Dnevnik Pauline P

SANJA POLAK

Dnevnik Pauline P.

Sanj

a Pol

akDn

evni

k Pau

line P

.

Dnevnik Pauline P.Dnevnik Pauline P.

od iste autorice:

sedmoizdanje

ISBN 978-953-14-0061-9

Sanja Polak piše često i puno. Do sada je napisala mnogo scenarija za emisiju Eko eko Hrvatskoga radija, nekoliko scenarija za emisije Dječjeg i obrazovnog programa Hrvatske televizije, nekoliko čitanki i udžbenika za hrvatski jezik i matematiku i četiri knjige za djecu: Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Petrica Pričalica, Pobuna Pauline P. i Mali Jan ima plan. Često gostuje u knjižnicama i osnovnim školama u različitim ulicama Zagreba i drugih hrvatskih gradova.Djeca, njezini najbolji prijatelji, bez obzira u kojoj se ulici nalaze, vole Sanjine knjige. Nakon čitanja često joj kažu: »Hoćemo još.«Zbog njih će Sanja Polak još dugo voziti, šetati, trčati ili skakutati zagrebačkim ulicama, razmišljati, izmišljati i nakon toga pisati. Ona zna koliko je važno da djeca zavole knjige, čitanje i ulice svoga grada.

P.S.Sanja Polak dobila je za roman Drugi dnevnik Pauline P. nagradu Mato Lovrak (2004.). Za zbirku pripovijedaka Petrica Pričalica nominirana je za međunarodnu nagradu Mali princ (2006.).

SANJA POLAK

rodila se 5. 11. 1968.

godine u zagrebačkom

rodilištu u Vinogradskoj ulici. Voli

svoj Zagreb i gotovo sve njegove ulice.

Pohađala je dječji vrtić u Prilazu Đure Deželića,

dvije osnovne škole u Bolničkoj ulici i gimnazije

u Križanićevoj i Habdelićevoj ulici. Diplomirala

je u Savskoj ulici i postala učiteljica razredne

nastave. Od 1991. godine učiteljica je u

Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka u Krčkoj

i Savskoj ulici. Stanovala je u Ulici Braće

Cvijića i Peruanskoj ulici s mamom Ljerkom,

tatom Brankom i sestrom Ivanom. Danas

stanuje u Ulici Vincenta iz Kastva sa suprugom

Zoranom, kćerima Petrom i Paulinom i psićem

Flokijem. Od 1996. godine uređuje časopis za

učenike od 1. do 4. razreda Prvi izbor i kao

urednica ima radnu sobu u neboderu u Savskoj

ulici. Osim navedenih, Sanja Polak voli i sve

ostale zagrebačke ulice kojima se vozi, hoda,

skakuće ili trči i razmišlja o čemu će pisati.

59,00 kn

Dnevnik Pauline P.indd 1 22.1.2009 9:23:37

dnevnik pauline p.qxp 14.3.2007 12:57 Page 4

SANJA POLAK

DNEVNIK PAULINE P.


B I B L I O T E K A

San j a Po l a k za m l a d e

UrednikZoran Maljkovi}

Nakladnik Mozaik knjiga d.o.o., ZagrebZa nakladnika Zdravko Kafol

Grafi~ki urednik Sre}ko Joli}Oblikovanje naslovnice Marija Mori}

Ilustracije [tef Bartoli}Korektor Jakov Lovri}

Tisak Denona d.o.o., Zagreb, 2007.

ISBN 978-953-14-0061-9

CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{neknji`nice u Zagrebu pod brojem 629396

.

Sva prava pridràna. Ova je knjiga za{ti}ena autorskim pravima i nesmije se ni djelomi~no reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduci-ranje ni prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji na~in bez pismenogdopu{tenja autora i izdava~a.


SANJA POLAK

Dnevnik Pauline P.

TRE]E IZDANJE



Lin~ici, Pepiku, Zokiju i Flokiju



RUJAN

Pisat }u dnevnik. Po~injem u rujnu.Zavr{avaju praznici.Po~inje {kola.Ne miri{e vi{e na more.Sve miri{e na novo.Novi u~itelj, nova torba, novi dnevnik. Novo druènje s mamom.Deveti mjesec, kao da je prvi!



BEZ MUKE NEMA NAUKE

– More je hladno! – drhturila sam. – Ma, nije! – uvjeravala me »morska« prijate-

ljica Ane koja ìvi u Vodicama, gdje smo i mi ovegodine ljetovali.

– Paulina, makni se sa sunca! – vikala je ma-ma s golemim, smije{im {e{irom na glavi. Dastvar bude gora, vikala je iz svega glasa, daju}itako svima do znanja da je ba{ ona, èna s naj-smje{nijim {e{irom, moja majka. A lijepo samjoj rekla da sa {e{irom izgleda grozno i da mesamo sramoti!

Dok je ona tako pani~arila boje}i se svakezrake sunca, moja prijateljica Ane poku{avala juje smiriti:

– Teta, ne}e joj biti ni{ta od malo sunca! Ane ìvi od svog ro|enja u Vodicama. Ne

boji se ni sunca ni morske vode. Ane se kupa umoru ve} po~etkom svibnja. Da je samo viditekako pliva! Pliva bolje od svih srdelica, brancina,{karpina i delfina zajedno.

Ovog ljeta, Ane je imala najljep{u bron~anuboju na plaì. Nije se mazala nikakvim kremama.

9


A ja? Ja sam bila blijeda poput svih mli-je~nih proizvoda zajedno. Da slu~ajno ne bihpotamnjela, mama me svaki dan po pet putamazala razli~itim kremama.

– Pa ovako nikad ne}u pocrnjeti – stenjalasam dok je mama mazala moja le|a, ruke, noge,lice.

Kad bi Ane stala pokraj mene, izgledale bis-mo kao, kao... Znate kako izgleda komad kruhanamazan Kinderladom? E, upravo smo tako iz-gledale. Ja sam bila dio kruha namazan svijet-lom, a Ane dio kruha namazan tamnom kre-mom Kinderlade.

Ane je imala brata [imu. I on je izgledao kaotamna krema Kinderlade. I on je plivao bolje odsvih morskih riba zajedno. Mogao je preplivatipola Jadranskog mora, a da se uop}e ne umori.Cijeli dan se zezao s de~kima na plaì i izvodiovratolomne skokove u vodu.

– Mali je savr{en! – govorio je moj tata dani-ma iz obli`njeg kafi}a tje{e}i svoje zaboravljenopliva~ko umije}e gutljajima hladnog piva.

Nakon plivanja, vratolomnim skokovimapridruìla bi se i Ane! To su bili skokovi! Skaka-la je na noge, na ruke, prsa, glavu, bok, guzu...Zavidno sam je promatrala i cviljela nad svojim»morskim« neznanjem. U trenucima najve}eg

SANJA POLAK DNEVNIK PAULINE P.

10


srama i tuge, sjetila sam se u~iteljice i njezinihrije~i – Bez muke nema nauke.

Tu sam re~enicu najvi{e mrzila dok je trajalanastava. Kad bi nam ne{to bilo te{ko, u~iteljicaje samo »frknula« nosom i govorila nam o radui zalaganju, o muci i nauci.

Ta me izreka po{kakljala usred ljetnih praz-nika i naredila mi da isku{am njezinu djelotvor-nost.

Zamolila sam Anu i [imu da otvore ljetnu{kolu plivanja i skakanja u vodu. Imenovala samih svojim osobnim trenerima. Ujutro sam treni-rala plivanje, a poslije podne skokove u vodu.Sedam dana trajala je moja morska {kola.

– Paulina, ispravi lijevu ruku! – Daj, ispravi i lijevu nogu! – Ne boj se vode! – Spusti glavu malo niè! Plivala sam prsno, le|no, bo~no. Plivala sam

bez ruku, bez nogu. Plivala sam i plivala, pliva-la, plivala... Iako sam ka{ljala zbog progutanevode i osje}ala hladno}u, bila sam uporna. Ni-sam dopustila da Ane i [ime pomisle kako samkukavica i mamina maza.

– Sko~i na glavu ve} jednom! – vikao je [imeza vrijeme poslijepodnevne nastave skokova uvodu.

DNEVNIK PAULINE P. SANJA POLAK

11


Nikako da sko~im na tu svoju glupu glavu.Iako sam je stalno gurala u vodu, nikad nije htje-la u}i prva.

Ljutila sam se, ali i dalje uporno skakala,skakala i skakala. Nakon stotog skoka, osjetilasam da je glava prva u vodi. Napokon se opame-tila. Glava, mislim.

– Jes! – viknula sam izlaze}i iz vode. U àru treniranja nismo ni primijetili ljude

koji su nas po~eli promatrati. Svakim danom bi-lo ih je sve vi{e. Mama i tata gledali su moje tre-ninge i nesretno kimali glavama.

– Ti mali Dalmatinci upropastit }e nam dije-te – mrmljali su.

– Paulina, izlazi iz vode! Prehladit }e{ se! Pa-zi! Past }e{! – tr~ala je mama obalom.

Nit’ sam se prehladila, nit’ sam pala. Svakimdanom bila sam sve bolja. Osje}ala sam sesna`nom i vrlo va`nom.

Vodicama se, zahvaljuju}i tati i njegovim pri-jateljima, pro{irila vijest o mojim uspjesima i oAni i [imi. Kad sam svladala sve vrste plivanja iskakanja, moji »morski« prijatelji postali su ve}poznati u~itelji vodenih sportova.

– [ime, ho}e{ li i mene nau~iti skakati? – pi-tao je moj tata i namignuo svojim prijateljima


12



kojima je i dalje hladno pivo bilo zanimljivije odvodenih sportova.

– Ane, i ja bih èljela plivati kao Paulina! –molila je Anu moja mama koja je napokon ski-nula svoj {e{ir i pristala da joj pokoja zraka sun-ca dodirne koù.

Tako su Ane i [ime otvorili {kolu i za odras-le. Namu~ili su se s njima vi{e nego sa mnom.Jer, odrasli se uvijek prave najspretniji i najpa-metniji, a gotovo uvijek ne{to zabrljaju.

Morska {kola »Kod Ane i [ime« trajala je ci-jele ljetne praznike. U podu~avanju je bilo toli-ko posla da sam krajem ljeta i ja mla|u djecuu~ila plivati. Najbolje je bilo kad su mi dvije ba-ke traìle savjet. Moji mama i tata svakodnevnosu trenirali, jer u morskoj {koli nema markira-nja. Uza sve treninge, ipak sam bila bolja odnjih. Zapravo, kao prvi |ak bila sam i ostala naj-bolja. To se potvrdilo i na morskim susretimakoje smo organizirali prije povratka u Zagreb.

Ovo ljeto bilo mi je prekrasno. Zahvaljuju}i[imi i Ani, suncu i moru.

Jo{ koji dan i po~inje {kola. Meni bolno ne-dostaje more. U nosnicama jo{ uvijek osje}ammiris mora. Tata je obe}ao da }e me upisati upliva~ki klub Mladost.


14


Ipak, ne}e biti isto kao na moru. U bazenu,umjesto na more, miri{e na klor. Umjesto Ane i[ime, u~itelji su Ivek i Katica.

Svojim dalmatinskim prijateljima {aljem sva-kodnevno ~etiri zagreba~ke puse i veselim sesljede}em ljetovanju.

A ~im po~ne nastava, moram re}i u~iteljicikako joj je re~enica »Bez muke nema nauke«stvarno super!!!


15


NA POÊTKU SVE NOVO

Ba{ se veselim po~etku {kole! Ne laèm, ~as-na rije~! Samo, molim vas, nemojte to re}i osta-lim klincima, jer }e misliti da sam malo po{a{av-jela. Nisam po{a{avjela! Zaèljela sam se prija-telja iz razreda. Doru, Nikolinu, Martinu, Lukui Ratka nisam vidjela mjesecima. Naplivala samse i naskakala u more za cijeli ìvot. I sun~anjemi je dojadilo. I leànje, i gledanje crti}a. Ne}etevjerovati, ma ne vjerujem ni ja, ali meni se pi{e,ra~una, misli. Jo{ }ete manje vjerovati, ali, zaè-ljela sam se da me netko malo zagnjavi.

Po~ela je nastava i u mojem ìvotu ima mno-go toga novoga. Imam novu torbu, novu perni-cu, nove bilje`nice, nove knjige i sve, sve novo.

Sve se blista i sjaji. Torba je najljep{a u raz-redu. Knjige su uredno omotane i miri{u na no-vo.

Od ove jeseni imam i novu u~ionicu na ka-tu. I ona miri{e na novo. U njoj su obojeni zido-vi i ula{ten pod.

I... gotovo sam zaboravila ono najva`nije!Imam novog u~itelja. To je ipak najve}a novost.

16


Novi u~itelj i izgleda kao nov. Odmah samprimijetila da ima nove traperice i nove tenisice.Jako mu dobra stoje. Stalno se smije i fino mi-ri{e na mu{ki parfem.

U~itelj je do{ao u novu u~ionicu s gitarom.Pravom pravcatom! Da vidite samo kako mudobro pristaje! Osim {to mu dobro pristaje,u~itelj zna i dobro svirati na njoj. Cijeli nam jesat svirao. Mi smo pjevali. Tako smo jako pjeva-li i tako jako zijevali da nas je ~ula cijela {kola.Za vrijeme odmora cijeli se razred pravio vaàn.Jer, nije mala stvar imati novog u~itelja u novimtrapericama koji zna svirati gitaru.

Nakon glazbenoga imali smo likovni. Svi suiz svojih novih i mirisavih torbi izvadili nove flo-mi}e i nove likovne mape.

– Vidim, svi ste bili ovo ljeto na moru. Sigur-no ste vidjeli mnogo ribica. Nacrtajte, ovim no-vim flomi}ima, {to ljep{e ribice.

– Smijemo i hobotnice? – pitala je Dora {tre-berica, koja se odmah pohvalila kako je na oto-ku Zlarinu ovo ljeto uhvatila dvije. Ona se uvi-jek mora hvaliti.

– Naravno! – rekao je u~itelj. Za novog u~itelja èljela sam nacrtati naj-

ljep{i crte`. Iako ja nisam hvatala hobotnice, od-


17


lu~ila sam nacrtati jednu. Ako moè Dora, mo-gu i ja!

Ba{ kad sam hobotnici po~ela crtati petu no-gu, pozvala me Nikolina. Okrenula sam se da vi-dim {to me treba i... jao!!! Zaboravila sam dig-nuti flomi} s papira! Hobotnici sam nacrtalaru`nu, iskrivljenu nogu. Uàsno je izgledala.Uàsno sam se osje}ala. Odjednom sam po~ela iuàsno plakati. To je bila stra{na pogre{ka! To,plakati pred novim u~iteljem! Osramotila samse ve} prvi dan. Ja i te moje suze! Bila sam bijes-na na samu sebe. Bijesna da bih se od bijesa naj-radije o{amarila, samo da me nisu svi gledali.

»Za{to bulje u mene, kad mi se pla~e!« po-mislila sam.

– Pogrije{ila sam, pogrije{ila. Nacrtala samuàsnu hobotnicu – mucala sam dok su suze idalje frcale na sve strane.

U~itelj je vidio i ~uo moj pla~. Do{ao je domene, ~u~nuo, pogladio me po kosi i rekao:

– Hobotnica uop}e nije ru`na. Samo je slo-mila jednu nogu. I ta noga }e biti lijepa kad oz-dravi.

Aha! Nikolina je pucala od zavisti! Iz njezi-nog pogleda vidjelo se da bi dala stotinu `va-ka}ih guma samo da je njena hobotnica slomilanogu.


18


Aha! To vam je pravi u~itelj! Svakog klincazna utje{iti. Nakon njegovih rije~i odmah mi jebilo lak{e. I hobotnica mi se ~inila ljep{om. Ni-sam samo znala kako hobotnici nacrtati gips naslomljenoj nozi.

Poslije likovnoga, pozdravili smo se s novimu~iteljem i krenuli ku}i. Ja s novom torbom iknjigama, a moj u~itelj u novim trapericama.Nosio je gitaru i ne{to zvi`dukao. Sve nas je jo{jednom pozdravio na hodniku.

Na putu do ku}e razgovarala sam s Dorom iNikolinom. I one su bile odu{evljene novimu~iteljem. Na samom ulazu u moje stubi{te po-novo smo ga srele. Novog u~itelja, mislim. Vese-lo je zatrubio i mahnuo nam iz svojeg bijelog au-tomobila.

– Kakav je to auto? – za~u|eno je upitala Do-ra.

– Tako stari auto nisam nikad vidjela! – rek-la je Nikolina. – Samo {to se ne raspadne!U~itelj nam ba{ i nije neki, kad se vozi u takvomautu.

– Ti si stvarno malo glupa! – viknula sam.Ovo je ve} tre}i put danas da mi je Nikolina »dig-nula« ìvac.

– Pa kaj? Mogao si je kupiti novi auto! – rek-la je Nikolina i jo{ me vi{e »raspigala«.


19


– [to ti zna{ o autima i o u~iteljima! Da jehtio, sigurno bi si ga i kupio! – branila sam ga.

– Mo`da je zaboravio kupiti novi auto. Ili ganije stigao kupiti! – èljela nas je pomiriti Dora,kojoj su mama i tata rekli da su sva|e ne{to naj-gore u ìvotu. A Dora uvijek slu{a odrasle!

Iako nisam htjela priznati Nikolini, i meni jebilo ào {to u~itelj nema novi automobil. Tada bina po~etku {kolske godine zaista sve bilo novo!

»A mo`da u~itelj ba{ zbog toga namjerno ni-je kupio novi auto?« razmi{ljala sam kasnije, sje-tiv{i se tatinih rije~i kako u ìvotu ni{ta nijesavr{eno.


20


MAMA JE NAJBOLJAIZVAN[KOLSKA AKTIVNOST

U {koli smo pisali sastavak: Kako smo pro-veli ljetne praznike. Ne znam za{to svake {kol-ske godine na po~etku moramo pisati jedno teisto. I to ba{ sastavak!

– [to se mora nije te{ko! – rekao je veselou~itelj i bezbri`no {etao po u~ionici, dok smo semi mu~ili, razmi{ljali, pisali i brisali.

»Naravno da njemu nije te{ko, kad se samo{e}e razredom i zvi`du~e. Nek’ ga on onda na-pi{e kad mu nije te{ko!« mislila sam u sebi.Ne}u valjda naglas!

Jedva sam nekako napisala pet re~enica o lje-tovanju o kojem se ionako nema {to pisati.

Sastavke su ~itali oni koji su se javili, a to subile, naravno, Nikolina i Dora. Dorin se sasta-vak jo{ mogao slu{ati, ali Nikolinin... Boljeza~epiti u{i.

U~itelj je slu{ao, ~e{kao se iza uha, kimaoglavom, tresao rukom i na kraju rekao:

21


– Ne ide vam, dru{tvo moje, ba{ najbolje.Ove godine trebat }emo napisati jo{ puno sasta-vaka.

– Ha, moè{ si mislit! – {apnula mi je Niko-lina kojoj se u~itelj svakim danom sve manjesvi|ao.

Sljede}i sat u~itelj je listao imenik i dnevnik.To je ona zelena, ~arobna, velika knjiga u kojuzapisuje {to mi u razredu radimo i kakvi smo.Da mi je bar jednom zaviriti u tu zelenu knjigu!U~itelj u nju stalno ne{to upisuje, a mi ne zna-mo {to. To mu i nije neka fora! Za{to mi ne smi-jemo listati imenik i gledati svoje ocjene?

– Tako. I to je gotovo. Napisao sam va{a ime-na u novi imenik. Jo{ samo da upi{em va{e iz-van{kolske aktivnosti...

»[to? Molim?« – pitala sam se. Za izvan{kol-ske aktivnosti nisam jo{ ~ula. Dosta sam aktiv-na u {koli. Za{to se moram aktivirati i izvan nje?

Svake godine sve je teè u {koli u kojoj jeu~iteljima glavni hobi izmisliti kako {to vi{ezagnjaviti nas u~enike.

Kad sam htjela pitati o kakvim je to aktivno-stima rije~, ba{ je zazvonilo.

– Slatko zvono za kraj nastave – {apnula mije Nikolina, koja ne moè izdràti ni pet minu-ta, a da mi ne{to ne {apne.


22


U~itelj je na kraju rekao: – O tome }emo sutra. Razmislite, ~ime se

èlite baviti izvan {kole. Izvan{kolske aktivnosti mu~ile su me do

ru~ka na koji su, slu~ajno, bili pozvani i bakaLjerka i djed Branko, teta Ivana i moj omiljeniujo Kre{o. Odlu~ila sam svoju najmiliju obiteljpitati {to misli o izvan{kolskim aktivnostima.

– Mama, trebala bih izabrati neku izvan{kol-sku aktivnost – zapo~ela sam razgovor pri prvoj`lici prevru}e juhe od povr}a. Mrzim juhe odpovr}a!

Mama je cmoknula i rekla: – Paaa... – Ne po~inji re~enicu s paaa... – prekinula

sam je. – Ne ispravljaj starije od sebe! – prekinuo je

mene tata. – Paaa – krenula je ponovo mama – bilo bi

dobro da napokon po~ne{ svirati glasovir. Tosam ja oduvijek èljela.

– Sva{ta! Pa da poblesavi od crnih i bijelihtipki! – rekla je baka. – Najbolje je da krene{ nabalet. Tvoja mama je tako divno izgledala u ba-letnom kostimu i papu~icama. Trebala je posta-ti prava balerina, ali se zaljubila u tvog tatu.


23


– Od baleta i umjetnosti danas se ne ìvi,ljudi moji! – pametovao je ujo Kre{o. – Zabora-vili ste na strane jezike. Koliko stranih jezika go-vori{, toliko vrijedi{. Kak’ bih ja putovao svije-tom da ne znam strane jezike?

– Pa ne}e mi k}i cijelu mladost {trebati jezi-ke kao ti! Daj se pogledaj! Sav si zafrkan! To ti jeod {trebanja – galamio je tata na uju i lupao `li-com po punom tanjuru juhe od povr}a. – Tenisje prava stvar! Ako Paulina pi{e lijevom rukom,i teniski reket bi dràla lijevom. Ljevoruke teni-sa~ice su danas na cijeni. Pogledaj Ivu Majoli.Tenisom je zaradila novce za cijelu obitelj.

– Kakav sport! Paulina je umjetni~ka du{akao ja! – rekla je moja teta Ivana mije{aju}i juhuda joj se brè ohladi. – Ja sam oduvijek èljelabiti glumica. Ne bi bilo lo{e upisati Paulinu nasatove glume.

– O kakvoj ti glumi trabunja{? – pitao je djedBranko koji se jedini veselio juhi od povr}a. –Zna{ kak’ su danas opasna vremena. Mislim dabi Paulina trebala i}i na treninge karatea. Vidi{da su danas svi poludjeli. Huligana koliko voli{.Puna ih je »Crna kronika«.

Bilo je tu razgovora i o plivanju, zagreba~-kim dje~jim zborovima, likovnim radionicama itako redom. Razgovor koji se vodio uz juhu bio


24


je jako glup. I juha je bila glupa. Nju sam pojelana silu! @mire}ki! Pri svakom zalogaju zami{lja-la sam da gutam sladoled od lje{njaka.

Dok sam jela meso s krumpirom i kasnijekola~ od jagoda razmi{ljala sam o svemu {tosmo razgovarali. Na kraju ru~ka shvatila sam date izvan{kolske aktivnosti nisu za Paulinu kakvasam ja, jer...

Ako mi kupe glasovir, s njega }u stalno mo-rati brisati pra{inu. Sviranje da i ne spominjem.

Imam dug vrat i u baletnom kostimu izgle-dala bih kao ìrafa. @irafe su lijepe samo u zoo-lo{kom vrtu.

Strane jezike ve} u~im gledaju}i televiziju.ûjem tamo i engleski i njema~ki i talijanski i{panjolski.

Teniski reket izgubila bih nakon prvog sata.[to mogu kad sam zaboravljiva i izgubljiva.

– Zapravo, izvan{kolske aktivnosti uop}e mene zanimaju – priznala sam samoj sebi. To mepomalo razo~aralo znaju}i da }e Dora sutra si-gurno u~itelju izdiktirati bar pet aktivnosti. Ali,nisu svi k’o Dora!

Poslije podne, u parku, srela sam Martinu.Odmah sam je àlosna upitala koju je ona iz-van{kolsku aktivnost izabrala.


25


– Nikoju! – »pravogovorno nepravilno« od-govorila mi je. – Izvan{kolske aktivnosti imam jasvaki dan doma sa svojom mamom. Ponedjelj-kom i ~etvrtkom igramo se zajedno u parku, sri-jedom i petkom {e}emo gradom, utorkom ide-mo u kino, a vikendom na izlete.

To mi se jako svidjelo. Vi{e nisam bila àlos-na. Ho}u i ja takve izvan{kolske aktivnosti. Od-mah sam se sjetila kako to ostvariti:

– Martina, moè li tvoja mama pozvati mojuna kavu? Bilo bi dobro da to bude ponedjeljkomili ~etvrtkom prije va{eg odlaska u park.

– Nema frke! – frknula je Martina koja zais-ta zna razveseliti tu`nu prijateljicu.

Odlu~ila sam! Moja izvan{kolska aktivnostbit }e od sada druènje s mamom. Ionako se ma-lo s njom druìm.

Zahvaljuju}i Martini izabrala sam svoju iz-van{kolsku aktivnost. Nju }u ponosno sutra re}iu~itelju i to ovako:

– Mama je moja izvan{kolska aktivnost. Kadgod sam slobodna, druìm se s njom!

A u~itelj neka u svoju tajanstvenu zelenuknjigu, koju svi nazivamo imenik, napi{e {togod èli! Ionako mi to ne moèmo i ne smijemopro~itati!


26


LISTOPAD

Deseti mjesec po redu. Li{}e pada na sve strane. Skupljam li{}e i jo{ {to{ta drugo. Osim li{}a, pada i ki{a. Miri{e na kruh i pecivo. I na moju ro|endansku tortu. I na kremaste kola~e!



KRUH ILI KREMASTI KOLAÎ

Ponekad doma}e zada}e na{eg u~itelja znajubiti smije{ne. Smije{no je kad doma}u zada}u,osim nas dobiju i na{i roditelji. Jo{ je smje{nijekad oni tu zada}u ne znaju napraviti, a naj-smje{nije kad nam to i priznaju. Tako je bilo ne-ki dan u mojoj ku}i.

U~itelj nam je toga dana pri~ao o kruhu. Go-vorio nam je sve ono {to smo mi odavno nau~ilikad nas je mama slala u pekarnicu. Silno se tru-dio pa ga nitko nije èlio prekinuti rije~ima:

– U~itelju, sve to ve} znamo! Bolje da on nama pri~a o kruhu nego mi nje-

mu o imenicama i glagolima. Na kraju nastave u~itelj je rekao: – Danas }e zada}u dobiti va{e mame. Neka

za sutra ispeku kruh! – Moja }e mama ispe}i kiflice – obavijestila

je u~itelja Dora. Pih, ona uvijek mora biti ne{to posebno! – A moja poga~ice – javila se Nikolina koja

uvijek mora opona{ati Doru.

29


SANJA POLAK

Dnevnik Pauline P.

Sanj

a Pol

akDn

evni

k Pau

line P

.

Dnevnik Pauline P.Dnevnik Pauline P.

od iste autorice:

sedmoizdanje

ISBN 978-953-14-0061-9

Sanja Polak piše često i puno. Do sada je napisala mnogo scenarija za emisiju Eko eko Hrvatskoga radija, nekoliko scenarija za emisije Dječjeg i obrazovnog programa Hrvatske televizije, nekoliko čitanki i udžbenika za hrvatski jezik i matematiku i četiri knjige za djecu: Dnevnik Pauline P., Drugi dnevnik Pauline P., Petrica Pričalica, Pobuna Pauline P. i Mali Jan ima plan. Često gostuje u knjižnicama i osnovnim školama u različitim ulicama Zagreba i drugih hrvatskih gradova.Djeca, njezini najbolji prijatelji, bez obzira u kojoj se ulici nalaze, vole Sanjine knjige. Nakon čitanja često joj kažu: »Hoćemo još.«Zbog njih će Sanja Polak još dugo voziti, šetati, trčati ili skakutati zagrebačkim ulicama, razmišljati, izmišljati i nakon toga pisati. Ona zna koliko je važno da djeca zavole knjige, čitanje i ulice svoga grada.

P.S.Sanja Polak dobila je za roman Drugi dnevnik Pauline P. nagradu Mato Lovrak (2004.). Za zbirku pripovijedaka Petrica Pričalica nominirana je za međunarodnu nagradu Mali princ (2006.).

SANJA POLAK

rodila se 5. 11. 1968.

godine u zagrebačkom

rodilištu u Vinogradskoj ulici. Voli

svoj Zagreb i gotovo sve njegove ulice.

Pohađala je dječji vrtić u Prilazu Đure Deželića,

dvije osnovne škole u Bolničkoj ulici i gimnazije

u Križanićevoj i Habdelićevoj ulici. Diplomirala

je u Savskoj ulici i postala učiteljica razredne

nastave. Od 1991. godine učiteljica je u

Osnovnoj školi Davorina Trstenjaka u Krčkoj

i Savskoj ulici. Stanovala je u Ulici Braće

Cvijića i Peruanskoj ulici s mamom Ljerkom,

tatom Brankom i sestrom Ivanom. Danas

stanuje u Ulici Vincenta iz Kastva sa suprugom

Zoranom, kćerima Petrom i Paulinom i psićem

Flokijem. Od 1996. godine uređuje časopis za

učenike od 1. do 4. razreda Prvi izbor i kao

urednica ima radnu sobu u neboderu u Savskoj

ulici. Osim navedenih, Sanja Polak voli i sve

ostale zagrebačke ulice kojima se vozi, hoda,

skakuće ili trči i razmišlja o čemu će pisati.

59,00 kn

Dnevnik Pauline P.indd 1 22.1.2009 9:23:37

Documents

Dnevnik Pauline P