DI18 19 Tekst18 Stifanic

8/17/2019 DI18 19 Tekst18 Stifanic

1/17

ALKOHOLIZAM I DRUŠTVENE ZNANOSTI

Mirko ŠtifaniMedicinski fakultet, Rijeka

UDK: 316.624:613.81

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: 26. 7. 1995.

Sociološka analiza ima pet glavnih pristupa problemu alkoholiz-ma: a) funkcionalistič ka analiza, koja ispituje društvenu ulogupi a; b) socio-kulturni pristup, koji želi rasvijetliti stavove premapi u prisutne u različ itim kulturama; c) sociografski pristup, kojiželi izmjeriti utjecaj nekih promjenjivih velič ina na ponašanje pre-ma neull'ljerenom pi u kao što su spol, dob, zanimanje, etnič kapripadnost itd; d) metoda simbolič nog interakcionizma, koja ispi-

tuje pokušaje bijega u pi e i karijeru alkoholič ara u svjetlu socijal-nog odgovora i individualne odgovornosti i e) socijalno-politič kipristup, koji daje važnost odrazima različ itih nač ina kontrole i pre-vencije neumjerenog konzumiranja alkohola u modernim druš-tvima.

UVOD

Pijenje alkoholnih pi a u nas nije novijeg datuma. Poč etkom 7. stolje a naši

preci poč eli su naseljavati ova zemljopisna područ ja u kojima su bili vinogradistarih Rimljana i prihvatili obič aje i navike pijenja. Tijekom vremena stvorena jevisoka razina tolerancije prema upotrebi alkoholnih pi a, a mala prema apstinen-ciji. U Hrvatskoj pijenje alkoholnih pi a danas predstavlja veliki društveni prob-lem. U Hrvatskoj je 15 posto odraslih muškaraca alkoholič ara, a najč eš e sustariji od 35 godina. Zabrinjava, međ utim, pijenje alkoholnih pi a sve mlađ ihdobnih skupina, primjerice srednjoškolaca. U gradu Rijeci ima 12 do 14 tisu aalkoholič ara, a u radnič koj populaciji ovog grada 11 do 15 posto njih su alkoholi-č ari (Gudelj, 1994: 12).

Definicije alkoholizma i alkoholič ara ponuđ ene u posljednje vrijeme udaljuju seod individue, kao i od društvenih posljedica č ovjekovih radnji koje su uskopovezane s njima. Alkoholizam smatraju abnormalnim tipom mentalne reakcijesvojstvene osobama koje u alkoholu vide utjehu za opsesije ili emocionalnedepresije, ili kronič nim poreme ajem u ponašanju kojem su svojstveni pretjera-na briga za alkohol na uštrb tjelesnog i mentalnog zdravlja, gubitak kontrole pri

703


2/17

DRUŠ. ISTRAŽ. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.703-719 ŠTIFANI , M.: ALKOHOLIZAM ...

konzumiranju alkohola te autodestruktivan stav prema životnim situacijama iodnosima. Alkoholič arom smatraju osobu koja pije više no što može podnijeti,č ak i nakon što vidi štetne posljedice alkohola na svoj organizam.

lako je stara, definiciju koja je svojedobno široko prihva ena dala je Svjetskazdravstvena organizacija. Prema njoj alkoholič ari su "oni neumjereni konzumantič ija je ovisnost o alkoholu poprimila takav stupanj da se pojavljuju mentalnepoteško e ili poteško e u tjelesnom i duševnom zdravlju, u međ uljudskimodnosima, te poteško e u normalnim društvenim i ekonomskim aktivnostima, ilioni kod kojih su oč iti simptomi koji napreduju prema tom stupnju". Ukupnostsloženih lokalnih i međ unarodnih politič kih iekonomskih odnosa, međ uljudskihodnosa, odnosa č ovjeka prema životu, smislu i ciljevima življenja, odnosno

prema eko-sustavu u kojem se nalazimo, brzo se mijenja, a pijenje alkohola sveviše nalazi svoje mjesto u životnom stilu ljudi (Jonji , 1993: 63). To uvjetuje dadanas postoji širok spektar definicija alkoholizma. S društvenog stajališta zna-č ajno je istaknuti da je alkoholizam društveno uvjetovano prekomjerno i dugo-trajno pijenje alkoholnih pi a, što dovodi do promjena u postupanju sa č lanovi-ma obitelji, partnerom, kolegama, susjedima ... Znanosti koje se bave fenome-nom alkoholizma te problemima alkoholič ara zasigurno su, osim medicine,psihologija, antropologija i sociologija, što sve zajedno sač injava multidiscip-linarni pristup. Sa sociološkog stajališta znač ajno je istaknuti da fenomenalkoholizma široko pogađ a suvremena društva i njihovo funkcioniranje na mikro-

i makrorazini te da je kao takav predmetom interesa društvenih znanosti.

SOCIOLOŠKI PRISTUP

Razlikujemo pet osnovnih socioloških pristupa problemu alkoholizma:

1) funkcionalistič ki, koji ispituje konzumiranje alkohola kao svrhu društva ucijelosti;

2) socio-kulturni, koji želi utvrditi uzroke alkoholizma u nekim aspektimadruštvenog ustrojstva;

3) substrukturalni, koji se zasniva na ogranič enoj sposobnosti nekih varijablikao spol, dob, religija, društveni status, zanimanje itd. s obzirom naprekomjerno pi e;

. 4) simbolič ko-interakcionistič ki pristup, koji pokazuje društvenu reakcijuprema poreme aju aloholič ara, i

5) socijalno-politič ki, koji ispituje nač ine kontrole i prevencije ove pojave.

FUNKCIONALISTIČKI PRISTUP

Jedna od glavnih preokupacija funkcionalistič ke teorije jest nastojanje da protu-mač i kako je društveni život mogu . Ta teorija pretpostavlja da su određ enakolič ina reda i stabilnosti bitni da bi se društveni život održao. Naime, vrijednosnikonsenzus integrira različ ite dijelove društva i tvori temelj društvenom jedinstvuidruštvenoj solidarnosti (Haralambos, 1989: 497). S funkcionalistič kog gledišta,

704


3/17


društvo je sustav koji se sastoji od međ usobno povezanih dijelova, a pojamravnoteže pripada međ u ključ ne kategorije. Budu i da je stalno u pitanju

sistemsko suodnošenje mnogobrojnih dijelova, ravnoteža je temeljno stanjekojem se u društvu teži. Odatle slijedi da je obrana društvene ravnoteže sadrža-na u potrebi da se motivira pojedinca da obavlja poslove u skladu sa zahtjevimadruštva (Kuvač i , 1990: 28). Za alkoholič ara se može re i da je osoba koja u tompogledu ne funkcionira dobro, pa i da podriva socijalizaciju. Funkcionalistič kaanaliza alkoholizma nastoji otkriti razloge zbog kojih alkoholič ar gubi motive daobavlja poslove u skladu sa zahtjevima obitelji i društva. Ako alkoholič ari težeonome što se od njih ne oč ekuje, onda su njihovi ciljevi suprotni kulturnimobrascima koji povezuju određ eni društveni sustav. S funkcionalistič kog staja-lišta, alkoholič ari kao akteri ovdje sudjeluju kao devijanti. Naime, društvo u njih

nije uspjelo posti i da oni žele ono što društvo od njih oč ekuje. Nakon štopostanu alkoholič ari, društvo č esto ne uspijeva na i prikladna sredstva da ihodvrati od prekomjerne upotrebe alkohola. Alkoholič aru je č esto neuspješnopostavljati neke op e zahtjeve ili imperative jer je njihovo devijantno ponašanjesindrom provalije izmeđ u kulturom nametnutih aspiracija i društveno struktu-riranih mogu nosti za realizaciju tih aspiracija. Stoga, funkcionalistič ka analizanajve u pozornost posve uje problemima socijalizacije, pri č emu je prije svegazanimaju strukturalni uzroci alkoholizma, a potom devijant u odnosu na kojeginstitucionalne sankcije kao sredstvo društvenog poretka (p)ostaju nemo ne, aon biva prepušten samom sebi. Ako tome dodamo stereotip mnogih liječ nika ič itavih liječ nič kih udruženja da svaka socijalizacija medicine nužno uvjetujeopadanje kvalitete liječ nič kih usluga (Kuvač i , 1990: 46), problem alkoholizmane može se rješavati samo u zdravstvu (Jonji , 1993: 6).

Pokušaji da se opišu funkcije konzumiranja alkoholnih pi a u modernom društvuvrlo su rijetki u sociološkim radovima. Iznimka je esej S. Bacon iz 1945. godine,prema kojemu vrijednost alkohola raste u društvu kojem su svojstvene brzepromjene, manjak normativne integracije, individualizam, funkcionalna međ uo-visnost, jaka konkurencija, nestalnost i bezlič nost, ne samo zato što alkoholpruža olakšanje osobnim napetostima ve i stoga što nudi mehanizam društve-

ne solidarnosti. Osim toga, nepostojanje op eprihva enih normi i/ili vrijednostimože voditi do krajnosti uzimanja alkohola.

Prema Mertonu, alkohol smanjuje anksioznost izazvanu poteško ama materijal-nog postojanja. Za Baconovu, alkohol, osim što smanjuje anksioznost i nape-tost, ima sposobnost da zadovolji potrebe ovisnosti i da olakša nekritič an odnosprema neostvarenim snovima (Bacon, 1969: 61). Za Balesa, alkoholna pi amogu imati č etiri funkcije: religioznu, ceremonijalnu, hedonistič ku ili utilitaristič ku(Bales, 1959: 38). Utilitaristič ka se funkcija odnosi na zadovoljenje određ enihpotreba, kao npr. oslobađ anje od slabosti, zaboraviti glad, zagrijati se, odagnatiumor, dozvati san, dok bi se hedonistič ka funkcija odnosila na potrebe za

gozbom i euforijom.

705


4/17

DRUŠ. ISTRAŽ. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995).BR.4-5.STR.703-719 ŠTIFANI . M.: ALKOHOLIZAM ...

SOCIO·KUL TURNI PRISTUP

Socio-kulturni model koristi se za prouč avanje povijesnih aspekata (zlo)upo-trebe alkohola, kako bi se i usporedili nač ini na koji različ ita društva prilazeproblemima vezanim uz alkohol, prouč ilo znač enja pi a (vidljiva i prikrivena),promotrile prilagođ ene strategije koje koriste one osobe koje otkrivaju problemevezane uz alkohol ili da bi se pi e sagledalo kroz međ uljudske odnose.

Konzumiranju alkoholnih pi a pridružuju se društvene vrijednosti koje proizlazeiz priznanja funkcije pi a za smanjivanje društvenih razlika i pojač avanje grupnihveza. Te vrijednosti vrte se oko prijateljstva i grupnog duha. Č esto se manife-stiraju kroz rituale koji simboliziraju solidarnost rodbinskih grupa, radnih grupa

ili kolektivne volje od strane neke grupe koja se odnosi na jedan određ eni uzrok.Osim toga, alkohol se vrednuje zbog svojih ritualnih funkcija koje simbolizirajupromjene statusa prilikom rođ enja, vjenč anja, smrti ili slavlja prilikom odrastanja.U nekim društvima alkohol ima važno mjesto u kulturi ekstaze. U nekima postojeinstitucionalizirane grupe u kojima su pi e i pijanstvo najviše a ne osrednjevrijednosti.

Pittman je u jednom ispitivanju društvenih i kulturnih č imbenika povezanih spi em svrstao kulture na č etiri grupe, prema tome koji su stavovi tih kulturaprema pi u (pittman 1967: 56):

1) apstinencijske kulture: kulturni stav je negativan i zabranjuje bilo koji tipkonzumiranja alkoholnih pi a;

2) ambivalentne kulture: kulturni stav je pozitivan u nekim a negativan u drugimslojevima društva;

3) dopustijive kulture: dozvoljeno je piti alkoholna pi a, ali pokazuje se negativanstav prema pijanstvu i drugim patološkim promjenama vezanim uz pi e;

4) previše popustljive kulture: kulturni stav je dopuštanje - i pi a i njegovihpatoloških posljedica (Pittman, 1967: 74). Ovaj model prisutan je u nekim

primitivnim društvima, u društvima koja su izložena brzim promjenama, a ponaj-više u onima gdje postoje jaki ekonomski interesi za proizvodnju i distribucijualkoholnih pi a.

Važnost društvene strukture uvidio je i Ullman, koji razlikuje:

a) kulture u kojima je alkohol povezan sa sistemom koji ide dalje od kulturnih iprehrambenih obič aja i u kojima osobe piju unutar određ enih okvira i modela,a stupanj pijanstva je nizak (Židovi, Grci...);

b) kulture u kojima je alkohol izoliran iz kulturnog konteksta (prehrana, slavljaitd.), a stupanj alkoholiziranosti je viši (Irci) (Ullman, 1958: 27). Etnič ka, nacio-

nalna ikulturna grupa je ta koja suodluč uje o stavu svojih pripadnika premaalkoholu. \

Postoje grupe, poput srednjoamerič kih Indijanaca, u kojih je pi e mogu e zasve, iu kojih č esto pijanstvo i konzumiranje alkohola na buč nim zabavama nepredstavljaju simptomatič na i devijantna stanja. U nekih grupa, kao u europskih

706


5/17

ORUŠ. ISTRAŽ. ZAGREB 18-19/GOO.4(1995).BR.4-5.STR.703-719 ŠTIFANI . M.: ALKOHOLIZAM ...

židovskih zajednica 19. stolje a, alkohol je služio za uč vrš ivanje društveneorganizacije. U drugih, kao npr. u indijanskih plemena na američ kom Zapadu,alkohol je ubrzao procese gubljenja kulturnog identiteta i društvenog raspada.

Mnoge studije o alkoholizmu napisane su u okviru teorije o kulturnoj ambivalen-tnosti. Prema Lernertu, npr., vrijednosni stavovi o alkoholnim pi ima kre u seprema dvjema suprotnim stranama. S jedne strane, likeri, vino i pivo slave se upjesmama, poeziji i prozi kao rješenja za dostizanje ekstaze i uzvišenosti, a, sdruge, na njih se gleda kao nakvaritelje ljudske normalnosti i glavne uzrokebolesti i nesre a, bilo društva, bilo pojedinaca. To pokazuje jasnu ambivalen-tnost stavova i mišljenja o pripadaju em mjestu alkohola u društvenom životu(Lemert, 1981: 46). Važan element ove ambivalentnosti proizlazi iz shva anja

funkcije alkohola kao modifikatora ponašanja, koji može imati integrativne ilidezintegrativne rezultate na različ itim društvenim razinama.

Stivers drži da su institucije ambivalentne što se tič e konzumiranja alkohola. S jedne strane reklame potič u na pi e, a s druge, zdravstvene institucije su protivpi a, podsje aju i ihvale i norme trezvenosti i apstinencije. Meyerson dodaje

još neke sastavnice ove teorije koja se zasniva na ambivalentnosti, posebicesukob izmeđ u dviju kulturnih tendencija: hedonizma i asketizma (Mavero-Mila-nesi, 1978: 27).

Neke druge teorije na alkoholizam gledaju kao na rezultat negativnog društve-

nog kretanja prema ekonomskom i društvenom dnu. Nesposobnost pojedincada sudjeluje u mogu nostima zajednice može izazvati frustracije koje se manife-stiraju kroz alkohol. Kod toga neke teorije naglašavaju iskustva iz doba adoles-cencije. Društveni obič aji koji ohrabruju pi e kao ponašanje odraslog č ovjekamogu predstavljati jak pritisak, formalan ili neformalan. U tom kontekstu, modelkoji pružaju roditelji može predstavljati znatnu potporu.

Za Baconovu, alkoholizam e se prije potvrditi u društvima koja kombinirajumanjak opraštanja u djetinjstvu s restriktivnim stavom prema ponašanju u zrelojdobi, kada se traže ponašanja kao odgovorna samostalnost i želja za uspjehom.

Znanstvenici koji se bave soci o-kulturnom interpretacijom povezuju alkoholizamsa životnim poteško ama koje su karakteristič ne za Zapadna društva (npr. ritamproizvodne organizacije u odnosu na pojedince, podjela posla, društvenaizolacija) i obič no vide usku povezanost izmeđ u etilizma i pojava kao što suobiteljske i društvene navike, nepoznavanje uč inka alkohola, stereotipi o presti-žu i muškosti, manjak drugih interesa i dr.

Prema Massignanu, glavni socio-kulturni uzroci alkoholizma jesu:

- prerano zasnivanje obitelji- nepoznavanje uč inka alkohola

a) snaga tradicijeb) obič ajie) uvjeti poslad) uvjeti stanovanjae) ritual aperitivaf) podnošenje alkohola kao znak muškosti

707


6/17

DRUŠ. ISTRAŽ. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995).BR.4-5,STR.703-719 ŠTIFANI . M.: ALKOHOLIZAM ...

g) tolerantnost okoline

h) javne reklamei) manjak drugih interesa j) tip osobe prevladavaju i u populaciji, ik) slaba kontrola (Mavero-Mllanesi, 1978: 37).

Konzumiranje alkohola u Hrvatskoj, kao i u mnogim europskim zemljama, dio jeraširenog kulturnog modela. Podrijetlo te navike kulturni su č imbenici dubokoukorijenjeni u obič ajima. U nekim dijelovima unutrašnje Istre č ak se i djeci dajevino jer je ono "dobro za krv". U nekad malarič nim krajevima i dalje se pije rakijakao preventiva. Svako sastajanje prijatelja, studenata, starih školskih kolega,svako obiteljsko slavlje poč inje i završava pi em. Kod nekih zanimanja, posebice

onih koja se odvijaju u prašini ili na hladno i, npr.ložač i, žeteoci, cestari ili zidarikada rade na krovu, pi e je dio obič aja ili prijeka potreba, a na one koji se tomene prilagode gleda se sa sumnjom i na njih se vrši pritisak, bilo javan ili prikriven,koji je opet određ en okolinom i potrebom za jednakoš u.

SOCIOGRAFSKI PRISTUP

Malo se studija bavi svakodnevnim konzumiranjem alkohola, tj. time tko, što,kada i koliko pije. Isto tako malo se govori o utjecaju nekih faktora na alkoholizam,kao npr. religija, dob, spol, etnič ka pripadnost, status, društveni sloj, stupanjobrazovanja, dob poč etka uzimanja alkohola itd ..

Epidemiološke studije individualiziraju dijelove specifič nih populacija u svezi sproblemima povezanim uz konzumiranje alkohola. Neke od tih studija pokušalesu usporediti umjereno konzumiranje različ itih društvenih kategorija s nekimfaktorima koji mogu utjecati na ovaj nač in ponašanja. Npr. Cahalan, autor epidemiološkog istraživanja provedenog u SAD-u, uzima u obzir šest faktora:

1) stav zajednice prema pi u;2) potpora okoline za č esto konzumiranje alkohola u velikim količ inama;3) stupanj otuđ enja i neprihva anja (primjerice, oni koji vjeruju da ne mogu

ostvariti svoja oč ekivanja, vrlo vjerojatno piju više od drugih) i4) gubitak društvene kontrole (Faroni, 1965: 23).

Druge se studije zasnivaju na podacima poznatim agencijama za brigu i pomoalkoholič arima te žele pokazati društvene elemente, situacije i događ aje, zajed-nič ke životima pojedinaca koji bi mogli sugerirati motive njihovog postankapatološkim alkoholič ari ma.

Sales, istaknuti analitič ar dinamike interakcionizma SO-ihgodina, u svojoj doktor-skoj disertaciji kaže da je stopa alkoholizma rezultat tri vrste faktora:

a) dinamič ki - tj. uč estalost akutnih psihič kih napetosti koje su dovoljne dastvore poticaj za bolest alkoholizma;

708


7/17

DRUŠ. ISTRAŽ. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.703-719 ŠTIFANI . M.: ALKOHOLIZAM ...

b) alternativni faktori, tj. kulturološki definirane mogu nosti za prihva anje mode-

la ponašanja prekomjernog konzumiranja alkohola sa stajališta raširenosti akut-nih psihič kih napetosti;

c) orijentacijski faktori, lj . tipovi normalnih stavova prema pi u koji postoje međ urazlič itim kulturnim grupama koje tvore neko društvo (Bales, 1969: 56).

Nadalje, alkoholizam je istraživan i kao vrsta stila života "Skid Row Alcocholicsa",lutalica, tj. onih osoba koje postoje u društvu, ali nisu dio društva, ne prihva aju ini njegova sredstva, niti ciljeve, dakle onih osoba koje sociološki definiramo -odbacivač ima. U sociološkom kontekstu zanimljive su i druge grupe prekom-

jernih potrošač a alkoholnih pi a ("problem drinkers" ili "excessive drinkers").

Osim raširenosti alkoholizma, za takve je osobe ve inom karakteristič no i siro-maštvo, rijetko zaposlenje i nepostoje e mjesto boravka.

lako stope alkoholizma nisu potpuno poznate, u epidemiološkim istraživanjimakonstantno se pojavljuju razlike u postocima međ u spolovima i znatne razlikemeđ u pojedinim narodima, odnosno etnič kim grupama. Kao što je Durkheimobjašnjavao samoubojstvo, objašnjenje za alkoholizam moglo bi se tražiti nadruštveno-kulturnom planu.

Glavne varijable uzete u obzir u istraživanjima alkoholizma jesu zanimanje,nacionalna odnosno etnič ka i religiozna pripadnost, brač ni status, boravište,

spol, dob.a) Zanimanje

Vjeruje se da su neka zanimanja podložnija alkoholu. Kao najrizič nija č esto sespominju ona koja su u vezi s gospodarskim cirkuliranjem alkohola, pa tuspadaju iseljak i pivar kao proizvođ ač i te gostionič ar kao distributer. Druginavode javne službenike u onim područ jima u kojima postoji određ eni kultpijenja. Plant, s obzirom na pi e, razlikule tri vrste zanimanja:

1) anomič na: pojedinac ima odgovornost koja ne može biti podijeljena s drugima(liječ nici) ;

2) vojna: zanimanje ne zahtijeva nikakvu odgovornost. Osoba je podjetinjena, ainstitucija joj ne daje odgovornost (vojnici, mornari), dok se za žene potvrđ uje,osim toga, i manje vrednovanje njihovog posla;

3) opasna i loše pla ena: alkohol tjera strah od opasnosti i/ili od nepostojanjaperspektive (Hudolin, 1981).

b) Nacionalna (etnič ka) pripadnost

S etnič kog stajališta razlikuju se potpuno apstinentni narodi, kao Arapi. Zatim,narodi u kojih je niska pojava alkoholizma, kao Židovi, te oni s visokom pojavomalkoholizma, kao Irci, Skandinavci, Rusi, Slovenci ili Hrvati.

Iz poslijeratnih američ kih istraživanja vidljivo je da npr. 90% Židova pije, ali međ unjima je vrlo niska stopa alkoholizma. Po Balesu, objašnjenje je u č estoj konzu-maciji vina tijekom religijskih slavlja, što vodi Židove prema odbijanju pi a zbogosobnih ili hedonistič kih razloqa.

709


8/17

DRUŠ. ISTRAŽ. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5.STR.703-719 ŠTIFANI , M.: ALKOHOLIZAM ...

Drugi su, kao Kant, pokušali povezati židovsku trijeznost s njihovom željom da

se prilagode najvišim društvenim standardima, sa željom da izbjegnu osude izabrane, s njihovim konzumirajem alkohola zbog svrhovitih a ne afektivnihrazloga isa židovskim vrijednostima kao što su obrazovanje, samokontrola iracionalnost.

c) Brač no stanje

U SAD-u č eš e se susre e "single" alkolič ar, pa i u Hrvatskoj, dok brač ni partner u Velikoj Britaniji č esto sudjeluje u potrošnji alkohola (Hudolin, 1981).

d) Boravište

Zajedno s prijelazom iz seoskog u gradsko-industrijsko društvo dogodio se iprijelaz ve ine akloholič ara - od seljaka na gradske industrijske radnike ili, č esto

puta, građ ane drugog reda.

e) Spol

U gotovo svim zemljama svijeta alkoholizam je u različ itim postocima raširenijimeđ u muškarcima. Prema podacima od prije 1O-ak godina najve i broj alkoho-lič arki postoji u Velikoj Britaniji, dok je u SAD-u odnos muškarci-žene promijenjensa 1:9 u 40-im godinama na 1:6, prema Jellineku, u 50-im godinama, na 1:5 u60-im i 70-im godinama, što ukazuje da je broj alkoholič arki u odnosu na

alkoholič are u porastu.Istraživanja alkoholizma u žena objašnjenje za zloupotrebu alkohola traže ustresu, u ulozi žene, u kulturnim normama i modelima. Žene postaju alkoho-lič arke i nakon stresnih događ aja (smrt u Obitelji, rastava).

Pojava alkoholizma u žena č ini se bržom, dok se alkoholizam u muškaracapojavljuje nakon dugog procesa socijalizacije.

f) Uloge

Određ ene uloge uzrok su jač eg stresa, a izvori tog stresa mogu biti posljedice

određ enog netradicionalnog nač ina života kojeg okolina ne prihva a i odbacuje.Žene s netradicionalnim ulogama mogu trpjeti diskriminaciju u nekim situacija-ma, što uzrokuje zloporabu alkohola. Tipič ni su konflikti međ u-uloge, tj. jednaosoba u dvije uloge koje imaju različ ita oč ekivanja (majka - radnica) ili sluč ajevikada, da bi odigrala određ enu ulogu, žena preuzima tradicionalno muškekarakteristike.

g) Kulturni modeli:

Modeli - s obzirom na pi e - mogu imati različ ite odnose i različ ita oč ekivanjaod određ enih uloga. Npr. žena koja radi može biti izložena okolini koja pije č eš eod doma ice. Primjerenost normama u takvoj okolini može dovesti do sve ve egkonzumiranja alkohola, pa i do sve više stope zloporabe.

Nema sumnje da se nač ini izražavanja i trenuci alkoholizma u žena uvelikerazlikuju od onih u muškaraca, iako se duboki uzroci mogu smarati vrlo slič nima.Trebalo bi, dakle, kao što smatra Censi, prepoznati uzroke na taj nač in da seovom problemu javnog zdravstva pristupi tako da se zadovolje stvarne potrebe

710


9/17


a bez da se potreba za alkoholom odmah ne smatra kronič nom. Treba otklonitiuzroke, a ne liječ iti, kao što se danas radi.

Za ženu, bolest se odmah povezuje s nač inom svakodnevnog života: samo au ku i, postojanje u obitelji samo u određ enoj ulozi, manjak mo i nad sobom,nemogu nost pronalaženja neč ega drugog za vlastiti život. Konač no, vezuje seuz prihva anje stava o društvenoj devijantnosti žene koja odbija prihvatiti podre-đ enu ulogu ili koja se pokaže nesposobnom da obavlja ku anske poslove,odbija djecu i nametnutu seksualnost. U posljednjoj analizi uzrok te bolesti ječ esto nesposobnost da se pokaže i realizira vlastita potreba za SUbjektivnoš uisamostalnoš u (Censi, 1981: 76).

Prema nekim autoricama, problemi menopauze i oni koji se javljaju u danima

prije menstruacije za određ eni tip žena mogu uzrokovati poteško e za prihva- anje društvenim normama nametnute uloge. Takve poteško e uzrokuju tjesko-bna stanja koja alkohol, kao oslobađ aju i element, može razriješiti.

Ostali razlozi koji se spominju kao motivi alkoholizma jesu: depresija, promjeneu ponašanju, poteško e u međ uljudskim odnosima, elementi homoseksualnostii sadomazohizma. Posebno se naglašava seksualna devijantnost, kao vrlovažan uzrok ženskog alkoholizma. Ipak, može se re i da bi ono što se pojavljujekao bolest - s predispozicijom prema alkoholu, moglo biti rezultat posebnosti,društvenog neslaganja te, s tim u svezi, odbacivanja - prije nego poč etni

poreme aj. Problem je u tome što se u svim analizama pojavljuje termin "normal-na" žena, tako da se svako ponašanje koje se UdaljUje od stereotipa etiketirakao devijantno.

Imaju i u vidu krutost ženske uloge kao supruge-majke te nepomirljivost osobe(alkoholič arke) s prihva anjem te uloge zbog koje i nastaje "devijantnost", dolazido toga da za žene alkoholizam postaje nespojiv s njihovom ulogom i mjestomgdje se ta uloga realizira, njihovom ku om. Zbog toga se č ak i prema ženi kojaumjereno pije odmah zauzima negativan stav te se njezino ponašanje odmahsmatra nemoralnim.

Prema Pinessiju, jedna vrsta alkoholizma je "muški protest", tj. bijeg u alkohol,koji je muška privilegija i kao takav predstavlja cilj koji treba usvojiti (Mavero--Milanesi, 1978). Znakovito je da se u društvu u kojem se alkoholizam smatra"muškim protestom" uč estalost alkoholizma u žena statistič ki približava onom umuškaraca. U drugim oblicima ženski alkoholizam predstavlja pasivnu naknadui bijeg od frustracija razič itog tipa: ljubavnih, društvenih, ekonomskih ili odstarosti.

SIMBOLlČKO-INTERAKCIONISTIČKI PRISTUP

Velik dio soclološkoq prouč avanja alkoholizma vršio se u okviru globalnogispitivanja devijantnih ponašanja. U američ kim antologijama 6D-ih godina kojegovore o devijantnosti alkoholizam se pojavljivao zajedno s mladenač kom

711


10/17


delinkvencijom, samoubojstvom, ubojstvom, prostitucijom, psihič kim oboljenji-ma, drogom, kriminalom, abortusom i homoseksualnoš u.

Devijantnost se odnosila uglavnom na radnje i na osobe koje ih poč injavaju. Sa60-im godinama i afirmacijom simbolič kog interakcionizma pozornost se - višenego karakteristič nim uvjetima devijantnih osoba - obra a definicijama kojedruštvena grupa daje o razlozima devijantnog ponašanja. Devijantnost se takorelativizira i odnosi na udaljavanje određ enih tipova ponašanja od op eprih-va enih u određ enom povijesnom trenutku.

Polaze i, dakle, od op eg pojma skupine osoba koje dijele određ ene vrijednostii prihva aju društvene norme glede ponašanja, devijantno je svako ponašanjei svaka osoba koja se udaljuje od tih normi. Teško e biti shvatiti kako su se

usvojila prevladavaju a razumijevanja određ enih ponašanja koja se smatrajudevijantnima. Zbog ovoga treba prouč iti dva povezana procesa:

a) usvajanje pravila, definicija, normi, zakona - koji, ukoliko ih se prekrši, znač e

devijantnost te

b) reakciju na osobe koje su namjerno prekršile norme, što se izražava uvođ e-njem sankcija i etiketiranjem. Prema ovom pristupu pijenje je društveni proceskoji se analizira na osnovi društvenog djelovanja.

Lemert npr. pokazuje kako alkoholič ar osje a posljedice društvene reakcije i

simbolič kog poimanja te znač enja koja proizlaze iz ponašanja i identiteta (Lem-ert, 1981: 37).

Uzimaju i u obzir društvenu reakciju, može se re i da je alkoholič ar u XIX. st. biosmatran kriminalcem. Nakon toga reakcija na njega bila je zatvor, dok se u prvojpolovici XX. st. alkoholizam smatra mentalnom boleš u koju treba liječ iti. Nakonrata na alkoholič ara se gleda kao na bolesnu osobu koja trenutno pati odreducirane samostalnosti i ima ogranič enu sposobnost prihva anja uloga. Onošto se oč ekuje od takve osobe jest promjena ponašanja sve dok ne dođ e donjegova ozdravljenja koje prekida proces nemo nosti.

SOCIJALNO-POLITiČKI PRISTUP

Prije no što razmotrimo društveni odgovor na pi e i s obzirom na kontrolu iprevenciju nekontroliranog konzumiranja alkohola, dobro je napomenuti Lemer-tovo upozorenje da pi e, osim što zadovoljava određ ene potrebe, može žrtvovatineke druge kao što su: poštovanje, život, vlasništvo, zdravlje, duljina života,obiteljsko jedinstvo, roditeljska Odgovornost, stalnost posla i ekonomska sigur-nost. Trovanje alkoholom oslabljuje fiziološke funkcije dovode i ih do pomanjka-

nja, ili do nedovoljne izraženosti društvenim ulogama propisanih zadataka, ili dovelikog broja nesre a. Lemert drži da je mogu e da su "brze društvene promjeneu posljednjih 50 godina pove ale vrijednost intoksikacija alkoholom. Pojavepoput kulturnih sukoba, stresa ili anomije mogu dosti i takve razmjere da alkoholu mnogim društvima dobiva vrijednost društvenog sedativa protiv individualnihkonflikata. U odnosu na konzumiranje alkohola to znač i da intoksikacija i pijan-

712


11/17

DRUŠ. ISTRAŽ. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995).BR.4-5.STR.703-719 ŠTIFANI . M.: ALKOHOLIZAM ...

stvo zahtijevaju puno ve e troškove u tehnološki srednje razvijenim društvima,međ usobno ovisnima, koja su podložna brzim promjenama i visokoj produktiv-

nosti. Tu se ve poznatim torškovima pijanstva dodaju smrt i ranjavanja uzroko-vana prometnim nesre ama, manja produktivnost, pojava bolesti, reme enja

javnog reda i kriminal" (Lemert, 1981). Osim toga, da bi se dobila potpunija slikaekonomije konzumiranja alkoholnih pi a sa izvjesnim stupnjem javne pomo i odstrane države, moraju se spomenuti troškovi javne intervencije i liječ enja kronič -nih alkoholič ara. Radi se o kontroli i prevenciji konzumiranja alkohola.

a) Kontrola

Da bi se suoč ilo s takvim problemima, razvila se ideja o kontroli konzumiranja,

što se prema Lemertu najviše oč itovalo u 4 modela (Lemert, 1981).

1. Model

Polazište ovog modela jest u sljede em: posljedice intoksikacije i pijanstvamogu se umanjiti sustavom zakona i kontrola koje zabranjuju proizvodnju,distribuciju i konzumiranje alkohola. To je dobro poznati model prohibicije.Pokušavalo ga se primijeniti na razne nač ine, na duže ili kra e periode, u društvuAsteka, u antič koj Grč koj, Japanu, na polinezijskim otocima, na Islandu, uFinskoj, Norveškoj, Švedskoj, Rusiji, Kanadi i SAD-u.

Dobro poznati nedostaci ovog nač ina vidljivi su u visokim troškovima, nestabil-nosti mo nih elita koje su za prohibiciju, ogranič enoj vlasti i sredstava kontrolekoja su na raspolaganju te u pove anju pasivnog otpora prema nametnutomnač inu ponašanja.

Prohibicija zapravo žrtvuje sve vrijednosti koje ima umjereno konzumiranjealkohola te one koje su povezane s pijanstvom, osim interesa koje imaju oni kojizarađ uju za život ili ostvaruju dohodak investiranjem u proizvodnju i distribucijualkoholnih pi a.

Bez potpore javnosti, nametnuta kontrola uspjeva vrlo rijetko. Č ak ni najoštrije

kažnjavanje, kao smrt u Asteka ili progon u Sibir, nije dovelo do prestankakonzumiranja alkohola u tim društvima.

2. Model

Prema ovom modelu posljedice intoksikacije i pijanstva mogu se smanjiti susta-vom informiranja o posljedicama konzumiranja alkoholnih pi a, tako da se dođ edo smanjenja konzumiranja ili do apstinencije. Ovaj nač in kontrole temelji se nač injenici da postoji uzroč na veza izmeđ u kontrolirane prezentacije i promjenastavova ivrijednosti. Ovoj op enitoj pretpostavci suprotstavljaju se provedenaistraživanja o promjeni stavova u posebnim područ jima ponašanja. Iako svi

rezultati nisu jednaki, i u sluč ajevima gdje se pokazalo da su određ ene informa-cije i dovele do promjene stavova ivrijednosti, te se promjene nisu uvijekdogađ ale u predviđ enom smjeru.

Loša strana edukativnog nač ina kontrole alkohola leži u vjerojatnosti da suvrijednosti povezane sa uzimanjem alkoholnih pi a prethodno formirane u

713


12/17


obiteljskom ili grupnom iskustvu, a ne u formalnim obrazovnim institucijama.Primjer koji se dobije u ku i, od roditelja, ili težnja za poistovje ivanje m sa sku-

pinom prijatelja, lako brišu pravila o apstinenciji ili umjerenosti nauč ena u školi.

U društvu koje karakteriziraju nestabilnost, kulturne razlike i brze promjene,teško je predvidjeti shemu vrijednosti koja bi, ukoliko bi bila prihva ena udjetinjstvu, mogla odraslu osobu uč initi dobro prilagođ enom. Ukoliko je pi eodgovor na povremene situacije, na napetosti č iji je uzrok konflikt uloga, ili nadruštvenu izolaciju, vjera u jednu shemu vrijednosti - a priori smišljen u zbogkontrole pretjeranog uzimanja alkohola - može se pokazati neutemeljenom.Pozornost se, dakle, mora obratiti aktivnoj kontroli situacija koje potič u konzu-maciju alkoholnih pi a (Lamert, 1981).

3. Model

Prema ovom modelu posljedice intoksikacije i pijanstva mogu se ublažiti putemzakonskih propisa o vrsti pi a koja se mogu konzumirati, o nač inima distribucije,o mjestu i vremenu dozvoljenog konzumiranja alkoholnih pi a te o pristu-pač nosti pi a s obzirom na dob, spol i druge društveno-ekonomske karakte-ristike. Ovaj se nač in zasniva na uvjerenju da država ili njezine institucije moguodrediti količ inu te nač in konzumiranja pi a koja imaju štetne posljedice. Unajširem smislu, ovaj nač in definira pi e kao pravo koje može pojedincu bitiuskra eno onda kada ga on zloupotrebljava. Najstariji oblici ovoga nač ina mogu

se prona i u povijesti skandinavskih zemalja. Uč inkovita kontrola konzumiranjaalkohola može jako utjecati na ekonomske interese proizvođ ač a i distributera,č ak i kada ne ugrožava vrijednosti koje ljudi imaju prema alkoholu. Ukoliko sute grupe brojne i dobro organizirane, njihov otpor može uništiti napore zakonskeregulacije.

Da bi zakoni koji reguliraju konzumiranje alkoholnih pi a bili uč inkoviti, najbitnijisu obustava ili povlač enje dozvola distributerima ili - u sluč aju monopola -propisivanje broja javnih mjesta te vremena prodaje. Uz ove, slijede i nač in suiskaznice za nabavku i racioniranje, ili "nadzor mušterija", što su sve mjere premapojedincima koji se razmjerno lako zaobilaze.

Pokušaji provedeni u ruralnim područ jima Finske pokazali su da premještanjeprodajnih mjesta ima ogranič ene uč inke na vrste konzumiranih alkoholnih pi a ..Ukoliko postoji prilič no jaka motivacija, konzumenti e lako prona i nač in dazaobiđ u zakone. Osim toga, kontrola neumjerenih konzumenata č esto smetač ak i one koji se ponašaju u skladu s propisima.

Zakonske procedure i prisilne kontrole, kao globa ili uhi enje, lakše su mjere zaovakve sluč ajeve stoga što su posljedice kažnjavanja č esto gore od samihprekršaja (Lemert, 1981).

4. Model

Prema ovom nač inu, posljedice intoksikacije i pijanstva mogu se ublažiti uvođ e-njem funkcionalnih ekvivalenata pi u. Polazi se od pretpostavke da zadovoljstvodostignuto uz pi e može biti dostignuto i uz obavljanje drugih aktivnosti tezahtijeva reorganizaciju života zajednice tako da se vrijeme, novac i interesi

714


13/17


potrošeni na pi e preusmjeravaju na sport, igru, vrtlarstvo, branje gljiva, slušanjeradija, odlaženje u kino, putovanja i druge hobije. Ovaj nač in predviđ a i organizi-ranje društvenih okupljališta te poboljšanje stambenih prostora kako bi seobiteljski život uč inio što povoljnijim, što č esto puta izostaje u velikim gradovima.U određ enim strogo kontroliranim zajednicama, gdje su dosada, apatija i društ-vena izolacija dostigle kritič nu razinu, uvođ enje različ itih aktivnosti može dopri-nijeti smanjenju raširenosti pijanstva. To se i potvrdilo u vojnim logorima iizoliranim područ jima.

b) Prevencija

Prevencija se sastoji od 3 razine. Primarna prevencija koristi se društvenim,

kemijskim i biološkim procedurama. Sekundarna se provodi putem medicinskihi/ili društvenih sredstava kako bi se spriječ ile najjač e posljedice alkoholizma, doktercijarna prevencija uključ uje rehabilitacijske napore prema kronič nom alkoho-lič aru, što znač i izbjegavanje krajnjih komplikacija u bolesti i prevencija širenjautjecaja na druge č lanove njegovog društva.

Popham, Schmidt i De Lint određ uju sljede a 3 nač ina prevencije (Smith, 1983:59):

1. Bimodaini nač in

Širenje konzumiranja zadobiva bimodalan oblik kod određ ene populacije, pač imbenici koji mogu utjecati na promjenu razine konzumiranja u normalnihkonzumenata nemaju nikakav, ili imaju mali utjecaj na patološke konzumente.Kao posljedica toga, zakonske e mjere propisane zbog kontrole alkoholizma,kako bi ogranič ile raširenost pi a, biti vrlo vjerojatno neuč inkovite.

2. Nač in integracije

Ovaj nač in drži da su za bitno smanjenje raširenosti alkoholizma potrebne pro-mjene društvenog i mentalnog statusa populacije. Nadalje, drži se da isto kao ikod drugih droga, tajnovitost koja obavija alkohol može prouzroč iti više štete,

pa se zato savjetuje na upoznavanje mladih ljudi s umjerenim konzumiranjem.3. Nač in pojedinač ne distribucije

Prema ovom modelu, krivulja konzumiranja alkoholnih pi a u populaciji ima oblikGausove krivulje. U tom sluč aju, relativna uč estalost alkoholič ara ovisi o prosje-ku ukupnog konzumiranja, zbog č ega se - da bi se smanjila uč estalost prvih- treba usmjeriti na smanjivanje ukupnog prosjeka.

ZAKLJUČAK

Upotreba i zloupotreba alkoholnih pi a utemeljuju bitne društvene pojave, nesamo zbog njihove proširenosti ve i zbog društvenih i kulturnih modela krozkoje se pojavljuju i realiziraju. Od psihijatrijske devijantnosti, alkoholizam jekasnije smatran boleš u u medicinskom smislu, a u posljednje vrijeme "društve-nom boleš u" koja otkriva duboke veze s kulturnom i društvenom strukturom

715


14/17

DRUŠ. ISTRAŽ. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995).BR.4-5.STR.703-719 ŠTIFANI , M.: ALKOHOLIZAM ...

koje je definiraju i u isto vrijeme podnose njezin teret putem mjera liječ enja,kontrole, resocijalizacije i prevencije.

Na međ unarodnoj razini posljednjih godina svjedoci smo ne samo raširenostikonzumiranja alkohola ve i raširenosti društvenih situacija u kojima se uzimaalkohol, a isto tako i sve ve eg broja osoba koje ga konzumiraju, što ima utjecajana č itavo društvo.

Raširenost alkoholizma u Hrvatsko] sve je alarmantnija, iako je alkoholizam odu-vijek bio manje važan u odnosu na društvenu i politič ku "brigu" o raširenosti opoj-nih sredstava. Ipak, u zadnje vrijeme jač a briga o alkohol izmu, potaknuta, mož-da, novim politič kim prilikama, međ unarodnim debatama, višom svijesti i zna-

njem o alkoholizmu. Međ utim, aktualno društveno, ekonomsko i politič ko stanjeu Hrvatsko] i u njezinom okruženju utječ e da upotreba alkoholnih pi a uđ e u svesustave ljudskih potreba i odnosa te da apstinencijsko ponašanje bude sve rjeđ e.

S obzirom na postoje u međ unarodnu situaciju u kojoj se sve više zemalja -ne samo srednjoeuropskih ve isjevernoamerič kih - konfrontira te debatira oproblemima koji se odnose na politič ke i društvene posljedice prevencije iliječ enja alkoholizma, možemo re i da u nas ova tema još ne zaokuplja dovoljnopozornosti. Bez obzira na nešto viši "alarmizam", Hrvatska ne poduzima potreb-ne pothvate, akcije i strategije za suzbijanje zloupotrebe alkohola i alkoholizma.

Dok na međ unarodnoj razini ve postoje brojni instituti za istraživanje proble-matike alkohola, koji su u stanju pružiti prilič no jasne slike situacije, u Hrvatsko]samostalni istraživač i, u osnovi medicinsko-psihijatrijskog obrazovanja, provo-de lstraživanja na ogranič enom broju primjera i ogranič enom zemljopisnompodruč ju. Pozornost se u nas do sada obra ala onim pojedincima koji su stiglido kraja svoje alkoholič arske karijere. Okarakterizirana kao epidemiološko-des-kriptivna, ova se istraživanja č esto provode na ogranič enim i oskudno zastuplje-nim grupama, ne samo po brojnosti ve i po tome što su sastavljane od hos-pitaliziranih subjekata ili onih koji se liječ e, pa, dakle, predstavljaju samo jedan"broj" onih koji piju. Za hrvatske medicinske sociologe alkoholizam treba postati

predmetom istraživanja, slič no kao što je to sluč aj na međ unarodnom planu.

U nas su od posebne važnosti podaci Republič kog registra alkoholič ara priHrvatskom zavodu za javno zdravstvo. U Hrvatsko], međ utim, nedostaju podacio rizič nim subjektima, kao i epidemiološka istražlvanja o populaciji op enito, štobi moglo pokazati ne samo koliko ve i kako te u kojim prilikama ljudi piju, kojesu vrijednosti i kakvi stavovi osoba prema pi u, koji su kulturni i društvenielementi koji potpomažu i podupiru konzumiranje alkohola i dr.

LITERATURA

Armstrong, J.o., (1958.), The search of alcoholic personality, Annals br. 315.

Bacon, S.O., (1969.), Alcohol and complex society, u: Dinitz, S., Dynes, R.A., Clarke, A.c., DevianceStudies in the proces of stigmatization and societal reaction, Oxford University Press, New York.

716


15/17


Bales R.F., (1969.), Cultural differences in rates of alcoholism, in Rushing, W.A., Deviant behavior and social process, McNsally, Chicago.

Bateson, G., (1977.), La cibernetica dell' "io": Una teoria dell'alcolismo, in Verso un'ecologia dellamente, Adelphi, Milano.

Censi, A .., (1981.), La devianza femminile: il fenomeno dell'alcolismo, in C. Serra, Devianza edifesasociale, Angeli, Milano.

Cahalan, Don, (1987.), Understanding America's drinking problem (How to combat the hazard of alcohol), Jassey-Boss Publishers, San Francisco, London.

Denzin, Norman, K., (1987.), The alcoholic self, Sage Publications, London.

Estes, N.J., Heinemann, M.E., (1982.), Alcoholism - Development, consequences and interventions,Mosby, St. Louis.

Faroni, D.C., (1965), I fattori socieli, culturali ed economici sull'alcolismo femminile, Istituto diMedicina Sociale, Rim.

Favaretti, G., (1983.), Importanza economica delle bevande alcoliche, Rivista Italiana di Alcologia,Rim.

Gudelj, Milan, (13.prosinac,1994.) Alkoholizam izaziva patnju 50.000 Riječ ana, Novi list, str. 8.,Rijeka,

Gusfield, Joseph, R., (1981.), Drinking-driving and the symbolic order (The culture of public proble-ms), The University of Chicago Press, Chicago.

Grant, Marcus and Bruce, (1983.), Ritson, St. Martins Press, New York.

Haralambos, Michael, (1989.), Uvod u sociologiju, Globus, Zagreb.

Haralambos,Michael, (1985.), Introduzione alla Sociologia, Zanichelli, Bologna.

Hudolin, V., (1981.) Alcolismo, Associazione degli Ospedali Regionali del Friuli-Venezia Giulia,Udine.

Jellinek, E.M., (1969.), Phases of alcochol addiction, u: Dinitz, S., Dynes, R.R., Clarke, A..C.,Deviance-Studies in the proces of stigmatization and societal reaction, Oxford University Press, NewYork.

Jonji , Anto, (1993.), Zašto pušiti i piti, Tiskara Rijeka d.d., Rijeka.

Jonson, P.B., (1982.), Sex differences, women"s roles and alcohol use: prelimonary national data,

Journal of Social Issues.

Keller, M., (1958.), Alcoholosm: nature and extent of the problem, Annals br. 315.

Krasner, Neville, Madden, J.S., Robin J. Walker, (1984.), Alcohol related problems, John Wiley &Sons, New York.

Kuvač i , Ivan, (1990.), Funkcionalizam u sociologiji, Naprijed, Zagreb.

Legnaro, A., (1979.), Soziologische Aspecte des Alcoholismus, Kčtner Zeitschrift filr Soziologie.

Lemert, E.M., (1981.), Devianza, problemi sociali e forme di controllo, Giuffre', Milano.

Mardaga Piere, (1989.), La remme moderne et I'alcol, Wilson/Otto, Bruxelles.

Mavero-Milanesi, A., (1978.), Prevenzione dell'alcolismo, II pensiero scientifico, Rim.

Moderate drinking: Serious warning by WHO specialists, Press Reicase WHO/84, 1 November 1994.

Metzeger, Lawrence, (1988.), From denial to recovery, Jassey, Boss Publichers, San Francisco,London.

Pittman, D.J., (1967.), Alcocholism, Harper & Row, New York.

717


16/17

DRUŠ. ISTRAŽ. ZAGREB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5.STR.703-719 ŠTIFANI , M.: ALKOHOLIZAM ...

Plant, MA, Peck, D.F., Samuel E., (1985.), Alcohol, Drugs & School-Leavers, Tavistok Publications,London and New York.

Smith, MA, (1983.) Social usages of the public drinking house, The British Journal of Sociology, br.

3., London.

Štifani , Mirko, (1994.) Introduzione alla Sociologia medica, Medicinski fakultet Rijeka.

Štifani , Mirko, (1995.) Medicinska sociologija - odabrana poglavlja, Medicinski fakultet Rijeka.

Ullman, A.D., (1958.), Sociocultural backgrounds of alcocholism, Anals, br. 315.

ALCOHOLISM AND SOCIAL SCIENCE

Mirko Štifanić

Faculty of Medicine, Rijeka

The sociological analysis of alcoholism followed five main appro-aches: 1) the functional analysis which looks into the social roleof drinking behavior; 2) the socio-cultural approach finds out andexamines the altitudes toward drinking behavior in different cultu-res; 3) the sociographic approach studies the influence of somevariables (e.g. sex, age, ethnic affiliation) on drinking practices; 4)the symbolic interactionism examines the "seeking refuge in drink-ing" and the career of the alcoholic person in the light of societalresponse and of individual perception; 5) the socio-political analy-sis which gives importance to the reflections of various ways of

control and prevention of immoderate consuming of alcohol inmodern societies.

718


17/17

DRUŠ. ISTRAŽ. ZAGf;lEB 18-19/GOD.4(1995),BR.4-5,STR.703-719 ŠTIFANI , M.: ALKOHOLIZAM ...

ALKOHOLISMUS UND SOZIALEWISSENSCHAFT

Mirko Štifanić

Medizinische Fakultat, Rijeka

Die soziologische Analyse des Alkoholismusproblems setzt funf

Hauptzugangsweisen voraus: a) die funktionalistische Analyse,welche die soziale Rolle des Alkohols erforscht; b) den sozio--kulturellen Ansatz, der die Einstellungen verschiedener Kulturenzum Alkohol beleuchten will; e) den soziographischen Ansatz, der den EinfluB bestimmter veranderlicher GreBen wie Geschlecht,Alter, Beruf, ethnische Zugeh6rigkeit usw. auf den AlkoholmiB-brauch messen will; d) die Methode des symbolischen Interaktio-nismus, welche die Ursachen der Flucht in den AlkoholgenuB unddie "Karriere" des Alkoholikers im Licht der sozlalen Beantwortungund individuelIen Verantwortung pruft; e) den sozial-politischenAnsatz, der der Auswirkung verschiedener MaBnahmen zur Kon-

trolle und Vorbeugung gegen einen ubermaBigen Alkoholkonsumin modernen Gesellschaften groBe Bedeutung beimiBt.

Documents

DI18 19 Tekst18 Stifanic