Dr. Željko Karaula - Hrvatska (Republikanska) seljačka stranka (HRSS) Stjepana Radića i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)

69

eljko Karaula, Hrvatska (Republikanska) seljaka stranka (HRSS) Stjepana Radia i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)Prilozi, 36, Sarajevo, 2007, str. 69-96.

UDK 323.1 (497.1) 1923/1929329 HRSS

Izvorni nauni rad

HRVATSKA (REPUBLIKANSKA) SELJAKA STRANKA (HRSS) STJEPANA RADIA I CRNOGORSKI FEDERALISTI

(1923.-1929.)

eljko KaraulaBjelovar, Republika Hrvatska

Abstrakt: U radu e se pokazati one razlike i dodirne toke u gleditu na nacionalno pitanje u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca izmeu Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS) i crnogorskih federalista (Crnogor-ska stranka) u periodu od 1923. do 1929. godine. U svojoj tenji da to vie ojaa protucentralistiki front protiv Beograda, Radi je stupio u politike odnose sa predstavnicima crnogorskih federalista, koji su se takoe zalaga-li za preureenje drave na federativnom principu. HSS je primila zastupni-ke crnogorskih federalista u svoj zastupniki klub (Seljaki Narodni klub), a jedan od voa crnogorskih federalista Sekula Drljevi se kandidirao na listi HSS i Seljako-demokratske koalicije.Kljune rijei: Nacionalno pitanje, Sekula Drljevi, crnogorski federalisti, Hrvatska (republikanska) seljaka stranka, Stjepan Radi

Abstract: This paper shows the differences and similarities in the views relating the national question between the Croatian Republican Pea-sant Party (HRSS) and Montenegrin federalists (Montenegrin Party) in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians in the period from 1923 to 1929. In his effort to strengthen the anti-centralist front against Belgrade, Radi entered into political relations with the representatives of Montenegrin fe-

70

deralists, who also advocated the restructuring of the federal state. HSS accepted the representatives of Montenegrin federalists into their delegate caucus (the Peasant Peoples Caucus), while Sekula Drljevi, one of the leaders of Montenegrin federalists, was the election candidate on the list of HSS and the Peasant Democratic Party.Key words: national question, Sekula Drljevi, Montenegrin federalists, the Croatian (Republican) Peasant Party, Stjepan Radi

UvodPolitike stranke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca svojim djelovanjem na-

dilazile su ulogu politikih stranaka koje one imaju u dananjim modernim drutvi-ma, te su zbog toga, izmeu ostalog, predmet i razlog sve intenzivnije historiograf-ske obrade i prouavanja. Svojim pogledom na nacionalno pitanje, tu uporinu ta-ku za sve politike ideologije i pokrete, glavnom uzroniku politikih borbi i kriza za vrijeme trajanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, one su se esto predstavlja-le i eljele da budu ne samo nosioci odreene ideologije ili politikog svjetonazo-ra, ve i glavni reprezentativni predstavnici naroda koji jasno itaju njegove naci-onalne interese i zahtijevanja, te ele da se zapravo poistovjete s tim narodom i nje-govim tenjama. U politikom sistemu stare Jugoslavije osim sve jaeg isticanja hr-vatskog nacionalnog pitanja koje je dominiralo na politikoj pozornici nove drave i grupiranja hrvatskih masa oko programa Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS) Stjepana Radia nakon ujedinjenja, postojale su i druge proturjenosti i pi-tanja jugoslavenskog drutva. Jedno od tih pitanja bio je i poloaj Crne Gore u no-voj dravi, koja je, uostalom, ula u jugoslavensku zajednicu kao meunarodno pri-znata drava. Na osnovu rezultata dosadanjih istraivanja te nekih analiza literatu-re i novina, namjera mi je pokazati na kojoj politikoj platformi su se podudarili in-teresi crnogorskih federalista i HRSS-a Stjepana Radia, koji su bili njihovi pogle-di na nerijeeno nacionalno pitanje u Jugoslaviji, na koji nain se ta suradnja u prak-si odvijala, te ukazati na neka programska razilaenja i drugaije poglede na nacio-nalno pitanje kod njenih elnika. U radu e se pokazati da, iako je postojala odree-na ideoloka razlika izmeu gledita na nacionalno pitanje izmeu crnogorskih fe-deralista i HRSS, to nije prijeilo njihovu daljnu suradnju i postepeno zbliavanje na slinim programskim naelima, pa se moe primijetiti da su obje stranke povlaile u odreenom vremenu jednake politike poteze, te da usprkos raznim politikim evo-lucijama na politikoj pozornici drave, nikada nisu intimno odustajale od svog pri-


71

marnog plana, preureenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u dravu sa federal-nim ustrojstvom ravnopravnih naroda.

Politika situacija u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca poslije parlamentarnih izbora 1923. Nakon izbora koji su odrani 1923. godine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovena-

ca jo vie se produbio sukob izmeu dva osnovna dravna programa: Radieve ide-je o (kon)federalnoj zajednici ravnopravnih junoslavenskih naroda i centralistikog usmjerenja proklamiranog Vidovdanskim ustavom u reiji radikalne i demokratske stranke. Predstavnici spomenutih srpskih stranaka odbacuju bilo kakve elemente fe-deralizma kao politikog sustava jer bi po njima u tim federalnim jedinicama ostao veliki broj srpskog etnosa koji bi bio u tim jedinicama diskriminiran. Nasuprot tome, predstavnici hrvatskih i slovenskih stranaka (ponekad i muslimanskih, pri emu se pridruuje i dio crnogorskih elita) istiu zahtjeve za federalistikim ustrojstvom dr-ave jer na taj nain mogu jedino da omogue nacionalnu ravnopravnost sa srpskim narodom, koji je, imajui relativnu veinu u dravi, ostvario preteit utjecaj u cen-tralnoj upravi, zakonodavstvu i sudstvu, glavnim polugama moi u dravi. Meutim, nametanje centralistikog dravnog ureenja od strane srpskih stranaka ostalim na-rodima u dravi, da bi se zatitio hegemonistiki poloaj srpskih politikih i gospo-darskih elita, imalo je za posljedicu otvaranje dugih i tekih nacionalnih borbi koje su dovodile u pitanje i samo postojanje drave.

Usprkos proklamirane jugoslavenske narodnosti na dravnom nivou postojanje triju plemena Srba, Hrvata i Slovenaca nije nikada negirano i to je postajalo pola-zite za mnoge politike programe. Kako za one politike stranke koje su se zalagale za priznavanje nacionalnih posebnosti, tako i za one politike grupacije koje su stre-mile brisanju svih plemenskih razlika izmeu Hrvata, Srba i Slovenaca i zalagale se za stvaranje jedinstvene jugoslavenske nacije. To dvojstvo pristupa e biti znaajno prisutno i na politikoj pozornici Jugoslavije. Iako je veinom ideologija integralnog jugoslavenstva, prema kojoj predstavnici vlasti u dravi predstavljaju jedan jugosla-venski narod, zapravo sluila prekrivanju prevlasti srpske politike elite u toj dravi, postojale su politike grupacije ije je tumaenje jugoslavenstva kao ideologije ima-lo sasvim drugaije znaenje.

Nakon velikog uspjeha na izborima za Narodnu skuptinu 1923. godine, gdje Hrvatska republikanska seljaka stranka (HRSS) osvaja veinu hrvatskih glasova, 472.733 glasa, a time i 70 zastupnikih mjesta u Narodnoj skuptini, te postaje dru-ga stranka po veliini u dravi (jedino Narodna radikalna stranka (NRS) osvaja vie, 108 zastupnikih mjesta) politika centralistikog ureenja koju provodi beogradski


72

reim ostaje nepromijenjena. HRSS postaje glavni politiki predstavnik Hrvata na jugoslavenskoj politikoj sceni osvajajui veinu glasova Hrvata u Dalmaciji (u ko-joj u vrijeme Austro-Ugarske ne moe djelovati) i Bosni i Hercegovini, ali i dalje ne odustaje od svoje apstinentske politike, mislei da e tako prisiliti reim na odustaja-nje od centralizma i prihvatanje razgovora o stvaranju nove zajednice na ravnoprav-nim osnovama.

Od poetka stvaranja nove drave Stjepan Radi i HRSS su bili vie okupirani pitanjem poloaja Hrvatske u novoj dravi, dok su malo panje obraali idejama o preureenju cijele Jugoslavije i poloaju drugih naroda u njoj. Tek od izbora 1923. godine i odlaska u emigraciju, ta situacija poinje da se mijenja. Od tada njegovo djelovanje postaje znaajno i u opejugoslavenskim razmjerima, gdje spektar njego-va djelovanja prelazi hrvatske okvire. Radi se tada poinje obraati svim potlae-nim narodima u Kraljevstvu SHS.1

Politika platforma njegovog pokreta se naglo iri stvaranjem Federalistikog bloka u kojem se nalaze Slovenska ljudska stranka (SLS), veinom predstavnik slo-venskog naroda i Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO), predstavnik bo-sanskih muslimana, za razliku od dosadanjeg Hrvatskog bloka koji je obuhvaao samo hrvatske stranke, koje su se zalagale za isti program - pretvaranje Jugoslavije u federalnu zajednicu.2 Anticentralistika politika dobiva vei zalet i snagu obuhva-anjem svih onih prostora koji su nekada pripadali Austro-Ugarskoj. Ipak, ta plat-forma jo nije potpuno opejugoslovenska, jer ne zahvaa podruja Srbije, Crne Gore i Makedonije. Stranke Federalistikog bloka tretiraju ostale jugoslavenske ze-mlje (Makedoniji, Crnu Goru) kao srpske i uope ne ulaze u problem njihovog dr-avnog udruenja. Ba na pitanju Crne Gore iskazat e se odreena kolebljivost Ra-

1 Pogledati: Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, II. Zagreb: August Cesarec, 1990; Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Zagreb: Globus, 1988; Rudolf Horvat, Hrvatska na muilitu. Zagreb: kolska knjiga, 1992; Zvonimir Kulundi, Atentat na Stjepana Radia. Zagreb: Stvarnost, 1967; Toni titin, Prodor i pobjeda HSS u Dalmaciji (1923.-1928.), Ra-dovi Zavoda za hrvatsku povijest (dalje RZHP), 32.-33., 1999.-2000., 311; Tomislav Iek, Aktivnosti hrvatskih stranaka u BIH u izborima 1923. godine, Institut za historiju radnikog pokreta, Prilozi, III/1967, 3, 127.-145; Bosiljka Janjatovi, Karaorevievska centralizaci-ja i poloaj Hrvatske u Kraljevstvu (Kraljevini) SHS, asopis za suvremenu povijest (dalje SP), 1, 27, 55-77, Zagreb, 1995.2 Hrvoje Matkovi, Stjepan Radi i Hrvatski blok, RHZP, 32-33, 267-277. - I u samom Hrvatskom bloku (HB) postojala su teka neslaganja. Hrvatska zajednica (HZ) nije eljela odustati od monarhizma i prihvatiti republikanstvo, a Hrvatska stranka prava (HSP) smatra da njeno pridruivanje otporu protiv centralizma za sada odgovara njenim interesima.


73

dia, koji zna da je pitanje Crne Gore vrlo osjetljivo za srpsku stranu. Tome djelo-mino doprinose i sami poslanici crnogorskih federalista koji su uli u parlament na izborima 1923. godine svojom politikom nesvrstavanja niti u jedan blok centrali-stiki ili federalistiki, iako su i sami odluni protivnici centralistikog reima i pri-stalice preobrazbe drave na federalistikim principima. Meutim, oni su bili svje-sni da bi njihovo otvoreno svrstavanje uz federalistiki blok za sobom povuklo o-tre represije vlasti prema stranci i njezinim voama, te su samo simpatizirali i podu-pirali Federalistiki blok, ali sa odreene distance. Vana injenica je bila i u broju predstavnika crnogorskih federalista u parlamentu, samo dva poslanika, to nije no-silo tada neku veu politiku teinu Federalistikom bloku.

Politika situacija u Crnoj Gori nakon ujedinjenja (prisajedinjenja) 1918. godine U Crnoj Gori za razliku od Hrvatske u kojoj je dolo do znatne homogenizaci-

je naroda iza programa HRSS oko redefiniranja ureenja drave na federalistikom principu, nastali su ozbiljni drutveni, stranaki i politiki rascjepi u narodu i politi-kim elitama nakon 1918. godine. Stvorile su se dvije skupine3 drutveno-politikih elita i njihovih politikih sljedbenika koje su sasvim razliito gledale na pitanja uje-dinjenja Crne Gore sa Srbijom i drugaije poimale budui poloaj Crne Gore u novoj dravi. Prema erbi Rastoderu, prva drutveno-politika elita je smatrala da predrat-na Kraljevina Crna Gora nije uspjela da rijei nijedno egzistencijalno pitanje Crne Gore, od socijalnih problema do politikih, da se ta pitanja mogu rjeavati samo u zajednici sa vojno, ekonomski i politiki snanijom dravom, da je uostalom drav-na veza koju je Crna Gora ostvarila na Podgorikoj skuptini 1918. godine koja je proglasila ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom bila sudbinska odluka i da je zadra-vanje te veze sa Srbijom zapravo pitanje njezina opstanka. Druga drutveno-politi-ka elita je smatrala da Crna Gora od ujedinjenja nije dobila nita, da je samo ujedi-

3 O najnovijim kretanjima u crnogorskoj historiografiji izmeu dva svjetska rata pogledati: erbo Rastoder, Politike borbe u Crnoj Gori 1918-1929. Beograd, 1996; . Rastoder, Po-litike stranke u Crnoj Gori 1918-1929, Bar: Conteco, 2000; Dragoljub ivojinovi, Crna Gora u borbi za opstanak 1914-1922, Beograd, 1996; Dragoljub ivojinovi, Italija i Crna Gora 1914-1925, Studija o izneverenom saveznitvu, Beograd, 1998; . Rastoder, Skriva-na strana istorije, Crnogorska buna i odmetniki pokret 1918-1929, I- IV, Dokumenti, Bar, 1997; . Rastoder, ivotna pitanja Crne Gore 1918-1929, Bar, 1996; Aleksandar Stamatovi, Poloaj oficira, podoficira, barjaktara i perjanika Kraljevine Crne Gore izmeu dva svjetska rata, Podgorica, 1995; edomir Pejovi, KPJ u Crnoj Gori 1919-1941, Podgorica: CID, 1999.


74

njenje provedeno nasilnim putem u kojemu je crnogorsko dostojanstvo ponieno, da u Crnoj Gori vlada glad i neimatina, gospodarska zaputenost, da je Crna Gora za-postavljena po svakom pitanju, posebno ratnih teta i rekvizicija, da se u Crnoj Gori plaaju veliki porezi s obzirom na njezin doprinos jugoslavenskoj stvari, da je Cr-noj Gori jedni izlaz u to veoj autonomiji od beogradskog centra moi, trai se to vea samostalnost Crne Gore u federativnoj jugoslavenskoj zajednici. Prvoj skupini integralista pripadale su Radikalna i Demokratska stranka (ponekad su tu i predstav-nici Zemljoradnike i Komunistike partije) koje su svoje glavne centre imale izvan Crne Gore, zapravo su to filijale srbijanskih politikih stranaka. U drugoj skupini, autonomistikoj, nalazila se Crnogorska federalistika stranka (kasnije Crnogorska stranka), sa sjeditem u Crnoj Gori. Taj politiki rascjep je trajao manjim ili veim intenzitetom cijelo vrijeme od nastanka Kraljevine SHS (Jugoslavije) do njenog slo-ma u aprilskom ratu 1941. godine. Te stanke su, zapravo, tri najutjecajnije crnogor-ske stranke u tom razdoblju koje su djelovale u Crnoj Gori, dok je politika teina ostalih stranaka postepeno sve vie slabila. Sama crnogorska federalistika stranka nastala je 1922. godine na valu irokog politikog nezadovoljstva sa poloajem i tre-tiranjem Crne Gore u Jugoslaviji. U samoj stranci su se postepeno uobliavale dvije frakcije, jedna vea pod vodstvom Sekule Drljevia, koja je traila izdvajanje Crne Gore u posebnu autonomnu administrativno-teritorijalnu jedinicu u Jugoslaviji, dok je druga, manja grupa, teila ili stajala na koncepcijama restauracije crnogorske dr-ave sa dinastijom Petrovia. Stranka je jedno vrijeme izdavala svoj politiki list Cr-nogorac (1924-1927), u kojemu je i objavljen tekst programa Crnogorskih federali-sta, te tekua drutvena i politika pitanja Crne Gore kako su ga vidjeli u toj stranci. Prema Rastoderu, dok su radikalsku elitu u Crnoj Gori veinom inili dijelovi gos-podarske elite povezane preko trgovakog i financijskog kapitala sa Beogradom, a demokrati okupljali znatan srednji sloj i dobar dio crnogorske inteligencije, baza cr-nogorskih federalista bila je u ljudima koji su za vrijeme kralja Nikole Petrovia bili na visokim dravnim i vojnim dunostima i tadanjem dravnom inovnitvu (kon-zervativni politiki sloj). Iako je socijalna osnovica crnogorskih federalista time bila dosta suena, njihova okrenutost crnogorskom selu i problemima sela, te ukazivanje na nepravde beogradske vlasti prema Crnogorcima i zalaganje za jednu pravedniju, poteniju dravu, omoguavala im je dovoljan broj glasova za konstantno politiko djelovanje. Prva okupljanja pristalica stranke mogu se primijetiti ve 1919. godine. Meutim, raznim prijetnjama i ucjenama crnogorskim federalistima je onemoguen nastup na prvim izborima 1920. godine u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, jer se nije smjelo dozvoliti djelovanje stranke koja je javno negirala odluke Podgorike skuptine, te je stranka u periodu od 1919. do 1923. godine vie bila predmet panje andarmerijskih organa, nego politikih protivnika. Zborovi te stranke su rasturani,


75

njezini prvaci su bili pod stalnim nazorom, neki su i hapeni pod lanim optubama i organizirana su razna suenja, od kojih je najpoznatije bilo suenje crnogorskom prvaku generalu Radomiru Veoviu. Crnogorski federalisti su od poetka dvadese-tih godina simpatizirali i podravali program HRSS Stjepana Radia, posebno nje-govo zalaganje za federalistiko preureenje drave, iako su u poetku bili oprezni jer se u zaotravanju srpsko-hrvatskih sukoba svako njihovo prilaenje i odobrava-nje HRSS tumailo kod srbijanskih stranaka kao izdaja srpstva, te je progon rei-ma prema njihovim pristalicama postajao sve otriji.

Ovdje e se pokazati politika snaga crnogorskih federalista od prvih izbora u kojima su sudjelovali 1923. godine, pa do izbora 1927. godine. Pri emu treba nagla-siti da je u izbornom okrugu Crna Gora birano ukupno sedam poslanika tokom nave-dena tri izborne godine. Moe se primijetiti da su crnogorski federalisti imali znaaj-nu bazu u Crnoj Gori tokom tih godina, tako da je njihova lista na izborima 1925. od-nijela najvie mandata (3 od ukupno 7) usprkos represiji reima. (Vidi Tablicu 1.)

Okrug Crnogorski federalisti

na izborima 1923.

godine

Crnogorski federalisti

na izborima 1925.

godine

Crnogorski federalisti

na izborima 1927.

godine

Crna Gora 7.912 glasova 8.873 glasova 5.153 glasova

24,3 % 25,7 % 14,9 %

Poslanika 2 3 1

Tablica 1. Rezultati izbora crnogorskih federalista u izbornom okrugu Crna Gora na parlamentar-

nim izborima za Narodnu skuptinu 1923, 1925. i 1927. godine.4

Vienje Crne Gore u planovima Stjepana Radia i Hrvatske (republikanske) seljake stranke (HRSS) poslije 1920. godine U poetku svog politikog djelovanja Radi je u svim svojim prijedlozima dr-

avnog ureenja na federalistikim osnovama Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju vi-dio kao jednu jedinicu. Vrlo brzo, 1920. godine, u svom odgovoru na nacrt centrali-stikog ustava, Radi i HRSS zahtijevaju federalistiko ureenje drave u kojoj vide samo tri prave narodne drave Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju, dok ostale zemlje vide kao poluplemenske ili poluhistorijske tvorevine koje bi se tek plebiscitom mogle

4 Podaci preuzeti iz knjige ivko Andrijaevi, erbo Rastoder, Istorija Crne Gore, Podgo-rica, 2006, 386-390


76

odluiti kojoj od pravih jedinica ele da pripadaju.5 Radi je tada esto izbjega-vao govoriti o zemljama preko Drine smatrajui da je to stvar Srbije koja je te zemlje na sablji dobila, a nije tada vjerovao ni u jugoslavensku ideologiju cr-nogorskih federalista, za koje tada kae da je kod njih federalizam samo puki po-jam. U svom govoru 21. V 1923. godine povodom stogodinjice roenja Ante Star-evia, Radi je napomenuo da njegova politika ostaje u granicama austrougarskih zemalja koje su ule u Kraljevinu SHS, jer mi nismo spominjali Crnu Goru, prvo jer je to jedna osebujna zemlja, gdje ljudi koji su izabrani kao federalisti idu meu batinae, () ali i inae neka se za pitanje Crne Gore brinu velika braa, mi u tu stvar ne ulazimo.6 Odlaskom u emigraciju ta njegova polazita se postepeno mije-njaju. Tako iz Londona, gdje je bio u bijegu, Radi pie pismo u kojemu se zalae za potpunu nezavisnost Hrvatske i konfederaciju sa Srbijom, a Slovenija, Bosna i Her-cegovina, Makedonija, Crna Gora, Banat i Baka trebale bi dobiti pravo da se odlue referendumom hoe li biti sa militaristikom Srbijom ili stvarati federaciju sa Hr-vatskom.7 Sline kombinacije je izraavao i u svojim pismima vodstvu HRSS u do-movini gdje navodi prijedlog o dualistikoj konfederaciji Hrvatske i Srbije, a osta-le jedinice budue jugoslavenske unije neka odlue hoe li sa centralistikom Srbi-jom ili mirotvornom i neutralnom Hrvatskom..8 Pozivao je iz Londona da srbijan-ska vlada prestane sa masakrima i nasiljima u Crnoj Gori, Makedoniji i Bosni i Her-cegovini, jer Hrvati ne mogu sklopiti nikakav sporazum sa Srbima ako ta nasilja ne prestanu.9 Meutim, tada je Radi izraavao i velike rezerve prema bilo kakvoj sa-radnji sa Crnogorcima. Tako je na izravno novinarsko pitanje zato ne sarauje sa Crnogorcima odgovorio da Hrvati i HRSS ne mogu prihvatiti revolucionarne meto-de, njihov monarhizam i odreenu ovisnost o Italiji.10 No, on e ipak nastojati su-5 Dimitrije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919-1929., Titograd : CANU, svezak 11, 1981, 57.6 Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske, Zagreb: August Cesarec, 1990, 2657 Slobodni dom, Zagreb, br. 39, 19. IX 1923. Rudolf Horvat, Hrvatsko pitanje, Zagreb, 1923, 35-40.8 Bogdan Krizman, Korespondencija Stjepana Radia, 1919-1928, Zagreb, II, 85.9 Slobodni dom, br. 43, 17. X 1923.10 Krajem 1919. i poetkom dvadesetih godina XX stoljea u Crnoj Gori su trajali gerilski sukobi pobunjenih pristaa crnogorske drave (zelenai) protiv jugoslavenskih (srbijanskih) trupa. Ivo Banac tvrdi da se veina pobunjenika (nekoliko tisua) nije protivila ujedinjenju sa Srbijom, ali su traili da se to izvede kako dolikuje, to jest pod uvjetima jednakosti i ou-vanja crnogorskog identiteta. U jednom proglasu pobunjenika stoji: Va (srbijanski) dolazak


77

raivati sa svima, pa i Crnogorcima i tako okruiti Srbiju sa svih strana11. Kasni-je je ipak korigirao miljenje te odavao priznanje Crnoj Gori koja je danas samo hrpa spaljenih sela jer Crnogorci javno govore da su za republiku i da e sa Hrva-tima osnovati federativnu seljaku republiku, u kojoj e Crna Gora biti ravnopravni lan.12 On je i isticao da je doao u London ne samo kao predstavnik Hrvatske, ve on tu predstavlja i Sloveniju, Crnu Goru i Makedoniju, koje stoje iza njega i njego-vog programa, da taj program, federalizam, Velika Britanija moe samo radosno pozdraviti.13 U Londonu meu balkanskom emigracijom kruile su vijesti o mogu-oj mirovnoj konferenciji na kojoj bi bila revidirana rjeenja donesena na Versajskoj konferenciji, pa je tako Radi podrao jedan dokument u kojemu se pojavljuje ne-zavisna Hrvatska i Crna Gora u konfederativnoj Jugoslaviji.14 U britanskoj opozici-ji postojali su krugovi koji su povezivali crnogorsko pitanje sa hrvatskim u vezi ta-lijanskog imperijalizma, zbog protivljenja tadanjim dobrim vezama britanske vla-de sa Italijom, te koji su traili od Radia odlunije korake u cilju obuzdavanja toga imperijalizma. Te krugove Radi nije mogao zanemariti. Tako postoji jedno pismo engleskog prijatelja Radiu u kojemu se direktno govori da se sa crnogorskim pi-tanjem pokrene i pitanje hrvatsko, jer se ova dva pitanja uzajamno upotpunjuju i ra-zjanjavaju, jer Hrvatska preko Dalmacije granii sa Crnom Gorom te s Albanijom, te to mora biti neprobojni bedem protiv Mussolinijevog imperijalizma koji bi mogao zapaliti Balkan15 I neki britanski zastupnici su se aktivno ukljuili u jugoslavensko pitanje, posebno potaknuti vijestima o brutalnosti vlasti u Crnoj Gori. Tako britan-ski parlamentarac Morel pita vladu da li je istina da je Paieva vlada ucijenila gla-ve crnogorskih prvaka za 100.000 dukata jer se oni bore za autonomiju, te daje svu podrku Hrvatskoj jer ako ona uspije suzbiti beogradski centralizam onda i Crna Gora dobiva svoj selfgovernement (dravnu autonomiju), te bi tu politiku vlada tre-

pozdravili smo sa velikim entuzijazmom, mislei da ste vi doli kako dolazi brat bratu () meutim Vi ste doli neiskreni! Vi ste nam donijeli Judine srebrnjake, da za njih kupite milu nam Crnu Goru i da je kao priju predate kralju Karaoreviu, Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Porijeklo, povijest, politika. Zagreb: Globus, 1988, 271.11 Slobodni dom, br. 41. 3. X 1923, br. 48. 21.11. 1923.12 Slobodni dom, 30.VII 1924.13 Pismo iz Londona 6. X 1923, Slobodni dom, 17. X 1923, 1.-2.14 Slobodni dom, br. 49, 28.XI.1923.15 Hrvatsko i crnogorsko pitanje, Hrvat, 5. III 1924, br 1198, 1.


78

bala podrati.16 I sovjetska vlada koja je tada bila izvan meunarodne zajednice se u tom vremenu zalagala za stvaranje neovisnih balkanskih drava izmeu ostalog i Hrvatske i Crne Gore u okviru neke balkansko-seljake federacije, za to se zalaga-la i Kominterna, jer je to jedini nain za prevladavanje krize koja postoji u toj zemlji od njezina postanka, to je i dovelo do posjeta Stjepana Radia tadanjoj komuni-stikoj Rusiji. Uvidio je da vladajue strukture u zapadnim centrima moi zastupaju politiku nemijeanja u jugoslavensko pitanje ili se zalau za politiku status quo, a mislio je i da e mu diplomatska podrka SSSR-a pomoi i jaanju njegove pozici-je pri pregovorima sa predstavnicima srpskih stranaka. Meutim, Radi nije mogao prihvatiti nikakve revolucionarne pristupe koji bi vodili u nasilje, te je takve prijed-loge odmah odbacivao.17 U to vrijeme se i u hrvatskom tisku esto pojavljuju napi-si o raznim nasiljima koje jugoslavenska andarmerija provodi u Crnoj Gori. Tako iz pera narodnog zastupnika Rude Bainia list HSS-a Slobodni dom pie o nevjerovat-nom nasilju u Crnoj Gori gdje vlasti pribijaju avlima dlanove pobunjenicima, dok se konstatira da je gospodarstvo Crne Gore potpuno u rukama Talijana (eljeznice, tvornice duhana), te da je to pravi problem za nau narodnu stvar.18 I Stjepan Ra-di iz Londona se esto u svojim pismima dotie i problema Crne Gore. Tako javlja o jednoj brouri koja se pojavila u Londonu pod naslovom Engleska broura o cr-nogorskom i hrvatskom pitanju a u kojoj se istie da narasli hrvatski (federalistiki) pokret pod vodstvom HRSS treba prouavati jer on itekako ima veze sa Crnom Go-rom, jer on polako do nje dopire i postaje njena najvea nada.19

Kako bi preduhitrio Radieve ponude, predsjednik jugoslavenske vlade Nikola Pai je pozvao crnogorskog federalistu Sekulu Drljevia u svoj kabinet i poveo se razgovor (ovdje se prenosi samo dio razgovora):20

16 Slobodni dom, 5. III 1924, broj 10, 6-7.17 Ivan Katardiev, Makedonsko nacionalno pitanje 1919-1930, Globus, Zagreb, 1983, 180-181.18 Kako je u Crnoj Gori, Slobodni dom, 23. I 1924, broj 4, 519 Engleska broura o crnogorskom i hrvatskom pitanju, Slobodni dom, 2. IV 1924, broj 14, 3-4.20 Sekula Drljevi (1884-1945), pravnik, politiar, publicista. Poslije razdoblja kolovanja u Srijemskim Karlovcima i na zagrebakom Pravnom fakultetu gdje je i doktorirao, Drljevi je povratkom u Kraljevinu Crnu Goru poeo ostvarivati visoku politiku karijeru. Najprije je izabran za ministra pravde (1909), a poslije je obnaao dunost i ministra financija (1912.-1913.). Za vrijeme austrougarske okupacije Crne Gore Drljevi je bio konfiniran u logor Karlstein u Austriji, gdje je agitirao meu crnogorskim zarobljenicima za ujedinjenje Crne


79

Pai: Da, ovaj, Radi je rekao u jednom govoru, da e poeti raditi zajedno sa vama Crnogorcima.

Drljevi: On nee poeti nego nastaviti Strossmayerovu suradnju s Crnom Go-rom.

Pai: Sada nema Radia. Ovi Vai dvojca u skuptini mogli bi glasati za moju vladu.

Drljevi: Crnogorski narod ne dozvoljava nama federalistima, da glasujemo za bilo koju vladu, dok je na snazi Vidovdanski ustav.

Gore sa Srbijom. Iako je izabran za poslanika u Podgorikoj skuptini, pogromi srbijanske vojske i andarmerije nan crnogorskim narodom te sam priroda ujedinjenja koja je poni-avala Crnu Goru i njezine tradicije, prisilila ga je da nakon to je otvorio odvjetniki ured u Zemunu da se politiki angaira na platformi crnogorskih federalista, ime postaje jedan od njenih voa. Biran dva puta kao poslanik crnogorskih federalista u Narodnu skuptinu u Beogradu, a trei puta na listi HSS. Zbog svog zalaganja za federalistiko ureenje drave i ravnopravnije odnose meu narodima nekoliko puta uhiivan i zatvaran. Pokazivao bliske politike odnose sa HRSS Stjepana Radia i Seljako-demookratskom koalicijom na ijoj strani u drugoj polovici dvadesetih godina znatno angairao. Iako je smatrao da su Crno-gorci dio srpskog etnosa, njegovo djelovanje u tom razdoblju je sluilo irenju svijesti o historijskoj individualnosti Crne Gore. Poslije estojanuarske diktature kralja Aleksandra se djelomino pasivizirao, vie djelujui na kulturnom polju. Poznat kao politiki oponent svim reimima u Kraljevini Jugoslaviji je posljednji put za poslanika biran na izborima 1938. godine, na listi Udruene opozicije. U raspadu Jugoslavije u travanjskom ratu 1941. Drljevi vidi ansu za restauracijom crnogorske dravnosti, te je prihvatio suradnju sa talijanskim fa-istikim vlastima. Ubrzo nakon to su se Talijani povezali sa prosrpskim etnikim snagama u Crnoj Gori postao je nepodesan, te je konfiniran u San Remo, odakle se ipak uspio vratiti u Zemun. U proljee 1944. godine seli u Zagreb gdje je formirao Crnogorsko dravno vijee u dogovoru sa ustakim pokretom, te je uspio nagovoriti crnogorske etnike Pavla uriia koji su se povlaili pred partizanskim snagama prema zapadu da postanu osnova crnogorske narodne vojske u emigraciji. Meutim ubrzo je ubijen od tih istih etnika u u gradiu Jude-nburgu u Austriji pri kraju drugog svjetskog rata. I danas u Crnoj Gori postoje prijepori oko njegovog rada i politikog djelovanja. Dok ga jedni vide kao oca Crne Gore i borca za slobodu, drugi u njemu vide najobinijeg izdajnika i faistikog kolaboranta. Drljevi je na-pisao i neka vana politika djela poput, Balkanski sukobi 1905-1941, te knjigu Centralizam ili federalizam u kojoj su objavljeni neki njegovi govori u beogradskoj Narodnoj skuptini, a popularne su postale i neke njegove domoljubne pjesme, od kojih je jedna dijelom postala slubena crnogorska himna Poslije rata od strane Dravne komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa proglaen ratnim zloincem 1946. godine. Podaci uzeti iz knjige Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945., Zagreb: Minerva, 1997, 234.


80

Pai: Onaj Svetozar, iz preka, izdat e one svoje i ui u moju vladu. Zato i vi ne bi uli. Dat u vam ministarstvo pravde.

Drljevi: Pribieviu je svejedno, bio s vama ili Davidoviem. Njemu je glavno da slui Beogradu, komu je vazda sluio. A moji drugovi i ja imamo domovinu, a Vi gospodine predsjednie, znate, kakve su obveze prema domovini ().21

Kasnije su i do Radia poele dolaziti i konkretne vijesti o zloinima u Crnoj Gori, to su mu prenosili neki Crnogorci u emigraciji, te se on u svom lanku Crna Gora pod sotonskom vladom najradikalnije obruava na tadanju srbijansku vlast e-lei je obrukati i razotkriti pred meunarodnom javnosti, od koje i trai pomo za svoje planove o reorganizaciji drave, tumaei da to to se dogaa nije nasilje, to nije krvavi reim ve paudenonium pakao, to nisu zloini, ve bezbotva radi-kalsko-batinakog sistema () moramo osloboditi Crnu Goru, ali i nas same od ta-kve strahote.22 I proglasi HRSS u domovini poinju da istiu Crnogorce i da ih pozi-vaju na slogu sa Hrvatima jer je hrvatska knjievnost cijelu Crnu Goru nazvala veli-anstvenim rtvenikom slobode () proglasila vas je ne samo uzorom junatva, ve i primjerom jednostavnosti i potenja.23 Hrvatski tisak je dao i znatnu pozornost go-voru Mihajla Ivanovia, zastupnika crnogorskih federalista u beogradskoj skuptini, gdje je on otvoreno iznio kljuna stajalita svoje stranke o pitanju centralizma i Vi-dovdanskog ustava, jer mi koji smo sahranjeni u grobu Vidovdanskog ustava mora-mo upregnuti sve sile da dignemo sa sebe tu plou, koja se zove centralizam, a po-sebno optuuje srbijansku vladu da potire posebnosti Crne Gore. Na svakom kora-ku dogaaju se divlji napadi na prolost i tradicije Crne Gore, ruenje spomenika, pljakanje historijskih dokumenata itd., sve e to ostati kao dokaz moralne velii-ne reima.24 Dnevnik Hrvat direktno javlja o zloinima javne vlasti i andarmerije u Crnoj Gori, spominjui brutalna ubojstva i maltretiranja u zatvoru bivih crnogor-skih oficira za dinastije Petrovia, o ubojstvu kapetana epana Mijukovia i nje-govog kolege Stevana Mijukovia koji je isto ubijen u zatvoru.25 Vrlo kratko je izla-zio i list crnogorskih federalista Crnogorac, koji je takoe ukazivao na razliite ne-pravde i potcjenjivanje Crne Gore i njene povijesti. Tako list javlja da je po prijed-logu srbijanske vlade donijeta odluka da Crnogorci ne sudjeluju u proslavi pobjede 21 Sekula Drljevi, Balkanski sukobi 1905.-1941, Zagreb: Harmica Press, 1990, 127. 22 Crna Gora pod sotonskom vladom, Slobodni dom, 30. IV 1924, broj 18, 3.23 Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske 1918.-1929, Zagreb, 1938, 338.24 Crnogorski federalist o beogradskom reimu, Hrvat, 13. II 1924, broj 1180, 1.25 Zloinstva organa javne vlasti u Crnoj Gori, Hrvat, 16. IV 1924, broj 1234, 1.


81

saveznike vojske u Parizu u Prvom svjetskom ratu, ime je nanesena velika uvre-da palim Crnogorcima.26 List je doslovno prenosio ideologiju crnogorskih federali-sta gdje je uznosio naprednu jugoslavensku ideju koju mnogi iskrivljavaju, jer Cr-nogorac ne odbija da bude Jugoslaven, ali on je prije svega Crnogorac.27 List je e-sto ukazivao na diskriminaciju pravih Crnogoraca na svakom koraku pa tako javlja o diskriminaciji koju ini vlada prema crnogorskim studentima u Parizu, koji su, za razliku od svojih drugova iz Srbije koji imaju stipendije, prisiljeni da rade teke fi-zike poslove po francuskim tvornicama da se odre na ivotu. Ukazivano je i na administrativno prekrajanje granica Crne Gore, jer su gradovi Pljevlje i Bijelo Polje koji su oduvijek u Crnoj Gori, po ustavu od nje oduzeti.28 Po prilici, raene su i po-litike demonstracije; kada je septembru 1925. godine jugoslavenski kraljevski par proveo nekoliko dana u Crnoj Gori prilikom prijenosa kostiju vladike Petra II u ka-pelu na Lovenu, gdje su se uvale do austrougarske okupacije. Crnogorski federa-listi su se uzdrali od sudjelovanja na sveanosti, a dio onih koji su uestvovali, na-knadno su vratili odlikovanja koja su dobili tom prilikom. Posebno je u otkrivanju identiteta Crnogoraca bio aktivan prvak federalista Sekula Drljevi. Dr Sekula Dr-ljevi se osim politike uspjeno bavio crnogorskom dravnom i nacionalnom povi-jesti i politikom publicistikom. Drljevi je pokuao kasnije kao ideolog, u drugim uvjetima, djelovati i na vjerskoj razini kada je uvidio da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori tradicionalno na strani jugoslavenskog (srpskog) reima i njegove poli-tike, te je u svojoj knjizi kritizirao njene postupke nalazei razloge za autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve. On je tumaio da je religija Crnogoraca Gorski vi-jenac te je zbog toga crnogorsko pravoslavlje je crnogoroslavlje (...) crnogorska i srpska crkva nikada ne mogu postati jedna crkva () Crnogorska crkva kroz sve vi-jekove nije bila ni u kakvoj zavisnosti od bilo koje pravoslavne crkve, pa ni od Ca-rigradske patrijarije.29

Sekula Drljevi je u svom govoru u Narodnoj skuptini 1926. godine izloio kri-tici i tampanje udbenika za crnogorsku djecu na ekavskoj varijanti, te je naglasio da je takva politika pretvorila prosvjetne institucije ove drave u policijsko-detek-

26 Nipodotavanje crnogorskih zasluga u I svjetskom ratu, Crnogorac, 27. IV 1925, broj 17, 3, Podaci iz lista Crnogarac uzeti su iz knjige Elementa Montenegrina, 1/90, Hrestoma-tija, Zagreb, 1990.27 Prvo Crnogorac, pa Jugoslaven, Crnogorac, 28. III 1925, broj 14, 2.28 Cijepanje Crne Gore, Crnogorac, 27.VIII 1925, 3; Diskriminacija crnogorskih studena-ta, Crnogorac, 28. III 1925., broj 14, 1.29 Sekula Drljevi, Balkanski sukobi 1905.-1941, Zagreb: Harmica Press, 1990, 172-173.


82

tivske postaje. Izraavao je nadu da takvom stanju mora doi kraj, a napadao je i neke srpske povjesniare (poput Stanoja Stanojevia) koji piu neistine i falsificiraju prolosti Crne Gore. U listu Crnogorac od 3. I. 1925. objavljen je lanak Klevetanje Crne Gore i Crnogoraca, u kome se polemie sa stavovima povjesniara Vladimi-ra orovia u njegovoj knjizi Velika Srbija gdje Drljevi tvrdi da () nijesu Crna Gora i Crnogorci ni prilikom sloma Srbije 1915. godine ni uopte u Svjetskom Ratu bili ono to veli za njih g. orovi.30

Ne treba zanemariti ni jadransku komponentu razloga saveza izmeu Radia i crnogorskih federalista jer je i jednima i drugima prijetila talijanska faistika impe-rijalistika politika na elu sa Musolinijem. Ona nije bila dominantna, ali je postoja-la. Radi je upozoravao na talijanske pretenzije na Hrvatsku i Crnu Goru, te je pred-lagao neutralizaciju dalmatinskog (jugoslavenskog) primorja, a to je ponovio i na predavanju u Balkanskom komitetu u Londonu. Hrvatska politika, s obzirom na su-kob sa srbijanskim vlastima, ne smije doi u zavisnost od politike Rima, niti se Crna Gora moe pouzdati u rimske namjere. Kada su Pai i Mussolini potpisali tajni ugo-vor u Rimu da Rijeka pripada Italiji, on naziva Musolinija najopasnijim ovjekom za sve one koji ive na Jadranu.31 Taj in je, izgleda, izmeu ostalog, i prisilio Radi-a da poalje zastupnike HRSS u jugoslavenski parlament nakon duge apstinencije, jer je u vrhu HRSS postojala bojazan o tajnim klauzulama toga sporazuma, gdje je Pai obeao Musoliniju pravo na Dalmaciju, da bi dobio izlaz za Srbiju preko Solu-na. Sekula Drljevi je imao neto drugaiji pogled na Rimske sporazume. Iako je bio svjestan opasnosti talijanskog imperijalizma za crnogorske interese, ipak je smatrao da je jedino Italiji bilo u interesu da crnogorsko pitanje stavlja na stol meunarod-ne politike, gdje je postojala ansa da se izvri pritisak na Beograd da prestane vri-ti nasilje i teror u Crnoj Gori, dok je sada Crna Gora potpuno preputena Beogradu. U jednom lanku napisao je da Rimskim paktom koji je zakljuen izmedju Italije i nae drave, eljelo se iskljuiti crnogorsko pitanje iz programa meunarodne poli-tike. Istina je da ni Amerika, ni Engleska, ni Francuska nijesu potpuno priznale uje-dinjenje Crne Gore sa Jugoslavijom, ak imamo njihovo obeanje da e se naknadno pozabaviti crnogorskim pitanjem, ali u politikoj praksi ove teorijske rezerve nema-ju vrijednosti od trenutka kada je Italija sklopila sporazum sa Beogradom. U igri Ita-lije, Crna Gora je bila veoma jaka karta i stoga, sve do Rimskog Pakta Italija je u me-unarodnoj politici pokretala crnogorsko pitanje. I im je Italija odbila, iako privre-meno, da praktino podstie crnogorsko pitanje ono je nestalo sa horizonta meuna-30 Crnogorci nee ekavicu, Hrvat, 28. III 1926., broj 1795, 231 Mussolini, Horty i Pai, Slobodni dom, 17. V 1924, broj 18, 2-3; Slobodni dom, 29. VIII. 1923, 3 i Slobodni dom, 10. X 1923, 2.


83

rodne politike.32 Kasnije je Drljevi kao lan Seljako-demokratske koalicije 1927. godine promijenio retoriku te otro napao vladu jer je eljela da ratificira Nettunske konvencije, to je, zapravo, znailo kapitulaciju pred Italijom, jer vlada eli da dove-de Jugoslaviju u poloaj roba talijanskog imperijalizma.33

Politika ideologija Sekule Drljevia i crnogorskih federalista tokom 1923-1929 godineZa mene ne postoji hrvatsko pitanje, ni srpsko ni slovenako za mene posto-

ji samo pitanje dravno pravnog poloaja Hrvatske i Slavonije, Srbije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine itd.() jedina osnova pouzdane i trajne konsolida-cije drave moe biti ne hipoteza o narodnom jedinstvu, niti sporazum Srba, Hrva-ta i Slovenaca, ve sporazum svih udruenih zemalja na bazi jugoslavenske dravne misli.34 Slinu tezu je Drljevi ponavljao i u svojim govorima u Narodnoj skupti-ni u Beogradu, gdje kae da onaj ko hoe nau dravnu zajednicu, za toga ne smije postojati ni pitanje hrvatsko ni pitanje slovenako ni pitanje srpsko, taj mora primiti jugoslavensku dravu, organiziranu na principu ravnopravnih historijskih individua-liteta i njihovih ekonomsko-kulturnih interesa () ko trai organizaciju ove drave na podlozi kolaboracije dravnih ideja: srpske, hrvatske i slovenake () taj je pro-tiv ove drave, taj je antidravan.35 Prema njegovom miljenju, Vidovdanski ustav je nasilje i prema jugoslavenstvu, ija je pojavna sadrina ravnopravnost svih udru-enih zemalja.36 Jugoslavenska misao nije kolaboracija triju dravnih ideja: srpske, hrvatske i slovenake, nego posebna i samostalna dravna ideja, pred kojom ove tri kapituliraju. Za nas se drava moe zvati samo Jugoslavija ili Udruene zemlje ju-nih Slavena. Svoju ideju federalizma Drljevi je izrazio i parolom: Jedinstvo prema drugim dravama, jedinstvo dravnih amblema, jedinstvo dravnog imena i ravno-

32 Jozef Bajza, Crnogorsko pitanje, Budimpeta, 1928, 78, (Giuzeppe de Bajza, La Questi-one Montenegrina, Budapest, 1928). Vidi i neke od dijelova i poglavlja te knjige prevedene na webu: http://209.85.135.104/search?q=cache:pYr5eSEtWX8J:www.montenegrocanada.com/articles/article/1998396/33361.htm+crnogorski+federalisti&hl=hr&ct=clnk&cd=18&gl=hr33 Dimitrije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919-1929, Titograd: CANU, svezak 11, 1981, 372.34 Hrvat, br. 1788, 2. I 1926.35 Sekula Drljevi, Centralizam ili federalizam, Zemun, 1926, 25-26.36 Isto, 17.


84

pravnost udruenih zemalja u meusobnim odnosima. To je federalizam.37 Svojim pozivanjem na akt sporazuma izmeu jugoslavenskih zemalja kao historijskih indi-vidualiteta, kao jedinu realnost za opstanak drave Drljevi je iskazivao i u svom ka-snijem politiko-kulturnom djelovanju, ali ve tada je mnogo otriji i sumnjiaviji prema Jugoslaviji, jer je 1936. godine u predgovoru knjizi Saviu Markoviu-tedi-mliji, koja je izdana u Zagrebu pod naslovom Crna Gora u Jugoslaviji, napisao da su i sada neprijatelji Jugoslavije malobrojni kao kaplja vode na vrelu, da su najve-i problem oni koji i danas misle da e od jugoslavenskih zemalja uspjeti potiniti ostale svojoj vladavini, ak do tog stupnja njihovog pretvaranja u svoje teritorijal-no proirenje, jer oni ne shvaaju da je Jugoslavija ili harmonija ravnopravnih inte-resa svih pod nebom udruenih zemalja ili prestaje da postoji.38 Crnogorski federali-sti su pruali mnogo panje pitanju ureenja i stvaranje jugoslavenske drave. Iako su u svom programu priznavali postojanje samo tri naroda Hrvata, Srba i Slovenaca i njihove nacionalne pokrete, oni su smatrali da to nije dovoljno, jer jugoslavenstvo je dravna ideja, a ta drava mora da bude rezultat dogovaranja, ne samo Srba, Hrva-ta i Slovenaca ve i svih historijskih individualnosti koje su nastajale kroz prolost, pa samim tim i Crne Gore. Iako su Crnogorce smatrali kao dio srpskog etnosa, oni su smatrali da Crna Gora, kao historijska individualnost, mora biti ravnopravni faktor u zajednikoj dravi, a da se to omogui, jugoslavenstvo mora biti formirano kroz fe-derativno ureenje drave. Oni nisu nikada negirali svoj srpski identitet, ve se tako i u proglasu vodstva crnogorskih federalista, uoi parlamentarnih izbora 1923. godi-ne, kae da je Na Loven bio (je) kroz vijekove, zajedno s Komom i Durmitorom, otadbina srpskih vila (). Meutim tokom vremena i politikog djelovanja crno-gorskih federalista poela se uobliavati jedna pozicija koja je stajala na stanovitu da su se Crnogorci, iako Srbi, razvili u jednu posebnu individualnost tokom svog po-sebnog povijesnog razvoja koja nije ni nacionalna ni narodna, ali je ipak dovolj-no jaka da ih odreuje od ostalih Srba, a ta individualnost je bila najvie izraena u podlovenskoj Crnoj Gori, gdje su i crnogorski federalisti imali najvie pristaa i po-bornika.39 Vana stavka njihova programa u zatiti interesa Crne Gore bio je zahtjev da u zajednikom parlamentu u Beogradu sjede jednaki broj zastupnika, koje bi bi-rale skuptine saveznih zemalja, odnosno federalnih jedinica. U svojim govorima su

37 Sekula Drljevi, Centralizam ili federalizam, Zemun, 1926, 20.38 Savi Markovi-tedimlija, Crna Gora u Jugoslaviji, Zagreb, 1936, 5.39 Novica Rakoevi, Crnogorska stvarnost poslije 1878. godine, Nae teme, 8-9, Zagreb, 1987, 1107.


85

naroito isticali dravnopravne tradicije Crne Gore kroz povijest, te u tome nalazili izvorna prava Crne Gore koja ni danas ne mogu ni na koji nain biti ponitena.

Takoe, treba istai i injenicu da je dr. Sekula Drljevi, jedno vrijeme, tokom dvadesetih godina XX vijeka, odravao prilino bliske politike odnose i sa hrvat-skim federalistima tj. Hrvatskom federalistikom seljakom strankom (HFSS) i nje-nim voama dr. Ivanom Lorkoviem i dr. Antom Trumbiem. Do toga je dolo kada su Radi i HRSS poslije poznate kapitulacije priznali centralizam, monarhiju i Vi-dovdanski ustav, te uinili svojevrsni zaokret u svojoj politici i znatno oslabili fe-deralistike snage. Meu mnogima koji su bili zbunjeni ovim novim kursom HRSS bili su i crnogorski federalisti. Potpuno pokolebani, u prvi mah se nisu snali, dok su zatim, uz znatna kolebanja, poinjale prve kritike novog kursa HRSS, u emu je prednjaio list Crnogorac, koji je otvoreno Radievu politiku nazvao politikom kapitulacijom.40 U poetku, dok su jo ustrajavali u obrani federalistikih temelja, crnogorski federalisti su bili prisiljeni da potrae novog partnera, kao to je bila Hr-vatska federalistika seljaka stranka, koja je osnovana poetkom 1926. godine, a kojoj je S. Drljevi poslao telegram, da ona sada mora postati vrst oslonac svih bo-raca za federativnu Jugoslaviju.41 Meutim, ta saradnja je trajala vrlo kratko. Moe se primijetiti da je i u njihovim redovima nastala odreena konfuzija, jer je posto-jalo uvjerenje da Radi nije definitivno kapitulirao, ve je to samo jedan novi na-in iste borbe. Crnogorski federalisti nisu bili dosljednji svojem stavu i kritici pre-ma HSS, jer samo poslije nekoliko mjeseci poinju taj sporazum da hvale, te u dalj-njim istupima pokazuju izvjesno suzdravanje kritike poteza HSS, svjesni kratko-trajnosti toga saveza u kojemu su ministri radievci mogli da budu samo subae, a radikali pae.42 Treba napomenuti da je u njihovim redovima postojala bojazan da e radikali, nakon to su prisilili svog velikog protivnika na kapitulaciju, krenu-ti na njih da ih politikim i administrativnim nasiljem unite, to se ubrzo djelimi-no i obistinilo.

Uporedo sa politikom evolucijom Hrvatske seljake stranke nakon Radieve kapitulacije 1925. godine, dakle nakon jednog razdoblja obrane federalizma, oni poinju da tvrde da nacionalne posebnosti ne mogu egzistirati u jugoslavenskoj dr-avi, a rije federalizam potpuno nestaje iz njihovog politikog rjenika. Stupajui u klub Narodne seljake stranke, prilagoavajui se i postepeno prihvaajui posto-

40 Politika situacija u dravi, Crnogorac, 27. IV 1925, broj 17, 2.41 Dimitrije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919-1929, Titograd : CANU, svezak 11, 1981, 223.42 Isto, 224.


86

jei ustavni i pravni poredak, oni se sve vie u svojim nastupima pribliavaju unita-ristikim koncepcijama i shvaanjima, ime su se odrekli svog izvornog programa - federalizma.

Zajedniko djelovanje HSS i crnogorskih federalista u okviru politike Narodne seljake stranke (NSS)Saradnja HRSS i radikala u vladi bila je u stalnoj krizi zbog konstantne kritike

HRSS pojedinih poteza vlade i ministara, a naroito oko pitanja korupcije i terora vlasti, te je postalo samo pitanje vremena kada e doi do raskida. Politika platfor-ma HSS i Stjepana Radia nakon to su se odrekli svoga dosadanjeg politikog pro-grama (federalizma) i uli u Paievu vladu, bazirala se na tome da se sada na par-lamentarni nain bore za ouvanje i razvijanje graanskog parlamentarizma i demo-kracije, da se na taj nain pokuaju otkloniti utjecaji neparlamentarnih imbenika, prvenstveno dvorskih i vojnih krugova, kako bi se uspostavio takav parlamentarni sustav u kojemu bi, zapravo, utjecaj seljakih masa bio to vei i znaajniji. Uvidjev-i da e borba za promjenu Vidovdanskog ustava dugo trajati, Radi je zakljuio da e se prava hrvatskog naroda, a time i seljatva, moi ostvariti samo onda ako i ci-jela Krajevina SHS postane pravna i demokratska drava, a za takvu politiku on je trebao saveznike i istomiljenike.43 Iz takve politike proizlazila je i jugoslavenska orijentacija HSS-a, njena zainteresiranost za ivot i probleme drugih sredina i drugih naroda u Jugoslaviji. Tada se u retorici stranke poinju otklanjati izvjesna antisrpska raspoloenja i govori. Ve se poinje isticati da su interesi hrvatskog i srpskog selja-ka istovjetni, te postoji nunost njihova zbliavanja i zajednikog rada. U tom poku-aju prenoenja izborne agitacije HSS na prostore preko Drine, u nastojanju da se stvore baze pristalica u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji i podnesu kandidacijske liste stranke na nivou cijele drave, slabila je hrvatska nacionalna orijentacija te stranke, dok su u prvi plan dolazili planovi o gospodarskom podizanju sela, te opi socijal-ni problemi seljatva. Kao to je dosada elio pretvoriti hrvatskog seljaka u temelj-nog subjekta hrvatske politike, on je nastupio sa novom parolom o pretvaranju jugo-slavenskog seljaka u glavnog subjekta jugoslavenske politike. U svojoj politici izo-lacije Srbije (Radikalne stranke) i njenog zaokruivanja, taktika Stjepana Radia je tada ukljuivala mnogo ire kombinacije. Iako je tada formalno u vlasti sa radikali-ma, Radi i HSS su drani podalje od stvarne vlasti u dravi. Takav pristup je prisilio Radia jo dok je sudjelovao u vlasti, da pokua pokrenuti jednu novu politiku for-maciju koja bi imala opejugoslavenski karakter i koja bi sa tih temelja detronizira-43 Branka Boban, Stjepan Radi u hrvatskoj politici 20. stoljea, Hrvatska politika u XX sto-ljeu. Zagreb: Matica Hrvatska, 2005, 157.


87

la Radikalnu stranku. Ta nova politika orijentacija teite svog djelovanja prenijela bi na socijalnu komponentu, time to bi njezin glavni cilj bilo privlaenje seljakih glasova iz svih jugoslavenskih krajeva. I Svetozar Pribievi u svojoj knjizi Diktatu-ra kralja Aleksandra naglaava vanost koju je Radi davao u to vrijeme seljakoj politici jer je ona izvirala iz samih korijena njegove ideologije seljakog pokreta nastalog jo prije Prvog svjetskog rata. U toj velikoj narodnoj politici () Radi je sanjao o ujedinjenom seljatvu od Baltikog do Crnog i Egejskog mora () jer ono ima manje-vie iste ivotne uvjete.44 Radi je uskoro ponudio svim strankama se-ljakog usmjerenja stvaranje zajednikog seljakog kluba, sve u cilju stvaranja jedne iroke seljake stranke koja bi nastupila jedinstvena na buduim izborima.

Pribliavanje crnogorskih federalista Hrvatskoj seljakoj stranci teklo je poste-peno i to upravo u ono vrijeme kada su se obje stranke formalno odrekle svojih pla-nova o federalistikom ustrojstvu drave priznajui centralizam i Vidovdanski ustav. Takvo je pristupanje proizalo na sasvim jednoj drugaijoj platformi od one za koju su se prije te stranke zalagale. Federalistika misao nije potpuno zamrla, nego se samo pojavljivala u drugaijim oblicima. Sekula Drljevi je u svojoj izjavi listu Ob-zor pokuao objasniti te vidove pribliavanja prema HSS-u, te su prema njemu sve stranke koje danas imamo, sve su one plemenske. Dravne stranke nemamo. Nama crnogorskim federalistima predbacuje se da smo teritorijalna (partikularistika), ali po svojoj ideologiji mi smo najdravotvornija stranka u cijelom parlamentu () tu ideju jugoslavenske drave kakvu ju mi smatramo prihvatio je od svih u parlamentu Stjepan Radi () to nas pribliuje g. Radiu i njega k nama.45

Brojem narodnih zastupnika koje je Crna Gora birala (sedam) u Narodnu skup-tinu u Beogradu, nije se mogla ostvariti neka politika teina, dok su crnogorski fe-deralisti imali ukupno samo 3 zastupnika. elei pojaati svoje politiko djelova-nje, na emu je posebno inzistirao Sekula Drljevi, crnogorski federalisti su prihva-tili ponudu Stjepana Radia da osnuju zajedniki parlamentarni klub. Prema Drlje-viu, sam Radi je ponudio u veljai 1927. godine zastupnicima crnogorskih fede-ralista (Sekula Drljevi, Sava Vuleti i Mihajlo Ivanovi) da zajedno sa zastupnici-ma HSS osnuju zajedniki parlamentarni klub, koji e se zvati Narodni seljaki klub. Stranke bi zadrale svoja dosadanja imena, ali jedinstvo politikog cilja je vodilo sve veem zbliavanju politikih programa. Drljevi je bio izrazito zagrijan za osni-vanje NSS jer je, po njemu, osnivanje Narodnog seljakog bloka, kao poetak stva-ranja jedne stranke za cijelu dravu, mislim u interesu drave i njenog daljnjeg sre-

44 Svetozar Pribievi, Diktatura kralja Aleksandra. Zagreb: Globus, 1990, 58.45 Izjava crnogorskih federalista, Obzor, 8. XII 1926., broj 330, 3.


88

ivanja () nova stranka e istaknuti naelo klasne borbe u ovoj dravi, a ostavlja iza sebepokrajinski patriotizam, jer seljacima se ne mogu initi koncesije. Seljak mora doi na vlast.46 To se ubrzo i dogodilo, prema rijeima S. Drljevia, jedinstvo politikog cilja HSS i federalista dovelo je do pretvaranja ove dvije stranke u jedan politiki pokret.47 Drljevi je esto isticao da to nije privremena saradnja za jedan skuptinski period, ve zastupnici crnogorskih federalista imaju da pripadaju Na-rodnom seljakom klubu u parlamentu za stalno, jer su nai politiki ciljevi i praksa isti.48 Radi je tada poveo inicijativu za osnivanjem jedne Narodne seljake stranke kako bi se HSS preimenovala u zemljama izvan Hrvatske da privue slovenske i srp-ske glasove. Ujeren u opravdanost te inicijative, na zboru u Bjelovaru je izjavio da naa nova seljaka stranka hrvatska u Hrvatskoj, a narodna izvan Hrvatske sama za sebe e odnijeti veinu na slijedeim parlamentarnim izborima.49 U toku te kam-panje Radi je naglasak dao na probleme seljaka i sela svih naroda u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,te korupcionakim aferama vlasti, naglaavao da je Narodna se-ljaka stranka njihov glavni predstavnik, da e se gospodske stranke raspasti, dok je hrvatsko pitanje djelimino zapostavljeno i zanemareno tijekom te kampanje. ini se da je osnivanje Narodne seljake stranke i Narodnog seljakog kluba u parlamen-tu bio dio ire Radieve strategije na prikupljanu pojedinaca i stranaka na platformi seljake politike, pri emu se kalkuliralo i o pristupu jedne vee grupe radikalskih poslanika u klub pod vodstvom Velje Vukivia. Takvu politiku je prihvaao i prvak crnogorskih federalista Sekula Drljevi, koji je postao kandidat HSS za kotar upa-nja, a i inae se znatno angairao na propagiranju politikih naela te stranke, naro-ito u svojim lancima u listu Narodni val. Prema Drljevievom iskazu, ova stranka je shvatila jugoslavenstvo kao dravnu misao, a ne narodnost; seljatvo mora i treba konano postati vlast u dravi i ono je naa jedina ideologija; ova stranka potuje ra-zliite tvorevine prolosti i tradicija u ovoj dravi, na njih ne gleda kao na neto to treba ruiti, ve organsko ujedinjenje razliitosti.50

U samoj Crnogorskoj stranci postojala je dilema da li izai na predstojee iz-bore samostalno ili kao dio Narodne seljake stranke za to se zalagao Drljevi. Po-bjedom one grupacije koja se zalagala za vezu sa politikom HSS, ali i samostalnim nastupom na izborima, jedan od njezinih prvaka, Sekula Drljevi, odluio se povui 46 Obzor, 18. XII 1926, broj 340, 3.47 Sekula Drljevi, Balkanski sukobi 1905.-1941, Zagreb: Harmica Press, 1990, 143.48 Crnogorski u seljakom pokretu, Narodni val, 21.VII 1927, broj 4, 5.49 Ivan Mui, Stjepan Radi u Kraljevini SHS. Zagreb: Matica Hrvatska, 1990, 223.50 Zato seljaki pokret pobjeuje, Narodni val, 7.VIII 1927.


89

sa liste te stranke i prihvatiti kandidaturu na listi HSS-a ili Narodne seljake stran-ke. Pribliavanjem HSS-u Drljevi se sve vie poeo baviti politikom na jugoslaven-skom nivou, smatrajui da se samo tu nalaze poluge koje e omoguiti promjene. On se sam lino znatno angairao na promicanju ideja te stranke u Crnoj Gori, na Koso-vu i Makedoniji, gdje dri zborove i skuplja pristae, a znaajna je njegova aktivnost oko podnoenja kandidacijskih lista u tim krajevima, to je izazvalo ogorenu reak-ciju vlasti, jer su Radikalna i Demokratska stranka ljubomorno uvale svoj glasaki rezervat u tim zemljama.

Radi se u predizborno vrijeme u svojim proglasima osim Hrvatima, Srbima i Slovencima poeo obraati posebno i Crnogorcima, pozivajui ih da mu se pridrue u politikim redovima seljakim svojim junatvom jer brao Crnogorci, vi ste do juer imali seljaku dravu, slobodnu, ponosnu, u cijelom svijetu poznatu i od cije-log svijeta potivanu. A za vas je morala biti propast, to su iz Beograda cincarski, pa i pravi srpski politiari postupali s vama jo gore nago s nama Hrvatima. Vas je do kraja obuzela mrnja i osveta i da ste svojim palikuama do vijeka odgovarali bode-om i bombom, vama bi bilo omrklo () vi ste danas s nama u politikim redovima, () vau prirodnu dobrotu i plemenitost je ovjekovjeio na bezsmrtni Maurani, koji je vas i nas duhovno sdruio za sva vremena, da budemo suci tiraniji i korupci-ji koja i danas oko nas ostavlja tako strane i uasne tragove.51

Inae, crnogorski prvak Sekula Drljevi se znatno angairao u listu HSS-a Na-rodni val pred izbore 1927. godine, gdje iz dana u dan pie lanke u kojima objanja-va politiku poziciju Narodne seljake stranke i njezine ciljeve u Crnoj Gori, Make-doniji i Srbiji, te odgovara na podmetanja vlasti i razna reimska nasilja. Konstantno iz broja u broj tumai politiku Narodne seljake stranke koja nudi putove za budu-nost. Tako u lanku pod naslovom Zato seljaki pokret pobjeuje njemu je posve razumljivo da e, nakon to je HSS priznala Vidovdanski ustav i vladavinu dinastije Karaorevia, to znaiti proirenje NSS na cijelu dravu, a ne, kao prije kada je ta akcija bila prilino defanzivna, ograniena samo na hrvatski narod. Kritizirajui ra-dikale, kojima zamjera potpuno neshvaanje prirode nove drave, srbijanskim Davi-dovievim demokratima imputira hegemonistike sklonosti, Pribievievievim de-mokratima prigovara da se dave u fikciji jugoslavenstva, te naglaava da je poli-tika Narodne seljake stranke u jugoslavenskom patriotizmu, ba zato jer je potpu-no tolerantna, spremna na razliitosti. U unutarnjoj politici nudi ravnopravnost, a u vanjskoj pacifizam. Drugi vaan faktor je cjelokupno seljatvo, koje odbija da bude samo statistiki pojam u raunicama gospodskih stranaka ve svojom naraslom 51 Narodu Hrvatskom, Srbskom i Slovenskomu i svim narodnim manjinama, a napose sve-ukupnom narodu naem seljakom, Narodni val, 27.VII 1927, br 9, 1.


90

svijesti trai vlast u svojoj dravi. I trei vaan dio odnosi se na duboko potovanje prema tvorevinama svih vjekovnih napora naeg naroda jer mi u njima ne vidimo posljedice nae nesretne prolosti koje treba ruiti, ve pravi zalog nae budunosti, ukoliko te injenice budu potovane. To su snage koje povezuju ovu stranku i ovaj narod, a ne optube radikala o vezama NSS sa nekakvim Kosovskim komitetom ili sa Italijom, te ona potpuno apsurdna optuba o financiranju Crnogorske stranke od engleskog konzulata u Cetinju. To su potezi oajnih klevetnika, koji ne mogu za-drati ovaj seljaki val.52 U sljedeem lanku raskrinkava batinake metode vlasti i njihov turski mentalitet, jer se slue raznim lakrdijama da izigraju zakon i pra-vo. Predsjednik vlade Velja Vukievi je na svom skupu u Skoplju pozvao policiju da stane na put nesavjesnoj agitaciji svim zakonskim sredstvima, ali mi znamo to znai ta nesavjesna agitacija. To je agitacije koja se osjea po rebrima, svaka ona koja govori protiv vlade i njenog rada. Lakrdija se pretvara u opasnu igru.53

Vlasti nisu mogle dopustiti da predstavnici NSS agitiraju i podnose kandidatske liste izvan preanskih krajeva na prostorima Makedonije, Srbije i Crne Gore. Li-stovi i tiskovine HSS-NSS su bile zabranjene. Svaki takav pokuaj zavrio se repre-sijom, deportiranjem ili zatvaranjem od dravnih organa. Tako su Pavle Radi i ne-koliko narodnih zastupnika HSS koji su doli u Makedoniju predati kandidacijske li-ste za izbore napadnuti kamenjem, maltretirani i odmah deportirani nazad, pod iz-miljenom optubom da namjeravaju uspostaviti veze sa ilegalnim Makedonskim komitetom. Loe su prolazili i kandidati NSS u tim krajevima. Tako su Marko Bo-kovski, kandidat NSS za ohridski okrug, sa nekolicinom kandidata, zatvoreni u za-tvoru u Beogradu na mjesec dana pod optubom zbog nepristojnog ponaanja ili kao skitnice. Dr. Drljevi kao njihov zastupnik pred sudom uope nije mogao ulo-iti priziv, jer nitko nije elio da ga primi na sudu, tako da ga je nakon nekoliko dana neuspjenih pokuaja poslao potom preporueno na sud.54 Dr. Drljevi kao glav-ni predstavnik NSS u junim krajevima drave esto je polemizirao sa predstavni-cima vlasti. Tako je na konstataciju predsjednika vlade Vukievia kako se on pita to HSS radi u junoj Srbiji (Makedonija), jer on nikada ne ide u njene iste kraje-ve, odgovorio: Ne znam po emu bi Juna Srbija pripadala vie radikalima nego nama, a ako tako misli onda je on najobiniji separatista, koji ne misli na cjelinu dr-ave, a njegova politika mudrost ne prelazi mudrost najsitnijih palanakih agitato-

52 Zato seljaki pokret pobjeuje, Narodni val, 7. VIII 1927, broj 19. 2.53 Lakrdija g. Vukievia, Narodni val, 29. VII 1927, broj 11, 2.54 Marko Bokovi i drugovi osueni na 30 dana zatvora, Narodni val, 29. VII 1927, br. 11, 3.


91

ra () a to se tie makedonskog komiteta i veze NSS s njom to je najobinija iz-borna kleveta. Neka se podnesu dokazi, ako ih ima ali glavno pitanje u svemu tome je zato je juna Srbija pretvorena u rtvu najcrnjeg terora i liferanta ministarskih mandata.55

Stjepan Radi je cijenio politiku aktivnost Sekule Drljevia i njegove politike stavove i razmiljanja, a posebno njegov politiki aktivizam na politici NSS na pro-storima june Srbije (Makedonije), Crne Gore i same Srbije. Ponudio mu je da pri-hvati kandidaturu na listi HSS u srijemskom okrugu, kotaru upanja, to je Drljevi i prihvatio, sve u cilju da ue u parlament.56 Prema Drljeviu, on je sa predstavnici-ma HSS odravao skuptine u svakom selu u Srijemu, na kojima je esto bilo cijelo selo i prema njegovoj izjavi skuptine u upanjskom kotaru spadaju meu najljepe uspomene njegova ivota.57 Novine Narodni val esto su pratile aktivnosti crnogor-skog prvaka Sekule Drljevia i u njegovim izbornim pohodima po Srbiji esto em-fatinim tonovima. Tako Narodni val pie o sjajnom doeku Sekule Drljevia u to-plikom kraju (Srbija) gdje se svuda klicalo kao i po hrvatskim krajevima velikoj seljakoj slozi tako je i umadija uz seljaku Hrvatsku, seljaku Srbiju i seljaku Crnu Goru, da se konano stvore seljaki temelji ove drave, a ovaj skup rijeito do-kazuje da je i srpsko seljatvo zrelo za seljaki pokret.58

Rezultati izbora 1927. godine su pokazali da politika Narodne seljake stran-ke nije bila uspjena niti preko Drine niti u Hrvatskoj. Moe se rei da su ambici-je Stjepana Radia sa Narodnom seljakom strankom bile mnogo ire i sveobuhvat-nije, ali su zavrile potpuno neuspjeno, kako zbog terora reima, tako i zbog nepri-hvaanja njezine politike u Srbiji, gdje su glasai u njoj ipak vidjeli samo maskira-nu Hrvatsku seljaku stranku. Zbog takve politike HSS je dobio samo 44% glasova u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini izgubio je dosta glasova, dok je dolo do porasta glasova samo na prostorima Bake. Pad glasova doivjela je i Crnogorska stranka, zbog terora reima, ali i odreene dezorijentiranosti njezinog lanstva i podvojenosti

55 Odluna izjava dr. Drljevia, Narodni val, 25. VIII 1927, broj 33, 8.56 Kandidatska lista HSS za upaniju srijemsku, Narodni val, 31. VII 1927, broj 13, 5., Kandidat je ovako predstavljen Dr. Sekula Drljevi, nekoliko puta ministar u Kraljevini Crnoj Gori, jedan od glavnih prvaka i duevnih vodja Crnogorske stranke i narodnog se-ljakog pokreta, sada nekoliko godina odvjetniku Zemunu, zamjenik Antun Bebi, seljak iz Gredita.57 Sekula Drljevi, Balkanski sukobi 1905.-1941. Zagreb: Harmica Press, 1990, 145.58 Narodni seljaki pokret u Srbiji, Narodni val, 3. VIII 1927., broj 15, 3.


92

u stranci oko pitanja politike NSS, dok joj neke prijanje pristalice nisu oprostile ve-zivanje za Hrvatsku seljaku stranku, pa makar pod novim nazivom. 59

Moe se zakljuiti da je jedini pouzdani partner kojeg je HSS stekla u tom pe-riodu bila Crnogorska (federalistika) stranka, posebno njen prvak Sekula Drljevi, koji je i inae imao ire ambicije u jugoslavenskoj politici, a posebno je zasluan nje-gov rad na stvaranju Seljako-demokratske koalicije, pri emu se iskazao kao svoje-vrsni posrednik izmeu Radia i Pribievia, za to ga je ovlastio, prema priznanju Drljevia, sam Stjepan Radi.

ini se da je Sekula Drljevi imao i neke informacije o dogaajima koji pred-stoje 20. juna 1928. godine, i na to je posebno upozoravao, a Radi mu je tada poru-io: I ja osjeam da se neto sprema, ali zapamti Sekula, ja sam kao i vojnik u ratu, u rovu, iz koga vodim borbu za prava hrvatskoga seljakoga naroda. Ili u iz tog rova izai kao pobjeditelj ili e me iz njega mrtvoga iznijeti hrvatski narod.60

Centralno vodstvo crnogorskih federalista estoko je osudilo atentat u skupti-ni na Stjepana Radia i hrvatske zastupnike te je objavilo i posebnu rezoluciju gdje se osuuje poinjeni atentat kao djelo srbijanskih centralistikih politiara.61 Sekula Drljevi i poslanici crnogorskih federalista su takoe napustili parlament, te su podr-ali izjavu Seljako demokratske koalicije da je u Narodnoj skuptini prolivena krv naih drugova i prijatelja, muenika u naoj pravednoj i zakonitoj borbi za jednakost, ravnopravnost, te su u znak protesta izjavili da se vie ne vraaju u skuptinu u ko-joj je izvren zloin nad njihovim poslanicima.62

Kasnije je Drljevi kao predstavnik crnogorskih federalista govorio na sprovo-du Pavla Radia i ure Basarieka, a i na sprovodu Stjepana Radia iskazao je svo-ju solidarnost s njegovim idejama i tenjama. Atentat je, takoe, donio kod Selja-ko-demokratske koalicije i nagli ponovni prijelaz na zahtjeve za reviziju ustava i tra-enje federalizma, ime je poeo i javni povratak na stara federalistika polazita. U rezoluciji Seljako-demokratske koalicije od 1. avgusta 1928. ponovo se naglaa-va da se Hrvatska i Crna Gora stupanjem u dravnu zajednicu nisu odrekle svojih

59 Dimitrije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919-1929, Titograd : CANU, svezak 11, 1981, 357.60 Uvrede hrvatske, meci srpski, Srpsko naslee, Istorijske sveske, broj 8, Beograd, 1998. 34 .61 Slobodna misao, Niki, 1.VII 1928, 2.62Izjava SDK povodom atentata u Narodnoj skuptini, Slobodni dom, 23.VI 1928, 1; Dimi-trije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919.-1929, Titograd : CANU, svezak 11, 1981, 378.


93

historijskih dravnih odnosno narodnih individualnosti te da su akt od 1. prosinca 1918. i ustav od 1921. godine iskoriteni za uvoenje hegemonije Srbije. Drljevi je u svom naknadnom govoru naglasio da pravo narodnog samoopredjeljenja zahti-jeva () slobodnu Hrvatsku, slobodnu Crnu Goru (), ali i slobodnu Srbiju.63 Nje-gova retorika se pojaava i on govori na skupovima da je danas (je) Jugoslavija veliki zatvor u kome nekoliko miliona Srba dri pod okrutnom stegom mnogo miliona ljudi drugih nacionalnosti. Ali, sigurno e doi as polaganja rauna i mala Crna Gora, nakon to prevlada velike tekoe, uskrsnut e u novi ivot.64 Tako je u polemici sa crnogorskim radikalom Markom Dakoviem 1928. godine, na-pisao i ovo: Dakovi je dao sebi mnogo truda, da to opsenije obrazloi reim va-tre i krvi, kojim se vladalo Crnom Gorom nakon ujedinjenja. Dobro je to priznaje taj reim za svoj. To priznanje treba svi Crnogorci da uju i da upamte. Dakovi kae da je tako upravljao, da bi uvrstio ujedinjenje, a danas i djeca vide, da je na zgariti-ma crnogorskih domova izgorjelo moralno jedinstvo Srbijanaca i Crnogoraca, koje je prije dravnog jedinstva postojalo kroz vjekove. (...) Naposljetku, zar nezna Da-kovi da nema ideje ni nacionalne ni religiozne ni socijalne radi ijeg bi se ostvare-nja smjele spaljivati ene i djeca i paliti seljacima kue.65

vrsto stavi pod okrilje Seljako-demokratske koalicije, crnogorski federalisti su odbili da sudjeluju na velikom skupu crnogorske opozicije u Podgorici na stvara-nju velikog fronta protiv reima pod okriljem komunista i zemljoradnika, jer, kako su napisali u lanku u Narodnom valu, niko vie nema pravo da govori u ime neza-dovoljne Crne Gore, jer su i sazivai skupa neposredni krivci za sve njene nesree, a i smatrali su da bi moglo doi do nasilja to su predstavnici SDK eljeli izbjei.66 Takva situacija je ostala sve do proglaenja estojanuarske diktature kralja Aleksan-dra 1929. godine, kada su sve politike stranke i grupacije rasputene, a njihov rad zabranjen.

ZakljuakNakon osnivanja nove drave Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, pitanje nje-

zinog dravnog ureenje predstavljalo je sr drutveno-politikih odnosa, te su sve 63 Dimitrije Dimo Vujovi, Crnogorski federalisti 1919.-1929, Titograd: CANU, svezak 11, 1981, 380.64 Jozef Bajza, Crnogorsko pitanje, Budimpeta, 1928, 127.65 Savi Markovi-tedimlija, Crna Gora u Jugoslaviji, Zagreb, 1936, 68-69.66 Tomica Nikevi, Prilog izuavanju politikih borbi u Crnoj Gori 1929-1937, Istorija XX veka, III, Beograd, 17.


94

stranke ponudile vlastitu platformu unutranjeg ustrojstva drave. Meutim, vrlo rano, zahvaljujui premoi centralistiko-unitaristikih grupacija, srpske politike i vojnog vrha, dolo je do ubrzanog procesa centralizacije drave, dakle prije izbora za Konstituantu, koja je jedino mogla brojno kvalificiranom veinom svih zastupnika odrediti budue ustrojstvo Kraljevstva SHS, u skladu s Krfskom deklaracijom to su je potpisali Jugoslavenski odbor i srbijanska vlada u progonstvu 1917. godine. Srp-ska elita nije mogla dopustiti da u zemlji postoje dva centra: Beograd i Zagreb, sva-ki specijaliziran za odreene poslove: jedan za politiku, drugi za gospodarstvo. Vi-dovdanskim ustavom, donesenim 28. juna 1921. godine tijesnom veinom, ozako-njeno je trenutno dravno ureenje koje je poivalo na izrazito centralistikim osno-vama. Nakon toga dana politika pozornica Kraljevine SHS se radikalno polarizirala na dva tabora, na one koji su Vidovdanski ustav branili (ustavobranitelji) i zahtijeva-li njegovo ouvanje i one koji su traili njegovu reviziju (ustavoruitelji) ili ga nisu priznavali, i taj problem je bio akutan sve dok nasilno nije prekinut osobnom dik-taturom kralja Aleksandra 1929. godine. Glavni nositelj otpora protiv centralizacije drave postala je Hrvatska republikanska seljaka stranka (HRSS) Stjepana Radi-a, koja je svojim daljnjim okupljanjima ostalih stranakih grupacija koje su se pro-tivile Vidovdanskom ustrojstvu drave postala zapravo sredinji stoer i nosilac bor-be protiv centralistike politike Beograda. Iako je preteno nastojala da okupi oko sebe one stranke i grupacije koje su stajala na njenoj politikoj platformi, u prvo vri-jeme njeno djelovanje je ostajalo u preanskim okvirima, dakle u zemljama biv-e Austro-Ugarske. Kasnije se, nastojei da jo ojaa svoje pozicije pred pregovore sa vladajuim srpskim strankama, Stjepan Radi poeo obraati i onim narodima koji su spadali u srbijansku sferu interesa, konkretno Crnogorcima i Makedonci-ma, koji su u njegovim politikim planovima o novom ustrojstvu drave poeli do-bivati odreene autonomistike elemente. Najjau i najkonkretniju politiku vezu HRSS je uspostavila sa crnogorskim federalistima, posebno sa jednim od njezinih prvaka Sekulom Drljeviem. Crnogorska federalistika stranka je u svom progra-mu smatrala da Crna Gora od ujedinjenja sa Srbijom nije dobila nita, da je samo ujedinjenje provedeno nasilnim putem u kojemu je crnogorsko dostojanstvo poni-eno, da u Crnoj Gori vlada glad i neimatina, gospodarska zaputenost, da je Crna Gora zapostavljena po svakom pitanju, posebno ratnih teta i rekvizicija, da se u Cr-noj Gori plaaju veliki porezi s obzirom na njezin doprinos jugoslavenskoj stvari, da je Crnoj Gori jedini izlaz u to veoj autonomiji od beogradskog centra moi, tra-i se to vea samostalnost Crne Gore u federativnoj jugoslavenskoj zajednici. Pred-stavnici crnogorskih federalista nisu negirali svoj srpski identitet, te su se smatrali Srbima, ali su smatrali da Crna Gora zbog svoje historije ima pravo da autonomno odluuje o svom poloaju u Kraljevini SHS. Sama stranka je imala i uspjeha na par-


95

lamentarnim izborima u Crnoj Gori 1925. kada je od ukupno sedam biranih zastu-pnika izabrano tri sa njezine liste. Iako ta tri zastupnika nisu mogla donijeti neku po-litiku prevagu u politikim prestrojavanjima u parlamentu, oni su postajali vie kao simbol da se i Srbi protive takvom poloaju u dravi. Postepeno su ta polazita do-vela do spajanja politika HRSS i crnogorskih federalista, iako se ta suradnja sve do poznate Radieve kapitulacije 1925. godine nije ispoljila na neki konkretni nain, ve vie preutnom podrkom u parlamentu i politikim simpatijama, jer je posto-jala opasnost da svako zbliavanje dovede do represije vlasti i da budu stigmatizira-ni kao izdajnici srpstva. Tek je priznanjem postojeeg poretka u zemlji HSS (kada je uvidio da od maunarodnih centara moi ne moe dobiti nikakvu podrku), uvi-djevi da e borba za promjenu Vidovdanskog ustava dugo trajati i da postoje druge metode djelovanja, Radi je zakljuio da e se prava hrvatskog naroda, a time i se-ljatva, moi ostvariti samo onda ako i cijela Krajevina SHS postane pravna i de-mokratska drava, a za takvu politiku on je trebao saveznike i istomiljenike. Iz ta-kve politike proizlazila je i jugoslavenska orijentacija HSS-a, njena zainteresira-nost za ivot i probleme drugih sredina i drugih naroda u Jugoslaviji, teite politi-kog djelovanja je postavljeno na konkretne probleme svih seljaka, korupciju vlasti i financijske probleme u dravi, dok se postupno naputa protusrpska retorika. Tada je dolo i do promjene imena stranke, tako da se ona nazvala Narodna seljaka stranka (NSS) u krajevima izvan Hrvatske, time se odriui svog izvornog hrvatskog identi-teta, dok je u parlamentu osnovan zajedniki parlamentarni klub sa crnogorskim fe-deralistima pod nazivom Narodni seljaki klub. Glavni predstavnik takve politike orijentacije (evolucije) u krajevima gdje do sada HRSS nije djelovala postao je cr-nogorski prvak Sekula Drljevi, koji se potpuno posvetio jugoslavenskom kursu HRSS, i sam gajei ire politike ambicije, posebno svojom izbornom agitacijom na podruju Srbije, Crne Gore i Makedonije. On se toliko pribliio vodstvu HRSS, po-sebno Stjepanu Radiu, te kada nije uspio da u svojoj stranci prevagne sa politikom stapanja crnogorskih federalista sa NSS, on se od nje privremeno odvaja i prihvaa kandidaturu na listi HRSS-NSS za izborni sektor upanja. Posebno je esto pisao u listu HSS Narodni val promiii ideje NSS u Srbiji i Crnoj Gori, te napadajui pred-stavnike vlasti. Iako je taj izborni eksperiment sa NSS doivio izborni fijasko (npr. u Srbiji je NSS dobila samo 169 glasova) crnogorski fedralisti su postali stabilan ele-menat nove Seljako-demokratske kolacije izmeu Radia i Pribievia, u kojoj je vaan posrednik bio i S. Drljevi. estoko osudivi atentat na hrvatske zastupnike u beogradskom parlamentu kao djelo beogradskog ovinizma i politike centralizma, i oni kao i HSS padaju pod udar estojanuarske diktature, zabrane djelovanja svih po-litikih partija i stranka, te se njihovo djelovanje privremeno gasi.


96

CROATIAN (REPUBLICAN) PEASANT PARTY (HRSS) OF STJEPAN RADI AND MONTENEGRIN FEDERALISTS (1923-1929)

eljko KaraulaSummary

The political scene in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians was, from the very beginning, burdened with the issue of the structure of their state, with two camps that were immediately formed: one that advocated the centralist structure of the sta-te and Yugoslav integralism, and, another, that insisted that a more just solution wo-uld be the federal structure of the state. However, unable to achieve any compromise, the Serb ruling elite imposed the so-called St. Vitus Day (Vidovdanski) Constitution in 1921 in the parliament that proclaimed the centralist set-up of the country. From that moment onwards, there were confrontations between these two political camps, one that wanted to change the system; and another, that did everything in its power to main-tain the system that suited their interests so well. The delegates of HRSS, the strongest Croatian political party, announced that they would not recognise the octroyed Consti-tution, and that its delegates refuse to sit in that Parliament. In their struggle to force the Serb ruling elite to revise the St. Vitus Day Constitution, Stjepan Radi began turning to all the internal allies (as well as international factors), who stood on similar platform, and who could be of help to him. Among them was the Montenegrin Federalist Par-ty, in particular one of its leaders, Sekula Drljevi, who also advocated federal restruc-turing of the country, where Montenegro, as a historic unit, would have a proper pla-ce. Upon their initial display of political sympathies, this collaboration intensified after 1925, when HSS recognised the St. Vitus Day Constitution and the structure of the sta-te, while, at the same time, thanks to its political evolution, it tried to act in a broader Yugoslav framework and in the regions beyond the across-the-border lands, with the aim of transforming the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians into a democra-tic state in which both Serb and Croatian peasants could find their common interest. However, their policy of renaming the HSS Party into NSS outside of Croatia and the pre-election ran campaign in Serbia, Macedonia and Montenegro, which was particu-larly advocated and worked on by one of the Montenegrin leaders, Sekula Drljevi fa-iled and ended up with the drop of those who voted for HSS - even in Croatia. The as-sassination of Croat delegates in the Belgrade Parliament was strongly condemned by the leadership of Montenegrin federalists who joined the Peasant-Democratic coalition and followed its policy until the 6th January dictatorship imposed by King Alexander, when all political activities, those of political parties included, were prohibited.


Documents

Dr. Željko Karaula - Hrvatska (Republikanska) seljačka stranka (HRSS) Stjepana Radića i crnogorski federalisti (1923. - 1929.)