Darko Periša - Historiografska betoniranja hrvatskog kralja Tomislava

7/25/2019 Darko Peria - Historiografska betoniranja hrvatskog kralja Tomislava

1/16

HERCEGOVINA FRANCISCANA

asopis za duhovnost, znanost i umjetnost


2/16

HERCEGOVINA FRANCISCANAasopis za duhovnost, znanost i umjetnost

Godina XI, broj 11, Mostar, 2015.

Izdava

Hercegovaka franjevaka provincija, Mostar

Urednitvodr. sc. fra Ivan Dugandidr. sc. fra Serafin Hrkadr. sc. fra Ivan Ivandadr. sc. fra Robert Joli

dr. sc. fra Tomislav Pervanmr. sc. fra Miljenko Mia Stoji

Glavni i odgovorni urednikdr. sc. fra Tomislav Pervan

Zamjenik glavnog urednikadr. sc. fra Ivan Ivanda

Tajnik Urednitvadr. sc. fra Robert Joli

LektoricaRuica Toli, prof.

Korektordr. sc. fra Robert Joli

Raunalna obrada i prijelomFRAM-ZIRAL, Mostar

TisakFRAM-ZIRAL, Mostar

Naklada500 primjeraka

ISSN 1840-1139


3/16

H E R C E G O V I N AFRANCISCANA

asopis za duhovnost, znanost i umjetnost

Mostar, 2015.


4/16

dr. Darko Peria, Zagreb

HISTORIOGRAFSKO BETONIRANJE

HRVATSKOG KRALJA TOMISLAVA

rvatski kralj Tomislav predstavlja dananjim Hrvatima, slobodno se moerei, najvaniju linost u njihovoj ukupnoj povijesti. Podizanje spomenikakralju Tomislavu u nekom mjestu, posebno izvan granica dananje Republi-ke Hrvatske, ne znai samo uspomenu na njega, nego i izravnu poruku da

tu ive Hrvati. Kada je kralj Tomislav u pitanju, danas se meu Hrvatima odlaziu dvije krajnosti u jednu idu oni skloni mitolokom uveliavanju i romansira-nju, a u drugu oni skloni relativiziranju i obezvrjeivanju (starije) hrvatske povi-

jesti pa tako i uloge kralja Tomislava. Objema strujama pripadaju ljudi razliitog

obrazovnog stupnja i intelektualnog profila, a njima (cjelokupna) hrvatska povijestslui kao poligon za dokazivanje politikog hrvatstva ili obraunavanje s njime. Uzlatnoj se sredini nalaze kolovani povjesniari ili historiografi, posebno oni kojise znanstveno bave (ili smatraju da se bave) srednjim vijekom i pokuavaju bitiobjektivni. Tako se nedavno po tom pitanju javio i mladi historiograf Tomislav Bali.

T. Bali se u svome lanku s naslovomMedijsko muenje prvih stoljea hrvatskepovijesti, kojeg je objavio na internetskom portalu Historiografija.hr(na kojem jeBali aktivist) 10. travnja 2014. (datum objave moe biti sluajnost, ali i bezobrazna

provokacija), a zatim stavio na svoju stranicu naAcademia.edu, oglasio kao znan-stveni borac protiv niza muitelja koje je detektirao, a meu kojima ja zauzimamistaknuto mjesto.1No, prije toga se osvrnuo na kontekst rasprave u vodeim hr-

vatskim novinskim listovima po tom pitanju: Tijekom 2009. godine u medijima jebuknula rasprava o tome tko je bio prvi hrvatski kralj, klasian primjer bezrazlonokontroverzne teme o kojoj svi poneto znaju. Priliku da se oglase dobili su ak i 'ru'

povjesniari. Cijela kakofonija doivjela je vrhunac na stranicama Jutarnjeg listatekstom Vlade Juruia i Adriane Pitee pod nazivom Hrvati su bili prljavi koljai,

a Tomislav nije niti okrunjen. Zbog toga se Bali gotovo zabrinuto pita: Nadalje,1 T. Bali je poslije odreenog vremena taj elektronski lanak, kojeg je inae zatitio da se ne moe

izravno preuzeti ili isprintati na papir (nego prepisivati s ekrana), povukao sa svoje stranice.Tako e neki dijelovi tog lanka (odnosno Balijeve misli) biti trajno zabiljeeni u ovom osvrtu,bez obzira hoe li mi on za takvo to biti zahvalan ili ne.


5/16

262 Hercegovina franciscana, god. XI (2015.), br. 11

ne znam jesu li autori teksta o koljaima uli neto o crkvi Sv. Spasa na izvoru rijekeCetine (oko pola sata autom od mitskog izvora rijeke ikole), jednom od najvanijih

primjera ranosrednjovjekovnog graditeljstva u Hrvatskoj, ili o Modruu koji je bio

jedan od najvanijih gradova u Hrvatskoj u razvijenom i kasnom srednjem vijeku.to tek rei o Podbrianima kod Benkovca gdje je u 14. stoljeu sastanilo hrvatskoplemstvo. Na Balijeva pitanja odgovor mogu dati samo prozvani autori tog lan-ka. Vjerojatno ni oni sami, isto tako, ne znaju je li i to je Bali uo o hrvatskimkoljaima svojih vladara Zdeslava, Miroslava, Gojslava i Dmitra Zvonimira.Kao profesionalni povjesniar, Bali sigurno zna za ubojstva navedenih hrvatskih

vladara, ali je pitanje shvaa li svjetonazor ranosrednjovjekovnih Hrvata, koji suusprkos kranskoj emancipaciji ubijali svoje vladare. Ali, moe se naslutiti to Bali(ne) zna o postojanju Modrua kao jednog od najvanijih hrvatskih gradova u pr-

vim stoljeima hrvatske povijesti, kada jo nije bio spomenut u pisanim izvorima,ili o sastanenju hrvatskog plemstva u Podbrianima prije 14. st., jer je saborplemenitih Hrvata institucija iz ranog srednjeg vijeka, na to upuuje sporazumhrvatskog plemstva s ugarskim kraljem Kolomanom 1102., a crkva iz 9. st. u Pod-brianima (danas opotu) s natpisom Branimiro commes dux Cruatorum cogitavitupuuje gdje se i od kada odravao.2Za Balijato su tek tri primjera nekad vanihmjesta koja su danas lokaliteti Bogu iza nogu (oito mu nita ne znai druga Bojazapovijed! op.). Klasine vukojebine, rekli bi Vurui i Pitea, ali i dokaz da su

medijevalni Hrvati zbilja voljeli zavlaiti se na takva mjesta. To to se nama danasneki prostor moe initi olienjem Tolkienovih zlosretnih carstava, ne znai da sena njemu nisu odigravale vane stvari, pa ak i krunidbe. Problem nastaje ako nemakonkretnih dokaza. I da, nema ih za Tomislavovu krunidbu na Duvanjskom polju.

Jednako kao to ih nema npr. za Tomislavovu krunidbu u Ninu, Kninu, Splitu itd.Izvori ute po tom pitanju. Meutim, pisani izvori jasno govore da je Tomislavbio kralj Hrvata pa opet u hrvatskoj historiografiji, odnosno medijevalistici, imaonih koji to osporavaju, a Bali se na njih u svome tekstu ne osvre niti ih prozi-

va kao muitelje prvih stoljea hrvatske povijesti. S obzirom da je Tomislav biokralj Hrvata, i to prvi, sveana krunidba je negdje morala biti obavljena. Jesu li nanjoj sudjelovali poslanici nesposobnog bizantskog cara Konstantina Porfirogenetai pape Ivana X., koji je Tomislava ionako oslovljavao kraljem, nije ni bitno. Kru-nidba je obavljena u onom mjestu koje je Hrvatima tada bilo politiki i duhovnoposebno vano, a Tomislav za njega kasnije bio emotivno vezan. Rjeenje tog pro-blema moe dati samo neki sretni nalaz posvetnog natpisa. Krunidbe su sveanostikoje su uvijek popraene obiljem hrane i pia, odnosno neumjerenim jedenjem i

pijenjem. S obzirom da su Hrvati oduvijek voljeli janjetinu i ribu (o emu svjedoeesti nalazi velikih noeva za sjeenje mesa i malih za ienje ribe u starohrvatskimgrobovima), te uvijek strastveno konzumirali vino (o emu svjedoi omiljenost bu-

2 J 1998, 121-125.


6/16

263D. Peria,Historiografsko betoniranje hrvatskog kralja Tomislava

kara esto velikih dimenzija), a ni rakija i pivo im nisu mrski, onda bi Tomislavovukrunidbu najbolje bilo pretpostaviti u Solinu ispod Klisa. To je mjesto na njihovometnikom i politikom podruju, poznato je po posluivanju i mediteranske i kon-

tinentalne hrane i pia, a hrvatski vladari na Klisu su s visoka gledali bizantskiSplit. Nije sluajno da je u Solinu postojao mauzolej hrvatskih vladara u 10. st. i daje u tom mjestu papinski legat okrunio hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira.

Bali se zatim osvre na pisanja Borisa Deulovia o toj temi u Jutarnjem listu:to se tie Deulovia, starijoj historiografiji uistinu se moe predbacivati romanti-zam i ukraavanje narodne povijesti zbog politikih prilika i potreba. Meutim, hr-vatska historiografija napravila je znaajan pomak od tih vremena. Mnoge tadanjeteze vie ne dre vodu kao niti Deulovieve tvrdnjeHrvatska je historiografijau proteklih sto godina od romantiarski obojane do postmodernistike i hiperkri-tike (kojoj oito pripada Bali) napravila znaajan pomak od valjda cijelog stoljea,da bi danas Bali (i njemu slini) bio siguran kako njegove postavke dre vodu, nepitajui se je li ta voda pitka ili fekalna. Bali uoava da Deulovi ne razumije da hr-vatska historiografija nije statina, zaleena u nekakvom permafrostu nacionalnihmatanja s kraja 19. stoljea. Razlog zato ne razumije je taj to o njoj zapravo nitane zna. Zbog toga u izoliranom pokuaju konkretne argumentacije i sam stvara mi-tove koje pokuava dekonstruirati.Naravno da B. Deulovi, za razliku od Balija,nita ne razumije i nita ne zna, jer nije studirao povijest na Filozofskom fakultetu

u Zagrebu, gdje je Balijev profesor Ivo Goldstein dekonstruirao sve hrvatskemitove, a posebno onaj o kralj Tomislavu.3Da je Deulovi jo togod proitaood Jadrana Ferluge, Nade Klai i Luje Margetia, na koje se Bali poziva u objanja-

vanju, tko bi mu bio ravan i gdje bi mu bio kraj? (Vjerojatno kao mnogobrojnimhrvatskim povjesniarima u ekaonici pred prozoriem Zavoda za zapoljavanje).Zato Bali postavlja pitanje, ali i odmah daje odgovor: Nije li Deulovi na ovajnain reproducirao mit o Tomislavu kao ujedinitelju vjekovnih hrvatskih zemalja?Poput psa koji juri naokolo pa na kraju uhvati svoj rep Deulovi (ovjek, a nipoto

pas, da ne bude zabune) na taj nain ujeda samog sebe. Long story short, Jutarnji listna temama iz ranosrednjovjekovne povijesti pokazuje koliko moe biti tanka grani-ca izmeu dekonstrukcije i destrukcije. S obzirom na evidentan potcjenjivaki stavdijela novinara Jutarnjeg lista prema hrvatskoj historiografiji i povijesti, pomalo senestvarnim ini senzacionalizam kojim su te iste novine popratile otkrie natpisakraljice Domaslave. Novootkrivena kraljica bila je udarna vijest na naslovnici tiska-nog izdanja u veljai 2012. godine.Bali poput hladnokrvnog egzekutora (potenovjek, a nipoto ubojica, da ne bude zabune) iljastim spisateljskim perom bode

poput pele otrovnim alcem, zaboravljajui da pela poslije uboda toplokrvnogbia ugiba. A to toplokrvno bie je upravo Deulovi, sarkastini i ironini novinari publicist, koji sve relativizira, pa nije nita neobino da je to i hrvatska povijest

3 G 1985, 23-54.


7/16


ranoga srednjeg vijeka. Kada je Deulovi nastupio sa svojim prvim spisateljskimuradcima u takvu stilu, Bali je vjerojatno listao slikovnice ili u najboljem sluajugledao i itao stripove (moda one od Julia Radilovia o Hrvatima u srednjem vije-

ku). Bali ima sree to ne izlazi Feral Tribune, iji je jedan od pokretaa i najplodni-jih pisaca upravo Deulovi, jer bi se lako moglo dogoditi da njegova znanstvenareakcija bude prenesena na stranice toga politiko-satirinog novinskog lista.

Bali pie da za razliku odJutarnjeg lista, Veernji list prema ranosrednjovje-kovnoj hrvatskoj povijesti ima afirmativniji stav. Naravno, novinarima i suradnici-ma tog lista kralj Tomislav je takoer omiljena tema. Tako je npr. tijekom 2013. tajhrvatski kralj na stranicama Veernjega lista osvanuo vie puta. []Tijekom ljeta2013. Tomislavu je posveen feljton u kojem su objavljeni razgovori Ivice Radoa

sa strunjacima za Tomislavovo razdoblje. Tim razgovorima je uglavnom prenesenrealan stav hrvatske historiografije o Tomislavu, iako su neki od razgovora potpunipromaaji, npr. s Darkom Periom.Rijetko i nevoljko dajem izjave novinarima,a i tada nastojim da to bude kratko i jasno, jer zbog njihovog senzacionalizma ibeskrupuloznosti u traenju tema i povrnosti u zapisivanju ili prepisivanju imam

vrlo runa iskustva. Taj sam put napravio iznimku, jer je Duvnjak Ivica Rado nesamo moj stari znanac nego i kolovani povjesniar i ugledni istraiteljski novinarkojeg jako cijenim.

Od vie mojih to kratkih to dugih odgovora na Radoeva pitanja, Bali izdvajaonaj u kojem sam ja kaodotini arheolog i sveuilini profesorizjavio da su Hrva-ti jedini slavenski narod koji u srednjem vijeku pie latinicom, odnosno ima natpi-se na latinskom. Odmah dodaje komentar: S obzirom da je srednji vijek razdobljekoje je okvirno trajalo do 16. stoljea, a Slaveni su skupina naroda od Jadrana doUrala, bilo bi zanimljivo vidjeti kojim su pismom i jezikom tijekom srednjega vijeka

pisali npr. esi ili Poljaci. Arheolog jesam, ali sveuilini profesor (jo uvijek) ni-sam, tako da moja izjava time niti dobiva niti gubi na vanosti. Balijev komentar da

je srednji vijek okvirno trajao do 16. st. vrijedi za Slavoniju, koja mu, sudei premanjegovoj knjizi Slavonski meandar, slui kao ishodite za promatranje tog doba. Damu je gledite iz Firence, shvatio bi da se srednji vijek tu zavrio poetkom 15. st.s renesansom, koja se brzo proirila po velikom dijelu Europe zajedno s humaniz-mom. (Prema Balijevoj periodizaciji Gutenbergov tiskarski stroj na latinici bio bisrednjovjekovni izum!). Tijekom novinarskog razgovora spomenuo sam znanstve-nu injenicu da su Hrvati jedini slavenski narod koji je u ranom srednjem vijekupisao latinicom i imao natpise na latinskom jeziku. Iako je rije ranomispala, tose jasno vidi i iz konteksta teme, jer se radi kako i Bali pie u naslovu o prvim

stoljeima hrvatske povijesti, dakle ranom srednjem vijeku. Ali se Bali pravi nevjet(ili blesav, to bi kolokvijalno rekao obian puk). esi i Poljaci kao slavenski narodineupitno pripadaju zapadnoeuropskoj civilizaciji, odnosno preko latinske crkveneliturgije i diplomacije tradicionalno piu latinicom. esi su do kraja 10. st. pisali


8/16


slavenskim jezikom i glagoljicom, a tek s utemeljenjem Prake biskupije 973. nanjihovo podruje poinje prodirati latinski jezik i latinica. Djelo Kristianova legen-dana latinskom jeziku, iako je nastalo krajem 10. st., nije dokaz da su esi ve tada

pisali na latinskom jeziku i na latinici, jer njegov najstariji poznati rukopis potjeeiz 12. st. i mogao je biti preveden sa slavenskog predloka. Karakter teksta, koji go-vori o poetcima eke drave (ivot a umuen svatho Vclava a jeho bby svatLudmily) upuuje da je djelo moglo nastati u nekom samostanu u kojem se govori-lo i pisalo crkvenoslavenskim jezikom. Djelo na latinskom jeziku Gesta principumPolonorumtakoer nije dokaz da su Poljaci u ranom srednjem vijeku pisali latini-com. To je djelo sastavio kroniar Gall Anonim iz Provanse dakle, ne Poljak urazdoblju izmeu 1112. i 1118., to je ve razvijeni srednji vijek. Toliko od mene.Bilo bi zanimljivo uskoro od Balija saznati koliko esi i Poljaci imaju ranosred-njovjekovnih latinskih natpisa (o emu sam i govorio), posebno s imenima svojih

vladara i drugih velikodostojnika. Ja nisam uspio saznati (moda Bali hoe) ni zajedan natpis stariji od 12. st., dok su svi poznati latinski natpisi na podruju rano-srednjovjekovne Hrvatske jedva stali u monumentalnu knjigu Vedrane Delonge.4

Kao drugi primjer mojih promaaja Bali istie zapaanje da Tomislav si-gurno nije okrunjen u Splitu jer bi Toma Arhiakon u 13. stoljeu to znao, pa nato dodaje svoj komentar: Meutim, Toma takoer nije znao(tj. nije ih spome-nuo) za splitske crkvene sabore 925. i 928. godine pa su se oni svejedno dogodili.

Nova nada hrvatske medijevalistike (poput Nade Klai) oito nije dobro svladalapovijesni izvor na koji se poziva. Naime, Toma Arhiakon jasno navodi: Poslije

propasti Salone u Splitu nalazimo ove starije nadbiskupe: Justin je postao nadbi-skupom, godine utjelovljenja osamsto etrdesete, Martin je bio nadbiskup u dobakralja Karla i slavenskoga kneza Branimira, Ivan je bio nadbiskup godine Gospod-nje devetsto etrnaeste u doba kneza Tomislava, Martin je bio nadbiskup godineGospodnje devetsto sedamdesete u doba cara Teodozija i kralja Drislava. []IzaDrislava ostali su njegovi sljedbenici imali naslov kraljeva Dalmacije i Hrvatske.

Primali su oznake kraljevskoga dostojanstva od careva konstantinopolskih i nazivalisu se njihovim eparsima ili patricijima. Vlast nad kraljevstvom Dalmacije i Hrvatske

pripadala im je po porijeklu nasljedstvom od otaca i pradjedova (Historia Salonita-na, XIII, 3). Ako je Toma Arhiakon datirao prema Tomislavu poetak dunostisplitskog nadbiskupa Ivana (II.), to jasno upuuje da je Tomislav 914. upravljao ili

vladao Splitom, jer bi bilo apsurdno datirati taj dogaaj prema stranom vladaru. Sdruge strane Toma titulira Tomislava knezom ili vojvodom (dux), a Drislava i nje-gove nasljednike kraljevima (reges) Dalmacije i Hrvatske. Dakle, Toma nita nije

znao, ili je preutio, o Tomislavu kao kralju, pa tako i o njegovoj krunidbi. Moe sesamo zakljuiti da Tomislav, za razliku od Drislava, nije dobio kraljevske insignijeod Bizanta, odnosno da se okrunio sam, to jest voljom hrvatskog naroda, odnosno

4 D 1996.


9/16


njegovog plemstva. A, vie nije bilo Karolinkog Carstva koje bi Hrvatima takvo tomoglo zabraniti ili ih u tome sprijeiti.

Tono je da Toma nije naveo splitske sabore, koje je organizirao kralj Tomi-

slav, ali je taj propust uklonio redaktor koji je dopunio Tomino djelo. A u pogleduTomislava kao kralja nije bilo nikakvih njegovih naknadnih dopuna i objanjenja. Ijo neto, Bali je uz Tomin nadimak po dunostiArciakon, kako je napisano u Ve-ernjem list, stavio upozorenje sic! iz ega bi se dalo zakljuiti da koristim zastarjelui neispravnu terminologiju. Osobno koristim naziv arhiakon (i arhiakonat) to

je Bali mogao provjeriti u mojim drugim radovima,5ali i u Radoevoj knjizi Hrvat-ske kontroverzeu koju je prenesen njegov razgovor sa mnom, gdje na odgovaraju-em mjestu jasno pie Toma Arhiakon.6Za lektorske intervencije u novinarskomzapisu moje usmene izjave, izvrene prije objave u novinskim listovima, ne mogu ine elim odgovarati, kao ni za poispadale rijei u objavi.

Samo iz razloga to sam u tom novinarskom razgovoru izjavio sljedee: Kon-stantin Porfirogenet e zatajiti o kojem je monom hrvatskom vladaru rije. Por-firogenet ne moe njegovo ime izgovoriti, nego ga mora zatajiti. On govori o Hr-

vatskoj kao velesili, o snazi Hrvatske, ali ne eli spomenuti Tomislava iako znanjegovo ime, Bali zakljuuje da ak ulazim u sferu teorija urote. Nisam zago-

vornik nikakve urote protiv Hrvata od susjednih naroda i drava i svjetskih velesilani tog ni dananjeg vremena. Da su Hrvati u stanju sami sebe oblatiti i unitavati,

najbolje govori situacija u posljednjih 20 godina. ak ne mislim da se Bali urotioprotiv mene bez obzira to u nastavku pie sljedee: Ove tvrdnje moda dokazujuda Peria ima sposobnosti medija koji komunicira s onostranim jer oito zna to sumislili i znali Toma i po pitanju Tomislava nemuti car Konstantin, no injeninosu isprazne i samim time promaene. Ostavljajui po strani Balijev komentar daimam sposobnosti medija koji komunicira s onostranim, to doivljavam kaozloestu doskoicu infantilnog (nomen est omen) historiografa, mogu samo reida ne znam i nikad nisam znao to su stvarno mislili i znali Toma Arhiakon i

Konstantin Porfirogenet, no injenica je da su obojica bili neskloni Hrvatima. Usuprotnom bi njihova djela bila ispunjena objektivni(ji)m podatcima o hrvatskim

vladarima i samim time bila pun pogodak.Meutim, u navedenom novinarskom razgovoru iznio sam neke svoje poglede

i zakljuke koje se Bali nije usudio prokomentirati. Tako sam naglasio da je I. Gol-dstein neuvjerljivo osporavao da je Tomislav bio kralj pozivajui se na injenicuda benediktinac Gottschalk takoer Trpimira titulira s rex, a to Trpimir pouzdanonije bio.7Meutim, nema i ne moe imati istu teinu tituliranje vladara od strane

jednog prognanog heretikog benediktinca, kojeg je primio knez Trpimir, i titu-5 Na primjer: P 2009, 227.6 R 2014, 136.7 G 1985, 53-54; G 1996, 297.


10/16


liranje vladara od strane pape Ivana X. ili openito papinske diplomacije i kance-larije. Taj je papa oslovio hrvatskog vladara Tomislava s rex, a humskog vladaraMihaela (Vievia) s dux, to govori da je jasno razlikovao te titule, odnosno dobro

pazio da ne degradira i uvrijedi one kojima se obraa.Isto sam tako istaknuo da je sabor na Duvanjskom polju, iji opis zauzimanajvie mjesta (IX. poglavlje) u Ljetopisu Popa Dukljanina ili Regnum SclavorumGrgura Barskoga, odran stoljee prije kralja Tomislava, to znai da nema nitas njegovom krunidbom. Uoi tog sabora pokrten je slavenski vladar u latin-skoj verziji imenom Svetopelek, a u hrvatskoj Budimir i njegov narod u zaleudalmatinskih gradova. Tada su krani koji govorahu latinskim jezikom, dakleRomani, sili s planina i skrovita i poeli obnavljati gradove i naselja koje su razo-rili pogani, dakle Slaveni. Vladar je zatim organizirao sabor na polju Dalmi, dakleDuvanjskom polju, koje je prema Popu Dukljaninu (barskom nadbiskupu Grguru)pripadalo Bijeloj Hrvatskoj, a to je podruje Hrvatske Kneevine. Na saboru je su-djelovalo stanovnitvo koje je govorilo i latinskim i slavenskim jezikom, te papinski

vikar Honorije i (dalmatinski) biskupi te poslanici bizantskog cara. Raspravljalo sei donesene su odluke o teritorijalnim razgranienjima izmeu sklavinija i Dalma-cije, unutarnjoj administrativnoj organizaciji Svetopelekove/Budimirove drave,njezinoj crkvenoj organizaciji, a na kraju je na radost naroda (u hrvatskoj verziji: svoljom svega puka), od strane Honorija i biskupa okrunjen taj vladar. U novinar-

skom razgovoru, zbog karaktera tog medija, i razloga to jo nisam objavio svojustudiju o toj temi, nisam mogao i elio rei kada se, prema mome miljenju, odrao(ili uzastopno odravao) sabor na kojem su donesene te odluke. Povijesni kontekstgovori da se sve rasprave i odluke na saboru mogu odnositi samo na razdoblje iz-meu 812. i 821., odnosno na vladavinu hrvatskog kneza Borne. Hrvatski vladarskisloj pokrten je oko 800., a ostalo stanovnitvo postupno u prvim desetljeima 9.st., o emu svjedoe crkvene zadubine hrvatskih vladara i kransko potiskivanjepoganskih rituala u starohrvatskim grobljima na redove. S druge strane, preitak

romanskog kranskog stanovnitva u veem broju do 9. st. u unutranjosti Hrvat-ske do planine Dinare potvruje toponimija, a u novije vrijeme i nekoliko grobljana redove oko Sinjskog polja i Salonitanskog zaljeva. Sve to zastupam u suprotno-sti je s dekonstrukcijom mitova o kralju Tomislavu i Duvanjskom saboru, koju jesproveo Goldstein, a njegov pristup oito slijedi Bali. Ne zanima me spaavaju li tizakljuci moj novinarski razgovor od Balijeve ocjene potpunog promaaja, ali bio njima trebalo razmisliti prije davanja ili prihvaanja takve ocjene.

Na kraju svoga, krajnje selekcioniranog, osvrta na moje izjave Bali zakljuuje:Kralj Tomislav time je sveden na medijsku temu u rangu Miroslava Kutle, tajkunas kojim dijeli stranice Radoeve kompilacije kontroverzi. Sigurno da kralj Tomislavne smije, pored ivog Balija, biti sveden na medijsku temu u rangu tajkuna Miro-slava Kutle, iako za usporedbu postoje mnogo svjeiji primjeri u lanovima Sana-derove kriminalne Vlade Republike Hrvatske ili u tajkunu Ivici Todoriu (koje je


11/16


dobrim dijelom raskrinkao ili osvijetlio upravo Ivica Rado), a nitko od njih nijeHercegovac. Oito bi, prema Baliju, kralj Tomislav, usprkos kontroverzi oko njegau hrvatskom drutvu, trebao ostati iskljuivo tema znanstvenih radova vrlo uskog

historiografskog kruga i kolskih udbenika koje bi napisali Bali i njemu slini hi-storiografi. O kralju Tomislavu se ne bi smjelo pisati u novinskim feljtonima pamakar autor kompilacije kontroverzi bio I. Rado, inae kolovani povjesniarkao sam Bali. Moda bi trebalo sruiti mnogobrojne spomenike kralja Tomislavapo gradovima, ukinuti najvii hrvatski dravni orden kralja Tomislava i zabraniticrno pivo Tomislav? Vratiti Tomislavgradu staro tradicionalno ime Duvno bio binajmanji problem. Sve na veu historiografsku slavu Tomislavovu od strane nje-govog imenjaka!

Ne smetaju Balija samo rasprave u dnevnim novinskim listovima: Kad smo vekod knjikih pothvata; Veernji list je takoer objavio krae romantizirane biografijepojedinih hrvatskih vladara iz pera Nevena Budaka. S obzirom da su objavljeneotprilike tijekom ili neposredno nakon emitiranja Hrvatskih kraljeva, moemo ihsmatrati jahanjem na valu aktualnosti i(li) popularnosti tog serijala. Snimiti igranifilm o kralju Tomislavu Baliju bi vjerojatno bilo znanstveno svetogre, osim, mo-da, ako on ne bi bio scenarist, dovoljno profinjen kao to je filmski kritiar: Zbogsvega navedenog, skoro kao anomalija izgleda injenica da je hrvatska javnost krozaktivnosti javnih medija blagoslovljena modernim i vrhunski izraenim serijalomHrvatski kraljevi u ijem stvaranju su sudjelovali najeminentniji hrvatski i inoze-mni strunjaci. []Meutim, zahvaljujui poduzetnitvu Veernjeg lista, hrvatskiitatelji mogu kupiti DVD-e sa serijalom.No, i taj je film, prema Balijevoj procjeni,doivio svoje medijsko muenje: Naravno, cijeli pothvat potrebno je adekvatnoreklamirati, stoga je poetkom oujka (2014. op.) na stranicama Veernjeg listaosvanuo kratak tekst koji obavjetava itatelje da uz tiskano izdanje na dar dobivajuedukativni poster hrvatskih vladara. Time dolazimo do najrecentnijeg primjeramedijskog muenja ranosrednjovjekovne povijesti. Naime, plemenita edukativnanamjera zasjenjena je diletantizmom od strane Veernjeg lista. Jer zbog odreenihpogreaka Balijuostaje dojam da Veernjakovi kreativci nisu niti pogledali serijalkoji reklamiraju i prodaju. I meni ostaje dojam da ni Bali nije do kraja pozornopogledao taj filmski serijal, jer bi u suprotnom u sedmoj epizodi, u 31. minuti, iz-meu 30. i 54. sekunde, uo izjavu V. Delonge: Slavenski narodi su ostavili batinuu glagoljici i irilici kao izvornom slavenskom pismu. Meutim, na latinskom jezikui latinikim pismom samo Hrvati su batinili takvu tradiciju izraavanja u pisanimspomenicima.(Sapienti sat)

Teko da e historiografija doi do novih pisanih izvora o kralju Tomislavu.Male su mogunosti da e se pojaviti neki spis kao to je to posljednji put bilo smanuskriptom benediktinca Gottschalka, u kojem on, izmeu ostalog, opisuje svojboravak na dvoru kneza Trpimira. Istina, znanstveni pomaci u itanju i tumaenju


12/16


postojeih izvora su mogui. Dovoljno se prisjetiti vijesti Konstantina Porfiroge-neta o vojnoj snazi Hrvatske u prvoj polovici 10. st. dakle, u doba kralja Tomisla-

va (kojem car-pisac ne navodi ime!) koja se prevodila ovako: Krtena Hrvatska

podie konjanitva do 60 000, a pjeatva do 100 000 i sagena do 80 i kondura do100(De administrando imperio, XXXI). Zbog tako velikog broja konjanika mnogisu hrvatski historiografi sumnjali i sumnjaju u vjerodostojnost vijesti KonstantinaPorfirogeneta o Hrvatima, dok su te brojke hrvatskim romantiarskim nacionali-stima raspaljivale matu i dizale nacionalni ponos. Tek je prerano preminuli, ali zaivota proslavljeni, srpski historiograf medijevalist Tibor ivkovi, za razliku odniza generacija hrvatskih historiografa i klasinih filologa, ostvario izravan uvidu najstariji sauvani, srednjovjekovni, primjerak djela De administrando imperio.

Tu je uoio da se u odlomku u kojem Konstantin Porfirogenet pie o vojnoj snazikrtene Hrvatske poslije broja 60 ne nalazi rije hiljada(konjanika) nego kraticarijei alagij. Alagij je vojna jedinica, koja se javlja u 10. st., a broji 50-150 ljudi (pro-

vincijalni alagij) ili 320-400 ljudi (carski alagij). Tako je broj od 60 000 konjanikakoje podie Hrvatska sveden na objektivan i prihvatljiv broj izmeu 3000 i 4000konjanika.8Takoer je T. ivkovi i broj pjeaka sveo na 20 000, ali se o toj brojcimoe raspravljati.

Zato sve nade treba polagati u arheologiju. Samo se arheolokim iskopavanji-

ma moe otkriti crkva kojoj je Tomislav bio donator, odnosno natpis s njegovimimenom. Ako je dosad otkriveno osam natpisa iz crkava s imenima Tomislavovihpredasnika po jedan Trpimirov i Muncimirov (moda i jedan Mislavov) i akest Branimirovih onda je vjerojatno da e na svjetlo dana izai barem jedans imenom Tomislava. To vrijedi i za nekog enskog lana Tomislavove obitelji sobzirom na primjer sarkofaga hrvatske kraljice Jelene, na ijem natpisu saznajemoda je supruga Tomislavovog daljeg nasljednika kralja Mihaela i majka kralja Stje-pana (Drislava). Tu iskljuujem natpis iz predromanike crkve sv. Vida na Klisu,u kojem je Neven Budak proitao ime kraljice Domaslave, koja bi bila kraljica izprve polovice 10. st., jer je itanje imena te kako Bali pie novootkrivene kraljicenategnuto i jako upitno.9to ako se ulomci sa slovima DOMAS i slovima LAVAREGINA izravno ne nadovezuju (jer se prijelomi izravno ne spajaju), odnosno nat-pis nije dobro rekonstruiran? to ako je natpis iz 9. st., kako se inae datira crkvai oltarska pregrada,10 kojima on pripada? to ako, u tom sluaju, nije u pitanjusvjetovna hrvatska kraljica, nego Nebeska kraljica Bogorodica? Hoe li N. Budaki tada biti stari uitelj ili novi muitelj prvih stoljea hrvatske povijesti?

Za razliku od tog natpisa, tijekom davno izvedenih arheolokih iskopavanjagroblja oko predromanike crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina, otkriven je je-8 2007, 1-9, posebno 5.9 B 2011, 317-320.10 Buani2011, 33-34, 37.


13/16


dan grob ene iz 10. st. ija nonja i nakit odudaraju od starohrvatskog kulturnogkruga i imaju paralele u srpskom svijetu. S pravom je, u novije vrijeme, zakljuenoda je rije o pripadnici srpskog plemstva, koje se u Hrvatsku sklonilo krajem 9. ili

poetkom 10. st. zbog dinastijskih sukoba u Srbiji ili zbog bugarskog osvajanja,dakle u doba Muncimira i Tomislava.11

Nove spoznaje o Hrvatskoj u Tomislavovo doba posebno se mogu oekivati sotkriima bojita na kojima su se Hrvati sukobili s napadaima Bugarima i Maa-rima, a koje su Hrvati, kako svjedoe pisani izvori, porazili. Upravo iznad Podgra-dine kod Livna, postoji kasnoantika utvrda koja je koritena u ranom srednjem

vijeku. U njoj i oko nje naen je vei broj primjeraka oruja i opreme iz 9. i 10.st. raznih eljeznih vrhova strijela i sulica, noeva, bodea, ostruga, stremena itd.Nesumnjivo najvaniji nalaz predstavlja olovni peat bizantskih careva, brae Le-ona VI. (886. 912.) i Aleksandra (886. 913.). Taj je nalaz prvi objavio Ivan Mir-nik, ali s loe reproduciranim crno-bijelim fotografijama bez uveanja na kojima bise mogla jasno vidjeti sva slova natpisa.12Ja sam se u jednom interdisciplinarnomradu o geopolitikom poloaju, administrativnoj i crkvenoj pripadnosti i regional-nom identitetu Hrvata u Livnu, Duvnu, Glamou i Kupresu usput osvrnuo na tajpeat i pokuao dati tumaenje njegove pojave.13Bali je u svome radu u jednomznanstvenom asopisu ponovno objavio taj peat i pokuao osporiti svaku mojureenicu svojim opirnim stavkama.14Daljnja znanstvena rasprava o tom peatu

s moje strane (pa tako i odgovor Baliju) premauje okvire i karakter ovog lanka,ali moram se osvrnuti na ona mjesta gdje sam ja prema Baliju opet ispao muiteljkralja Tomislava.

Ne shvaajui da velik broj nalaza ranosrednjovjekovnog oruja i opreme nastrateki vanoj utvrdi iznad Podgradine i oko nje upuuje da je tu bilo bojite,te da prisutnost hrvatskog vladara kao potencijalnog primatelja dokumenta s car-skim peatom na tom mjestu u takvim okolnostima ne znai da je to bila njegovarezidencija (dvor), nego samo privremeno sjedite tijekom ratnih operacija, Bali

sada ve s ambicijom znanstvenika istie sljedee: Olovni peat bizantskih carevaLava VI. i Aleksandra niim sam po sebi ne potvruje da je Podgradina bila makarprivremeno sjedite hrvatskih vladara, vjerojatno Tomislava. S obzirom na To-mislavovu ulogu u nacionalnom panteonu, razumljivo je da se njegova povjesnicanastoji ojaati na nain slian pokuajima Ive Guberine, eljka Jiroueka, Domini-ka Mandia i Ivana Muia. (Kako me samo smjesti u njihovo drutvo? op. D.P.) Ipak, Tomislav i bez slabo potkrijepljenih tumaenja konteksta ovog peata jouvijek ostaje hrvatski vladar, (a tko to osporava? op.)vojvoda (dux) i kralj (rex),koji je svoju vlast proirio na prostor bizantske Dalmacije i u ije je vrijeme provede-

11 P 2003, 159-175, posebno 172-174.12 M 2006, 479-482, Fig. 3.13 P 2011, 303.14 B 2014, 164-168.


14/16


na crkvena reorganizacija prostora od Jadrana prema unutranjosti (gdje je jedinaposvjedoena toka Sisak). Na kraju Bali u ime nepoznatog kolektiva zakljuuje:Ako bismo dali zakljunu ocjenu, oito je da Peria svojim tumaenjem nipoto ne

osnauje narativ o Tomislavu, ve ga zapravo relativizira i obezvrjeuje. Prihva-anje Periine interpretacije automatski podrazumijeva odbacivanje diplomatskogprotokola zapisanog u De ceremoniis kao irelevantnog. Peria svojim tumaenjemdegradira hrvatskog vladara, vjerojatno Tomislava, na razinu niu od one koju jezaista zauzimao u bizantskom vrijednosnom sustavu u vrijeme nastanka livanjskog

peata.15Kakve samo uvrede i ponienja od mene posthumno dobi slav(lje)ni kraljTomislav! Balijeva procjena da je Tomislav zauzimao visoko mjesto u bizantskom

vrijednosnom sustavu moe vrijediti samo za razdoblje odravanja splitskih cr-kvenih sabora kada je bio namjesnik bizantske Dalmacije, ali to ne znai da je takobilo ve pred kraj vladavine careva Leona VI. i Aleksandra, odnosno na poetku

vladavine maloljetnog cara Konstantina Porfirogeneta. Tada se Tomislav moraodokazati u bizantskim oima, odnosno svoj poloaj neim ozbiljnim zasluiti.

Bali na kraju svoga rada o peatu iz Podgradine (pr)osuuje: Teko je razu-mjeti Mirnikov i Periin pristup livanjskom peatu, a jo je tee shvatiti kako dvastrunjaka s karijerama u znanstveno-obrazovnim institucijama jedan u muzeju,drugi na fakultetu (misli na mene dok sam radio na Filozofskom fakultetu u Za-grebu op. D. P.) mogu napraviti tako oigledne greke ili iznositi interpretacije o

bizantskim peatima bez poznavanja bizantske sigilografije.16Samo je jo tee ra-zumjeti Balijevu ponovnu objavu tog peata i ispravku itanja natpisa na njemu,a da ga nije vidio ni uivo ni preko uveane i jasne fotografije. Isto tako teko jerazumjeti kako hrvatsko drutvo nije prepoznalo takvog genija i trezvenog patriotapa mu nije dalo radno mjesto (barem ono na Filozofskom fakultetu u Zagrebuposlije moga odlaska), to ga oigledno jako mui toliko da u drugima vidi mu-itelje prvih stoljea hrvatske povijesti. Hrvatsko historiografsko udo od djetetasvoje uenje drugim strunjacima zbog njihovih (eventualnih) pogreaka moe

zadrati za sebe jer nije rije o udotvorcima ili pak udnovatim kljunaima, negoljudima koji rade pa tako i grijee. Potonje vrijedi i za dotinog historiografskoginternetskog aktivista, odnosno njegovo netono itanje i upitno tumaenje aktu-alnog peata, emu sam posvetio poseban rad.

IZVORI:

Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom. Naslov izvornika: De admini-strando imperio liber de thematibus, Priredio Mladen vob. Preveo Nikola To-mai, August Cesarec, Zagreb, 1994.

15 B 2014, 173.16 B 2014, 173.


15/16


Ljetopis Popa Dukljanina, Latinski tekst s hrvatskim prijevodom i Hrvatska kro-nika, Priredio, napisao uvod i komentar Vladimir Moin. Hrvatski prijevodlatinske redakcije: Stjepan Mencinger i Vjekoslav tefani. Matica hrvatska,

Historijska knjinica, Zagreb, 1950.Toma Arhiakon, Historia Salonitana. Predgovor, latinski tekst, kritiki aparat iprijevod na hrvatski jezik Olga Peri. Povijesni komentar Mirjana MatijeviSokol. Studija Toma Arhiakon i njegovo djelo Radoslav Katii. Knjievnikrug, Biblioteka Knjiga Mediterana, 30, Split, 2003.

LITERATURA:

Tomislav B, 2014 Peat bizantskih careva Lava VI. i Aleksandra iz Podgradinekod Livna, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagre-bu, 46, Zagreb, str. 161-177.

Neven B, 2011 O novopronaenom natpisu s imenom kraljice Domaslaveiz crkve sv. Vida na Klisu, Historijski zbornik, LXIV, 2, Zagreb, str. 317-320.

Radoslav B, 2011 Crkve sv. Vida na Klisu i sv. Marije u Blizni Gornjoj,Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 42, Split, str. 29-67.

Vedrana D, 1996 Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnojHrvatskoj, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika Split, Monumenta mediiaevi Croatiae, 1, Split.

Ivo G

1985 O Tomislavu i njegovom dobu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest Sveu-ilita u Zagrebu, 18, Zagreb, str. 23-55.

1995 Hrvatski rani srednji vijek, Historiae, knjiga 1, Novi Liber, Zavod za hrvatskupovijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb.

Nikola J, 1998 Srednjovjekovni sabor plemenitih Hrvata u Podbrianima,Starohrvatska prosvjeta, 25, Split, str. 109-126.

Ivan M, 2006 Two Recent Finds of Mediaeval Lead Seals, Folia archaeologi-ca Balkanica, I, In Honorem Verae Bitrakova Grozdanova, Skopje, str. 479-484.

Darko P

2009 Rimski Delminij kao sjedite starokranske biskupije,Arheoloki radovi irasprave, 16, Zagreb, str. 225-246.

2011 Geopolitiki poloaj, administrativna i crkvena pripadnost i regionalniidentitet Hrvata u Livnu, Duvnu, Glamou i Kupresu, Status, 15, Mostar, str.298-333.

Maja P, 2003 Grob 29 na Crkvini u Biskupiji kod Knina, Starohrvatskaprosvjeta, 30, Split, str. 159-175.


16/16


Ivica R, 2014 Hrvatske kontroverze, Biblioteka Veernja edicija, Zagreb.

Tibor , 2007 Contribution to the New Reading about the ConstantinePorphyrogenitus Statement on the Numbers of Croat Horsemen, Foot Soldiers

and Sailors in Early 10th

Century, Byzantinoslavica, Revue internationale desEtudes Byzantines, LXV, Praha, str. 1-9.

Documents

Darko Periša - Historiografska betoniranja hrvatskog kralja Tomislava