Nacionalno svetite Sv. Josipa

Na povratku kui s Nacionalnoga susreta hrvatskih katolikih obitelji na Trsatu (u

nedjelju 19. travnja 2015.godine), est autobusa s hodoasnicima Bjelovarsko -

krievake biskupije pod vodstvom povjerenika za pastoral braka i obitelji vl. Milana

Kera, zaustavlja se u jo jednom Nacionalnom svetitu - kod Svetog Josipa u

Karlovcu.

Pomisao kako e mi se ostvariti elja: posjetiti ovo Svetite te se bar na kratko

susresti s njegovim rektorom, ispunjavala me je radou i zadovoljstvom.

Mons. Antun Sente ml. doekao nas je s rijeima blagoslova i kapljicama

blagoslovljene vode. Ugledali smo i naega dekana Kreimira inia. No, bilo je jo

ugodnih iznenaenja. U crkvi nas je, uz sv. Josipa, Isusa i Mariju, ekao i biskup

nae Bjelovarsko - krievake biskupije Vjekoslav Huzjak.

Tako se ovaj susret spontano pretvorio u prvo Biskupijsko hodoae sv. Josipu!

Prekrasan osjeaj za sve nas.

Mons. Sente nas upoznaje s povijeu Svetita i s injenicom da je za izgradnju ove

crkve i njeno proglaenje Nacionalnim svetitem Crkve u Hrvata najzasluniji mons.

Marijan Radanovi, nae gore list. Naime, on je roen u Severinu blizu Bjelovara, u

upi Ciglena, a preminuo je 2014. godine (u 93. godini ivota i 70. godini

sveenitva). Najvei dio ivota slubovao je u Karlovcu i zvali su ga dobri duh

Karlovca.

Osjeam se obogaeno i zahvalno za ove nove spoznaje.

elja dananjeg rektora je uiniti ovo Svetite prepoznatljivim kako bi to ira javnost

znala tko je sv. Josip za nas i nau domovinu. U tom cilju pokrenuta je velika

pobonost 19 srijeda (od sijenja do lipnja 2015.godine) koje su posveene

tovanju sv. Josipa i molitvama na pet velikih nakana.

Mons. Sente svjedoi o tome kako ima sve vie vjernika koji mu govore o

sluajevima Boje intervencije preko ovoga skromnoga i tihoga sveca. arke i

zaufane molitve bivaju usliane: bolesti udnovato nestaju; neplodni parovi odjednom

dobivaju djecu prirodnim putem; mladi uspjeno zavravaju kole i svoje studije;

nezaposleni pronalaze posao; samci susreu branoga partnera; bude se duhovna

zvanja; umirui lake umiru ...

Gledajui u kip sv. Josipa koji za ruku dri maloga Isusa i sluajui sve ove

divne stvari i poticajne rijei odjednom se i sama prisjeam istinitoga dogaaja

iz moga ivota. eljela bih progovoriti o tome te dati malo svjedoanstvo o

velikoj moi i snazi sv. Josipa.

Radi se o mojoj pokojnoj baki s tatine strane. Ona se veliki dio svoga ivota

svakodnevno (glasno) molila sv. Josipu za sretnu i blaenu smrt. Nama

unucima je tada bilo udno i teko shvatljivo zato se moliti za smrt. No,

mudra baka Podravka (zvali smo je majka) je vrsto vjerovala u to to je

molila i objasnila nam da e oni koji ustrajno mole na tu nakanu prije smrti

dobiti posebnu milost i spoznaju.

Evo kako je to bilo, kada se ispunilo vrijeme. Majka je nekoliko dana prije svoje

smrti pozvala svoje keri k sebi i s njima dugo razgovarala.

Predzadnjega dana ivota je svojoj snahi (mojoj mami) rekla to bi idueg dana

voljela za ruak jer da e sutra umrijeti. Istini za volju, ova se izjava svima

inila prilino nevjerojatnom ... no, mama joj je ispunila elju: skuhala svekrvi

traeni ruak i nabavila eljeno vino. Majka je s uitkom pojela pripremljenu

hranu i popila au crnoga vina. Nakon toga je otila u kupaonicu, sama se

oprala, obukla u odjeu pripremljenu za smrt, legla u krevet, i ... nije vie

ustala. Kada je mama nakon nekog vremena otila u sobu pogledati je, ona je

bila mrtva ... s krunicom oko sklopljenih ruku. Otila je mirno i spremno za

Susret s Njime. Uistinu, sretne li i blaene smrt! Bilo je kako je vjerovala! A

bjee to jedna obina ena sa sela ...

Naa baka/majka nam je u duhovno nasljee ostavila ovo izvanredno iskustvo i

svjedoanstvo ive vjere.

I ja sam sada baka. Voljela bih svojim unucima i unukama biti dobra baka koja

e im svojim primjerom uvrivati vjeru, buditi nadu i darivati nesebinu

ljubav, uz pomo moga mua i svetoga Josipa.

Marijanka Globan