B’’H

Priprema i uređuje:

Vatroslav Ivanuša

gradeći taj dio kuće; ako se ona iznovo

pojavi, čitava se zgrada mora srušiti.

Tora daje pojedinosti o tjelesnim izlu-

čevinama koje čine osobu duhovno neči-

stom, sprečavajući tako da on dođe u do-

ticaj sa svetim predmetima, te o tome ka-

ko čovjek ponovo stječe stanje duhovne

čistote.

Obrednu nečistotu moţe prouzročiti

izlijevanje muškarčeva sjemena ili ne-

čeg sličnog, te menstruacija ili slično

krvarenje kod ţena. Za očišćenje po-

trebno je uranjanje u mikve.

(Vajikra 14,1-15,33)

Tora opisuje postupak za mecoru

(osobu koju je zadesila caraat) po završe-

tku njegove izolacije. Taj postupak traje

tjedan dana, i uključuje korbanot i ura-

njanje u mikve. Nakon toga, kohen mora

proglasiti mecoru čistim. Mecora koji ima

limitirana financijska sredstva moţe ţivo-

tinje koje su skupe zamijeniti manjim ţr-

tvama. Prije nego li kohen dijagnosticira

da neka kuća ima caraat, iznašaju se sve

stvari iz kuće kako bi se spriječilo da i

one budu proglašene obredno nečistima.

Caraat se uklanja razbijajući pa ponovo

Paraša Tazria

Godina 9

Broj 27

1. nisana 5776.

9. travnja 2016.

Rabbi Goldwasser 3

Kabala 6

Procjena štete 9

Lašon HaRa 11

Moja molitva 12

Iz medija 16

U ovom broju :

■

divrejtora@gmail.com

DivrejTora http://twitter.com/DivrejTora

Šabat Tazria (HaHodeš)

Jeruzalem 18:23 19:41

Zagreb 19:15 20:17

Rijeka 19:21 20:23

Split 19:11 20:13

Dubrovnik 19:03 20:05

Vinkovci 19:04 20:05

Sarajevo 19:04 20:05

Bihać 19:15 20:17

B. Luka 19:09 20:11

Beograd 18:56 20:01

Novi Sad 18:59 20:04

Subotica 19:01 20:07

Zrenjanin 18:57 20:02

Niš 18:49 19:52

Beč 19:17 20:19

Frankfurt 19:50 20:52

Edison, NJ 19:11 20:13

petak

8.4.2016.

subota

9.4.2016.

slučajeve imamo kod mučenika koji

radije izabiru smrt nego da prekrše

načela koja su im sveta. Ovdje je

smrt manja bol od ţivota uz kom-

promis.

Ljudi mogu za sebe procijeniti što

je dobro, a što zlo. Svatko je odgo-

voran za svoje vlastitu procjene, pa

stoga popuštanje pred iskušenjem

da se učini nešto zabranjeno ili ne-

primjereno ukazuje na pogrešku u

pravilnom procjenjivanju.

stranica 2 D ivrejTora

Tazria

Stavio sam pred

vas ţivot i smrt,

blagoslov i proklet-

stvo, a ti izaberi

ţivot (Pnz 30,19).

Neki se ljudi,

kad počine nešto neprimjereno, bra-

ne time da je iskušenje bilo preve-

liko da bi mu odoljeli. Nisu u pravu.

Zakonitost ljudskog ponašanja ka-

ţe da kada ljudi mogu birati izme-

đu dvije mogućnosti, oni će izabrati

samo ono što smatraju da je za njih

manja nevolja. Međutim, osobni je

izbor taj koji donosi odluku o tome

koja je veća, a koja manja nevolja.

Na primjer, kada gladna beba plače

usred noći, roditelji će ustati. Oni,

prirodno, odabiru odreći se veće

patnje – da ostanu u krevetu i slu-

šaju svoju bebu – u korist manje – da

ustanu i nahrane bebu. Ekstremne ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Rastimo svakoga dana

Nadalje, u mnogo prilika ovaj grijeh dovodi do toga da

ona premine kada dođe trenutak da rodi. Kao što su

učenjaci, blagosloveno bilo sjećanje na njih, učili (Tal-

mud Bavli, Šabat 31b): Zbog tri grijeha umiru ţene pri-

likom poroda: jer ne paze u vezi menstrualne nečistoće,

jer ne odvajaju dio tijesta za kohena, i jer ne pale šabatne

svijeće. Ovaj je grijeh uz to i mnogo puta uzrok da im i

djeca umru. Ali čak i ako čovjek vidi da njegova djeca

poţive, neka ne pomisli da će sve biti dobro; jer on ne

zna što će se dogoditi na kraju njegovih dana. Dalje,

djeca koja mu se rode kao rezultat ovog prijestupa si-

gurno će biti u potpunosti zla. Jer ona su jedan od devet

tipova – jer jedan od njih devet su sinovi menstrualno

nečiste ţene – o kojima Pismo kaţe, Ja ću očistiti iz vaše

sredine buntovnike i one koji griješe protiv Mene (Jehezkel

20,38) – kao što učenjaci, blagosloveno sjećanje na njih

rekoše (Talmud Bavli, Nedarim 20b). Koliko li će patiti

zbog toga u dalekoj budućnosti: jer kao da nije dovoljno

što je sebi uništio sve dane svog ţivota, on je također

donio na svijet zle ljude da se bune protiv Vječnoga i

Njegove Tore sve dane njihova ţivota. Njihovi će po-

kvareni postupci ostati stalni podsjetnik na njegov gri-

jeh. I tako čitamo u svetom Zoharu (odjeljak Š'mot):

Potomstvo koje on začne u tom času navlači na njih

duh nečistoće, i oni će se sve svoje dane nalaziti u ne-

čistoći. Jer u ovome ono što je izgradio i zasnovao ostaje

u većoj i snaţnijoj nečistoći od svih prljavština na svije-

tu (pogledaj tamo što dalje o tome piše).

Negativne zapovijedi

132. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman s

ţenom obredno nečistom od menstruacije (dio)

Prije svega, čovjek mora znati da se sve kazne navedene

u našoj svetoj Tori, i od naših učenjaka, blagosloveno

bilo sjećanje na njih, za svakoga tko prekrši zabranu

stupanja u intimne odnose s bliskim srodnicima, odno-

se i na zabranu o ţeni nečistoj od menstruacije; i njih su

oboje [oba partnera u grijehu] pod prijetnjom kazne

kareta [bogomdanog prestanka postojanja] zbog toga.

Ukoliko je netko prekrši zbog sebičnosti svoga srca, on

je krajnje pokvaren i isključen je od toga da bude svje-

dok na sudu ili da dâ zakletvu. Njega se zbog toga nazi-

va Ţidovskim grešnikom koji svjesno griješi svojim ti-

jelom, i na njega se odnosi presuda (Talmud Bavli, Roš

hašana 17a) da ako netko [na nebeskom sudu] većinom

ima grijehe, a među tim grijesima se nađe i ovo zlo dje-

lo, njega se osuđuje na dvanaest mjeseci u Gehinomu

[čistilištu], nakon čega se postojanje njegova tijela za-

vršava, i dušu mu proguta vatra, a vjetar njegov pepeo

raznese pod noge pravednika. Tko moţe izmjeriti ili

zamisliti silne muke i nevolje koje će njih oboje [muš-

karac i ţena] podnositi u Gehinomu čak i kada ovu za-

branu prekrše samo jednom, a kako ne bi ako su (ne daj

B-ţe) prema ovom teškom grijehu postali ravnodušni,

pa ga počinili koliko god puta.

■

Godina 9 Broj 27 stranica 3

Rabbi Dovid Goldwasser:

Yishay

nim vršenjem, te koristi od počinje-nja grijeha nasuprot gubitka nagra-de. Kada bi tko učinio takav izra-čun, on ne bi ostavio puteva Tore i bio bi osnaţen u ovome svijetu i učvršćen u svijetu koji će doći.

Alter iz Kelma pita zašto Talmud govori o ―svođenju računa za ovaj svijet ‖ pa to objašnjava pozivajući se na R. Johanana ben Zakaja. On zamjećuje da će onaj koji vrši obra-čun za sebe samoga biti u stanju da spozna gdje se nalazi i znati u ko-jem smjeru ide. No ako tko vrši ob-račun za mnoge, npr. svoje učenike, takvu je procjenu vrlo teško napra-viti. Ove su talmidim u ješivu poslali njihovi roditelji kako bi postali odli-čnici u poznavanju Tore, da bi raz-vili dobre midos, da bi se isticali po jiras šamajim, a on – Svjetlo Izraela koji je na sebe preuzeo odgovornost za njihovo napredovanje i razvoj – sada će biti pozvan da ―svede račun za ovaj svijet.‖ On je uvidio suštinu svog ţivota snaţnije nego ikad ra-nije i shvatio da nije siguran koja je njegova konačna sudbina – Gan Eden ili Gehenom. No unatoč tomu, to nije obeshrabrilo njega niti druge koji se bave chinuchom djece da nastave svoj posao.

Alter iz Kelma objašnjava pasuk u Kohelesu (7,20): ―Jer nema čovjeka tako potpuno pravednog na svijetu da uvijek čini dobro i nikada ne sa-griješi,‖ na sličan način on napomi-nje i da samo ona osoba koja se uk-loni iz svijeta i sjedi kod kuće moţe ostati čistom. S druge strane, sasvim je moguće čak i za pravednu osobu koja čini dobro, bavi se drugima, i uključena je u proces obrazovanja te ima talmidim, da nehotično ne uspije ispuniti sve potrebe svojih učenika. Bez obzira na to, on se ne povlači od svojih odgovornosti i nastavlja svoje učešće u chinuchu djece.

R. Johanan veli (Avos 2,9), ―Ako si učio Toru ne svojataj je, jer to je ono zbog čega si došao na svijet.‖ Naši nam učenjaci kaţu da se to ne od-

nosi na onoga koji bavi učenjem Tore; to zapravo govori o onome koji podučava druge. Onaj koji po-dučava druge Tori zapravo proši-ruje svoje vlastito poznavanje Tore, kao što kaţe R. Chanina (Taanis 7a), ―Mnogo sam naučio od svojih uči-telja, i od svojih kolega više nego od učitelja, ali od svojih sam učenika naučio više nego od svih njih zaje-dno.‖ Spomenuto je da je R. Joha-nan ben Zakaj iskazao tu osobinu kada je omogućio pregovore s Rim-ljanima tako što je iz Jerušalajima odlazio u mrtvačkom kovčegu na susret s Vespazijanom. On je bio moser nefeš kako bi osigurao da Tora i dalje bude prisutna među Klal Ji-sroelom i uspio je postići da se os-nuje ješiva u Javneu.

Yishay je bio učenik osmog razre-da jedne sekularne škole u Izraelu. Negdje sredinom godine, kada uče-nici počinju razgovarati o tome gdje bi nastavili školovanje, Yishay je ostao neobično šutljiv.

―Yishay, a kuda ćeš ti ići?‖ pitali su ga drugi, no on nije davao odgo-vora.

Mladići su ga okruţili, ţustro ga tjerajući da im odgovori.

―Ţelim učiti u ješivi,‖ konačno je tiho Yishay rekao.

―U ješivi haredima?‖ pitali su ga. ―Sigurno se šališ. Zašto bi to ţelio?‖

Yishay je znao da oni ne bi shvatili njegov odgovor, no pokušao im je objasniti. ―Ima jedna organizacija koja se zove Acheinu i ja sam bio na jednom njihovom programu, gdje je jedne večeri govorio jedan izuzetan Rav.‖

Talmud nam kaţe (Brachos 28a) da kada su R. Johananu ben Zakaju u posjet došli njegovi učenici kada se razbolio, on je briznuo u plač. ―O, Svjetlu Izraela, Uzdanico Desnice … zbog čega plačeš?‖ pitali su ga nje-govi učenici. R. Johanan im je objas-nio da kada bi bio odveden pred kralja od krvi i mesa ―koji je danas ovdje a sutra ga nema, i čiji gnjev ne traje beskonačno … i koji ako me dâ pogubiti to nije vječna smrt, i kojeg mogu privoljeti riječima i podmititi novcem,‖ zasigurno bi plakao. A ako bih bio doveden pred Kralja nad kraljevima koji ţivi i postoji u sve vijeke, čija je srdţba vječna … ―i kada predamnom stoje dva puta, je-dan koji vodi u Gehenom, a drugi u Gan Eden, i ja ne znam kojim putem će me povesti, zar neću plakati?‖

Lev Eliyahu pita: U tom je trenu-tku R. Johanan još uvijek bio na ţi-votu i mogao je učiniti tešuva, pa zašto se onda brinuo zbog Geheno-ma? Štoviše, piše on, citirajući Alte-ra iz Kelma, zašto je zaplakao tek kada je vidio svoje učenike, čime ţeli reći da ga inače ta misao ne bi natjerala u plač.

Alter je ustvrdio da je R. Johanan nedvojbeno znao da je izvršio svaki detalj obaveza koje nalaţe Tora. Me-đutim, pogled na njegove učenike kod njega je izazvao sumnju u sa-mog sebe, u vezi ispravnosti i djelo-tvornosti njegove obuke njegovih talmidim. Moţda je pogriješio u pro-cjeni kada se obraćao talmidim, tako što nije ukorio kojega od svojih uče-nika ili je s drugim prestrogo govo-rio.

Moguće je da upravo to podrazu-mijeva Talmud u Bava Basri (78b) kada navodi R. Šmuela ben Nah-mana u ime R. Johanana koji ovako tumači pasuk (Bamidbar 21,27): Oni koji su gospodari nad svojim zlim nagonom kaţu hajde da svedemo račun za ovaj svijet – novčane gubi-tke proizašle zbog vršenja micve nasuprot nagrade zasluţene njezi-

nastavak na stranici 4

Strana 4 D ivrejTora stranica 4 D ivrejTora

se još uvijek jedva bori s time. Počeo se dvoumiti oko svoje odluke, i pi-tao se nije li za njega moţda preka-sno da postane ješiva bachur.

Yishay je otišao do svog mentora koji ga je posavjetovao da zajedno posjete R. Michela Yehudu Lefko-witza, jednog od gedolim današnjih dana, koji ga je i potakao da upiše ješivu i dao mu bracha.

R. Michel Yehuda primio je ovog mladića vrlo toplo i saslušao Yisha-ya dok je on nabrajo svoje poteško-će. R. Michel Yehuda mu je potom uputio snaţne riječi ohrabrenja i nade za budućnost, blagoslovivši ga iz dubine svog srca.

Dok je Yishay napuštao skromni dom R. Lefkowitza ponavljao si je gadolove riječi: Mora pokušati. Bit će uspješan. Hašem će mu pomoći.

Sutradan kada je Yishay ušao u bejt midraš na Šaharis, njegov ga je roš ješiva odveo na stranu i upitao: ―Yi-shay, kakvu to posebnu vezu imate ti i R. Michel Yehuda Lefkowitz?‖

―Zapravo nikakvu,‖ odgovorio je mladić. ―Mislim, posjetio sam ga jučer, i krajem prošle godine jedan od rebeim s Acheinu odveo me da ga posjetim. Međutim, osim toga, ne-mam apsolutno nikakvih osobnih veza s njime.‖

―Izgleda kao da Rav ima neku vr-lo posebnu povezanost s tobom,‖ rekao je roš ješiva iznenađenog po-gleda. ―Jučer navečer jedan od nje-govih pratilaca pozvao me da do-đem. Iako sam dolazio gadolu po savjet mnogo puta, ovo je bilo prvi puta da je on meni uputio poziv. Nije mi padalo na pamet što bi bio razlog za taj poziv pa sam poţurio tamo. Kad sam tamo stigao, R. Lef-kowitz se ispričao što me uznemira-va i onda govorio samo o tebi. Go-vorio mi je koliko si poseban i izu-zetan, i posebno je bio zainteresiran za tvoj ogromni potencijal za kojeg smatra da ga treba njegovati. Govo-rio je o tome da se za tebe organizi-ra poseban program koji će zajam-čiti tvoj uspjeh. R. Michel Yehuda potom je sjeo samnom i prošao kroz svaki detalj dnevnog programa i školskog programa kako bi se osob-no uvjerio da ćeš ostvariti veliki na-predak u svom limud Tora.

I doista, od tog dana Yishay je počeo snaţno napredovati u svom učenju Tore. Bio je blagosloven us-pjehom i prestigao je mnoge od kolega sa svoje godine.

Prošle su godine od tada, i danas je Yishay sam talmid chacham. A sve to kao rezultat Rebea kojem je bilo stalo. ■

―Kakav je to Rav bio?‖ pitali su mladići.

―On je uistinu poseban i pošto-van,‖ odgovorio je Yishai. ―Ono što je rekao imalo mi je puno smisla. Zapravo, njegove su riječi ostavile dubok utisak.‖

―I nećeš se školovati za neko zva-nje?‖ pitali su u nevjerici.

―Ne,‖ odgovorio je čvrsto Yishai.

―Pa čime ćeš se onda baviti kada odrasteš?‖ pitali su ga.

―Bit ću ješiva bachur.‖

Zapanjeni, Yishayevi razredni kolege nastavili su raspravljati s njime, no Yishay je ostao pri svome. Na kraju te školske godine, Yishay se upisao u ješivu u Bnei Braku, na-pustivši stare poznate ulice svog djetinjstva. Radovao se uţitku kojeg će doţivjeti kroz učenje Tore.

Yishay se prilagodio teškom dne-vnom rasporedu ješive, no nije mu bilo lako. Učilo se jako puno, jezik Gemare nije mu bio blizak, a kom-plicirane odlomke Gemare bilo je teško pratiti. Učio je sat za satom, dan za danom, no nakon nekoliko mjeseci obuzeo ga je očaj. Drugi su učenici po znanju bili ispred njega, mnogo su bolje savladavali gradivo, i nastavljali napredovati u svojem učenju Tore, dok se njemu činilo da

(nastavak sa 3. stranice) Rabbi Dovid Goldwasser: Yishay

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Sloboda – Pesah 2.dio

mi ne moţemo izabrati ishod. Ne-

tko trči na autobus, a on mu pobje-

gne; drugi krivuda uokolo i uhvati

ga jer on kasni.

Neki ljudi naporno rade, a zara-

đuju malo dok se drugi izleţavaju i

zarađuju bogatstvo.

Neki vjeţbaju i zdravo se hrane te

umiru mladi dok drugi puše, piju,

uţivaju u masnoj hrani i ţive dug

ţivot. Ţivot je tako nepredvidljiv da

mi na kraju nemamo izbor na po-

dručju ishoda.

Naš izbor leţi na području pro-

cesa. Što ja aktivno biram?

Ako aktivno biram zdrav način

ţivota, to mi ne garantira zdravlje.

Ali mi garantira zadovoljstvo dono-

šenja odluke, bogato iskustvo sa-

mog izbora.

Naporno raditi ne znači nuţno i

zaraditi, ali znači donositi odluke i

osjećati se zahvalno za to.

Mi smo nevjerojatno blagoslov-

ljeni što u svijetu u kojem ishodi ni-

su u našim rukama, ljudsko zado-

voljstvo u potpunosti ovisi o pro-

cesu.

Svi znamo da ćemo se, primjerice,

bolje osjećati ako pokušamo spasiti

nečiji ţivot čak i ako na kraju ne us-

pijemo u tome, nego što bismo se

osjećali da samo sjedimo i gledamo

osobu kako umire, a netko drugi

dođe i spasi ju. Naši izbori, a ne

njihovi ishodi, su ono prema čemu

sudimo sami sebe.

Nije li predivno što je izbor u na-

šim rukama?! Sloboda i duboko za-

dovoljstvo koje pruţa izbor su naš

najveći dar. Na Pesah se toga pod-

sjećamo i pokušavamo to upotrije-

biti. Sljedeći tjedan ću govoriti o to-

me kako.

Šabat šalom

Prevela Anja Grabar

■

Zašto je sloboda toliko značajna?

Zato što je ona, u ţidovskom raz-

mišljanju, suština ţivota.

Ja imam popis od 15 najvećih bla-

goslova za koje svako jutro najprije

zahvalim B-gu.

Na vrhu popisa je moja sloboda;

ne ţivot u 'slobodnom' društvu –

iako je to svakako dar; ne sloboda

djelovanja – još jedan dar; već slo-

boda izbora.

Taj suptilan i nenametljiv dar ne-

ovisnosti; sposobnost donošenja

odluka koje su u potpunosti moje

(bez vanjskog utjecaja) za mene je, u

najmanju ruku, najveći od svih da-

rova u ţivotu.

Ţivot robota, koliko god blago-

slovljen bio, nije ţivot.

Na Pesah mi slavimo tu slobodu.

Zahvaljujemo B-gu za tu slobodu i,

više od svega, sudjelujemo u njoj

jer, kada od nekoga primiš dar, naj-

bolji način da mu zahvališ jest da taj

dar dobro iskoristiš.

Ţelim reći nešto više o prirodi slo-

bode i njenom značaju.

Na posljetku, u našim ţivotima,

Strana 5 Strana 5 Godina 9 Broj 27 stranica 5

Naši izbori, a ne njihovi ishodi,

ono su prema čemu sami

sebe prosuđujemo.

Mala doza praktične mudrosti

"Samo budala izbjegava kritiku." (Šmuel Hanagid)

Poslovne tvrtke plaćaju poslovnim savjetnicima čitavo bogatstvo da im upute

kritike. Zato što su shvatili da usavršavanje znači novac. A novac nadjačava ego.

Stoga su oni su spremni slušati o svojim greškama i reagirati na njih. Kada bi barem

naše osobno usavršavanje moglo nadjačati ego onako kako to novac čini.

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TTTJEDNIJEDNIJEDNI ZZZOHAROHAROHAR: T: T: TAZRIAAZRIAAZRIA

■

stvaratelji. Zatim je stvoreno ograni-

čenje, tamno mjesto koje nam omo-

gućuje da se osjećamo kao stvara-

telji kada uspijemo sami stvoriti

svjetlo. Stvoren je novi sustav - Ne-

čisti sistem - sustav kroz koji svjet-

lost ne prodire.

Dva sistema u našem su se svijetu

međusobno pomiješala, tako da je

svrha našeg ţivota da biramo među

njima. Kako? Rav Ashlag objašnjava

da se sve temelji na našoj "ţelji za

primanjem" koja nas potiče na ak-

ciju. Međutim, postoje dvije vrste

"ţelje": ona koja proizlazi iz Nečis-

tog sistema i ona

koja dolazi iz

Čistog sistema.

Prva je pove-

zana s ograni-

čenjem i kao-

som, dok je dru-

ga povezana s

beskonačnošću.

Kada za nečim

čeznemo samo

za sebe mi po-

stajemo "kraj", crna rupa koja sve

povlači u sebe - to je onda kada smo

povezani s nečistim sustavom. Čisti

je sustav upravo suprotan. On je

veza sa Stvoriteljem, sa beskonač-

nošću. To je ţelja za primanjem

kako bismo davali. Ova vrsta ţelje

stvara kontinuitet, tijek i vezu s

beskrajno širećom Svjetlosti Stvo-

ritelja.

Kvaliteta misli ovisi o volji. Kad je

naša volja čista onda će i naše misli

biti čiste, a tada će i naša djela biti

čista i povezana sa Stvoriteljevom

Svjetlošću, i obrnuto. Prema tome,

"... Ţena koja zatrudni i rodi sina ..."

podrazumijeva da već u trenutku

začeća neke ideje moţemo znati

kako će ona završiti – hoće li biti

"muška" ili "ţenska" (postoje dvije

sile u našem svijetu: muška i ţen-

ska. "muška" je dijeljenje i davanje

snage, a "ţenska" primanje snage).

Ako su misli roditelja pune ljubavi i

čiste onda će ona roditi sina, i to će

se pokazati u njegovim djelima.

Zbog toga čistoća i nečistoća nisu

vjersko pitanje, nego je to stvar

svijesnoti, svijesti. U skladu s našim

mislima i djelima Stvoritelj će os-

misliti našu ţivotnu priču. Mi ima-

mo slobodnu volju da odlučimo

kojim putem ţelimo ići, kakvu vrstu

misli ţelimo imati - čiste ili nečiste, i

svaki put koji odaberemo ima svoju

"priču". Na kraju ćemo doći do istog

odredišta, no razlika je u putu koji

izabiremo.

Prevela Tamar Buchwald

■

Zohar na parašu Tazria postavlja

pitanje o tome kako se određuje ne-

čija sudbina - je li ona određena

odozgo ili smo moţda mi odgovor-

ni za nju? I koja je veza između naše

sudbine i "... ţene koja zatrudni i

rodi ..."? Štoviše, koja je veza izme-

đu "nečistoće i čistoće", čime se bavi

naša paraša, i naše sudbine?

Zohar objašnjava da u svijetu po-

stoje dva sistema energije koja su

van domašaja naših osjetila - neči-

stoća i čistoća.

"Čisto (u smislu: bez primjesa),"

znači čisto, neumrljano, a prema

kabali, kada je nešto čisto to znači

da Stvoriteljevo svjetlo moţe lako

proći kroz to, za razliku od nečeg

"nečistog" (na hebrejskom טמא , čija

slova ujedno čine i riječ אטּום - za-

pečaćeno) kroz koje će svjetlo proći

tek djelomično ili uopće neće.

Zohar uči da je u početku sve bilo

stvoreno čisto. Začetak svega je svr-

ha stvaranja - podijeliti blaţenstvo i

ispunjenje sa svim stvorenjima. Me-

đutim, nakon što je svjetlo bilo dano

bez ograničenja, i u nama je, stvore-

njima, nastalo htijenje da budemo

Strana 6 D ivrejTora stranica 6 D ivrejTora

Kvaliteta naših misli ovisi o volji.

Kad je naša volja čista onda će

i naše misli biti čiste,

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

MMMJESEČNIJESEČNIJESEČNI ZZZOHAROHAROHAR: M: M: MJESECJESECJESEC NNNISANISANISAN

-Zrak - Ovaj element predstav - א

lja aspekt uravnoteţenja stvaranja,

onako kao što to čini neutralni znak

kod struje ili neutronska čestica u

atomu, snagu ravnoteţe i kontrole,

milosti. On se također naziva sredi-

šnjom kolonom.

Ostala hebrejska slova sloţena u

dvije skupine predstavljaju element

Zemlje:

, ב, ג, ד, כ, פ, ר, ת su sedam dvo-

strukih slova (jer oni imaju i tvrdi i

meki izgovor u starohebrejskom

jeziku). Ova slova predstavljaju sile

u svemiru koje su stvorile sedam

planeta (koje moţemo vidjeti golim

okom) - Saturn, Jupiter, Mars,

Sunce, Veneru, Merkur i Mjesec.

-su dva ה, ו, ז, ח, ט, י, ל, נ, ס, ע, צ, ק

naest jednostavnih slova koja tvore

genetski kod znakova zodijaka ( ה–

Ovan, ו -Bik, ז -Blizanci, itd.)

Sefer Jecira nam govori da je Mars,

planet koji kontrolira i utječe na ni-

san, stvoren slovom ד( , dalet) i da je

znak Ovna stvoren slovom ה ( he).

Ta slova izgledaju slično, a ono što

ih čini različitima je slovo י ( jod).

Vidimo da je slovo ה he zapravo

slovo ד dalet unutar kojeg se nalazi

slovo י jod.

Značenje slova ד ( dalet) dolazi od

hebrejske riječi דל ( izgovara se

"dal"), što znači siromašan. On sim-

bolizira svijest o siromaštvu i po-

manjkanju. Razumijevanje koje nam

pomaţe da shvatimo zašto je Mars,

koji upravlja Ovnom, je planeta ra-

tova. Svatko tko osjeća stalnu glad,

siromaštvo i pomanjkanje imati će

potrebu za borbom. Onaj tko već

ima sve nema taj stav u ţivotu (za-

što bi sve riskirao borbenim sta-

vom). Prema tome, moţemo prona-

ći mnogo Ovnova koji imaju sklo-

nost prema ratovima, lovu, eks-

tremnim sportovima (koji se tako-

đer nazivaju i akcijskim sportovima

i sportskim avanturama), itd, kao

hobi ili kao struku.

Slovo ה ( he) koje je stvorilo Ovna,

ima veliku moć. To je slovo Sefire

Malhuta, koja predstavlja ţivot u

našem svijetu i našu ţelju za prima-

njem te je 'posuda' duše. Budući da

je naša snaga volje ono što kontro-

lira ovaj svijet i sve je ovisno o njoj,

naziv Sefire je Malhut (što na hebrej-

skom znači kraljevstvo), i simboli-

zira monarhiju i kontrolu.

Prema kabali podjela godine na

četiri godišnja doba u skladu je sa

četiri slova koja čine Tetragram -

jedno od najmoćnijih imena Stvori-

telja - יהוה.

Prvo slovo - י , predstavlja pro-

ljeće i Sefiru Hohma, koja je energija

vatre. Ovo posljednje dvoje (Sefira

Hohma i vatra), daju dodatnu snagu

prvim trima znakovima zodijaka –

Ovnu, Biku i Blizancu.

Sila u Ovnu

Prema zodijaku i Tori, nisan

(Ovan) je prvi mjesec, i to se jasno

odraţava u osobinama Ovna: on je

uvijek vođa, ide kao pionir na mje-

sta na kojima nitko prije nije bio, i

zbog toga ponekad doţivljavaju

neuspjeh tamo gdje nitko prije nije

bio neuspješan. Oni preuzimaju ini-

cijativu, imaju vatreni temperament,

vrlo su energični - to su djeca zodi-

jaka.

Ovan pripada elementu vatre. Ari

kaţe da ovaj element predstavlja

kreativnost - kada dulje vrijeme

promatrate vatru moţete vidjeti

kako ona neprestano stvara bezbroj-

ne obrise i oblike. Sva tri horoskop-

ska znaka proljeća povezani su s

elementom vatre, a posebno je Ovan

vrlo kreativan, i nimalo dosadan.

U Sefer Jecira, praotac Abraham

otkriva hebrejska slova kao građe-

vne elemente cijelog svemira. I sva-

ko slovo predstavlja jedan od ele-

menata stvaranja što znači da he-

brejska slova čine DNK svemira.

Tri slova u nastavku se nazivaju

imot (majke) i ona predstavljaju tri

iskonska elementa stvaranja:

-Voda - Prema kabali ovaj ele - מ

ment predstavlja pozitivan aspekt

stvaranja, onako kao što to znak

plus čini kod struje ili protonska

čestica u atomu, snagu davanja,

suosjećanje i dobrote. On se također

naziva desnom kolonom.

-Vatra - Prema kabali, ovaj ele - ש

ment predstavlja pozitivan aspekt

stvaranja, jednako onako kao što je

to znak minusa kod struje ili elek-

tronska čestica u atomu, snagu pri-

manja, ţelju za primanjem, gevuru i

dina. Ona se također naziva i lije-

vom kolonom. nastavak na stranici 8

Godina 9 Broj 27 stranica 7

(nastavak sa 7. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar: Mjesec Nisan

Naši unutrašnji i vanjski ratovi

posljedica su robovanja našim po-

trebama, nagonima i strahovima.

Nisan nam daje priliku da pobje-

gnemo iz ropstva i oslobodimo se,

stvarajući spokojan, miran ţivot u

godini koja dolazi. Da bi se to po-

stiglo, moramo shvatiti prirodu tog

horoskopskog znaka i svijesti veza-

noj s njim. To će nam pomoći da

prevladamo vlastiti horoskopski

znak, zvijezde, mjesec i sunce, naše

prepreke iz prošlosti, poteškoće i

neuspjehe, da prevladamo sve. To je

moć nisana i Ovna.

Tora kaţe da su desetog nisana,

kao simbolički čin kontrole, hebreji

uzimali janje (Ovna) i vezali ga uz

svoje domove. Onda su ga, u suton

15-og dana, zaklali i pekli na vatri.

Vatra moţe doći u različitim obli-

cima; vatra uspjeha, vatra gnjeva,

nezadovoljstva. Jedini način na koji

se moţemo boriti s negativnom va-

trom je pozitivnom vatrom entuzi-

jazma. RAMHAL (rabin Moshe

Haim Luzzato) kaţe da bismo se

svaki put kad se osjećamo depre-

sivno, trebali ponašati kao da smo

sretni. Mi moramo činiti sve s ve-

seljem i osjećajem duhovnog uzdi-

zanja, čak i ako se osjećamo ili dru-

gima izgledamo glupo. Poznato je

da u trenutku kad postupamo ra-

dosno naš mozak luči endorfine i

serotonin koji čine da se osjećamo

"povišenog raspoloţenja". Drugim

riječima, ponekad, da bismo sebe

doveli u ravnoteţu, moramo otići iz

jedne krajnosti u drugu i na taj na-

čin preuzeti kontrolu. Nije slučajno

da se ova promjena vrši upravo za

vrijeme Pesaha.

Kao što znamo, u engleskom se

jeziku koristi naziv Passover zato što

je Stvoritelj prešao preko (passed

over) hebrejskih domova u završnoj

fazi deset pošasti u Egiptu. Ovaj

"prolazak preko" ili "preskakanje"

upravo je skok koji moţemo postići

i dovesti u svoj ţivot. To je ujedno i

tajna koja leţi u imenu mjeseca

nisana, od hebrejske riječi nas (na

hebrejskom - bjeţati / umaknuti).

Nisan nam omogućuje da pobjeg-

nemo iz mjesta na kojem smo bili,

na novo i uzvišenije mjesto koje će

nam omogućiti da počnemo ispo-

četka, osloboditi nas od naših ne-

kadašnjih lanaca, starih navika i

ponašanja.

Rekli smo da janje (Ovan) pred-

stavlja ego, a mi ga prţimo na va-

trici entuzijazma i pozitivnog rada,

i potom ga jedemo s macesom i

marorom (gorkim biljem). Prema

Zoharu, maces simbolizira smanje-

nje ega (kruh simbolizira nadmeni

ego, a maces je lijek za to. On ima

moć saţimanja i kontrole). Drevni

travari znali su da maror – gorko

bilje simbolizira frekvenciju planete

Marsa, jer njihov je okus gorak kao

okus ratova i smrti. Kad jedemo

maror, moramo to učiniti s namje-

rom prevladavanja smrti u nama

koja se obično izraţava borbama,

sporovima i rušenju. Maror (מרור)

ima brojčanu vrijednost 446, a i smrt

-ima istu tu brojčanu vrijed (מות)

nost.

Nakon što smo uradili sve gore

navedeno i prevladali smrti u nama,

mi sljedećeg jutra molimo molitvu

za tal (rosu). Tal je, prema kabali,

jedna nevjerojatna pojava. Prvo, ona

je čista voda, a ne vatra. Drugo, du-

hovna tal je sila koja motivira i u biti

je uzrok obnavljanja. Molitva za tal

povezuje nas s obnavljanjem te na-

puštanjem starih navika. To je moć

Pesaha i Ovna koji nam omogućuju

da preko ropstva preskočimo u

slobodu.

Prevela Tamar Buchwald

■

Ovan spada u skupinu vatrenih

znakova, koji dolaze u proljeće, a

vatra je ionako njihov element. A to

znači, super vatra. To objašnjava

osobnu snagu i obnavljanje energije

Ovna. Kad nisan započne on omo-

gućuje svakome od nas da se pove-

ţe s ovom obnavljajućom, pomlađu-

jućom silom. To je ujedno i tajna za-

što se Pesah slavi usred mjeseca ni-

sana – mjeseca izlaska, bijega iz rop-

stva (lanaca prošlosti) u slobodu i

obnovu.

Snaga super-vatre Ovna ozbiljno

utječe na ponos i ego Ovna. Dakako,

bez ega oni ne bi mogli biti pioniri,

upuštati se u nove avanture, ili po-

kušati osloboditi se ograničenja.

Međutim, ego s druge strane isto

tako zasljepljuje ljude i čini ih ne-

osjetljivima prema drugima. Tipičan

Ovan moţe lako pasti u zamku svo-

je bezosjećajnosti i ne biti svjestan

onoga što ga okruţuje; oni imaju

toliko mnogo unutarnje buke da ne

mogu napraviti mjesta za druge in-

formacije iz vanjskog svijeta. Poz-

nato je da Ovnovi imaju poteškoća

u učenju iz svojih pogrešaka.

Više indikacija o snazi Ovna i nje-

govoj povezanosti s Marsom moţe-

mo naći u njegovom imenu. Na he-

brejskom Ovan ima naziv Tale (טלה)

čija gematrija (svako hebrejsko slo-

vo ima numeričku vrijednost) iznosi

44, što je ujedno i brojčana vrijed-

nost riječi דם ( (dam = krv). Snaga

krvi utječe na vatreni temperament

Ovna, a također i svakoga od nas

kada započne mjesec nisan. Osim

toga, to što je on prvi mjesec, prema

kabalistima, određuje da on odlu-

čuje o ratovima i sukobima u nado-

lazećoj godini (baš kao na Roš ha-

šanu, kada se određuju primanja i

ţivot. Stoga bismo trebali biti vrlo

oprezni u to vrijeme.

Borba protiv ropstva

Strana 8 D ivrejTora stranica 8 D ivrejTora

Rav Kook:

Šilo i žrtva povodom rođenja

uzrok uništenja Šatora sastanka?

Svrha sluţbe u Hramu

Ako ţelimo shvatiti što je dovelo

do propasti Šatora sastanka u Šilou,

ne bismo se trebali previše oslanjati

na prolazne incidente, ma koliko

oni ozbiljni bili. Umjesto toga trebali

bismo potraţiti znakove moralnog

propadanja koji su podrivali same

temelje hramske sluţbe i njegovu

svrhu.

B-ţanska sluţba je neodvojivo po-

vezana s ciljem posvećenja ţivota.

Mi ne moţemo u potpunosti ople-

meniti ţivot u svim njegovim vido-

vima, u njegovim vrhuncima i nje-

govim krizama, ukoliko nismo u

stanju povezati ţivot s njegovim

Izvorom, Stvoriteljem svega ţivota.

U ţivot se također ubrajaju i pe-

riodi nevolje i nesreće. Što će unijeti

svjetlo, vratiti mu njegovu prirođe-

nu sreću i radost? Što će ga pomla-

diti i podariti mu plemenitost i pri-

jaznost? To se moţe postići jedino

otkrivanjem svetosti koje treba pro-

naći u svim aspektima ţivota.

Ţrtva povodom rođenja djeteta

Rođenje djeteta je prekrasan do-

gađaj, donošenje novog ţivota i ra-

dosti u obitelj. Ali samo iskustvo

rađanja je iskušenje, ono uključuje

veliku bol i patnju. Zamršeni sklop

doţivljaja koje doţivljava ţena koja

rađa moţe izazvati stres i napetost,

te to nestaje tek s vremenom, kada

se ţivot vrati u svoju uobičajenu

radost i sreću.

Što moţe izbrisati teške dojmove i

osjećaje koji su rezultat ove patnje,

ukorijenjene u drevnom grijehu Eve

na počecima čovječanstva? Taj lijek

zahtijeva čin pribliţavanja B-gu.

Kada mlada majka uzdiţe svoje

iskustvo rađanja svojim chatat i ola

ţrtvama, ona ispravlja nedostatke

uzrokovane buntovnim teţnjama

ljudskog srca. Ove ţrtve omoguća-

vaju njenoj duši da se osjećajem lju-

bavi uzdigne prema veličini Stvori-

telja sveg ţivota, Izvora ljubavi pre-

ma svim stvorenjima.

Ukratko: ţrtvovanje u Hramu

mora odraţavati sklad između B-ţ-

anske sluţbe i cilja uzdizanja ţivota.

To osobito vrijedi za ţrtve koje su se

donosile nakon poroda. Istinski mo-

ral ne moţe dozvoliti ideju makinal-

ne sluţbe u Hramu, sluţbe koja je

odvojena od ljudi i njihovih ţivota.

Sluţba u Šilou

Bezosjećajna, čak i tiranska atmo-

sfera koja je postojala u Šatoru sas-

tanka u Šilou – odsustvo moralne

senzibilnosti, nedostatka čestitosti i

samilosti, prekidanja veza s potre-

bama ljudi, reda bezdušnih sveće-

nika koji su paradirali nad ljudima

u svom uzvišenom poloţaju - ovo

ozračje stvorilo je umjetni jaz izme-

đu načela morala i sluţbe u Hramu.

Na kraju je to i uništilo vladavinu

Elijeve svećeničke obitelji. Ovi bez-

osjećajni svećenici nisu uviđali vezu

između svoje sluţbe i posvećenja ţi-

vota. Naposljetku je njihovo postu-

panje dovelo do propasti Šatora

sastanka u Šilou.

Svećenici su na prinose povodom

rođenja trebali gledati kao na sred-

stvo uzdizanja ţivota. Kako su mo-

gli odugovlačiti s tim ţrtvama, i

time narušiti glavnu svrhu tih ţrta-

va, ono što B-g ţeli u Svom svijetu -

šalom bajit - sklad i mir u obitelj-

skom ţivotu?

Elijevi sinovi pogrešno su gledali

na svoje svećeništvo kao na svoje

pravo. Umjesto sluţbe temeljene na

čistoći i svetosti, njihova sluţba je

odisala bahatom uznositošću. Oni

su bili duţnosnici koji su se koncen-

Paraša Tazria počinje prinosima

ţena koje su nedavno rodile. Nevje-

rojatno zvuči, ali zbog tih ţrtvi po-

vodom rođenja jedna je ugledna

obitelj svećenika zauvijek bila dis-

kvalificirana za sluţbu u Hramu.

Još gore: ovaj je ţalosni događaj do-

veo do uništenja Šatora sastanka u

Šilou, preteče Hrama u Jeruzalemu,

nakon što je gotovo četiri stoljeća

sluţio kao duhovno središte Ţidov-

skog naroda (Joma 9a).

Grijeh Elijevih sinova

Knjiga o Samuelu opisuje sramot-

no stanje hramske sluţbe u Šilou.

Sinovi Elija bili su bešćutni sveće-

nici koji bi uzimali svoj dio silom,

odnoseći se prema hramskim ţrt-

vama s prijezirom (I Sam II,17). Nji-

hov najgori grijeh, prema izvješta-

jima koji su došli do ušiju njihovog

oca, bio je da "su spavali sa ţenama

koje su dolazile do ulaza Šatora sa-

stanka" (r. 22).

Talmud upozorava da ovaj stih ne

treba shvatiti doslovno: "Svatko tko

kaţe da su sinovi Elija činili grijeh u

zabludi je" (Šabat 55b). Što onda zna-

či to da su "spavali sa ţenama"?

Prema mudracima, oni nisu od-

mah prinosili ţrtve povodom rođe-

nja. Na taj način, oni su ih posredno

sprečavali da se vrate kućama. Ţene

nisu vjerovale da će svećenici prini-

jeti njihove ţrtve, pa bi ostale u Ši-

lou sve dok se vlastitim očima ne bi

uvjerile da je njihova ţrtva bila pri-

nesena. Budući da je nepaţljiva

sluţba Elijevih sinova prouzročila

da ţene nepotrebno budu odvojene

od svojih muţeva, redak se prema

njihovom neodgovornom ponaša-

nju odnosi kao da su spavali s nji-

ma.

Je li ovo samo slučaj talmudskog

prikrivanja pogrešaka, rabinsko

zataškavanje? Zbog čega bi to bio

nastavak na stranici 10

Godina 9 Broj 27 stranica 9

(nastavak sa 9. stranice) Rav Kook: Šilo i žrtva povodom rođenja

točnu i preciznu čistoću.

Za razliku od toga, duhovni i mo-

ralni utjecaj koji je usmjeren samo

na intelekt ne zahtijeva tako rafini-

ran stupanj fizičke čistoće. Stoga su

Mudraci podučavali da Toru moţe

izučavati čak i onaj koji je nečist.

"Nije li riječ moja poput vatre? govori

G-spod"(Jer 23,29.) - Baš kao što vatra

ne postaje nečistom, tako i riječi Tore ne

mogu postati nečiste" (Berachot 22a).

Promjene do kojih je došlo tije-

kom povijesti

Kada su se Ţidovi vratili iz izg-

nanstva u Babilon i obnovili Hram,

bilo je neophodno obnoviti i stroge

hramske zahtjeve o tahara. Iz tog

razlog je Ezra propisao niz zakona

koji naglašavaju potrebu za većom

obrednom čistoćom tijekom tog

razdoblja.

Međutim, drugi egzil do kojega je

došlo nakon perioda drugog Hrama

uvelike je oslabio snage osjećaja i

mašte kod ljudi. Intenzitet i estetska

kvaliteta duhovnog ţivota bila je

osiromašena, te je potreba za rigo-

roznim stupnjem čistoće koji ju prati

jednako tako bila smanjena. Tako

nalazimo da je jedan od šest redova

Mišne (sastavljene u Zemlji Izraela)

Taharot, koji se bavi isključivo pita-

njima obredne čistoće. Međutim, od

37 traktata Talmuda (sastavljenih u

babilonskom izgnanstvu), samo je-

dan pripada tim odredbama. Slično

tome, Talmud je ukinuo Ezrin de-

kret koji obvezuje na uranjanje prije

učenja Tore.

Što je preostalo Ţidovskom naro-

du u egzilu? Samo Tora i njen inte-

lektualni utjecaj. Ona još uvijek uk-

ljučuje fizičku stvarnost kroz prak-

tično poštivanje micvot, ali je zaobi-

đena etapa posredovanja mašte i

osjećaja. U izgnanstvu mi naričemo:

'Ništa ne ostaje osim ove Tore" (iz

molitvi Selichot).

Tijekom dugih stoljeća izgnanstva,

savjesno postupanje u pitanjima ob-

redne čistoće izgubilo je svoju obve-

znu prirodu. Počelo ga se poveziva-

ti s idealističkim čeţnjama, terito-

rijem šačice poboţnih.

Povratak na tahara

Hasidski pokret 16. stoljeća stre-

mio je da masama vrati koncept

fizičke čistoće. Hasidizam stavlja

snaţniji naglasak na korištenje ma-

šte i emocija - posebice kroz molitvu

i pjesmu - nego na intelektualne

sposobnosti. Kao rezultat toga, on je

pobudio veću potrebu za osobnom i

fizičkom čistoćom. Ovaj cilj svakako

ima zdravu jezgru, iako mu je po-

trebno dodatno usmjeravanje i usa-

vršavanje.

Pogotovo sada, s nacionalnim

preporodom Ţidovskog naroda u

zemlji Izraela, ove teţnje za fizič-

kom tahara treba obnoviti i proširiti.

Obnova naše nacije upotpunjava

obnovljenu čeţnju za duhovnošću; i

zdrava se ţelja za obnovljenjem

nacije, i izlječenjem njene nacional-

ne duše odnosi na sve aspekte ţi-

vota, uključujući i fizičku čistoću.

Upravo u taborima Ţidovske

vojske Tora zahtijeva visoku razinu

čistoće:

"Jer G-spod, B-g vaš, obznanjuje

svoju nazočnost u vašem taboru, kako

bi vas izbavio i dao vam pobjedu nad

vašim neprijateljem. Vaš tabor stoga

mora biti svet. "(Pnz. 23,15)

Zajedno s obnavljanjem naše na-

cionalne snage i vitalnosti mora

postojati i odgovarajuće jačanje

emotivne i fizičke čistoće. To će

pomoći u pripremi temelja za inte-

grirani nacionalni ţivot koji obuh-

vaća potpuni preporod naroda: od

njegovih najviših intelektualnih os-

tvarenja do jednostavne radosti

ţivota i ţivljenja.

Prevela Tamar Buchwald

■

trirali samo na tehničke aspekte slu-

ţbe u Hramu.

Bila je to ta iskvarena sluţba koja

je dovela do uništenja Šatora sas-

tanka - nešto do čega grešni čin

pojedinca ne moţe dovesti. Da su

Elijevi sinovi zapravo griješili onako

kako je zapisano, takvo stanje ne bi

moglo dugo potrajati, a da se ne

popravi. Sluţba u Šilou nije trpjela

zbog bilo kojeg konkretnog zlog

događaja, već zbog moralnog pro-

padanja u samoj svojoj srţi, zbog

čega je bilo potrebno da bude uni-

štena kako bi se ispravila.

Povratak ritualnoj čistoći

Ova paraša u Tori opširno rasprav-

lja o temama s kojima nam se najte-

ţe povezati. Kakvu vaţnost za nas

imaju zakoni o obrednoj čistoći i

nečistoći - nakon poroda, za gubav-

ce i za razne vrste muških i ţenskih

praţnjenja? Zašto Tora stavlja takav

naglasak na ta pitanja? Zašto se

osjećamo toliko dalekima od njih?

Činjenica o tahari

U svojoj knjizi Orot, Rav Kook je

postavio sljedeće načelo: "Stupanj

čistoće koji se zahtjeva proporcio-

nalan je širini duhovnog okvira."

Što više toga okvir uključuje, što

više vidova ţivota obuhvaća, to su

stroţi uvjeti za tahara, ritualnu

čistoću.

Hram i njegova sluţba klasičan su

primjer toga. Hram je prenosio mo-

ralni utjecaj i svetost na široki dija-

pazon aspekata ţivota - od pleme-

nitih visina b-ţanskog nadahnuća i

proroštva, preko sile mašte i emoci-

ja (izljeva radosti i strahopoštovanja

u hramskoj sluţbi), sve do fizičke

razine krvi i mesa (stvarne ţrtve).

Budući da je njegov utjecaj dosizao

čak i najniţe razine fizičkog posto-

janja - koje su ipak integralno po-

vezane sa svim drugim aspektima

ţivota u jednu organsku cjelinu -

Hram i njegova sluţba zahtijevali su

Strana 10 D ivrejTora stranica 10 D ivrejTora

Rabbi Berel Wein:

(Ne)vidljiva nečistoća

je bila čista. Kad je vraćamo svojem

Stvoritelju trebamo je nastojati vra-

titi ga što je bliţe moguće njenom

izvornom stanju. O tome se zapravo

radi u cijeloj parši Tazria.

Zadatak povjeren koheinu bio je

da, ukoliko postoji, na neki način

procijeni štetu koja je nanesena

duši. On je imao takvo stručno

znanje da je to mogao učiniti jed-

nostavnim pregledom fizičkog tijela

te osobe. Bio je to jedan od darova

koje je kohein imao. On je posjedo-

vao sposobnost da raspozna duho-

vnu štetu na temelju promatranja

vanjskih simptoma. Očito, sveta je

osoba u stanju to učiniti.

Legenda kaţe da je glasoviti ARI

(Rabi Isaac Luria iz Safeda u šesna-

estom stoljeću) imao sposobnost da

čovjeku kaţe koji su mu grijesi i

duhovni nedostaci samo promatra-

jući mu lice. Legenda nam također

kaţe da su ga zbog te moći ljudi

rijetko posjećivali ili razgovarali s

njime. Mi se suzdrţavamo saznati

pravu istinu o sebi i stanju naše

duše.

U biblijska vremena Vječni nas je,

nazovimo to tako, fizičkim simp-

tomima prisiljavao da odemo

koheinu i suočimo se sa svojim

stvarnim duhovnim stanjem. Bio je

to blagoslov, istina, pod krinkom,

jer je omogućavao da se postavi

nuţno potrebna dijagnoza što je na

kraju moglo dovesti do duhovnog

popravljanja, poboljšanja i napretka.

To je glavni zadatak koheina u po-

maganju drugima da izvrše pobolj-

šanje samoga sebe. To je stoga bio i

duhovni doţivljaj uspjeha za

koheina. Pomaganje drugima uvijek

pomaţe očistiti vlastitu dušu i

pogoni naprijed vlastiti duh.

Jedna od osnovnih zapovijedi u

judaizmu je stupiti u brak i imati

djecu. U Edenskom vrtu nalazimo

da je B-g blagoslovio Adam i Havu i

rekao im da rađaju djecu i svijet is-

pune ljudima. Za Ţidovski je narod

imati djecu postalo demografska

nuţnost. Iako je prošlo više od

Koncept Tore o čistoći i nečistoći,

čistom i ukaljanom, uvelike se ra-

zlikuje od naših uobičajeno prihva-

ćenih pojmova i definicija. Mi uva-

ţavamo potrebu za fizičkom čisto-

ćom. Jednako tako i Tora. Čisto

tijelo jedan je od preduvjeta da

molitva i vršenje bilo koje od micvot

bude prihvaćeno. To također čini i

dio naše potrebe da svoje tijelo

poštujemo i da pokaţemo pošto-

vanje i uvaţavanje prema drugim

ljudskim bićima.

No ono na što Tora ukazuje u

ovotjednoj parši nije napadaj čistoće

i čistunstva. Tora govori o jednoj

vrsti duhovne nečistoće koja se iz

određenog razloga fizički manifes-

tira. Ta vrsta duhovne nečistoće

rezultat je ljudskog ponašanja koje

krši principe i vrijednosti Tore –

posebno zlog govorenja.

Ova vrsta ponašanja prlja naše

duše. U biblijska vremena fizičke

posljedice takvog ponašanja doslo-

vce su bile vidljive na nečijem tijelu.

Bolna i sramotna, kakva infekcija

koţa jest, imala je pozitivan rezultat

upozorenja osobe na posljedice

vlastitog negativnog ponašanja i

govora.

U naše vrijeme ova tjelesna mani-

festacija i upozorenja više ne po-

stoje. No, strašan proces nanošenja

štete našim dušama takvim pona-

šanjem i govorenjem funkcionira i

dan danas. U svojim dnevnim mo-

litvama kaţemo da nam je Vječni na

početku našeg ţivota dao dušu koja nastavak na stranici 12

Godina 9 Broj 27 stranica 11

(nastavak sa 11. stranice) Rabbi Berel Wein: (Ne)vidljiva nečistoća

sebe moţemo projicirati u buduće

vrijeme, posredno ţiveći u ţivotima

svojih potomaka.

Ali, prijatelji dragi, svima nam je

jasno da imati i odgajati djecu nipo-

što nije lagan zadatak. I također

znamo da se roditeljem ostaje čita-

vog ţivota. Smatram da je ovo jedna

od suptilnih poruka koje nam se

prenosi na početku ovotjedne parše.

Tora govori o nečistoti, ţrtvi i izo-

laciji majke nakon porođaja. Ovime

nam Tora ukazuje da su to neizbje-

ţni elementi u podizanju i brizi za

dijete.

U svim je društvima sasvim pri-

rodno, čak i očekivano, da roditelji

učine sve što je u njihovoj moći ka-

ko bi svojoj djeci osigurali dobar i

zdrav ţivot. One roditelje koji ne-

kako nemaju u sebi taj nagon, njih

se društvo kloni, te čak podlijeţu i

zakonskim kaznama zbog zanema-

rivanja ili zlostavljanja svoje djece.

Njih se čak i u našem društvu, kao

najotvorenijem i najliberalnijem,

tretira kao nenormalne i okrutne.

Tora, koja je knjiga praktičnog ljud-

skog ţivota, ne ublaţava riječi opi-

sujući teškoće – nečistoću, ţrtvu i

odvajanje od drugih – koje imati i

odgajati djecu automatski zapadaju

roditelje.

Moţda je upravo zbog tog razloga

Tora ţenama dala tako snaţan maj-

činski instinkt i ţelju za djecom. Jer

bez tog instinkta, bazirajući se samo

na praktičnoj strani ţivota i poteš-

koćama pri podizanju djece, Ţido-

vska nam demografija, u praktič-

nom smislu, ne bi ponudila nikakve

nade za budućnost. Rabini su u

Avot ispravno ustvrdili da je ―na-

grada izravno proporcionalna trudu

i odricanju.‖ To je zasigurno istina,

što se tiče djece i naraštaja i Ţidov-

ske budućnosti.

Šabat šalom

■

sedamdeset godina od Drugog

svjetskog rata i holokausta, Ţidovi

još uvijek nisu nadoknadili te og-

romne gubitke u svojoj populaciji.

To je posljedica ispodprosječnog

nataliteta među nereligioznim

Ţidovima, visoke stope razvoda,

kasnog stupanja u brak i sve većeg

broja samaca. Katastrofe asimlacije i

mješovitih brakova također igraju

veliku ulogu u tome da Ţidovi

danas jedva da mogu nadomještati

sami sebe, da ne spominjemo na-

doknadu za smanjenje populacije

koju je uzrokovao holokaust.

Tora prioritet stavlja na djecu.

Ona na djecu ne gleda samo kao na

fizički kontinuitet Ţidovskog na-

roda već i kao duhovnu i nebesku

vezu koja nadilazi ţivotni vijek

pojedinca. Rabini su iznijeli ko-

mentar u vezi našeg oca Jaakova da

sve dok su njegovi potomci ţivi i

aktivni i Jaakov je sam, na neki

način, također još ţiv.

Pobrinuti se za sebe ‗i preko gro-

ba,‘ jedan je od simbola judaizma i

Ţidovskog naroda. Koncept be-

smrtne duše potkrepljuje se time što

Strana 12 D ivrejTora stranica 12 D ivrejTora

Tora na djecu ne gleda

samo kao na fizički kontinuitet

Židovskog naroda već i kao

na duhovnu i nebesku vezu

koja nadilazi životni vijek

pojedinca.

Rabbi Yissocher Frand:

Ključ za efektivnu molitvu su usta očuvana od zla

budu efektivne. Ključ koji otvara

vrata odgovorima na naše molitve

jest posjedovati jezik i usta koja će

B-g smatrati vrijednim slušanja.

Mi uvijek imamo dugačak popis

zahtjeva pred B-gom – tri puta dne-

vno, 365 dana u godini. No mnogo

puta, naše molitve nisu efektivne.

One često puta ostaju neodgovorene

(barem koliko se nama čini). Zašto?

Ako čovjek ima radio tranzistor

kojeg je upravo razbio čekićem, ne

bi trebao biti iznenađen kada ga po-

kuša upaliti i shvati da ne radi.

''Zašto ne radi? Jer si ga slomio!''

Naša usta su tranzistor. Koristimo

ih kako bismo izgovarali naše mo-

litve. Ako svakodnevno, da tako

kaţemo, uzimamo čekić i njime

udaramo po svojim ustima, očigle-

dno je da naša usta neće biti efektiv-

na u molitvi. Ne samo da naše mo-

litve neće biti odgovorene, već mo-

ţda neće čak biti ni prenesene!

Mar bar Ravina završio je svoju

molitvu zahtjevom za to da molitve

budu prihvaćene i drage B-gu. Ali

kao uvod u tu molitvu dao je dobar

savjet za to kako da one budu pri-

hvaćene pred B-gom. Ključ je u to-

me da imamo usta i jezik koji će biti

očuvani od zlih riječi.

Uzalud je usta zaraţena ogovara-

njem i klevetama pokušavati koris-

titi za efektivnu molitvu B-gu, čak i

kada su u pitanju naše najiskrenije

potrebe.

Naučiti lekciju od B-ga kroz

kaznu

Stih u našoj parši kaţe, ''Kada do-

đete u zemlju Kanaan koju vam dajem

u naslijeđe, i kada stavim 'caraas' na

kuću u zemlji u kojoj prebivate...'' (Vaji

-kra 14,34). Ponekad 'caraas' čovjek

nalazi na vlastitoj kući.

Postoji poznati Rašijev komentar

na ovaj stih koji kaţe u ime medraša

da Tora ţidovskom narodu donosi

dobre vijesti. Koje su dobre vijesti?

Emorejci su imali običaj skrivati

velike količine zlata i zlatnog nakita

u zidovima svojih kuća. Kada bi se

mrlje pojavile na kući, Ţidovi bi

trebali srušiti zidove i kao rezultat

toga, pronašli bi blago. Na taj način

bi se lako obogatili.

Čudan aspekt tog medraša jest o-

vaj: caraas se pojavljuje zbog 'lašon

hara' (ogovaranja, klevete). Kako

'caraas' koji je kazna, moţe imati

nagradu kao rezultat? To nema

smisla!

Rav Bergman u svom djelu Šaarej

Ora objašnjava ovaj medraš i daje

nam zanimljiv pogled na njega.

Ramba''m piše na kraju Hilhos Ca-

raas (16,10) ''znak i čudesna pojava

pojavila se u Izraelu kako bi upozo-

rila na lašon hara, jer onome tko bi

govorio lašon hara zidovi kuće bi

promijenili izgled, … ako bi u tome

ustrajao… predmeti od koţe bi pro-

mijenili izgled… ako bi i dalje us-

trajao, njegova bi se odjeća promije-

nila… a ako bi i dalje ustrajao, nje-

gova bi se koţa promijenila…''

Ono što vidimo jest da postoji sli-

Parše Tazria i Mecora bave se za-

konima o 'caraasu', bolesti ili stanju

koje dolazi kao kazna za grijeh 'la-

šon hara' (ogovaranje, klevetanje).

Tri puta dnevno, nakon molitve

'šmone esre', mi molimo za pomoć u

kontroli naših usta: ''B-ţe, čuvaj moj

jezik od zla i usne moje od riječi pre-

vare.'' Izvor te molitve je talmudski

popis raznih molitvi koje su amoreji

izgovarali na kraju svojih formalnih

molitvi (Berahos 16b-17a).

Molitva kojom proglašavamo po-

četak novog mjeseca – 'roš hodeša' –

je molitva citirana u Gemari kao

Ravova molitva. Molitva koja je

tamo citirana u ime Rabi Jehude

HaNasija je također usvojena u

našu jutarnju sluţbu, odmah nakon

blagoslova: ''Neka bi bila Tvoja volja,

Hašem, da me spasiš danas i svakog

dana od drskosti i drskog čovjeka.'' Ta

molitva uključena je i u liturgiju

Jom Kipura. Mar bar Ravinova mo-

litva je molitva kojom traţimo B-ga

da nam pomogne čuvati naš jezik i

naša usta od zlih riječi. Ona završa-

va riječima ''Neka bi riječi mojih usta i

misli moga srca bile ugodne pred To-

bom, Hašem, Stijeno moja i Otkupitelju

moj.''

Rav Nissan Alpert primjećuje da

je ova posljednja molitva (Neka bi

riječi mojih usta...) zapravo općenita i

mogla je biti dodana molitvama bilo

koga od amoreja. Rav je to mogao

reći, Rebbe Jehuda HaNasi mogao je

to reći; Rava je to mogao reći… Za-

što je ta 'formula' dodana samo mo-

litvi Mara bar Ravine?

Rav Alpert objašnjava da je zahtje-

vu za odgovorom na naše molitve

nadodana molitva Mar bar Ravine

jer ona daje ključ za efektivnost na-

ših ostalih molitvi. Bit molitve

''Čuvaj moje usne…'' jest da sve

druge molitve – za razumijevanje,

zdravlje, financije, sigurnost od

neprijatelja, obnovu naroda, itd. – nastavak na stranici 14

Godina 9 Broj 27 stranica 13

(nastavak sa 13. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Ključ za efektivnu molitvu su usta očuvana od zla

To je razlika, kaţe Rav Bergman,

između parše Behukotaj i parše Ki

Tavo. U parši Behukotaj B-g kori Iz-

rael zbog toga što Mu se stalno su-

protstavlja, i kaţe ''Pokazat ću ti ka-

ko je biti bez B-ga koji je zabrinut za

tebe.'' To je toliko strašna kazna da

'tohaha' mora biti završena utjehom.

Ali ukor u parši Ki Tavo, u kojoj se

kaţe ''B-g će te kazniti…'', koliko god

to loše bilo – barem je očigledno da

je On onaj tko izvršava kaznu. To je

samo po sebi utješno.

Iz toga izlazi sljedeće: kada je čo-

vjek svjestan da je svrha kazne in-

struktivna – to zapravo nije kazna.

Ako shvatim i ako postanem svjes-

tan toga da činim nešto loše i B-g

kaţe ''Stani'', a način na koji to kaţe

jest da me kazni – tada to nije više

kazna. To je samo ispravljanje lošeg

puta. Ja znam da imam Oca koji

brine o meni.

Kada čovjek govori 'lašon hara' i

kada zidovi njegove kuće budu za-

hvaćeni 'caraasom', to nije toliko ka-

zna koliko poruka brige. Zato ako

čovjek reagira na tu B-ţju poruku,

sve će biti kako treba. Nema istinske

kazne u tom slučaju. Zapravo, tada

je i nagrada u redu.

Svatko griješi. Svatko čini proma-

šaje. Ako B-g pošalje poruku koja

ispravi nečije greške i promašaje,

onda je to upravo ono što je potre-

bno. Ne samo to, već čovjek tada

zasluţuje i nagradu za poslušnost

B-gu.

S tim u mislima, Rav Bergman

objašnjava Gemaru u Soti (9b)

''Samson je išao za svojim očima,

stoga su mu Filistejci iskopali oči.''

Mudraci kaţu da je Samson uputio

B-gu molitvu ''U zamjenu za jedno

moje oko, ja ţelim snagu kojom ću

srušiti građevinu na Filistejce, a u

zamjenu za moje drugo oko, ţelim

primiti Olam HaBa, svijet koji do-

lazi.''

Ovdje moţemo postaviti isto pi-

tanje koje smo postavili u slučaju sa

'caraasom': Samson je griješio svojim

očima, zato je bio kaţnjen. Zašto

onda sada traţi nagradu zbog gu-

bitka svojih očiju?

Odgovor je opet taj da postoji vr-

sta kazne koja, kada je prihvaćena i

kada postane lekcija od B-ga koju je

čovjek naučio, postaje nešto pozitiv-

no. Budući da je reagirao ispravno,

Samson je mogao svoju kaznu pre-

okrenuti u nagradu.

Problem je kada se ljudima doga-

đaju stvari na koje oni ne reagiraju.

Sada moţemo razumjeti medraš iz

naše parše. Kada čovjek govori lašon

hara, prvi znak od B-ga je ''Pogledaj

zid.'' Ako čovjek reagira u toj situ-

aciji, shvati da je govorio lašon hara i

odluči se pokajati i ispraviti svoja

djela, on odlazi kohenu, pokazuje

mu zid kuće, slijedi propisani ritual

i tada zasluţuje nagradu – blago u

svojoj kući. Reakcija u početnom

stadiju kazne je micva koja treba biti

nagrađena.

Ali što se događa ako čovjek ne

reagira i ako ne prepoznaje u kazni

lekciju od B-ga? Tada se stvari sve

više pogoršavaju. Zahvaćena je

njegova odjeća. A ako i dalje ne

reagira, zahvaćeno je njegovo vla-

stito tijelo. Do tada, to je postala

isključivo kazna.

To se moţe naslutiti iz jezika ko-

jim Tora govori. Kada govori o mr-

ljama na kući, ona kaţe ''On (vlas-

nik kuće) će doći i reći kohenu'' –

dobrovoljno (Vajikra 14,35); ali kada

govori o mrljama na koţi, ona kaţe

''i bit će doveden pred kohena'' –

protiv svoje volje (13,9; 14,1).

Sretan je čovjek koji predviđa i

shvaća, koji ima ispravan pogled i

iskrenost kako bi reagirao na pravi

način kada se nešto takvo dogodi.

Prevela Anja Grabar

■

jed kod 'caraasa'. Najprije je tu oblik

koji je zahvaćao kuću, što je bilo

prvo upozorenje (ţuto svjetlo). Ako

čovjek ne bi prestao sa lašon hara,

caraas bi se malo pribliţio – zahva-

tio bi odjeću koju je nosio (crveno

svjetlo). Ako i dalje ne bi prestao,

tada bi se alarmno svjetlo pojavilo –

caraas bi zahvatio njegovo tijelo i

tada bi započeo čitav proces u ko-

jem on mora biti odvojen od zajed-

nice, 'izopćen' itd.

Rav Bergman uspoređuje 'tohaha',

ukor ţidovskog naroda, u parši Be-

hukotaj (u knjizi Vajikra, Levitskom

zakoniku) – koji završava utjehom –

sa 'tohaha' u parši Ki Tavo (u knjizi

Devarim, Ponovljeni zakon), koji

iako duţi i slikovitiji, završava bez

riječi utjehe. On objašnjava da

'tohaha' u parši Ki Tavo ne zahtijeva

utjehu, ali 'tohaha' u parši Behukotaj

zahtijeva.

Zašto su one različite? Različite su

jer u parši Ki Tavo, B-g govori u pr-

vom licu (''Ja ću vas kazniti…''). Jasno

je da kazna dolazi direktno iz B-ţje

ruke. Ipak, u parši Behukotaj, nema

te boţanske providnosti (''Ako ćete

mi se i dalje suprotstavljati, tada ću se i

Ja vama ţestoko suprotstaviti'' (Vajikra

26,27-28), što znači da je kazna koju

im je B-g dao bila ''Sami ste u

ovome''.

Evo jednog primjera: jedna je stvar

gora od kazne koju primaš od oca, a

to je ne imati oca koji bi te kaznio, ili

imati oca koji ne brine o tebi dovolj-

no da bi te kaznio. Kada netko ima

oca koji brine o njemu dovoljno da

bi ga kaznio kad je zao, to je već sa-

mo po sebi utjeha. Usred kazne skri-

ven je ogroman blagoslov – postoji

netko tamo!

Ne daj B-ţe da netko nema oca –

ili još gore – da njegov otac ne brine

o njemu dovoljno da bi ga kaznio,

već mu kaţe ''sam si u ovome – čini

što ţeliš – nije me briga!'' To je mno-

go gore.

Strana 14 D ivrejTora stranica 14 D ivrejTora

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Crno i žuto

primjer, on piše da Targum za Ijov

30,30 nudi שחם za שחר – također i

šap'el od חם" , biti topao".

Međutim, ima i onih koji se ne sla-

ţu s time, te pronalaze vezu. Alma-

gor-Ramon piše da u hebrejskom i

drugim jezicima postoji jedan feno-

men, da kada postoji korijen čije se

riječi pribliţavaju granici tog znače-

nja, od te granice dalje one su sklo-

ne obrnuti značenja. Na primjer,

ona piše da je noću sve crno (šachor),

a prema kraju noći, na njenom rubu,

kad već ima više svjetla nego crnine,

mi taj period još uvijek nazivamo

šachar - zora. Ova se ideja rabi u igri

riječima koja se naziva "nizanje

sinonima".

Evo nekoliko rabinskih izvora:

Neposredno prije izlaska zvijezde

Danice, noć je namračnija…(Midraš

Šocher Tov)

Šachar---"jutro" ili "zora"---pove-

zana je sa šachor---"crno"---jer onaj

trenutak koji neposredno prethodi zori

najcrnji je, najmračniji dio noći. (Gaon

iz Vilne, Avnei Eliyahu)

To čak ide toliko daleko da kaţu da

izraz "Uvijek je najmračnije pred

svitanje" svoje korijene ima u vezi

između šachar i šachor. Zanimljivo,

čak i Klein daje tri definicije za

šachar: 1) zora, 2) svitanje 3) crnilo

koje prethodi zori.

Jedan glagol kojega svi povezuju

je traţiti, pretraţivati". Klein" - שחר

piše:

Vjerojatno potječe od )שחר zora),

odakle je nastalo značenje 'ustati

rano ujutro; izlaziti u ranim jutar-

njim satima i traţiti', odakle dolazi

'okrenuti se prema'.

Jastrow nudi "probiti, kopati, tra-

ţiti, traţiti " – i odatle u svitanje

zore.

Ostale izvedenice od šachar su

šacharit -vrijeme, i naziv ju) שחרית

tarnje molitve) i šocher שוחר - obo-

ţavatelj, prijatelj, kao u שוחר שלום -

"onaj koji voli mir".

Šachar također moţe značiti i "zna-

čenje, smisao, značaj". To se izvodi

iz Ješajahu 8,20 - ר ֵאין ַחר-ֲאשֶׁ – לֹו שָׁ

koje je doslovno značilo "bez svita-

nja", jer ga neće obasjati nikakvo

svjetlo. Danas se ovaj izraz često

odnosi na glasine "koje nemaju

osnove".

Bili ili ne bili šachar i šachor pove-

zani, ima jedna riječ koju ljudi iz-

vode iz jedne ili druge. U Kohelet

šachor

Je li šachor (šahor) שחור - "crno"

povezano s šachar (šahar) שחר -

"zorom"? Najbolji način da to odre-

dimo bio bi da vidimo da li je njiho-

va etimologija zajednička ili razli-

čita.

Klein, koji je sklon biti konzerva-

tivniji po tim pitanjima, pokazuje

različite derivacije. Šachor, piše on,

povezano je sa sirijskim שוחרא šu-

chra i akadskim šuru, koji znače

"ugljen". S druge strane, šachar je

povezan s moabitskim שחרת , ara-

mejskim שחרא , arapskim sahar,

akadskim šeru i širtu – koji svi znače

"zora".

Steinberg također daje različite

etimologije. On piše da je šachar po-

vezano s צהר, צחר i זהר– koji svi

znače "sjati, blistati", dok je šachor

šap'el oblik od חרה - " gorjeti". Na

nastavak na stranici 16

Godina 9 Broj 27 stranica 15

(nastavak s 15. stranice) David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik: Crno i žuto

pojavljuje u VaJikra 13,30.32.36. opi-

sujući kosu osobe koja boluje od

caraat (pretpostavljam da zbog toga

prijevod The Living Torah nudi pri-

jevod "blond, plavokos".)

I Targum Jonatan, i Sifra identifi-

ciraju cahov sa jednom vrstom zaha-

va זהב - zlata. Malbim i Tora Temi-

ma tumače tu identifikaciju slič-

nošću između te dvije riječi. Klein

također piše da su te dvije riječi

srodne.

Rav Saadia Gaon i Ibn Ezra daju

drugačije tumačenje za cahov. Rav

Saadia Gaon prevodi הבצא , a Ibn

Ezra tumači da je to u arapskom

jedna vrlo svijetla boja, gotovo bi-

jela. Or HaChaimu, koji je također

znao arapski, bilo je vrlo teško pri-

hvatiti gledište Ibn Ezre, i nije bio

spreman odbaciti Sifrino tumačenje

zahava. On ide tako daleko da kaţe

da su takva tumačenja razlog što

rabini generacijama nisu Ibn Ezru

uzimali za ozbiljno.

Glagol צהב znači "biti svijetao,

sjati". Zanimljivo, dva druga glagola

koja počinju s ista dva slova imaju

isto značenje - צהל i צהר , ali nisam

pronašao nikoga koji povezuje sva

tri.

Prema Rosenthalu, pored asocija-

cije na ţuto novinarstvo, cahov je

također oznaka za navijače Macca-

bi Tel Aviva. ■

11,10, nalazimo uparene dvije riječi

-djetinjstvo i mla – ַהַיְלדּות ְוַהַשֲחרּות

dost (šacharut). Ibn Ezra povezuje

šacharut s osvitom zore, početkom

čovjekova ţivota. Targum ukazuje

da šacharut znači mladost zbog

tamne kose ( יומי דאוכמות שער).

Kao što smo to učinili i s drugim

bojama, moramo se zapitati: ozna-

čava li šachor isključivo crno? Ka-

ddari piše da šachor ponekad ozna-

čava crnu boju (VaJikra 13,31), a po-

nekad znači "tamno" (Šir HaŠirim

1,5-6).

U ţargonu suvremenog hebrej-

skog, šachor se moţe odnositi na

haredim, crno trţište, i pripadnike

tenkovske jedinice u vojsci.

cahov

Cahov צהוב - ţuto – je slično adom

Oba prati zajednički uzorak .אדום

samoglasnika za boje (kao npr. ša-

hor, kachol, jarok, itd) i pojavljuje se

ograničen broj puta u Tori. Cahov se

Strana 16 D ivrejTora stranica 16 D ivrejTora

Rabbi Dr. Nissan Mindel:

Moja molitva (As For Me... My Prayer)

a sebe i sve na svijetu podredio slu-

ţbi B-gu. Zato je Psalm 93 izabran

da bude Pjesma Dana za šesti dan u

tjednu. Započinje:

„Vječni je kralj, ogrnu se ponosom,

ogrnu se Vječni, opasa snagom, i

učvrsti svemir da se ne koleba.

Čvrst je prijesto Tvoj oduvijek, od

vajkada si Ti!― (stihovi 1-2)

Psalmist opisuje huk rijeka i oceana-

moćne sile koje odjekuju svijetom-

ali B-g je od svega moćniji;

„. Od glasova voda velikih, silnih,

od udaraca valova morskih, silniji je

u visinama Vječni.― (stih 4)

Zadnji stih govori o B-ţjim svjedo-

čanstvima preko Njegovih proroka,

koji su prorokovali o slavi B-ga i

Njegovoj Svetoj Kući (Bet Hamik-

daš):

„Svjedočanstva Tvoja su istinita

veoma, Domu Tvome dolikuje

svetost, o Vječni, za sva vremena!―

Kao i u vrijeme kada je B-g stvorio

Adama, svo je čovječanstvo priz-

nalo B-ţju vladavinu a tako će biti

opet kada dođe Mašijach, svo će

čovječanstvo priznati Njegovo

kraljevstvo.

ŠABOS (sedmi dan) PSALM 92

Molitvenik Šalom M. Freiberger (str.

138)

„Dobro je blagodariti Vječnome i

slaviti Ime Tvoje, Svevišnji. Javljati

jutrom milost Tvoju i vjernost Tvoju

noću. Na desetki i na harfi, uz svir-

ku lire. Jer me Ti obradova djelom

Svojim, o Vječni, pojaću o djelima

ruku Tvojih. Kako li su velika djela

Tvoja, o Vječni, duboke su veoma

misli Tvoje. Bezumnik ih nemoţe

spoznati i glupi to neće razumjeti,

kad zločinci niču ko trava, i cvatu

svi koji zlo čine, kako bi ih uništio

zauvijek. A Ti si uzvišen u vijeke,

Vječni! Gle, dušmani Tvoji, o Vječni,

gle, dušmani Tvoji propadaju,

raspršuju se svi koji zlo čine. Nadu

ŠESTI DAN (petak) PSALM 93

Molitvenik Šalom M. Freiberger (str.

89)

„Vječni je kralj, ogrnu se ponosom,

ogrnu se Vječni, opasa snagom, i

učvrsti svemir da se ne koleba.

Čvrst je prijesto Tvoj oduvijek, od

vajkada si Ti! Podigoše rijeke, O

Vječni, podigoše rijeke glas svoj,

podigoše rijeke šum svoj. Od gla-

sova voda velikih, silnih, od uda-

raca valova morskih, silniji je u

visinama Vječni. Svjedočanstva

Tvoja su istinita veoma, Domu

Tvome dolikuje svetost, o Vječni, za

sva vremena!―

Šestog dana Stvaranja B-g je završio

„djelo Stvaranja― kada je oblikovao

prvo ljudsko biće i „udahnuo― mu

ţivot. Adam, prvi čovjek, bio je in-

teligentno biće, obdaren sposobno-

šću govora. Naši Mudraci kaţu da

je prvo što je Adam učinio bilo Stvo-

ritelja je proglasio Kraljem Svemira,

nastavak na stranici 18

Godina 9 Broj 27 stranica 17

■

(nastavak s 17. stranice) Rabbi Dr. Nissan Mindel: Moja molitva (As For Me... My Prayer)

utjecalo ni na koji način na B-ga.

Kao što, na primjer, izgovorena riječ

ne dovodi do promjene na ljudskom

biću.

Sedmog dana, B-g nije stvrorio ništa

novo, osim samog šabosa kao dan

za odmor,dan svetosti.

Nama Ţidovima, bilo je zapovije-

đeno da „oponašamo― B-ga na sve

Njegove načine. Dakle, određeno je

da radimo šest dana u tjednu a da

se odmaramo sedmi dan i da taj dan

drţimo svetim. Budući da se mi

sastojimo od tijela i duše, zapovijed

da se odmaramo odnosi se i na tijelo

i na dušu. Drugim riječima šabos

ima dvojako značenje: odnosi se i na

tjelesno i na duhovno. Prvo (tjele-

sno) jednostavno znači da u taj dan

nesmijemo obavljati niti jednu od 39

stvaralačkih fizičkih djelatnosti a

zabranjeni su i rezultati koji bi pro-

izašli iz tih djelatnosti. U Ţidov-

skom Zakonu nabrojani su svi ti

poslivi i njihove posljedice te ih

treba završiti do zalaska sunca

šestog dana- u petak. Sedmi dan,

Shabbos treba u cijelosti posvetiti

B-gu i svetim poslovima. U taj dan

trebamo posve promijeniti svoju

svakodnevnu rutinu; čak i naše

tjelesne potrebe; naše jelo, odjeću,

način na koji hodamo i govorimo,

sve treba biti drugačije, posebno-

šabosdik (nalik šabatu). Nagla-

šavamo riječ „stvaralački― kada

opisujemo fizički posao koji je za-

branjena na Shabbos, jer nije zabra-

njen sam tjelesni napor. Na primjer:

lakše je zapaliti šibicu ili okrenuti

prekidač da bi upalili svjetlo od

pomicanja teškog naslonjača s

jednog kraja sobe na drugi. Pa ipak,

zabranjeno je paliti šibicu ili svjetlo

ali je dozvoljeno pomaknuti naslo-

njač.

Drugi vid šabosa se odnosi na našu

dušu koja također zasluţuje „od-

mor― na šabos. Ovo se odnosi na

ispunjavanje svrhe naše duše da

kroz šest dana u tjednu unese sve-

tost u naše svakodnevne poslove.

Jer, mi Ţidovi nismo sveti narod

samo na šabos i jom tov, nego smo to

svaki dan tijekom cijele godine i

svih godina našeg ţivota. Ne samo

što molimo i izvršavamo micvot

svaki dan, nego sve što činimo, uk-

ljučujući način kako jedemo i pije-

mo, odrţavamo naše poslove, tre-

baju se izvršavati u skladu s B-ţjom

voljom, onako kako je zapisano u

Tori, Ţidovskom Zakonu. Da bi tih

šest dana u tjednu ţivjeli i radili

prema našem Zakonu potrebno je

uloţiti određeni napor, jer nije pri

tom lako oduprijeti se i izbjeći razne

poteškoće. Međutim, na šabos, naša

duša s Neba prima posebnu mjeru

svetosti i nadahnuća – nešama je-

tera - „dodatna duša―. Svetost nas

obuzima bez napora i mi uţivamo u

posebnoj duhovnoj radosti i opu-

štenosti – oneg šabos.

Odabrala i prevela Jasenka Furst

moju diţeš visoko, okrepljen sam

svjeţim uljem, i oko mi gleda na

klevetnike moje, a uši mi čuju one,

što klevetnički ustaju protiv mene.

Pravednik cvjeta kao palma, čvrst je

kao kedar na Libanonu. Koji su

zasađeni u dvoru Vječnoga, u

dvorovima B-ga našega cvjetaju; još

će uspijevati u starosti, biti krepki i

svjeţi, da objave kako je prav

Vječni, pećina moja, nema nepravde

na Njemu.―

Iako se u ovoj knjizi tumače tjedne

molitve tj. molitve koje se mole

svaki dan u tjednu, Pjesma dana za

šabat uključena je ovdje radi dojma

cjeline ali isto i zato jer ima očiti

utjecaj i vezu s danima u tjednu.

Šir-šel-jom za šabat (Pjesma dana)

koju su Leviti izgovarali u Bet Ha-

mikdašu je Psalm 92 – (Mizmor šir

l'jom hašabos).

Sedmog dana Stvaranja, sav „po-

sao― Stvaranja je završen i B-g se

„odmorio― a taj je dan pretvorio u

sveti dan, dan odmora. Mislim da je

nepotrebno naglasiti da pojmovi

„rad― i „odmor―, kad se radi o B-

gu, ne treba razumjeti doslovno u

značenju koji obično podrazumije-

vamo a odnosi se na poslove i od-

mor nas ljudi. Jer, kada čovjek oba-

vlja bilo koji posao ili djelatnost, on

za to koristi svoju snagu i na kraju

dana umoran je i mora se odmoriti.

Ali, B-g nije trebao „uloţiti napor―

da bi stvorio svijet, kao što je zapi-

sano: „B-ţjom riječi svijet/ nebesa

su/ je stvoren/ a dahom B-ţjim - svi

stanovnici svijeta.― Sve je nastalo

B-ţjom „riječi― i sve Stvoreno nije

■

Strana 18 D ivrejTora stranica 18 D ivrejTora

Halahička satnica (za grad Zagreb)

Datum Alot Hašahar

Najranije Talit

Nec Hahama

Najkasni-je Š’ma

Zman Tefila

Minha Ketana

Plag Haminha

Šekia Cet Ha-kohavim

Minha Gedola

Hacot

utorak 12. 4. 2016.

4:40 5:18 6:15 9:36 10:43 18:15 16:52 19:39 20:41 13:31 12:57

Godina 9 Broj 27 stranica 19

“Haftara

nam donosi

proročanstvo

u vezi

pashalne ţrtve

koja će se

prinositi u

mesijansko

doba .“

Haftara je dio Ezekielo-

vog proročanstva u vezi

trećeg Hrama— izgleda

zdanja, posvećenja i nekih

od običaja koji će se u nje-

mu vršiti.

Haftara otpočinje s opi-

som različitih vrsta ţrtava

koje će se prinositi za vri-

jeme sedmodnevne sve-

čanosti posvećenja, i tada

navodi da ćemo 14. nisana

donijeti pashalnu ţrtvu.

Veći dio nastavka haf-

tare posvećen je ţrtvama

koje će prinijeti "vođa," i

propisuje njegov ulazak i

izlazak iz Hrama.

(Ezekiel 45:18-46:15)

Ova posebna haftara je pro-

ročanstvo u vezi pashalne ţr-

tve koja će se prinositi u mesi-

janskoj eri, i odraţava temu iz

čitanja Tore za Hahodeš—Moj-

sije zapovijeda Izraelcima u

Egiptu da priprema i donesu

pashalno janje.

Haftara Šabat Hahodeš

■

Page 20 Strana 20 Strana 20 Strana 20 Strana 20 D ivrejTora stranica 20 D ivrejTora

osveta 1945. nad ustašama!?

Film se uklapa u postavljenu

mantru i malo je reći da je

kontroverzan, ali uz to što je

postavljen kao bezočno, nela-

godno i neugodno umivanje

ustaških ubojstava u logoru

smrti Jasenovac, koristi tezu da

je kasniji “partizanski logor

Jasenovac” puno gori i krvaviji

od ustaškog.

Slavko Goldstein, napadan u

filmu, o tome izvan filma kaţe:

“S punom sigurnošću tvrdim da

su konstrukcije o Jasenovcu

kao poslijeratnom partizansko-

komunističkom logoru smrti

samo konstrukcija, bez ijednog

pravog dokaza. Neosnovana

izmišljotina.” Kad se govori o

tom “partizanskom Jasenovcu”,

iznosi se tvrdnja da su Srbi iz

Pakraca dolazili klati Hrvate iz

zadovoljstva. Ništa nije rečeno

o tome s kojim su osjećajem

ustaše klali Srbe i Ţidove?

Gledajući film, stječe se dojam

da se ustašama holokaust nad

Židovima omakao, a oni su

žrtve, Bože moj, ratnih

okolnosti.

Kolateralne žrtve

Toliko je stvari tamo izrečeno

da se teško uhvatiti za svaku

iznesenu konstataciju. Film

počinje četničkim srpskim pog-

romima u vrijeme Kraljevine

Jugoslavije, kao neki uvod u

opravdanje onoga što je Srbe

snašlo u NDH. Blasfemično je

da se Srbi kao najveće ţrtve

tog sramotnog logora spominju

gotovo kao kolateralne ţrtve,

kao da su sami krivi što su

poklani. Kao kad ubojica na

sudu traţi blaţi tretman jer je

ubijeni sam pao na noţ

(desetak puta), a napisao je u

školskom listu i humanu pjes-

micu “I Srbi su ljudi”.

Kaţe se da

je Pavelićeva odluka da iz

Njemačke uveze rasne zakone

tragična (tu ga se pokušava

opravdati, kao nije on kriv, to

su njemački zakoni), ali se

poentira da je Kraljevina Jugo-

slavija imala prema Ţidovima

još ranije “rasne zakone”. Iz

njih se čita da je Ţidovima

zabranjivano školovanje. No,

zar to opravdava ustaške rasne

zakone po kojima su Ţidovi i

Srbi likvidirani samo zato što

su Ţidovi i Srbi!?

Jasenovac se prikazuje kao

logor u koji su internirani pro-

tivnici reţima, a ustaški pokret

tek kao antisrpski. Srbina se

moţe likvidirati.

Mlak pljesak

Kao veliki opravdavajući argu-

ment iznosi se podatak da je

Pavelićave ţena Marabila

poluţidovka te da je sam

ustaški voĎa, na inter-

venciju Mate Ujevića, spasio

njegova tajnika Ţidova iz

Jasenovca.

Mijenja li to suštinu ustaškog

reţima, njihov usrdni i blago-

nakloni doprinos holo-

kaustu? Adolf Hitler osobno je

dopustio da nekoliko glazbeni-

ka Ţidova nastavi svirati u

Berlinskoj filharmoniji do kraja

rata. Treba li zato biti

pravednik meĎu narodima?

Mijenja li karakter zločina na

Ovčari nekoliko svjedočanstava

da su vukovarski Srbi spasili od

klanja par svojih prijatelja

Hrvata? No ni podatak o Mari

poluţidovki, “brojnim Ţidovima

u ustaškom pokretu” ili tome

da je Ţidovska općina u Za-

grebu radila cijeli rat i da je na

tome inzistirao sam Pavelić

(pismo koje to kao potvrĎuje

vrlo je dvojbeno) nisu spasili

80 posto hrvatskih Ţidova od

ustaške kame.

Preţivjelo ih je 20 %, i to do-

bar dio zahvaljujući

“zločinačkim hrvatskim parti-

zanima”. Konačno, zagrebački

rabin Šalom

Freiberger isporučen je u

Auschwitz, gdje je ubijen, ali

Sedlar i Hitrec to nisu smatrali

relevantnim podatkom.

I za kraj - film je, na

iznenaĎenje, dobio vrlo mlak

pljesak.

Jutarnji list, 6.4.2016.

U zagrebačkom kinu Euro-

pa u ponedjeljak oko 21

sat na projekciji fil-

ma Jakova Sedlara i sce-

narista Hrvoja Hitre-

ca “Jasenovac - istina”

okupilo se šaroliko društvo.

Na Bilo je tu puno “desnih

prvaka” hrvatske ideološke

scene, od Zdravka Tomca,

Branka Borkovića, prekoVice

Vukojevića, Dikana Radeljaka,

novog ministra kulture Zlatka

Hasanbegovića, koji je prije

filma dobio najdulji pljesak,

sisačkog biskupa Vlade

Košića do, priličnog iznenaĎen-

ja - izraelske velepos-

lanice Zine Kalay Kleitman,

koja sumnjamo da je bila

svjesna čemu je prisustvovala.

„Žrtve ratnih okolnosti‟

Povijesna mantra suvremene

hrvatske desnice je dozlaboga

uboga i nemaštovita. Mit na

kojem se ţeli graditi “novi

hrvatski poredak” je

omalovaţavanje, ideološko i

nacionalno diskreditiranje te

posvemašnja kriminalizacija

hrvatskog partizanskog pokreta

te relativiziranje, umivanje,

umanjivanje i opravdavanje

onoga što se opravdati ne

moţe.

No, kako se ipak ne moţe

zanemariti baš sav zločinački i

poltronski karakter ustaškog

reţima, pokušava ga se oprav-

dati prethodnim zločinom Srba

te kasnijim ultimativnim parti-

zanskim! Ako je to argument

za ustaški zločin nad Srbima,

zašto se on ne primjenjuje kao

argument za ono što je bila

'ŽRTVE RATNIH OKOLNOSTI'

SKANDALOZAN POVIJESNI FALSIFIKAT:

SEDLAR I HITREC U NOVOM FILMU TVRDE

'Partizani su u Jasenovcu ubili više ljudi nego

ustaše'

Iz medi

ja

■

Primu Leviju i Varlamu Šala-movu. Radio bi kao činovnik, ili bi, ipak, bio novinar, i odţivio bi neki miran graĎanski ţivot, u svakom pogledu beskonfliktan, suţivljen i asimiliran. Kao što bi Primo Levi radio u svom kem-ijskom laboratoriju, i kao što bi Varlam Šalamov bio samo jedan od tisuća ruskih pjesni-ka. Sva trojica zanimljivi su upravo po toj svojoj predestini-ranoj običnosti. Oni nisu bili proročke figure, poput, recimo, Aleksandra Solţenjicina, i time su njihova svjedočenja ele-mentarnija, bliţa ljudskoj nara-vi, nekako čovječnija. Kertész, Levi i Šalamov se, svaki na svoj način, bave onim što je čovje-ka navelo da drugog čovjeka zatvori u logor, i što je graĎan-sku svakodnevicu pretvorilo u pakao. Zahvaljujući njima Auschwitz i Kolimu prepoz-najemo oko sebe, u očima sugovornik