Dbilibi~ Dr. jate ""teejewk.ekr. ~\\aa .., l:ii bdi k PoitarlD& pla6ena. u gotovom.

AT IK Qod. l. AlBENO(, 6 . srpnja 1930

SV. ĆIRIL I .METOD Sv. braća mogu, da uprave nama

Slavenima riječi sv. Pavla: ,.Mi vas rodismo evanđeljem lsllsu Kristu", jer su djelomice pokrstili, a djelo­mice utvrdili u Kristovoj vjeri Ruse, Cehe, Poljske, Bugare, Slovence, Hr­"ate i Srbe. Suviie su oni prvi po­alavili temelj naloj slavenskoj pro­njeli inmom slavenskvga pisma i prijevodom av. Pisma na slavenski jezik. Jedino toj sv. braći imamo da zahvalimo, ito smo _mi Slaveni već 11 IX. vijeku stupili 11 kolo pro­nijeUjenih naroda. Papa Lav Xll1. okru!nicom vd 30. lX. 1880. god. odredi, da se spomen ovih slaven· skih apostola slavi po svemu katoli­&om svijetu 7. a, našim krajevima 5. arpuja. I tako ne samo Slaveni, "t'eć i avi katolici svijeta štuju ova dva velika Bolja ugodnika.

U ~radu Solunu početkom lX. vi-- jeka živio je odličan muž Lav sa

pobožnom ženom Msrijom i sa sed­mero djece. Među njima isticahu se znanjfm i kreposnim življenjem naj­atariji Metod i najmlađi Konstantin, koji kasnije pri posvefenju za bi· skupa promijeni ime u Ćiril. Glu o 11jiho~oj svetosti i učenosti dopre i do Carigrada i zato ih pozvale u carske dvore, gdje je Ćiril učio skupa a carevićem Mihaljem i toliko na­predovao 11 učenosti, da su ga pro­zvali mudracem.

No sv. braca uvidješe, da su tu izlofeni mnogim kušnjama i pogi­beljima, te ostaviše bllčni Carigrad, da se zaklone u tihi samostan na gori Olimpu, gdje Metod bijaše za­ređen za svećenika. No ni tu ne daju mira Ćirilu. Po zapovijedi ca­rice Teodore Ćiril mora da nap11ati avoju čeliju i pođe pokrstiti pogan­ski narod Kozake.

Zatim na poziv moravskoga kneza Ratislava sv. braća idu u Moravsku, da i tu zatade Križ Kristov. Težak je bio njihov posao. Slaveni još ni-

jean imali svojih slova. Zato sv. bra· ća prije sveJlB sastaviše slavenska slova i prevedoše knjige sv. Pisma na slavenski jezik. Tako pripravljeni krenule u Moravsku, te apostolakom revnoš~a prema potrebi šire ili utvr­đuju Kristovu vjeru među našim

alavenakim pradjedovima. Nijemci, nenavidni radi silnog

uspjeha rada sv. bra~e, zlobno ih opt11Ž11ju Rimu, da propovijedaju krivu vjeru i da u crkvi upotreblja· uju slavenski jezik. Sv. bra~a na Papin poziv kreću a Rim. Na puto­noju, kudsgud prolaze, svagdje pro­povijedaju Kristovo evanđelje. Kršte­ne utvrđuju u vjeri, a aekrštene pri­vađaju u stado Kristovo. Tom pri­godom prolaze i kroz Hrvatsku. Papa Hadrijan ll. sa rimskim svećenstvom i narodom izlazi im svečano ususret.

Papa osvjedočivši se o ispravnosti njihovoga nauka zaređuje obojicu za biskupe i dozvoliava im, da se u bogoalužju služe slavenskim jezikom. Tom prigodom sv. braca alliŽe sve­čanu misu na alavenskom jeziku, i to baš nad grobom sv. Petra. Sve­~enstvo i narod Rima slušajući iz ustiju sv. braće blagozvučni: "Slava v višnjih Bogu i na zemlji mir člo­vekom blagovolenija" - oduševljuje ae za općenitost katoličke Crkve, kojoj nitko nije tuđin, koja prima u svoje krilo i grli sve narode ovoga svijeta. A sv. braća rone suze ra­dosnice na očigled tolike ljubavi, koju katolička Crkva l njezin vrhovni poglavar, Namjesnik Kristov, Sv. Otac Papa iskazuje njima i slavenskom narodu.

Dok su sv. braca boravila u Rimu, oboli sv. Ciril. Izmoren tolikim na­porima podlegne. Kao što je sveto živio, sveto l umre 14, veljače 869. god. u 43, godini !ivota. Njegovo ti­jelo uz veliko saučešće naroda i svega rimskoga svećenstva bi sabra­njeno u crkvi sv. Klementa, a duša

Broj 4.

njegova preseli se u nebeske dvo rove, da tu odvjetuje pred Bogom za ave Slavene.

~ožji promisao htjede, da kosti sv. Cirila počivaju u Rimu, eda ta činjenica sjeća Slavene, kako, ako hoće da budu združeni u vjeri aa svo­jim proavjetiteljem i apostolom sv. Ći­rilom, moraju da budu zdrufeni u vje­ri sa sv. Petrom, sa njegovim zakoni­tim nasljednikom rimskim biskupom.

Po bratovoj smrti Metod se vrati natrag. Sv. Otac Papa postavi Me­toda za nadbiskupa srijemako-panon• sko~a. Nje5{ova nadbiskupija obu­hvatala je Cehe, Slovence, Hrvate i Srbe. No poared njegovog neumor­nog apostolskog rada opet se nad glavom njegovom nadvile tamni oblaci. Pogani aa svojim žrecima stadoše ga kruto progoniti.

No najviše je Metoda bolilo, što ga sami kršćani stadoše ometati u apostolskom radu i progoniti. Nijem­cima nije kilo pravo, Ito se Metod služi slavenskim jezikom pri bogo­služju i zato ga napadoše spletkama i potvarama, te ga i na sud dovu­koše. Ozalud se sv. Metod prizivac na Papu, kao jedinoga pozvanog i zakonitog suca, da mu sudi. Nijemci ga svrgnuše sa nadbiskupske časti

te iza raznih zlostavljanja baciše u tamnicu, iz koj e ga oslobodi Pa­pa Ivan VIII.

Metod svetom strpljivošću snosi ave kušnje i nepravde. Izišavši iz tamnice neumoruo nastavlja svoj a­postolski rad među Slavenima. Svoj rad ne ograničuje samo na avoj11 nadb;skupiju, nego ustanovi još biskupske stolice u Ceskoj , Galičkoj, Rusiji i Poljskoj.

Napokon trud, napori, mnoga putovanja, tamnica i zlostavljanja skršiše slabo tijelo Metodijevo, te 6. travnja 885 god. blaženo preminu s ovoga svijeta. Svećenstvo i narod njegove nadbiskupije velikim sjajem i neizrecivom tugom pokopaše ga u zbornoj crkvi sv. Marije na Vele-

lltrana 2.

bradu, gdje i dandanas Slaveni ho­dočaste, da iskažu dužnu počast

avom apostolu.

"" "" Svi prosvijetljeni narodi slave u-

spomenu svojih velikana, pak i mi,

ako ne želimo, da nas kulturni svijet

nazivlje bnrbarima, dužni smo častiti i slaviti uspomenu naših prvili pro­svjetitelja, naših slavenskih apostola

sv. Ćirila i Metoda. Potrebito je ovdje istaknuti, da

su se sv. braća Ćiril i Metod rodili, živjeli i umrli u krilu katoličke Cr­kve, u jedinstvu i zajednici sa rim­skim biskupom, vrhovnim poglava­rom Crkve Kristove. Carigradski pa­trijarka Focije bio je učitelj Cirilov, Ipak, kada Foeije zametnu svađu

međ11 Carigradom i Rimom, iz koje nastade raskol, što još sada traje, sv. braća ne pristaju uz Focija, nego

ostaju podložni rimskome biskU?Il, tvrdo se držeći riječi sv. Ambrozija:

"Gdje je Petar, tu je Crkva!" U ku­šnjama traže utjehu i pomoć, zaštiht i pravdu kod poglavaru Crkve Kri-

. atove, kod rimskoga biskupa - Sv. Oea Pape. Svoje biskupsko zaređenje

primaju od Pape. Naša slavenska braća Rusi, Bu­

gari i Srbi, koji su se odvojili od

katoličke Crkve, drže sv. Ćirila i Metoda za svoje svetitelje kao i mi

katolici. Dao Boi{, da se pod zašti­tom zajedničkih nam apostola sv. Cirila i Metoda jednokrvna braća,

Pisma malodušnima (Svršetak.)

Nažalost svećenici - odmetnici

au u mnogočemu pogoršavali to sta­nje. Javno su se oženili i time sabla­žnjavaH dobri puk. Kako sn pogazili avete zavjete čiatoće i posluba, po­gazili su malo pomalo i samu vjen. Tako je biskup-odmetnik Gobel sa nekoliko svećunika javno pred na­rodnom skupštinom bacio na tlo biskupske znakove: križ, štap i mitru i rekao, da je vjera laž, a mjesto mitre n a glavu natakao revolucio­narni šešir.

Moj Pero, žalosno je bilo stanje Crkve u Francuskoj. Samostani op­ljačkani i porušeni, a redovnici pro­gnani. Crkveno imanje pokradeno, a crkve pretvorene u zabavišta.

Ni to im nije bilo sve, moj Pero l Zabacili su štovanje Boga, a na mje-

KATOLIK '

svi, Slllveni, sjedine u jednoj Cr­kvi p6d jednim pastirom, da uz·

mognu skupa sa sv. braćom na vi­

jeke pjevati: "Svet, svet, svet Gospod

Bog Sabaot - Pulna sul nebel4a i zemlj:l slavi tvoiejel"

Tko uvijek pobjeđuje? III.

htočni raskol razd voji Crkva.

Politika i zloba ljudtka biiah11 uz­rokom, da se istočni narodi odijeliše na svoju nesreć11, jer postado~e pli­jenom Osmanlija ili zaostaše daleko

za zapadom, 15dje je Crkva rim'lka

bila lučorioša znanja i umjetnosti. Onaj istok, koii je dao kršćan­

stvu Zlalouste, Grgure, Baziliie i mnogo drugih, od raskola do danas

nije dao nijednoga, koji bi se mo!lao prispodobili Tomi A ~(vinskom, B()­

naventuri, Bernardu, Franji, D.:>mi­niku i t. d.

Dok su se na zapada umjetno3t i kultura razvijali u krila Cr~ve, ono nešto na istoku bilo je djelo svje­tovnih vladara po uzoru zapada .

A ipak se u srednjem vijeku Cr­kva morala ~otovo nepresta'lo bo­riti proti presizanjn svj etovnih vla­

dara. Grgur VII. umire u pro~onstva, "jer je ljubio pravd11", ali Crkva pobijedi i Henrik IV. morade pred

Kanosom moliti P apo za oproštenje.

Hus, Later, Kalvin, Henrik VIII. en·

gleski i veliko mnoštvo krivovjeraca u srednjem i novom vijeku potka·

sto Boga postaviše u crkvi Notre­Dame -u Parizu na oltar neku ne· poštenu žensku, što so je na ulici

našli i u povorci odveli do crkve. To bjesnilo revol11eije nijesu svi

odobravali. Bilo je i dobrih katolika,

koji su to javno pokuditi, ali su to platili glavom.

Malodušni pak mislili su, da je

konac svemu. Re~olucija i bezboštvo su slavili svoje slavlje i govorili vjer­nima: "Gdje je taj vaš B()g l?"

.. Kad je Napoleon - "ko~a kunu

i crkve i zvona", kako pjeva naš

narod -- uzeo u ruke uzde revolu· cije, zs Crkvu i sv, vjeru nije bilo puno bolje,

Napoleon je htio da katolička

Crkva bude sluškinja francuske dr­žave. A ti znaš, dragi Pero, da Cr­kva ne može biti sluškinja nijedne

BroJ 4.

pajo temelje Crkve. Cttavi narodi

otpadaju. No sv. Crkva ne odstupa od nauka, što joj je dan u polog

od bo!anskoga Spasitelja. niti po­

pušta nepravici. Ona stoji čvrsta i nepomična kao hrast, kome oluja

slomi po koju "ranu, da niknu nove, jake i mlade. Ako s jedne strane'

otpadaju krivovjerci, s drll$1e se

mno!e vjernici u Aziji i u Americi. Francuski kraljevi i car Josip

hoće da ponove igru bizantinskoga

dvora. Ukidaiu redove. plijene cr­kvena imrmja. No Ctkve ne podjar­

miše!

Stara pjesma •Lisica miienja dlaka,

ali /!udi nikada/r

Ovu narodnu poslovica možemo

primijeniti svim neprijateljima, prO:

tivnicima l otpadnicima katoličke

Crkve. Na sva uda tnbe o istini i

slobodi, a uvijek se služe lažima, ne prizna vajući slobode nellO za svoje

opako i nepravedno djelovanje. Uči­

telj im je M9kjaveli: svojom naukom,

da je proti protivniku svako sredstvo dozvoljeno, i Volter, koji je svojlm

pristašama u borbi proti katoličkoj

Crkvi dovikivao: .Lažite, lažite, uvi­

jek će ne§to ost~til"

D~ navedemo samo nekoliko pri­

mjera: Sv. Otac Papa koliko velikom

mudrošću, toliko i žrtvom sklopio je

države, kad je ona učiteljica dušev­nih nauka.

Napoleon je vidio, kako leže 11

prah pred njime i carevi i kraljevi,

pak je htio, da leži pred njime u prahu i sam sv. Otac Papa. Godine

1798. Francw:i osvojiše Rim. Oplja­čkali su crkve i papinske dvore, ra­stjerali kardinale, a napokon zarobili

i samoga svetog Oca Papu Pija VL Bilo mu je ~O godina, kad su ga

Francuzi od vukli u Francusku. Skršen

od napora umre u augustu 1799 •

Papa Pijo VI. kao francuski zaro­bljenik.

Tada su, dragi Pero, neprijatelji

Crkve slavili slavlje. Govorili n, da

se više ne će nikada izobrati novi

Papa. Malodušni krš6ani su u bt•li

izlili svoju dušu pred Bogom u mo­

litvi. No Isua nije zapustio Crkve ni

u toj nevolji. Kardinali su se saku~

iila.hz, ada ir

em o pro· ' č\e

O ~~lt

stvo

f

ojlm

čk~i ll il•

l pri·

likom >io je

F !le 1

Uje vl, ae a b dine ~pl ja·

~ rt· il'~bili a VL a ga 'kršen 1799· %!!0'

~jatelii fR, d~ l noVI

b uli

aiD":' tve Dl Slk ll ..

BroJ 4.

lateraoaki u2ovor. Sav pošteni svijet je to oozdravio kao preznamenit -događaj u povijeati čovječanstva i Crkve, jer je time Crkvi priznata 'Sloboda, Papi kraljevska prava. te je općenito poakočio ugled Crkve i Pa­pinstvo. No to je i udarac frama­aunatvu, koje ie otelo Papi državu i -slobodu i htjelo time uništiti sav u­pliv njegov u svijetu. Sto sada? La­titel .•. kako uči otac Volter.

Zato sada framasunska svjetska Jtampa puše u druge diple, da Sveta Stolica vodi politiku u smjer­nicama fašizma. A ipak svako malo -vremena sv. Otac Papa dife svoj glas proti fašističkom djelovanju. Ko­liko nije Papa govorio proti fašisti· čkom nazoru glede uzgoja mladeži l Koliko nije osudio ratoborne izjave i iapade modernih voditelja talij. politike!

Nedavno francuski ministar iz­vanjskih posala Briand prikazao je evropskim vlastima nacrt za opći

mir u Evropi. Sve evropske vlasti primile su taj nacrt ili radosno ili barem povoljno -osim Italije. Služ· beni list Svete S olice je medu oni­ma, koji su. ~a srdačno pozdravili, jer Papa !eli i propovijeda mir i uvijek mir, makar on došao Brian­devom akcij<·m za evropej&kll unija. Dok je sva politika fašizma zadojeoa ratoboroošću i proti mirovnoj uniji, time je Va~ikan javno dokazao, da je protivnik onakve politike. A ipak

pili u Mlecima i izabrali za Papu u martu 1800. Pija VII.

Ponovno je 1809. francuska voj­ska osvojila Rim i Pnpu zarobila. Papa je mirno pošao u ropstvo i uzeo sobom nvoga vrijednoQa tajnika kardinala Consalvi-ja. Od cijele svoje imovine uzeo je samo svoj brevir.

S~da su pogotovo, dragi Pero, protivnici Crkve mislili, da se ne će nikada više Crkva dići iz te nevolje. No Crkva je uz pomoć Božju svla­dala i te nevolje. Kad se bura re­volucije utišala i kad se naoblačena obzorje razvedrilo, pomladena je Crkva zadobila nove krajeve. Rane au joj zarasle tako, da joj se braz­gotina oi ne vidi. Vječno je mlada, kao Kristova zaručnica.

Silni je Napoleon pao s one vi­sine, na koju ga popela njegova o­holost Tada su ga svi zapustili, ali

KATOLIK

15e Papa prikazati Mo!ollnljevim sa­veznikom!

Na Malti je nastao sukob izmedu Crkve i vlade, izmedu biskupa, ave­ćenstva, katolika i predsjednika mal­teške vlade lorda 3tricldanda. Zdto? Jer je ovaj stao Jrršiti prava Crkve i upličati se u skroz crkvene stvari, kao jedan od onih nebrojenih to­kom navijesti, koji bl htjeli ouani­čiti slobodu Crkve. Slobodnjačka, protivukatolička štamoa svrstala. se uz vlad11, tvrJ ec5i, da Crkva pomaže talijansku nacionalističko politika , iflr da bi Italija htjela Malta za se, pret· postavljajuc5i. da s11 M 1ltezi Talij anci. Napokon je Crkva objelodanila "Bije­lu knjigu", to jest dokumente, iz kojih se jasno razabire, da je Crkva radila skroz iapravoo i samo za obranu crkvenih prava.

Sva velika §tampa - prigodom kar­teškoga medunarodnog eoharist ičnog konQresa, - zabilježila je kao zna • menit događaj, kako je Papin oda­slanik krenuo u Afriku posebnim parobrodom pod papinskom zasta­vom . Liberalna, pa i naša, štampa toga ne i tiče, pače i laie, da je Paoin odaslanik putovao na talijan­akom parobrodu pod talijanskom zastavom l

Već smo se naučili, da čitamo, kakvom su,.retljivošća razne države pomažu eohariAtične kongrese, a po­štena štampa ih slavi kao veleb ne manifestacije: tako protestanska A· merika kongres u Cikagu, liberalna Francuska onaj u Kartagi, nekršćan­ska Palestina onaj u Jerazolimu. A ipak moralni patuljci govore i pišu proti njima l

ga d11hovno nije zapustio onaj Papa Pijo Vll., koga je on v11kao kao roba po Francuskoj . .lar ne, d ragi Pero, da je taj Papin gest - gest pravoga Namjesnika Kristova, koji je i naj­većemu grješniku. oprostio ?

Odmetnika-svećenika je nestalo. I silnika je nestalo. Spominje ih povi· jest kao one mrlje na haljini Kristove zaručnice, dok Crkva stoji jeka i nesavladiva.

Malodušnici su dobili snage, a vjernici oj ačali svoju vjeru i tvrdo u srce stavili Isusove riječ i : nl vrata je paklena n~ će suladatil"

Drugi ću ti pat pokazati još o­vakyih stranica crkvene povijesti, da vidiš, da današnje navale ne će svla­dati nalu svetu rimsku Crkva

~ tvoj

Co jetko

Str&Da a.

što su to "Križari"? Otrag preko sed!lm vijekova na­

zivali su. se "Križarima" oni kršćani, koji su is1i u rat proti Mahamedan­cima, da osvoje svetu zemlju i otmu sveti grob Is1uov iz njihovih ruku.

Davno au. prošla ona vremena; mnogo se kršćanske krvi prolilo; križarske vojne su donijele dobrih i loših posljedica, ali nijesu postigle svoje svrhe. Uzrok neuspjehu bila je nesloga, pohlepa, zavht •••

Mi ne idemo u svetu zemlju , ali hoćemo da branimo avetioje, koje nam je ostavio Gospodin Isukrst: našu vjero, našu Crkvu, našu dnš11, naše spasenje ..•

Daleko sn M11hamedanci, ali mje­slo njih došli sa novi, moderni ne­prijatelji: bezboštvo, alobodnjaštvo (liberalizam), slobodno zidarstva i kojekakve sekte. Sve je to pogibeljno za naše svetinje, kao što je kuga pogibeljna zdravlju i život11. Proti kužnim bolestima treba se braniti ne samo stojeć i daleko od njih, nego treba upoznati, kako nastaju, kako se šire, koji s11 pojavi, lijekovi i l d.

Mi dakle hoćemo da budemo kršćanski Križari, što zn ači : branitelji svojih svetinja.

Ovo ime je već poavećeoo u~pje­hom kod najkulturnijih naroda, o­sobito u Francuskoj i Belgiji,

Baš prošloga m jeseca, kad se dr­žao o Kartagi svjetski euharistički

k6ngrea, božanskom Spasitelju kla­njalo se 5.000 Križa ra, pak se u­famo, da je On osobitim načinom

blagoslovio ovo ime i ovako ple­menitu svrhu r ada.

Eto, zašto ime "Križari" i koja im je svrha. Uostalom to ime i naj­bolje pristaje našoj mladeži.

Nije li naš narod kroz vijekove neprestano bio Križar , b oreći se .,Za krst časni i sloboda zlatnu."? Niko­mu dakle bolje ne pristaje to ime negoli hrvatskoj mladeži. Pod ovim imenom ona samo sli jedi stope svo­jih slavnih pradjedova, braneći svoju. vjeru, kojoj je simbol Krst, te bra­neći svoju slobodu, pravu slobodu, da živi po načelima svoje vjere i tako napredu je. To je uostalom i razumljivo, jer je samo u slobodi napredak. No nema pravoga napretka bez vjere. P rava dakle sloboda je spojena sa slobodom vjerskoga dje­lovanja i življenja.

l

Stran& 4. KATOLIK Broj 4.

---------------------------------------------------------------------v

Iz katoličkoga 5iben_ika Proslava bl. Hozane Kotorske a cr­

bl sv. Dominika. Šestoga ;;rpnja ove go­

dine Rotor slavi prvu sveticu naše krvi i

našega jezika: bl, Hozaou Kotorsku, što je

svetošću života, nadčovjtčolm pregaraojem

l apostolskim žarom :zadivila savremeoike

l buduća pokoljenja l po,taln prekrasnim

uresom katoličke Crkve. U crkvi sv. Do­

minika u Šibeniku 6. VII. po prvi put

slavit će se svečanost bl. Hozaoe: Jutrom

n 6 l 7 s. tlbn sv. Misa, n u 10 s. svečooa

Misa u trojki. Pnpodne n 7 s. roznrli, propo­

vijed o bl. Hozanl i svečaol blagoslov. -

Svečanostima nove dominikanske blaženlce

o Kotoru sudjelovat će svi presvij . biskupi.

.N n ~ prrsvfj. biskup danas putuje u Kotor s

tajnikom vlč. drom Zorićem . - O čast ove

naše prve svetice u nedjelJu 6. t. mj. od

101/ 1-ll sati pr. p. slavit će u gradu sva

zvona, jer će se kroz ono vrijeme u Ko­

toru držati svečana služba BožJa l čitati

papinska odluka, kojom se ova naša !IVeti­

ea uzdiže na čast oltara.

Prva sv. prfčest l krizma u varo~koj

crkvi. Na Petrovo fnpoik o. Pavao Silov podijelio je prvu sv. pričest djeci iz Du-

brave i Bllica. Bilo ih je brojem 86. Prije

sv. pričesti presvijetll biskup o. dr Jerolim

Mileta Izrekao im je ga autljivo prigodno

slovo, koje je izmnmilo suze mnogim maj­

kamo. Poslije sv. pri~estl slijedila je sv.

krizma, gdJe im je opet presvij. biskup

govorio o značenju i svrsi ovoga sv. sa­

kramenta. Lijepo je bilo vidjeti dječicu

sakupljenu oko stola Gospodnjego, gdje se

pobožno mole. Ovoj rijetkoj svečanosti pri.

sustvovalo je mnogo svijeta l pomnjivo

pratilo svete čine. Osobito su se divili skrbi

svojih duhovnih pastira, koji su sa znojem

doveli njihovu djecu stolu Gospodnjem.

Blagdan Presv. Srca Isusova. 27. pr.

mj. u petak u crkvi sv. Lovre proslavio se

blagdan Presv. Srca Isusova on vrlo sve­

čani načio. Oj utro u 6 s. odslužio je presvij.

biskup o. dr J. Mileta pontifikolou sv. misu.

Iza nje slijedile su tihe sv. mise sve do

svečane sv. mise u 10 s. Presveto Otajstvo

bilo je izloženo na klanjanj" vjernika ori

6 f . ujutro do 8 s. uvučer. Broj kloojalncn

bio je izvanredan. Preko pontiflkalne kao i

preko zudnje svečane sv. mise pjevno je

malen, all dobar l dotjeran zbor uz pratnju

harmoniumn i violina. - U nedjelju 29. pr.

mj. po podne u 6 s. kreuuln je procesija

iz iste crkve s krasnim kipom Presv. Srca.

U procesiji iza kipa išao je presvlj. biskup.

Procesiju su uvećnle trećoretkinje Iz Prvlć·

Luke. Došle su pod vodstvom svoga vrlog

upravitelja. Po starom običaju zaustavila

se procesija s kipom kod crkvice sv.

Antuna, gdje je održao krasno slovo o lju­

bavi Presv. Srca mp. varoški fupnik o,

Pavao Silov. U svom Hjepom govoru, dok

slavi ljubav najsvetijega Srca, dotle pozivlJe

Sibenčane, dn se sjete svojih pređa, te da

po njihovom primjeru ostanu o.vijek Hr­

vati-katolici ,- boreći se "Za krst časni i

slobodnu zlatnu'· - O ponedjeljak 30. pr.

mj. dovršila se mjesečna pobožnost s "Tebe

Boga hvalimo••.

Dekorisanje l slikanje crkve sv. Frane

u Slbenlku. O crkvi sv. Frane postavljene

su skele za dekorisanje l slikanje Iste, kao

i kapele sv. Križa. I:za kako su popravljenJ

zidovi izvana, pročelje crkve i sami zvonik,

da se osujeti prodiranje vlage, pojavila se

potreba, da se o redi i unutrojost same crkve.

- Prema prihvaćenom nacrtu uzduž čitave

crkve povrh oltara označena jo zlatna bor­

dora s bogatom ornamentikom l dvanaest

medaljona, na kojima će biti naslikani

ovi sveci: Sv. Pt tar i Pavao; glavna 4 na­

učitelja zapadne i glavna 4 ooučltelja isto­

ne crkve: Sv. Toma l sv. Bonaventura. Nad

označenom bordurom razne grupe anđela

dizat će drveni umjetnički plafon. Ulazni

luk u kapelu sv. Križa, kao l lukovi ispod

kontorije bit će ukrašeni bogatom zlatnom

ornamentikom DP nutarnjoj strani, dok

vanjski dio istih kao i doljnji dio zidova

uzduž čitave crkve bit će bojadisao l ila­

dran u suglnsju sa plofooom. Starinski

drveni oltari, prema žrlji Kot servatorskog

Ureda u Splitu, ostaju netaknuti. - fležija

sveu k up ne radoje povjerena je g. M Kata ll·

oić-u, bojadi~aru u Šibeniku, koji će deko­

rlsanje erk ve proizvesti po dekoratcru g.

Josipu Podolsky, dok će spomenute roetla­

Jjone slikati g. Slavko Tomerlin, akademski

slikar u Zagrebu. Nacrt, po kojemu će sva

radnja biti izvedena, već je izložen na ·

vratima crkve.

U čast sv. Ćirila i Metoda. Dojduće

oedjrlje, 6. t. mj., bit će u Stolnoj crkvi

sv. Jokovn svečano glogoljačka sv. Misa u

čast sv. Ćirila i Metodo, slavenskih apo­

stolu, on koju će biti pozvane vlasti i društva.

Razne vijesti Katolička §tampa u Poljskoj. O Polj­

skoj postoje dvije centrale za katoličku

štampu : u Varšavi "Dom katoličk e štampe •

i u Poznanju "Društvo sv. Vojtjebaw. Var­

~avskim poduzećem upravljaju oci palio­

tinel, koji izdavaju 1 dnevnik, 2 tjednika,

3 mjesečnika i l četvrgodlšojnk. Njihov

dnevnik .Poljska" je jedini nepolltičnl

dnevnik poljskih katolika. Od tjednikA prvi

se zove "Przegled katolicki (Katolički pre­

gled)". koji je namijenjen ioteligenciii, a

drugi .Pozlew" je za šire slojeve. O drugoj

centrali ,.Društvo sv. Vojtjeha" Izlazi naj­

rnšireolji katolički poljski tjednik "Pnewod­

nlk katol!cki (Katolički voditelj)". Izlazi u

nakladi od 200.0CO !stisaka. Isto tako vi­

soku nakladu Ima llustrlranl lJednik "Tecza

(Svijet)". Osim ovih dviju centrala ima vi~e

drugih nakladnih zavoda, od kojih je oaj-

veći onaj Isnsovaca u Krakovu, koji Izdaje

7 tjednikll i 2 revije, koje alaze svako 1&

dana.

Pijanstvo. Radnik je pitao kod kave

svoju ženu: "Čuj, !eno, što to znači. kada

čovjek sanja o štakorima 'l Ja sam vidio a

snu četiri u svojoj sobi, gdje trč'n. Jedan je·

bio velik l debeo kao mačka, dva mršava

l slaba, a jedan je bio slijep." Žena je brzo·

našla tumačenje sna: "Onaj debeli Atak or.·

to je debeli krčmar, kojemu nosiš svoja

plaću; dva mršava štakora - to su tvoja

žena i dijete, koji često nemaju ništa da

jedu. Slijepi štakor - to si tl, kofi ne vidli,

u kakvoj sl sramoti." - Pomoglo je to·

tumačenje. Radnik se nije više opijao.

Euharistićki kongres u Zagrebu Vrlo ukusni plakati, izrađeni od

nsšrg uvaženog umjetnika g. Kirina,

izloženi po izlozima du~na javljaju,

da se priblifavaju dani velikoga

vjerskog slavlja - Euharistijski Kon­

gres u Zagrebu (od 14.-17. kolovoza

19::i0.) Kako javlja Središnji odbor,

za kongres vlada po cijeloj zemlji

veliki interes. I iz naše ale okoline

javio se do sada vrlo lijepi broj u­

česnika, a i grad Sibenik bit ~e do­

stojno zastupan.

Da se sve priprave za tako velik&

slavlje uzmognu blagovremeno svla­

dali potrebitu je, da ~vi, koji kane

ići, a nijesu se još prijavili, učine to·

čim prije. Središnji odbor mora be­

zuvjetno znati najkasnijt;l do 15. l.

mj., koliko će učesnika biti iz kP­

jega kraja, i to koliko muških koliko

ženskih radi zajedničkih stanova~

koji će biti potpuno odijeljeni. Oni,

koji žele stan u privatnim kućama

ili hotelima, moraju se posebno na­

javili. Nak~adne prijave uzet će od­

bor u obzir samo u slučaju, bude

li raspoloživih stanova, i to svakako

u udaljenijim ulicama, odnosno­

zgradama. U interesu ie dakle pojedinaca-7

kao i cjeline, da se svi, koji refle­

ktiraju, čim prije prijave. Prijave

primaju avi Župski Uredi, gdje se

dobivaju potanje informacije.

Slavni na~ bi!kup S L ross m a y er fed­

nom reče : •Kad Bog hoće da kazni nekl narod, pripusti mu rđa ue svećenike; kad hoće da ga unišli, ne da mu 8većenika•.

·Braćo, molimo, mnogo, mnogo molimo, jer u nas je sve lo manje svećenika, a nažalost i dosta suećenika otpadnika l

,.KATOLIK• izlazi av&kl tjedan. - Pretpl&ta go411DJe Din 30.- - Za tDoseiiUitvo 4vo•truko. - Ogla.el pu Đ&ro6ltot

iulfl. - Vl&eulk l odgovoru! uređnlk: eveo. JOSO FBLICDlOVIO, Šibenik, alloa ev. Ma.rUna. - Aclreaa aredcltt.a l

11prave: AibeDlk, Polt. pretlnao 17. - Št&mpa: Pa6k& Tlaku&, Bra6a Mata6lo pk. Pe~ra, preclet&vnlk VJek. llata616