje sa Sv. Stošijom (Anasta-zijom), tako er zadarskom zaštitni-com, kojoj je navodno bio vjerou i-telj. Nagovarali su ga da se odrekne vjere i zauzvrat nudili visoki uprav-ni položaj, pa mu je nakon odbijanja odrubljena glava. Nije poznato kada je tijelo Sv. Krševana iz Grada, pok-raj Akvileje, preneseno u Zadar, ali prema predaji to je bilo 649. Relik-vije se nalaze u postavi Stalne izlož-be crkvene umjetnosti. Sv. Anasta-

zija (Stošija) bila je spaljena u gradu Sirmiju na Boži 304., a prema pre-daji bila je bogata Rimljanka koju je muž bio zato io jer se zavjetovala ostati djevicom. Nakon smrti muža razdijelila je bogatstvo siromasima i bila u skupini sljedbenika Sv. Krše-vana. Iz Akvileje je otputovala nakon sve eva stradanja u Solun i Sirmij. Spaljena je na Boži pa ju predaja prikazuju kao primalju sa škarama na Isusovu ro enju, a zbog škara je drže i zaštitnicom cenzure tiska. U novije je doba zazivaju protiv glavo-bolje i grudnih bolesti. U Gr koj vje-ruju da osloba a od otrova, a Slave-ni drže da osloba a od okova. Pos-ve ene su joj velike crkve u Solunu i Rimu, a mo i je iz Carigrada 810. donio biskup Donat. Zaštitnica je Zadarske nadbiskupije, a 15. sije -nja se slavi u Zadru i Biogradu. Sveti Šimun Pravednik (Bogoprimac) najomiljeniji je zadarski zaštitnik. Prema predaji držao je Isusa pri ro-

enju, pa je zbog toga zaštitnik rodi-lja i budu ih majki koje žele mušku djecu. Pod nejasnim su okolnostima njegovi posmrtni ostatci preneseni iz Carigrada u Zadar, a vjeruje se da je to bilo nakon IV. križarskog rata. Tijelo mu se nalazi u zlatno-srebrnoj škrinji iz 1380. koju je naru ila kra-ljica Elizabeta, k i Stjepana II. Kot-romani a i supruga Ludovika I. An-žuvinca (izradio ju je zlatar Franci-sco iz Milana), sa željom da nakon dvije k eri rodi sina. Škrinja je naj-zna ajniji primjerak srednjovjekov-nog zlatarstva u Hrvatskoj, a otvara se 8. listopada na blagdan Sv. Šimuna.

Najmanje je poznati zadarski zaštit-nik Sv. Zoilo. Bio je krajem 3. st. sve enik u Gradu pokraj Akvileje. Nakon mu eni ke smrti izvukao je iz mora i pokopao Sv. Krševana, a tijelo mu se na udesan na in spojilo s odsje enom glavom. Zaštitio je i tri sestre mu enice (Irenu, Kijonu i Agape) koje mu je na skrb ostavila Sv. Anastazija. Relikvije su Sv. Zoi-la nakon smrti prenesene u Zadar, a blagdan mu je 16. prosinca [2], [3].

Položaj starokrš anskih crkva na zadarskom Poluotoku

1. episkopalni centar, 2. crkva Sv. Petra i Andrije, 3. crkva Sv. Stjepana (Šime), 4. crkva Sv. Marije Velike, 5. crkva Sv. Dimitzrija, 6. crkva Sv. Tome, 7. crkva Sv. Platona (Dominika), 8. crkva Sv. Mihovila Arkan ela

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 2 193

Episkopalni centar

Istraživanje i nastanak

Biskupski se kompleks u anti kom Jaderu razvio na dijelovima rimsko-ga Foruma i gra evina s njegove sje-verne strane, a uklopljen je u raster starih rimskih ulica. S južne je stra-

ne bila velika anti ka bazilika kao glavna komunalna gra evina, a trg je bio okružen trijemovima i malim trgovinama. Na zapadnom je dijelu Foruma, na ponešto uzdignutoj razi-ni, stajao je kapitolij s hramom i tri-jemom. U hramu se štovao kult ka-pitolske trijade (Jupiter, Junona i Minerva), ali i lanova carske obi-telji koji su se slavili kao božanstva. Podno kapitolija nalazila su se dva žrtvenika za orijentalne kultove i za žrtvovanje životinja.

O biskupskom odnosno episkopal-nom kompleksu u Zadru i njegovim gra evinama pisali su brojni autori tijekom 19. i 20. st. (od Rudolfa Eitelbergera do Ljube Karamana). Svi su uglavnom analizirali povijes-ne podatke o pojedinim gra evina-ma ili njihovim stilskim zna ajka-

ma. Tada je naime bilo malo istraži-va kih zahvata, a sustavna su arhe-ološka istraživanja po ela u pedese-tim godinama prošlog stolje a. Tada je zadarski konzervator Grgo Oštriotkrio izvorne dijelove ranokrš an-ske katedrale. Ivo Petricioli istraži-vao je 1972. i 1973. krstionicu i sa-kristiju (katekumenej), a 1973. iza sve-

tišta katedrale Ksenija Raduli otkrila je dio apside starokrš anske crkve.

Od 1977. pa do danas istraživa ke je radove na kompleksu obavljao zadar-ski Zavod za zaštitu spomenika kul-ture (sadašnji Konzervatorski odjel) uz povremenu suradnju Arheološ-kog muzeja u Zadru, a svim je rado-vima rukovodio Pavuša Veži . Od 1977. do 1983. istraživani su podru-mi nadbiskupske pala e, dvorište krstionice, vanjski prostor pokraj zvonika, kapele izme u apside i sa-kristije te prostor izme u sakristije i crkve Sv. Donata. Izme u 1984. i 1991. ure ivana je i istraživana nad-biskupska pala a. Najopsežniji su istraživa ki radovi na katedrali obav-ljeni za njezina temeljita ure ivanja od 1988. do 1991. godine. Manji su istraživa ki radovi nastavljeni i na-kon tog vremena, a djelomice traju i danas.

Prevladava mišljenje da se najve idio sakralnih sadržaja nadbiskups-kog kompleksa razvio tijekom 4. i 5. st. Ina e danas kompleks ini kate-drala Sv. Stošije, sakristija (negdaš-nji katekumenej), krstionica, zvonik, crkva Sv. Donata, nadbiskupska pal-a a i sve eni ki dom (nekad Ilirsko sjemenište). Svi e starokrš anski sadržaji biti ovdje predstavljeni, dok e crkva Sv. Donata biti prikazana u

sljede em napisu u sklopu zadarskih predromani kih crkava. Kao i drug-

Današnji izgled episkopalnog centra iz zraka

Rekonstrukcija tlocrta episkopalnog kompleksa krajem 4. i po etkom 5. st.: 1. bazilika, 2. katekumenej (sada sakristija), 3. krstionica, 4. dijakonikom, 5. oktogon, 6. episkopij

Crkveno graditeljstvo

194 GRA EVINAR 61 (2009) 2

dje, i ovdje emo iz opsežne litera-ture uglavnom rabiti najnovija izda-nja kako bi naši podatci bili što to -niji [2], [3].

Krš anski oratorij

Najstariji krš anski prostor u Zadru, što su potvrdila i brojna istraživanja, nastao je u kompleksu anti koga Fo-ruma, još kada je cjelina rimskoga trga postojala i djelovala u prostoru. Pretpostavlja se da je to bilo nakon Milanskog edikta iz 313. kojim je car Konstantin izjedna io krš anst-vo s drugim religijama, možda baš u vrijeme biskupa Feliksa. Na to upu-uje što je oratorij (domus ecclesia)

ure en u gradskom središtu, što nije slu aj u ostalim anti kim jadranskim gradovima gdje su takvi sakralni prostori, dok je krš anstvo bilo zab-ranjeno i progonjeno, ure ivani u stambenim ili javnim prostorima podalje od središta. Oratorij je nastao na prostoru taber-na (rimskih gostionica) na sjevernom obodu Foruma. Rušenjem pregrada izme u triju prostorija nastala je pra-vokutna kultna krš anska dvorana, možda kao dio najstarijega krš ans-kog sloja i za etak budu ega episko-palnog kompleksa. Sjeverni zid ora-torija, ujedno i za eljni zid taberna, sa uvan je do visine od 6 m. Nije

poznato je li oratorij svojom površi-nom zauzimao cijeli prostor triju ta-berna ( približno 17 x 11 m) ili je bio nešto uži.

Tlocrt oratorija

U unutrašnjosti oratorija otkriveni su dijelovi njegove prostorne orga-nizacije. Prednji je dio bio ogra en parapetom na mjestu negdašnjega pregradnog zida. Ulomak kamenog pluteja, naknadno ogra enog u obliž-nji dijakonikon, možda je pripadao toj pregradi, a na to upu uju rešet-kasti ukrasi svojstveni rimskom gra-diteljstvu. U prednjem je dijelu pod oratorija bio pokriven jednostavnim mozaikom. U stražnjem dijelu dvora-ne, koji zauzima površinu dviju ta-berna, mozaici nisu prona eni.

O namjeni dvorane svjedo e skrom-ni ostatci upisane sve eni ke klupe (subselij) apsidalnog oblika. Bila je to dvorana za molitvu kakve se ina esre u u prvotnim crkvama [2], [3].

Bazilika – sadašnja katedrala Sv. Stošije

Ranokrš anska se bazilika, vjerojat-no u 5. st., razvila sjeverno od rim-skih taberna i oratorija, možda u prostoru gradske bazilike (tzv. Basi-lica Iulia), kako izri ito tvrdi Ugle-ši [3], a koja se vidi na maketi Fo-ruma u Arheološkom muzeju u Zad-ru. No Pavuša Veši , dugogodišnji istraživa i najbolji poznavatelj cije-loga biskupskog sklopa, to ne spo-minje u svojoj reprezentativnoj knji-zi o ranom krš anstvu u Zadru [2].

Ostatci mozaika prona eni tijekom istraži-vanja katedrale Sv. Stošije

Bazilika je bila posve ena Sv. Petru. Od izvorne su strukture sa uvani dijelovi južnog i za eljnog zida te oblina apside, koja je na južnom boku sa uvana do visine od 7 m, a održali su se i dijelovi dvaju prozo-ra. Pod zidom u svetištu sa uvan je dio podnog mozaika, dio subselija i baza stupa koji je nosio slavoluk. Na tim se ostatcima može grafi ki rekon-struirati cijela gra evina.

Na baziliku (dugu približno 30 m i široka 20 m) nastavljala se apsida (duboka 8 m, s promjerom od 13,5 m). Na njezinu je plaštu bilo pet po-lukružnih prozora (širokih 1,9 m i visokih 2,8 m). Pred apsidom su dva snažna pilastra služila kao uporište za kolonadu, a dva su stupa nosila slavoluk u kojem su bila i dva uska prolaza.

Nije poznata unutrašnja podjela crk-ve, raspored stupova u kolonadama, razina mogu ih galerija i sl. Stoga su dragocjeni podaci o stupovima i ukrasima bazilike koji su zapisani u Tlocrt anti kog Foruma s naznakama taberna koje su pretvorene u oratorij

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 2 195

knjizi O upravljanju carstvom Kon-stantina VII. Porfirogeneta iz 10 st., u kojima se zadarska bazilika uspo-re uje s odavno srušenim carigrad-skim hramom Presvete Bogorodice Halkopratejske. U tom se napisu spo-minju zeleni i bijeli stupovi (vjero-jatno mramorni), spominju se i sli-karije po zidovima koji jedni tuma ekao drvopis, a drugi kao freske. Pre-ma arheološkim ostatcima carigrad-ske crkve može se zaklju iti da je imala atrij, galeriju i kriptu pod sve-tištem, a na sve to na neki na in upu-uju i arheološki ostatci najstarije

zadarske bazilike. Štoviše novine su 2007. objavile da su u katedrali Sv. Stošije prona eni i drugi dijelovi hvaljenog mozaika.

Posebna je zanimljivost da Porfiro-genet kao i obi no poti e raznovr-sna, esto i suprotna tuma enja. Nije problem u spomenutim freskama ili slikama na drvu, ve u injenici da je bazilika prvi put rekonstruirana u 9. st. pa nije jasno opisuje li se stara starokrš anska ili novija predroma-ni ka crkva. Još je zanimljive da Porfirogenet zadarsku katedralu na-ziva Sv. Anastazijom, iako je u to vrijeme bila posve ena Sv. Petru, što ini se potvr uje i napis na sar-kofagu prokonzula Grgura iz 11. st. To se tuma i hotimi nim zanemari-

vanjem, potaknutim politi kim raz-lozima. ini se da je katedrala pos-ve ena Sv. Stošiji tek u 12. st. kada je na matrici starokrš anske crkve izgra ena nova bazilika romani kih stilskih obilježja.

Valja re i da se bazilika preure ivala u 9., 11., 12. i 13. st. Teško je stradala u IV. križarskom ratu i obnavljala se kroz cijelo 13. st. Vjerojatno je tada i produljena za desetak metara na prostor svoga negdašnjega narteksa ili atrija, ime je postala trobrodna romani ka bazilika i jedna od najve-

ih crkava u Dalmaciji. Pro elje s kasnoromani kim portalima, s arka-dicama i stupi ima u gornjem dijelu, dovršeno je tek 1324. godine [2], [3].

Katekumenej – današnja sakristija

Katekumenej je negdašnji preure e-ni oratorij koji je dobio novu namje-nu nakon gradnje starokrš anske ba-zilike u svojoj blizini. Nekad se na-zivao i kapela Sv. Barbare, a danas se rabi kao sakristija. Kao i drugdje u starokrš anskim bazilikama kate-kumenej je služio za poduke kateku-menima (novokrštenicima) i za pri-premu krštenja u obližnjoj krstionici (baptisteriju).

Katekumenej je s južne strane pris-lonjen uz katedralu. To je jednostav-na jednobrodna gra evina, zapravo dvorana (široka 9 m i duga 14 m) s apsidom na isto noj strani (dubine 4,5 m). Vanjski je plašt apside poli-gonalan, razlomljen u pet ploha, a unutrašnji zaobljen i potkovi astog tlocrta. Presvo ena je polukalotom, a prema svetištu je rastvorena polu-kružnim slavolukom. Uza zid apside postavljen je polukružni subselij. U tjemenu apside je trifora, a u dijelu sjevernog zida manji prozor.

Pogled sa zvonika na sakristiju i dio episkopalnoga kompleksa

Katedrala Sv. Stošije na staroj razglednici

Crkveno graditeljstvo

196 GRA EVINAR 61 (2009) 2

Prednji je dio katekumeneja bio odi-jeljen posebnom pregradom s dva prolaza. Pod je u prednjem dijelu bio pokriven višebojnim mozaikom koji je još dobro o uvan. U središ-njem je prostoru popularni staroza-vjetni motiv izvora života – kantarion s košutom i jelenom me u drve em. Uokolo je široki pojas s biljnim or-namentima i akantovim listovima, a rub je obrubljen pletenicom. Drugi je mozaik bio u središnjem dijelu dvorane, izme u pregrade i apside, a sa uvani su samo manji ostatci pred južnim zidom. Rije je o geometrij-skom ornamentu, naizmjeni nih kru-gova i kvadrata. Katekumenej je s bazilikom bio po-vezan vratima u dnu južnoga broda. Na pro elju su bila dva prolaza pre-ma baptisteriju, a na južnom tako erdva prilaza prema pretpostavljenom predvorju u boku dvorane [2], [3].

Krstionica (baptisterij)Krstionica je jednim svojim dijelom s južne strane prislonjena uz kated-ralu, a nalazi se izme u dijakoniko-

na na zapadu i baptisterija na istoku. Bila je u cijelosti o uvana do krova, gotovo u izvornom obliku, a potpuno je srušena 1944. izravnim pogotkom avionske bombe. Faksimilno je rekonstruira-na 1990. prema izvornim ostatcima i temeljitoj doku-mentaciji irila Metoda Ivekovi a.

Baptisterij je u tlocrtu složen od vanjskog etverokuta i unutrašnjeg šesterolista, a prostorno od dviju šestero-stranih prizmi koje su jedna prema drugoj otklonjene za 30 stupnjeva. Plohe su vanj-skih stranica po sredini udu-bljene oblom nišom, a na konhu (apsidu) koja je pri-slonjena uz baziliku zrcal-

no se nadovezuje vestibul (predvor-je) izme u crkve i krstionice. Sve su konhe i niše presvo ene polukalo-tama.

Na sredini gra evine stajao je uko-pani križni krstioni ki zdenac, otkri-ven 1972., nad kojim je u romanici izgra en zdenac oktogonalnog obli-ka. Nad zdencom se nalazi šestero-kutni tambur sa šesterokrilnim lepe-zastim svodom. Na sredini svake stranice tambura je prozor s polukruž-nim nadvojem, a svaki kut tambura s vanjske strane podupire po jedan kosi kontrafor.

Promjer je krstionice, mjeren prema vanjskim kutovima, 10,5 m, a prom-jer središnjega kružnog prostora 6 m. Dužine su vanjskih stranica prib-ližno 5,5 m, a promjer svake konhe 2,8 m. Cijela je gra evina visoka 10 m.

Apsida sakristije (katekumeneja)

Rekonstruirana krstionica

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 2 197

U krstionicu se ulazilo kroz spome-nuti vestibul, na suprotnoj su strani bila vrata prema episkopiju, a na su-sjednoj konhi prema katekumeneju. U istraživanjima 1989. u blizini je otkriven poseban zdenac koji je vje-rojatno služio za opskrbu krstionice vodom [2], [3].

Ostali sadržaji U starokrš anskome episkopalnom kompleksu bilo je još raznovrsnih sadržaja sakralne ili rezidencijalne namjenu, a tvorili su ga episkopij (biskupski dvor) s gospodarskim zgradama i vrtom. Dijakonikon se nalazio na uglu do pro elja bazilike, na po etku južno-ga broda. To je pomalo neobi no jer su se takvi prostori, u kojima su se uvale liturgijske knjige, crkveno

posu e i ruho, gradili bliže oltaru, obi no uz apsidu s njezine južne strane. Dijakonikon je smješten u jednoj rimskoj taberni i stoga su mu dimenzije zapravo mjere taberne (11,2 x 5,4 m). Bio je s crkvom po-vezan prolazom u zajedni kom zidu. Oktogon je tako er imao sakralnu namjenu i vjerojatno je gra en kao memorija, a nalazio se isto no od bazilike i njezine apside, ali dijelom izvan ogradnoga zida. Pitanje je je li ta gra evina ikada bila dovršena jer su prona eni samo neznatni ostatci zidova iznad temelja. Oblik i tehni-ka gra enja upu uju na kasnoanti -ku tradiciju, a u temeljima nema rimskih spolija. Jednim je vratima oktogon bio otvoren prema katedra-li, a drugima prema ulici. Episkopij je bio popre no postavljen preko rezidencijalnoga dijela kom-pleksa, a nalazio se u produžetku i bio je iste širine kao dijakonikon, od kojega je bio malo odmaknut. Istra-ženi su ostatci samo sjevernog dije-la, gdje su otkriveni tragovi rimsko-ga portika. Ina e zidovi episkopija svojim temeljima presijecaju plo -nik Foruma, a široki su otvori s po-lukružnim nadvojima bili otvoreni prema vrtu i dvorištu krstionice.

Vrt se nalazio s jedne i druge strane episkopija, a nastao je nasipanjem zemlje na prostor Foruma i bio je okružen visokim zidom. Na zapadu zahva a prostor s trijumfalnim stu-pom i zdencem od kojega je sa uva-no okno i dijelovi vijenca.

Ogradni je zid djelomice sa uvan na isto noj i južnoj strani. Dio što se od episkopija nastavlja prema kapitoli-ju nagibom temelja prati kosinu koja je nastala nasipavanjem tla iznad plo nika. S vremenom e tu nastati poljana koja se u srednjovjekovnim povijesnim izvorima spominje kao Campus. U zidu su bila i vrata za ulaz u vrt iz vanjskoga prostora, a ona svjedo e o visini nasutoga tla [2], [3].

Djelomi no o uvane crkve

Crkva Sv. Andrije i Sv. Petra Starog

Preobrazba sli na onoj na Forumu u smanjenom se opsegu zbila i na dru-gim mjestima u Zadru gdje su, kako se vjeruje, tokom 5. st. podizane os-tale gradske bazilike. Svaka je gra-

ena u jednoj gradskoj insuli i bila

je bo no prislonjena uz uzdužnu stranicu prijašnjega bloka. Pro eljem je naj eš e bila odmaknuta od bo nestrane tako da je pred svakom crk-vom bilo odgovaraju e predvorje (narteks). Bazilike su se gradile u okviru gradskog bloka pa tim veli-kim transformacijama izvorni plan grada, raspored insula i ulica nije bio znatnije narušen. To ujedno zna-

i da su u ranom krš anskom gradu uvažavane urbanisti ke norme rims-koga grada i njegove pravilne struk-ture. Neobi na povezana crkvica Sv. An-drije i Sv. Petra nalazi se pokraj trž-nice i nadomak pretpostavljenog emporija. Radi se zapravo o neobi -nom i zanimljivom primjeru spojene dvojne crkve jer se iz crkve Sv. An-drije kroz vrata u apsidi ulazilo u predromani ku dvobrodnu crkvu Sv. Petra Starog. Do velikih se konzer-vatorskih zahvata (provedenih 1961. i 1962.) držalo da se radi o novijoj gra evini, posebno zbog jednostav-nog pro elja na trgu izgra enoga u 17. st. pokraj pro elja srušene rene-sansne crkve i samostana Sv. Marcele. No utvr eno da je prva crkvica zap-ravo bila mali oratorij koji je uz ora-torij pokraj katedrale možda najsta-rija krš anska gra evina u Zadru. To je jednostavna pravokutna gra evina (približne širine 5,5 m i dužine 13 m) s polukružnom i istaknutom apsid-om (unutrašnje širine 2,9 m i dubine 2,2 m). Slavoluk je gra en kao dvos-truki luk od radijalno složenih klesa-naca, a apsida ima svod s polukalo-

tom. Crkva je bila prekrivena drve-nom krovnom konstrukcijom i pok-rovom od tegula. Prona en je i jedan kameni stupac s uklesanim križem koji je vjerojatno pripadao dvojnom prozoru (bifori) koji nije prona en. Vjerojatno je crkvica nastala na mjes-tu prijašnjih rimskih gra evina. Iako se oratorij nalazi u kutu insule, i dijelom zalazi u prostor ulice, ipak

Tloris povezane crkve Sv. Petra i Andrije: 1. najstarija faza, 2. prva predromani ka faza, 3. druga predromani ka faza

Crkveno graditeljstvo

198 GRA EVINAR 61 (2009) 2

slijedi pravilo po kojem su gra ene sve ostale stare crkve. Od zidova najstarije crkve sa uvan je dio juž-nog zida (dug gotovo 12 m) i polu-kružna apsida.

ini se da je gradnja tih zanimljivih dvojnih crkava išla tako što je pros-tor oratorija najprije pretvoren u crk-vu, potom je toj crkvi s isto ne stra-ne kao pastoforija dogra en nepra-vilni pravokutni prostor (s mnogim ugra enim anti kim fragmentima), a oblik je uvjetovan suženim prosto-

rom me u drugim zgradama. Pros-tor je naknadno u predromani kom razdoblju presvo en i pretvoren u crkvu, a križni je svod pridržan s dva središnja stupa i pilonom u sre-

dini te masivnim pilastrima na bo -nim zidovima. U isto nom se dijelu te dvobrodne crkve nalaze dvije pra-vokutne apside koje su pokrivene polukalotama pridržanima ugaoni, trompama.

U apsidama obiju crkava i na svodo-vima Sv. Petra sa uvane su roma-ni ko-bizantske freske s kraja 12. st. Jedini je ulaz u obje crkve bio i ostao na sadašnjem pro elju. Nije me u-tim jasno kako su i kada crkvice dobile dvojnog titulara. Danas se is-korištavaju kao zanimljiv izložbeni prostor [2], [3], [4].

Bazilika Sv. Stjepana (Sv. Šime)

Za crkvu Sv. Šimuna Pravednika znalo se da je bila posve ena Sv. Stjepanu Prvomu eniku ( akonu koji je kamenovan u Jeruzalemu oko 40. godine) jer je novog titulara do-bila tek 1632. Tada je u nju smješte-na slavna škrinja s ostacima Sv. Šimu-na koja se dotad uvala u crkvi Sv. Marije Velike. No držalo se da je rije o srednjovjekovnoj crkvi iako su stariji pisci tvrdili da je starokrš-anska. Pretpostavku da se radi o

adaptiranoj starokrš anskoj crkvi iznio je 1912. i austrijski povjesni-ar umjetnosti Wilhelm Gerber, a to

je potvr eno u istraživanjima 1984. i 1985. kada je crkva Sv. Šimuna te-meljito rekonstruirana. Skidanjem žbuke sa zidova i stupova ustanovilo se da je velik dio bazilike Sv. Stjepana izvorno sa uvan i da se radi o jednoj od najbolje o uvanih starokrš-anskih crkava na zadarskom pod-

ru ju.

Bazilika Sv. Stjepana izgra ena je pokraj bedema rimskog Jadera i glavnih gradskih vrata, pokraj glav-noga dekumana koji vodi do kated-rale i episkopalnoga kompleksa. Nas-tala je na mjestu jedne prostrane jav-ne gra evine od koje su sa uvani samo dijelovi temeljnog zida. Grad-nju je crkve, vjerojatno u 5. st., pra-tilo ure enje terena s nanošenjem visokoga nasipa.

Pro elje crkve Sv. Petra i Andrije

Interijer presvo enog predromani kog dijela

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 2 199

Pogled, presjek i tlocrt starokrš anske crkve

Istraživanjima su utvr eni izgled i dimenzije ranokrš anske bazilike (širina 20,3 m, dužina 30,7 m) koja je na isto noj strani imala polukruž-nu potkovastu apsidu (široku 9,4 m i duboku 7,2 m). Uokolo apside bio je subselij, a unutrašnjost je bila podi-jeljena u tri la e kolonadom od 8 stupova me usobno spojenim polu-kružnim lukovima. Na sjevernoj su strani uporabljeni stupovi s neke rimske gra evine, a na južnoj staro-krš anski. Južni je zid sa uvan goto-

vo u cijelosti i na njemu se nalazi sedam izvornih bifora.

Na pro elju su prona eni tragovi prijašnjih faza izgradnje. Donji je dio zida, debljine 70 cm, sa uvan u visini od 4 do 5 m, a gra en je od krupnih klesanih kamenih blokova koji su vjerojatno pripadali prijaš-njoj zgradi. Na pro elju su bila tri portala, ali su sa uvani dijelovi sa-mo središnjega, a to je otvor (širi od 3 m) s polukružnim lu nim nadvo-jem. Pri vrhu su o uvani tragovi pri-jašnjih krovova nad bo nim brodo-vima.

Južni zid, širok 50 cm, gra en od sitnih uslojenih klesanaca, a temelji mu sežu do 2,5 m ispod poda crkve.

U gornjim su dijelovima zida prona-eni tragovi ve spomenutih bifora,

koje su potom rekonstruirane, svaka sa stupcem i impostom. Širina je svake bifore 2,5 m, a prostor izme uotvora 1,25 m.

Sjeverni zid nije sa uvan, jedino su mu tragovi prona eni u temeljnom

sloju. Na in zidanja odgovara gra-enju južnog zida, a razlikuje se od

o uvanih pilastara pred apsidom ko-ji su kao na pro elju izvedeni od krupnoga klesanog kamena.

Polukružna je apsida sa uvana samo do razine prvotnog poda svetišta, a promjerom je šira od srednje la e.Iznad poda crkve, na visini od 5 m, sa uvan je dio imposta jednog stupa koji je pridržavao slavoluk. Luk je nosio par stupova pred apsidom, a sa uvane su tek njihove temeljne stope. Od sve eni ke klupe prona-

eni su skromni tragovi, a od deko-rativne plastike nekoliko ulomaka od kojih se posebno isti e dio plute-ja ukrašen osmerokutnim rozetama i križevima.

Crkva svojim tipološkim zna ajka-ma nesumnjivo pripada grupi poseb-nih zadarskih bazilika. To se ogleda u omjerima širine i duljine (2 : 3) i dimenzijama (20 x 30 m) bez apside koje se sre u i u drugim crkvama, uklju uju i i katedralu. Poseban je i red bifora na bo nim zidovima (sli -ne su i na crkvi Sv. Tome), ali i pos-tavljanje lukova izravno na kapitele, što odlikuje rimsko starokrš ansko graditeljstvo za razliku od bizants-kog gdje uvijek izme u luka i kapi-tela stoji impost. Najuo ljivija je ka-rakteristika starokrš anskih zadars-kih crkava u tome što su apside unu-trašnjim promjerom šire od srednje la e. Takve se crkve sre u i u zadar-skoj okolici, ali i na prostorima Ma-le Azije i Sirije, a potje u iz anti -kog graditeljstva jer su takve apside imale i profane bazilike na rimskim forumima. Još je jedna posebnost preuzeta iz antike, a rije je o stupo-vima koji pridržavaju slavoluk ispred apside. Takvih primjera ima na naj-starijim rimskim bazilikama i drug-dje u Italiji, a u nas u Istri i Saloni (Manastirine).

Ostatci starokrš anske bazilike Sv. Stjepana zorno ocrtavaju strukturu negdašnje gra evine, a sklop je una-to svim brojnim preinakama sa u-

Crkva Sv. Stjepana u Zadru

Sa uvane bifore starokrš anske crkve

Crkveno graditeljstvo

200 GRA EVINAR 61 (2009) 2

vao prvotnu namjenu do danas, što je prema liturgijskoj namjeni i osnov-nom prostornom rasporedu jedina takva sa uvana crkva u nekom od dalmatinskih gradova. Sadašnja je crkva Sv. Šime produljivana i nado-gra ivana u više navrata i na njoj se uo avaju tragovi goti koga, renesan-snoga i ve im dijelom baroknog gra-diteljstva. Još je u srednjem vijeku preoblikovan sjeverni zid koji je do-bio goti ke prozore, a sadašnje je pro elje izgra eno u 16. st. kada su podignuta sva tri portala. Elegantno barokno svetište crkve gra eno je na mjestu srušene apside za uvanje sve-evih relikvija u srebrnoj i pozla e-

no škrinji, u kojoj se uvaju i brojni zavjetni darovi, a najvrjednija je kruna kraljice Elizabete. U sakristiji se na-lazi riznica s vrijednim i raznovrs-nim liturgijskim ruhom [2], [3], [5].

Srušene crkve i crkve nepoznatog podrijetla

Crkva Sv. Marije Velike

Na isto noj strani današnje tržnice, koja se u blizinu gradske luke uz gradska vrata preselila sa Zelenog trga pokraj Nadbiskupske pala e

nakon razaranja u II. svjetskom ratu, nalaze se ostatci crkve Sv. Marije Velike. U njoj su u 13. st. bile relik-vije Sv. Šimuna, za što je uz južni zid crkve bila izgra ena kapela Sv. Roka sa zvonikom. Prizemlje je te crkve bilo presvo eno križno rebras-tim svodovima i prema južnom bro-du crkve Sv. Marije Velike otvorena s tri polukružna luka. Vidljivi su i dijelovi crkve Sv. Šimuna koja se po ela graditi 1600. i nikad nije do-vršena.

Crkva je Sv Marije Velike srušena 1570. radi proširenja gradskih zidi-na. Pretpostavlja se da je bila izgra-

ena u ranokrš anskom razdoblju i potom pregra ena. U pisanim je izvorima prvi put spomenuta 1190., a vjerovalo se da je bila jedna od najve ih i najvažnijih sakralnih gra-

evina srednjovjekovnog Zadra.

Bila je to, kao i drugdje, trobrodna bazilika s tri apside. Njezini ostatci nisu dovoljno istraženi pa se o izgle-

du može zaklju ivati samo prema naznakama. Ponaprije je to titular Bogorodi ina Uznesenja (tzv. Veli-ka Gospa), kojoj su uglavnom pos-ve ene starokrš anske crkve, a po-tom su to karakteristi an raspored prema gradskoj insuli te omjer širine i dužine. Usto je na kapeli Sv. Roka sa uvana struktura zida i oblik bo -nih otvora, a gradnja je vrlo sli na ostalim zadarskim starokrš anskim crkvama. To potvr uju i skromni ostatci kamene plastike, posebno stupi a i otlarne menze. Stoga valja prihvatiti stajalište zadarskog kano-nika i povjesni ara Carla Federica Bianchija iz 19. st., koji je ina e te-meljito opisao sve zadarske crkve, da je bazilika Sv. Marije Velike iz-gra ena u 5. st. Tlocrt crkve Sv. Marije Velike s ucrtanim arheološkim ostatcima

Mjesto gdje je nekad bila crkva Sv. Marije Velike (tragovi lukova na kapeli Sv. Roka)

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 2 201

Crkva Sv. Dimitrija

U blizini gradskog trgovišta (empo-rija) bila je još jedna starokrš anska

crkva koja je bila posve ena Sv. Di-mitriju. Za nju se zna samo iz povi-jesnih izvora, ali su nepoznati veli i-na i izgled, a na starost upu uje titu-lar uobi ajen u ranom bizantskom razdoblju. Crkva je Sv. Dimitrija najprije bila u sastavu istoimenoga ženskoga benediktinskog samostana (spominjali smo ga kada smo pisali o biogradskim benediktinkama Sv. Tome) koji je u srednjem vijeku pos-tao dominikanski samostan. Štoviše Red i zachon sestar svetoga odza našega Domincha (iz 1345.) najsta-riji je hrvatski tekst pisan latinicom.

Crkva je poslije bila desakralizirana, a potom i potpuno razorena. Danas se na mjestu samostana i crkve nala-zi velika stambena zgrada. Ipak na jednoj slici Zadra iz 1486. Konrada

von Grünemberga, na mjestu gdje se otprilike nalazila crkva Sv. Dimitri-ja, nacrtana je poligonalna gra evi-na koja je možda bila apsida te važ-

ne zadarske crkve. Na drugoj je krov s nizom prozora podno strehe što bi od-govaralo srednjoj la i neke bazilike.

Crkva Sv. Tome

Za jednu drugu crkvu koja je davno srušena ipak postoji bogata grafi ka rekonstrukcija tlocrta, pro elja (u glavnim naznakama) i presjeka. Ri-je je o bazilici Sv. Tome (sveca i apostola) koja je esto mijenjala titulare (nazivala se Sv. Silvestar i Sv. Križ), a nalazila se u blizini Sv. Krševana. Bila je u funkciji do 1807., a radi gradnje školske zgrade dije-lom je srušena 1822. Poslije je bom-bardiranjem u II. svjetskom ratu teško ošte ena, pa je odlu eno da se na njezinu mjestu izgradi nova zgra-da. Prije po etka gradnje (1969.) pri-

stupilo se istraživanjima crkvenog prostora i zahvaljuju i tome mogu eje gotovo cjelovito upoznavanje sta-rokrš anskog izgleda. Ostatci su

crkve u novoj zgradi primjereno kon-zervirani. U tom je prostoru nekad bila trgovina, a danas je poslovnica banke.

Rekonstrukcija južnog pro elja i tlocrta crkve Sv. tome

Crkva Sv. Tome bila je trobrodna gra evina (približno 15 m široka i

Prikaz Zadra na crtežu putopisa Konrada von Grünemberga iz 1486. (uokvirena vjerojatno crkva Sv. Dimitrija)

Crkveno graditeljstvo

202 GRA EVINAR 61 (2009) 2

duga 23 m). Na crkveni se prostor nadovezivala duboka apsida (5 m s promjerom 8 m). Raspon je srednje la e bio gotovo 7 m, a bo nih 3,5 m. Na pro elju su sa uvana glavna i bo na vrata prema sjevernoj la i, a na za elju ostatci ulaza u pobo ne brodove. Na južnom su zidu bila dva bo na ulaza, a u gornjem niz od pet bifora sa središnjim stupi em i

impostom za lukove. Puna je širina svake bifore 2 m, a zida me u njima 1,5 m. Nadvoj nad vratima na pro e-lju gra en je od dvostrukog luka.

Nije poznat izvorni raspored i oblik nosa a me u brodovima, no sa uva-ni su temelji pod bivšim kolonada-ma i ostatci pilastara pred apsidom u unutrašnjem dijelu pro elja na koje

su se oslanjale arkade lukova crkve.

Iz crkve potje u jednostavni kapite-li, a otkriveni su i dijelovi ograde svetišta koja se sastojala od pilastara i pluteja s ornamentima, a posebno su ukrašeni i kapiteli stupi a na bi-forama [2], [3], [7].

Sv. Platon i sli ne crkve

Starokrš anska crkva Sv. Platona, sveca koji je ro en u Anciri u Gala-ciji (današnja Turska), a mu en i ubijen 266. jer se nije htio odre ikrš anske vjere1, nalazila se ispod ostataka današnje crkve Sv. Domini-ka iako nema tragova nikakvih zido-va. Jedini je sa uvani dio iz crkve nadvratnik ukrašen križem koji se nalazi u zgradi zadarskog Sveu iliš-ta. To je nesumnjivo starokrš anski fragment koji veli inom upu uje na zaklju ak da je crkva bila ve ih di-menzija. Mogu e je da su joj pripa-dali i sadašnji dovratnici crkve Sv. Dominika.

Crkva Sv. Platona bila je obnovljena u srednjem vijeku, a potpuno je sru-šena gradnjom crkve Sv. Dominika 1280. Kao što je poznato u istoime-nom je samostanu 1396. osnovano prvo sveu ilište na hrvatskom tlu [3].

Za obližnju crkvu Sv. Mihovila Ar-kan ela u sklopu samostana franje-vaca tre eredaca, koja se prvi put spominje u 12. st., samo se prema imenu sveca zaklju uje da potje e iz doba ranog krš anstva. To se vjeruje i za crkvu Sv. Marije Male (Ro enje Bogorodi ino) u samostanu benedik-tinki, a na to upu uju ostatci predro-mani koga crkvenog namještaja, nešto šira apsida i injenica da je opatica ika, utemeljiteljica samos-tana, pri osnivanju dobila jednu cr-kvu. No ini se da je to ipak bila pred-romani ka crkva [2].

1 Sv. Platon u katoli koj se crkvi slavi 4. travnja, a u Srpskoj pravoslavnoj crkvi 1. prosinca. Postoji još jedan svetac istog imena koji je živio do 734. do 813. u Carigradu i bio na glasu zbog svoje svetosti.

Ostatci starokrš anske crkve u današnjoj bankovnoj poslovnici

Crkva Sv. Dominika na mjestu negdašnjega Sv. Platona

Crkveno graditeljstvo

GRA EVINAR 61 (2009) 2 203

Zaklju ak

Zahvaljuju i svom povoljnom polo-žaju na utvr enom poluotoku, Zadar nije stradao tijekom seobe naroda. Stoga su u njemu sa uvane brojne starokrš anske crkve koje Zadar svrstavaju me u gradove s najviše takvih gra evina. Štoviše u nekima se, ili pokraj njih, crkveni obredi održavaju neprekidno od vremena izgradnje, prakti ki od za etka krš-anske vjere u tom gradu po etkom

4. stolje e.

Zadar ima ak i poseban prepoznat-ljivi stil starokrš anskih crkava ije se zna ajke mogu uo iti na mnogim primjerima. To su naj eš e trobrod

ne bazilike s posebnim odnosom ši-rine i dužine (2 : 3), apsidom ve om od srednjeg broja, karakteristi nim bo nim biforama i slavolukom na stupovima ispred svetišta. Svi se ti elementi pronalaze i u drugim crk-vama, ali se samo u tome gradu pro-nalaze u više crkava. Stoga se s pra-vom može govoriti o posebnom sta-rokrš anskom stilu u Zadru.

Pripremili: Krešimir Regan, Branko Nadilo

IZVORI [1] Klai , N.; Petricioli, I.: Zadar u srednjem

vijeku do 1409., Sveu ilište u Splitu, Fi-lozofski fakultet Zadar, Zadar, 1976.

[2] Veži , P.: Zadar na pragu krš anstva,Arheološki muzej Zadar, Zadar, 2005.

[3] Ugleši , A.: Ranokrš anska arhitektura na podru ju današnje Zadarske biskupi-je, Filozofski fakultet u Zadru i Zadarska nadbiskupija, Zadar, 2002.

[4] Petricioli, I.; Vu enovi , S.: Crkve sv. Andrija i sv. Petra Starog u Zadru,Diadora (1970.), br. 5., str. 177-200

[5] Veži , P.: Starokrš anska bazilika sv. Stjepana (Crkva sv. Šime) u Zadru(1989.) br. 11., str. 323-343

[6] Veži , P.: Crkva svete Marije Velike u Zadru, Diadora (1975.), br. 8., str. 119-139

[7] Petricioli, I.; Veži , P.: Izvještaj o istraži-vanju i konzervaciji ostataka bazilike sv. Tome u Zadru, Godišnjak zaštite spome-nika kultura Hrvatske (1975.), br. 1., str. 101-109