Dokumentarni akreditiv

UNIVERZITET U SARAJEVU

Seminarski rad Tema: DOKUMENTARNI AKREDITIV

DL VP, smjer Marketing Studenti: Kovaevi Alma 67410 Vanovac Jovana 60608

Sarajevo, Januar 2010. SADRAJ

1. MEUNARODNA DOKUMENTARNA PRODAJA I DOKUMENTARNI AKREDITIV .................................................................................................................... 4 1.1. Postavljanje problema .................................................................................. 4 1.2. Dokumentarna prodaja ................................................................................ 5 1.3. Pravni izvori za dokumentarni akreditiv ................................................... 8 1.4. Osnovni principi funcionisanja dokumentarnog akreditiva ................... 14 2. DOKUMENTARNI AKREDITIV KAO ZATITA INTERESA IZVOZNIKA I UVOZNIKA ................................................................................................................... 15 2.1. Zatita interesa izvoznika prodavca ....................................................... 15 2.2. Zatita interesa uvoznika kupca ............................................................. 15 3. UESNICI U AKREDITIVNOM POSLU ............................................................ 16 3.1. Nalogodavac po akreditivu ........................................................................ 16 3.2. Akreditivna banka ...................................................................................... 17 3.3. Korisnik akreditiva ..................................................................................... 17 3.4. Avizirajua notificirajua banka ............................................................ 17 3.5. Negocirajua banka .................................................................................... 18 3.6. Isplatna banka ............................................................................................. 18 3.7. Rambusna banka ........................................................................................ 18 3.8. Konfirmirajua potvrujua banka ....................................................... 19 3.9. Banka koja alje zahtjev za rambus .......................................................... 19 4. ODNOSI UESNIKA U AKREDITIVNOM POSLU ........................................... 19 4.1. Odnosi izmeu korisnika i nalogodavca po akreditivu............................ 19 4.2. Odnosi izmeu nalogodavca po akreditivu i akreditivne banke ............ 20 4.3. Odnosi izmeu akreditivne banke i korisnika akreditiva ....................... 21 4.4. Odnosi izmeu akreditivne i avizirajue banke ....................................... 21 4.5. Odnosi izmeu akreditivne i konfirmirajue banke ................................ 21 5. PODJELA I VRSTE DOKUMENTARNIH AKREDITIVA ................................. 23 5.1. Odlazei i dolazei (nostro i loro) akreditivi ............................................. 23 5.2. Akreditivi plativi po vienju (sight l/c) i akreditivi sa odgoenim plaanjem (difered L/C) .................................................................................... 24 5.3. Pokriveni i nepokriveni akreditivi ............................................................. 24 5.4. Potvreni i nepotvreni akreditivi ............................................................ 25 5.5. Prenosivi i neprenosivi akreditivi .............................................................. 26 5.6. Djeljivi i nedjeljivi akreditivi ..................................................................... 26 5.7. Akreditivi domicilirani u zemlji ili inozemstvu ........................................ 27

2

5.8. Jednokratni i rotativni (revolving) akreditivi .......................................... 28 5.9. Akceptni (mjenini) akreditivi ................................................................... 29 5.10. Podakreditivi, (back to - back), kontra akreditivi ............................. 30 5.11. Standby akreditivi ..................................................................................... 32 5.12. Akreditivi s crvenom (zelenom) klauzulom ............................................ 33 5.13. Negociacioni akreditivi ............................................................................. 34 5.14. Reeksportni akreditivi .............................................................................. 35 5.15. Vinkularni akreditivi ................................................................................ 36 5.16. Elektronski akreditiv ................................................................................ 37 6. SPECIFINE KLAUZULE I TERMINI ................................................................ 38 6.1. Klauzula circa, oko i slini izrazi ....................................................... 39 6.2. Klauzule u vezi s rokovima ........................................................................ 39 6.3. Klauzule u vezi s djelominim isporukama i povlaenjima akreditivnog iznosa ................................................................................................................... 40 7. AKREDITIV I PITANJE PREVARE ..................................................................... 41 LITERATURA ............................................................................................................... 44 PRILOG .......................................................................................................................... 45

SHEME Prinicipijelna shema funkcioniranja dokumentarnog akreditiva ............................. 22 Prinicipijelna shema funkcioniranja back to back akreditiva (kontraakreditiva) .......................................................................................................... 31

3

1. MEUNARODNA DOKUMENTARNA PRODAJA I DOKUMENTARNI AKREDITIV 1.1. Postavaljanje problema 1 Kod meunarodne prodaje robe, ee nego kod prodaje u unutranjem prometu, moe se desiti da prodavac ( izvoznik) i kupac (uvozni) prethodno nisu bili u poslovnim odnosima; da ne posjeduju nikakve informacije o drugoj ugovornoj strani, niti o pravnom sistemu zemlje u kojoj druga strana ima sjedite. Sasvim je predvidljiva situacija da prodavac nema nikakave informacije: (1) o kredibilitetu i poslovnom ugledu kupca; (2) da nije siguran u validnost informacija koje je dobio od saradnika kupca; (3) da nje siguran da li e pravila o zamjeni domae valute u stranu, posebno konvertibilnu, oteati plaanje kupca; (4) koliko je veliki rizik zamjene valuta, ukoliko je plaanje dozvoljeno samo u valuti kupca;(5) kakve sve okolnosti kanjenja mogu nastati pri plaanju cijene. Na drugoj strani, kupac ne raspolae informacijama; (1) da le se prodavu moe vjerovati da e robu poslati , u sluaju avansnog plaanja; (2) da li e isporuena roba biti saobrazna ugovorenoj; (3) da le e robu prevoziti odgovarajui prevoznik i da li e roba biti osigurana; (4) da li e se roba otetiti u toku prijevoza; (5) da le e prodavac dostaviti kupcu odgovarajue svojinske isprave, koje ga pred carinskim organima legitimiraju kao vlasnika; (6) da li e prodavac obezbjediti odgovarajue papire za kontrolu uvoza i izvoza, kao i certifikate; i (7) koje se kanjenje moe oekivati u prijemu robe neometane od evikacije , u mjestu opredjeljenja ili luci iskrcaja. Kada o zakljuenju ugovora o meunarodnoj prodaji pregovaraju strane koje prethodno nisu bile u poslovnim odnosima, nabrojani rizici svakako su ozbiljni, moda i takvi da ometaju zakljuenje ugovora, uprkos obostrano izraenom ekonomskom interesu. S obzirom da svoje poslovanje obavljaju iz razliitih mjesta, u razliitim dravama, prodavac i kupac ne mogu izvriti istovremenu razmjenu robe za plaanje, bez pomoi tree strane (kurzivi autora). Plaanje po prezentaciji dokumenata, ukljuujui prije svega dokumentarni akreditiv, pokazuje kako ovi potencijalno ozbiljni rizici mogu biti prevaljeni na tree lice, koje posjeduje specijalistiko znanje, moe valjano da ocijeni svaki preuzeti rizik i time da smanji na minimum niszvjenosti koje prate pravni posao meunarodne prodaje.

1

Preuzeto: Meunarodni trgovaki poslovi, Ralph H. Folsom, Michael Wallace Gordon, John A. Spanogle, Jr., Sarajevo 1999.

4

1.2. Dokumentarana prodaja2 Pomenuta trea lica kod meunarodne prodaje jesu banke (poslovna banka kupca i najee poslovna banka u sjeditu prodavca) i najmanje jedan prijevozilac. Stoga, shema dokumentarne prodaje ukljuuje slijedea lica; (1) kupca (2) poslovnu banku kupca (3) prodavca (4) banku u sjeditu prodavca (ovdje i dalje : banka prodavca), i (5) najmanje jednog prijevoznika. Pravni odnosi koji se uspoostavljaju izmeu nabrojanih lica omoguavaju da rizik koji prati svaki opsao meunarodne prodaje, i koji nije uvijek lako precizno odrediti, podjele na vie manjih proraunatih rizika, koje snosi svaka od strana u poslu. Za dokumentarnu prodaju se moe rei da predstavlja dobar primjer kako alokacija rizika nije igra u kojoj svi gube (zero sum game), ve mogunost za stvaranje situacije u kojoj svi dobijaju (win-win situation) Pravni odnosi izmeu navedenih lica uspostavljaju se nizom pravnih poslova i radnji, ali nisu sva lica kod dokumentarne prodaje istovremeno i ugovorne strane kod svakog ugovora koji ini shemu dokumentarne prodaje. Dokumentarna prodaja je sloeni pravni posao koji ukljuuje sljedee ugovore: (A) ugovor o prodaji izmeu kupca i prodavca; (B) izdavanje konosmana, kojim se dokazuje postojanje ugovora o prijevozu, ida je roba primljena na ukrcaj; i (C) otvaranje dokumentarnog akreditiva. (A) Osnovni pravni posao, povodom kojeg se veri plaanje dokumentima, jeste ugovor o prodaji. U ovom ugovoru ugovorne strane su samo kupac iprodavac, ne i banka i prijevoznik. Na osnovu zakljuenog ugovora o prodaji, dunost je prdavca da osporui robu ugovorenog kvaliteta i koliine, dok je dunost kupca da preuzme isporuenu robu i plati ugovorenu cijenu. (B) Kod dokumentarne prodaje sjedita kupca i prodavca se po pravilu nalaze u razliitim zemljama, tako da isporuka robe do mjesta opredjeljenja ili luke uskrcaja zahtjeva zakljuenje ugovora o prijevozu sa meunarodnim prijevoznikom.. Zavisno od okolnosti konkretnog sluaja, ovaj ugovor moe zakljuiti ili prodavac ili kupac; u naem primjeru recimo da ugovor zakljuuje prodavac. Prodavac (koji se u ugovoru o prijevozu naziva krcateljem) zakljuuje ugovor sa prijevoznikom o prijevozu robe do sjedita kupca(korisnik prijevoza). Za postojanje ugovora o prijevozu dovoljno je da prijevoznik, na zahtjev krcatelja, izda konosman. Prema uvjetima utvrenim u konosmanu, prijevozni se obavezuje da e za ugovorenu prevozninu robu isporuiti ili (1) korisniku prijevoza koji je upisan u konosman, ako je rije o neprenosivom konosmanu, ili (2) svakom imaocu konosmana na koja je valjano indosiran, ukoliko se radi o prenosivom konosmanu. Prenosivi konosman se izdaje kod plaanja dokumentarnim akreditivom, tako da je kupac u modunosti da preuzme robu samo ako je ufizikom posjedu pismene isprave koja predstavlja konosman (kurzivi autora). Prenosivi konosman omoguava kondtrolu nad kretanjem i preuzimanjem torbe, te se stoga, kao to smo prethodno vie puta i napomenuli, smatra ispravom o svojini. (C) Prije nego to prodavac (krcatelj) preda2


5

robu prijevozniku, prodavac eli da se obezbijedi da e kupac platiti ugovorenu cijenu.. Puko oeanje kupca ne mora biti dovoljno obezbjeenje. ak se i jemstvo domae poslovne banke kupca ne mora smatrati dovoljnim obezbjeenjem, s obzirom da pprodavac ne zna niti kupca, niti njegovu banku. Umjeto toga, prodavac eli da obavezu plaanja cijene, pod odreenim uvjetima, preuzme banku koju oznaje, posebno banka koja ima isto sjedite kao i prodavac. Ono to prodavac zapravo eli jeste vrst, trei ugovor u shemi kokumentarne prodaje: Ugovor o potvrujuem, neopozivom akreditivu. Na osnovu ugovora o akreditivu, banka (najee banka kupca) se obavezuje da e prodavcu platiti mjenicu izdatu od strane prodavca i vuenu i akceptiranu od strane kupca. Obaveza bankeje uvjetna, t znai da je banka obavezna na plaanje cijene, samo ako je prodavac pruio dokaze da je roba preko prijevoznika upuena u luku iskrcaja, i ako je predao druga dokumenta utanaena ugovorm o prodaji i ugovorom o otvaranju akreditiva. Prilikom zakljuenja ugovora o prodaji, u ugovoru se ureuju cijena i uvjeti plaanja. Da bi potpuno obezbjedio zatitu svojih interesa, prodavac e zahtevati da se ugovori za plaanje. potvrujuim, neopozivim akreditivom, i da se preciziraju (utanae) dokumenti koje je duan da prezentira baci prilikom plaanja. Neophodno je istai da se plaanje akreditivom mora izriito ugovoriti; ukoliko takav nain plaanja nije izriito ugovoren, pravilo je da kupac nee biti u obavezi da plati akreditivom. Kada je rije o utanaenim dokumetima koje je prodavac duan da prezentira baci prilikom naplate,treba praviti razliku izmeu slijedeih dokumenata: (1) prenosivi konosman. Funkcije i svojstva prenosivog konosmana obradili smo u prethodnoj glavi. Na ovom mjetu samo napomenimo da kupac en moe preuzeti robu, ukoliko nije u posjedu konosmana, tako da se banka prvo obezbjeuje da e rambursirati od kupca da plaenu cijenu, prije nego to mu urui konosman, tj. prije nego to kupac preuzme isporuku: (2) komercijalna faktura ( u kojoj su utvreni uvjeti prodaje, kao to su opis koilina robe, cijena, itd.); (3) polisa pomorskog osiguranja (ako se roba prijevozi morem); (4) certifikat o kontroli robe (izdat od strane specijaliziranog preduzea za kontrolu robe, kojim se utvruje da je ukrcana roba odreene koliine i kvaliteta); (5) administrativna dozvola ili odobrenje za izvoz robe i/ili certifikat o zdravstvenoj kontroli robe (kojim se dokazuje da nema pravnih prepreka za izvoz robe); (6) certifikat o prorijeklu robe ( na koji se primjenjuju pravila o porijeklu robe,izdata od strane carinskih organa zemlje-uvoznice, ana osnovu kojih se odreuje carinska stopa. Ukoliko se kupac sloi sa plaanjema akreditivom, kupac( ili nalogodavac iz ugovora o otvaranju akreditiva) e naloiti svojo poslovnoj banci (akreditivna banka) da ozvori akreditivi za raun (korisnik akreditiva) platiti ugovorenu cijenu iz ugovora o prodaji (akreditivana suma, prim.prev), ukoikoo prodavac prezentira banci dokumenta utanaena ili u ugovoru o prodaji, ili u ufovoru o otvaranju akreditiva. U trenutnku otvaranja akreditiva, kupac en mora da ima pokrie kod akreditivne bane za akreditivnu sumu; na banci je da procijeni kakvi su kreditni i poslovni potencijlai njegovog komitenta (kupca iz ugovora o prodaji, prim. prev) i da donese odluku da le e kreditirati kupca, tako to e otvoriti akreditiv, uprkos tamoe to kupac u trenutku otvaranja

6

akreditiva nema kod banke pokrie za akreditivnu sumu, banka treba da obezbjedi prije nego to je otvorila nepozivi akreditiv, s obzirom da od trenutka otvaranja takvog akreditiva ona odgovara korisniku za isplatu akreditivne sume, nezavisno od toga da li njen nalogodavac ima kod banke pokrie za takvu isplatu. Prodavac moe zahtjevati da se ugovori plaanje akreditivom koje je na samo neopoziv, ve i potvren odo strane korespodentne banke prodava /konfirmirajua banka), Banka kupca e dostaviti akreditiv banci prodavca,, koja e potvrdom akreditiva (mi potvrujemo akreditiv), preuzeti samostalnu pravnu obavezu plaanja akreditivne sume prema prodavcu, pod istim uvjetima koji vee i za akreditivnu banku (predaja utanaenih dokumenata, prim.prev.). Ukoliko ugovorom o prodaji nije predvieno plaanje potvrujuim akreditivom,akreditivna banka moe dostaviti akreditiv korespondentnoj stranoj banci u sjeditu kupca, ili u mjestu blizu njegovog sjedita. Ova banka (avizirajua banka) ne preuzima nikakvu samostalnu obavezu plaanja prema prodavcu, ve ga samo obavjetava da je u njegovu korist otrvoren akreditiv. Kada je akreditiv otroren i potvren, prodavac e zapokovati robu, popuniti fakturu, zakljuiti ugovor o osiguranju robe u toku prijevoza (samostalan pravni posao u odnosu na ostale ugovore zakljuene u shemi dokumentarne prodaje). Ukoliko je ugovorom o prodaji utanaen i certifikat o kontroli robe, roba e se staviti inspektorima na raspolaganje za pregled, u mjestu ureenom o prodaji (takoer samostalan pravni posao u odnosu na druge ugovore zakljuene u shemi dokumentarne prodaje). Prodavac e takoer obezbjediti neophodna dokumenta za carinske organe u njegovoj zemlji (na primjer, administrativna dozvola ili odobrenje za izvoz), i u zemlji kupca ( certifikat o porijeklu robe). Prodavac potom dostavlja robu prijevozniku, koji izdaje prenosivi konosman. Na osnovu odredbi konosmana,prijevoznik e biti obavezan da robu preda samo prodavcu ili licu po nareenju prodavca,tj. licu na kojeg je prodavac valjano indosirao konosman. Nakon to je prodavac doao u posjed svih utanaenih dokumenata, ona se prezentuju akreditivnoj banci, ili , to ei sluaj, konfirmirajuoj banci (poto mu je ona blia od akreditivne banke, prim.prev.), radi isplate akreditivne sume. Uz dokumente, prodavac dostavlja i mjenicu koje je vuena i akceptirana od strane kupca, i koju mjenica moe biti plativa po vienju, moe biti plativa i protekom odreenog perioda po vienju ( npr. protekom 30 dana po vienju), ukoliko banka kreditira kupca, moe se i eskontovati i prije dospjelosti. Konfirmirajua banka ne dolazi u fiziki posjed robe, niti je robu vidjela. S obzirom da banka dolazi u posjed dokumenata, logino je da banka provjerava dokumenta, a ne robu. Dunost je banke da utvrdi da li prezentirana dokumenta odgovaraju opisu uvjetima utvrenim u ugovoru o akreditivu. Sa stanovita kontrole dokumenata kje vri banka, bitno ispunjenje ugovorne obaveze od strane prodavca nee se smatrati dovoljnim. Tako, ako je u ugovoru o akreditivu naznaeno 100% najlonskog prediva, a faktura glasi na uvezeno predivo, takva faktura ne odgovara opisu utvrenom u ugovoru o akreditivu (zapravo, nalogu akreditivne banke, prim.prev.), ak i kad je na listi pakovanja navedeno 100% najlonskog prediva (sluaj Courtaldus North America inc. v. North Carolina Nat Bank, 528 f.2d 802, 4th cir. 1075).

7

Prodavac e, po plaanju cijene, predati konfirmirajuoj banci konosman, indosirati na banku mjenicu koja je vuena i akceptirana od strane kupca, kao i prodati druga utanaena dokumenta. Konfirmirajua banka e akreditivnoj banci predati dokumenta i naplatiti mjenini iznos od akreditivne banke, ukoliko predata dokumenta odgovaraju utanaenim. Akreditivna banka e se, pod isitim uvjetima, naplatiti od kupca, tj. svog nalogodavca. Kao i akreditivna i konfirmirajua banka, i kupac plaapo prezentaciji dokumenta,a ne po prijemu robe, zbog ega je neophodno da se dokumenta utanae u ugovoru o prodaji,a potom ovo uranaenje precizno ponovi i u ugovoru o otvaranju akreditiva. Kupac e primiti dokumenta, bilo po izvrenom plaanju, bilo po datom obeanju da e po isteku odraenog perioda izvriti plaanje, ukoliko banka kreditira kupca. Svaka od strana koja uestvuje u poslu akreditiva skosi ograniene rizike. Ukoliko je prodavac poslao saobraznu robu, on ima pravno nezavisna obeanja za plaanje kupoprodajne cijene od strane tri lica: kupca, konfirmirajue i akreditivne banke. Prodavac moe sudski ostvariti svoja potraivanja prema navedenim bankama, ak i ako je isporuena roba nesaobrazna, pod uvjetom da su saobrazna utanaena dokumenta koje je prodavac predao akreditivnoj ili konfirmirajuoj banci. Stoga, de facto, prodavac snosi rizik od eventualnog steaja kupca, akreditivne i konfirmirajue banke. Ovaj se rizik relativno lako moe procijeniti. Iako je konfirmirajua banka obavezna da prodavcu isplati akreditivnu sumu ukoiko su prezentirana dokumenta identina sa utanaenim, ona e se rambursirati od akreditivne banke i d facto samo snosi rizik da e akreditivna banka odbiti da je rambusira. I ovaj se rizik moe rlativno precizno procijeniti. Akreditivna banka snosi irzik da se nee moi naplatiti od svog nalogodavca, tj. kupca iu osnovnog pravnog posla. Ovaj rizik akreditivna banka moe procijeniti prije nego to je otvorila akreditiv, i zavisno od veliine rizika, odrediti svoju proviziju ili kamatu, u sluaju i da kreditira kupca. Na drugoj strani, za iznos za koji je rambusirao akreditivnubanku, kupac dobija konosman, polisu osiguranja, koja ga titi za sluajnu propast robe u toku prijevoza, i vjerovatno certifikat o kontroli robe. Drugim rijeima, kupac dobija utanaena dokumenta za koji je platio ugovorenu cijenu, a koja mu obezbjeuju isporuku saobrazne robe, ili naknadu tete u sluaju oteenja ili propasti robe. 1.3. Pravni izvori za dokumentarni akreditiv 3 Dokumentarni akreditiv prvi put je pravno reguliran prije Prvog svjetskog rata u Engleskoj, a potom su pravila koja se primjenjuju na akreditiv itvrena i u amerikoj sudskoj praksi. U Sjedinjenim Dravama, dokumentarni akreditiv je regularan propisima federalnih jedinica. Ovi propisi se po pravilu zasnivaju na l. 5. Jednoobraznog trgovakog zakonika, modificiranom tako da odgovara potrebama odnosne jedinice. S obzirom na odredbe l. 5. Zakonika, kao i njegove modificirane verzije u federalnim3


8

jedinicama, prvenstveno sadre dispozitivne odredbe, u praksi se ugovorne odredbe najee razlikuju od utvrenih dispozitivnih pravila. Na meunarodnom planu, dokumentarni akreditiv je ureen Jednoobraznim pravilima i obiajima za dokumentarni akreditiv (ovdje i dalje: Jednoobrazna pravila), izraenim od strane Meunarodne trgovinske komore. Ova se Pravila izuzetno esto upotrebljavaju i sastavni su dio gotovo svakog meunarodnog dokumentarnog akreditiva. Po svojoj pravnoj prirodi Jednoobrazna pravila se smatraju kodificiranim obiajima; stoga se ista primjenjuju na osnovu izraene volje ugovornih strana, ili na osnovu uspostavljene trgovake prakse izmeu banaka. Prema propisima drava New York, Alabama i Missuri, na dokumentarini akreditiv na koje se primjenjuju Jednoobrazna pravila, ne primjenjuju se odredbe l. %. Jednoobraznog zakonika kao dopunski izvor. Meutim, u sudskoj praksi ovih drava sudovi, uprkos navedenoj odredbi, koriste odredbe l. 5. kao dopunski izvor, ukoiko smatraju da je primjena l. 5. s obzirom na okolnosti sluaja, neophodna. I l. 5. Zakonika i Jednoobrazna pravila nedavno su pretrpjeli odreene izmjene. Izmjene l. 5. Zakonika usvojene su od strane Komisije pomonika za unifikaciju prava drava lanica i Instituta za ameriko pravo, 1955. godine, i uskoro bi trebale da budu inkorporirane u zakonodavstvo nekih federalnih jedinica. Jednoobrazna pravila su posljednji put izmjenjena 1993. godine (izdanje Meunarodne trgovinske komore, br. 500). Pravila utvrena u Zakoniku i Jednoobraznim pravilima su u sutini slina. U amerikoj poslovnoj praksi Zakonik e imati vie uticaja u analizi sporova koji su akreditiv Jednoobrazna pravila imati vei uticaj. Stoga e ovo poglavlje biti posveeno analizi pravila o prevari kod akreditiva, utvrenih u Zakoniku, i ostalih pravila vezanih za akrditiv, utvrenih u Jednoobraznim pravilima. Jednoobrazna prvaila razlikuju tri vrste banaka kod izdavanja akreditiva: akreditivnu banku, avizirajuu banku i konfirmirajuu banku. Akreditivna banka se obavezuje da e isplatiti akreditivnu sumu (najee akceptiranjem mjenice koju je izdao prodavac i vukao na nju), ukoliko joj se prezentiraju uzanaena dokumenta. Avizirajua banka je po pravilu domaa banka koja pbavjetava korisnika akreditiva ( po pravilu prodavca) da je u njegovu korist otvoren akreditiv, ali prema korisniku ne preuzima samostalnu obavezu isplate akreditivne sume. Ona je duna da pokae razumnu panju, da bi provjerila vjerodostojnost akreditiva, prije nego to je obavjestila korisnika o otvorenom akreditivu, ali sem toga nema druge obaveze: Avizirajua banka moe biti i u poziciji isplatne banke, s obzirom da po prirodi stvari ima sjedite u mjestu prodavca, ali ni u tom sluaju prema korisniku akreditiva ne preuzima samostalnu pravnu obavezu. Konfirmirajua banka prima akreditiv od akreditivne banke, i odgovarajuim upisom na akreditivu preuzima prema korisniku samostalnu obavezu isplate akreditivne sume, ukoliko joj se prezentiraju utanaena dokumenta. Posao akreditiva se zasniva na dva naela, utvrena kako u Jednoobraznim pravilima, tako i u l.5. Zakonika. Prvo je naelo samostalnosti posla akreditiva od ugovora o prodaji u kojem je ugovoreno plaanje akreditivom (l.3. Prvila). Drugo naelo poslovanja dokumentima, ne robom. Banka ispituje samo dokumenta, i to samo u pogledu utanaenih uvjeta, a nikada ne ispituje robu, niti preuzima bilo kakve obaveze u pogledu kvaliteta i koliine robe (l.4. Pravila). Naelo samostalnosti pravnog posla

9

akreditiva u odnosu na ugovor o prodaji znai da kupac ne moe uslovljavati obaveze koje akreditivna ili konfirmiraja banka ima prema prodavcu, sa obrazloenjem da prodavac nije ispunio svoje obaveze iz ugovora o prodaji (l. 3(a) Pravila). Meutim, obaveze koje su navedene banke preuzele prema prodavcu, mogu se u odreenim sluajevima usloviti, na osnovu obavjtenja kupca o nastupanju prevarenih radnji. O tome e kasnije biti vie rijei, za sada samo napomena da Jednoobrazna pravila nemaju odredbe koje se odnose na prevarene radnje, pae se ovo pitanje analizirati u l. 5. Zakonika, u sluajevima kada je za akreditiv mjerodavno ameriko pravo. Prethodno smo napomenuli da je jedna od posljedica poslovanja dokumentima, a ne robom, zahtjev banke da prezentirana dokumenta u potpunosti odgovaraju dobijenim instrukcijama. Osnovni dokument u koje se opisuje roba koja je predmet kupoprodaje jeste trgovaka faktura. Opis u trgovakoj fakturi mora biti precizan , i mora u porpunosti odgovarati opisu robe u akreditivu; u svim drugim utanaenim dokumetnima opis robe moe biti uopen, i od njga se trai samo da bude u skladu sa opisom iste u akreditivu. Treba rei da su engleski sudovi posebno poznati po rigoroznojanalizi saglasnosti prezentiranih i utanaenih dokumenata. U jednom sluaju sud je zauzeo stanovite da mainski ljuteno srce ljenika, nije isto to i ljuteni ljenici, iako nisu duni da znaju da se radi istoj robi, ili da tu injenicu naknadno utvrde. (Marine Midland Grace Trust Co. of N.Y. v. Hambros Bank, Ltd 1943, 1.K.B.36, Drugostepeni sud) Iskustva iz sudske prakse pokazuju da je pitanje saglasnosti prezentiranih i utanaenih dokumenataga posebno sloeno kod prijevoznih dokumenata. Zahtjevi u akreditivu u kojima se precizira da je prodavac duen da ukrca robu i preda utanaena doumenta u odreenom vremenskom preiodu, ili da druge utanaene radnje moraju da se sprovedu na odreeni nain, moraju biti striktno potovani (Marine Midland Grace Trust Co. of N.Y. v. Banco Del Pais, S.A. (261 F.Supp. 884 S.D.N.Y. 1966)). Meutim, izgleda da su u pojedinim sluajevima sudovi koristili razliite kriterije u ocjeni saglasnosti utanaenih i predatih dokumenata. Predpostavimo da prodavackrcatelj nije unaprijed platio vozarinu, u skladu sa ugovorenim paritetom CIF, ve da je umjesto toga odbio vozarinu od cijene naznaene u trgovakoj fakturi, i izdao mjenicu na rako umanjeni iznos. Da li je akreditivna banka u takvim sluajevima duna da isplati akreditivnu sumu (tj. akceptira prodavau mjenicu)? Oigledno je da je prodavac postupio sutprotno uvjetima koji su utvreni u CIF paritetu. Ipak, u sluaju (Dixon, Irmaos & Cia Ltd. v. Chase Nat. Bank (144 F.2d, 759, 2d Cir. 1944)), sud je odluio da su predata dokumenta u saglasnosti sa utanaenim, zbogdrevnog obiaja, koji doputa krcatelju takvoplaanje vozarine. Ostale vreste nesaglasnosti za koje se moe rei da ne rezultiraju u baninom odbijanju dokumentata ukljuuju tahniko nevaeu klauzulu u konosmanu, kojom se ograniava odgovornost prijevoznika (sluaj British IMEX Indus, v. Ltd. v, Midland Bank, Ltd., 1958, 1 All Eng. Rep 264). Kada je rije o odlukama amerikih sudova u kojima su predata dokumenta proglaavana saglasnim sa utanaenim, ukoiko je prodavac ispunio najvei dio svojih obaveza (Banco Espanol de Creditio v. State Street Bank & Trust Co. 385 F.2d 230, 1 st Cir. 1967.), ove su odluke izgubile svaki znaaj, usvajanjem izmjenjenog l. 5 Jednoobraznog zakonika (vidi komentar izmjenjenog l.5).

10

Nesaglasnost predatih dokumenatasa utanaenim deava se svakodnevno u poslovnoj praksi. U raspravi povodom jednog spora vjetak je iznio podatak da se nesaglasnost javlja u gotovo polovini sluaja kod kojih se plaanje vri po prezentaciji dokumenata ( sluaj Bankers Trust Co. v. State Bank of India, 1991, 1 Lloyds rep. 587, potvreno 1991 2 Lloyds Rep 443 (C.A.)). U drugim se komentarima istie da se nesaglasnost javlja od 1/3 do ispitanih sluajeva. Ovako visok stepen nesaglasnosti ne bi trebao da udi, ukoiko se ima u vidu da je u prethodno navedenom sluaju Bankers Trust, prodavac bio duan da banci prezentira 967 strana dokumenata. Meutim, treba imati u vidu da i pravilo striktne saglasnosti, samo po sebi, otvara odreene probleme. Prema odredbama l. 13(a) Jednoobraznih pravila banke su dune da ispitaju sva dokumenta, sa razumnom panjom, kako bi utvrdile da li isti po izgledu odgovaraju dobijenom nalogu ... Saglasnot ... e se utvrditi u skladu sa meunarodnim bankarskim poslovnim standardima, nakoje se ukazuje u ovom lanu. Pravnici koji su radili na izradi Pravila, ukazuju da je svrha pozivanja na meunarodnu bankarsku praksu , spreavanje neopravdano rigoroznog i nesvjesnog korienja standarda striktne saglasnosti, odnosno unoenja izvjesne doze elastinosti u korienju ovog standarda. Meutim, s obzirom da se l. 13 (a) poziva samo na meunarodnu ... praksu na koju se ukazuje u ovom lanu, teko je zapravo sa sigurnou tvrditi da li navedena odredba donosiikakvu promjenu u primjeni standarda striktne saglasnosti. Dileme izaziva i sama upotreba termina meunarodna bankarska praksa, s obzirom da se bankarska praksa, na primjer, u Londonu svakako razlikuje od bankarske prakse u industrijski nerazvijenijim zemljama. Imajui u vidu prethodno reeno, moe se zakljuiti da e se standard striktne saglasnosti primjenjivati i u budunosti. Kada su dokumenta prezentirana akreditivnoj ili konfirmirajuoj banci (ili avizirajuoj banci, u sluaju kada se isplata vri preko ove banke), banka je duna da utvrdi da li su prezentirana dokumenta u skladu sa naznaenim, i ako nisu, da preduzme odgovarajue mjere. Banka je duna da izvri pregled dokumenata u kratkom vremenskom intervalu. U sluaju da je banka uoila nesaglasnost, ona ima prava da ista odbije, bez ikakvih konsultacija sa svojim nalogodavcem (tj. kupcem, ako se dokumenta prezentiraju akreditivnoj banci, odnosno akreditivnom bankom, ako se dokumenta prezentiraju konfirmirajuoj banci). Meutim, u mnogim sluajevima uoena nesaglasnot prezentiranih dokumenata me iti beznaajne prirode, ili se moe radtiti o tamparskoj greci, to moe podstai nalogodavca da prihvati takvu nesaglasnost i izvri plaanje radi preuzimanja dokumenata. U ovakvim sluajevima, l. 14 (c) Jenoobraznih pravila ureuje da banka moe, ali nije duna, da konsultira svoga nalogodavca, kako bi od istog obezbjedila izriito odobrenje za prihvatanje nesaglasnih dokumenata. Drugim rijeima,i u sluaju tehnike nesaglasnosti prezentiranih dokumenata, banka iste moe odbiti, bez ikakvih dodatnih konsultacija sa svojim nalogodavcem. Iz odredbi navedenog lana dalje proizilazi da banka ne smije ood nalogodavca traiti pomo u otkrivanju eventualnih daljih nesaglasnosti u prezentiranim dokumentima. Ova se zabrana opravdava i empirijskim istraivanjima, koja su iznijeta u prethodno navedenom sluaju Bankers Trust, prema kojim u 90 % sluajeva kada su akreditivne banke konsultirale nalogodavca

11

u vezi sa uoenim nesaglasnostima, nalogodavac je pristajao i na preuzimanje takvih, nesaglasnih dokumenata. Iz prezentiranih pravila moe se zakljuiti da beznaajne nesaglasnosti u prezentiranim doumentima u sutini ne ometaju uspjeno okonanje dokumentarnog plaanja Prema odredbama l. 13(b) Jednoobraznih Pravila, banka je duna da u razumnom vremenu, a njkasnije u roku od sedam radnih dana ... odlui da li e prihvatiti ili odbiti prezentirana dokumenta. U sluaju kada banka nije uoila nikakvu nesaglasnot, situacija jednostavna, i razumni rok, e po pravilu biti krai ok sedam radnih dana. Napomenimo, kao zanimljivost, da je 967 stranica prezetiranih dokumenata u sluaju Bankers Trust, pregledano dva puta za dva i po dana. Ukoliko je banka odluia da prihvati prezentirana dokumenta, duna je da o tome odmah obavjesti lice koje je dokumenta prezentiralo na naplatu. Meutim, ako je banka uoila nesaglasnost u prezentiranim dokumentima, vremenski limit od sedam radnih dana, utvren u l. 13(b), svakako stavlja banku u nezahvalan polaj, Ovo stoga to je ovim rokom obuhvaenne samo period u koje je banka duna da pregleda prezentirana dokumenta, ve isto i period u kojem se banka moe konsultirati sa nalogodavcem u pogledu prihvata nesaglasnih dokumenata, kao i period u kojem je u svojoj odluci duna da obavjesti lice koje je prezentiralo dokumenta (kurziv autora).Tekoe naroito postoje kod odreivanja vremena koje je neophodno za konsultacije i davanje obavjetenja lica koje je prezentiralo dokumenta. Prema odredbama l. 14(d) Jednoobraznih pravil, u sluaju da je banka odluila da ne prihvati prezentirana dokumenta, duna je da u svom obavjetenju licakoje je prezentiralo dokumenta navede sve uoene nesaglasnosti. Prema odredbama stava (e) istog lana, povreda ove obaveze ima za posljedicu da banka gubi pravo da se poziva na nesaobraznost koja nije navedena, osim ako dokae da se radi o nesaobraznosti sa kojom nalogodavac izriito saglasio, ili ako se radi o estoppelu. Stoga banka koja je odbila dokumenta ima samo jednu ansu da uoi sve nesaglasnosti na koje se moe kasnije u postupku pozivati. Ratio legis ovog pravila jeste da se u uoenim nesaglasnostima jednokratno obavjesti korisnik akreditiva prodavac, kako bi mogao valjano da odlui da le se uoene nesaglasnosti mogu otkloniti ikakvi bi bili trokovi otklanjanja nesaglasnosti. Primjena ovog pravila isto tako moe primorati akreditivnu banku da odloi davanje obavjetenja korisniku akreditiva, kako bi jo jedanput provjerila da li je uoila sve nesaglasnoti. Rok od sedam radnih dana ne moe se obavezno potovati kao razumi rok u jednostavnim situacijama, kada ispitivanje prezentiranih dokumenata zatijeva nekoliko asova. Ukoliko bi rok od sedam dana postao sveto pismo, korisniku akreditiva bi trebalo zapravo tri nedjelje da utvrdi da li je zaista obezbjeena isplata akreditivne sume preko avizirajue banke, ukoliko se radi o nepotvrujuem akreditivu. Stvarna poslovna praksa je stoga u jednostavnim sluajevima mnogo bra od proklomovanog roka. Napomenuli smo da je u l. 4 Jednoobraznih pravila proklamovano naelo poslovanja dokumentima, a ne robom. Takoer samo pomenuli da je nalogodavac duan

12

da banci dostavi precizan opis i broj dokumenata koja se prezentiraju na naplatu (l. 5(b) Pravila). Na akreditivnoj banci i na njenom nalogodavcu (u sluaju kada banka trai dodatne instrukcije od nalogodavca, prim. prev) lei odgovornost da utvrde da da li su prezentirana dokumenta u skladu sa uvjetima utvrenim u ugovoru o otvaranju akreditiva. to se tie drugih uvjeta za plaanje, koji nisu vezani za predaju i saglasnost utanaenih dokumenata, ovi uvjeti ne obavezuju banku. Prema odredbama l. 13 (c) Jdnoobraznih pravila, ukoiko su u ugovoru o otvaranju akreditiva utvreni neki drugi uvjeti za isplatu akreditivne sume, osim onih koji se dokazuju prezentacijom utanaenih dokumenata, banka e ignorirati takve uvjete, kao daa oni nisu ni dati u pismenoj formi. Takoer smo napomenuli na vie mjesta da je najznaajniji dokument kod posla akreditiva koji je prodavac duan da prezentira banci, konosman, posebno u pomorskom saobraaju. Razvoj i izmjene u transportnim dokumentima, iji smo svjedoci posljednjih decenija, uslovile su i izmjene odgovarajuih odedbi Jednoobraznih pravila. Tako je u izmjenjenim Pravilima iz 1993. godine, Posebno utvren prenosivi konosman u pomorskom prijevozu, konosman kod arte prijevoza, prijevozna isprava kod kombiniranog prijevoza robe, tovarni list u zranom , drumskom, eljeznikom i unutranjem rijenom saobraaju, kao i potanske i kurirske priznanice. Prema odredbama l.23. Jednoobraznih pravila, u konosmanu mora biti upisano luka ukracaja, luka iskrcaja, prijevoznik, kao i lica koja su ovlaeni potpisivai konosmana. Meutim, banka nije duna da provjerava vjerodostojnost potpisa ili inicijala na konosmanu, osim ako to izriito nije ugovoreno izmeu banke i njenog nalogodavca. Konosman moe sadrati i oznaku broda sa koim se namjerava izvriti prijevoz (intended vessel). U takvim sluajevima, kod oznake ukrcano na... on board) mora se navesti ime broda sa kojim se vri prijevoz. Srednjovjekovni obiaj izdavanja konsmana u vie kopija, sa nadomda e bar jedan primjerak stii u mjesto opredjeljenja i biti honoriran, sada je naputen. Jednoobrazna pravila utvruju da je obavezno izdavanje samo orginalog primjerka konosmana. U konosmanu koji se izdaje kod arter prijevoza (charte party bill of lending), za razliku od redovnog konosmana u pomorskom saobraaju, nije upisan prijevoznik, ali se ovaj oblik transportnih dokumenata sada smatra dozvoljenim kod osla akreditiva. l.25(b) Pravila oslobaa banku svake obaveze da provjerava uvjete pod kojima je ovaj oblik konosmana izdat, polazei od pretpostavke da e samo strane sa kvalificiranim i specijaliziranim trgovakimznanjem koristiti ovu prijevoznu ispravu. Kod kombiniranog prijevoza robe, prijevoznu ispravu najee izdaje pediter, a ne prijevoznik. Stoga se na ovoj prijevoznoj ispravi ne upisuje ime prijevoznika. Meutim, ukoliko e kod otvaranja akretivna utanaena prezentacija ove prijevozne isprave, ova se prijevozna isprava smatra pravno valjanim uvjetom za isplatu akreditivne sume, samo ako, u skladu sa l. 30. Pravila, pediter izdaje ovu ispravu kao operator ili zasutpnik prijevoznika kod kombiniranog prijevoza. u Drugim sluajevima, prema odredbama Pravila, ova se isprava izdata od strane peditera ne smatra valjanim uvjetom na isplatu akreditivne sume. Ukoliko su originalne prijevozne isprave izgubljene ili unitene, mogu se koristiti i kopije istih, pod uvjetom da su potpisane. U skladu sa l. 20(b) Pravila, valjanim se

13

potpisom smatra, svojeruno potpisivanje, faksimil, perforirani potpis, marke, simboli, i drugi mehaniki i elektronski metodi potpisivanja. U pojedinim civil law zemljama (na primjer, u Njemakoj), samo se svojeruno potpisivanje smatra pravno valjanim. Odgovornost konfirmirajue banke za isplatu akreditivne sume pravno je potpuno nezavisna od odgovornosti akreditivne banke. Da bi se utvrdila odgovornost konfirmirajue banke, dokumenta se moraju prezentirati konfirmirajuoj banci ili, ako to niej mogue, avizirajuoj banci koja je naznaena od strane konfirmirajue banke (l.9. Pravila). Odredbe l.9. mogu prouzrokovati odreene tekoe za konfirmirajuu banku, tj. mogu je dovesti u situaciju da se smatra odgovorom za isplatu akreditivne sume, iako joj nisu prezentirana dokumenta, te nije ni imala priliku da ih pregleda. 1.4. Osnovni principi funkcionisanja dokumentarnog akreditiva 4 Osnovni principi na kojima se zasniva poslovanje dokumentarnim akreditivima definisani su, ustvari, kroz dugogodinju praksu primjene dokumentarnih akreditiva u spoljnotrgovinskom poslovanju. Naravno, i sama praksa je nametnula potrebu definisanja vrstih principa na kojima se zasnivalo poslovanje dokumentarnim akreditivima i koji bi dokumentarni akreditiv definitivno uvrstitli kao veoma i opte prihvaeno pouzdano sredstvo obezbjeenje plaanja u meunarodnim trgovinskim transakcijama. Tako su osnovni principi definisani Jednoobraznim pravilima i obiajima za dokumentarne akreditive UCP 500, i kao takvi su opte prihvaeni. Osnovni principi navedeni u Jednoobraznim pravilima jesu: Princip samostalnosti i odvojenosti akreditivnog posla dokumentarni akreditivi su po sutini svoje uloge u jednoj spoljnotrgovinskoj transakciji odvojeni od komercijalnih transakcija iz kojih proizilaze, odnosno odvojeni su od kupoprodajnih i drugih ugovora na kojima se te transakcije zasnivaju.

Princip samostalnosti i nezavisnosti poslova svaki odnos unutar akreditivnog posla predstavlja samostalan pravni posao, izvoznik-korisnik akreditiva nema mogunost koritenja ugovornih odnosa izmeu banaka uesnica u akreditivnom odnosu ili izmeu nalogodavaca i akreditivne banke. Princip poslovanja samo sa dokumentima a ne s robom - ovaj princip odnosi se na banke sudionice u akrditivnom poslu. Obaveza banaka jeste da s panjom ispitaju autentinost dokumenata i s panjom utvrde da li su oni svojim vanjskim izgledom u skladu sa uslovima koje predvia akreditiv. Princip neodgovornosti za kvalitet i kvantitet robe ovaj princip u osnovi proizilazi iz principa poslovanja iskljuivo dokumentima. O ovome, naravno, posebu brigu moraju voditi nalogodavac po akreditivu uvoznik, i njegov partner, izvoznik korisnik akreditiva. Banke, naime, ne preuzimaju nikakvu odgovrnost u smislu opisa robe, koliine, teine,

4

Preuzeto: Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija, dr. Enver Backovi, Sarajevo 2007.

14

kvaliteta, ambalae, vrijednosti ili uopte postojanja robe koju za banine potrebe predstavljaju dokumenti. 2. DOKUMENTARNI AKREDITIV KAO ZATITA INTERESA I IZVOZNIKA I UVOZNIKA 5 2.1. Zatita interesa izvoznika-prodavca Kada se po odreenom spoljnotrgovinskom poslu, s ciljem obezbjeenja plaanja, izmeu izvoznika i uvoznika uspostavi akreditivni odnos, deava se, de facto, da se komercijalna strana aranmana odvaja od njegove finansijske strane, tj. od procesa finansijske likvidacije. Formiraju se dva neovisna poslovna toka. Jedan poslovni tok je, u stvari, komercijalni dio ukupnog aranmana, a drugi poslovni tok je akreditivni posao koji izmeu akreditivne banke i izvoznika kao korisnika akreditiva funkcionie sebi svojstvenom logikom. Naime, otvaranjem dokumentarnog akreditiva uvoznikova banka preuzima prema izvozniku neopzivu obavezu plaanja, tj. akreditivni odnos po dospijeu ima platiti kao vlastitu obavezu prema povjeriocu. Kada u spoljno trgovinskom aranmanu imamo prisustvo dokumentarnog akreditiva, nemoe se desiti da izvoznik poalje robu uvozniku, uz uredno kompletirane dokumente koji je prate, a da tu robu ne naplati. Oprezni izvoznik nee pristupiti bilo kojim radnjama koje su potrebne za poetak realizacije posla (pakovanje, transport, osiguranje, i dr.) dok od svoje banke ne primi obavjetenje da je od uvoznikove banke otvoren akreditiv. Na ovaj nain izvoznik se ne titi samo od rizika da isporuenu robu nee naplatiti, nego i od rizika nastajanja trokova koji predhode samoj odpremi robe, a koje bi u sluaju izostajanja akreditiva pale na njega. Spoljnotrgovinski poslovi, kao to znamo, esto se odvijaju izmeu partnera koji se veoma slabo ili nikako poznaju, to su esto partneri koji su hiljadama kilometara udaljeni jedan od drugog, tako da je bonitet partnera jedna velika uzajamna nepoznanica. Pogotovo kada znamo da je poslovni bonitet jedna dinamika kategorija, veoma promjenljiva i u visokoj zavisnosti od esto ne predvidivih trinih okolnosti. U ovakvim okolnostima dokumentarni akreditiv titi izvoznika od rizika boniteta poslovnog partnera jer naplatu obavljenog posla prenosi na akreditivnu banku. U spoljnoj trgovini rizike moemo umanjiti, ali nikada potpuno eliminirati, tako da i u ovom sluaju ostaje pitanje boniteta akreditivne banke koja je preuzela obavezu isplate akreditivnog odnosa. Ovo pitanje izvoznik moe prepustiti svojoj poslovnoj banci koja, svakako, na adekvatniji nain moe ispitati i ustanoviti bonitet akreditivne banke. 2.2. Zatita interesa uvoznika kupca Izvoznici bi u odreenim sluajevima izrazitog nepovjerenja mogli traiti od uvoznika plaanje robe unaprijed, ime bi svakako najefikasnije zatitili svoje interese, ali zatita interesa uvoznika bila bi praktino nikakva. Uvozniku bi se moglo desiti da5


15

plati robu koju nikada nee dobiti il da plati robu koja je po svom kvantitetu i kvalitetu uopte ne odgovara ugovorenome. Naravno, osim elemenata rizika koji ovakve polovne konstrukcije esto onemoguava, njih onemoguavaju neki sasvim praktini ekonomski razolozi koje uvoznik ne moe zanemariti. Prvo, angaovanje sredstava unaprijed, a da robu koje je kupio nije ni vidio, kao to smo naveli veoma je rizino i zbog same mogunosti njene dalje prodaje. Ovakvo angaovanje sredstava esto ugroava likvidnosnu poziciju uvoznika i moe izavita nesagledive posljedice za cjelinu njegovog poslovanja. Drugo, upravo zbog odravanja likvidnosti i odravanja stabilnosti tekueg poslovanja uvoznik nerado angauje vlastita likvidna sredstva, jer to ugroava njegove ostale polsovne akrivnosti. Pomou akreditiva uvoznik kupac moi e realizovati posao nasuprot tome to ne raspolae neophodnim finasijskim sredstvima. Banka moe kredititrati kupca, uzimajui upravo predmet prodaje kao kolateral. Dok izvoznik podnosi akreditivne dokumente banci na honoriranje, banka zadrava punu kontrolu nad tokovima dalje prodaje i ostvarenih prihoda uvoznika, po tom ali i drugim osnovama iz njegovog poslovanja. Dokumentarni akreditiv daje mogunost uvozniku da se zatiti od rizika isporuke robe koja djelom ili u cijelini ne bi odgovarala ugovorenom kvantitetu i kvalitetu. Akreditivna banka ne preuzima odgovornost u smislu kvaliteta i kvantiteta robe za koju se podnose akreditivni dokumenti, ali u smislu sadraja i kompletnosti akreditivnih dokumenata ima veoma rigorozan stav, i njena kontrola u tom smislu je detaljna, a ako dokumenti po svemu ne odgovaraju uslovima akreditiva, skida sa sebe svaku obavezu plaanja.

3. UESNICI U AKREDITIVNOM POSLOVANJU 6 U najjednostavnijem obliku u akreditivnom poslu javljaju se tri uesnika. Meutim u akreditivnom poslu u pravilu javljaju se etiri uesnika, ali i vie od etiri ukoliko se akreditivni posao obavlja uz posredovanje vie banaka. Osnovni uesnici u akreditivnom poslu, uesnici koji se najvie javljaju jesu: Nalogodavac po akreditivu (the applicant for the credit); Akreditivna banka (the issuing bank); Korisnik akreditiva (the beneficary); Avizirajua - notificirajua banka (the notifying bank).

3.1. Nalogodavac po akreditivu To je najee i u pravilu kupac robe uvoznik. On je sa svojim partnerom, izvoznikom prodavcem ugovorio obezbjeenje plaanja dokumentarnim akreditivom.6


16

Daje banci nalog da u korist izvoznika otvori dokumentarni akreditiv koji e biti isplaen po prezentaciji ugovorenih dokumenata. Nalogodavac po akreditivu je u pravilu klijent akreditivne banke. Akreditivna banka obino kao uvijet za otvaranje akreditiva trai da nalogodavac ima obezbijeeno pokrie na svom raunu kod nje. Ako to nije sluaj, onda banka moe za iznos otvorenog akreditiva odobriti svom klijentu kredit, ili po osnovu odobrenog tzv. okvira za finansiranje otvoriti akreditiv koji, svakako, nee prei odobreni okvir koji podrezumijeva akreditive, garancije i dr. 3.2. Akreditivna banka Ona po nalogu uvoznika kupca robe otvara dokumentarni akreditiv iji je korisnik izvoznik prodavac robe. Uspostavljanjem akreditivnog odnosa, tj. izdavanjem dokumentarnog akreditiva akreditivna banka s korisnikom akreditiva stvara poseban pravni odnos po kojem je ona obavezna isplatiti korisniku akreditiva akreditivni iznos po urednoj prezentaciji akreditivnih dokumenata, odnosno po ispunjenju svih uvjeta postavljenih u akreditivu. 3.3.Korisnik akreditiva Najee i u pravilu je prodavac robe izvoznik, strana u poslu koja je u kupoprodajnom ugovoru utvrdila plaanje izvezene prodate robe otvaranjem dokumentarnog akreditiva od, izmeu njega i uvoznika, ugovorene banke. Ovlaten je da, po ispunjenju uvijeta navedenih u akreditivu i urednoj prezentaciji ugovorenih dokumenata, zahtjeva isplatu akreditiva i dobije akreditivni iznos. 3.4. Avizirajua notificirajua banka Njena je uloga u akreditivnom poslu posrednika. Po pravilu ima sjedite u zemlji kupca uvoznika. Avizirajua banka po nalogu akreditivne banke obavjetava korisnika akreditiva da je njegov partner po odreenom poslu u njegovu korist otvorio dokumantarni akreditiv putem ugovorene banke. Ona na sebe ne preuzima nikakvu obavezu isplate akreditivnog iznosa. Istina, u odreenim situacijama ona po izriitom ovlatenju akreditivne banke moe preuzati ulogu isplatne banke. Meutim uloga avizirajue banke nije samo formaln, da kaemo potarska. Ona s panjom dobrog privrednikatreba da izvri provjeru autentinosti akreditiva. Prihvatanjem uloge avizirajue banke avizirajue banke kupeva banka prihvata i obavezu savjesne kontrole akreditivnih dokumenata. Odreena banka ulogu avizirajue banke moe i odbiti, pri emu bez odgaanja o tome mora obavijestiti akreditivnu banku. Ako avizirajua banka nije u stanju potvrditi vjerodostojnost akreditiva otvorenog od akreditivne banke, bez odgaanja o tome mora obavijestiti akreditivnu banku. Unato tome to ne moe utvrditi autentinost akreditiva,

17

avizirajua banka moe izvriti aviziranje prema korisniku akreditiva, ali uz napomenu da ne moe potvrditi autentinost akreditiva. Kazali smo da u akreditivnom poslu, u zavisnosti od njegove konstrukcije, kao i konstrukcije osnovnog posla iz kojeg proizilazi plaanje dokumentarnim akreditivom, mogu pojaviti i vie od etiri uesnika. Ostali uesnici povezani sa fazom izvrenja obaveze plaanja po akreditivu: Negocirajua banka (the negotiation bank); Isplatna banka (the paying bank); Rambusna banka (the reinbursement bank); Konfirmirajua banka (the confirming bank); Banka koja alje zahtjev za rambus (the claiming bank).

3.5. Negocirajua banka To je banka ije je sjedite u zemlji prodavca izvoznika. Ona djeluje iskljuivo po nalogu akreditivne banke. Negocirajua banka po nalogu akreditivne banke prima dokumente navedene u dokumentarnom akreditivu, otkupljuje mjenicu i zajedno je sa dokumentima predaje akreditivnoj banci. Za izvreno negociranje, akreditivna banka negocirajuoj banci isplauje pokrie. Samo regled dokumumenata bez isplate ne smatra se negocirenjem. Ovlatenje za negociranje moe biti generalno i specijalno. 3.6. Isplatna banka Njena uloga jeste da izvri isplatu akreditivne sume po nalogu akreditivne ili konfirmirajue banke. Kako vidimo, isplatna banka slijedi upustva akreditivne, odnosno konfirmirajue banke, banaka koje su po odreenom spoljnotrgovinskom poslu preuzele samostalnu i neopozivu obavezu isplate u skladu s uvijetima akreditivnog dokumenta. Znai njena uloga je tehnike prirode i ona u tehnikom smislu efektuira plaanje po akreditivu uz ovlatenje da pregleda i procijeni akreditivne dokumente. 3.7. Rambusna banka Njena uloga je tehnike prirode. Ona slijedi instrukcije i upustva akreditivne banke. Rambusna banka, znai, po ovlatenju ili izriitom nalogu akreditivne banke isplauje, nadoknauje ili refundira isplaeni novani iznos po akreditivu ispaltnoj ili nekoj drugoj banci koja je tu isplatu izvrila. Rambusna banka nema obavezu plaanja osim ako nije konfirmirala rambusnu instrukciju akreditivne banke. Akreditivna banka se ne oslobaa obaveze plaanja, nominirajui rambusnu banku, naime, ako pokrie od rambusne banke ne bude obezbijeeno, akreditivna banka je obavezna da isplati akreditivni iznos.

18

3.8. Konfirmirajua potvrujua banka Konfirmirajua banka po nalogu akreditivne banke preuzima obavezu bezuvjetne isplate ekreditivnog iznosa korisniku akreditiva, ako su ispunjeni svi akreditivni uvijeti. inom konfirmacije, konfirmirajua banka stvara sa korisnikom akreditiva samostalan i neovisan odnos. Konfirmacija neopozivog dokumentarnog akreditiva od konfirmirajue banke, a po ovlatenju ili na zahtjev akreditivne banke, stvara vrstu obavezu konfirmirajue banke, dodatu obavezi akreditivne banke, pod uvijetom da su akreditivni dokumenti prezentirani konfirmirajuoj banci i da su uvijeti akreditiva ispunjeni. Konfirmacija podrazumijeva: Ako je akreditiv plativ po vienju platiti po vienju, Ako je akreditivom predvieno odgoeno plaanje plaanje na dan dospijea, Ako akreditiv predvia akceptiranje: o Akceptirati i po dospijeu platiti mjenicu, o Akceptiranu mjenicu platiti po dospijeu, o Negocirati mjenicu i/ili dokumente prezentirane u akreditivu.

3.9. Banka koja alje zahtjev za rambus Pojava ove banke uesnika u akreditivnom poslu u osnovi je funkcionalne prirode. U ulozi ove banke mogu se nai banke koje negocireju, plaaju, akceptiraju mjenice po akreditivu. Akreditivna banka u ovom sluaju mora rambusnu banku, pravovremeno i na odgovarajui nain, snabdjeti instrukcijama da honorira rambusne zahtjeve.

4. ODNOSI UENIKA U AKREDITIVNOM POSLU 7 U ovom kontekstu, u kratkim crtama, razmotrit emo slijedee odnose izmeu uesnika u akreditivnom poslu: Odnosi izmeu korisnika i nalogodavca po akreditivu, Odnosi izmeu nalogodavca po akreditivu i akreditivne banke, Odnosi izmeu akreditivne banke i korisnika akreditiva Odnosi izmeu akreditivne i avizirajue banke Odnosi izmeu akreditivne i konfirmirajue banke

4.1. Odnosi izmeu korisnika i nalogodavca po akreditivu

7


19

Izmeu izvoznika i uvoznika u jednom spoljnotrgovinskom poslu odnosi se ureuju ugovorom. Ugovor treba sadravati klauzulu plaanja u kojoj je plaanje ureeno otvaranjem dokumentarnog akreditiva. Na temelju ovog uvoznik preuzima po akreditivnom poslu sve obaveze: Obavezen je prevovremeno u korist izvoznika otvoriti akreditiv. Ugovorom o osnovnom poslu treba predvidjeti krajnji rok u okviru kojega uvoznik treba otvoriti akreditiv Duan je otvoriti akreditiv koji po svemu odgovara ugovorenim uvjetima i odredbama kupoprodajnog igovora. Duan je otvoriti akreditiv putem one banke koja je u ugovoru os osnovnom poslu nominirana kao akreditivna banka.

U jedno akreditivnom poslu izvoznikova obaveza prema uvozniku, nalogodavcu po akreditivum, s obzirom na odnos akreditivna banka nalogodavac po akreditivu, nije u vezi s osnovnim poslom. S druge strane, za uvoznika je mjerodavan kupoprodajni ugovor. 4.2. Odnosi izmeu nalogodavca po akreditivu i akreditivne banke Ovi odnosi bazirani su na ugovori izmeu uvoznika i akreditivne banke. Na bazi toga ugovorna banka pristupa otvaranju akreditiva. U ovom kintekstu uvoznik potpisanim ugovorom daje banci nalog za otvaranje akreditiva. Banka otvara akreditiv na bazi akreditivnog ugovora s uvoznikom, preuzimajui slijedee obaveze: Duna je otvoriti akreditiv po prijemu urednog naloga i odgovarajueg pokria od uvoznika, nalogodavca po akreditivu; Akreditiv mora otvoriti prema datim upustvima od nalogodavca; Duna je paljivo pregledati i provjeriti dokumente koje podnosi korisnik akreditiva i ustanoviti da li u svemu odgovaraju uvjetima akreditiva. Duna je najkaraim i najbrim putem dostaviti dokumente uvozniku, odnosno s dokumentima postupati u skladu s datim instrukcijama.

Uvoznik nalogodavac po akreditivu prema akreditivnoj banci duan je: Obezbijediti akreditivno pokrie iz vlastitih sredstava ili na teret kredita koji uiva lod banke, ili pak na bazi neke druge poslovne konstrukcije s bankom; Platiti sve trokove i provizije, podrezumijevajui i one za koje su akreditivnu banku zaduili njeni ini korespondenti, ijim je posredovanjem otvorila akreditiv;

20

Bez ikakvog prigovora primiti akreditivne dokumente, ukoliko oni formalno u svemu odgovaraju uvjetima i ukoliko su podneseni u skladu s rokom predvienim u akreditivu.

4.3. Odnosi izmeu akreditivne banke i korisnika akreditiva Ovi odnosi baziraju se naispravi obavjetenju o otvaranju akreditiva. Otvaranjem akreditiva akreditivna banka ulazi u neposredan, pravno nezavisan odnos s korisnikom akreditiva. Banka je duna isplatiti akreditivni iznos korisniku i u sluaju insolventnosti uvoznika ili u sluaju da joj on iz bilo kakvog drugog razloga ne obezbijedi akreditivno pokrie. Akreditivna banka duna je pridravati se uvijeta definiranih njenim obavjetenjem o otvaranju akreditiva i ispitati samo formalnu (ne i materijalnu) stranu ispravnosti dokumenata. Banka je duna honorirati akreditivne dokumente ako su s formalne strane ispravni. Banka nee honorirati dokumente ako s formalne strane nisu ispravni, ako su podneseni nakon roka vaenja akreditiva i ako su falsificirani ili na bilo koji drugi nain krivotvoreni. Akreditiv daje prava korisniku da se pod odreenim uvijetima koristi akreditivom, ali mu ne namee nikakve obaveze. 4.4. Odnosi izmeu akreditivne i avizirajue banke Odnos ove dvije banke je isti agentski odnos. Avizirajua banka je banka posrednik, nju akreditivna banka ovlauje da korisnika akreditiva obavijesti o otvaranju akreditiva u uvoznikovu korist, te da mu isplate akreditivni iznos, akceptiraju ili negociraju mjenice, a na konto pokria koje je za isplatu, odnosno akceptiranje ili negociranje akreditivna banka poloola avizirajuoj banci. Odnos izmeu avizirajue banke i akreditivne banke moe biti zasnovan putem ugovora o zastupanju, ali to je rei sluaj. Njihovi odnosi uglavnom zavise od nivoa i stabilnosti njihove poslovne saradnje. Ove dvije banke nisu samo korespondentne, nego u pravilu i kontokorentne, to bi znailo da imaju uzajamno razmijenjene raune i da sredstva dre jedna kod druge, uglavnom u domicilnim valutama banke partnera. 4.5. Odnos izmeu akreditivne banke i konfirmirajue banke Akreditivna banka ima samostalnu vrstu i neopozivu obavezu prema korisniku akreditiva, ona nije povezana ni s jednom obavezom koj proizilazi iz ugovora o kupoprodajnom poslu niti iz ostalih odnosa koji mogu da se pojave izmeu uesnika u akreditivnom poslu. Meutim obaveza akreditivne banke nije bezuvjetna, naime, da bi se ta obaveza efektuirala uvijeti akreditiva moraju biti u potpunosti ispotovani i akreditivni dokumenti uredni i u roku prezentirani. Neispunjenjem ovih uvijeta korsinik akreditiva

21

gubi svoja prava i ostaju mu samo prava koja crpia po osnovu ugovora koji je sklopio s kupcem uvoznikom.

A 9 8 2 B 10 7 3 C 11 6 4 D 1 5

Prinicipijelna shema funkcioniranja dokumentarnog akreditiva 8 UESNICI UA AKREDITIVNOM POSLU: A nalogodavac po akreditivu B akreditivna banka C avizirajua, notificirajua banka D korisnik akreditiva izvoznik, prodavac TOKOVI U AKREDITIVNOM POSLU: 1. kupoprodajni ugovor, 2. nalog za otvaranje akreditiva 3. obavijest o otvorenom akreditivu 4. aviziranje, notificiranje 5. isporuka predmeta kupoprodaje 6. dostava dokumenata 7. dostava dokumenata 8. dostava dokumenata 9. isplata pokria akreditiva 10. isplata pokria akreditiva8

Preuzeto: Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija, dr. Enver Backovi, Sarajevo 2007., str. 246.

22

11. honoriranje dokumenata

5. PODJELA I VRSTE DOKUMENTARNIH AKREDITIVA 9 I teorija i praksa spoljnotrgovinskog poslovanja poznaju razliite vrste i podjele dokumentarnih akreditiva. U ovom tekstu zadrat amo se na podjeli i vrstama akreditiva koji se pojavljuju i proizilaze iz prakse spoljnotrgovisnog poslovanja. Svaka od vrsta koje emo razmotriti ima osobenosti koje se ispoljavaju kroz sam tok naplate jednog spoljnotrgovinskog posla. Vidjete emo da odreene podjele imaju iskljuivo praktino znaenje za raspoznavanje akreditiva, one ne odraavaju sutinu i specifinosti funkcioniranja jer proizilaze iz odreenih opih osobina akreditiva, dok druge podjele upravo odraavaju nain i sutinu njihovog djelovanja, nivo i sutinu obaveza i nain ponaanja uesnika u akreditivnom poslu, te naine njihove finansijiske likvidacije. Razmotrit emo slijedee vrste akreditiva: odlazei i dolazei (nostro i loro) akreditivi; akreditivi plativi po vienju (sight l/c) i akreditivi sa odgoenim plaanjem (difered L/C); pokriveni i nepokriveni akreditivi; potvreni i nepotvreni akreditivi; prenosivi i neprenosivi akreditivi; djeljivi i nedjeljivi akreditivi; akreditivi domicilirani u zemlji ili inozemstvu; jednokratni i rotativni (revolving) akreditivi; standby akreditivi; akceptni (mjenini) akreditivi; podakreditivi, (back to - back), kontra akreditivi; akreditivi s crvenom (zelenom) klauzulom; negociacioni akreditivi; reeksportni akreditivi; vinkularni akreditivi;

5.1. Odlazei i dolazei (nostro i loro) akreditivi Ovo je prva i najosnovnija podjela akreditiva. Povezana je s pojmovima uvoza, odnosno izvoza. Akreditivi koje otvara domai uvoznik u korist inozemnog izvoznika nazivaju se odlazeim ili nostro akreditivima. Akreditivi koje otvara inozemni kupac uvoznik u korist domaeg prodavca nazivaju se odlazeim, odnosno loro akreditivima. Prema tome, izvozni akreditivi su loro akreditivi, a uvozni su nostro akreditivi. Iz jedne9


23

ovakve podjele jasno proizlilazi da je isti akreditiv istovremeno i nostro i loro.ono to je za domaeg importera nostro akreditiv, to je taj isti akreditiv za inozemnog eksportera loro akreditiv, i obrnuto. Uesnici, a pogotovo banke, u oba sluaja vode posebne registre, obezbijeujui svakom akreditivu poseban evidencioni broj pod kojim se on vodi do njegove likvidacije. Ovaj broj je bitan jer se sva korespondencija i drugi poslovi u vezi s odreenim akreditivom, dodijeljenim brojem, povezuju za taj akreditiv. 5.2. Akreditivi plativi po vienju (sight L/C) i akreditivi sa odgoenim plaanjem (difered L/C) Kod akreditiva plativih po vienju akreditivna banka preuzima obavezu plaanja, direktno korisniku ili putem nominirane isplatne banke, odmah po urednoj prezentaciji svih dokumenata, koji po formi i sadraju odgovaraju uvjetima akreditiva. Ovdje se u pravilu predvia opi uvjet plaanja documents against payment D/P, odnosno cash against documents. Kod akreditiva sa odgoenim plaanjem korisnik akreditiva izvoznik, odnosno prodavac svome partneru uvozniku kupcu daje odreeno vrijeme za izvrenje olaanja. Kada se uredni akreditivni dokumenti predaju poinje tei vrijeme, odnosno rok predvien za plaanje. Rok predvien za plaanje poinje tei od dana izdavanja transportnog dokumenta, ali moe tei i od dana uredno prezentiranih dokumenata. U velikom broju sluajeva akreditivi sa odgoenim plaanjem ugovaraju se pod opim uvijetima plaanja documents against acceptance- D/A, to izvozniku daje mogunost da do ugovorenog iznosa doe i prije dospjea olaanja, tako to e akceptiranu mjenicu prije njenog dospijea unoviti na tritu novca. Akceptirajua banka u ovom sluaju ima neopozivu obavezu da datu mjenicu honorira isplati o njenom dospijeu. 5.3. Pokriveni i nepokriveni akreditivi Podjela akreditiva na pokrivene i nepokrivene odnosi se na kriterij momenta slanja akreditivnog pokria u inozemstvo, tj. Momenta kada izvoznik efektivno naplauje izvezenu robu od uvoznika. Prema ovome kriteriju, pokriveni akreditivi su oni akreditivi kod kojih se pokrie u inozemstvo doznaava u momentu otvaranja akreditiva. Prema istom kriteriju, nepokriveni akreditiv su oni akreditivi kod kojih se pokrie u inozemstvo doznaava u momentu definitivne likvidacije akreditiva. Sa stanovite interesa akreditivne banke jasno je da treba nastojati otvarati nepokrivene akreditive. Ovo ima i ekonomske razloge, jer se nee angairati, odnosno imobilizirati sredstva prije nego to je realizacija posla i poela, i razloge opeg kredibiliteta akreditivne banke, jer zahtjev za polaganje pokria unaprijed jeste u osnovi odraz nepovjerenja prema kredibilitetu akreditivne banke. Meutim, ova podjela moe biti posmatrana i u kontekstu odnosa akreditivne banke i nalogodavca po akreditivu. Naime, ako akreditivna banka, koja preuzima neopozivu obavezu plaanja po akreditivu, od nalogodavca trai polaganje pokria, za otvoreni akreditiv, unaprijed, onda opet moemo govoriti o pokrivenom akreditivu. Ako

24

u ovom kontekstu nalogodavac po akreditivu polae pokrie akreditivnoj banci tek u momentu likvidacije akreditiva, onda govorimo o nepokrivenom akreditivu. U ovom sluaju izraeno je nepovjerenje akreditivne banke prema nalogodavcu po akreditivu. U praksi spoljnotrgovinskog poslovanja zahtjeva za pokrie akreditiva jeste jedna lanana reakcija. Naime, eventualni zahtjev upuen akreditivnoj banci za pokrie akreditiva prema inozemnom korisniku unaprijed, povlai i zahtjev akreditivne banke prema nalogodavcu po akreditivu za polaganje pokria unaprijed. 5.4. Potvreni i nepotvreni akreditivi U praksi akreditivnog poslovanja, relativno esto, deava se da se pojavi i banka koja korisnika akreditiva obavjetava da, osim ve postojee akreditivne banke, i sama preuzima obavezu po svim pravima koja korisnik akreditiva ima prema akreditivnoj banci, banci koja je otvorila akreditiv. Akreditivi ovakve vrste su potvreni, odnosno konfirmirani akreditivi. Ovakve akreditive moemo nazvati i supergarantim akreditivima. Treba istai da iskljuivo neopozivi dokumentarni akreditivi mogu biti konfirmirani. U sluajevima kada su akreditivne banke nedovoljno poznate ili kada ne ulijevaju dovoljno povjerenja, izvoznici prodavci, u pravilu trae konfirmaciju akreditiva od neke tree banke, obino banke iz svoje zemlje. Ovo im je potrebno jer su dobro upoznati s bankarskim sistemom vlastite zemlje i jer je konfirmirajua banka obino i isplatna banka, to im omoguava i bru naplatu otpremljenih dokumenata, znatno bru nego da ekaju honoriranje dokumenata tek na blagajni akreditivne banke, odnosno u inozemstvu. U praksi se davanje potvrde akreditiva ili konfirmacija obavlja na jedan od dva naina: Akreditivna banka moe zatraiti od konfirmirajue banke da obavijesti korisnika akreditiva da je u njegovu korist otvoren akreditiv i da ujedno korisnika akreditiva, prenosei mu uvijete otvorenog akreditiva, izvjesti da i ona sa svoje strane preuzima obavezu po tom akreditivu, tj. da ga potvrdi konfirmira. Akreditivna banka moe svoj izvjetaj o otvorenom akreditivu poslati neposredno korisniku akreditiva, dostavljajui kopiju tog izvjetaja konfirmirajuoj banci, traei od nje da ona akreditiv konfirmira. Nakon prihvaene konfirmacije konfirmirajua banka alje svoju zasebnu obavijest korisniku akreditiva u kojem mu saopava da je ona konfirmirala akreditiv koji mu je neposredno dostavljen od akreditivne banke.

Korisniku akreditiva, konfirmacijom, za naplatu njegovog potraivanja, osim kupca po kupoprodajnom ugovoru, odgovaraju jo dvije banke, akreditivna i konfirmirajua. U ovome se i ogleda ekonomski znaaj konfirmacije akreditiva. Nasuprot ovome, stoje nepotvreni akreditivi, akreditivi po kojima za obaveze prema izvozniku, a koje proizilaze iz akreditivnog posla, odgovornost prihvata samo akreditivna banka. Tako korisniku akreditiva, za naplatu njegovuh potraivanja, osim kupca po kupoprodajnom

25

ugovoru, pdgovara akreditivna banka. Ovi akreditivi izraz su povjerenja prema kareditivnoj banci i njen poslovni bonitet. 5.5. Prenosivi i neprenosivi akreditivi U spoljnotrgovinskoj praksi nisu rijetke situacije kada se izvoznik obavezao kupoprodajnim ugovorom da e isporuiti odreenu robu, a da te robe stvarno nema na raspolaganju ili ne raspolae sredstvima neophodnim za nabavku robe. U oba ova sluaja izvoznik e moi izvriti svoje ugovorene obaveze prema uvozniku, ako uvoznik u njegovu korist otvori prenosivi dokumentarni akreditiv. Ovakav akreditiv omoguava izvozniku da da nalog treem licu da umjesto njega otpremi robu uvozniku, a akreditiv, koji je otvoren u njegovu korist, prenijet e na stvarnog isporuioca. Akreditivi koji se mogu prenijeti sa prvobitnog na novog korisnika nazivaju se prenosivi akreditivi. Dokumentarni akreditivi su u pravilu neprenosivi. Akreditiv je prenosiv iskljuivo ako je u samom akreditivu od akreditivne banke izriito naglaeno da je prenosiv, ukoliko to nije naglaeno, akreditiv je neprenosiv. Ako akreditivom nije drugaije odreeno, prenosivi akreditivi se mogu prenijeti samo jedanput, jer se smatra da u tom sluaju akreditiv ne gubi vezu sa osnovnim kupoprodajnim poslom po kome je i izdat. Prenosivost akreditiva ograniena je vremenski, ali ne i prostorno. Prenosivi akreditiv moe biti prenesen samo u okvirima roka njegovog vaenja, meutim ne postoje ogranienja u smislu njegove teritorijalne prenosivosti. Dokumentarni akreditiv moe biti transferiran samo u skladu sa odredbama i uvijetima stimuliranim u originalnom dokumentarnom akreditivu, s izuzetkom to slijedei elementi mogu biti promijenjeni: Iznos dokumentarng akreditiva; Jedinina cijena robe; Vrijeme isporuke; Krajnji datum prezentacije dokumenata; Rok vaenja akreditiva; Bilo koji od navedenih elemenata, koji u originalnom akreditivu mogu biti promijenjeni, u pravilu, pri transferiranju na drugog korisnika mogu biti reducirani. Ukoliko drugaije nije ureeno izmeu prvog i drugog korisnika akreditiva, prvi korisnik akreditiva mora platiti trokove koje naplauje transferirajua banka, razne naknade, provizije, trokove ili druge vrste izdataka. Kod neprenosivih dokumentarnih akreditiva, korisnik akreditiva ne moe prenijeti akreditiv na drugog korisnika. Ovakvi akreditivi obino su oznaeni non tranferable. U sluajevima izostanka ove oznake podrazumijeva se da je akreditiv neprenosiv. 5.6. Djeljivi i nedjeljivi akreditiv

26

U sluaju kada su kod dokumentarnog akreditiva zabranjene parcijalne ili djelomine isporuke, ili, pak, kada je zabranjeno parcijalno koritenje akreditivnog iznosa, tada takav akreditiv nazivamo nedjeljivim akreditivom. Jednoobrazna pravila i obiaji za dokumentarne akreditive doputaju odreena odstupanja akreditivnog iznosa, koliine i jedinine cijene, a da se takva odstupanja ne smatraju parcijalnim isporukama i mogu se tolerirati. Ako se, naprimjer, u akreditivu koriste izrazi priblino ili oko koji su povezani sa jedininom cijenom, koliinom ili akreditivnim iznosom, tada se tolerira odstupenje od 10%. Ako se, pak, akreditivom predvidi da koliina robe ne smije biti vea ili manja od ugovorene koliine, tada se tolerira odstupenje o 5%, ali istovremeno koritena sredstva ne smiju prei ugovoreni akreditivni iznos. Kod djeljivih akreditiva dozvoljeno je izvravati parcijalne isporuke, i pritom, koristiti alikvotni dio akreditivnog iznosa, naravno, uz prezentaciju dokumenata za svaku parcijalnu isporuku posebno. 5.7. Akreditivi domicilirani u zemlji ili inozemstvu Osim ostalih elemenata i odredbi u dokumentarnom akreditivu, treba jasno predvidjeti i mjesto isplate akreditivnog iznosa, odnosno domicil. Domicil akreditiva je mjesto odreeno akreditivom gdje se podnose akreditivni dokumenti s ciljem njihove detaljne kontrole i pregleda, tj. da li odgovaraju uvjetima iz akreditiva i gdje se nakon toga vri njihovo honoriranje (isplata). Akreditiv je domiciliran u zemlji ako se isplata akreditivnog iznosa vri u zemlji domaeg uvoznika ili izvoznika. Nasuprot ovome, akreditiv je domiciliran u inostranstvu ako se isplata akreditivnih dokumenata vri kod banke inozemnog uvoznika ili izvoznika, ili pak nekoj treoj zemlji. Ako je akreditiv otvoren korisniku akreditiva direktno ili neposredno od akreditivne banke, dokumenti se radi isplate prezentiraju akreditivnoj banci bez obzira na to da li se ona nalazi u zemlji ili inozemstvu. Meutim ako je akreditiv otvoren posrednim putem, tj. ako se akreditivna banka posluila posredovanjem neke tree banke, pa makar to bilo samo zbog aviziranja, onda se po pravilu dokumenti prezentiraju u toj banci. Avizirajua banka e primljene dokumente paljivo pregledati, pa e ukoliko ustanovi nedostatke, pozvati korisnika akreditiva da te nedostatke ukloni, a nakon toga e dokumente proslijediti akreditivnoj banci na naplatu. Dakle, ugovaranje mjesta isplate akreditivnog iznosa, za izvoznika i uvoznika, predstavlja veoma vanu odredbu koja se utvruje kupoprodajnim ugovorom. Odreivanje domicila bitnp je iz slijedeih razloga: Domicil je mjesto podnoenja akreditivnih dokumenata radi njihovog konanog pregleda i isplate, a isplata akreditivnog iznosa se vri odmah nakon pregleda i utvrivanja ispravnosti akreditivnih dokumenata;

27

Odreivanje domicila odreuje mjesto do kojeg korisnik akreditiva snosi rizik eventualnog gubitka akreditivnih dokumenata; Kada je akreditiv domiciliran u zemlji uvoznika nalogodavac po akreditivu, on e, u pravili, biti u mogunosti da prije nego to banka izvri isplatu sam kontrolira dokumente, unato tome to mu je banka odgovorna, ako izvri isplatu na temelju dokumenata koji po svemu ne odgovaraju uvjetima akreditiva; to je domicil akreditiva blie izvozniku korisniku akreditiva, to je mogunost bre naplate protuvrijednosti podnesenih dokumenata vea; Domiciliranje akreditiva u zemlji izvoznika omoguava izvozniku efikasnije otklanjanje eventualnih nedostataka u podnesenim akreditivnim dokumentima koje ranije nije primjetio i koji se zbog njihove prirode mogu ukloniti; Domicil akreditiva, u pravilu, odreuje mjesnu i stvarnu nadlenost suda u sluaju spora po akreditivnom dokumentu.

5.8. Jednokratni i rotativni (revolving) akreditivi Rotativni ili revolving akreditivi jesu akreditivi kod kojih se vrijednost akreditiva, nakon to se akreditivni iznos iskoristi, vraaju na prvobitni iznos. Vraanje akreditiva na prvobitni iznos moe biti definirano uglavnom na dva naina: Akreditiv se vraa na prvobitnu visinu automatski nakon svakog iskoritenja akreditivnog iznosa, a vraa se onoliko puta na svoj prvobitni iznos dok isplaeni iznosi ne dostignu maksimalno definirani iznos; Akreditiv se vraa na prvobitnu visinu odreen broj puta, tako se obnavljanje akreditivnog iznosa definira brojem ponavljanja, a ne maksimalno moguim iznosom isplata;

Tako, ako je akreditiv otvoren na 500.000 eura, u akreditivnim uvjetima moe se definirati da se akreditivni iznos, nakon djelominog ili potpunog iskoritenja toga iznosa, vraa na prvobitnu visinu sve dok sve isplate ne dosegnu maksimalni iznos od npr. 2.500.000 eura, ili, pak, moe biti ureeno da se akreditivni iznos, nakon to bude iscrpljn, vraa na svoj prvobitni iznos etiri pute, to znai da po ovakvoj odredbi imamo pet trani u isporukama. Akreditivi da bi bili rotativni prilikom otvaranja moraju u sebi sadravati odredbu o rotiranju. Otvaranje rotativnih akreditiva u preksi spoljnotrgovinskog poslovanja ima vie razloga, a osnovni su: Da se nakon gaenja prvobitnog akreditiva ne bi morao iznova podnositi akreditivnoj banci nalog za otvaranja novog ili poveanje iznosa postojeeg akreditiva; Da ne bi dolo do prekida kontinuiteta isporuke robe ukoliko ne bi dolo do pravovremenog otvaranja novog akreditiva; Da bi se kod pokrivenih akreditiva unaprijed poloilo pokrie samo u granicama onih trani akreditiva koje su stvarno u koritenju u datom momentu;

28

Da bi se akreditivne provizije i naknade plaale samo u granicama stvarno koritenih trani, ukoliko se akreditiv ne bi u potpunosti iskoristio;

Kod rotativnih akreditiva, akreditivna, odnosno konfirmirajua banka je u obavezi od samog poetka za ukupan, maksimalan iznos akreditiva, bez obzira na to to e akreditiv, ustvari, biti koriten sukcesivno i to e se obnavljanje akreditiva vriti postepeno ili to eventualno nee biti iskoriten u cjelini. Jednokratni akreditivi se otvaraju po pojedinanim poslovima uvoza i izvoza, tj. u poslovima gdje nema sukcesivnih isporuka. Otvaraju se, znai, jednokratno, i kao takvi realiziraju se i likvidiraju kao jedinstvena cjelina. Koritenje rotativnih akreditivnih dokumenata u praksi spoljnotrgovinskog poslovanja pokazalo se veoma svrsishodnim i efikasnimm pogotovo za partnere koji odravaju dugorone i stabilne poslovne veze. 5.9. Akceptni (mjenini) akreditivi Kada se u sektoru spoljne trgovine vre prodaje uz odgoena plaanja, izvoznici nastoje svoja potraivanja, odnosno naplate svojih poteivanja, adekvatno obezbijediti. Kupac uvoznik moe udovoljiti ovakvim tenjama izvoznika, ovlaujui ga da vue mjenicu na banku u svojoj zemlji do visine fakturne vrijednosti posla. Banka na koju je mjenica trasirana, izvrit e akcept mjenice uz isovremeno prezentiranje robnih dokumenata, a mjenicu e po njenom dospijeu honorirati. Uvoznik mora osigurati da inozemna banka prihvati akcept pri podnoenju akreditivnih dokumenata. S tim ciljem on polae inozemnoj banci odgovarajue pokrie ili to pokrie obezbjeuje akceptnim kreditom. Meutim, injenica je da uvoznici nemaju nain da odravaju direktne poslovne veze s inozemnim bankama, te e ovu transakciju morati zaokruiti putem banke u svojo zemlji, koja s inozemnom bankom ima uspostavljene direktne i kontinuirane korespondetske odnose. Radi potpunijeg osiguranja potraivanja izvoznik moe traiti dodatnu sigurnost da e bez osporavanja dobiti ugovoreni bankovni akcept. Uvoznik ovakvom zahtjevu moe udovoljiti otvaranjem akceptnog dokumentarnog akreditiva. To je akreditiv kod koga izvoznik prilikom podnoenja akreditivnih dokumenata akreditivnoj banci ne dobija istovremeno na raspolaganje fakturnu cijenu prodate robe, njemu isplatna banka akceptira ronu mjenicu koju je on vukao na nju u visini fakturne vrijednosti robe. Ovu mjenicu izvoznik moe zadrati kod sebe do momenta njene dospjelosti, ili se s njom pojaviti na tritu, eskontirajui je, naplaujui je prije roka dospjea uz odreeni diskont. Za razliku od jdnostavnog dokumentarnog akreditiva, kod akceptnog akreditiva izvoznik dobija akcept banke u svojoj zemlji, na svojoj trati koju on na nju vue. Ovim inozemna banka banka izvoznika dolazi u neposrednu mjeninu obavezu prema izvozniku. U osnovi, akreditivna banka ovlauje svoju korespondentnu banku da akceptira mjenicu na navedeni nain, preuzimajui jamstvo prema korespondentu da e joj po dospijeu mjenice obezbijediti pokrie za njen iskup. De facto, banka izvoznika akceptira mjenicu u svoje ime, ali za raun akreditivne banke.

29

5.10. Podakreditivi (back to back), kontraakreditivi U izvjesno smislu ovo je varijanta prenosivog dokumentarnog akreditiva. Podakreditiv ima, u smislu finansiranja spoljnotrgovinskog posla, istu funkciju kao prenosivi dokumentarni akreditiv. Kontraakreditiv se otvara na osnovu prvobitnog akreditiva uz uvjete najmanje istovjetne osnovnom akreditivu, s tim da je u veini sluajeva iznos kontraakreditiva nii, i rok vaenja irok isporuke krai. Kod podakreditiva korisnik prvobitnog loro akreditiva svoja prava naplate po tom akreditivu ustupa banci koja, zauzvrat u njegovo ime i za njegov raun otvara podakreditiv inozemnom dobavljau, znai otvara jedan nostro akreditiv. Prema tome, konstrukcija podakreditiva podrazumijeva postojanje dvaju akreditiva koji funkcioniraju, u odnosu jedan prema drugome, na takav nain da posrednik kod svoje banke (akreditivna banka) koristi akreditiv koji je na njega otvorio njegov kupac kao finansijisku podlogu za otvaranje akreditiva od posrednika putem svoje banke, au korist svog stvarnog dobavljaa. Dakle, jasno je da izvoznik u korist svog dobavljaa otvara novi akreditiv, tj. podakreditiv, a na temelju ve ranije otvorenog akreditiva u njegovu kosrist. U ovom sluaju, akreditivni iznos e biti umanjen za iznos izvoznikove zarade. Izvoznik prodavac koji ima namjeru akreditiv otvoren u njegovu korist iskoristiti za fianansiranje svog izvoznog posla, pribjegava konstrukciji podakreditiva u dva sluaja: Kada akreditiv koji je otvoren u njegovu korist nije prenosiv; Kada je akreditiv otvoren u njegovu korist prenosiv, ali sadri odredbe koje bi otkrile identitet stvarnog isporuioca robe; Treba istai da se kontraakreditiv znaajno razlikuje od prenosivog akreditiva, mada kako smo rekli, podsjeaju jedan na drugi. Kod prenosivog akreditiva radi se o istom akreditivu, dok se kod podakreditiva radi o dva potpuno, u smislu akreditivnog poslovanja, nezavisna akreditiva. Kod kontraakreditiva imamo dva ugovora, jedan izvozni i jedan uvozni, kao i dva akreditiva, jedan loro i drugi podakreditiv nostro. Kod prenosivog akreditiva imamo jedan loro akreditiv, a dva ugovora, izvozni i uvozni.

30

UVOZNIK-KUPAC NALOGODAVAC PO AKREDITIVU

KORISNIK KONTRAAKREDITIVA PRODAVAC

NALOG ZA OTVARANJE AKREDITIVA

NOTIFIKACIJA KONTRAAKREDITIVA

AKREDITIVNA BANKA BANKA UVOZNIKA

NOTIFICIRAJUA BANKA AVIZIRAJUA BANKA

DOSTAVA AKREDITIVA

DOSTAVA NOVOG AKREDITIVA (back to back, odnosno KONTRAAKREDITIVA AKREDITIVNA BANKA PO KONTRAAKREDITIVU (OBINO AVIZIRAJUA BANKA PO ORIGINALNOM AKREDITIVU)

NOTIFICIRAJUA BANKA AVIZIRAJUA BANKA

NOTIFIKACIJA AKREDITIVA

NALOG ZA OTVARANJE NOVOG AKREDITIVA BAZIRANOG NA ORIGINALNOM AKREDITIVU KORISNIK ORIGINALNOG AKREDITIVA TRGOVAC

Prinicipijelna shema funkcioniranja back to back akreditiva (kontraakreditiva) 1010

Preuzeto: Finansiranje spoljnotrgovinskih transakcija, dr. Enver Backovi, Sarajevo 2007.,str. 254.

31

5.11. Standby akreditiv 11 Vlade zemalja Treeg svijeta po pravilu zahtijevaju odreeno obezbijeenje da e strana firma koja se javlja u ulozi prodavca ili izvoaa radova, ispuniti svoje obaveze iz ugovora o prodaji ili ugovora o izvoenju investicionih radova. Garancija za dobro ispunjenje posla je jedno od sredstava obezbjeenja koje se koristi u ovakvim prilikama ali amerikim bankama je zabranjeno izdavanje ovakvih i slinih vrsta garancija. Umjesto toga, amerike banke su razvile alternativni nain obezbjeenja gore navedenih poslova, putem standby akreditiva. Ovaj akreditiv izdaje banka prodavca, u korist kupca, koji moe naplatiti akreditivnu sumu samo ako dostavi pismeno da prodavac nije ispunio svoju obavezu iz osnovnog pravnog posla. Oigledno je da se standby akreditiv bitno razlikuje od redovnog akreditiva, i da u sutini ima istu funkciju kao i garancija za dobro ispunjenje posla. Funkcija koju standby akreditiv ima u poslovnom prometu moe se objasniti na sluaju da i Dynamic Corp. of America v. Citizens and Southern Nat. Bank (356 F. S. upp. 991 N.D.Ga. 1973) : ... PREDSJEDNIKU INDIJE PO NALOGU: ELECTRONIC SYSTEM DIVISON OF DYNAMICS CORPORATION OF AMERICA Ovim otavaramo neopozivi akreditiv u vau korist, u gore navedenom iznosu, koji emo platiti vaom mjenicom po vienju vuenom na nas, uz koju se banci moraju prezentirati slijedei dokumenti: 1. Va potpisani certifikat sa slijedeom sadrinom: Predsjednik Indije, kao jedna od strana u ugovoru zakljuenom 14. marta 1971. godine, izmeu predsjednika Indije i Dynamics Corporation of America, a iji je predmet ustupanje licence za proizvodnju i prodaju radio opreme, utvrene u dodatku I ugovora, uz naknadu u iznosu od 1,368,242.00 $, ovim, postupajui u dobroj namjeri i razumnoj diskreciji potvruje da Dynamics Corporation of America nije ispunio neke od obaveza koje proistiu iz potpisanog ugovora ... U navedenom sluaju, dakle, prodavac ( izdavalac akreditiva) se obavezao da e dati nalog svojoj banci (akreditivna banka) da otvori neopozivi akreditiv u korist treeg lica. Da bi banka isplatila korisniku akreditivnu sumu, samo je potrebno da korisnik akreditiva pismeno obavjesti banku da izdavalac akreditiva nije ispunio svoju obavezu iz osnovnog pravnog posla tzv. samoubistveni akreditiv. Nekim drugim jo drastinijim, modifikacijama standby akreditiva, dovoljno je da korisnik akreditiva samo zahtjeva od banke da isplati akreditivnu sumu, bez podnoenja bilo kakvih dokumenata. Stanby akreditiv se oigledno zasniva na obrnutim principima od redovnog akreditiva. Naime, kod redovnog akreditiva, korisnik akreditiva je prodavac, a nalogodavac je kupac, dok je kod standby akreditiva korisnik kupac, a nalogodavac prodavac.

11


32

Na standby akreditiv se takoer primjenjuju Jednoobrazna pravila, U mjeri u kojoj je primjena ovih pravila mogua (l. 1. pravila). Ovo prije svega znai da ako su prezentirana dokumenta u skladu sa utanaenim, akreditivna ili konfirmirajua banka je duna korisniku isplatiti akreditivnu sumu, il honorirati korisnikovu mjenicu vuenu na banku. Osim toga, i za standby akreditiv vai pravilo potpune samostalnosi od osnovnog pravnog posla povodom kojeg je akreditiv izdat. Potrebno je istai da pojedini autori osporavaju primjenu principa samostalnosti osnovnog posla iz standby akreditiva. Ovo to stoaga to standby akreditiv, za razliku od redovnog akreditiva, ne vri funkciju obezbjeenja plaanja prodavca izvoznika, ve obezbjeuje kupca ili naruioca radova za dobro ispunjenje posla, od strane prodavca ili izvoaa radova. 5.12. Akreditivi sa crvenom (zelenom) klauzulom (packing credits) 12 Ova akreditivna konstrukcija javlja se u spoljnotrgovinskim poslovima s prekomorskim zemljama, Australijom, Novim Zelandom. Ova vrsta akreditiva omoguava korisniku akreditiva da podigne jedan dio ili ukupnu akreditivnu vrijednost i bez podnoenja akreditivnih dokumenata. Tako se na odreeni nain akreditiv transformira u klasian kredit dat izvozniku od uvoznika. Prilikom nabavke robe koja je predmet kupoprodaje, kupac omoguava prodavcu pribavljanje novanih sredstava neophodnih za plaanje proizvoaa. Rizik isplate ovog, de facto, avansa pada na teret kupca nalogodavca po akreditivu. Ovaj iznos prodavac koristi da bi kupio robu od domaeg proizvoaa, dopremio je do luke ukrcaja i spakovao je za prekomorski transport. Prilikom uzimanja avansa korisnik akreditiva predaje banci tratu zajedno s pismenom obavezom kojom daje izjavu da e naknadno pribaviti i banci uruiti ugovorene transportne i druge dokumente. Kada to i uini, podnosi ih banci i iskupljuje svoju obavezu za uzeti avans, ustvari, vri pravdanje avansa, te naplauje eventualni viak potraivanja. Sve do momenta pravda i podnoenja dokumenata on je taj koji duguje nalogodavcu predujamljeni iznos. Kao i kod drugih akreditiva, garanciju isplate akreditivnog iznosa, odnosno njegovog dijela, ako izvoznik koristi avans, preuzima akreditivna banka uz regresno pravo prema nalogodavcu po akreditivu. Ovakva konstrukcija u tehnikom smislu formira se tako to akreditivna banka, uz ovlatenje uvoznika nalogodavca poa akreditivu, saopava korespondentnoj banci u zemlji izvoznika, a u obavijesti o otvorenom akreditivu, klauzulu: Red Clause AUD 200.000. Ovim je ovlastila svoga korespondenta da isplati izvozniku naznaenu sumu uz vlastitu obavezu prema njoj. U praksi spoljnotrgovinskog poslovanja paking akreditivi odobravaju se uvozniku koji djeluje kao agent ili afilijacija uvoznika nalogodavca po akreditivu. U ovakvim sluajevima jasno je i logino da uvoznik ima interes pomoi partneru nad ijim12


33

poslovanjem on ima potpunu kontrolu. Znai, za odobreni paking-kredit banka u zemlji izvoznika tereti akreditivnu banku, a ova tereti uvoznika. Ovdje treba naglasiti da tumaenje Red clause i Green clause klauzula nije standardizirano, tj. varira od zemlje do zemlje. Obino se klauzula Red clause tumai kao ovlatenje da izvoznik podigne dio ili cjelokupan akreditivni iznos bez polaganja bilo kakvih kolaterala. Nasuprot ovome, Green clause kluzula se tumai kao ovlatenje izvozniku da koristi akreditivni iznos u cjelini ili djelomino i bez podnoenja akreditivnih dokumenata, ali uz polaganje odgovarajuih kolaterala jamstva. 5.13. Negociacioni akreditiv 13 U angloamerikoj spoljnotrgovinskoj praksi razvio se obiaj da se svi dokumentarni akreditivi otvaraju uz prilaganje trate. Praksa spoljnotrgovinskog poslovanja uzrokovala je, osim latter of credit i istih inkaso poslova, pojavu tzv. drowing authorisation, koje nazivamo negociacionim akreditivima. U ovom sluaju kupac uvoznik samo trasira put kako bi izvoznik prodavac mogao efikasno naplatiti svoje poteivanje. Kupac ovlauje prodavca, da za njegov raun vue tratu na banku ili njega samog. U pripremi negociranja, kupac izdaje nalog svojoj banci da ovlasti njenog korespondenta u izvoznikovoj zemlji, da tratu koju prodavac vue na njega (authority to pay) ili na kupevu banku (authority to purchase), negocira za njen raun. Negociacioni akreditivi mogu u osnovi imati dvije forme: Authority to purchase (nazivaju se jo i Authority to pay); Order to negotiate Kod negociacionog akreditiva u formi Authority to purchase bankovni korespondent, u pravilu i odmah, kupuje tratu vuenu na uvoznika na teret uvoznikove banke pa je alje zajedno s dokumentima toj banci. Banka uvoznika naplauje mjenini iznos od uvoznika. Trata na odreeno vrijeme po vienju podnosi se uvozniku na akcept. Ako je trata blanko indosirana, banka je ne irira, ona e to uraditi samo ako je izvoznik prodavac tratu indosirao na nju. Kod negociacionog akreditiva u formi Order to negotiate procedure su istovjetne s propisanim kod forme Authority to purchase, tj ako se posao obavlja s tratama po vienju, odnosno ako nalog bankovnog korespondenta ne podrazumijeva akceptiranje, korespondent notificirajua banka prima dokumente i tratu. Tratu akceptira i eskontuje dok dokumente alje uvoznikovoj banci. Istovremeno, korespondent obavjetava uvoznikovu banku o datumu dosdpjea mjenice i poziva je da na taj dan ili neto ranije obezbijedi mjenini iznos, koji izvoznikova banka treba pravovremeno naplatiti od uvoznika. Izvoznikova banka akceptiranu tratu moe do njenog dospijea13


34

drati u svome prtfoliju ili, je pak, moe reeskontovati. U ovakvom sluaju izvoznikova banka ula bi u sasvim nove poslovne aranmane koji bi podrazumijevali posebnu vrstu rambusa. Negociacioni akreditiv se razlikuje od obinog akreditiva posebno po tome to izvoznik vue tratu neposredno na uvoznika. Kod obinog dokumentarnog akreditiva, u pravilu, izvoznik moe smatrati da je za njega posao zavren im mu negocirajua banka isplati protuvrijednost dokumenata. Kod negociacionog akreditiva posao e biti zavren tek onda kada inozemni kupac iskupi tratu koju je na njega vukao izvoznik prodavac. Kod negociacionog akreditiva, dakle, tratu vue izvoznik na uvoznika, dok banka negocira tratu akceptiranu od uvoznika. Tako izvoznik za tratu odmah dobija plaanje, a negocirajua banka za izvreno negociranje trai, odnosno dobija pokrie od uvoznika. 5.14. Reeksportni akreditivi 14 Reeksportni akreditivi kao vrsta akreditiva proistakli su iz posebne vrste spoljnotrgovinskih poslova koje nazivamo reeksportni poslovi. Kod reeksportnih poslova roba se kupuje u jednoj zemlji, izvozi, odnosno prodeje drugoj zemlji,

Documents

Dokumentarni akreditiv