B’’H

Priprema i uređuje:

Vatroslav Ivanuša

Prevela: Dolores Bettini

(D’varim 29,9-31,30)

Paraša Vajeleh opisuje posljednji dan Mošeova zemaljskog ţivota. „Stodvadeset godina mi je danas,“ govori on narodu, „dalje ne mogu ići i ne mogu ući.“ Vodstvo prenosi na Jošuu i upisuje posljednje rije-či u Toru. Svitak povjerava Levitima da ga čuvaju u Zavjetnom kovčegu.

Micva “hak’hel” (okupljanje) je zadana: svakih sedam godina, za vrijeme blagda-na Sukot prve godine šmita ciklusa, sav narod Izraelski – muškarci, ţene, djeca – trebaju se okupiti u Svetom hramu u Jeruzalemu. Tamo će im kralj čitati iz Tore.

Vajeleh završava proročanstvom koje kaţe da će se izraelski narod okrenuti od svog saveza s B-gom što će B-ga navesti da sakrije svoje lice od njih, ali završava i obećanjem da riječi Tore „usta potomaka neće zaboraviti.“

Paraša Vajeleh/Šabat šuva

Godina 9

Broj 53

Pravična djela 3

Tešuva - povratak 4

Tšuva 7

Naš dar 9

Neprikladno 11

Iz medija 14

U ovom broju :

■

divrejtora@gmail.com

DivrejTora http://twitter.com/DivrejTora

subota

8.10.2016.

petak

7.10.2016.

6. tišreja 5777.

8. listopada 2016.

gički, te je zaključio da se loše stvari

događaju dobrim ljudima zato što

B-g ne upravlja svime na svijetu

neposredno, te se stoga mogu do-

goditi nepravde. Moše je predvidio

da će nas ovo pitanje uznemiravati,

pa nas je unaprijed upozorio protiv

ovako pojednostavljenog rješenja, jer

ono predstavlja poricanje B-ţanske

providnosti i/ili svemoći. Tamo gdje

se ne moţe primijeniti logika, moţe

se primijeniti vjera. Moramo prihva-

titi da je B-g pravičan i dobrohotan,

čak i onda kada to naša logika nije u

stanju razumjeti.

stranica 2 D ivrejTora

Vajeleh

Kada se zbudu

loše stvari. . . . I

mnoga zla i nevo-

lje dođu na njih,

oni će reći toga

dana: „Nisu li ova

zla došla na nas zato što B-g nije

među nama?“.

Pitanje „zašto se loše stvari doga-

đaju dobrim ljudima?“ mučilo je

svakoga tko iole razmišlja. Talmud

kaţe da kada je Moše od B-ga

zatraţio „Pokaţi mi svoje putove“

(Šemot, Izlazak 33.13), on je zapravo

postavio ovo isto pitanje. Knjiga o

Jobu, za koju neki smatraju da ju je

napisao Moše (Bava Basra 15a), po-

svećena je raspravi o tom pitanju, a

konstatacija je da ne postoji logičan

odgovor. Točnije, vjersko je načelo

da je B-g pravičan i dobrohotan, a

jedino što mi moţemo izjaviti jest da

pojava loših stvari kod dobrih ljudi

nadilazi naše shvaćanje.

Jedan popularni suvremeni pisac

pokušao je riješiti ovaj problem lo- ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Rastimo svakoga dana

kođer učahu (Dvarim Raba V, 10): Zlo ogovaranje ubija trojicu: onoga koji ga govori, onoga koji ga prihvaća, i onoga kome je rečeno. Ali onoga koji ga prihvaća je po-gođen više nego onaj koji ga kaţe.

Postoje određene stvari koje bacaju „sjenku“ zlog ogovara-nja. Na primjer, „Kad bi bar netko rekao toj i toj osobi da bi uvijek trebala biti kakva je sada“; ili ako netko kaţe, „Nemojte govoriti o tom i tom čovjeku. Ne ţelim reći što se s njim dogodilo.“ Isto je tako i ako netko go-vori dobro o drugome pred nekima koji ga mrzi, jer to navodi tu osobu da s prezirom govori o njemu. Isto je tako ako netko govori zlo ogovaranje kao šalu. I jedna-ko je tako ako je to rečeno na lukav i prijevaran način, kao da on ne zna da je to zlo ogovaranje.

Potpuno je svejedno iznosi li osoba zlo ogovaranje u prisut-nosti te osobe ili dok je nema. Tako je i ako osoba kaţe stvari koje izazivaju nevolju ako se prenose s čovjeka na čovjeka, tako da naštete njegovom bliţnjem fizički ili kroz ono što posjeduje, ili čak samo uznemirivši ga ili ga uplaše – i nema potrebe dodati, ako govori o svom bliţnjem pred onima koji su na vlasti, pa to dovede da on oduzme drugome stvari koje imaju vrijednost u nov-cu. To je kao da je ubio njega i njegovu ţenu i djecu koja ovise o njemu. Jer taj je informant/doušnik zapravo. Či-stilište će doći kraju, a on neće biti gotov sa svojom ka-znom. (Vidi knjige Hafec Hajim i Š'mirat haLašon u vezi toga kako je golem zločin zlog ogovaranja i kazne za to.)

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ţenu.

Negativne zapovijedi

77. Negativna je zapovijed nikome ne reći stvari koje je druga osoba rekla protiv njega

jer Pismo kaţe, Nećeš raznositi klevete među svojim narodom (Va-jikra 19,16). Sve i da govori istinu, ta osoba dovodi propast na svijet. To je ogromna povreda zakona, koja dovodi do ubojstva ţivota među Ţidovskim narodom, kao što to vidimo kod Doega Edomca.

Zatim, postoji kazneno djelo koje je daleko gore od ovoga, a obuhvaćeno je ovom zabranom, a to su zle glasine. To znači da neka osoba poniţavajuće govori o svom bli-ţnjem, pa makar govorila i istinu; jer se onu osobu koja govori laţ naziva „onaj koji širi loš glas.“ Zle glasine su kada netko kaţe, „Taj i taj je učinio to i to. Takvi i takvi su bili njegovi preci. Evo što sam čuo o njemu.“ Pa iz-nese sramotne stvari. U vezi toga Pismo kaţe, Vječni će odsjeći sve sladunjave usne, jezik koji govori ohole stvari (Thilim 12,4).

Učenjaci, blagoslovena bila uspomena na njih, učahu (Tal-mud Jerušalmi, Pe'a I, vidi Rambam, Jad, hilhot de'ot VII, 3): Za tri prekršaja čovjek se kaţnjava na ovome svijetu, i nema udjela u svijetu koji će doći: idolopoklonstvo, in-cest ili preljuba, i krvoproliće. Ali zlo ogovaranje je po ozbiljnost jednako svim trima. Naši učenjaci, blagoslo-vena bila uspomena na njih, još učahu (Jalkut Šim'oni, Thilim §656): Ako tko govori zlo ogovaranje, to je kao da je porekao glavno načelo [o jednom i jedinom B-gu]. I naši učenjaci, blagoslovena bila uspomena na njih, ta-

■

Godina 9 Broj 53 stranica 3

Rabbi Dovid Goldwasser:

Pravična djela

16,11). Raši navodi medraš da su ovi

na kraju navedni obitelj Vječnog. To

su osobe koje moţda nemaju nikoga

tko bi se brinuo o njima, koje su po-

trebite ili bez krova nad glavom.

Ovi su sušta suprotnost onima na-

vedenima na početku, koji su naj-

bliţa obitelji. Vječni kaţe, objašnjava

Raši, da ako mi usrećimo Njegovu

obitelj, On će učiniti našu obitelj

sretnom. B-g toliko štiti i brine se za

bijedne da su Njegovi blagoslovi za

one koji im osiguravaju potrebno

mnogostruki.

Talmud nam kaţe (Bava Basra 10a)

da su putevi Vječnog, Kralja nad

kraljevima, drugačiji od puteva onih

koji su krv i meso. Ako netko done-

se dar kralju, dar moţe biti prihva-

ćen ili neprihvaćen. Čak i ako je pri-

hvaćen, još uvijek nije sigurno hoće

li mu biti dopusšteno da stane pred

kralja. Međutim, ako čovjek da

cedaka on se sma-ra dostojnim da

primi B-ţansku Prisutnost, kao što

je rečeno (Tehilim 17,15): “A ja ću u

pravdi gledati lice Tvoje.”

Zanimljivo je primijetiti da je he-

brejska riječ za milodar cedaka, no,

cedaka se jako razlikuje od ideje

milodara, milostinje. Milodar ozna-

čava velikodušan čin darivanja.

Međutim riječ cedaka se zapravo

izvodi od hebrejske riječi cedek, koja

znači pravičnost ili pravednost. Pre-

ma Tori, kada netko daje novac si-

romašnome to nije čin velikoduš-

nosti; to je, zapravo, izvršenje pra-

vičnog i pravednog postupka. To je

ispunjavanje obaveze, a ne nikakvo

zaista izvanredno ili zapaţeno djelo.

Kako se nalazimo u danima selihos,

ţeljeli bismo skrenuti posebnu pa-

ţnju na ove tefilos koje molimo je-

dnom u godini.

U našim molitvama kaţemo:

“Tebi, Vječnome, ide pravednost …

mi ne dolazimo pred Tebe s milo-

srdnim i dobrim djelima. Već kuca-

mo na Tvoja vrata kao ubog i po-

tlačen narod.”

Smatrali bismo da kada bismo

imali zasluge heseda i cedake da bi-

smo mogli isposlovati pomirenje.

Tora nam kaţe (Mišlej 10,2): “Milo-

dar izbavlja od smrti.” Natprosječan

čin cedake moţe spasiti vlastiti ţivot

ako je, ne daj B-ţe, izrečena najstraš-

nija presuda. Štoviše, Talmud nam

kaţe (Bava Basra 10a) da cedaka pri-

bliţava konačno izbavljenje.

“Radovat ćeš se pred Vječnim – ti,

sin tvoj, kći tvoja, sluga tvoj, sluški-

nja tvoja, Levit koji je u vašim gra-

dovima, preobraćenik, siroče, i udo-

vica koja je među vama (Devarim

■

■

Strana 4 D ivrejTora stranica 4 D ivrejTora

Za mene je ovo dirljiva priča koja

mi pruţa toliku nevjerojatnu nadu.

Ona mi govori da u svakom ljud-

skom biću postoji duša, pa bio to i

poganski krvnik. I da je ta duša

spremna da iziđe na vidjelo u sva-

kom trenutku. Ljudi nisu „loši“, oni

su izgubljeni, smeteni, čine sve što

mogu da krenu naprijed, ali uvijek

nalaze pogrešne načine da to učine.

No ipak, temeljna dobrota ljudske

prirode uvijek ostaje. Mi vidimo lju-

de kako čine vrlo loše stvari: uboj-

stva, mučenja, zlostavljanja onih

koje bi trebali voljeti, mrţnju... Ali

jedna stvar koju nikada ne čine je to

da unište B-ţansku dušu koja se

nalazi u samoj njihovoj srţi. Ona

moţe biti pogaţena i bez prava

glasa u njihovom svakodnevnom

ţivotu, no ona se nalazi tamo i njena

snaga nikada ne slabi.

Za mene je tešuva povratak takvoj

duši, povratak istini, poštenju i du-

hovnom gledanju na svijet. Tešuva

predstavlja odbacivanje naše samo-

stvorene, pogrešne percepcije i pri-

oriteta te početak uviđanja svijeta

onakvim kakav doista jest – B-ţjom

manifestacijom. Takav ćemo svijet

uvijek doţivjeti jedino kao blago-

slov, dobro i obilje nade.

Više nego što je tešuva promjena

ponašanja ona je promjena srca.

U prisutnosti tako velikog čovje-

ka, rimski egzekutor iznenada je

uvidio svijet na jedan sasvim dru-

gačiji način. I bio je dovoljno odva-

ţan da postupi prema onome što je

spoznao, bez obzira na posljedice.

Tešuva traţi oboje. Ona zahtijeva

otvorenost da se razmotri smisao

vlastitog ţivota i preispita svoje

prioritete. I ona traţi da budemo

dovoljno odvaţni da se promije-

nimo. Pripovijest o rimskom krvni-

ku pruţa nam nadahnuće. No, i

svatko od nas u sebi nosi podjed-

nako nadahnjujuću priču, koja je

spremna da iziđe na vidjelo. Jed-

nom kada oslobodimo ljudsku du-

šu, ne postoje granice u onome što

moţemo postići.

Šabat šalom i

Šana tova

U ovo doba godine svoju paţnju

skrećemo na tešuva. Tešuva se često

prevodi kao pokajanje, no u stvar-

nosti njezino je značenje daleko

veće. Ima priča u Talmudu koja mi

je posebno draga i oslikava ono što

podrazumijevamo pojmom tešuva.

To je ona pripovijest o Rebe Hananji

ben Tradjonu koji je bio spaljen na

lomači zajedno sa svojim svitkom

Tore. Njegov zločin sastojao se u

tome što je podučavao Ţidovsku

mudrost. Njegovi studenti su bili

primorani to promatrati i dok su

gledali, upitali su svog Rebea što on

vidi. On im je rekao da svitak Tore

gori, ali da se slova uzdiţu u Nebe-

sa. Njegova mi poruka govori jasno

i glasno – oni koji nas mrze mogu

spaliti mnoga Ţidovska tijela, no

Ţidovska duša će se uvijek uzdizati.

Rimski egzekutor bio je dirnut ovi-

me. Vjerojatno je većina njegovih

ţrtava proklinjala Rim, proklinjala

njega, vrištala i urlala dok je umira-

la. Ali ovdje je bio čovjek koji je ţe-

lio iskoristiti svoje posljednje bolne

trenutke da po posljednji put nada-

hne i uzdigne svoje studente, svoju

djecu. Krvnik je, šokantno, upitao

Rebe Hananju da li bi mu on, ako

mu omogući da brţe umre, mogao

zajamčiti mjesto u svijetu koji će

doći. Rebe Hananja mu je rekao da

moţe. Krvnik je raspirio vatru i us-

kočio u nju uz Rebe Hananju i oni

su umrli zajedno. Začuo se glas s

Nebesa i rekao da su Rebe Hananja

i krvnik, obojica, stekli mjesto u

svijetu koji će doći.

■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Tešuva - povratak

Rabbi Shaul Rosenblatt:

48 puteva do mudrosti - 7.dio

#48 – 'Učini svog učitelja mudrim'

– Nemoj biti ohol, ali izazovi prim-

ljenu mudrost. Izazovi način na koji

društvo i svijet gledaju na stvari. I

izazovi pretpostavke u svom poslu/

karijeri. Oni koji čine najbolje su

obično oni koji razviju nove ideje, a

ne oni koji primjenjuju stare.

Nitko nije toliko iznad nas u nekom

području ţivota da ne bi mogao

učiti od nas. I obratno, nitko nije

toliko ispod nas da mi ne bismo

mogli učiti od njega. Imaj pouz-

danja da uvijek imaš što ponuditi,

bez obzira na to koliko velik izgle-

dao čovjek u tvojim očima; i sjeti se

da drugi uvijek imaju što ponuditi

tebi, bez obzira kako 'nisko' oni

izgledali.

#49 – 'Pamti' – Pamćenje stvari

zahtijeva neprestan trud. Ali

zanimljivo, trud nije usmjeren pre-

ma tome da pokušamo zapamtiti,

već prema tome da nam bude do-

voljno stalo da bi zapamtili. Stvari

za koje nas nije briga, zaboravljamo.

Netko će moţda zaboraviti posjetiti

svoju baku, ali nitko neće zaboraviti

na spoj koji je dogovorio! Ako ti je

stalo do mudrosti, zapamtit ćeš je.

#50 – 'Govori u ime onoga koji je

izgovorio' – Ovo je jednostavno. Ne

uzimaj zasluge za ideje koje nisu

tvoje. Ako to činiš, varalica si i toga

si svjestan. Takva zasluga je šuplja,

a zadovoljstvo kratkoga vijeka.

'Tkogod kaţe nešto u ime onoga

koji je to izgovorio donosi izbavlje-

nje svijetu' – Jedino istinsko ropstvo

od kojeg mi ljudi patimo jest rop-

stvo egu. Ljudi mogu zarobiti naša

tijela, ali ne i naše duše. S druge

strane, ego nas moţe vezati u naj-

moćnije duhovne lance. Davanje

zasluga drugima i prepoznavanje

njihove veličine osujećuje naš ego i

stoga donosi izbavljenje, osobno

izbavljenje, našem svijetu.

Pa, to je kraj 48 puteva do mudrosti.

Bravo za one koji su primijetili da je

puteva zapravo 50! Rabini, kao i

obično, uvijek daju više od onoga

što su obećali!

Prevela Anja Grabar

■

#45 – 'Slušaj…' – Ţivot, svijet, B-g

nam uvijek govore. Jedino je pitanje

slušamo li. Što više otvorimo svoja

srca kako bismo čuli poruke koje

nam ţivot neprestano šalje, to ćemo

više stalno čuti nešto novo.

'… i nadodaj' – Nemoj se zadovoljiti

idejama koje čuješ od drugih, učini

ih svojima tako što ćeš ih razviti.

Nadogradnja tuđih ideja razvija

čovječanstvo. Ne moramo ponovo

izumiti kotač, ali on uvijek moţe

biti poboljšan. Nemoj se zadovolja-

vati svijetom onakvim kakav on

jest, uvijek pokušaj učiniti ga boljim.

#46 – 'Uči kako bi podučavao' –

Mudrost pripada čitavom čovje-

čanstvu, a ne jednom pojedincu. Sve

što znaš imaš odgovornost podijeliti

sa onima koji te okruţuju.

#47 – 'Uči kako bi činio' – Mudrost

koja je samo teoretska uopće nije

mudrost. Mudrost mora promijeniti

naše ţivote ili će biti beznačajna

poput cvrkuta ptica. Ponekad ču-

jemo ljude koji podučavaju zaista

zapanjujuće ideje. Ali test mudrosti

je čini li te to boljom osobom ili ne.

U svijetu mudrosti, nije zlato sve što

sija.

Godina 9 Broj 53 stranica 5

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TTTJEDNIJEDNIJEDNI ZZZOHAROHAROHAR: V: V: VAJELEHAJELEHAJELEH

■

ca vanjske prisile, zahtjeva ili straha.

Ona ima moć da preobrati grijehe

koji su počinjeni s namjernim pre-

dumišljajem u one počinjene neho-

tice. Međutim, tešuva koja se vrši ka-

da se pokajemo iz ljubavi, iz snažne

ţelje da se poveţemo sa Svjetlom i

dobrotom je "Tešuva ila'a" (viša razi-

na tešuve), koja ima moć da promi-

jeni prošlost i preobrati tamu u Svje-

tlo, gorko u slatko, i zlobu u vrlinu.

Šabat tešuva ima vrlo posebno obi-

lježje da nam donosi ovu vrstu po-

kajanja.

U paraši VaJeleh stoji zapisano: "I

Mojsije ode..." Zohar pita odakle je

Moše došao i kamo je otišao? Zohar

objašnjava da je Mošeov odlazak

poput odlaska sunca. Zalazak sunca

donosi noć, mrak i

sve što to povlači za

sobom. Doba nakon

Mošeovog odlaska

srodno je noći, koja

dolazi nakon četrde-

set godina tijekom

kojih je vodio narod

kroz čuda i duho-

vna otkrića, kakva se nisu zbila ni

prije niti poslije. Sunce, kaže Zohar,

mora zaći kako bi dozvolilo mjesecu

da sja svojom svjetlošću. Mjesec su

Jošua i Izraelci, koji sada mogu sjati

svojim svjetlom, preuzeti inicijativu

i djelovati u skladu s Mojsijevim

učenjima. Stvoritelj obećava Mojsiju

da će njegovo svjetlo i dalje sjati.

Zohar nam govori da kada mjesec

rasvijetli noć, to je zapravo sunce

koje i dalje osvijetljava svijet putem

mjeseca. Mojsije kaže Jošui "ti ćeš

ići" (Ponovljeni zakon 31,7), i "ti ćeš

donijeti" (Pnz 31,23). Na taj način,

svjetlo Mojsija je ono koje će i dalje

osvijetljavati svijet sve dok se tikun

čovječanstva ne dovrši i dođe Maši-

jah, donoseći kraj tame i patnje. To

je svjetlo koje će donijeti otkupljenje

i manifestirati učenje i život Mojsija

(Zohar Sulam, VaJeleh, redak 15). U

paraši VaJeleh ima 30 (lamed) redaka,

kao paralela velikom "lamedu" u pa-

raši Nicavim. Slovo lamed je, prema

Sefer Jecira (Knjizi stvaranja), stvo-

rilo astrološki znak Vage, mjesec

tišrej. "Lamed" je jedino hebrejsko

slovo koje se izdiže iznad gornje

crte, i ovo izdizanje simbolizira ve-

zu s Gornjim svijetom, Olam haba,

sefirom Bine, odakle nam dolazi ži-

vot u narednoj godini.

Neka ovaj šabat bude pun svjetla i

tešuve iz ljubavi.

Prevela: Tamar Buchwald

Šabat između Roš hašane i Jom ki-

pura poznat je kao "Šabat tešuva" ili

"Šabata šuva". Značenje tešuve je pov-

ratak, ali šuva potječe iz haftare u

knjizi Hošee, koja počinje stihovima

"Šuva (Vrati se) Izraele Vječnom, B-gu

svome, jer ste se zapleli u svojem grije-

hu. za što ste naišli u svom bezakonja".

Šuva je poziv na povratak; prorok

poziva narod Izraela da se vrati

B-gu i svojoj unutarnjoj čistoći.

U Talmudu, u traktatu Joma, Reš

Lakiš navodi da kada se netko tko je

prožet duhovnim djelom pokaje,

grijesi koje je u prošlosti počinio iz

zloće postaju blaži, u rangu s grijesi-

ma počinjenim nenamjerno. Talmud

onda pita, nismo li već na drugom

mjestu naišli na slučaj u kojem je

Reš Lakiš otišao predaleko tvrdeći

da se putem moći tešuve čak i zlo-

namjerna djela čine kao da zaslužu-

ju nagradu. Talmud onda povezuje

svaki od odlomaka s drugačijim sce-

narijem. Jezikom kabalista, tešuva

koja se vrši iz straha naziva se "Te-

šuva tatha'a" (donja razina tešuve).

Ova vrsta tešuve može biti posljedi-

■

stranica 6 D ivrejTora

koje se istraţuje ne mogu se u pot-

punosti shvatiti sve dok čovjek ne

pripremi dobro svoje emocije."

Drugim riječima, vaţno je da ana-

lizi filozofije Tore prethodi prouča-

vanje jednostavnijih tekstova koji

objašnjavaju jedinstvenu svetost

Tore. Koja je funkcija ovog priprem-

nog istraţivanja? Proučavanjem

musara dobivamo odgovarajuće

uvaţavanje i poštovanje prema temi

o kojoj se radi. Tek nakon ove

emocionalne pripreme mi smo

spremni uroniti u neku intelektu-

alnu analizu misli iz Tore.

Angažiranje emocija

Rav Kook je objasnio da se iz tog

razloga Tora zove "pjesma". Baš

kao što ljepota pjesme potiče srce,

tako posebna moć literature musara

leţi u njenoj sposobnosti da pro-

budi našu unutarnju osjetljivost na

boţansku prirodu Tore. Ova emo-

tivna priprema je bitna, jer samo oni

čistoga srca mogu uspješno pronik-

nuti u filozofske temelje Tore.

I mada etički spisi ne uključuju u

velikoj mjeri intelekt, oni ipak omo-

gućuju duši da prepozna unutarnje

temelje Tore. Naravno, ne bismo se

trebali zadovoljiti samo čitanjem

moralističke literature već trebamo

ići dalje u dubinsko, analitičko izu-

čavanje Tore i njenog svjetonazora.

Roš hašana - Glazba tšuve

Koje je značenje različitih zvukova

šofara? Šofar je poziv na buđenje,

potresa nas da popravimo svoje

puteve i napravimo tšuva. Kao što je

Maimonides napisao u Mišne Tora,

šofar nam dovikuje: "Spavači, probu-

dite se iz svog sna! Ispitajte svoje pu-

tove i pokajite se i sjetite se svoga

Stvoritelja "(Zakoni pokajanja 3,4).

Stoga, kada traţimo objašnjenje

zvukova šofara, mi bi trebali ispitati

ideje koji su povezane s ovom

temom duhovnog buđenja.

Tri razine

Početni zvuk šofara je dug, stalan

zvuk koji se zove tekija. Ovaj jedno-

stavan poziv se odnosi na unutarnji

izvor svetosti duše, njenu urođenu

povezanost s B-gom. Unutarnja su-

ština duše je ukorijenjena u uzviše-

nom području koje je "beskrajno

dobro i beskrajno dugo", muzički

predstavljena dugim, jasnim tekija

zvukom.

Međutim, ova unutarnja svetost

ne smije ostati skrivena u duši.

Duhovno buđenje znači da se ta

svetost izraţava u karakternim

osobinama i djelima. Stoga nakon

dugog zvuka tekija slijedi niz kraćih

Pred kraj svog ţivota, Mojsije je

zapovjedio narodu:

"Sada napišite za sebe ovu pjesmu i

naučite ju Izraelce" (Pnz. 31,19).

Ovaj redak je tekst iz kojeg proizlazi

obveza svakog Ţidova da napiše

svitak Tore.

Ali zašto Mojsije govori o Tori kao

'pjesmi'? Na koji način bi se mi

trebali odnositi prema Tori kao

pjesmi?

Učenje musara

Jednom je mladi znanstvenik na-

pisao Rav Kooku pismo propitujući

određene filozofske teme, postav-

ljajući teška pitanja koja su ga uzne-

mirivala. Rav Kooku je bio odušev-

ljen time što je mladi znanstvenik

upotrebio svoju nadarenost da se

zadubi u analizu filozofskih aspe-

kata Tore, za razliku od većine

studenata Tore koji se posvećuju

isključivo proučavanju Talmuda i

praktične halahe. Rav Kook je na-

glasio da je istraţivanje apstraktnih

filozofskih tema posebno vaţno u

naše vrijeme.

Ipak, Rav Kook je zahtijevao od

tog mladog znanstvenika da ovom

području pristupi tek nakon što

prethodno prouči tekstove musara.

"Prvo trebate steći stručnost u

svim raspravama o moralu na koje

naiđete, počevši od jednostavnijih

tekstova. Veliki učenjaci, mudra

srca i izuzetno poboţni, napisli su

ovu literaturu iz srca. Mnoge teme

Rav Kook:

Tšuva za generaciju ponovnog procvata

nastavak na stranici 8

Godina 9 Broj 53 stranica 7

(ševarim), koje pak vode i uzdiţu

postupke (terua).

Završna tekija

Svaki skup zvukova šofara zavr-

šava završnom tekijom. Kao i prva

tekija ova tekija predstavlja suštu

svetosti duše. No dok prva tekija

označava ovu unutarnju bit kao

potencijalnu silu, konačna tekija

ukazuje na ostvarenje njenog utje-

caja na naše karakterne osobine i

djela.

Djelomična tšuva

Ovo objašnjenje opisuje komple-

tan skup zvukova šofara - tekija-

ševarim-terua-tekija. Međutim, mi

također pušemo dva nepotpuna

seta zvukova šofara koji u sredini

maju samo ševarim ili terua. Što ovaj

predstavlja taj niz zvukova?

U idealnom slučaju naše bi oso-

bine i naša djela trebali biti rukovo-

đeni unutarnjom svetosti duše. No,

postoje i situacije nepotpunog du-

hovnog buđenja. Neki pojedinci

moţda se i ponašaju kako treba, ali

propuštaju očistiti svoje karakterne

osobine. Ova situacija je predstav-

ljena setom tekija-terua-tekija, jer su

jedino zvukovi terua (tj. postupaka)

pod utjecajem unutarnje svetosti

tekije.

U drugim slučajevima mogu po-

stojati unutarnje ili vanjske prepre-

ke koje sprječavaju unutarnju dušu

da se izrazi djelovanjem. Ipak, tu još

uvijek moţe postojati pročišćavanja

karakternih osobina. Ova situacija je

predstavljen skupom tekja-ševarim-

tekija, jer su samo ševarim (karakter-

ne osobine) pod utjecajem tekije.

Jasno je da je optimalna situacija

kada je unutarnja svetost u stanju

prodrijeti u sve razine, obuhvatiti

kako ševarim tako i terua, oboje -

karakterne osobine i djela. Ovo

idealno stanje je izraţeno u psal-

mistovoj pohvali onima koji pre-

poznaju vaţnost terue i znaju kako

ostvariti svoju unutarnju svetost u

svom hodu, t.j. u praktičnom putu

ţivota:

"Sretan je narod koji poznaje terua

zvuk; B-ţe, oni će hodati u svjetlu

Tvoga lica. "(Ps. 89,16)

Prevela Tamar Buchwald

■

tonova, pod nazivom ševarim. Ras-

cjepkani zvukovi ševarima odgova-

raju procesu unutarnje duše koja se

izraţava u određenim karakternim

osobinama. Za razliku od širokog

udara apstraktnih pojmova, pro-

svijetljeni bljeskovi boţanskih ideala

duše, naše karakterne osobine su

više definirane i specifične - lju-

baznost i velikodušnost, integritet,

hrabrost, i tako dalje. Stoga se

ševarim sastoji od niza razlomljenih

zvukova, kraćih od tekije.

Ipak, mi nismo zadovoljni samo s

poboljšanjem karakternih osobina.

Naše duhovno buđenje treba ta-

kođer oplemeniti naše postupke i

djela. Stoga iza ševarim slijede još

kraći zvukovi, u stakato frekvenciji

zvukova koji se zove terua. Budući

da postupci idu još detaljnije od

karakternih osobina - specifičnih

ponašanja koja izraţavaju osobine

dobrote, poštenja i tako dalje - oni

su zvučno predstavljeni brzim

termolom terue.

Ukratko: mi se fokusiramo na

unutrašnju suštinu duše (tekija)

kako bi utjecali i poboljšali osobine

(nastavak sa 7. stranice) Rav Kook: Tšuva za generaciju ponovnog procvata

stranica 8 D ivrejTora

tjednom čitanju Tore kao osoba koja

je stalno u pokretu, stalno ide pre-

ma većim visinama i značajnijim

postignućima.

I to je jedna pouka koju nas Šabat

šuva podučava. Da bismo se vratili

B-gu i iznova započeli svoj put ka

svetosti, mi moramo biti proaktivni

u svom ponašanju i svom pristupu.

Pasivnošću i apatijom sigurno

nećemo ostvariti cilj nacionalnog i

osobnog povratka veličini i svetosti.

Svima nama je zarudila nova go-

dina, a uz sve svoje blagoslove ona

sa sobom također donosi i svoje

kušnje. Moć da se suočimo s tim

kušnjama, da idemo dalje, nazovi-

mo to tako, biti će stvarno mjerilo

našeg uspjeha i onoga što će se do-

gađati u toj novoj godini. Moše nas

je osobnim primjerom podučio da

nikada u ţivotu nije prekasno nasta-

viti ići i nastojati ostvariti svoje na-

de, teţnje i vizije.

Ţivot je dragocjen i za čas prođe, i

treba ga u potpunosti iskoristiti. Biti

u pokretu, tjelesno i duhovno, uisti-

nu je tajna uspješne dugovječnosti i

ostvarenja u ţivotu. Čak ni velikom

Mošeu nije bila darovana besmrt-

nost niti će mu biti darovano da

ispuni sve svoje ţelje koje je imao na

ovoj zemlji. Ipak, do svog posljed-

njeg daha, Moše se posvetio ostva-

renju svojih ciljeva i vođenju Ţidov-

skog naroda. Ovu kratku paršu, koja

nam treba posluţiti kao nadahnuće,

valja dobro prostudirati.

Judaizam ţivot smatra najvećim

darom koji nam je darovan s Nebe-

sa. I kao takav on ima najveću vaţ-

nost i prioritet. Međutim, većina

ljudi, kada se ne nalazi u nekoj opa-

snoj situaciji ili u nuţdi, ne proma-

tra svoj ţivot na taj način. Umjesto

da na njega gleda kao na dar, većina

ga ljudi gleda kao određeno stanje

postojanja na koje na neki način ima

pravo. Zbog toga, ţivot gubi pone-

što od svog smisla, sve do krajnosti

ubojstva i samoubojstva.

Vrijedan dar uvijek je drag onome

koji ga primi. Ne samo zbog vrijed-

nosti same stvari koju je dobio, već

još više zbog veze onoga koji je dao

dar i onoga koji ga je primio. Gleda-

jući na ţivot kao na dar s Nebesa

čovjeku automatski daje vezu sa

Stvoriteljem i s vječnošću. Na to su

mislili rabini Talmuda kada su rekli

Naziv ove parše je uzet od same

prve riječi parše – vajeleh. Ta riječ

označava pokret, aktivnost da se

nekamo ide. Subjekt ovog glagola je

veliki učitelj i vođa Moše. Prema

Ţidovskoj tradiciji i riječima velikih

komentatora Tore, ovu je paršu za

nas zabiljeţio Moše posljednjeg

dana svog prisustva na zemlji

Uistinu je čudesno da se Mošea na

njegov posljednji dan na zemlji

opisuje da je u pokretu, kako ide u

snazi i odvaţno još podučavati i

usmjeravati svoj voljeni izraelski

narod. Moţda upravo u samoj ovoj

riječi vajeleh otkrivamo tajnu Moše-

ove veličine i brojnih postignuća za

njegova ţivota.

Moše je uvijek išao, uvijek je bio

uključen u učenje i podučavanje

Izraela. Nigdje u Tori ne nalazimo

da se Moše ikada odmarao od svog

zadatka ili da je prestao raditi i tru-

diti se oko svog cilja da uzdigne

Ţidovski narod da bude kraljevstvo

svećenika, sveti narod. Moše, mogli

bismo reći, u neprestanom je pokre-

tu, uvijek ide naprijed, kreće se, na-

govara i podučava narod Izraela.

Tora nam kaţe da njegova tjelesna

snaga i sposobnosti ni na koji način

nisu oslabjele na kraju njegova ţi-

vota. To je svakako bio jedan izuze-

tan i jedinstven blagoslov. Ali to je

bio B-ţji dar, kao što zdravlje i dug

ţivot uvijek i jesu. Neumorne akti-

vnosti u vezi Tore i Ţidovskog

naroda bile su Mošeov dar Mošeu.

One su u potpunosti ovisile o nje-

govom pristupu, predanosti i viziji

u pogledu sebe i Ţidovskog naroda.

Stoga je on s pravom opisan u ovo-

Rabbi Berel Wein:

Naš dar

nastavak na stranici 10

Godina 9 Broj 53 stranica 9

rima koje se tiču naše duše, nama je

darovan taj veliki dar ponovnog

početka. I to nije tek prilika koja se

pojavljuje jednom u ţivotu, već tu

priliku dobijamo svake godine, na

ovaj sveti dan Jom kipura.

No, budući da se naši odnosi s

bliţnjima uvijek mjere u stvarnom i

fizičkom svijetu, dar obnove Jom

kipura ne moţe doista utjecati na te

odnose. Jedino osobnim postupcima

odnosi se mogu popraviti, i prijaš-

nje boli i uvrede ublaţiti i olakšati.

No B-ţji dar oprosta i oporavka od

nespretnog i neugodnog ponašanja

u prošlosti proteţe se i na naš duho-

vni odnos i susret sa samim Nebe-

sima. Međuljudski odnosi su vaţni i

treba ih cijeniti, no koliko tek više

treba cijeniti naš odnos s našim

Stvoriteljem, i svime što to povlači

za sobom. Nakon dara samog ţi-

vota, Jom kupur je najveće bogat-

stvo koje čovjek moţe primiti.

Često puta, pogotovo dok smo

djeca, nas više zainteresira omot i

kutija u kojoj dar dolazi, od samog

dara. Ţivo se sjećam kupovine ig-

račke za koju sam smatrao da će

najviše prosvijetliti i razviti vještine

mom dvogodišnjem unuku. Kada

sam s ponosom i velikodušnom ge-

stom predao igračku djetetu primi-

jetio sam da ga kutija više zanima i

zabavlja od igračke.

U određenoj mjeri svi smo mi

djeca koja se igraju s tom kutijom.

Raspravljamo koliko dugo traje

sluţba na Jom kipur, da li je pauza

bila dovoljno duga ili kratka; da li je

kantor pjevao točno ili falšao, i

koliko smo uspjeli predahnuti za

vrijeme propovijedi rabina. No ništa

od toga nije sama igračka – blago

Jom kipura.

Jom kipura nam treba pruţiti

mogućnost da odrţimo razgovor s

Nebesima i vječnošću. Taj dar ne bi

trebalo olako spiskati ili zanemariti.

Jom kipur uistinu moţe izbrisati

prijašnje grijehe, pogreške i prijes-

tupe. No on to moţe učiniti jedino

onda ako poţelimo da te prijašnje

pogreške više ne budu dio naše

osobnosti i našeg pristupa ţivotu. Ja

smatram da se to moţe postići je-

dino onda ako na sveti dan Jom

kipura gledamo kao na dar koji nam

je darovan, a ne samo kao dan posta

i tjelesnog suzdrţavanja.

Šabat šalom

Gmar hatima tova ■

da umjesto da čovjek jadikuje zbog

događanja u svom ţivotu on treba

jednostavno biti zahvalan za sam

dar ţivota.

U vrijeme ovog blagdanskog raz-

doblja u kojem se nalazimo, naše

molitve neprestano iznova naglaša-

vaju dar ţivota. Samo po sebi je

jasno da bez ţivota svi drugi blago-

slovi ne bi postojali. Stalno ponav-

ljanje molitvi u prilog ţivota imaju

za svrhu da nam utisnu dojam o

prolaznosti toga dara i shvaćanja da

to nije nešto na što automatski po-

laţemo pravo.

Veliki dan Jom kipura također je

jedan od najvećih darova koje su

Nebesa podarila Ţidovskom naro-

du. Svi mi u određenim periodima

ţivota ţudimo da nekako okrenemo

novu stranicu, isključimo prošlost i

njene posljedice, te na neki način

ponovno krenemo svjeţi i ispočetka.

Za većinu onoga što doţivljavamo u

ţivotu, barem u fizičkom ţivotu u

koji smo uključeni, to je praktički

nemoguće.

Mi ţivimo sa svojim prijašnjim

odlukama, bez obzira jesu li one bile

rezultat slučajnog izbora ili neraz-

borite. Međutim, u duhovnim stva-

(nastavak sa 9. stranice) Rabbi Berel Wein: Naš dar

stranica 10 D ivrejTora

Rabbi Yissocher Frand:

„B-g nije među nama“ je neprikladan odgovor

Strana 11 stranica 11 Godina 9 Broj 53

bi Svemogući sakrio Svoje lice od

nas? Očigledno, 'Zar nas nisu sve

ove nevolje snašle zato što B-g nije

među nama?' NIJE prikladna reak-

cija.

Rebbe Reb Bunim iz Pshischea

objašnjava zašto to nije dobra reak-

cija. Bez obzira na to koliko se veli-

kima činile nevolje, Ţidov nikad ne

bi trebao osjećati da ga je Svemogu-

ći odbacio. Hereza je reći: „B-g je

umro u holokaustu.“ To ni na ni

jedan način ne umanjuje veliki trud

koji je netko tko je prošao kroz ho-

lokaust uloţio u to kako bi ostao

vjernikom i „nitko nema pravo

suditi svog bliţnjeg sve dok nije bio

na njegovom mjestu,“ međutim,

teološki je neprihvatljiv odgovor

reći „B-g više nije među nama, On je

mrtav!“

Ispravan odgovor je da je B-g i

dalje među nama, ali nas iz nekog

razloga (moţda i nama nerazumlji-

vog) kaţnjava. Iz tog je razloga,

prema Rebbe Reb Bunimu, reakcija

Svemogućeg na takvu izjavu bila

„Zasigurno ću sakriti Svoje lice u taj

dan.“

Gemara (Joma 54b) kaţe da su

kerubini iznad Kovčega saveza u

Svetinji nad Svetinjama bili u muš-

kom i ţenskom obliku. Kada bi

Ţidovi izvršavali volju Svemogu-

ćeg, kerubini bi obgrlili jedno dru-

go. Kada Ţidovi ne bi izvršavali

Njegovu volju, oni bi se razdvojili.

Talmud kaţe da kada su Rimljani

ušli u Svetinju nad Svetinjama tije-

kom uništenja Drugog Hrama,

vidjeli su mušku i ţensku figuru

kako se isprepliću u zagrljaju te su

ismijavali Ţidove zbog činjenice da

su u Sveti Hram stavili muške i

ţenske figure u intimnim pozama.

Komentari postavljaju pitanje za-

što bi kerubini grlili jedno drugo

tijekom rušenja Hrama. Površinski

gledano, mislili bismo da nije bilo

većeg trenutka u kojem 'Izrael nije

ispunjavao volju Svemogućeg' od

vremena kada je On smatrao da je

potrebno da Hram bude uništen. U

takvom razdoblju, očekivali bismo

da nađemo kerubine odvojene jed-

U parši Vajeleh, posljednjeg dana

Mošeova ţivota, Moše je primio

sljedeće proročke vijesti: „Evo, poči-

nut ćeš kod svojih otaca, a ovaj narod će

se podići i oboţavati tuđe bogove, bogo-

ve zemlje u koju ide. Zaboravit će Mene

i Moj savez koji sam sklopio s njima.

Moj će se gnjev okrenuti protiv njih u

taj dan i Ja ću ih ostaviti i okrenuti

Svoje lice od njih. Oni će postati plijen,

snaći će ih mnoga zla i nevolje te će u

taj dan reći: 'Zar nas nisu sve ove ne-

volje snašle zato što B-g nije među

nama?' (Devorim 31,16)

Moglo bi nam se činiti da riječi

'Zar nas nisu sve ove nevolje snašle

zato što B-g nije među nama?' pred-

stavljaju pozitivno djelovanje od

strane naroda. Toliko 'tohahe' (ka-

zni) u parši Behukotaj sadrţi refren

„vi ste se suprotstavili Meni B'KERI

(kao da je to samo stvar okolnosti ili

loše sreće).“ Čini se da je taj naš stav

sam po sebi uzrokovao B-ţji gnjev

prema nama. Mi ne bismo trebali

osobne tragedije pripisivati 'statis-

tici'.

Zato se čini da je reakcija iz parše

Vajeleh ('Zar nas nisu sve ove nevo-

lje snašle zato što B-g nije među na-

ma?') vrlo pozitivna! Ako je to slu-

čaj, stih koji slijedi nakon toga dje-

luje iznenađujuće. On opisuje reak-

ciju Svemogućeg i kaţe: „Ali ja ću

sigurno okrenuti Svoje lice u taj dan

zbog sveg zla koje je taj narod učinio,

jer se okrenuo drugim bogovima.“ (De-

vorim 31,18)

Zašto bi to bilo tako? Ako su ljudi

činili ono što bi trebali činiti i pitali

prava introspekcijska pitanja, zašto nastavak na stranici 12

DivrejTora DivrejTora stranica 12

ne nailazimo na frazu poput „Ti

pruţaš ruku grešnicima i Tvoja je

desnica ispruţena kako bi prihvatila

one koji se pokaju.“

To je posebnost Neile. Neila pred-

stavlja našu posljednju priliku. „I

poučio si nas, Vječni, naš B-ţe, da

priznamo sve svoje grijehe kako

bismo izbjegli tlačenje koje dolazi iz

naših ruku (L'maan negdal m'ošek

jadeinu).“

Pretpostavimo da bi netko htio

svesti čitav dvotjedni period od

početka selihot do kraja Jom kipura

na četiri riječi. Koja je srţ svega?

Koje bi to četiri riječi bile? Ja sma-

tram da su to riječi „L'maan nehdal

m'ošek jadeinu – izbjeći tlačenje naših

ruku.“ Prema onome što Mahzor

kaţe, to je ono oko čega trebamo

najviše brinuti.

Ošek jadeinu podrazumijeva krađu

(gezeila). Čovjek ne bi trebao reći (uz

uzdah olakšanja) „Ja ne moram bri-

nuti oko gezeile. Ja nisam lopov.“

Hofec Haim i druga djela musara

uče nas da gezeila uključuje mnogo

više od krađe robe iz nekog dućana.

Prema Hofec Haimu, ne plaćanje

naših dugova je ošek – gezeila. Isto

tako je i sa neplaćanjem računa. I sa

neplaćanjem radnika. To je ono na

što se sve svodi. To je srţ Jom

kipura.

Ocar HaTefilos piše: „Ranija djela

su već objasnila ozbiljnost ovog

strašnog grijeha. Cijenite ozbiljnost

tog grijeha: Članovi Velikog Vijeća

istaknuli su ga u liturgiji Neile. Na-

kon svih 'ašamnusa' (priznanja da

smo krivi…), nakon svih nabrajanja

„Al het“, jedini grijeh koji je izdvo-

jen u posljednjim minutama Jom

Kipura je „L'maan nehdal m'ošek

jadeinu.? U Neila, o svim drugim

grijesima se govori općenito (opro-

sti nam SVE naše grijehe), ali ne i o

grijehu ošeka – gezela. U stvari, grijeh

generacije u vrijeme Potopa bio je

zapečaćen samo zbog njihovih

grijeha koji su uključivali krađu.

Ako ţelimo iskreno moliti ovu

svečanu molitvu na završetku Jom

kipura, moramo pogledati u svoje

bilješke, u svoje račune i pobrinuti

se da napokon moţemo reći „L'ma-

an nehdal m'ošek jadeinu.“ Mi ţelimo

biti u mogućnosti reći da smo čisti,

ne samo od grijeha prave krađe,

nego od svakog ošeka, zadrţavanja

plaće, neplaćenih računa, i nemara

u našim financijskim obvezama i

plaćanjima. Ţelimo biti čisti od svih

stvari koje dugujemo.

Čovjek ima mnogo grijeha, ali

„gezel mekatreg b'roš“ – grijeh gezela

je prvi koji treba ukloniti. (Jalkut

Šimoni Vajikra 25,660)

Prevela Anja Grabar

■

no od drugog.

Odgovor je da je u trenutku kada

je Hram srušen, kazna već bila

izvršena. Odmah nakon toga, ljubav

Svemogućeg prema nama bila je

obnovljena. To je kao kad otac plju-

sne svoje dijete. Odmah nakon

pljuske, on grli dijete. Dijete je

moţda zasluţilo pljusku jer je

učinilo nešto krivo, ali jednom kada

je dug plaćen, očeva ljubav prema

njemu je odmah ponovo vidljiva.

„B-g nije među nama“ nikad nije

naša situacija. Poruka je uvijek „Ja

sam još uvijek s vama, Klal Jisraele.“

Oko čega bismo najviše trebali

brinuti na Jom Kipur?

„Ti pruţaš ruku grešnicima i Tvo-

ja je desnica ispruţena kako bi pri-

hvatila one koji se pokaju.“ Molitve

'selihot', Roš Hašane i Jom Kipura

prilično su slične. Iste fraze ponav-

ljaju se ponovo i ponovo. Šmone Esre

su jednaki svakog dana. Međutim,

Amida Neila je jedinstvena. Nigdje u

čitavom periodu velikih blagdana

(nastavak sa 11. strane) Rabbi Yissocher Frand: „B-g nije među nama“ je neprikladan odgovor

Strana 13 Strana 13 Page 13 Strana 13 Strana 13 Godina 9 Broj 53 Strana 13 Godina 9 Broj 53 stranica 13

Halahička satnica (za grad Zagreb)

Jom kipur Alot Hašahar

Najranije Talit

Nec Hahama

Najkasni-je Š’ma

Zman Tefila

Minha Ketana

Plag Haminha

Šekia Havdala Minha Gedola

Hacot

srijeda 12. 10. 2016.

5:41 6:15 7:09 9:55 10:51 15:56 17:06 18:15 18:57 13:10 12:42

Haftara za Šabat Šuva

la među narodom.

Haftora završava krat-

kim odlomkom iz Knjige

Mike (Miheja), koja opi-

suje B-ţju milost u opraš-

tanju grijeha Njegovog

naroda. "On ne ustraje do-

vijeka u svome gnjevu, jer

on milosrđe voli. Opet će se

smilovati nama, pod noge će

baciti bezakonja naša i baciti

u dubinu morsku sve grijehe

naše." Mika završava s po-

zivom B-gu da se spome-

ne saveza s patrijarsima,

Abrahamom, Izakom i Ja-

kovom.

Hošea 14,2-10;

Mika 7,18-20.

Šabat između Roš hašane i

Jom kipura poznat je kao

Šabat Šuva ili „Šabat po-

vratka (pokajanja)“. Na-

ziv je nastao iz početnih

riječi ovotjedne haftare:

"Šuva Israel – Vrati se, o

Izraele." Ova se haftora či-

ta u čast Deset dana poka-

janja, dana između Roš

hašane i Jom kipura.

Prorok Hošea preklinje

Ţidovski narod "Vrati se, o

Izraele, G-spodu B-gu

svom," hrabreći ih da se is-

tinski pokaju i zatraţe

B-ga oproštenje. Hošea

poziva Ţidove da svoje

pouzdanje uprave u B-ga,

a ne u Asiriju, moćne ko-

nje ili idole. U tom času

B-g obećava da će ukloniti

Svoj gnjev od Izraela: "Bit

ću poput rose Izraelu, pro-

cvjetat će poput ruţe." Pro-

rok nastavlja s prorica-

njem povratka izgnanika i

prestankom štovanja ido-■

“Haftara

opisuje

radost

koju

ćemo

doživjeti

kada

nastupi

konačno

Izbavljenje .“

prvom ponudili prava na film,

on nije želeo odmahda ga

snimi jer se osećao

"nedovoljno zrelim" za to. Tada

je direktor filma pokušao da

pronađe drugog režisera. Ro-

man Polanski osećao je da je

previše blizak toj priči jer je

sam preživio holokaust kao

dete u Krakovu, iako je kasnije

režirao film "Pijanista" slične

tematike. Kad su ponudili film

Martinu Skorsezeu odbio ih je

smatrajući kako bi režiser tre-

balo da bude Jevrej.

3. Spilberg je na karju pristao

da radi film, ali tek nakon što

snimi “Park iz doba Jure”.

4. Branko Lustig, hrvatski

filmski producent, postao je

producent “Šindlerove liste”

nakon što je Spilbergu pokazao

broj iz Aušvica koji je kao

dečak zaradio u dvogodišnjem

zarobljeništvu tamo.

5. Iako je na listi glumaca za

film bilo puno poznatih imena,

Spilberg nije hteo u njemu

Kevina Kostnera, Mela Gibsona

ili Varenna Beatja. Umesto

njih, odabrao je Lijama Nisona,

nakon što ga je gledao u

pozorišnoj predstavi "Ana Kris-

ti".

6. Za ulogu Amona Geta, Spil-

berg je odabrao Ralfa Finesa

nakon što ga je primetio u

filmu "Orkanski visovi".

7. Fines je za ulogu morao da

se ugoji 15 kilograma kako bi

odigrao ulogu uhranjenog

nemačkog oficira Geta.

8. Spilberg je odbio da bude

plaćen za film, govoreći kako bi

to bio "krvav novac".

9. Osim toga, Spilberg je želeo

da snima crno-beli film jer ga

je to podsećalo na jedan

odličan dokumentarac o holo-

kaustu.

10. Većina filma snimljena je u

Jevrejskom delu Krakova, ali za

potrebe filma je uz sam grad

izgrađen i koncentracioni log-

or.

11. Dok je snimao Aušvic,

Spilberg nije želeo da ulazi u

logor iz poštovanja prema

ljudima umrlim tamo.

12. U jednom intervjuu Spil-

berg je priznao da mu je naj-

dirljiviji deo snimanja bilo

slavlje Pashe u hotelu, gde su

im se pridružila dva nemačka

glumca koji su glumili naciste.

U jednom je trenutku samo

počeo da plače.

13. Spilberg je dane provodio

na snimanju “Šindlerove liste”,

dok je uveče uređivao foto-

grafije za “Park iz doba jure”.

14. Postojali su delovi filma

koje Spilberg nije mogao da

gleda bez suza, naročito oni u

kojima se pomižavaju Jevreji,

žene svlače, i seče im se kosa.

15. Kad god se osećao

depresivno i potonulo, Spilberg

bi nazvao svog prijatelja,

komičara Robina Villiamsa da

ga razveseli.

16. Tokom snimanja, Spilberg

je ulovio kadar s malom

devojčicom u crvenom kaputu,

a to je jedina scena filma u

boji. Olivia Dabrovska u to je

doba imala tri godine i morala

je da mu obeća da film neće

pogledati dok ne napuni 18

godina.

17. I u stvarnom je životu

postojala devojčica u crvenom

kaputu koja je preživela holo-

kaust i napisala knjigu o svom

životu objavljenu 2002.

18. Na film je utrošeno 22

miliona dolara, a zaradio je 96

miliona u SAD-u i preko 225

miliona u ostalim delovima

sveta.

19. Na premijeri u Varšavi,

Spilberg je uzeo saksofon i šest

minuta na njemu svirao istočno

evropsku muziku.

20. Spilberg je insistirao da se

na kraju filma istakne Udružen-

je “Shoah” i naznači koliko je

ljudi preživelo zahvaljujući

Šindleru.

b92, 2.10.2016.

"Šindlerova lista" je film

snimljen na osnovu istinite

priče i skriva mnoštvo

nepoznatih detalja, od oda-

bira pravog reditelja do

čuvene devojčice u

crvenom kaputu.

Šindlerovu listu, američki epsku

dramu iz 1993. režirao je Ste-

ven Spilberg. Radnja filma

govori o Oskaru Šindleru,

nemačkom biznismenu koji je

spasao živote više od hiljadu

uglavnom poljskih Jevreja

tokom Holokausta, omogućivši

im da rade u njegovim fabri-

kama.

Uz kritike da se radi o jednom

od najboljih filmova ikada

snimljenih, film je postigao

odličan uspeh na bioskopskim

blagajnama, osvojio čak sedam

prestižnih filmskih nagrada,

Oskara (uključujući one za

najbolji film, reditelja i original-

nu muziku), kao i brojne druge

nagrade (uključujući sedam

nagrada BAFTA i tri Zlatna

globusa).

1. Jedan od 1200 Jevreja koje

je Šindler spasao od nacista,

emigrirao je na Beverly Hils

1948 gde je otvorio radnju s

putnom opremom. On je

proveo 40 godina u nastojanju

da napravi film o svom preži-

vljavanju, a 1951. je s tom

idejom pristupio i reditelju

Fricu Langu, ali bezuspešno.

Kasnije je nagovorio Tomasa

Kenealja, australijskog pisca da

napiše roman o svemu, koji je

nazvan "Šindlerova Arka"

1982., a po kojoj je kasnije

snimljen film.

2. Iako su Stevenu Spilbergu

KULTURA

20 činjenica koje niste znali o

"Šindlerovoj listi" Iz m

edija

■

DivrejTora stranica 14 Godina 9 Broj 53