DivrejTorasinagogadoboj.org/bhs/wp-content/uploads/2015/09/2-11...2015/09/02 · B’’HGodina 9 Priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša (Šemot 38,21 - 40,38 )Moše računa koliko

B’’H

Priprema i uređuje:

Vatroslav Ivanuša

(Šemot 38,21 - 40,38 )

Moše računa koliko je zlata, srebra i

bakra narod dao za izradu Miškana. Be-

calel, Ahaliav i njihovi pomagači izrađuju

osam dijelova svećeničke odjeće – prega-

ču, naprsnik, plašt, krunu, kapu, tuniku,

opasač i kratke hlače – prema uputama

koje je Moše dobio u paraši Tecave.

Miškan je dovršen i svi njegovi dije-

lovi doneseni su Mošeu koji ga podiţe i

pomazuje sa svetim uljem. Zatim uvodi

Aharona i četvoricu njegovih sinova u

svećeničku sluţbu. Iznad Miškana se po-

javljuje oblak koji ukazuje da će B-ţanska

Prisutnost tu prebivati.

Prevela: Dolores Bettini

Paraša Pekude

Godina 9

Broj 23

2. adar II 5776.

12. ožujka 2016.

Rabbi Goldwasser 3

Poštivanje 5

Imena i brojevi 6

Blagoslov 7

Musar 9

Iz medija 12

U ovom broju :

■

[email protected]

DivrejTora http://twitter.com/DivrejTora

petak

11.3.2016.

subota

12.3.2016.

Šabat Pekude

Jeruzalem 17:04 18:21

Zagreb 17:38 18:40

Rijeka 17:45 18:47

Split 17:37 18:39

Dubrovnik 17:31 18:33

Vinkovci 17:27 18:29

Sarajevo 17:30 18:31

Bihać 17:39 18:41

B. Luka 17:34 18:36

Beograd 17:21 18:23

Novi Sad 17:23 18:26

Subotica 17:23 18:27

Zrenjanin 17:21 18:24

Niš 17:15 18:17

Beč 17:36 18:38

Frankfurt 18:06 19:08

Edison, NJ 17:42 18:43

sti“ (Sota 5a).

Skromnost nije nepoštovanje sa-

mog sebe. Kako? Ako ljudi shvate

da su njihove sposobnosti dar od

B-ga, oni mogu biti istovremeno

ponizni i svjesni svojih vještina i

darovitosti.

Ako dopustimo svijesti o svojim

sposobnostima da nam udari u gla-

vu, počet ćemo druge smatrati in-

feriornima. Naš isprazan osjećaj

superiornosti ne samo da ometa naš

osjećaj zajedničke pripadnosti, već i

uzrokuje taštinu i drskost kojr odbi-

jaju B-ţansku Prisutnost.

stranica 2 D ivrejTora

Pekude

Ja stojim između

B-ga i vas,

(Pz 5,5).

Ovaj redak mo-

ţemo pročitati i

kao da je „ja“ o-

no što stoji između B-ga i vas. Do-

ista, mnogi komentari iznose pou-

čna objašnjenja kako ego ne samo da

stvara barijeru između B-ga i naro-

da, već nas i razdvaja od naših bli-

ţnjijh.

Usmjerenost na same sebe čini nas

nesposobnima da suosjećamo s dru-

gima – da budemo s njima u njiho-

voj nevolji ili sudjelujemo u njiho-

vom uspjehu. Kada smo posve za-

okupljeni sobom, nedostaje nam

vremena i sposobnosti da obratimo

paţnju na druge, te neizbjeţno do-

lazi do prepreke u komunikaciji.

Velika djela musara i hasiduta na-

glašavaju da ljudi sebe moraju iz-

brisati pred B-gom, jer u kojoj su

mjeri zaokupljeni svojom vaţnošću,

u toj se mjeri odvajaju od B-ga. Čak

niti grijeh ne moţe odvojiti čovjeka

od B-ga onako kako to moţe taština.

O sujetnoj osobi B-g kaţe, „Ja ne

mogu postojati u njenoj prisutno-■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Rastimo svakoga dana

32. Negativna je zapovijed da se ne ubije nijedno živo

ljudsko biće

kao što kaţe Pismo, Nećeš počiniti ubojstvo (Š'mot 20,13). Ako

netko namjerno ubije ljudsko biće, kazna će nad njime

biti izvršena mačem [odrubljivanje glave]. Ako ga nije

ubio svojim rukama već je samo prouzročio njegovu

smrt, nad njim se neće izvršiti pogubljenje odlukom

suda, ali zasluţuje smrtnu kaznu od Nebeske ruke. Ako

netko ubije makar samo jednu ţivu osobu između Ţi-

dova, to je kao da je učinio da čitav svijet pogine. Ako

netko zaklopi oči osobe koja se rastaje od ţivota [umje-

sto da to učini nakon toga] on na taj način prolijeva krv

[skraćivanjem ţivota drugog čovjeka, mada zakratko].

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku,

kako za muškarce tako i za ţene.

Negativne zapovijedi

31. Negativna je zapovijed ne izreći zakletvu izgo-

varanja (B-žjeg imena, op.pr.) nad laži

kao što kaţe Pismo, I nećeš se zakleti Mojim imenom lažno (Va-

jikra 19,12), što se naziva zakletva izgovaranja (B-žjeg

imena, op.pr.). Osoba zasluţuje kaznu za to ako učini

[laţnu] zakletvu nad stvarima za koje je to moguće, bilo

u budućnosti ili prošlosti; na primjer „to sam jeo“ ili

„bacio sam kamen u more,“ ili „taj-i-taj je razgovarao s

tim-i-tim“ ili „ja ovo nisam jeo“ ili „ja nisam bacio ka-

men u more,“ ili „taj-i-taj nije razgovarao s tim-i-tim.“

A u budućnosti: na primjer, „ovo ću jesti“ ili „ovo neću

jesti,“ ili „da ću baciti oblutak, ili kamen, u more“ ili

„neću baciti.“ Ako se osoba zakune na jednu od ovih

tvrdnji, ona će prekršiti ovu zabranu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku,

kako za muškarce tako i za ţene.

■

Godina 9 Broj 23 stranica 3

Rabbi Dovid Goldwasser:

Iz srca

David je vjerovao da će to za ţidovski narod biti sreća, ali Hašem je objasnio je obratno; da će to na našu štetu. U budućnosti, otkrio je Hašem, ţidovski narod će počiniti grijeh i bit će nuţno kazniti ga. Umjesto da uništi narod, Hašem će moći ublaţiti svoju srdţbu razaranjem potpornja i kamenih blokova, a bnei Jisroel će biti spašen. Komentatori objašnjavaju da se to zdanje pripisuje kralju Davidu jer se on nadao i ţelio izgraditi ga, iako ga je u konačnici njegov sin Šlomo izgradio. Zato piše (Tehilim 30,1): „Psalm Davidov, pjesma svečanog otvorenja Hrama.“ Rav Jagen objašnjava da je očito kako je Davidovu duboku ţelju da izgradi Hram osujetila posve n e z n a t n a m a n j k a v o s t u velikodušnosti njegove geste. Njegovu inicijativu motivirala je razlika u veličanstvenosti između njegovog vlastitog prebivališta i skromnog smještaja Arona. To bi se moglo usporediti s muţem koji kupuje supruzi dar jer je susjed

kupio svojoj. Umjesto da potvrdi njegove duboke osjećaje prema ţeni, dar samo ukazuje na to da ga je susjedov postupak potaknuo da oda priznanje svojoj ţeni. Svako njegovo dokazivanje suprotnog, bilo bi bolno i neprihvatljivo. Emocionalni izraz mora doći iznutra, bez vanjskog pritiska. Ako je David haMeleh doista vjerovao da je u Hašemovom prebivalištu bilo nedostatka i čeznuo je za time da Aron bude smješten kao što priliči, ne bi mu trebala suprotnost kao poticaj. Miškan je prebivalište za Šehinu. Ako je cilj privući Boţansku Prisutnost, svaki aspekt rada na Miškanu morao je biti učinjen na najvišoj razini čistoće srca. Isto tako, pojedinac koji je bio predodređen za izgradnju Bais haMikdaš, morao je imati besprijekorno čisto srce. Doznajemo da se doprinos ţena koje su izrađivale tkanje za Miškan, spominje prije dara nesi'ima, koji su poklonili dragulje za hošen i efod

Nakon što je vodio rat sa svim neprijateljima ţidovskog naroda, kao što je bio zapovjedio Hašem, David haMeleh je razmišljao o dihotomiji da on, kralj od krvi i mesa, ţivi u prekrasnoj palači, a Aron među običnim zavjesama. Kralj David je zabrinut prišao proroku Nosonu (Šmuel II, 7,2) i zakleo se (Tehilim 132,4-5) da neće stati dok ne izgradi dom za Hašema i Aron. Kad je Noson haNavi čuo da David haMeleh ţeli izgraditi Bais haMikdaš, savjetovao ga je da slijedi svoje srce jer Hašem je s njim. Međutim, Hašem je stavio veto na to odobrenje i rekao Nosonu da prenese Davidu da on, zapravo, ne moţe graditi Bais haMikdaš. Učimo u Divrei haJamim (I, 22,8) da je razlog što David haMeleh ne moţe izgraditi Sveti hram to što je "mnogo krvi prolio i napravio velike ratove." Rav Nisim Jagen pita: U čemu je grijeh Davida haMeleha? Sve što je kao kralj činio, činio je pod zapovjedništvom Hašema. Nije ništa radio bez savjetovanja sa svojim rabinom, urim v'tumimom, Sanhedrinom. Ratovi koje je vodio i krv koju je prolio, nisu bili potaknuti njegovim osobnim ţeljama. Zašto su sad prepreka izgradnji Bais haMikdaša? To se moţe usporediti s pravednim, bogobojaznim mohelom koji je radio svoj posao u ime Nebesa, a nije dobio alija k Tori jer je prolio krv. U stvari, naši mudraci nam kazuju (Pesikta Rabati) da je krvoproliće koje je izazvao David haMeleh bilo po volji Hašemu poput svetog ţrtvovanja. Ako je tako, zašto nije dobio dozvolu za gradnju Bais haMikdaša? Hašem je rekao da će Sveti hram, ako ga izgradi kralj David, stajati zauvijek i nikad neće biti razrušen. nastavak na stranici 4

■

Strana 4 D ivrejTora stranica 4 D ivrejTora

(nastavak s 3. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Iz srca

hupa. Sa strane su stajale kala i njezina majka i gorko plakale. Čuo je da je majka kale udovica koja je sav svoj novac čuvala za miraz i da je taj novac odjednom nestao. Hatanova obitelj nije htjela nastaviti s obredom bez 500 rubalja. Rabin Zuše je izjavio da je on pronašao sveţanj novca. Predloţio je ţeni da mu pruţi neke detalje o omotnici i iznosu kako bi se utvrdilo je li novac njezin. Kad je to učinila, rabin Zuše je rekao da je novac doista njezin i otišao dati joj ga. Rabina Zušu je obasulo bezbroj blagoslova zbog njegove čestitosti i suosjećajnosti kojom je spriječio da kćer Izraelova bude osramoćena. Međutim, dok se spremao predati novac, rabin Zuše je izjavio da ima pravo na deset posto od tog novca. Svi su ostali zapanjeni i duboka tišina je obavila okupljene. Kalin ujak je povikao: „Hucpa! Hašavat aveida (vraćanje izgubljenog vlasništva) je zapovijed iz Tore, a ti traţiš postotak? Zar te nije sram? Kalina majka ga je molila za milost. Ali rabin Zuše je ostao pri svome i ustrajao na tome da neće predati novac ako mu ne pripadne dio. Dok je gomila ratoborno rogoborila i počela ga proklinjati, a neki su čak digli ruku na njega, netko je predloţio da rava zatraţe psak (presudu). Nakon što je saslušao argumente obje strane, rav je

presudio da je rabin Zuše duţan predati sav novac. Poniţen, rabin Zuše je napustio grad. Vrijeme je prolazilo, a Magid iz Mezeriča je putovao u Anipoli. Na putu se zaustavio u istom onom gradu u kojem je ranije bio rabin Zuše. Rav mu je ispričao o zgodi s navodnim hasidom koji je pronašao kalin novac i o njegovom nečuvenom zahtjevu. Magid je odmah shvatio da je taj lutalica bio rabin Zuše. Kad je stigao do odredišta, Magid je od Zuše zatraţio da mu objasni svoj postupak. Rabin Zuše je opisao kako ga je duboko ganulo kad je vidio kalu i njezinu majku udovicu da plaču od stida i odmah je riješio dati im novac koji je imao. U tom trenutku, jecer hara mu je počeo šaptati na uho: "Ti si doista cadik! Ti si čak i veći cadik od Avrahama Avinua jer pomaţeš tuđoj kćeri čak i prije nego svojoj vlastitoj! Rekao sam zlom nagonu: „Pokušavaš me poslati na „ego trip“? Ţeliš da postanem bahat? To se nikada neće dogoditi. Vidjet ćeš da će oni uzeti novac silom i izbaciti me iz grada uz psovke i kletve. "Tako je i bilo," zaključio je rabin Zuše uz prigušeni smijeh.

Prevela Dolores Bettini

Koena Gadola. Objašnjeno je da su se ţene dobrovoljno i bezuvjetno, čistog srca, posvetile radu. Nesi'im, međutim, nisu prednjačili u donošenju dragulja koje su imali. Tek kad su primijetili da je uspjeh ţenskog rada bio iznad svake mjere, te da je očito to blagoslovio Hašem, nesi'im su pohitali donijeti svoj dar. Naši komentari govore nam da Hašem ţeli naše „srce.“ Micva se sastoji od tri komponente – od fizičkog čina samog i misli ili cilja i od emocija koja usmjeravaju micvu na višu razinu. Bilo da je riječ o davanju cedake, molitvi, učenju ili izvršavanju bilo koje druge Hašemove s luţbe , površno izvršavanje micve je ono za koje se smatra da je na niţoj razini. Rabin Zuše iz Anipolija je bio iznimno siromašan i uvijek se klonio bilo kakve časti. Kada mu je kći bila u dobi za udaju, nije imao ni novčića, ali je imao potpuni bitahon da ga Hašem neće napustiti. Jednog dana je veliki Magid iz Mezeriča poslao po njega. Kad je rabin Zuše stigao, Magid mu je rekao: „Znam da imaš kćer za udaju i da nemaš novaca.“ Dao je rabinu Zuši 500 rubalja i obećao da će, uz pomoć Hašema, naći zivuga (bračnog partnera) za svoju kćer. Dok je prolazio kroz neki gradić, rabin Zuše je spazio jednu uznemirenu grupu ljudi u dvorištu šula u kojem je bila podignuta i

■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Poštivanje

Strana 5 Strana 5 Godina 9 Broj 23 stranica 5

iznose, bilo bi nemoguće prebrojati

narod. Zasigurno nas Tora uči nešto

dublje od običnih uputa za prebra-

janje stanovništva. I doista je tako.

U današnjem Ţidovskom svijetu,

čovjek se cijeni prema tome koliko

posjeduje novca. Koliko je velika

njegova kuća, koliko malen i brz je

njegov automobil – i koliko daje u

dobrotvorne svrhe. To nije ništa

novo. Mi, Ţidovi, gotovo smo se

uvijek procjenjivali, sebe i druge,

prema stanju bankovnog računa.

Taj je koncept danas prilično dobro

prihvatio i ostatak svijeta, no za nas

on nije ništa novo. U zemljama ši-

rom svijeta, „vođe‟ naših Ţidovskih

zajednica nisu neophodno oni koji

su najsposobniji da vode, već oni

koji mogu najviše dati – pa čak i ako

ne daju! Škrti milijunaš sjest će na

čelo stola prilikom svake dobrotvor-

ne večere. Siromah koji daje iznad

svojih mogućnosti čamit će u Ţidov-

skoj zabiti. Tora nam kaţe da je to

pogrešno, 'siromah neće dati manje

i bogataš neće dati više'. Kada bro-

jimo Ţidove, bogataš ne vrijedi 10

siromaha. Svi su jednaki. Svatko

ima svoju ulogu. Ne vjerujem da

postoji bilo tko među vama koji ovo

čita, a da ne uzima ozbiljnije boga-

tog čovjeka od onog siromašnog.

Iskazat ćemo divljenje čak i nelju-

baznom milijarderu. A onaj koji ne

uspijeva pronaći posao, ma bio on i

najljubazniji čovjek na svijetu, mo-

rat će se dobro pomučiti da stekne

naše poštovanje. Mi poštujemo no-

vac i poštujemo uspjeh. No, ne po-

štujemo istinski ljudska bića.

Novac koji je davan prilikom pre-

brojavanja upotrebljavao se za

Hram. Poruka je jasna. U sluţbi

B-gu svi su jednaki. Novac moţda

moţe kupiti poštovanje drugih lju-

di, no pred B-gom, bogataš nema za

pruţiti ništa više od drugih.

Posjedovanje mnogo novca ne čini

neku osobu dobrim ljudskim bićem.

Što prije prestanemo poštivati no-

vac i umjesto toga počnemo pošti-

vati karakter i uljudnost, to prije će

našim zajednicama biti bolje. ■

Ovotjedna paraša ponovo govori

o Svetištu – mobilnoj preteči Hra-

ma. Materijal je donesen, sve koli-

čine su izbrojane, Svetište je izgra-

đeno i podignuto. I to je sve o Sve-

tištu do slijedeće godine.

U doba Hrama, upravo u ovo vri-

jeme, vršilo bi se brojanje stanovni-

štva. Svaki bi čovjek dao pola šekela

za potrebe Svetišta. Novac bi se pre-

brojao, pomnoţio sa dva i broj je bio

tu. Tora je vrlo izričita kada daje za-

povijed u vezi toga (u prošloj para-

ši): 'siromah neće dati manje i boga-

taš neće dati više'. No to je svakako

posve očito. Kada bi svatko davao

prema svom imetku, dakle različite

Prof. Shalom Rozenberg:

Imena i brojevi

Strana 6 D ivrejTora stranica 6 D ivrejTora

■

također je neophodno paziti na

drugi problem, a to je pokušaj

da se isto ime upotrijebi dva (ili

više) puta. To je bila jedna od

najteţih bitaka koje je Judaizam

vodio kroz pokoljenja, suprot-

staviti se strancima koji su po-

kušavali uzurpirati naše ime.

Bio je to neprestani rat u "kom-

pjutoru" povijesti, ne dozvoliti

drugom korisniku na mreţi da

preuzme datoteku koja pripada

nama.

Uz to, naš način ţivota de-

monstrira vaţnost ideje o ime-

nu. Nije nam dopušteno brisati

sveta imena. Onaj koji se "boji

neba" upotrebljava riječ "Ha-

šem", "Ime", kada govori o Sve-

mogućem. On je suština "ime-

na". Bez Njega bi sve konfigu-

rirane datoteke svemira u tre-

nutku nestale.

Tako nam je u maloprijašnjoj

alegoriji, suvremeni kompjutor

moţda pruţio vaţnu perspek-

tivu o suštini imena. Međutim,

Ţidovska tradicija gleda na ime-

na na drugi način. "Šemot" je

mnogo više od jednostavne rije-

či kojom počinje popis obitelji.

Ime osobe je osobni pridjev koji

moţe biti najprecizniji iskaz

obiljeţja nečije osobnosti.

U Auschwitzu je bilo mnogo

strahota. Jedna od njih se moţe

vidjeti i dan danas, kada pogle-

damo oko sebe. Ljude se iden-

tificiralo po broju tetoviranom

na njihovoj ruci. Takav broj pri-

mjer je zla dehumanizacije, od-

stranjivanja ljudskog karaktera

osobe. Stvari koje se mogu pre-

brojati brojevima ne posjeduju

individualne karakteristike. O-

no što nosi broj moţe se identi-

ficirati, no samo ekonomskim

pojmovima. Broj za identifika-

ciju kojeg ima predstavlja ka-

rakteristiku koja se moţe zami-

jeniti drugim istovjetnim pred-

metom. S druge strane, ime

predstavlja karkateristike koje

se ne mogu zamijeniti, to je ono

što je sveto u ljudskom biću.

Ove ideje se mogu dublje sa-

gledati gramatikom u riječi

"šem." Različiti jezici imaju ra-

zličita gramatička pravila. Se-

mitski jezici imaju svoja vlastita

pravila, koja se razlikuju od

pravila u drugim jezicima, koji

često imaju "antisemitsku" vrstu

gramatike. Avraham Ibn Ezra, u

svojoj knjizi "Sefer Hašem," daje

nam primjer. On napominje da

postoji razlika između dva ra-

zličita imena za B-ga: ime "Elo-

kim" je općenito, često se koristi

za označavanje drugih bogova,

dok drugo ime, "JudHeVavHe," je

osobno ime za Svemogućeg.

Ibn Ezra ističe jedno gramati-

čko pravilo u hebrejskom koje

se ne moţe naći u drugim jezi-

cima. Određeni član ("he" u he-

brejskom) se ne moţe pojaviti

ispred osobnog imena, i ne po-

stoji mnoţina za takvo ime. Gra -

matički je neispravno na hebrej-

ski govoriti o "Avrahamu" stav-

ljajući ispred imena određeni

član ili pak o"Avrahamima." Za-

pazite da je taj fenomen prisu-

tan i u suvremenom hebrejskom,

a također vrijedi i u slučaju pre-

zimena (obitel jskih imena).

Upotreba mnoţine za prezime

način je da unesete porugu pri-

likom neke rasprave. Korište-

njem ovog oblika imena, supar-

nik skida individualnost svog

protivnika, pretvarajući ga u dio

bezlične svjetine. Time mi kori-

stimo "antisemitsku" tehniku

uništavanja svog protivnika.

Ljudsko ime jest i treba ostati na

priliku B-ţju, predstavljajući b-

ţanski duh Svemogućeg koji

obitava u čovjeku. ■

Ovog tjedna završavamo či-

tanje knjige Šemot (Imena). Na-

zivi odjeljaka Tore a često i na-

zivi knjiga Tore, uzeti su iz pr-

vih riječi odjeljka. Jedan primjer

je Šemot, koja otpočinje frazom

"A ovo su imena" ["Ve'ele Še-

mot"]. Grčki prijevod se potru-

dio naći manje patvorena a više

smislena imena. Tako je bilo iza-

brano ime "Izlazak," koje je na

prvi pogled mnogo "smislenije"

od klasičnog naziva, koji ima

značenje "imena". No, zagrebe-

mo li dublje uvidjet ćemo da ta-

kav postupak nema opravdanja.

Literatura Ţidovske filozo-

fije, na koju je utjecaj izvršila

grčka filozofija, koristi termin

"forma" kako bi označila ne sa-

mo vanjski oblik, već i suštinu

predmeta. Naši su učenjaci ko-

ristili izraz "ime" na isti način.

Ime predstavlja suštinu, i suš-

tina se moţe vidjeti iz imena.

Ovo se vrlo lako moţe razumjeti

u današnjoj eri kompjutora, ka-

da je jedan od načina na koji se

neka datoteka moţe izgubiti da

se prvo slovo naziva datoteke

zamijeni upitnikom. Ime nestaje

makar sadrţaj datoteke nije ne-

stao. Tako, poniţavajući izraz

"Neka mu se ime izbriše," u

kompjutoru nije alegorija već

moţe biti gorko iskustvo. Ako je

ime izbrisano, identitet datoteke

se izgubio. Vaţan element ha-

sidske tradicije jest da je svatko

tko se naziva Ţidovom povezan

s nacijom Bnej Jisrael.

Što se tiče kompjutora, još se

jedan problem moţe pojaviti ka-

da ime datoteke ne bude izbri-

sano već promijenjeno. Zbog to-

ga moţe biti nemoguće pronaći

datoteku. Ovo je istina i u stvar-

nom ţivotu: Bnej Jisrael nisu

promijenili svoja imena u Egip-

tu, kao zaštitu od asmilacije. Što

se tiče kompjutorskih datoteka,

Rav Kook:

Osposobljavanje za veličinu

Strana 7 stranica 7 Godina 9 Broj 23

samo jednom, zahtijeva stalnu svijest, onda svakako tefilin koji sadrţi svitke u kojima je B-ţje ime napisano mnogo puta, zahtjeva to isto.

Ova se logika, međutim, doima pogrešnom. Jesu li Mudraci stvarno rekli da je tefilin, kad ga nosi bilo koji Ţidov, svetiji predmet od svete pločice na glavi koju je nosio samo veliki svećenik kada je sluţio u Hramu?

Nadalje, zašto je B-ţje ime na cic-u zabiljeţeno samo jednom, dok se na svicima unutar tefilina pojavljuju mnogo puta?

Povezivanje s našim ciljevima

Moţemo razlikovati dva aspekta ţivota: naše krajnje ciljeve i sredstva kojima te ciljeve postiţemo. Lako je izgubiti iz vida naše istinske ciljeve kada smo zaokupljeni načinima postizanja tih ciljeva.

Čak i onima koji jako paze da 'osta-nu na putu' moţda nedostaje jas-noća o pravoj svrsi ţivota. Mudraci su dali osnovno pravilo: "Sva tvoja djela trebaju biti u korist Neba" (Avot 2,12). Međutim, sazna-nje o tome što B-g ţeli da učinimo u svakoj situaciji nipošto nije očigled-no. Uspjeh u otkrivanju najvišeg ci-lja, u razumijevanju naše svrhe u

ţivotu, i biti u stanju sve naše ţi-votne aktivnosti raditi tako da se odnose na ovaj središnji cilj i time povezuju na njega - sve ovisi o našoj mudrosti i spoznaji.

Za kohen gadola, sve bi se trebalo odnositi na središnju temu "Svet B-gu." Očekujemo da će pojedinac pogodan za takvu visoku duţnost postići razinu prosvjetljenja na kojoj će se sve ţivotne aktivnosti vrtjeti oko jednog konačnog cilja. Stoga cic spominje B-ţje ime samo jednom - jedna krunsku vrijednost. Većina ljudi, međutim, ne ţivi na ovoj razini prosvijećene svetosti. Imamo brojne duhovne ciljeve, kao što su činjenje plemenitih djela, milosrđe, učenje Tore, molitva, i stjecanje mudrosti. Povezivanjem svojih postupaka s ovim vrijednostima, mi sebe uzdiţemo i posvećujemo svoj ţivote. Iz tog razloga svitci unutar tefilina spominju B-ţje ime mnogo puta, odraţavajući razne duhovne ciljeve koji nas vode.

Kako bismo u svom vidokrugu zadrţali konačne ţivotne ciljeve potrebni su nam konkretni podsjet-nici. Cic i tefilin, koji se oba nose na čelu iznad očiju, namjenjeni su da nam pomognu ostvariti ovo stanje pozornosti.

Sada moţemo razumjeti logiku uspoređivanja ova dva sveta pred-meta. Čak je i kohen gadol, unatoč njegovim opseţnim širokim du-hovnim spoznajama, trebao biti stalno svjestan cic-a na čelu i nje-gove temeljne poruke kodeš le-Hašem.Koliko više onda mora prosječna osoba, s različitim ciljevima, ostati u svako doba svjesna duhovne poruke svog tefilina.

Zvijezde u Šatoru sastanka

Ima jedna zanimljiva predaja u vezi prekrasnih tapiserija koje pokrivaju Šator sastanka. Pokrov se sastojao od deset velikih tapiserija na kojima

Rabin Chaim Ozer Grodzinski (1863-1940), briljantni litvanski učenjak i posek, bio je poznat po tome da je mogao u isto vrijeme pisati stručnu halahičku korespondenciju i s po-sjetiteljem razgovarati o nekoj sasv-im različitoj temi. Kada su ga upitali kako čini nešto tako poseb-no, rabin Grodzinski je ponizno odgovorio da njegov talent nije tako neobičan.

"Što, zar nikada niste čuli za po-slovnog čovjeka koji u mislima planira svoj dan dok izgovara jutarnje molitve?"

Stalna svijest

Jedan od osam naročitih odjevnih predmeta koje je nosio kohen gadol, veliki svećenik, bio je cic. To je bila zlatna pločica koja se nosila preko čela, s ugraviranim riječima kodeš le-Hašem - "Svet B-gu"

Tora daje uputu kohen gadolu da će cic "biti njemu na čelu - uvijek" (Izl 28,38.). Mudraci su ovaj zahtjev shvatili ne kao uputu gdje se ta naglavna pločica nosi, nego kako se nosi. Nije dovoljno za cic da bude fizički na čelu. On mora uvijek biti "na njegovom umu." Kohen gadol, dok sluţi u Hramu, stalno mora biti svjestan cic-a i njegove kratke poruke "Svet B-gu". Njegova sluţba zahtijeva svjesno prepoznavanje svrhe njegovih postupaka, bez beznačajnih misli i razmišljanja. On ne moţe biti poput čovjeka čiji je um bio zaokupljen poslovnim stvarima dok je mrmljao svoje dnevne molitve.

Tefilin i Cic

Zlatna pločica na glavi podsjeća na još jedan sveti predmet koji se nosi iznad čela: tefilin. U stvari, Mudraci su napravili njihovu usporedbu. Poput cic-a, nošenje tefillina zahtijeva od onoga tko ga nosi da uvijek bude svjestan njegove prisutnosti. Talmud u Šabat 12a daje sljedeći još snaţniji argument: Ako cic, na kojem je B-ţje ime ugravirano

nastavak na stranici 8

(nastavak sa 7. stranice) Rav Kook: Osposobljavanje za veličinu

DivrejTora DivrejTora stranica 8

snaga. Ta spoznaja nam omogućuje da prepoznamo da je sve djelo Stvoritelja, Onoga koji ujedinjuje sve vidove stvaranja u Njegovom uzvišenom Jedinstvu.

Uz svu svoju veličanstvenost i priv-idnu nezavisnost, prava funkcija zvijezda je da posluţe kao spone Šatora sastanka. One drţe zajedno veliku nadstrešnicu svemira, u skladu s boţanskim planom stvaranja. Poput blistavih spona, zvijezde su sasvim spontatno "pune sjaja i zrače svjetlom". Ipak, njihova prava funkcija je zajedno poveţu sile svijeta, sjedinjujući svemir.

Dvojaka priroda Šatora sastanka

Jedno očito pitanje pogodi svakoga tko čita paraše Vajakhel i Pekudei. Zašto je potrebno da Tora ponovi sve detalje o tome kako je Šator sastanka građen? Sve te stvari već su vrlo detaljno ¸¸u parašot Teruma i Tecave koje biljeţe B-ţju zapovijed da se izgradi Miškan.

Naredba i izvršenja

Rav Kook je često govorio o razdje-ljivanju između puta i konačnog cilja. Mi imamo tendenciju da pro-jurimo kroz svoje ţivote, hitajući za našim ciljevima - čak i vrijednim ciljevima – ne obazirući se previše na put i sredstva. Na put gledamo kao na stepenicu, koja sama za sebe nema nikakvog značaja.

Sa dva para parašot Tore: Teruma-Tecave i Vajakhel-Pekudei, zapaţamo sličnu podjelu između naredbe za izgradnju i stvarne izgradnje. To je razlika između učenja i djelovanja, između teorije i prakse.

Baš kao što naš svijet naglašava ciljeve na štetu sredstava, isto tako on ističe djelo i postignuće na štetu misli i učenja. Ali pronicljiviji pogled pronalazi poseban značaj na tom putu, u apstraktnoj teoriji, u prvobitnoj naredbi.

Mudraci su iznijeli izuzetnu spoz-naju: "Silno je učenje Tore, jer ono vodi do djelovanja" (Kidušin 40b). Ova

tvrdnja podučava da je učenje Tore - teorija, put - poţeljnjije od njenog očitog cilja, vršenja micve. Učenje Tore nas vodi k dobrim djelima; ali ona ima unutarnju vrijednost iznad i izvan njene vrijednosti kao puta da se zna kako postupiti.

Talmud raspravlja o tome da li treba reći blagoslov kada se gradi suka. Uostalom, Tora nam zapovi-jeda da gradimo suku - "Napravit ćeš sebi blagdan sjenica" (Ponovljeni zakon 16,13). Ipak, rabini su odredili da se blagoslov ne izgovara prilikom izgradnje suke, već samo kad se u njoj ţivi tijekom blagdana Sukota. Zašto ne?

Maimonides je objasnio da kada postoji naredba da se izgradi objekt u svrhu ispunjavanja micve, blago-slov se izgovara na konačnoj, zavr-šnoj micvi (vidi Hilchot Berachot 11,8). Tako mi ne kaţemo blagoslov kada pripremamo cicit ili prilikom izgradnje suke.

Prema tmj načinu razmišljanja, ako je učenje Tore bilo samo sredstvo da saznamo kako da drţimo micvot, blagoslov se ne bi izgovarao nad proučavanjem Tore. Činjenica da mi kaţemo blagoslove nad učenjem Tore pokazuje da je ovo učenje sa-mostalna micva, neovisna o svojoj funkciji pripreme da se ispune ostale micvot.

Ta se dva aspekta Tora mogu opisa-ti kao B-ţanski utjecaj kretanja u suprotnim smjerovima, kao anđeli u Jakovljevom snu. Ispunjenje Tore kroz praktične micve ukazuje na šefa koja se izlijeva odozgo dolje, ostva-renje B-ţje uzvišene volje, racon Hašema, u donjoj fizičkoj stvarnosti. Suštinska vrijednost učenja Tore, s druge strane, pokazuje duhovno gibanje u suprotnom smjeru. Ono se uspinje odozdo prema gore - naša intelektualna aktivnost koja se ne izraţava u fizičkom svijetu, naše misli u skladu s Torom bez prakti-čne primjene.

Prevela Tamar Buchwald ■

se nalazio utkan uzorak kerubina. Ove šarene tapiserije bile su sasta-vljene u dva kompleta od po pet, i ta su dva dijela potom bila poveza-na zajedno s pedeset zlatnih spona. Mi znamo da se struktura Šatora sastanka podudara sa strukturom cijelog svemira. Što su predstavljale te metalne spone?

Poput zvijezda

Talmud (Šabat 99a) nam kaţe da bi u unutrašnjosti Šatora sastanka zlatne spone sjale na pozadini bogatih tapiserija poput zvijezda što svjetlucaju na nebu.

Ova analogija spona sa zvijezdama zahtijeva daljnje preispitivanje. Zvijezde i sazvijeţđa predstavljaju snaţne prirodne sile u svemiru koje utječu na naš svijet i kontroliraju ga. "Dobra su svjetlila, koja je stvorio naš B-g... On im je dao snagu i moć, da budu dominantne u svijetu" (iz jutarnje molitve na šabat).

Spone Šatora sastanka, međutim, ukazuju na drugu funkciju zvijezda. Spone su drţale tapiserije zajedno. U stvari, one su naglasile potpuno j e d i n s t v o Ša t ora sa st a n ka . Učvrščivanjem dva kompleta tapiserija zajedno, one bi "napravile jednu cjelinu" (Izl, 36,13).

Drţati svemir zajedno

Općenito govoreći, konstrukcija Šatora sastanka odraţavala je strukturu svemira i njegovo jedinstvo koje se nalazi u podlozi toga. Na primjer, zdanje Šatora sastanka sastojalo se od drvenih greda s klinovima koje se ulazili u srebrne utore, koji su se nazivali adanim. Precizan sustav blokiranja potporne baze adanim u Šatoru sastanka s uspravnim gredama simbolizira harmonično usklađiva-nje temelja svemira s raznolikim silama i mehanizmima koji pode-šavaju i razvijaju svijet. Kada raz-išljamo o predivnom skladu razli-itih dijelova Šatora sastanka, mi počinjemo biti svjesni temeljnog jedinstva svemira i svih njegovih

Rabbi Berel Wein:

Tajna izbavljenja


duh B-ţji, a mi ga moţemo prepoz-

nati jedino ako smo za to podešeni i

dovoljno tankoćutni da to doţivi-

mo. Ova dva stuba Ţidovskog ţi-

vota pratila su nas na našem dugom

putovanju zemaljskom kuglom – i

tijekom naše povijesti.

Oba ova bastiona Ţidovske snage i

vitalnosti – dom i sinagoga/učilište

– mjesta susreta, da tako kaţemo,

Izraela s njegovim B-gom, danas se

nalaze pod opsadom i napadnuti od

suvremenog društva. Dom, brak,

djeca i osjećaj za obitelj ustupili su

mjesto vezama, zajedničkom use-

ljavanju i razilaţenju, brakovima u

kasnijoj ţivotnoj dobi, velikom

broju razvoda i bračnog zlostavlja-

nja, i ţrtvovanja djece i obitelji na

oltar karijere i hedonostičkog načina

ţivota.

Bez snaţnih Ţidovskih obitelji ne

moţe biti snaţne Drţave Izrael niti

odrţive Ţidovske nacije. Svakako

da su miješani brakovi nagrizli ideju

Ţidovske obitelji, no čak i kada to

nije slučaj, obiteljske veze oslabljene

su televizijom, internetom i današ-

njim društvom u cjelini. Ponekad su

čak i dobronamjerne geste kontra-

produktivne.

U vrijeme dok sam radio kao rabin

u Miami Beachu uvijek smo na

šabat imali mnogo gostiju te je zbog

toga kontakt između nas i naše

male djece bio poprilično onemo-

gućen. Jednog petka jedna od naših

mlađih kćeri rekla je mojoj ţeni:

“Mama, jesu li i djeca gosti?” Shva-

tili smo poruku i potrudili se da

jedan od šabatnih obroka bude is-

ključivo s našom djecom.

I sinagoga je mnogo izgubila, jer je

postala podloţna hirovima i zado-

voljstvu onih koji je polaze umjesto

da bude Dom B-ţji u kojem treba

Njega ugledati i Njemu sluţiti u

skladu s Njegovim ţeljama onako

kako su izrečene u Tori i halahi.

Nadam se da nam Rambanova

poruka neće ostati nerazumljiva.

Jedna između mnogih novih, ali

nekako uvijek prolaznih, pomodnih

riječi koje naše današnje društvo

oboţava je “transparentnost.” U

našem suvremenom rječniku ova je

riječ nadomjestila ono što su nekada

ranije u mom ţivotu naši učitelji

nazivali “odgovornost.” Kako god

bilo, ideja je potpuno ista; naime,

kada je riječ o javnim sredstvima i

javnim poloţajima čovjeka se drţi

odgovornim do najvišeg stupnja

Ramban (Rabi Moše ben Nachman,

13. stoljeće, Barcelona) naglašava da

završetak knjige Šemot, s njenim

detaljnim biljeţenjem izgradnje i

troškova vezanih uz dovršenje Miš-

kana/Šatora sastanka, stavlja Ţi-

dovski narod kao cjelinu na razinu

duhovnosti koja je postojala u do-

movima naših praotaca i pramajki

na završetku knjige Berešit.

Upravo kao što je duh Vječnoga

počivao nad šatorima naših preda-

ka, tako je sada postao vidljiv i pris-

utan među narodom Izraela. Nači-

njen za tu svrhu, duh Vječnoga po-

čivao je u Miškanu/Šatoru sastan-

ka. Ovo zapaţanje u sebi nosi jednu

vaţnu poruku.

Ova nas Ţidovska tradicija uči da

postoje dva mjesta, nazovimo ih

tako, na kojima se prisutnost

Vječnoga moţe doţivjeti i koje treba

njegovati. B-ţja slava ispunjava

čitav svemir; On je sveprisutan. Ali

slabašno ljudsko biće nije u stanju

obuhvatiti čitav svemir u svom

njegovom prostranstvu i sloţenosti.

Nama je potreban osobni B-g s

kojim se na neki način moţemo

poistovjetiti.

Taj se B-g, prema Ţidovskoj tradi-

ciji, moţe naći na dva mjesta u na-

šem malom i skučenom svijetu. Je-

dno mjesto je naš dom, naša obitelj i

naš svakodnevni ţivot. Drugo je

mjesto susreta s B-gom dom molit-

ve, učenja i sluţbe koju nalaţe Tora.

Ono je naš zamjenski Miškan/Šator

sastanka, zgrade nad kojima počiva nastavak na stranici 10

(nastavak sa 9. stranice) Rabbi Berel Wein: Tajna izbavljenja


tome završi. On je pretraţivao i

pretraţivao, te konačno uspio

iznijeti obračun i za onih tisuću

šekela koji su mu prethodno

manjkali. Ovo je postavilo standard

Tore u vezi javnih dobrotvornih

fondova. Moraju se upotrijebiti

najbolje računovodstvene metode

kako bi se zajamčilo povjerenje

javnosti i spriječila bilo kakva zlo-

uporaba ili neuredno vođenje sred-

stava doniranih za opće dobro i/ili

u svete svrhe.

Novac moţe biti strašna stvar, po-

gotovo kada čovjeku ego dopusti da

sebe doţivljava svemoćnim i izuze-

tno pravednim u vlastitim očima.

Upravljanje javnim sredstvima ili

poloţaj koji je izuzetno cijenjen u

javnosti, izaziva velike kušnje. I za

najnedostojnije malverzacije, pa čak

i krađe, moţe se iznaći racionalno

objašnjenje i opravdanje pred

samim sobom.

Tako je bilo od početka vremena, a

kao što nam je svima dobro pozna-

to, i u našem naraštaju i kod sada-

šnjeg vodstva, kako vjerskog tako i

političkog, svi imaju sklonost pod-

leći tom iskušenju. A svjesni smo i

da nema dovoljno policije i tuţitelja

kako bi se u potpunosti stalo na kraj

ovoj ljudskoj slabosti i financijskoj

korupciji.

Interesantno je zapaziti da se u vr-

ijeme Prvog Hrama, kada je trebalo

obnoviti Hram, kralj morao odreći

svakog striktnog obračuna sred-

stava koje su svećenici prikupili za

te potrebe. On se umjesto toga, go-

tovo skrušeno, morao osloniti na

poštenje svećenika nadajući se da

ništa od javnih sredstava neće

odcuriti u privatne dţepove.

Velika pouka koju ovdje vidimo je

da se poštenje i čast stvaraju iznu-

tra, a ne izvana. Nama su potrebni

policija i sila zakona kako bismo

imali društvo u kojemu se moţe

ţivjeti. No bez samodicipline čest-

itosti i shvaćanja da nas B-g drţi

odgovornima za svaku od naših

aktivnosti i za svaku agora javnih

sredstava koja prođe kroz naše ruke

– odgovorni smo za svaki i najmanji

oblik ponašanja u javnoj sluţbi – ne

moţe biti potpune pobjede nad

iskušenjima bogatstva i poloţaja.

Moţda je baš to jedan od razloga za

čitav ovaj detaljni obračun koji

ispunjava ovu završnu paršu knjige

Šemot/Izlaska.

Budimo snaţni i osnaţimo druge!

Šabat šalom

■

odgovornosti za ono što se događa

po njegovim okriljem i za što je

zaduţen.

Kod tako velikog projekta kao što je

to bilo izgradnja Šatora sastanka/

Miškana, stvaranje i prikupljanje

neophodnih sredstava i materijala,

plaćanje radnicima i nadgledanje

izgradnje, sasvim je vjerojatno da će

biti teško poloţiti račun za svaku

aguru koja je utrošena. Pa ipak u

ovotjednoj parši vidimo da je Moše

poloţio takav račun.

Midraš nam kaţe da je u prvotnom

podnošenju računa o troškovima

Mošeu manjkalo tisuću šekela. Bu-

dući je vjerojatno da je vrijednost

Šatora sastanka/Miškana dosizala

milijune šekela pomislili bismo da

se manjak od ispod jedan posto

vrijednosti projekta i budţeta ovak-

ve veličine, moţe zanemariti, a

svakako moţe oprostiti.

Međutim, potreba da se bude tran-

sparentan i odgovoran u vezi javnih

sredstava je od tolike vaţnosti da

Moše nije mogao dopustiti da na

Rabbi Yissocher Frand:

Prava svrha zlata, tehnologije itd.


jeg je stvoreno bila je isključivo nje-

gova upotreba u Miškanu.

Ţelio bih sugerirati nešto što sma-

tram bliskim prethodno citiranom

Medrašu.

Danas imamo mnoštvo tehnologije i

uređaja – računala, satelite, laptope,

iPod-ove, tablete i sl. – koji se na

bezbroj načina koriste kako bi naro-

dima donijeli Toru. Razmislite o

izumima koji su bili potrebni da bi

stvorili internetsku mreţu Tore

(Torah Conferencing Network).

Pomislite na sve tehnologije koje se

danas koriste u svrhu učenja Daf

Jomi te za razne lekcije Tore i širenje

Tore diljem svijeta!

Kao što je zlato u svijetu bilo stvo-

reno – ne za sekularne i svjetovne

svrhe – već za sluţbu B-gu u Miš-

kanu, tako je Ribono šel Olam stvorio

svu ovu tehnologiju kako bi Ţidovi

posvuda bili u mogućnosti učiti

Toru na načine koji su donedavno

bili nezamislivi. Svemogući je lju-

dima dao talente i umove koji su

sve tehnologije stvorili za 'melehes

haKodeš' – boţansku sluţbu učenja

i širenja Tore.

Sjećam se jednog susreta sa svojim

Rebeom, Rabi Kulefskim zt''l, u

supermarketu. Poveo je svoju ţenu

u kupovinu, ali uvijek je sa sobom

nosio 'sefer'. Rekao mi je, ''Moram ti

reći 'vort' (komentar na Toru). Re-

kao mi je to pored hladnjaka u su-

permarketu. Započeo je riječima

''Cijeli ovaj supermarket stvoren je

zato da bih ja imao mjesto na kojem

ću ovaj 'vort' podijeliti s tobom.'' To

je ideja izrečena u medrašu: Svo zla-

to stvoreno je kako bi bilo upotri-

jebljeno u B-ţjoj sluţbi.

Svemogući nam daje darove koji

ponekad čekaju tisućama godina

dok naposljetku nisu upotrijebljeni

za svoju primarnu svrhu (tahlis), a

to je da mora postojati 'limud ha-

Tora' (učenje Tore); 'avodas haKo-

deš' (boţanska sluţba); i 'avodas

haMikdaš' (hramska sluţba). To je

svrha svih tih posebnih darova s

Neba.

'Sitra ahra' najviše se bori protiv

početka nečeg dobrog

Dovršeni Miškan donesen je Mošeu

(Šemot 39,33). Raši komentira da

ljudi nisu mogli podići Miškan. Bio

je preteţak da bi ga podigli. Budući

da Moše nije direktno učestvovao u

gradnji Miškana, Hašem mu je dao

privilegiju da on bude onaj koji će

ga podići. Moše je ipak pitao Sve-

mogućeg ''Kako je moguće da jedan

čovjek podigne takvu masivnu

strukturu? Ako svi ovi ljudi zajedno

Parša Pekudei nabraja donacije koje

su bile donirane za Miškan i objaš-

njava za što su bile upotrijebljene.

Tora započinje nabrajanjem zlata:

''Svo zlato koje je bilo upotrijebljeno

za ovaj posao (kol hazahav he'asui

la'melaha) – za sve radove oko Sveti-

šta – iznosilo je 29 kikara (talenata) i

730 šekela, prema svetom šeke-

lu'' (Šemot 38,24).

Rav Haim David Josef Azulai (po-

znatiji kao Hida – autor oko 60 do

70 tomova knjiga) u jednom svom

manje poznatom djelu pod nazivom

Homas Anah citira obrnuto tumače-

nje tog stiha u ime Rav Vitala Ha-

Tzafartija. On taj stih prevodi na

sljedeći način: Kol hazahav he'asui –

svo zlato koje je ikad postojalo u

svijetu, postojalo je – la'melaha behol

melehes haKodeš – kako bi bilo upo-

trijebljeno za posao oko Svetišta.

Drugim riječima, u svijetu zaista ne

bi trebao postojati kovina poput

zlata. Od početka vremena, zlato je

bilo iznimno vrijedno. I do dana-

šnjeg dana ono je ostalo izuzetno

skupocjen metal. Medraš Raba kaţe

da svijet nije dostojan upotrebe zla-

ta. Taj metal nikad nije trebao po-

stojati. Ipak, Svemogući je stvorio

takav metal samo zbog Miškana i

Beis HaMikdaša.

Unatoč činjenici da su prošle stotine

i stotine godina otkako je zlato stv-

oreno pa do trenutka kada je zaista

bilo potrebno, ono je od prvog dana

bilo tu kako bi bilo na raspolaganju

onda kada će to biti potrebno za B-

ţja svetišta. Iako je u međuvremenu

zlato prošlo kroz razne oblike seku-

larne upotrebe, B-ţji plan zbog ko-nastavak na stranici 12

(nastavak sa 7. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Prava svrha zlata, tehnologije itd.


su iz svijeta. Jednom kad je Miškan

podignut, podignut je i 'gore' i 'do-

lje'.

''Samael (zli anđeo) i njegovih 40

bojnih kola također su bili potrese-

ni.'' Kao i većina ljudi, ni ja ne znam

što to znači. Ali poanta ovog Zohara

je da je, kada je Miškan bio podig-

nut, to imalo nevjerojatan efekt na

negativne i zle sile u svijetu (sitra

ahra).

To objašnjava zašto je prvi puta bilo

teško podignuti ga. Postoje neki pri-

jelomni događaji u ljudskoj povije-

sti. Prvo podizanje Miškana bio je

prijelomni duhovni događaj za

Ţidovski narod i za ljudsku vrstu

općenito. Podizanje Miškana za

sobom je povlačilo i sluţbu u Miš-

kanu i zapovjeđen sistem ţrtvova-

nja i svu svetost i čistoću koja će iz

te sluţbe izaći.

Sitra Ahra je mudra sila. Zna kako

izabrati svoje bitke. Zašto boriti

tisuće bitaka kad moţeš izabrati

jednu najvaţniju i u njoj pobijediti?

Prvo podizanje Miškana bilo je

jedna takva bitka. Budući da je

Miškan trebao donijeti svetost i B-

ţju sluţbu svijetu, to je bio događaj

u koji je 'sitra ahra' odlučila uloţiti

svu svoju moć kako bi dobila bitku.

Iz tog razloga, prvo podizanje bilo

je teško, ali kasnije je postalo

jednostavnije.

Lekcija koju učimo jest da svaki

puta kad netko ţeli učiniti nešto

duhovno što će imati pozitivan

utjecaj i efekt na ljude, bit će mu

vrlo teško to započeti i postaviti na

noge. Zato je izgradnja šula, mikve,

ješive, škole ili neke nove

organizacije koja će pomagati

ljudima i dodati svetost svijetu,

toliko izazovna. Znajte da će svaki

takav pokušaj izazvati veliku bitku.

'Sitra ahra' će dati sve od sebe da to

zaustavi. ''Ako ovo zaustavim,

pogledaj koliko sam bitaka

unaprijed pobijedila!'' Ako mikve (ili

bilo što slično tome) bude

sagrađeno, gledaj koliko svetosti će

biti doneseno u svijet. ''Ako

zaustavim izgradnju ješive time

smanjujem prisutnost Tore u svijetu

pa sam unaprijed pobijedila stotine

bitaka – stotine ljudi koji nikad neće

učiti u ješivi. Ako izgubim ovu

'početnu bitku' – boji se 'sitra ahra' –

pogledaj koliko učenja Tore i keduše

će doći u postojanje.''

Prevela Anja Grabar

■

nisu uspjeli podići Miškan, kako ću

ja to učiniti sam?'' Raši citira iz me-

draša Tanhuma Hašemov odgovor

Mošeu: ''Ti se pravi kao da podiţeš

Miškan, a ja ću se pobrinuti da se on

čudesno podigne sam.''

Bikurei Avraham postavlja pitanje:

Znamo da je Miškan bio zamišljen

kao prenosiva struktura. 39 i više

godina, oni su ga rastavljali i sas-

tavljali svaki puta kad su se selili sa

jednog mjesta na drugo. Nigdje ne

nalazimo da su imali problema sa

podizanjem Miškana. Isto tako, ni-

gdje ne nalazimo da je Moše svaki

puta morao izvoditi 'trik' u kojem se

pretvara da podiţe Miškan. Zašto je

onda prvi puta bilo drugačije? Zašto

samo prvi puta nitko, pa čak ni

Moše, nije mogao podići Miškan,

već je on morao biti podignut na

čudesan način?

Zohar piše da je na dan kad je Miš-

kan podignut po prvi puta, bila po-

bijeđena 'sitra ahra'. 'Sitra ahra' je

kabalistički izraz za sile zla u

svijetu. Te sile su pobijeđene i otišle

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Totafot i mezuza


Ona uvijek znači "uklesati, rezba-

riti". Klein piše da je to:

hebraizacija grčkog glyphein ( = iz-

dubiti, uklesati, rezbariti), koji je

srodan s latinskim glubere ( = guliti,

olupiti)

Od glyphein smo dobili riječi hijero-

glif i glif, a od glubere smo dobili

englesku riječ glume koja znači

pljeva.

Hesder Oleh postavlja zanimljivo

pitanje: je li גלפ povezano s קלפ ?

Ako ta riječ na grčkom moţe značiti

"rezbariti" a u latinskom "guliti" ne

bi li onda ta dva hebrejska korijena

sa ista ta dva značenja također tre-

bala biti povezana? Kao što je Joel

napomenuo u svom komentaru,

Jastrow povezuje ta dva korijena. Ni

Ben-Yehuda niti Klein ne uspostav-

ljaju vezu među njima, ali mislim da

ţiri još uvijek odlučuje. Oba imaju

ista značenja, oba su ušla u hebrej-

ski otprilike u isto vrijeme, a vidjeli

smo i da gimel biva nadomješten s

kuf.

Ben Yehuda također spominje da

Low piše kako postoji akadski ko-

rijen gallabu, srodan hebrejskom גלב

(Jechezkel 5,1) koji znači "rezati, ši-

šati, strizati", što ga je navelo da

povjeruje da je korijen semitski, a ne

grčki.

Međutim, nigdje među ovim nismo

vidjeli nikakve naznake da bilo koji

od tih korijena znači "pod utjecajem

alkohola." Ni Ben Yehuda, niti Klein

u svojim rječnicima ne uvrštavaju

ovo značenje. Pod pretpostavkom

da to nije bila neka rana verzija

pojmova "pribijen" ili "razbij-

en" (isklesan? urezan?) – odakle

ovaj preskok?

Mordecaijevo pitanje daje naslutiti i

odgovor. Prije svega, on napominje

da b'gilufin znači "pijan" i na jidišu.

Drugo, on piše da je u pijutu Atkinu

Seudata pronašao tu riječ (koju je

susretljivo uvrstio):

יּה .ַתָכא ְבַהאי .ָהָכא יְהֹון ִגלּוִפין ַמְלָכא ְדבֵּ בְּ

Ovo se moţe doslovno prevesti

"Neka bi bili ovdje, za ovim stolom,

gdje je (ime) Kralja upisano."

Even-Shoshan uključuje definiciju

b'gilufin kao "blago pod utjecajem

alkohola", i piše da je ona očito bila

posuđena, na duhovit način, iz

našeg pijuta. No još uvijek nije jasno

kako se razvila povezanost.

Zanimljivo je da Artscroll daje naz-

naku toga u svom prijevodu pijuta,

time što nadodaje jednu riječ:

"Neka budu ovdje za ovim stolom /

u kojem je upisano Kralj je u rado-

begilufin

Čitatelj Mordecai postavio je slje-

deće pitanje:

Prije mnogo godina, pokušao sam

otkriti porijeklo upotrebe hebrej-

sko/aramejske riječi "b'gilufin".

Čitao sam neke izraelske novine

koje su pisale o dvije ţene koje su s

krova kuće bacale boce. Policija je

obavila istragu i ustanovila da su

one bile "b'gilufin." Ova se riječ

redovito koristi u hebrejskom (i

jidišu) u značenju "pijan".

Pratio sam tu riječ unatrag do jedne

od šabatnih poslijeobjednih himni

Isaaca Lurie - Atkinu S'udata za

S'uda Šlišit.

Mada Lurijin aramejski moţda nije

vaša struka, moje je pitanje zapravo

kako je riječ iz relativno nejasne ka-

balističke pjesme koja na aramej-

skom znači "uklesano", došla do

toga da na hebrejskom znači "pijan".

Hvala!

Dobro pitanje. Ta mi je riječ pozna-

ta, no njeno podrijetlo (a vjerojatno i

značenje) nije naširoko poznato.

Riječ gilufin גילופין i ostale izvedenice

iz korijena גלפ pojavljuju se u Jeru-

zalemskom Talmudu, midrašima i u

Targumim (na pri-mjer u Šmot 39,6).


(nastavak s 13. stranice) David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik: Totafot i mezuza


pach

Poznati vrč ulja iz Hanuke je - "pach

hašemen". Piše li se pach sa chet - פח

ili s chaf פך ?

Dakle, unatoč više od 11.000 pre-

gleda na Googleu za השמן פח )!!!(

ispravan pravopisni oblik je השמן פך

(koji naţalost ima samo 3000 strani-

ca više na Googleu).

Koji je uzrok te konfuzije? Čini mi

se da pored toga što su i פח i פך za

većinu Izraelaca homonimi, u su-

vr3menom hebrejskom oba se mogu

odnositi na neke vrste spremnika/

kontejnera. Da vidimo kako.

Riječ פך znači "pljoska, ćup, vrč". U

Bibliji se pojavljuje tri puta. Klein

piše da je ime vjerojatno oponaša-

nje. Kil to spominje u Daat Mikra na

Melachim II 9,3 – kada se izlijeva

voda iz krčaga nastaje pah-pah-pah

zvuk. U Jechezkel 47,2 nalazimo izraz

šikljanje vode, za koje Kil – ְמַפִכים ַמיִם

kaţe da isto tako nagovješta taj

zvuk. (Treba ovdje spomenuti da

Kaddari i drugi pišu da taj glagol

(. פך dolazi od imenice פכה

A što je sa פח ? Ispočetka je ona oz-

načavala "tanku ploču metala", i

dvaputa se pojavljuje u Bibliji (Šmot

39,3 i Bamidbar 17,3) – gdje su ti

metali zlato ili bakar. Stahl piše da

je ta riječ moţda i previše imitati-

vnog porijekla – od zvuka: pah! koji

nastaje kada se kuje metal.

Međutim, u suvremenom hebrej-

skom riječ פח znači "lim". Nisam

siguran kako se to razvijalo. Moja je

prva teorija bila da je do toga došlo

pogrešnim čitanjem Rašija na Bami-

dbar koji koristi starofrancu-sku

riječ tenves za opisivanje פחים . Ta

riječ znači "tanko", no na hebrej-

skom se piše ש"טינבי – moţda je

netko u tome vidio riječ "lim".

Ali kasnije sam primijetio da je iz-

vorna (i više sluţbena) riječ za lim

b'dil. Pa je moţda pach došao - בדיל

od "tankog metala" do lima, na isti

način kao i riječ "lim" u engleskom:

U moderna vremena, riječ "lim" se

često (i nepravilno) koristi kao op-

ćeniti pojam za bilo kakav srebr-

nasti metal koji dolazi u tankim

pločama.

Od pach kao "lim" dobijamo pach

kao (metalnu) kantu za smeće, i

pachit פחית kao (limenu) konzervu –

mada je većina kanti za smeće pla-

stična, a konzerve se rade od alu-

minija. No oba su pojma neke vrste

spremnika, posuda, što vjerojatno

dovodi do zbrke prilikom pisanja פך

.השמן ■

sti"

Odakle li su izvukli riječ "radost"?

To svakako nije jedna od riječi iz

pijuta.

Yehuda Liebes daje nam odgovor u

svom članku. On citira Kaddaria (s

čijim se biblijskim rječnikom često

sluţim, no ovdje se radi o knjizi

koju je Kaddari napisao, pod nazi-

vom הביניים ימי לשון מירושת - M;ejeru-

šat Lašon Jemei Habeinajim) i piše da

taj redak govori da je "Prisutnost

B-ga (Kralja) sakrivena (urezana) u

ša-batni stol." Hasidim, koji su pili

alkoholna pića za Seuda Šlišit, sma-

rali su da se B-ţja prisutnost moţe

osjetiti kroz njihovu "povišenu razi-

nu duhovnosti."

Stoga je ovo značenje b'gilufina naj-

vjerojatnije poteklo iz jidiša, i tek

kasnije je ušlo u hebrejski. Dokaz

toga nalazimo u eseju ranog cioni-

ste Yehoshue Barzilaia (1854-1918),

suvremenika Ben Yehude, koji piše:

הייתי .מאד עליז רוח מצב לידי הביאוני

אומרים שהחסידים , כמו""בגלופין

..."dovelo me u stanje velike ra-

dosti. Bio sam 'b'gilufin', kako to

Hasidim kaţu..."

Očito ta riječ u to vrijeme nije bila

toliko raširena, pa ju je trebalo ob-

jašnjavati (a moţda je to i razlog

zašto njeno značenje nije ušlo u Ben

Yehudin rječnik.)

Ako netko od vas ima pristupa Ka-

ddarijevoj knjizi, moţda bismo to

mogli i bolje objasniti...

Rabbi Dr. Nissan Mindel:

Moja molitva (As For Me... My Prayer)


B-ga.

Slijedeći stih je gotovo isto proro-

čanstvo Proroka Miheja. Ovi stihovi

dodaju još jednu pojedinost pret-

hodnom stihu; iako će se svi narodi

okrenuti prema Jeruzalemu za vod-

stvo, ne znači i da će prihvatiti

Ţidovstvo. I doista, naši Mudraci

objašnjavaju da se u vrijeme Pro-

roka Miheja nisu prihvaćali preo-

braćenici na Ţidovstvo jer ih je

mogla na preobraćenje privući

snaga i slava Izraela a ne duboko

vjerovanje i prihvaćanje načela

Ţidovstva. Za razliku od nekih

drugih religija čije vođe nastoje

preobratiti čitavo čovječanstvo na

njihovu vjeru, Ţidovstvo ne teţi

tomu i Ţidovi se ne bave misionar-

skim radom. Mi se jedino nadamo i

čekamo vrijeme kada će se svi na-

rodi svijeta voditi temeljnim načeli-

ma pravde i morala koje je B-g

odredio kao obavezne za njih od

vremena nakon Potopa kada je On,

B-g napravio Zavjet s Noahom i

njegovim nasljednicima.

Treći je odlomak molitve (iz Prve

Knjige Kraljeva) preuzet iz dirljive

molitve mladog Kralja Solomona

koju je molio za posvećenje Bet

Hamikdaša. Ovdje ćemo naći obja-

šnjenje što znače rijeći „ići /hodati u

svjetlu B-ga“ ili koje je značenje rije-

ći „u Ime B-ga“; značenje je vrlo

jednostavno- drţati se B-ţjih Za-

povijedi- Tore i mitzvoth. Kralj

Solomon je također prorokovao da

će s vremenom svi narodi svijeta

priznati da je B-g samo Jedan; B-g

Stvoritelj (J-H-V-H) kojega mi

nemoţemo spoznati niti znati; B-g

čija se prisutnost moţe opaziti u

prirodi (Elokim); milostivi B-g koji

je isti onaj B-g koji dosuđuje stroge

presude i ne postoji nijedan drugi

(ein od). U dubljem smislu riječi ein

od znače „ne postoji ništa drugo“.

Kada spoznamo da je B-g Stvoritelj i

da sve što postoji postoji samo radi

„O dome Jakovljev, dođite, hodimo u

svjetlu B-ga;

zato jer će svi narodi ići svaki u ime

svog boga ali mi ćemo ići u Ime

B-ga, našeg B-ga zauvijek.

Neka bi B-g, naš B-g bio uz nas kao što

je On bio s našim Praocima;

neka nas nikada On ne bi napustio, ne

radi nas samih;

neka bi okrenuli naša srca k Njemu,

slijedili sve Njegove puteve i držali

njegove Zapovijedi i Pravila i Presuda

koje je on zapovijedio našim Praocima;

I neka bi one riječi kojima sam se

zakljinjao B-gu, bile blizu B-ga, našeg B

-ga dan i noć; kako bi on podržao molbu

Njegovog sluge i molbe Njegovog

naroda Izraela svakog dana te bi tako

svi narodi svijeta znali da je B-g

(J-H-V-H) , B-g ( Elokim) i ne postoji

nijedan drugi.“

Riječi ove molitve, izabrani stihovi

iz Knjiga Izaije, Miheja i I Knjige

Kraljeva , govore nam same za sebe

i jasno su povezane.

Prvi stih je iz čuvenog proročanstva

Proroka Izaije o „poslijednjim da-

nima“ odnosno o danima kada će

doći Mesija. U taj će dan zavladati

mir na zemlji „narodi neće podizati

mač na narode“ i mnogi će se naro-

di na svijetu okrenuti prema Jeru-

zalemu koji će ih nadahnjivati i

voditi „jer će iz Ciona izaći istina

Tore i Riječ B-ţja iz Jeruzalema.“

Ali mi Ţidovi ne trebamo čekati na

to savršeno doba da bi ţivjeli u

skladu s B-ţjom voljom. Prorok

poziva Ţidovski narod – „Jakovljev

dom“ da ide (sada) u svjetlu svog


(nastavak sa 15. stranice) Rabbi Dr. Nissan Mindel: Moja molitva (As For Me... My Prayer)


plijen našim neprijateljima, također

B-gu moramo biti zahvalni da je

„naša duša poput ptice izmakla

zamci lovčevoj“ i da je izbjegla

zamke obmane i da je obmana

razotkrivena i mi smo joj izbjegli.

Osnaţeni i odlučni spoznajemo da

„Naša je pomoć u Imenu Vječnog,

što stvori nebesa i zemlju.“

PRVI DAN: PSALM 24 (nedelja)

(Molitvenik Dr. Šalom M. Freiberger,

str. 85)

„Vječnoga je zemlja i sve što je na-

punja, vasiona i sve što je nastava.

Jer je On osnovao na morima, utvr-

dio na rijekama. –

Tko će se uspeti na brdo Vječnoga,

tko će stati na svetom mjestu Nje-

govu?

Onaj, koji je čistih ruku i nevinog

srca, koji ne upravlja dušu za tašti-

nom, koji se ne zakljinje na laţ.

Taj će dobiti blagoslov od Vječnoga,

pravdu od B-ga spasa svog.

Ovakovo je pokoljenje onih koji Ga

traţe, koji ţele da budu pred Tobom

- Jakov, Sela!

Podignite, dveri, vrhove svoje,

uzvisite se, vrata vječna, da dođe

Kralj časti! –

Tko je Kralj časti? Vječni, moćni,

svemogući, Vječni silan u ratu.

P o d i g n i t e , d v e r i , v r h o v e

svoje,podignite, vrata vječna, da

dođe Kralj časti!-

Tko li je taj Kralj časti? Vječni

Cevaot je Kralj časti! Sela!

Odabrala i prevela Jasenka Furst

■

B-ţje volje da postoji, jasno je da u

stvarnosti ne postoji ništa osim B-

ga.

PSALM 124

(Sidur Dr. Šalom M. Freiberger, str.

233)

„Da nije Vječni, što je uz nas bio - neka

zbori Izrael - da nije Vječni, što je uz

nas bio,

kad su ljudi na nas ustali, onda bi nas

žive progutali,

kad im se raspalio gnjev protiv nas,

onda bi nas vode otplavile,

bujica bi prešla preko duša naših, onda

bi preko duša naših prešle bijesne vode.

– Da je blagosloven Vječni, koji nas ne

dade kao plijen zubima njihovim!

Duša je naša poput ptice što izmakne

zamci lovačkoj, - zamka se raz-bi, a mi

izmakosmo!

Naša je pomoć u Imenu Vječnoga, što

stvori nebesa i zemlju.

U ovom kratkom Psalmu Kralj Da-

vid govori o Izraelovoj neprestanoj

ovisnosti o B-gu a posebno kada se

suoči s okrutnim neprijateljima „ko-

ji bi nas ţive progutali“ – što se

često događalo!

Također, postoji opasnost i da „bije-

sne vode isperu naše duše“ dakle

nije u opsanosti samo naše tijelo

nego i naše duše. U našem svako-

dnevnom ţivotu susrećemo se s

mnogim iskušenjima i opasnostima

- u našem okruţenju ali i u nama

samima – prijete nam da nas obma-

nu i zarobe. I kao što moramo uvi-

jek biti pozorni i paziti da budemo

zahvalni B-gu da nismo postali

Strana 17 Strana 17 Page 17 Strana 17 Strana 17 Godina 9 Broj 23 Strana 17 Godina 9 Broj 23 stranica 17

Halahička satnica (za grad Zagreb)

Datum Alot Hašahar

Najranije Talit

Nec Hahama

Najkasni-je Š’ma

Zman Tefila

Minha Ketana

Plag Haminha

Šekia Cet Ha-kohavim

Minha Gedola

Hacot

utorak 15. 3. 2016.

4:40 5:14 6:08 9:07 10:06 15:33 16:48 18:02 18:44 12:35 12:05

Haftara

“Kralj Jehoaš

je odredio

da se

sav novac

stavlja u

posebnu kutiju

koja je

postavljena

u blizini

hramskog

žrtvenika.“

nike da nadgledaju Sveti

Hram. Jehoaš je potom

dao uputu svećenicima

u vezi svih sredstava

koja su bila donirana za

Hram. Prema tom planu,

sva sredstva trebali su

preuzeti svećenici. Zauz-

vrat, svećenici bi plaćali

za tekuće odrţavanje

Hrama. U 23. godini Je-

hoaševe vladavine, sve-

ćenici su zanemarili pro-

pisno odrţavati Hram.

Jehoaš je tada odredio

da se sav novac stavlja u

posebnu kutiju koja je

postavljena u blizini

hramskog ţrtvenika, i

ta su sredstva davana

direktno radnicima i

obrtnicima koji su odr-

ţavali Hram.

(Kraljevi II 11:17- 12:17)

Čitanje Tore iz Para-

šat Šekalim razmatra go-

dišnju obavezu svakog

Ţidova da dâ pola šekela

u hramsku škrabicu. Ha-

ftara razmatra napore

kralja Jehoaša (9. stoljeće

pr.n.e.) da na stranu od-

voji ta javna sredstva za

odrţavanje prvog Svetog

Hrama.

Pozadina ove haftare:

Kao posljedica savezniš-

tva sa Sjevernim kraljev-

stvom Izraela, idolopo-

klonstvo se jako raširilo

u prvotno pravednom

Juţnom kraljevstvu ko-

jim je vladala Davidova

dinastija. Kada je vladar

Juţnog kraljevstva, Aha-

zija, ubijen, njegova je

majka Atalija umorila

ostale članove kraljevske

obitelji i preuzela tron.

Tijekom njezine kratko-

trajne vladavine, ona je

aktivno zagovarala ido-

lopoklonstvo. Mimo nje-

zina znanja, jednog su

od Ahazijinih sinova, još

bebu, sakrili i tako je

preţivio. Kada je navršio

sedam godina, Jehojada,

Veliki svećenik, poveo je

uspješnu pobunu protiv

Atalije, te postavio kra-

ljevsko dijete, Jehoaša,

za novog kralja Judeje.

Haftara započinje s

time kako je novi kralj

obnovio narodni zavjet

s B-gom. Uništili su sve

poganske ţrtvenike i ki-

pove, te postavili sluţbe-■

Strana 18 Strana 18 Strana 18 Strana 18 D ivrejTora stranica 18 D ivrejTora

Želi letjeti samostalno, a da pri

letenju ima potpuni nadzor nad

letjelicom odnosno da po vlas-

titoj želji njome upravlja. Uz

svjetlo petrolejke proučava

opću fiziku, mehaniku,

čvrstoću, aerodinamiku, me-

haniku leta.. Temeljito

proučava sve o osnovnim

načelima zrakoplovstva, sve o

upravljanju balona.

Unatoč preprekama nije

odustao

Prilikom požara u našičkoj

pilani Schwarz zadobiva teške

opekline po licu i rukama. Liječi

se u bolnici u Zagrebu mjeseci-

ma. Sav trud i nastojanja oko

unapređenja tehnologije drveta

progutao je plamen.

No vrijeme oporavka u bolnici

on krati studioznim proučavan-

jem fizikalne i tehničke litera-

ture. Bolnički krevet okružen

mu je knjigama. Obitelj mu

donosi najnoviju tehničku liter-

aturu vezanu za zrakoplovstvo

iz Beča i Berlina.

Neki ga proglašavaju čudakom,

izgubljenom sanjalicom, a

drugi svesrdno podupiru nje-

govu lucidnost, inventivnost i

kreativnost..

Šest mjeseci on se oporavljao,

ali je u to vrijeme došlo do

sazrijevanja ideje o budućem

upravljivom zračnom brodu s

metalnim kućištem i pogon-

skim strojem.

Zbog opeklina na licu pušta

gustu i široku bradu. Počinje

živjeti na zagrebačkom Zrinjev-

cu. Ima ženu i troje djece. Pri

izradi nacrta pomaže mu inžen-

jer šumarstva Josip Pfister, a

Schwarz 1890 završava svoje

nacrte.

U nedostatku novca da načini

pravi zračni brod Schwarz

počinje s izgradnjom modela.

Na svoj prototip prvi od izu-

mitelja ugrađuje benzinski

motor. Dvorište zgrade u

kojoj stanuje koristi kao

radionicu zbog složenih

političkih odnosa u Zagrebu ne

nailazi na razumijevanje za

svoj izum. Odlazi najprije u

Njemačku gdje se zapošljava

kao običan radnik u tvornici

aluminija. S tvorničarem Kar-

lom Bergom pronalazi alu-

minijsku leguru poslije poznatu

kao duraluminij tzv. Schwarzov

aluminij. Nova legura posjedu-

je nešto veću specifičnu težinu

od aluminija ali znatno veću

čvrstoću.

Schwarz potom odlazi u Austri-

ju gdje se obraća ministru

vojske, ali uzalud. No za pro-

jekt se zainteresira ruski vojni

ataše . S potporom ruskog cara

Aleksandra III. gradi svoju

letjelicu. No nakon careve

smrti 1894. godine biva optu-

žen za špijunažu u korist Aus-

trije. Prisiljen je tako uništiti

završeni brod dan uoči nje-

govog predstavljanja javnosti

te bježi s krivotvorenom putov-

nicom iz Rusije. Razočaran,

vraća se u Zagreb. Projekt

predočava Francuzima no već

na početku naslućuje prevaru

pa odbija njihovu suradnju.

Njemački car prepoznaje

njegovu genijalnost

Konačno, za projekt se počinju

interesirati Nijemci. Podupiru

ga car Wilhelm II., zrakoplovac

i balonist Bartsch von Siegfeld

te tvorničar Karl Berg. Na ras-

polaganju mu je vojno uzletište

Tempelhof kraj Berlina.

Schwarz za punjenje svoje

letjelice koju je od samog

početka zamislio da mora izgle-

dati kao zašiljena kratka olovka

Upotrebljava čisti vodik upuhu-

jući ga u cijelu šupljinu

omotača. Ugrađuje snažni

benzinski motor, a ispušne

cijevi i svječice osigurava od

dodira s vodikom.

Duljina broda iznosila je 48m,

promjer 12 m, širina 13,5 me-

tara a masa 3560 kg.

Zrakoplov je razvijao brzinu od

25 km/h na visini 250 metara.

Bio je oblika topovske granate.

Neslužbeni let je izveden 8.

listopada 1986. godine a brod

se digao tek jedan metar i to

zbog slabe kvalitete plina. No

to je bilo dovoljno da se

dokaže njegova svrsishodnost.

Letjelica se kretala u željenom

smjeru. Za svoj izum Schwarz

je dobio od berlinskog i bečkog

sveučilišta titulu počasnog

inženjera.

Službeni let je zakazan 15.

siječnja 1897. godine u Ber-

linu. Trebao se održati pred

njemačkim carem Wilhelmom i

vojnom komisijom. Tjedan

dana ranije Schwarz posjećuje

obitelj u Zagrebu. Ban Khuen

Hedervary s omalovažavanjem

gleda na Schwarzov izum. No

izumitelj je uvjeren u uspjeh

svoh izuma.

Iznenadna smrt korak prije

velikog trijumfa

Nakon toga u društvu prijatelja

odlazi na ručak u poznatu

bečku gostionicu Zur Lunde.

Iznenada mu postaje loše.

Doteturavši na zrak srušio se

mrtav na tlo. Umire dva dana

prije velikog dana od možda-

nog udara. Dok on tako leži

mrtav u Beču u Berlinu se s

nestrpljenjem očekuje njegov

dolazak i polijetanje zračnog

broda. Očajna supruga Melanie

ne može vjerovati da se to

dogodilo.

David Schwarz je pokopan 17.

siječnja na bečkom središnjem

groblju , Zentralfriedhof, uz

zaslužene počasti. Grob se

nalazi u arkadama na mjestu

gdje su sahranjeni nacionalni

velikani židovskog podrijetla

24sata, 8.3.2016.

Na današnji dan 1917. um-

ro je graditelj zračnih

brodova njemački grof Fer-

dinand von Zeppelin. Malo

je poznato da je on projekt

s nacrtima za 15 tisuća

maraka otkupio od udovice

Hrvata Davida Schwarza…

Sreća nije bila na strani Davida

Schwarza prvog čovjeka

na svijetu koji je napravio

upravljivu letjelicu lakšu od

zraka i to u vrijeme još rijetkog

i skupog materijala - aluminija.

Schwarz je bio i prvi koji je

primijenio novu leguru - dural-

uminij, koji je u to doba bio

poznat i pod nazivom Schwar-

zov aluminij. Schwarz je svoju

ideju patentirao prije Zeppe-

lina, izumio je zračni brod koji

se dan danas ne zove po nje-

mu već po bogatom njemač-

kom aristokratu Ferdinandu

von Zeppelinu koji je na temel-

ju Shwarzovih proraučuna i

nacrta izradio svoj brod i u

povijesti ostao zapisan kao prvi

uspješni tvorac zračnog broda

koji je po njemu dobio i ime -

Cepelin

Neumorni entuzijast i samouki

konstruktor David Schwarz

rođen je 1850. godine u Ma-

đarskoj. S navršenih 13 godina

s majkom udovicom dolazi

živjeti u Županju. Zbog ne-

dostatka novca za upis u gim-

naziju završava trgovački za-

nat . Brzo napreduje i postaje

uspješan trgovac. Najprije se

bavi prodajom drva, a uskoro i

gradi pilanu u Našicama. Sve

svoje snage usmjerava u un-

aprjeđenje pilane i strojeva.

Zahvaljujući izumima u pilani

otkriva svoju sklonost tehni-

ci, a posebno strojarstvu. Dav-

na želja za letenjem ponovo se

u njemu pokreće. Svjestan

nepotpunih i opasnih rješenja

na balonima, želi napraviti

upravljivu zračnu letjelicu.

SJEĆANJE

Prodao ideju Zeppelinu: Zračni

brod zapravo je izumio Hrvat...

Iz medi

ja

■

Documents

DivrejTorasinagogadoboj.org/bhs/wp-content/uploads/2015/09/2-11...2015/09/02 · B’’HGodina 9 Priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša (Šemot 38,21 - 40,38 )Moše računa koliko