Dr Saša Zejak

Sudski vještak

EKONOMSKA FORENZIKA U GRAĐEVINARSTVU

UVOD

U teorijskom i praktičnom razvoju države, Vlada posmatra korupciju kao jednu od

najvažnijih prepreka rasta, stoga je rešavanje konflikata između između suprotstavljenih

interesa od ključnog značaja za mnoga pitanja, pri čemu različite metode otkrivanja i

kvantifikacije štete od skrivenog ponašanja sve više dobijaju na značaju. U tom procesu

forenzički ekonomisti treba da generišu prave dokaze određenog ponašanja, kroz direktne

opservacije, područja i razloge na kojima ista preovladavaju, kao i da unaprijede opšte

principe razumijevanja ponašanja koja su važna za funkcionisanje odnosno disfunkciju

privrede. Rezultati ekonomske forenzike pružaju i nezavisnu provjeru valjanosti državnih

istraživanja percepcije korupcije, odnosno korupcione strukture i njenih mehanizama, te

mogu imati veće i rastuće socijalne implikacije nego što se pretpostavlja, budući da različiti

oblici detektovanih nemoralnih ponašanja stvaraju naviku, koja opstaje, čak i kada su

podsticaji za to uklonjeni. Naročito značajan oblik političkog uticaja forenzičke ekonomije je

naoružavanje regulatora i istražitelja sa novim forenzičkim alatima. Ovi alati su najkorisniji

onda kada su dovoljno jednostavni i prilagođeni za implementaciju od strane šireg kruga

službenika koji njima otkrivaju puni uticaj skrivenih ponašanja, prije nego li samo simptome

tih ponašanja.

EKONOMSKA FORENZIKA I FORENZIČKI PROIZVOD

Ekonomska forenzika kao i druge naučne forenzičke discipline mora posjedovati

sposobnost da sa preciznošću definiše, klasifikuje, odredi, izmjeri i iskomentariše parametre

od forenzičkog interesa. Danas, kada naprednije analize pokazuju kretanje ka sve

većoj preciznosti, ekonomska forenzika mora obezbijediti i dodatne informacije,

primenjujući složenije analitičke metode i sarađujući sa drugim oblastima forenzike, budući

da multidisciplinarni pristup obezbjeđuje dodatno povjerenje u dobijene rezultate, stavljajući

time u drugi plan tzv. metode “grubih procjena“ koje su najčešće bile posledica ograničenosti

pojedinačnih disciplina koje su samostalno pokušavale da daju rezultate od forenzičkog

interesa.

Ovakve, obuhvatne ekonomske analize, potkrijepljene dodatnim – neekonomskim nalazima i

dostavljene državnim organima ili drugim legalnim nosiocima prava forenzičkog zahtjeva, na

proceduralan način, mjesto i vrijeme, čine ekonomsku forenziku u širem smislu.

U užem, ona se može definisati kao postupak dobijanja „forenzičkog proizvoda“ na bazi

ekonomskih alata, uzrokovan odgovarajućim ponašanjem subjekata, koje može biti manje ili

više skriveno.

Ovo razumijevanje i ekonomska interpretacija nečijeg skrivenog ponašanja postalo je

centralna komponenta plana istraživanja i u drugim potpoljima ekonomije, pa i ako postoje

izvjesna preklapanja u korišćenim tehnikama, forenzička ekonomija se razvija relativno

samostalno u mnogim oblastima, pozajmljujući i koristeći nejefikasnije ekonomske alate,

naročito računovodstvene i ekonometrijske. Pri svemu tome, u praksi je evidentna razlika pri

kojoj se na jednoj strani koriste podaci koji su dobijeni i objavljeni od strane drugih, a na

drugoj se vrši njihova suštinska i empirijska tačnost i povezanost (ekonomska forenzika).

Područja Ekonomske forenzike

Forenzička ekonomija zahtijeva elitni stručni kadar, koji prepoznaje metode “ekonomije

kriminala“ budući da se profesionalni menadžeri ili savjetodavni agenti na drugoj strani, kroz

ekonomsku sofisticiranost, neprekidno staraju da određeno ponašanje ostane sakriveno.

Motivacije za skrivanje ponašanja variraju - najčešće zbog zakonskih i tržišnih konsekvenci

koje bi mogle uslijediti njegovim otkrivanjem.

Forenzička ekonomska ekspertiza može da se povjeri i regulatornim tijelima ili različitim

trećim licima, pa ipak potreba za uključivanjem ekonomista ovog tipa nastaje i iz drugih

razloga:

- U slučajevima kada su predmet forenzičke analize korumpirani vladini službenici ili sama

regulatorna tijela, ograničava se ili smanjuje podsticaj da sami isto istražuju.

- U slučajevima kada postoji sukob između različitih nivoa vladinih službenika u pogledu

izbjegavanja ili zauzimanja tuđeg regulatornog prostora, nastaje potreba za spoljnom

istragom.

- U nekim drugim slučajevima, kada aktivnosti i otkrića ukazuju na to da određeni postupak

nije ilegalan, a možda čak ni od regulatornog interesa, ali je ipak ekonomski važan. Tada

stupaju na teren komparativne prednosti ovakvih ekonomista u odnosu na tradicionalne

forenzičare, koji pronalaze korelacije između određenih davanja i budućih akcija vezanih za

njihov povraćaj, odnosno pružaju dokaze o potencijalnim alternativnim objašnjenjima sa

predlozima pozitivnijeg ekonomskog djelovanja.

Procesne tehnike Ekonomske forenzike

Ekonomski forenzičari postupaju na osnovu alternativnih naučnih hipoteza (hipoteza

istraživača) koje predstavljaju početno nagađanje, naslućivanje i pretpostavke koje ih

motivišu i rukovode i iz kojih se izvode statističke hipoteze koje su postavljene na način da

mogu biti vrednovane statističko-analitičkim postupcima. Kasnije, u toku postupka vrši se

testiranje ovih hipoteza kroz statistički postupak kojim se određuje jesu li i koliko pouzdano,

raspoloživi podaci potkrijepili početnu pretpostavku. Ekonomska forenzika praktikuje

sledeće pristupe u otkrivanju, analizi i interpretaciji skrivenih ponašanja:

- Prvi i najjednostavniji pristup otkrivanju skrivenog ponašanje jeste direktno posmatranje,

sa detekcijom direktnih dokaza.

- Drugi pristup bazira se na identifikaciji efekata snimanjem istih ekonomskih aktivnosti kod

dva slična subjekta, za koje se pretpostavlja da će biti različito pogođeni skrivenim

ponašanjem.

- Treći pristup se sastoji u tome da se ispita kako ponašanje određenog subjekta varira sa

postojanjem skrivenih podsticaja za ponašanje.

- Četvrti pristup je modelarni pristup pri kome se izgrađuje poželjni model ponašanja i potom

testiraju podaci koji odstupaju od tog modela.

- Peti pristup se zasniva na predviđanjima u odnosu na zahtjeve tržišta (kroz teoriju cijena i

druge teorije od značaja za konkretnu situaciju).

U praksi, potrebno je kombinovati više tehnika, kako bi se jednima došlo do glavnog

rezultata a drugima ispitala alternativna rešenja.

EKONOMSKA FORENZIKA U GRAĐEVINARSTVU

Kao interesantna meta, odnosno polje djelovanja forenzičke ekonomije javlja se i

građevinarstvo, u kome se vrši otkrivanje dokaza o skrivenom ponašanju u različitim

domenima. Ova oblast ima jedinstven specifikum budući da se upravo u njoj vrše

najkompleksnije radnje van regulatornih okvira, koje bez obzira na svu kompleksnost moraju

i mogu biti otkrivene od strane forenzičkih ekonomista i njihovih forenzičkih saradnika.

Opseg skrivenih ponašanja i mogućih i stvarnih kriminalnih radnji u građevinarstvu je više

nego širok: od prepoznatih i namjernih internih neusklađenosti unutar izvođača i investitora,

eksternih povezanosti u svim fazama potprojektovanja, projektovanja, izgradnje i prijema

objekata (dobijanja dozvola), pa do dogovorenog načina dobijanja poslova, njihove

preprodaje i stvaranja pogodnog tla za korupciju i pranje novca.

Korupcija u građevinarstvu

Prema Transparency International-u pod korupcijom se smatra "zloupotreba povjerenog

ovlašćenja za privatnu korist". Detaljniji primjeri korupcije u građevinarstvu odnose se na

mito, iznuđivanje i prevaru.

Mito:

- gotovinska isplata, kao podsticaj za dalja skrivena ponašanja,

- učešće u dobiti izvođača radova,

- uključivanje traženih preduzeća za pružanje građevinskih usluga ili nabavku materijala.

Iznuda:

- traženje mita od strane nadzornih inženjera u zamjenu za verifikaciju gradilišne i druge

dokumentacije,

- traženje plaćanja od strane Projekt menadžera, kako bi zauzvrat platili izvođaču.

Prevara:

- lažne tvrdnje i dokazi,

- prikrivanje ili omogućavanje neadekvatnog rada,

- prikrivanje ili omogućavanje ugradnje neadekvatnih materijala.

Širom svijeta, građevinarstvo se smatra jednim od najkorumpiranijih sektora, posebno u

zemljama u razvoju, u kojima je koruptivni fond često u iznosu od 20% ili više ukupnih

vrijednosti investicija. American Society of Civil Engineers (Američko Društvo Građevinskih

Inženjera) procjenjuje direktne gubitke zbog korupcije na građevinskim projektima na iznos od

10% svjetske izgradnje. Kao rezultat toga, planiranje projekata je često izobličeno, vremenski i

društveno neprilagođeno, kvalitet izgradnje snižen, održavanje zapušteno i profesionalni

standardi kompromitovani itd.. Iz tih razloga ekonomska forenzika mora da prepozna koruptivne

i druge aktivnosti u svim fazama životnog ciklusa projekta:

- Korupcija u procesu identifikacije i selekcije projekata - u ovoj fazi autoriteti mogu da utiču

na izbor projekata kojima se vrše preusmjeravanja resursa od onih koji su povoljniji za

društvo prema onim projektima od kojih mogu imati koristi samo društvene elite. Oni takođe

mogu da ohrabre izbor projekata koji su ili manje ili ekonomski neracionalni zbog njihove

finansijske ili političke favorizacije.

- Korupcija u planiranju i odobravanju projekata – nastaje u situaciji kada zvaničnici mogu

pod uticajem mita da daju dozvole ili izdaju odobrenja za projekte koji ne ispunjavaju

relevantne propise za izgradnju, ekološke zakone i dr.

- Korupcija u dizajniranju projekata – donosioci odluka mogu projektne zahtjeve preuveličati

ili prilagoditi tako da oni budu specifični samo za jednog ponuđača, ili ponuđače iz određene

zemlje i dr.

- Korupcija u toku izgradnje projektovanih objekata – nastaje učešćem naručioca (njegovih

službi ili pojedinaca) u skrivenim ponašanjima vezanim za sve vrste manipulacija sa

radovima i materijalima.

- Korupcija u toku eksploatacije i održavanja objekata – može nastati kada postoji

prekomjerno održavanje ili zanemarivanje održavanja, ponovno favorizovanje i angažovanje

ugovorne strane koja je izgradila objekat sa time da je jedina u stanju da ga održava i dr.

Ne postoji jedno, ili jednostavno rešenje za ovaj problem, ali mnogo se može postići stvaranjem

podsticaja za više dobre prakse, kao i bolje korišćenje postojećih alata za poboljšanje

transparentnosti i odgovornosti.

Slabosti klasičnog forenzičkog pristupa

U većini slučajeva izolovane revizije ili istrage u građevinarstvu, sastavljene isključivo od

računovođa - revizora ili od inženjera, ne mogu donijeti značajne rezultate, sem u slučaju

evidentnog kršenja procedura, što je u ostalom prilično jednostavno uočljivo od strane eksperata

odnosne struke. Npr. ne slaganje sa projektovanim formama Idejnog ili Glavnog projekta

uobličava se Projektom Izvedenog stanja, tako da se u slučaju odgovarajuće prateće tehničke

papirologije inženjerska revizija (istraga) na tome završava. Na drugoj strani, bez obzira na

evolutivni iskorak računovodstva u jedinstveni informacioni sistem i njegov rastući značaj po

svim pitanjima, računovođi – revizoru u slučaju „čiste“ knjigovodstvene dokumentacije ne

preostaje ništa drugo sem da utvrdi tačnost ili pretežne pravilnosti u poslovanju.

Most koji premoštava ove dvije krajnosti jesu ekonomski forenzičari iz redova finansijskog

menadžmenta, sa velikim iskustvom u građevinskoj struci, koji mogu pronaći uzročno –

posledične veze u naizgled odvojenim operacijama na tržištu, dati njihovu stručnu interpretaciju i

metodama prvo posrednog a potom i direktnog dokazivanja izvršiti uspješnu forenziku, odnosno

odrediti “stopu krađe“ u određenoj oblasti u kojoj se ona javlja kao više-manje fiksni efekat. Prije

svega, ovaj put je posebno značajan za monitoring velikih građevinskih poduhvata koji se

finansiraju od strane države, u svim fazama.

Slika br.1. Objekti ekonomske forenzike u građevinarstvu

FORENZIČKI PRISTUP FAZI DOBIJANJA POSLOVA

U ovoj fazi, najčešće sumnjivo ponašanje odnosi se, kako na samu proceduru javnih nabavki,

tako i na sam predmet odnosno posao koji se njima nudi. Sem tzv. “uslužnih ponuda“ u praksi je

moguće ispoštovati kompletnu proceduru javnih nabavki a da predmetni posao u prvom krugu

dobije ciljana građevinska firma, i to sigurno ili sa velikom vjerovatnoćom, počevši od

objavljenih bodovanja pojedinih osnovnih i fakultativnih uslova tendera. Ova bodovanja variraju

od projekta do projekta i kreću se u rasponima koji podliježu jedino subjektivnoj ocjeni

pripremalaca tendera. Tako npr. davanje enormno većeg broja bodova na reference, sa

umanjenjem bodova na cijene izvođenja, favorizuje preduzeća koji su u proteklom periodu

nastala podjelom velikih građevinskih giganata i od kojih svako novonastalo preduzeće koristi

nekadašnje reference i dio imena, dok su njihove trenutne poslovne sposobnosti daleko ispod

ponuđenih.

IzvođačLegalni profit Izvođač

Nelegalni profit Podjela

nelegalnog profita Cijene

Količine

Vrijednost

Računovodstena revizija

Inženjerska revizija

Tekući (eksterni) nadzor

Menadžment projekta

Upravljanje projektom Tekuća kontrola

radova i materijala

Finansijska dokumentacija

Tehnička deskripcija

Koristeći situaciju tolerisanih povećanja cijena, ova preduzeća na tenderima najčešće davaju

enormno kratke i nemoguće rokove izvođenja, budući da su penali koji su vezani za kašnjenje u

izvršenju ugovora, u ukupnom iznosu više puta (čak i desetinama puta) manji od povećanja

cijena. Na ovaj način, u dosluhu sa sačiniocima tendera i komisijom koja bi trebala da odbacuje

nerealne ponude (po bilo kojem osnovu) dobijaju se poslovi sa povećanim cijenama od kojih – po

odbitku penala (koji najčešće u ukupnom iznosu ne mogu preći 3% iznosa ponude) „višak“

profita ide na nelegalnu zaradu i potražioce rent seeking-a.

Primjer br.1.

Za predmetni posao konkurisala su dva potencijalna Izvođača sa istim (odličnim) referencama i i

istim (povoljnim) uslovima plaćanja – što u praksi nije slučaj i razlike su još evidentnije.

Tabela br.1. Primjer bodovanja na tenderima

Uslovi Bodovanje Ponuđač A Br. bodova Ponuđač B Br. bodova

Cijena 15% 80.000,00 € 7,5 40.000,00 € 15

Rok 40% 30 dana 40 60 dana 20

Uslovi

plaćanja

5% Avans10 % 5 Avans10 % 5

Reference 40% Odli č ne 40 Odlične 40

Σ = 92,5 Σ = 80

Radi se o najčešćem načinu bodovanja:

Bb = (Cnm / Cnv) * Pb

gdje je: Bb – broj dodijeljenih bodova,

Cnm – najmanja ponuđena cijena,

Cnv – najveća ponuđena cijena,

Pb – procenat bodovanja.

Najveći iznos penala koji npr. Ponuđač A može da plati je 80.000,00 € * 3% = 2.400,00 €, pri

čemu mu ostaje 37.600,00 € iznad cijene Ponuđača B – koji je realan u cijenama i rokovima.

Ovakav način dodjele poslova ciljanom preduzeću može se primijeniti i na sve druge uslove

tendera koji žele da se unaprijed favorizuju.

Jedan od čestih načina dobijanja bodova na uslove plaćanja jeste npr. kada ponuđač ističe da

mu plaćanje u cjelokupnom inosu ili u određenom procentu može biti izvršeno “...sa mogućnošću

kompenzacije.“). Ova mogućnost kompenzovanja daje mu prednost u nekoliko bodova, dok se po

dobijenom poslu u opšte ne realizuje – jer je ciljno nedefinisana, tako da se sva plaćanja izvrše

novčano.

Takođe, mogućnošću ažuriranja kriterijuma i uslova u okviru Zakona o javnim nabavkama -

ZJN, omogućeno je povremeno usklađivanje koje, u okviru kvalifikacionog postupka, sprovodi

naručilac vodeći računa o tržišnim uslovima, razvoju i drugim okolnostima, čime se postiže

najbolja kombinacija za odabir ciljanog preduzeća.

Za građevinarstvo je najznačajniji institut ograničenog postupka javne nabavke – član 28. ZJN

kojim se prvo upućuje javni poziv, potom odabiraju kvalifikovani ponuđači kojima se jedino

dostavljaju ponude i prema kojima naručilac može primijeniti isključivo kriterijum najniže

ponuđene cijene. Ograničeni postupak javne nabavke može se, primijeniti samo u slučaju kada

su predmet javne nabavke:

- robe, usluge ili građevinski radovi koji, obzirom na tehničku, kadrovsku i finansijsku

osposobljenost, mogu biti isporučeni, pruženi, odnosno izvedeni samo od ograničenog broja

ponuđača;

- robe, usluge ili građevinski radovi, koje naručilac stalno nabavlja periodično i sukcesivno, a

obim nabavke i vremenski period isporuke ne može unaprijed da odredi;

- robe, usluge ili građevinski radovi za koje je uspostavljeno tržište sa ustaljenim cijenama i

koje se ne sprovode po posebnim zahtjevima i uslovima naručioca.

Takođe, u ZJN postoji još modaliteta od kojih svaki zaslužuje posebnu analizu u odnosu na

moguće korupcione efekte u praksi kao npr. Pregovarački postupak bez predhodnog

objavljivanja poziva za javno nadmetanje i mnogi drugi.

Posebno je i forenzičko pitanje da li postoji opravdana pretpostavka da se neki tenderi oglašavaju

kao međunarodni ili domaći. Poznata je u teoriji privrženost korumpiranih službi ka potražnji

renti kod inostranih ponuđača, budući da se domaće polje opasnosti od otkrivanja korupcije širi

svakim novim angažovanjem domaćih ponuđača. U tim slučajevima, da bi se eliminisala

unutrašnja konkurencija, traže se fakultativni dokazi koje domaća operativa ne može da podnese

kao npr. veliki iznos traženih godišnjih prihoda, zahtjevi za mnogostruko većom operativom i dr.

Kada, posle dobijenog posla, inostrani ponuđač uopšte ne angažuje ponuđene kapacitete, već za

daleko niže cijene upošljava domaću operativu koja završava najveći dio ugovorenog posla –

otvara se široko forenzičko polje za istraživanje zloupotreba. Inostrani ponuđač na ovaj način

dobija sem novca i dodatne reference koji mu omogućavaju i dobijanje narednih poslova u zemlji

i inostranstvu (na isti način) i ako praktično sav izvođački posao pripada domicilnim

preduzećima. Rad ovakvih inostranih firmi pod budnom je pažnjom međunarodnih eksperata što i

rezultira čestim globalnim istragama vezanim za pranje novca na svim nivoima.

Primjer br.2.

Način da se tenderskim uslovima mogu eliminisati domaće firme najbolje ilustruje slučaj iz

okruženja (BiH) koji je medijski eksponiran sredinom tekuće godine u kome Institut za

građevinarstvo (IG) iz Banjaluke navodi da su „tenderski uslovi proizvodnih preduzeća iz sistema

"Elektroprivrede RS" za izbor konsultantskih firmi, gotovo uvijek, postavljeni na način da ih ne

može ispuniti nijedna firma iz RS i BiH.“

Ove tvrdnje IG je iznio nakon tenderske procedure u kojoj su strogim uslovima nadmetanja

eliminisani domaći ponuđači, pa je preduzeće Hidroelektrane na Drini iz Višegrada, koje posluje

u okviru sistema "Elektroprivrede RS", donijelo odluku da za posao projektantskog nadzora

proviranja voda ispod brane HE Višegrad angažuje strani konzorcijum kojeg čine Institut za

vodoprivredu "Jaroslav Černi" iz Srbije i firma "Stucky" iz Švajcarske, po cijeni od 1,64 miliona

KM.

U praksi, poslovi nadzora sanacije brana se kreću u iznosu 3% -5% vrijednosti nadziranih

sanacionih radova, pri čemu se samo u izuzetno složenim slučajevima odobrava određeni

procenat na više, dok je cijena ovog nadzora prešla 20% samih sanacionih radova.

Ovaj primjer – ne zalazeći u njegovu zakonsku i suštinsku sadržinu, na jednostavan način opisuje

stav domaćih firmi prema aktuelnoj zakonskoj regulativi vezanoj za dobijanje poslova u

građevinarstvu i njegovim izvedenim djelatnostima.

Za ekonomskog forenzičara u građevinarstvu od neprocjenjive je važnosti praćenje forenzičkih

slučajeva i trendova – kako u okruženju, tako i dalje, budući da se na taj način anticipiraju

moguća dešavanja u matičnoj državi i njihova potencijalna povezanost sa subjektima van

državnih granica.

Kao jedan od novih međunarodnih instrumenata na koji se sve više treba oslanjati jeste standard

ISO 10845-1:2010 koji opisuje procese, metode i postupke za uspostavljanje unutrašnje

organizacije prilikom nabavki u građevinarstvu, koji daje smjenice za, fer, pravičan,

transparentan, konkurentan i isplativ sistem nabavki. On definiše jasno dvije moguće prakse:

- Lažna praksa, odnosno lažno predstavljanje činjenica kojima se utiče na proces tendera i na

dodjelu ugovora koji proističe iz tenderske ponude na štetu poslodavca.

- Korumpirana praksa, tj. ponuda, davanje, primanje ili traženje bilo čega od vrijednosti što

utiče na djelovanje poslodavca ili njegovog osoblja, ili agenata u procesu nabavke ili

administracije ugovora.

U određivanju krivice između ugovornih strana, odnosno njihovih službi i pojedinaca, bitno je

znati da pojedinac može snositi krivičnu odgovornost i kada:

- nije bio svjestan da njegova aktivnost predstavlja kriminalnu radnju,

- nije ostvario ili ne bi uopšte ostvario ličnu dobit iz svoje nezakonite aktivnosti,

- nije direktno uključen u nedozvoljene aktivnosti.

FORENZIČKI PRISTUP FAZI IZVOĐENJA RADOVA

U fazi izvođenja građevinskih radova potencijalno se odvijaju sve osnovne djelatnosti

vezane za moguće manipulacije sa radovima i materijalima, budući da specifičnost građevinske

struke, po prirodi posla, najčešće ne može posmatrati izolovano vrijednost materijala od

vrijednosti ugradnje materijala, sem u slučajevima kad je materijal obezbijeđen od strane

naručioca, ali i tada mogu postojati dešavanja koja se suštinski ne razlikuju od prethodno

iznesene konstatacije.

Faza izvođenja radova u građevinarstvu je komleksna i mora se posmatrati dvojako tj. postaviti se

prema situacijama kada je naručilac radova država i njeni organi i preduzeća, ili privatna

inicijativa.

Privatna inicijativa, sem opštepoznatih motiva (poreski tretman investicija i dr.) može da ima

dvije strategije vezane za građevinske projekte, bilo da se radi o čisto građevinskim projektima ili

projektima koji su podrška nekim drugim investicijama.

- Legalizacija novčanih sredstava stečenih na nezakoniti način.

Ovaj postupak moguć je u situacijama kada preduzeće nema na izgled legalnu

finansijsku moć da dovrši građevinski objekat koji je započela ili želi da započne njegovu

izgradnju. Ekonomski forenzičar treba da uradi sledeće:

Da iz poslovnih knjiga preduzeća izvuče jasne podatke o njegovoj finansijskoj sposobnosti

vezanoj za investiranje u objekat i uporedi ga sa stepenom izgrađenosti objekta. Razlika koja

u tome može uslijediti – da je stepen izgrađenosti objekta veći od legalno uloženog novca

indirektan je dokaz skrivenih ponašanja i motiva preduzeća. Detaljnijom analizom

potprojekata, projekta, ugrađenih materijala, neophodnih radova i dr. dolazi se do informacija

o tome koje su faze izgradnje plaćene novcem na ruke i u kojem procentu, odnosno

razgraničavaju se ulaganja ličnih sredstava vlasnika od kapitala preduzeća.

Ono što je karakteristično za ovakva ponašanje jeste to da se obično radi o veoma kvalitetno

projektovanim i urađenim objektima, koji se na tržištu lakše prodaju ili kompenzuju i time

vraćaju vlasniku kvalitetniji odnosno legalni novac.

- Nelegalno izvlačenje novca iz građevinskih projekata.

Ovaj postupak je jedan od najštetnijih za državu i zasniva se na manipulacijama

kojima se fiktivno povećavaju troškovi izgradnje (najčešće kroz materijal) i u kome se u

dogovoru sa dobavljačima (npr. stovarištima građevinskih materijala), ispostavljaju lažne

otpremnice i fakture koje se za određeni procenat mijenjaju za gotov novac. Ovi objekti se

često imenuju kao “poslovno-stambeni” kako bi se što više troškova nagomilalo na poslovne

investicije. Postupak ekonomske forenzike u ovom slučaju je isti kao u situacijama kad je

naručilac radova država, odnosno državna preduzeća.

Ovakvi objekti često znaju da podbace u kvalitetu radova i materijala (preduzeće samo

spravlja beton bez adekvatne tekuće kontrole, tanji betonske ploče i zidove radi uštede ne

cementu i dr.)

Osnovne manipulacije u državnim građevinskim projektima odnose se na:

1. Manje ugrađene količine materijala od prikazanih.

2. Ugradnja jeftinijih substita projektovanih materijala.

3. Ciljana preprojektovanja u toku izvođenja radova.

4. Podugovaranje “fantomskih“ firmi.

Manje ugrađene količine materijala od prikazanih naručiocu donose troškove bez adekvatne

protivvrijednosti u kvalitetu i bez obzira da li stvarno ugrađene količine mogu imati posledice po

trajnost i stabilnost objekata, ova vrsta manipulacija donosi izvođaču veliku imovinsku korist,

kako zbog fiktivnog povećanja troškova i drugih iz toga izvedenih benefita, tako i u području

pranja novca i njegove nelegalne podjele.

U situacijama kada naručilac ne obezbjeđuje građevinski materijal razliku između projektovane i

ugrađene količine materijala izvođač može preusmjeriti na druge projekte na kojima je

angažovan ili ih “oprati“ preko stovarišta građevinskih materijala. Princip na kojem se bazira ova

procedura sa stovarištima zasniva se na sledećem:

Primjer br.3.

Stovarište „X“ legalno kupuje cement po npr. 6,00 € / 50 kg. što zavodi kao svoju legalnu

kupovinu sa urednim ulaznim otpremnicama i fakturama. Kupljenu količinu potom prodaje

fizičkom licu “Y” za gotov novac po npr. 8,00 € / 50 kg izdajući im otpremnice, koje ne zavodi u

svome zvaničnom knjigovodstvu i samim tim ne posjeduje izlaznu fakturu kao dokaz o izvršenoj

prodaji. Potom se javlja Izvođač “Z” koji fiktivno kupuje tu istu količinu cementa za npr. 6,50

€ / 50 kg. Stovarište “X” mu fiktivno isporučuje robu, dobija fiktivnu izlaznu fakturu i od novca

fizičkog lica “Y” dava mu “na ruke” gotovi novac a razliku 8,00 € - 6,50 € = 1,50 € / 50 kg

zadržava za sebe van legalnih kanala. Na ovaj način vrši se višestruko djelovanje na štetu

državnih prihoda.

0123456789

8

6.5

1.5

Legalna prodajaFiktivna prodajaOstatak stovarišta "X"

Slika br. 2. Nelegalna raspodjela novca

Treba posebno obratiti pažnju na činjenicu da se ova procedura može vršiti i bez smanjene

ugradnje materijala na objektima, jednostavnim predimenzioniranjem faktura nabavke materijala

koje ostaju u knjigovodstvu i samo se u njemu “kače” na određeni projekat, kako bi ostale na

izgled legalne finansijskoj policiji i drugim državnim organima. Teško da će neki finansijski

inspektor ili računovođa – revizor primijetiti da na svakih npr. deset legalnih ulaznih faktura za

građevinski materijal dolazi po jedna, dvije ili više njih koje su fiktivne, naprosto zbog toga što je

to na velikim projektima ne moguće utvrditi sa njihovim nivoom obrade podataka. Takođe, ove

procedure rada mogu ostati daleko i iza uvida i nadležnosti odgovornih inženjera od strane

izvođača, budući da oni nijesu upućeni u skrivena ponašanja menadžmenta i njihovo

knjigovodstveno “naduvavanje” troškova projekta.

Treba napomenuti, da i ako je ugrađena manja količina projektovanih materijala u neki objekat,

on može imati zadovoljavajuće karakteristike po korisnike i okolinu. I na tome se bazira veći broj

„ozbiljnijih“ manipulatora u građevinarstvu.

Primjer br.4.

Budući da su određeni podaci vezani za različite nivoe projektovanja previše uopšteni ili

kategorisani može se “na sopstveni račun“ uraditi seizmička mikroreonizacija u cilju dobijanja

tačnih podataka o ubrzanju tla pri zemljotresu. Na osnovu nje se u projektima dimenzionišu

noseći elementi objekata tj. dovoljna količina betona, gvožđa i dr. što može značajno uticati na

uštedu u materijalu prilikom izgradnje objekata, ali i pokazati dokle izvođač “može ići“ sa

smanjivanjem materijala u odnosu na projektovane količine - koje su dobijene na osnovu

opšteprihvaćenih parametara.

Forenzički načini otkrivanja manipulacija

Kako bi se sa sigurnošću utvrdilo da li posmatrano preduzeće na određenom projektu vrši

manipulativne radnje, prvenstveno u sferi projektovanih materijala npr. cementa, mora se poći od

detaljne analiza Projekta betona, odnosno receptura betona koje se koriste u izgradnji i koje su

obavezne – u skladu sa pravilima struke.

Analizom i prostim sabiranjem projektovanih količina cementa iz Projekta betona i njihovim

upoređivanjem sa stvarno ugrađenim količinama na objektu, mogu se uočiti razlike u

fakturisanom cementu prema dobavljačima (nejčešće stovarištima) i na indirektan način dokazati

manipulativne radnje. Ovakav vid poslovanja ne podrazumijeva unaprijed odgovornost i

nadzornog organa na projektu, buduću da isti ne mora, i najčešće nije upućen u kompletna interna

fakturisanja izvođača radova, već samo u onaj njihov dio koji se tiče stvarno ugrađenih količina –

ukoliko su iste u stvarnom skladu sa tehničkom dokumentacijom.

Odgovornost nadzornog organa tražiće se onda kada su stvarno ugrađene količine manje od

zahtijevanih i ukoliko nijesu postojali razlozi za drugačije postupanje.

Najčešći slučajevi skrivenog ponašanja u poslovima nadzora ogledaju se u davanju prećutnih

dozvola manjeg dimenzioniranja betonskih površina u odnosu na tehničku dokumentaciju,

posebno onih njihovih djelova koji su po izgradnji teško vidljivi: ukopani djelovi objekata,

smanjena debljina ploča i zidova, ugradnja betona drugačijih karakteristika i dr.

U ovim slučajevima interne fakture izvođača ne pokazuju neusklađenost sa projektom sve dok se

ne pokaže različitost u nalazima tehničke kontrole i u pogledu kvaliteta i kvantiteta ugrađenih

materijala. Ukoliko do ove razlike dođe, na ekonomskim forenzičarima je da utvrde dalji

mehanizam odvajanja naplaćenog a ne zarađenog novca.

Ovakav vid manipulacija donekle je omogućen i pokriven nedostatkom zakonskih procedura

vezanih za tekuću kontrolu radova i materijala, kako na objektu tako i u procesu njihove tekuće

proizvodnje. Naime, umjesto stalnog prisustva kontrole radova i materijala u kojoj se oni na

propisan način uzimaju i laboratorijski tretiraju i potom upoređuju sa projektovanim

vrijednostima, u praksi sami izvođači pripremaju tzv. kontrolna betonska tijela koja dostavljaju

ovlašćenim organizacijama i na osnovu kojih dobijaju sertifikate kvaliteta. Nije teško

pretpostaviti da izvođač može napraviti kontrolna tijela (betona, asfalta i dr.) u svemu prema

projektu, a da stvarni kvalitet materijala koji se ugrađuje bude slabijeg kvaliteta, odnosno da vrši

skrivene uštede na materijalu.

Na važnijim objektima povremeno se vrše i tzv. super kontrole, međutim one su bazirane na

principu slučajnog uzorka i mogu biti dogovorene, budući da jedna ovlašćena organizacija ne

može raditi i tekuću i “super“ kontrolu – tako da njeni praktični efekti mogu da izostanu,

posebno kada se radi o klasičnoj monopolskoj podjeli poslova na tržištu, gdje postoji svega par

ovakvih (najčešće privatnih) organizacija. Tamo gdje uzeti uzorak ne pokaže da je u granicama

tolerancije, vrši se vađenje drugoga itd. sve do prezentacije povoljnih rezultata kontrole. Zbog

toga bi ovu vrstu kontrolisanja uvijek nužno bilo prepustiti najvećim autoritetima u ovoj oblasti –

univerzitetskim i laboratorijama u državnom vlasništvu.

Što se tiče ugradnje jeftinijih supstita projektovanih materijala (druge marke cementa, aditiva i

dr.) taj put može da se proteže čak i od samog projektanta, preko naručioca posla, pa do izvođača

radova. Ekonomski forenzičar treba da primijeti da li su inicijalno projektovani materijali, u

vremenu projektovanja, mogli biti dostupni u kasnijim fazama projekta ili nijesu. Ovo stoga, što

pojedini alternativni materijali podižu cijenu koštanja građevinskih radova, čime pojedini

ponuđači – insistirajući na uslovima tendera postaju preskupi i ispadaju iz igre. Dok, na drugoj

strani, ponuđač koji je u dosluhu sa projektantom ili naručiocem zna da može kasnije za nižu

cijenu kupiti drugi – dostupni materijal i u svojoj ponudi kalkuliše sa time.

Ovakva supstituisanja se pravdaju nedostatkom određenog materijala na tržištu, hitnosti početka

ili završetka radova, pa i preprojektovanjima u samoj fazi izvođenja radova. Ukoliko forenzičari

nedvosmisleno utvrde da su projektovani materijali (u vremenu projektovanja) morali biti

nedostupni u fazi izvođenja radova, a Izvođač dobije saglasnost projektanta i nadzora na

naknadno supstituisanje, to je signal za dalji i detaljniji forenzički proces.

Ekonomska forenzika injekcionih radova

Tehnologija injektiranja je tehničko-tehnološki postupak koji je danas jedan od ključnih

elemenata savremene gradnje kojim se vrši selektirano zapunjavanje pukotina, raspora, fuga ili

pora u betonskim ili zidanim konstrukcijama isto kao i u kamenim ili zemljanim građevinama, i

predstavlja standardni postupak na gotovo svakom infrastrukturnom objektu. Predstavlja jednu od

metoda kojom se poboljšavaju svojstva terena.

Bez obzira o kojoj se vrsti injektiranja radi: kontaktno injektiranje, zaptivno, konsolidaciono i dr.

injektiranje je jedna od najkompleksnijih i forenzički najzahtjevnijih oblasti u današnjem

građevinarstvu. Osnovni razlog je taj što se vrlo teško ili skoro nikako ne mogu izvršiti naknadne

kontrole nad pojedinim vrstama objekata - kako u izgradnji, tako i kod već gotovih objekata na

kojima se vrši ili vršilo injektiranje. Takođe, radi se najčešće o komplikovanim geološkim

sredinama, tako da stvarna količina ubrizgane injekcione mase može vrlo lako ostati nepoznata.

Iako injekcioni sistemi mogu biti bazirani na velikom rasponu poliuretanskih, epoksidnih,

akrilnih i drugih masa, za ekonomsku forenziku u građevinarstvu na našem području je

najinteresantnije injektiranje sa cementnim masama i to injektiranje tunela i injektiranje terena

radi sprečavanja kretanja podzemnih voda, kao najšire zastupljeno i najpodložnije mogućim

manipulacijama (npr. uobičajeno težinsko učešće cementa pri izvođenju injekcionih zavjesa je

75% injekcione mase).

Primjer br.5. (injektiranje tunela)

Ukoliko se smatra da je određeni tunel rađen u svemu prema projektovanoj sredini i

uslovima gradnje, onda naknadni poslovi injektiranja mogu da daju indirektne dokaze o mogućim

manipulacijama u radovima i materijalima, posebno ukoliko se prije izgradnje tunela nije vršilo

injekciono poboljšanje stijenske mase tj. smatralo se da je ona zadovoljavajuća sredina za tu vrstu

radova. Ukoliko postoji sumnja da je između betonske obloge (mlazni beton) i iskopane površine

stijene ostao prazan prostor vrši se tzv. vezno injektiranje cementnom masom, kako bi se

napravila što jača veza između konstrukcije građevine i stijene, i kako bi one postale jedinstvena

konstrukciona cjelina.

Slika br.3. Injektiranje u tunelogradnji

U slučaju da se injektiranje nakon izgradnje tunela (koje se vrši radi eliminacije efekata miniranja

i relaksacije stijene prilikom iskopa) pokaže dokumentovano višestruko većim poslom od

predviđenog, ono postaje mogući indirektni dokaz o neugradnji projektovane betonske obloge u

prethodnoj fazi, manipulacija u vezi samog injektiranja ili oboje. U sva tri slučaja moguće je

naplaćivanje materijala i radova koji nijesu izvršeni, te se stoga mora pronaći kriminalni šablon

ponašanja između izvođača koji je fakturisao ne izvršene radove i materijale, njegovih dobavljača

koji su ispostavljali fiktivne fakture za materijale i treće strane – nadzornog organa koji je

potvrdio njihovu ugradnju.

Jedan od najtežih scenarija bilo bi moguće zajedničko fakturisanje nuerađenog prekopa, betonske

obloge i injektiranja. Ono što je bitno jeste da ovi radovi ovi ne mogu biti prikazani i fakturisani

na ovakav način bez dozvole nadzornog organa.

U praksi se, za porebe različitih objekata, može desiti da su prekopi i sa njima vezani radovi u

potpunosti urađeni, ali ako je u samom tenderu postojala stavka da se prekopi ne tolerišu, ili ne u

procentu većem od predviđenog – to je dovoljan razlog za utvrđivanje stručne i krivične

odgovornosti nadzornog organa.

Primjer br.6.

Jedan od čestih načina za naplaćivanje prikazanih a ne izvršenih radova jeste u oblasti iskopa

materijala i transporta iskopanog materijala (i kasnije moguće ponovne ugradnje na drugom

mjestu). U tenderima ili u ugovorima koji su dobijeni bez tenderske procedure često figurišu

dvije vrste tenderskih odnosno ugovornih pozicija: plaćanje po m3 iskopanog ili plaćanje po m3

odveženog (ili kasnije opet ugrađenog) materijala – od kojih se izvođači odmah prihvataju

drugog cjenovnog rešenja.

Jasno je da iskopani materijal zbog svoje prirode povećava svoju zapreminu, pa se obim tla mjeri

u tri stanja: sraslo stanje, rastresito stanje i zbijeno stanje.

1 m3 u sraslom stanju = 1,25 m3 u rastresitom stanju = 0,9 m3 u zbijenom stanju

Pri čemu se Koeficijent rastresitosti (Kr) definiše kao odnos masa ili zapremina sraslog i

rastresitog stanja.

Znajući to, pripremaoci tendera sve češće u predmjerima radova davaju stavku kojom se utovarni

koeficijenti ograničavaju, odnosno ne mogu biti preko 1,25. Ukoliko to ne učine otvaraju prostor

za sledeće situacije:

Preduzeće “X” ugovorilo je odvoz materijala na mjesto njegovog odlaganja (unaprijed

dogovoreno ili ne) i ispostavilo fakturu na odvezene količine koje su 40 % veće nego što je

projektovana zapremina tla predviđena za iskop. Fakturu je potkrijepilo urednom gradilišnom i

transportnom dokumentacijom.

Ekonomski forenzičar ili forenzičar građevinske struke trebao bi odmah da uoči situaciju na

terenu i da izvrši analizu potrebnih, izvršenih i mogućih lažno fakturisanih radova jednostavnim

upoređivanjem standarda za pojedine vrste iskopa koji se odnose na: rastresitost tla, učinke

mašina za iskop (posebno bitno ako se mašine iznajmljuju na satnicu), čak i potrebne količine

eksploziva potrebne za iskop u pojedinim geološkim sredinama i dr.

U ovom primjeru – ukoliko bi došlo do forenzičkog postupka – utvrđeno bi bilo da je preduzeće

“X” prešlo gornji prag od 25% i izvršilo lažno fakturisanje za najmanje 15% neprevezenog

materijala.

Ukoliko je preduzeće “X” samo podizvođač u lancu većeg projekta, onda ekonomski forenzičar –

koji treba da poznaje sve načine poslovanja pojedinih preduzeća i njihove mogućnosti za skrivena

ponašanja, treba da pretpostavi i dokaže put tako stečenog novca. Budući da preduzeća koja se

bave transportom materijala nemaju velike mogućnosti za povećanje svojih troškova sem

troškova održavanja i goriva, to se zbog poreskog tretmana goriva (mašina i kamiona) mora

obratiti pažnja na moguća skrivena ponašanja između njih i dobavljača goriva (odnosno

benzinskih pumpi). VIšak uplaćenog novca preduzeće “X” prebaca na račun benzinske pumpe,

povećava troškove goriva i za određeni procenat dobija novac na ruke koji ili dijelom zadržava ili

ga isporučuje glavnom izvođaču, na raspodjelu onima koji omogućavaju ovakvu vrstu

manipulacija.

Ukoliko je preduzeće “X” glavni izvođač, ono sem predstavljene situacije, višak novca može

plasirati i na druge, u ovom radu predstavljene načine.

World Bank report on the transport – 2007. (Izvještaj Svjetske banke o transportnom sektoru –

2007.) daje zaključak da curenje novca iz razloga korupcije u transportnom sektoru iznosi oko

20% od transakcionih troškova u zemljama u razvoju, čak i kada dobijanje ovih poslova prate

ispravne procedure nabavke.

Primjer br.7. (injektiranje akumulacija)

Injektiranje terena izvodi se sa ciljem zaptivanja poroznosti u stijenskoj masi i sprečavanja

kretanja podzemnih voda (zaptivno injektiranje), višekomponentnim injekcionim masama u

kojima preovladava cement. Zaptivno injektiranje je veliku primjenu našlo kod visokih brana, za

koje se izvode injekcione zavese koje dobijaju nazive zavisno od njihovog položaja u odnosu na

branu: dubinske (ispod tijela brane), bočne (u bokovima brane) i dr. Za nas je najinteresantnija

njegova primjena u obodnim injekcionim zavjesama (po obodu akumulacionog jezera) kojima se

smanjuje gubitak vode iz akumulacije - na mjestu brane i iz akumulacionog bazena uopšte.

Metod je naizgled jednostavan: nakon što se odredi područje koje je potrebno injektirati, izvode

se bušenja i kroz napravljeni sistem bušotina ubrizgava se injekciona masa. Stoga je pri

definisanju svake injekcione zavese najvažnije definisati: istražne, injekcione i kontrolne bušotine

(rastojanje medju bušotinama, rednost,dubinu, prečnik, pravac i dr.);

Slika br.4. Bušenje i injektiranje akumulacija

U oba slučaja, i ako se injektira tijelo brane ili obod čitave akumulacije veoma je teško utvrditi da

li su prikazane količine injekcione mase stvarno ugrađene ili ne. Efekti injektiranja na brani su

lakše vidljivi i ne postoji veliki prostor za obmanu u dubinama bušenja i broju buština kao što je

to slučaj sa radovima na obodu akumulacija.

Obodne injekcione zavjese su trenutno najtraženija vrsta poslova u građevinarstvu upravo zbog

mogućih skrivenih ponašanja i nelegalne zarade. Ne postoji način da se (posebno u kraškim

terenima) – sem metodom direktnog posmatranja i stalnog nadzora izvrši naknadna kontrola

radova. U domenu bušenja su moguće određene intervencije ali u samom injektiranju cementnim

masama ili zaptivanju nekim drugima materijalima – ne.

Budući da se ovaj problem javlja već duže vrijeme, proizvođači injekcione opreme su pod

pritiskom investitora počeli da ugrađuju u injektore digitalne kontrolere koji donekle mogu da

smanje moguće malverzacije u količinama i kvalitetu injekcionih masa.

Kod nas, osnovni problemi koji se javljaju kod ovih poslova, a koji mogu uključivati skrivena

ponašanja, su to što su investitori ovih radova obično velika preduzeća u državnom vlasništvu

koja sama autonomno pripremaju tendere, bez nadkontrole, što se ogleda u tome da su:

- Sami opisi radova u tenderima previše uopšteni, svode se samo na nekoliko stavki, čime se

ciljano ostavlja budući prostor izvođaču za dodatne i dopunske radove.

- Pripremaoci tendera u državnim preduzećima su, po pravilu, vršioci nadzora u fazi izvođenja

radova.

Ekonomskoj forenzici, sa sada, ostaje samo da indirektno utvrdi odgovornost pripremalaca

tendera u odnosu na planirani iznos investicija i njegova prekoračenja u vrijednosti dopunskih i

dodatnih radova, posebno ukoliko se takav trend već identifikovao i na drugim, sličnim

projektima. U određenim slučajevima, forenzički proces bi mogao da se potpomogne i

naknadnim geofizičkim snimanjem injektiranog terena i sa nekim drugim specijalizovanim

postupcima, ali zavisno isključivo od geološke sredine i metodologije injektiranja. Egzaktnost,

odnosno približnost ovih rezultata mogla bi da utiče na otkrivanje, ali samo većih

neusaglašenosti između prikazanih i stvarnih količina.

Što se tiče iznude u građevinarstvu, odnosno traženje mita od strane nadzornih inženjera u

zamjenu za verifikaciju gradilišne i druge dokumentacije, i traženja plaćanja od strane Projekt

menadžera, kako bi zauzvrat platili izvođaču, ekonomska forenzika treba da se usredsrijedi na

opštu finansijsku mogućnost naručioca radova. Ukoliko isti posjeduje odvojena namjenska

sredstva u čitavom iznosu ili obezbijeđene tekuće prilive (od kredita i drugih izvora finansiranja)

a vrši kašnjenja u plaćanjima prema izvođaču radova, stvaraju se početni uslovi za dokazivanje

iznude. Ovu situaciju u praksi najviše komplikuje to što se odlaganje plaćanja izvođaču najčešće

radi u dosluhu sa nadzornim organom, koji ovu vremensku distancu – između predaje faktura

(situacija) i momenta plaćanja produžava i opravdava je na različite načine. Međutim,

utvrđivanjem i upoređivanjem razloga odlaganja utvrđenih iz gradilišne dokumentacije prilikom

potpisivanja faktura (situacija) i dinamike njihovih plaćanja, može se u značajnoj mjeri

konstatovati ili ne postojanje skrivenih ponašanja usmjerenih prema izvođaču radova.

Ciljana preprojektovanja u fazi izvođenja radova su čest primjer unaprijed dogovorenih

radnji u prethodnim fazama projektovanja, kojima se ne davaju potpune ili davaju više ili manje

drugačije informacije, nego što su potrebne za kvalitetno obavljanje posla i realnu izvođačku

cijenu na tenderima. Preprojektovani radovi mogu biti kako stvar potrebe, koja se na terenu mora

izvršiti, tako i nepostojećih razloga – što se u praksi češće dešava, zbog mogućnosti lakšeg

otkrivanja malverzacija.

Samim tim što su fakturisani preprojektovani radovi bili neophodni, ne skida se sumnja sa

menadžmenta projekta (na obje strane) budući da se posao dobio po jednim uslovima, a teče i

završava se po drugim – koji značajno odstupaju od početnih. U ovom slučaju ekonomski

forenzičari treba da urade uporedne analize vrijednosti izvođenja preprojektovanih radova, sa

prosječnom tržišnom cijenom kao i njihovo ukupno učešće u troškovima projekta. Poželjno je

ispitati cijene istih radova kod drugih učesnika tendera koji nijesu dobili posao po traženim

početnim predmjerima radova, kao i analizirati ekonomsku opravdanost pojedinih faza

projektovanja, odnosno cijene onih projektovanja koja su u praksi pokazala odstupanje.

Primjer br.8.

Preduzeće “X“ je dobilo posao na tenderu za izgradnju saobraćajnice sa pratećim objektima

u geološki komplikovanoj sredini. Drugo preduzeće “Y“ bilo je zaduženo da prije glavnog

građevinskog projekta uradi detaljna geomahanička istraživanja terena, koja su poslužila za nivo

Glavnog projekta.

Preduzeće “Y“ je uradilo odnosni Elaborat (na osnovu Projekta istražnih radova od strane

naručioca, koji sadrži manji obim i vrstu istražnih radova od potrebnih ) i ustanovilo određene

geološke karakteristike trase koje su poslužile za predmjer tenderskih radova. Istovremeno,

preduzeće “Y“ dava preduzeću “X“ tako reći “prave“ informacije o geološkoj sredini, koje nijesu

identične onima predstavljenim naručiocu na osnovu njegovog Projekta istraživanja. Preduzeće

„X“ tako dobija podatke o tome šta ga stvarno čeka na izgradnji predmetne saobraćajnice,

kalkuliše sa tim i dobija posao.

U ovom lancu projektovanja i izvođenja, ekonomski forenzičar treba da krene od početka tj. od

samog autora Projekta istražnih radova koji nije naveo obim i vrstu radova koji zadovoljavaju

potrebe na terenu, na osnovu kojih se radi Elaborat o geomehaničkim karakteristikama tla i na

kraju Glavni građevinski projekat. Preduzeće “Y“ uvijek se može opravdati oskudnošću

projektovanih istražnih radova koje su drugi projektovali, a naručilac se opravdava smanjenjem

cijene koštanja faze projektovanja - zbog koje je smanjio potrebni obim istražnih radova.

Tako npr. preduzeće “X“ ne očekujući povoljnu projektovanu geologiju, nailazi na drugačije

karakteristike tla, i znajući to unaprijed, iskorišćava svoje druge mogućnosti za zaradu na

preprojektovanim radovima, koristeći informacije koje mu je ranije dalo preduzeće “Y“, čime

sebi dozvoljava luksuz da u nekim tenderskim pozicijama bude i jeftinije od drugih, da dobije

posao, i da isto nadoknadi i još zaradi na ovaj način.

Smanjivanje obima i vrste geoloških radova u Projektima istraživanja u Crnoj Gori je omogućeno

time što se ne poštuje Pravilnik o tehničkim normativima za temeljenje građevinskih objekata –

koji je važio nekada, u saveznoj državi. Do donošenja sličnog pravilnika u Crnoj Gori, obim i

vrsta istražnih radova zavise isključivo od lične ocjene autora projekata i njihovih revidenata

(koji se u praksi na projektima smjenjuju naizmjenično – budući da je u CG više nego izražen

deficit inženjera u oblasti geotehnike). Nadležni državni inspektorat samo evidentira postojanje

potrebne dokumentacije vezane za Projekat istraživanja i njegovu reviziju i na osnovu toga daje

dozvolu za izvođenje geotehničkih radova, i pri tome uopšte ne ulazi u kvalitet i kvantitet

ponuđenih radova opisanih u Projektu.

Takođe, ukoliko na nekoj teritoriji postoji monopol preduzeća “X“ na izvođene pojedinih vrsta

radova npr. kada jedino ono posjeduje mašine adekvatne za bušenje i izradu šipova itd. preduzeće

„Y“ može u svom Elaboratu “otvoriti vrata“ za te radove, iako oni nijesu bili neophodni i bez

obzira što po svojoj prirodi poskupljuju projekat.

U svim slučajevima, forenzika mora uzeti u obzir ovaj lanac saradnje u projektovanju i

odgovornost vodećih lica, počevši od autora Projekta istražnih radova (koji otvara vrata

skrivenim ponašanjima u najskrivenijoj fazi projekta), njegovih revidenata pa na dalje.

Podugovaranje „fantomskih“ firmi je najlakši način da se u koruptivnom aparatu dođe do

nelegalne zarade, na naizgled legalan način. U sistemu u kojem određene firme kontrolišu

pojedinci ili grupe iz koruptivnog lanca najčešći način njihovog uključivanja je sledeći.

Ove firme ne učestvuju zvanično u tenderskom nadmetanju, budući da su često bez dovoljnih

referenci, ne ispunjavaju osnovne ili fakultativne uslove nabavki, kao i zbog toga da ne privlače

pažnju državnih organa i drugih učesnika na nadmetanju koji, po pravilu, dobro poznaju tržište na

kojem djeluju tj. mogućnosti i uticaj konkurencije.

Zavisno od toga da li uslovi tendera izričito zahtijevaju ili ne dozvolu naručioca za angažovanje

glavnih podizvođača, ove firme nastupaju tek u drugoj ili trećoj „ruci“ i vrše kompletnu

preprodaju ugovorenog posla, tako da na terenu uopšte ne figuriraju i za njih ne zna niko sem

glavni izvođač sa kojim su potpisale ugovor o vršenju radova i njihov podizvođač, kojega su

angažovale da umjesto njih obavi čitav ili dio posla. Bolje reći “fantomska“ firma figurira samo

kao most u međusobnim plaćanjima.

Budući da ovakve firme najčešće nemaju veliki broj zaposlenih i ne posjeduju građevinsku ili

drugu operativu podrške, ekonomski forenzičar – sem detaljne kontrole međusobnih tokova

novca, svoju pažnju treba da usmjeri na zadnjeg podizvođača koji novčano “komunicira“ sa

“fantomskom“ firmom, koja zbog svoje veličine i potrebe za urednom dokumentacijom ima

manje mogućnosti za skrivena ponašanja.

Zbog toga je velika vjerovatnoća da upravo kajnji podizvođač vršeći nelegalne radnje, izvlači

novac na ruke iz legalnih tokova i njime preko ovakve firme vrši “podmirivanje“ potražilaca rent

seeking-a, odnosno korumpiranih službenika. Ovaj način je posebno pogodan za obezbjeđivanje

tajnosti identiteta nosilaca korupcije, budući da oni koji ih plaćaju nijesu ni u kakvom kontaktu sa

njima.

EKONOMSKA FORENZIKA U FAZAMA EKSPLOATACIJE I I ODRŽAVANJA

Iako se korupcija može desiti u bilo kom sektoru i u bilo kojoj fazi nekog projekta

infrastrukturnog razvoja, opšte je prihvaćen stav da se korupcija javlja još u ranim fazama

projekta, ostvaruje najviše kroz fazu izgradnje ali je takođe česta pojava i tokom eksploatacije i

održavanja, što može ozbiljno uticati na konačne ishode projekta.

Zanemarivanje održavanja je potencijalno najozbiljniji oblik korupcije, koji može dovesti do

oštećenja životne sredine, gubitka kvaliteta života, lične povrede, pa čak i smrti. Sekundarne

posledice mogu da uključuju gubitak planirane zarade, gubitak interesa za korišćenje objekta i dr.

Primjeri korupcije u fazama eksploatacije i održavanja (EO) uključuju sledeća skrivena

ponašanja:

- nepotizam i zloupotreba vlasti od strane vlasnika projekta pri dodjeli EO ugovora,

- prekomjerno održavanje ili zanemarivanje održavanja,

- ako je ugovorna strana koja je izgradila objekat jedina u stanju da ga održava, ona će imati

monopol u čitavom periodu EO.

Ovim ponašanjima se povećavaju mogućnosti za prikrivanje mita i nagomilavanje potraživanja

budući da se radi o fazama projekta u kojima se vrši najmanji monitoring u legalnosti poslovanja.

Zaključak:

Ekonomska forenzika u građevinarstvu direktno preispituje stepen racionalnosti u ovoj

oblasti i kroz njenu povezanost sa industrijom i ekonomijom u cjelini, dava direktne i indirektne

pokazatelje zdravlja ukupne nacionalne privrede. Upravo zbog tog multiplikativnog efekta

sektora građevinarstva na društvo, ekonomski forenzički postupci, njihovi nosioci i načini

interpretacije izvršenih istraživanja, moraju biti zasnovani na samom vrhu ljestvice stručnosti, po

svim aspektima. Ovaj rad nije se bavio oštepoznatim prevarama u graditeljstvu koji se najčešće

vezuju za izgradnju i kupoprodaju poslovno-stambenih jedinica, budući da je to više-manje

poznata i obrađena materija, već skrivenim ponašanjima na velikim projektima koja

omogućavaju manipulativne radnje i zarade na način koji do danas nije obrađivan kod nas, a koji

se evidentno dešava i zaključuje se bez posebnih predznanja (npr. zarade građevinskih radnika u

našim preduzećima su zvanično preniske i prostim intervjuom zaposlenih može se utvrditi da

dobijaju dio zarada “na crno“. Taj dio zarada je novac koji je izvučen iz legalnih tokova na neki

od prije opisanih načina.). Takođe, problem “divlje gradnje“ i metodologija dobijanja dozvola

zahtijevaju rigoroznija zakonska rešenja, pri čemu treba biti svjestan da je “divlja gradnja“

kvalitetnih objekata na mjestima gdje nije dozvoljena manje društveno zlo od “divljanja u

gradnji“ – tj. od nekvalitetno urađenih objekata na dozvoljenim lokacijama, koji predstavljaju

opasnost po ljude. U buduće, kao jedan od efikasnih državnih instrumenata u borbi protiv

manipulacija u sektoru građevinarstva preporučuju se u potpunosti finansijski eksperti u

odnosnoj oblasti koji u saradnji sa univerzitetskim stručnjacima građevinske struke i drugim

institutima od povjerenja, mogu dati nalaze i predloge, kako po pojedinačnim projektima tako i

po opštim pitanjima.

LITERATURA

1. The Role of Transparency International In Fighting Corruption in Infrastructure, O’Leary, D. 2006;

2. Corruption in the project life-cycle, O’Leary, D. 2006;3. Paterson W. D. O., Chaudhuri P. Making inroads on corruption in the transport sector

through control and prevention. In: Campos J. E., Pradhan S., editors. The Many Faces of Corruption. Washington, DC: World Bank, 2007;

4. Elkington J. Response to Consultation on ECGD’s Anti-bribery and Corruption Procedures. London: UK Central Office of Information, 2006;

5. Chartered Institute of Building. Corruption in the UK Construction Industry: Survey 2006. Ascot: CIOB, 2006;

6. Ferguson H. New Civil Engineer, 2007; 7. Anti-Corruption Resource Centre;8. Global Infrastructure Anti-Corruption Centre;9. UK Anti-Corruption Forum;10. Construction Sector Transparency Initiative;11. Institution of Civil Engineers;