DA LI JE MUSLIMAN OBAVEZAN DA SLIJEDI

JEDAN OD ETIRI MEZHEBA

Muhammed Sultan El Masumi El Hudendi

(Sultanov poklon muslimanima Japana)

Valorizacija : Selim El Hilali

Prijevod : Emir Demir

Izdava : Mektebetu El Guraba

Sarajevo Maj 2006 godine

Biografija pisca

Bio je jedan od najveih simbola mezhebskog fanatizma u posljednjim stoljeima kada se slijepo slijeenje uveliko proirilo meu ljudima, a gotovo nijedna pokrajina u kojoj su ivjeli muslimani toga nije bila poteena. Od krajeva koji su bili pregaeni mezhebskim fanatizmom su i muslimanske drave Srednjeg Istoka (muslimanske republike u sastavu biveg SSSR-a). Fanatizam je proeo i okupirao ljudske razume kao kada se okovi stave oko zglobova. Ljudi su vjerovali u sljedee:

1. Musliman je samo onaj ko slijedi Ebu Hanifu, Allah mu se smilovao,;

2. Malikije, afije, hanbelije i sljedbenici hadisa pogrijeili su, i u jasnoj su zabludi;

3. Nije dozvoljeno oeniti enu sljedbenicu afijskog mezheba, jer je nevjernica;

4. Bejat (prisega) jednom od ejhova sufijskih tarikata je obavezna, a najispravniji tarikat je nakibendijski;

5. Ehlis-sunnet su maturidije i earije, a ostali su novotari...

El-Masumi stasao u ovakvom sufijskom okruenju sve do svoga punoljetstva.

Porijeklo i roenjeOn je Ebu Abdul-Kerim Muhammed Sultan b. Ebu

Abdullah Muhammed Oron b. Muhammed Mir Sejjid b. Abdur-Rahim b. Abdullah b. Abdul-Latif b. Muhammed Masum, poznat kao El-Masumi El-Hudendi po svome djedu Muhammedu Masumu. Roen je u gradu Hudende na podruju Fergane na obalama rijeke Sir-Darije. Roen u bogatoj, estitoj, ilumskoj i edebskoj kui 1297 g. po Hidri.

Uenje, uitelji i putovanja u potrazi za znanjem

El-Masumi poeo je itati broure i knjige na perzijs-kom jeziku na kojem su govorili njegovi sunarodnici. Potom je preao na iitavanje knjiga na arapskom koje su bile vezane za pravila gramatike i stilistike kao to je: RisaletulAzji, Ez-Zendebani, Avamilul-Durmani, Kafijetu Ibn El-Hadib i sl. Potom se predao izuavanju knjiga iz logike i filozofije poput: Musellemul-ulumi sa komentarom El-Kadija Mubareka, Hikmetul-Ajni i njen komentar, te Iaratur-reisIbn Sina. Od knjiga iz domena vjerovanja (credo) itao je: En-Nesefijje, El-Adudijje, Et-Tahavijje, Devheretut-tevhid, Es-Senusijje i dr. Njegovo uenje se odvijalo pred dva ejha: Muhammedom el-Ivedijem el-Hudendijem i Abdur-Rezzakom er-Reginanijem el-Buharijem.

Tada je zadobio sposobnost samostalnog izuavanja,

a imao je dvadeset i tri godine. Uoio je greke, kontradiktornosti i suprotstavljanje imamima od strane njihovih sljedbenika. Javno je to iznio na jednom skupu. Nosevi slijepih sljedbeni-ka, koji su duboko zaronili u mezhebski fanatizam, pocrvenili su od srdbe poradi oeva i djedova. Kada se rasprava izmeu dvije grupe zaotrila, El-Masumi je odluio otputovati u Hidaz. Tako je i bilo. 1323 g. po Hidri u mjesecu evvalu, oslanjajui se na Allaha, krenuo je iz pokrajine Buhara do Istanbula. Prisustvovao je duma-namazu u damiji Jildiz gdje se susreo sa sultanom Abdul-Hamidom, Allah mu se smilovao. U glavnom gradu osmanskog hilafeta vidio je prizore koji su teko padali na srce vjernika koji dosljedno slijedi Islam.

El-Masumi, Allah mu se smilovao, kae: ...potom sam

razgledao knjige na prodaji i otiao do nekih tamparija. Ugledao sam komentar En-Nesefijje od Et-Taftazanija. U potpunosti sam ga znao napamet, jer sam ga mnogo

obraivao i izuavao. Uoio sam da je poglavlje o imametu izbrisano. Upitao sam za razlog, pa mi je reeno: U tom poglavlju obrauje se pitanje u kome se kae da su imami iz Kureja i da nije dozvoljeno da budu od drugih. Kada je Ebul-Huda, ejh sultana Abdul-Hamida, doao do ovog poglavlja (iitavajui ga pred sultanom), pojasnio mu je da ovo pitanje moe odvesti Arape u pobunu protiv Turaka i da je ga potrebno pobrisati iz ovog komentara. Abdul-Hamid naredio je da se tema o imametu izbaci iz ove knjige, to je i uraeno, pa je knjiga tampana bez njega. Kada mi se ovo razjasnilo, glasno sam na turskom pozvao na denazu. Moja se tuga jo vie poveala.

Zatim se El-Masumi ukrcao na brod proavi kraj Izmira, Aleksandrije i Sueca. Drugog zul-hiddeta 1323 h.g. prispio je u Mekku u sezoni hadda. Posjetio je neke hidaske uenjake kao: ejha uajba ibn Abdur-Rahmana el-Magribija el-Malikija pred kojim je iitao Sahihul-Buhariju, Sahihu Muslima, Muvetta i Mikatul-Mesabih. ejh mu je, potom, dao idazu. Uio je i pred ejhovima Salihom Kemalom el-Hanefijem, Muhammedom Muradom er-Remzijem el-Kazanijem, Muhammed Seidom Babisilom e-afiijem, Ahmedom el-Hadravijem i dr.. Veina ovih ejhova su bili sufije.

El-Masumi je pao pod njihov utjecaj dajui prisegu (bejat) ejhu Muhammedu Abdur-reidu el-Mudeddidiju en-Nakibendiju. Poduio ga je sufijskom ponaanju i naredio mu da opetuje, hu, a kada zikri da uvijek na umu ima sliku ejha. Dao mu je idazu za predvoenje murida. Meutim, El-Masumijevo srce se nije smirilo sa tim besposlicama. Zatraio je pomo od Allaha, Azze ve Delle, i poeo studirati i izuavati glavne tefsire, te zbirke i komentare Sunneta. El-Masumi je oko Allahove Kue uvidio novotariju etiri mihraba i stajalita za svaki od mezheba.

Vidio je da hanefija u namazu ne pristaje za afijom sjedei meu saffovima i ekajui da doe demat njegovog mezhebskog opredjeljenja. Isto je bilo i sa ostalim mezhebima. Nakon boravka u Sigurnom Gradu pune tri godine posjetio je mesdid Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i susreo se sa uenjacima Medine poput, ejha Abdullaha el-Kadumija el-Hanbelija pred kojim je iitao dijelove El-MusnedaiuvoduKeful-Hafa, te ejha Ahmeda el-Berzendija pred kojim je iitao Sahihul-Buhari. Svi su mu dali idaze napisavi mu posebne diplome.

Odluio je tada krenuti ka amu i stigao je u Damask. Susreo se tamo sa uenjacima, poput ejha muhaddisa Bedru-ddina Jusufa el-Muammera (um. 1354 h.g.), ejha Abdul-Hakima el-Kandaharija, te ejha Ebul-Hajra Ibn Abidina i drugima. Svi su mu dali idaze.

U Damasku je mevlevijskim ejhovima kritizirao ples, kruenje, frule i defove. Rifaije betaihije je kritizirao za ejtanske zikrove i ibliske pokrete. Zatim, uputio se ka Bejrutu i susreo se tamo sa ejhovima Abdurrahmanom b. Derviom El-Hutom i Jusufom En-Nebehanijem. Kasnije je posjetio El-Mesdidul-Aksa, provodei tamo nekoliko dana, a zatim otputovao za Egipat preko Portseida i Ismailijje do Kaira. Na El-Azharu je proveo vrijeme u Sulejmanskom paviljonu i susreo ejha Muhammeda Behita El-Mutia i Muhammeda Reida Ridaa. Dao je uea u asopisu El-Menar. Kupio je sve njegove brojeve i djela ejha Muhammeda Abduhua, te do tada tampana djela ejhul-islama Ibn Tejmijje i Ibn Kajjima El-Devzijje. Kupio je preko hiljadu knjiga, nebrojei broure i asopise. Potom je krenuo na put povratka svojoj porodici i domovini.

Kada se napokon skrasio, zaposlio se u koli koju je osnovao njegov otac. Dao se na izuavanje knjiga Ibn

Tejmijje, Ibn Kajjima El-Devzijjei Ibn Abdulberra. Tada mu se pokazala istina. 1328. g.h. postavljen je za muftiju pri erijatskim sudovima kojima je ujedno i predsjedavao. Ovaj period El-Masumijevog ivota bila je etapa istraivanja i otkrivanja svakog erijatskog pitanja i dokaza, prema njegovim mogunostima. Uporeivao je knjige s knjigama stavljajui ih na vagu Kurana i Sunneta. Oitovala mu se ispravnost selefijskog metoda kojeg je svesrdno prihvatio dajui replike mnogim slijepim sljedbenicima iz starijeg i novijeg doba. Dolo je do preporoda u njegovim krajevima. Selefijska ideja se proirila, a turbeta, mauzoleji i mehedi koji su se oboavali mimo Allaha, Subhanehu ve Teala, porueni su.

Iskuenje i strpljivost

Dok je El-Masumi bio u takvim okolnostima, pozivajui u Allahovu Vjeru, dolo je do komunistikog boljevikog preokreta 1917. god.. Veina ljudi je bila obmanjena tom crvenom revolucijom. Podigli su zastave na kojima je pisalo La ilahe illellah, Muhammedun Resulullah, a ispod njih je pisalo: Sloboda, pravda i jednakost. Osnovali su islamska sjedita i sudnice. Izabrali su El-Masumija za predsjednika tih sudova, a on je lino otputovao u Moskvu radi uea u Domu deputata. Meutim, to nije potrajalo do nekoliko mjeseci. Crveni karcinom je otvorio svoje eljusti pod vostvom Lenjina i Staljina koji su poeli initi nered na zemlji. Poubijali su ulemu, a hiljade drugih ekstradicirali na Sjeverni pol (Sibir) gdje ih je veina podlegla. Dio njih se spasio. El-Masumi je pritvoren 1342 h.g. u rodnom Hudendu. Zatim se spasio, ali je 1344 h.g. ponovno zatvoren. Allah, Azze ve Delle, ga je spasio, pa je iz Hudenda otiao za Marginan. Tamo je dobro doekan i postavljen za kadiju. Komunisti su ga stalno drali pod vrstom prismotrom. Ostavio je kadiluk, jer nije mogao suditi po istini. Meutim, iskuenja ga nisu zaobilazila. U

Takentu je uao u raspravu sa ateistima pred velikom skupinom ljudi i polomio ih dokazima. Kada se vratio u Marginan, ateisti su napali njegovu kui i konfiskovali sav njegov imetak koji je vrijedio vie od dvadeset hiljada zlatnih funti. Uhapsili su ga i osudili na smrtnu kaznu strijeljanjem. Ali, Allah ga je spasio od njihove zavjere, pa je uspio 1928 g. pobjei iz zatvora prema Kini gdje je proveo nekoliko godina. U mjesecu zul-hiddetu 1353 h.g. iz Kine je krenuo ka Mekki. Stigao je poetkom mjeseca zul-kadeta 1353 h.g. i tamo se nastanio. Postavljen je za predavaa u Darul-hadisu u Mekki. Tokom haddskih mjeseci El-Bejtul-Atiku na turskom jeziku poduavao je turske hadije propisima Islama. Putem tih hadija dopisivao se sa ocem i porodicom, a u posljednjim godinama ivota veze izmeu njih su se prekinule. Preselio 1380 h.g.. Neka mu se Allah Uzvieni smiluje i neka nastani u najboljem dijelu Denneta Svojom blagodati i poasti!

Njegova djela

El-Masumi je iza sebe, na turskom i arapskom jeziku, ostavio vie 23 djela.

Sultanov poklon muslimanima Japana je sada ova knjiga pred