Dragan Markovina DOBA KONTRAREVOLUCIJE - UAFDU · 2017-06-01 · 2 Dragan Markovina IzdavaŁ RAZLOG d.o.o. Biblioteka Tako je bilo Urednica MIRA −UVAR Oblikovanje korica BORIVOJ

1

D O B A K O N T R A R E V O L U C I J E

Dragan MarkovinaDOBA KONTRAREVOLUCIJE

2

D r a g a n M a r k o v i n a

IzdavaèRAZLOG d.o.o.

BibliotekaTako je bilo

UrednicaMIRA �UVAR

Oblikovanje koricaBORIVOJ DOVNIKOVIÆ BORDO

Fotografija autora knjigeTANJA DRA�KIÆ SARIÆ

3


Dragan Markovina

DOBAKONTRA

REVOLUCIJE

RAZLOGZagreb, 2017.

4


5


SADR�AJ

Predgovor Viktora Ivanèiæa

Èovjek s èekiæem u nacionalnom spomen-parku ...................... 15

1. UVOD ....................................................................................... 21

Zatiranje republikanizma ili kako je sve poèelo ................... 29

Druga kulturna revolucija ..................................................... 32

Pro�lost kao supermarket ...................................................... 35

Zajednièki revizionistièki narativ na postjugoslavenskomprostoru ............................................................................ 38

2. HRVATSKA BEZ LJEVICE: IZMEÐUEKSTREMNE DESNICE I EKSTREMNOG CENTRA ................. 45

KRONOLOGIJA KONTRAREVOLUCIJE

Ulièna kontrarevolucija i cinizamsocijaldemokratske vlasti ................................................. 49

Poljudska moèvara ................................................................. 55

Ubrzana fa�izacija Slobodne Dalmacije ................................. 58

Veèernjakov obraèun sa èinjenicama ................................... 60

Otkaz Borisu Paveliæu i nedodirljivi Karamarko .................. 64

6


Rijeèko ogledalo ..................................................................... 66

Kanonizacija Franje Tuðmana .............................................. 68

Historijski revizionizam oko Jasenovca ................................ 70

Budakizacija hrvatske kulture ............................................... 74

Banda crvena i ostale prièe .................................................... 77

Sinkronizirano padanje s Marsa ........................................... 80

Produkcija histerije, sluèaj Slobodna .................................... 82

Knin i kultura sjeæanja ........................................................... 84

Sinjska Alka i prijelomno 18. stoljeæe ................................... 86

Rijeèko-kninski incidenti i shvaæanje demokracije .............. 90

Sjeæanje na Prvi splitski odred .............................................. 92

Peticije i pozdravi ................................................................... 94

Spu�tanje zastora na HNS ...................................................... 98

Imaju li svi pravo na sjeæanje? ............................................. 105

Slobodna Dalmacija i fa�izacija Splita ................................. 110

Baldasarovo poimanje slobode ........................................... 113

HDZ-ov mar� u pro�lost ...................................................... 115

Vukovarski pouèak .............................................................. 118

Karamarkova agenda za Dalmaciju .................................... 120

Ulazi li neousta�ki HÈSP u Sabor? ....................................... 122

Konaèni debakl hrvatskog pravosuða ................................. 125

Poljud: Kulturno dobro i mjestosimbolièkih dru�tvenih prevrata .................................... 127

Sluèaj Spaladium Arene ili konaèni krahjedne politike .................................................................. 130

Intelektualna podr�ka politici dizanja �ica ......................... 133

Izmeðu Mein Kampfa i Hrvatskogdr�avnog Sabora ............................................................ 136

7


HND i tekovine revolucije .................................................... 139

Æirilica i obrazovna politika ................................................. 141

Regija i susjedstvo ................................................................ 144

Kru�eljev Polet: ogroman trud i podila�enjedominantnom narativu .................................................. 147

Apologet nove kulturne revolucije ...................................... 151

Moralni sunovrat dobrog dijelahrvatske historiografije .................................................. 153

Sluèaj Hasanbegoviæ i teza odva totalitarizma ............................................................. 156

Islamska zajednicai sluèaj Hasanbegoviæ ..................................................... 159

Predsjednici i njihova prislu�kivanja .................................. 162

Politièki mentor ministra kulture ....................................... 164

Skandalozno rje�enje uMinistarstvu turizma ...................................................... 167

Libar Roberta Pauletiæa ....................................................... 170

Ilèiæeva vizija domovine ...................................................... 171

Izlo�ba koja æe malo koga ostaviti ravnodu�nim:1945. u Hrvatskom povijesnom muzeju ........................ 174

Najava èistki kao odraz totalitarne svijesti .......................... 177

Javni linè nad Ninom Kraljiæ ............................................... 179

Baldasarovo okajavanje Italije preko javnog novca ............ 182

Manipulacije oko prijedloga novog kurikulumaiz povijesti ....................................................................... 185

Uporno njegovanje fa�izma na stadionimai njegove posljedice ......................................................... 189

8


Poku�aj revizije povijesti preko uvoðenja novenacionalne paradigme .................................................... 191

Izbori u SDP-u i aktualni izazovi hrvatske ljevice ............... 195

Divljaèki napad na Antu Tomiæa ......................................... 197

Neèastivi na Filozofskom fakultetu ..................................... 200

Od Lazara do Leopolda Mandiæa ......................................... 202

Spomenièka be�æutnost i tragedija splitske Lore ................ 205

Isljednik �ola ........................................................................ 208

Prosvjedni zahtjev za slobodom medija .............................. 211

Besmislena nepristojnost Olega Butkoviæa ......................... 213

Jedan od boljih poteza SDP-a .............................................. 215

Problem razumijevanja Bleiburga ....................................... 217

Ostavka Borisa Jokiæa .......................................................... 220

HDZ-ov raskorak sa stvarno�æu ......................................... 222

Nova odluka ministra �ustara ............................................. 224

Dokumentarac o betonskim spavaèima kaopoèast napu�tenoj ideji modernizacije ......................... 226

Jalovi pakt zagrebaèkog i splitskog gradonaèelnika ........... 229

Cenzura Treæe povijesti ......................................................... 231

Izvori besmislica o orjuna�ima nalaze se u Tuðmanovojnegativnoj opsjednutosti povije�æu Splita ..................... 234

MOST: uspje�an ili proma�en politièki poku�aj? ................ 236

Ukazanje Mile Budaka na nelegalnom mulu u Bilicama .... 239

U èemu Laloviæ grije�i i �to izbjegava .................................. 241

Zavr�na cenzura na Hrvatskom radiju ................................ 245

9


LA�NA NORMALIZACIJA PLENKOVIÆEVOG DOBA

Hrvatska na raskr�æu ........................................................... 248

Politièko nasilje i proizvodnja straha u Srbu ...................... 251

Je li moguæ racionalan i trezven razgovor o Stepincu? ....... 253

�to nam podizanje spomenika Miri Bare�iæu govorio desnici i o HDZ-u? ....................................................... 255

Povijesna bespuæa ministra Orepiæa ................................... 258

Za�to je Srb va�an ................................................................ 260

Prijepori oko Alojzija Stepinca ............................................ 262

Populizam Vlahe Orepiæa i demagogija visokog klera ........ 267

Hudelistovo krivo shvaæanje povijesti i zidanjespomenika klerikalizmu ................................................. 269

Problem Milanoviæevog sastanka s Klemmomi ostalima je i u ideji i u sadr�aju .................................... 273

Kako HDZ na slu�benim stranicama pre�uæujevlastitu povijest ............................................................... 275

Za�to je politika Zorana Milanoviæa do�ivjela debakl ......... 277

Totalitarizam na Zagrebaèkom sveuèili�tu ......................... 280

Skandalozni doktorat o Paveliæu na Zadarskomsveuèili�tu ....................................................................... 283

Glasnoviæ zapravo ne podnosi Hrvatsku ............................. 286

�to povezuje Bernardicu Juretiæ, Marijanu Petiri Vlatka Previ�iæa ............................................................ 288

U�asavajuæi teror pred Vukovarskom bolnicom ................ 291

Kako je Bo�o Petrov konaèno javno otkriovlastiti klerikalizam ........................................................ 294

Baldasar je oèito odluèio dokrajèiti Split umoralnom i urbanistièkom smislu ................................ 296

10


Treba li vjeronauk nakon 25 godina i dalje bitiu javnim �kolama ........................................................... 299

�to je cilj ministarstva demografije ..................................... 301

Kardinala Bozaniæa malo tko mo�e vi�eozbiljno shvatiti .............................................................. 303

Nina Obuljen i uèenje o Domovinskom ratu ...................... 306

Za�to je dobro �to Kolinda Grabar Kitaroviæ imazanemarive ustavne ovlasti ............................................ 308

Hrvatska mora odluèiti je li djelovanje HVO-anjezina stvar ili nije ......................................................... 310

SDP-ovo vrijeme poraza ...................................................... 312

Ubojstvo u Nazorovoj prvi je sluèaj ubojstvaiz politièke mr�nje .......................................................... 314

Besramnost Brune Esih ....................................................... 316

Blokada Silobrèiæevog odbora ............................................. 319

"Za dom spremni" ponovno u Jasenovcu ........................... 321

�to �ele udruga "Profile" i njezini podr�avatelji .................. 324

Za�to je normalno da neousta�e izProjekta Velebit maltretiraju graðane ........................... 326

Komièna peticija za Bari�iæa ................................................ 328

�to se, nesvjesno, o hrvatskom revizionizmuotkrilo u �ibenskom skandalu ........................................ 331

Sluèaj Stipe Mesiæa savr�eno opisuje Hrvatsku .................. 332

Po ure torture Slobodana Prosperova Novaka .................... 335

Odlazak idealiste, borca i Mediteranca ............................... 337

Preuzimanje HAVC-a predstavlja ogledni primjeronoga �to se sprema ....................................................... 340

Proizvodnja histerije �eljke Markiæ .................................... 342

11


3. PARCELIZIRANA STVARNOST BOSNE I HERCEGOVINE ... 345

Zakon o radu i zadnji Prvi maj ............................................ 350

Tragika Neleta Karajliæa ...................................................... 353

MOSTARSKA KRIZA

Geneza problema ................................................................. 356

Dana�nje stanje .................................................................... 363

Prijedlog ljevice za Mostar ................................................... 366

Klub koji èuva sjeæanja ........................................................ 368

Èetrnaesti februari ............................................................... 371

Cinizam i zvonici .................................................................. 374

Pitanje odgovornosti i suoèavanje s pro�lo�æu ................... 376

Dva lica iste politike ............................................................. 380

Besprizorni Jozo Pavkoviæ ................................................... 383

HDZ-ovo o�ivljavanje Herceg-Bosne .................................. 386

NASTAVAK NACIONALIZMA DRUGIM SREDSTVIMA

Ima li �ansi za graðansko dru�tvo? ...................................... 389

Kako je uprava MESS-a nastavila tradiciju SFF-a .............. 391

Dayton i ljevica ..................................................................... 393

Stolac izmeðu fa�izma i antifa�izma ................................... 395

4. SRBIJA IZMEÐU RETU�IRANJA VLASTITE PRO�LOSTII BEOGRADA NA VODI ............................................................ 397

Je li Vuèiæ novi Milo�eviæ? ................................................... 397

Ludilo revizionizma, rehabilitacija Milana Nediæa ............. 399

12


Znaèajno djelo Latinke Peroviæ ........................................... 404

Novi senzacionalizam oko Tita ........................................... 408

Prosvjedi na Kosovu kao paradigmaovda�njih nacionalizama ................................................ 411

�to povezuje uklanjanje spomenika Dimitriju Tucoviæuu Beogradu, zahtjeva za uklanjanjem Titovog trgau Zagrebu i ulazak Vuèiæeve partije u Europskupuèku stranku ................................................................. 413

Srpski porazi kroz dioptriju Borisava Joviæa ....................... 416

5. RAZGOVORI O BIJEDIPOSTJUGOSLAVENSKIH DRU�TAVA .................................... 419

Pamæenje je neprijatelj svih vrsta mitologizacija,Moderna vremena, 20.01.2016. .................................... 419

Jugoslovenstvo danas,Vreme, 20.01.2016. ........................................................ 426

S Karamarkovom Vladom prijeæi æemo toèku nakonkoje vi�e nema povratka, Novi list, 31.01.2016. ............ 435

Samo se Srbi i Hrvati odrièu svoje istorijske pobede,Newsweek, 23.04.2016. .................................................. 442

Ljevica ima svoju �ansu,Dnevni avaz, 12.01.2017. ............................................... 453

6. UMJESTO ZAKLJUÈKA: ODGOVORNOST LJEVICE .......... 461

Kazalo imena ............................................................................. 467

O autoru knjige .......................................................................... 475

13


Napomena autora

Veæina tekstova u ovoj knjizi objavljena je u razdobljuod svibnja 2015. do veljaèe 2017. godine na portalu Tele-gram, a manji broj u Novostima, Prosvjeti i portalima: lu-piga.com, tacno.net, stav.cenzura.hr, recom.com i novipla-men.org. Ovako poslo�eni, zajedno s tematskim intervju-ima o pro�losti i sada�njosti ovih prostora, zorno svjedoèeo dobu kontrarevolucije u kojem egzistiraju postjugosla-venska dru�tva i dr�ave.

Za ovu su knjigu izvorno napisani ovi tekstovi: Uvodnopoglavlje, Zatiranje republikanizma ili kako je sve poèelo,Zajednièki revizionistièki narativ na postjugoslavenskomprostoru, 'Za dom spremni' ponovno u Jasenovcu, Parce-lizirana stvarnost Bosne i Hercegovine, prva tri teksta omostarskoj krizi, poglavlja o BiH pod naslovima Ima li�ansi za graðansko dru�tvo i Stolac izmeðu fa�izma i anti-fa�izma, zakljuèno poglavlje o Srbiji: Srpski porazi krozdioptriju Borisava Joviæa, te zakljuèno poglavlje knjige:Odgovornost ljevice.

14


15


Predgovor Viktora Ivanèiæa

ÈOVJEK S ÈEKIÆEMU NACIONALNOM SPOMEN-PARKU

Dragan Markovina je

jugokomunistièko smeæe,

mrzitelj Hrvatske i svega �to je hrvatsko,

zloæudna tumorna izraslina na zdravome tkivu hrvatskoga dru-�tva,

strani plaæenik i eksponent sila koje ne prestaju raditi o glavi sa-mostalnoj i suverenoj hrvatskoj dr�avi,

jugomason,

fanatik koji slijepo vjeruje u krvavu bolj�evièku ideologiju,

nitkov koji pljuje po grobovima tisuæa onih koji su ginuli za hrvat-sku slobodu,

prodana du�a,

dijete oficira JNA,

dijete oficirke JNA,

hodajuæi simbol mraène pro�losti koji se nikada nije pomirio snestankom nepre�aljene Jugoslavije,

negator hrvatskoga nacionalnog identiteta kojemu bi trebalo za-braniti javno djelovanje,

16


agent Dedinja,

osioni eksponent srboèetnièke politike i beogradske intelektualneèar�ije,

licemjer koji pod krinkom antifa�izma prodaje tvrdokorno komu-nistièko jednoumlje,

neizljeèivi titoist,

srpski �pijun,

zagaðivaè hrvatskoga javnog prostora,

promotor bolesne, izvitoperene i perverzne feralov�tine,

historièar koji prezire hrvatsku povijest,

historièar koji gazi hrvatsku povijest kao da je blato u svinjcu,

zaka�njeli adorant i abolicionist Milo�eviæeva velikosrpskog pro-jekta,

trovaè hrvatske mlade�i,

hulja kojoj ni jedna domovinska vrijednost nije sveta,

jalnu�ki diletant,

slijepi putnik u nezaustavljivome vlaku hrvatskog dr�avotvorstvakoga bi u punoj brzini trebalo izbaciti kroz prozor kao trulu koruod banane,

pripadnik splitske podru�nice urbanih Jugoslavena,

bezumnik koji prljavim prstima kopa po jo� �ivim ranama ratomnapaæenoga hrvatskog naroda,

dijete iz mije�anog braka,

partner u mije�anom braku,

klevetnik koji uporno izmi�lja usta�tvo u Hrvatskoj ne bi li je ocr-nio pred meðunarodnim krugovima koji su joj i inaèe neskloni,

partizansko kopile,

Sorosov plaæenik,

17


orjuna�,

histerièni denuncijant koji ne propu�ta ni jednu priliku da vlastitojdomovini zabije no� u leða,

neprijatelj hrvatske dr�ave,

potomak poznate udba�ke obitelji,

kriptokomunjarska nakaza,

sljedbenik zloèinaèkoga Titovog re�ima koji bi, da mu se uka�eprilika, i danas hrvatsku sudbinu rje�avao na Bleibur�kome polju,

bezbo�nik koji u lamentacije o sekularnom dru�tvu uvija iskonskumr�nju prema Katolièkoj crkvi u Hrvatskoj,

vlasnik galvaniziranog jugo-mozga,

ljevièarski terorist,

stalni èlan komiteta crvenih brigada,

korifej pokreta koji nas, pod pla�tom takozvanih nevladinih orga-nizacija i tobo�njeg zalaganja za ljudska prava, �eli uvesti u novejugo-integracije,

ozna�ko-picigina�ko ðubre,

komesar tajnog dru�tva koje slavi kult petokrake,

bezdomnik koji se prodaje za Judine �kude,

revizionist posveæen sistematiènoj kriminalizaciji i dezavuiranjuDomovinskog rata,

propali profesor koji uporno izjednaèava hrvatske branitelje s us-ta�ama,

profesor propali koji uporno izjednaèava hrvatske usta�e s bra-niteljima,

kroatofobièni nasilnik,

srbofil s kojim se mogu usporediti jedino nakladnici koji objavljujunjegove knjige,

18


izdajnik hrvatskoga naroda koga treba vratiti tamo odakle je do-�ao

i zbog toga ga iznimno cijenim.

Kada nacionalizam postane naèin �ivota i kada je dru�tvo ustrojenona matrici kolektivnog vjerni�tva, svaka iole ozbiljnija kritièka rijeèstjeèe aromu nepodno�ljive blasfemije. Slobodniji duhovi, neskloni men-talnoj disciplini, brzo uviðaju da èak i lakonski isporuèene kritike po-litièke, dru�tvene ili kulturne zbilje u recepciji gube racionalnu osnovui poprimaju dimenziju svetogrða, a takozvani javni prostor ukazuje sekao opasan teritorij, kao mitsko polje gdje se zbog pogre�noga korakalako gubi glava. Stani na tabu i vi�e te ne bu!

Onaj tko se usprkos rizicima upu�ta u takvu avanturu, mo�e una-prijed raèunati s tim da æe svjetina modificirati njegove izvorne motive,a mo�da æe ih � ako je susretljivo zloban � i sam pribli�iti prijekimkriterijima veæine: njegova je ambicija pokvariti opæi religiozni ugoðaju kojemu se konzumira nacionalna stvarnost, ukljuèujuæi i onu verzijuhistorije koja je toj stvarnosti prilagoðena. Postaje nekom vrstom bogo-hulnika u hramu: misa traje, zvona zvone, tamjan nadra�uje nosnice,a kritièki raspolo�eni intelektualac podriguje, tiho ili glasno prdi, zazivaNeèastivoga, pljucka po svetim slikama, govori istinu ili poduzima ka-kve druge sabla�njive radnje. Uspije li �iv izaæi iz hrama, ono �to slijedije èista rutina, svakodnevno ukazanje èuda � nebo se otvara, crni oblacikuljaju, munje sijevaju i, kao izljev pravde s Najvi�ega sudi�ta, po nje-mu plju�ti ki�a anatema, kletvi i etiketa, posve sliènih onima �to su gorepobrojane.

Nije dakle rijeè tek o fizionomiji nevjerni�tva, o autorskoj konstitucijineposlu�noga intelektualnog subjekta, nego prije svega o konstitucijidru�tva u kojem on �ivi. Hrvatska je danas, s nacionalizmom kao slu�-benom religijom, utemeljena na impresivnoj kolekciji tempiranih mito-

19


va u koje su svi obavezni slijepo vjerovati. Tabui nièu na sve strane,graðanstvo ih, premeæuæi krunice po rukama, zaobilazi hodajuæi naprstima, najèe�æe u pratnji ovla�tenih vodièa, a oko najsvetijih narativanema i ne mo�e biti rasprave. Tu je kult hrvatske nacije, tamo je kulthrvatske dr�ave, ondje je kult Domovinskog rata, u ponudi imamo ikult hrvatskih kultova... Veæ sam pogled na to obilje ledi krv u �ilamai podsjeæa skru�eno graðanstvo da je mudrije transponirati anksioznostu odu�evljenje i prepustiti se radosnom pripitomljavanju.

Hrvatska dr�ava, primjerice, od svoga postanka nema prostim èinje-nicama i zdravorazumskim argumentima utvrdivi kredibilitet, ona ne-ma geopolitièku, administrativnu, servisnu ili kakvu drugu opipljivuva�nost, veæ iznad svega spiritualnu vrijednost, pa stoga i kriteriji �toæe biti upotrijebljeni u razmatranju njezina znaèaja i uspje�nosti imajubiti spiritualnog, a ne racionalnog porijekla. Jer hrvatska dr�ava je,prema oficijelnoj legendi, "sanjana od stoljeæa sedmog" i nema naro-èitog smisla radi aktualne realnosti, pogotovo ako je ova zagaðena su-rim èinjenicama, tu tisuæljetnu ru�ièastu fikciju usnule nacije pretvaratiu neizdr�ivu noænu moru. Jo� veæu duhovnu skrupuloznost iziskujenarativ o tzv. Domovinskom ratu, koji podnosi iskljuèivo jedinstvenpogled, bez nijansiranja i skretanja pa�nje na detalje koji bi doveli upitanje njegovu univerzalnu èistoæu. Tu i dalje vrijedi pravilo �to ga jeprije skoro dva desetljeæa � ponukan oèajem, a ne analitièkim preten-zijama � izlo�io jedan bezbo�nièki gad: "Jedina potpuna istina o Domo-vinskom ratu je da se o njemu ne smije istinito govoriti."

U takvom ambijentu Dragan Markovina, neposlu�ni intelektualnisubjekt, izabire jedini èastan izlaz za pripadnike marginalne skupineonih �to su odluèili kritièki djelovati na naèin da misle svojim glavama,te nastupa kao blasfemièar od formata. I to èini prilièno efektno, akoje suditi po intenzitetu psovki i javnih proklinjanja kojima je bez pres-tanka izlo�en, sasvim zaslu�eno, uostalom, jer takav ishod prizivajunjegovi pisani radovi, gdje je kolièina skrckanih mitova po stranici tek-

20


sta uistinu �ampionska. Dok èita njegove knjige � ukljuèujuæi ovu kojudr�ite u rukama � èovjek neoptereæen okolnom grajom mo�e steæi uti-sak da autor s oveæim èekiæem u rukama ulazi u nacionalni spomen-park i pravilno odmjerenom silinom udara po statuama va�eæih sve-tinja, birajuæi one koje su iznutra pouzdano �uplje, dakle sve do jedne.Doðe tako do kraja parka, osvrne se da vidi ima li pre�ivjelih, pa se vratida dovr�i posao...

Èitatelj neoptereæen okolnom grajom, zvonjavom zvona, dre�danjemhimne i hajkom molitvene zajednice, bez sumnje æe osjetiti u�itak, nesamo u kvaliteti i sadr�aju �tiva, nego i u pi�èevim skarednièkim pori-vima, dobro æe mu naime doæi topla porcija libertinskoga ohrabrenja� jer onaj park ostaje uzorno razvaljen, potrebna je velika vje�tina zaizgradnju takvog kr�a � a moguæe je da æe mu, kao �to je sa mnomsluèaj, tokom èitanja padati na pamet razne priruène definicije samogautora. Na primjer ona uskostruèna: Markovina je povjesnièar koji, uzpomoæ arhivske, ru�i spomenièku graðu. Ili iz ne�to �ire perspektive:Markovina je jedan od rijetkih glasova neukroæene svjetovnosti u hrvat-skoj parareligijskoj prèvarnici. Odatle je on, razumije se,

jugokomunistièko smeæe,

odnosno

neprijatelj hrvatske dr�ave,

odnosno

izdajnik hrvatskoga naroda koga treba vratiti tamo odakle je do-�ao,

i zbog toga ga iznimno po�tujem.

21


1. UVOD

Unatoè tome �to je osnovna ideja za nastanak ove knjige zaèeta jo�2013. godine, a bila je motivirana u prvom redu èinjenicom da su se naèitavom jugoslavenskom prostoru konaèno dovr�avali procesi dubin-skog preobra�aja dru�tva u reakcionarnom smjeru, zapoèeti jo� po-èetkom devedesetih godina, u èasu dok ovo pi�em, sredinom 2016. go-dine, svi su se onda�nji nagovje�taji obistinili. To nam s jedne straneolak�ava uvid u cjelinu èitavog procesa, ali nas istovremeno stavlja upoziciju da analiziramo ne�to �to se veæ odigralo, znaèajno smanjujuæipotencijal iskrenog historiografskog protesta. Vodeæi se zakljuèkomTimothya Gartona Asha, nezaobilaznog povjesnièara sada�njice, koji jeu uvodu svoje knjige Mi graðani istakao da, pi�uæi o dogaðajima kojimaje prisustvovao, nije bio kamera veæ aktivni sudionik s jasno izra�enimsimpatijama koji se vodio naèelima historiografske objektivnosti, una-prijed upozoravam da æu u ovoj knjizi slijediti takav aktivan pristupdru�tvu koje nas okru�uje. Ili, kako je Ash napisao: "Nedostaci polo�ajau kojem se nalazi svjedok u odnosu na povjesnièara jesu vremenska iprostorna neobjektivnost, kao i neobjektivnost u prosuðivanju. Svjedokse mo�e nalaziti samo na jednom mjestu u jedno vrijeme i ima sklonostda pridaje pretjeranu va�nost onome �to je osobno vidio ili èuo. Povje-snièar mo�e sakupiti prikaze svih svjedoka i obièno nije pod utjecajemiskustva iz prve ruke. Ono �to se dogodi poslije, mijenja na� stav o ono-me �to se dogodilo prije. Povjesnièar obièno zna vi�e o onome �to se

22


zbilo poslije, jednostavno zato �to pi�e kasnije. Naposljetku, tu je i neo-bjektivnost u prosuðivanju".1 Uva�avajuæi ovako poslo�ene prednostii nedostatke jednog i drugog polo�aja, jasno je kako je za ispisivanjehistoriografskog teksta kombinacija ovih dvaju segmenata, toènije, ne-posrednog uvida i historiografskog aparata, najbolji put za prezentacijui razumijevanje povijesnih dogaðaja.

Vratimo li se na naslov knjige, aluzija na èitav niz naslova jednog odnajveæih povjesnièara modernog doba, Erica Hobsbawma, namjerno jeiskori�tena, i to iz dva razloga. S jedne strane, kao neskrivena posvetaèovjeku koji je sjajno razumio i analizirao suvremeni svijet, iskazujuæisve kvalitete profesionalnog povjesnièara, ali i ru�eæi usko shvaæenestrukovne barijere, a s druge strane i kao najtoèniji opis stanja u kojimaegzistiraju sva dru�tva nastala na razvalinama jugoslavenske dr�ave.Jednako kao �to je u Hobsawmovoj viziji 18. stoljeæe bilo doba kapitala,19. doba nacija, a 20. doba ekstrema, na jugoslavenskom je prostorurazdoblje s kraja 20. i poèetka 21. stoljeæa, kojem se jo� uvijek ne nazirekraj, u prvom redu obilje�eno zajednièkim nazivnikom kontrarevo-lucije. Pojednostavljeno govoreæi, nastojanja svih novouspostavljenihnacionalistièkih re�ima odnosila su se na razgradnju vrijednosti i ostav-�tine socijalistièkog razdoblja, pri èemu je od nikad prosperitetnijegrazdoblja u povijesti ovda�njih naroda saèuvan najgori dio nasljeða,olièen u totalitarnom nastojanju za uspostavljanjem ideolo�kog mono-pola i glorificiranju dr�ave kao takve. S druge strane, pozitivno nasljeðesocijalistièke ba�tine, poput antifa�istièke tradicije i uzajamnosti ovda�-njih naroda, ali i modernizacije, sekularnog dru�tva, aktivne uloge �eneu dru�tvu i socijalne dr�ave, potpuno su i planski uni�teni. Sve nave-deno odigralo se jo� u devedesetim godinama i taksativnim navoðe-njem tih èinjenica neæemo otkriti ni�ta novo.

No, kljuè za razumijevanje aktualne situacije odnosi se na ono �to jedo�lo nakon demokratskog prevrata poèetkom dvijetisuæitih. Tada,

1 Timothi Garton Ash, Mi graðani, Zagreb, 1993, str. 12.

23


naime, ni u jednom od dru�tava koje æemo ovdje promatrati, hrvat-skom, bosanskohercegovaèkom i srpskom, nije do�lo do istinskog suo-èavanja s pro�lo�æu i do razgradnje nacionalistièke paradigme, olièeneu prvom redu u dr�avotvornim mitologijama i sveopæoj klerikalizaciji.Kada su stranke koje su izgledale relativno pristojno i u najmanju rukubile barem nominalno antinacionalistièke, poput SDP-u u Hrvatskoj,Ðinðiæeve Demokratske stranke u Srbiji i dobrog dijela Alijanse u Bosnii Hercegovini, propustile uraditi ono �to je znaèajan dio demokratskiorijentiranog dru�tva od njih oèekivao, stvari nisu mogle zavr�iti dru-gaèije nego �to jesu. Dogodio se najprije povratak nacionalistièkih stra-naka na vlast, a potom novi dolazak na vlast lijevo-liberalne scene kojaje ovog puta u potpunosti pristala na mitolo�ke narative iz devedesetihgodina i pod èijom su se nemu�tom vladavinom poèeli stvarati predu-vjeti da kontrarevolucija iz devedesetih godina iznova doðe na scenu ikonaèno dovr�i posao.

Dva su razloga zaslu�na za takav razvoj stvari. Lijevo-liberalna scenaod devedesete do danas nikad nije stekla dovoljnu razinu samopo�to-vanja zahvaljujuæi kojem bi mogla izaæi iz zaèaranog kruga u kojem seuvijek iznova brani od optu�bi za antihrvatsko ili antisrpsko djelovanje,svodeæi sebe iskljuèivo na defanzivnu poziciju, unutar koje se uzgojiopogubni oportunizam. To je, s jedne strane, dovelo do natjecanja usrpstvu i hrvatstvu s nacionalistièkim strankama i uvijek besmislenognastojanja za dodvoravanjem desnom biraèkom tijelu. Iz mno�tva po-teza tog tipa vrijedi izdvojiti Josipoviæevo javno odricanje od svog ta-da�njeg savjetnika Dejana Joviæa, u trenutku kada je protiv Joviæa po-krenuta histerièna kampanja, zbog kojeg je poteza umnogome izgubiopredsjednièke izbore od Kolinde Grabar Kitaroviæ, a da to mo�da jo�uvijek nije osvijestio. S druge pak strane, posve razvidno politièko zbli-�avanje Borisa Tadiæa i Milorada Dodika vrijedi promotriti u istomekljuèu, jednako kao i Lagumd�ijino uporno koketiranje s bo�njaèkimnacionalizmom. Sve je to dovelo do stanja koje je Viktor Ivanèiæ naj-bolje opisao kao dilemu: da li æemo nacionalizam konzumirati u veæimbocama od 0,5 litre ili u manjim od 0,3 litre.

24


Drugi razlog za ovakvo stanje stvari, osim oportunistièko-defanzivnepozicije ljevice, odnosi se na posve proma�eno uvjerenje izvorne ljevice,koje je oèito pre�ivjelo sve do dana�njeg konteksta, kako se kljuè zarazumijevanje svih politièkih odnosa nalazi u ekonomiji. Derivat te tezepretoèen u zakljuèak kako je sva nacionalistièka buka koju proizvodestranke i pokreti skloni vraæanju povijesnih procesa unazad samo po-kriæe ili dimna zavjesa za pljaèku, svojom zavodljivo�æu umnogomeonemoguæuje borbu protiv takvih dru�tvenih tendencija. Usvojimo litaj princip razmi�ljanja, koji su lijevo-liberalne vlade oèito usvojile,posve marginalizirav�i u svojim mandatima sektore kulture, znanostii obrazovanja, naæi æemo se na skliskom terenu shvaæanja po kojem uovda�njim nacionalistièkim partijama, pa èak i u njihovim vodstvima,ne sjede uvjereni neofa�isti, nego samo tehnokrati kojima ideologija neznaèi ni�ta. Neovisno o tome �to takvih ljudi nema malo u nacionalis-tièkim partijama, o èemu najbolje svjedoèi masovni bijeg èlanstva Sa-veza komunista u njihove redove, doista je nevjerojatno zanemarivanjevi�egodi�njeg predanog rada tih partija i organizacija na retradicio-nalizaciji i klerikalizaciji dru�tva. Kao da bi im unutar opæeprihvaæenognacionalistièkog okvira bilo nemoguæe pljaèkati dr�avu. Uostalom, mo-ment koji najbolje demantira takvo stajali�te tièe se presudnih faktorakoji su znaèajno promijenili dru�tvenu atmosferu u Hrvatskoj. To surazna referendumska i slièna nastojanja �eljke Markiæ, kao i famoznibraniteljski �ator u Savskoj. Oba su pokreta, naime, vodili i vode ljudis rije�enim financijskim statusom, koji im nitko nije doveo u pitanje.

Iz svega navedenog, te�ko se ne slo�iti sa Jacquesom Gaillardom, èijaje knjiga Fa�izam koji nadire gotovo proroèanski najavila dana�nje do-ba jo� u njegovim zaèecima. U toj je knjizi Gaillard zakljuèio kako sedrskost diktatura mjeri neodluèno�æu demokracija. Da ovdje nije rijeèo �irenju paranoje, nego o realnoj procjeni stvarnosti, svjedoèe uspjelireferendumi o suspendiranju temeljnih ljudskih prava u Hrvatskoj,èinjenica da je neskriveni simpatizer usta�ke dr�ave postavljen za mi-nistra kulture i da je na toj poziciji poèeo provoditi politiku potpune

25


suspenzije ikakve kritièke misli, da se na isti naèin pona�a i vodstvojavne televizije, te da visoki pripadnici vlasti uliènim mar�evima zauzi-maju dr�avne institucije, poput Vijeæa za elektronièke medije. Sve nave-deno vrijedi i za stanje u Bosni i Hercegovini, gdje se s najvi�ih dr�avnihpozicija studentski domovi imenuju po ratnim zloèincima, gdje se branipravo na egzistenciju Djeda mraza u vrtiæima i gdje se iznova postav-ljaju nacionalni simboli po vrhovima planina s namjerom da provo-ciraju nekoga na drugoj strani. U konaènici, to jednako vrijedi i za si-tuaciju u Srbiji, u kojoj se kompletan centar glavnog grada, pod nejas-nim okolnostima izruèuje sumnjivim ulagaèima, za èiji raèun dr�avasama, pod fantomkama i pod okriljem noæi, kr�i èitav niz zakona, pra-veæi se luda i izbjegavajuæi odgovoriti na postavljena pitanja.

Ovakvih i sliènih primjera ima jo� èitav niz u trima dru�tvima kojeæemo promatrati u ovoj knjizi, pri èemu je te�ko izbjeæi te pojave naz-vati pravim imenom, tj. fa�izmom u dolasku, unatoè trudu znatnogdijela javnosti da ih se sve relativizira i ubla�i do neprepoznatljivosti.Stoga nam na kraju uvodnih razmatranja preostaje citirati veæ spome-nutog Gaillarda, koji je zakljuèio: "Odluèio sam se na ovaj kratak ogled,podstaknut dvostrukim oseæanjem hitnosti i indignacije. Procenio sam,naravno, i da bih mogao ostaviti utisak pretencioznosti ako se pred-stavljam kao neko koga je istorija pozvala da zazvoni na uzbunu. Ipak,nisam ni prvi, nadam se ni poslednji, koji je to uèinio."2

Unatoè tome �to se èitav ovaj pokret nacionalistièkog revizionizma,koji je izrodio sad veæ ozbiljno strukturirane neofa�istièke tendencije,pojavio na valu istih takvih kretanja na �irem europskom prostoru,kako onom zapadnom, tako i istoènom, s brojnim sliènostima pa i ra-zumijevanjima izmeðu glavnih protagonista, a �to posebno vrijedi zazemlje biv�eg Istoènog bloka, za njihovo je razumijevanje mnogo bitnijeuva�avanje lokalnog konteksta. Naime, teza kako se europske tenden-cije prelijevaju na jugoslavenski prostor te�ko mo�e biti odr�iva, iz pro-

2 �ak �ilijar, Fa�izam koji nadire, Beograd, 1999, str. 9.

26


stog razloga �to kretanja iz devedesetih godina na ovim prostorimaumnogome predstavljaju avangardu aktualnog politièkog pona�anja umnogim zemljama Europe. Drugi razlog za neodr�ivost te teze lakoæemo naæi u sadr�ajnoj analizi trenutaènih nacionalistièkih politika najugoslavenskom prostoru, èije je utemeljenje znatno starije i od posljed-njih èetvrt stoljeæa. To je na sluèaju Srbije odlièno uoèila povjesnièarkaLatinka Peroviæ koja je, analizirajuæi posvema�nje otkliznuæe dru�tvai historiografije u osamdesetim i devedesetim godinama, zakljuèila ka-ko "kritièarska i romantièarska istoriografija nisu samo dve faze, veædve tendencije koje u srpskoj istoriografiji paralelno egzistiraju. Jerprovala romantizma, odnosno pojava neoromantizma u srpskoj isto-riografiji na razmeðu 20. i 21. veka otvara pitanje za raspravu: da li jesukob izmeðu kritièke i romantièarske istoriografije ikad do kraja bioprevaziðen u korist kritièke istoriografije?".3

Ova ocjena, naravno stoji i za stanje u hrvatskoj historiografiji, �toæemo podrobnije analizirati u narednim poglavljima. Dubinsku uko-rijenjenost hrvatskog nacionalistièkog narativa, s druge pak strane,mo�da su i ponajbolje opisali Viktor Ivanèiæ i Tomislav Jakiæ. Ivanèiæje tako, govoreæi na jednoj tribini u Splitu, zakljuèio kako je odnos aktu-alne vlasti prema usta�kom re�imu takav da ga "ova vlast uzima kaoideal kojem svim silama te�i, ali u tome je spreèavaju stanovite objek-tivne pote�koæe kao �to je kakav takav demokratski legitimitet i meðu-narodna pravila igre poput izbora ili konvencija o ljudskim pravima,�to oni nemaju snage do kraja sabotirati. Meðutim, tendencija je jasna,ovo je danas invalidna NDH s tim da se zdu�no radi na njenom pot-punom ozdravljenju, zato jer usta�tvo nikad nije bilo sentimentalnoromantièarske prirode, veæ ozbiljan dr�avnièki projekt. Mi smo sru�ili3000 spomenika, nemamo ni jednu ulicu koja nosi ime �rtava fa�izmai u prvom sazivu Sabora smo imali jednog èlana Vlade NDH. Ona staraTuðmanova izjava da je NDH bila izraz te�nji hrvatskog naroda nije bila

3 Latinka Peroviæ, Dominantna i ne�eljena elita: Bele�ke o intelektualnoj i politièkoj eliti u Srbiji(XX-XXI vek), Beograd, 2015, str. 38.

27


neka usputna reminiscencija ili revizionistièka fusnota nego je bila sa-�eti politièki program. I taj program se danas dovr�ava".4 Jakiæ je tako-ðer u nedavnom intervjuu, koji je dao portalu H-alter, ustvrdio kakoje dana�nja Hrvatska tek dijelom odraz onoga �to se dogaða u Europi,ali dijelom i posljedica onoga �to se ovdje dogaða od 1990. godine. "Re-kao sam veæ da Tuðman ne bi dozvolio skandiranje 'Za dom spremni'u centru Zagreba, ali ne treba zaboraviti da su u njegovo vrijeme dra-govoljci i�li na boji�te s pjesmom o Juri i Bobanu. U Tuðmanovo vri-jeme su se na Trgu bana Jelaèiæa prodavale Paveliæeve slike. Nesretnokoketiranje s usta�tvom poèelo je upravo u Tuðmanovo vrijeme. On gaje dr�ao pod kontrolom, a sada su stvari izmakle kontroli ili su i daljepod kontrolom, ali onih koji �ele da to ide dalje. Hrvatsko desnièarenjeima starije i dublje korijenje od ovoga europskoga".5

Kao �to je iz dosada�njeg teksta jasno naznaèeno, najveæi dio oveknjige obuhvatit æe razmatranje hrvatskog sluèaja, no bez uvida u bo-sanskohercegovaèki i srpski kontekst, te dru�tveno-politièke odnose,nemoguæe je sagledati cjelinu problema. Ponajprije stoga �to su mnogidru�tveni procesi na spomenutim prostorima uvezani i meðusobnouvjetovani, a potom i jer æe bilo kakav pronalazak nove paradigme nu-�no ukljuèiti onaj narativ koji bi prevazi�ao nacionalne i dr�avne gra-nice. Preciznije govoreæi, revizionistièku koaliciju izmeðu hrvatskog isrpskog kolaboracionistièkog revizionizma, olièenog u osobama povje-snièara/istorièara Zlatka Hasanbegoviæa i Bojana Dimitrijeviæa, bit æemoguæe poraziti iskljuèivo istom takvom koalicijom demokratskih sna-ga s istih prostora. Drugim rijeèima, ovda�nja dru�tva vape za novomantifa�istièkom paradigmom modernog doba, koja æe biti u stanju od-govoriti na pitanje �to ga je jo� davne 1989. u Feralu formulirao BorisDe�uloviæ: "Pomahnitali vlak hrvatskog nacionalizma, koji je prije ne-koliko dana krenuo iz Rogoznice, u Trilju je stao samo da ukrca nove

4 Viktor Ivanèiæ, Usta�tvo je ozbiljan dr�avnièki projekt, stav.cenzura.hr5 Tomislav Jakiæ, Nismo daleko od fizièkog suprotstavljanja, h-alter.org

28


putnike. Koja æe biti iduæa stanica? Istim dalmatinskim traènicama,meðutim, bezglavo juri i vlak srpskog nacionalizma. Hoæe li se naæinetko da povuèe koènicu i sprijeèi tragediju?!"6

Ono �to sada gledamo na djelu je istovjetnost procesa koji u korijenuimaju isti obrazac politièkog pona�anja i gotovo identièan sadr�aj. Sjedne se strane namjernim izbjegavanjem problematiziranja politika izdevedesetih godina i praktiènom spomenièkom invazijom svih vrstanastoji suspendirati svaka rasprava o tom razdoblju, koja bi ukljuèilabilo kakve autorefencijalne momente, iz èega proizlazi kanoniziranjenajgoreg �ovinistièkog nacionalizma i potpuni izostanak suoèavanja spro�lo�æu. To u praksi znaèi legaliziranje rezultata rata na svim ni-voima, s jedne strane, te normalizaciju èinjenice da u ovda�njim dr�a-vama postoje graðani prvog i drugog reda. Drugi je krak te politike, kojije uzroèno-posljedièno povezan s navedenim, definitivno rastakanjesekularne dr�ave, koja bi nastavila egzistirati iskljuèivo na papiru. Iakoje taj proces praktièno veæ doveden do kraja, s uvoðenjem vjeronaukau javne �kole i vjerskih sadr�aja na javne televizije, crkve se u poslje-dnjoj fazi, putem paraklerikalnih udruga odluèuju na totalitarno name-tanje vlastitog svjetonazora cijelom dru�tvu, u èemu ne trpe odstupa-nja. Konaèno, treæi krak ovih politika odnosi se na potpunu eliminacijujavnog interesa iz politike i dru�tva, �to na koncu dovodi do otimanjajavnih prostora, do�ivljavanih iskljuèivo kao resurs.

S obzirom da je za ostvarenje spomenutih procesa potrebno uni�titisjeæanje na zajednièku antifa�istièku borbu i modernizaciju u opæemsmislu, koji su podrazumijevali jedinstvo ovda�njih naroda, ali i iz-gradnju modernog dru�tva, sekularne dr�ave i suvremenog naèina �i-vota, vidljivog i kroz arhitektonska rje�enja koja su gradila principemodernog urbanog �ivota, ali i kroz formiranje kritièki svjesnog poje-dinca, jasno je kako se kao jedna od kljuènih toèaka tih politika name-tnula revizija pro�losti. Uva�avajuæi sve navedeno, postaje vi�e nego

6 Boris Paveliæ, Smijeh slobode, Uvod u Feral Tribune, Rijeka, 2014, str.112.

29


oèito kako odnos prema pro�losti ne mo�e biti tretiran kroz naivnugraðansku vizuru prevaziðenih prièa o usta�ama, partizanima i èetni-cima, nego onako kako ga tretiraju vladajuæe politike. Preciznije govo-reæi, primarno pitanje borbe za buduænost ovih dru�tava jest ono veza-no uz njihov odnos prema pro�losti. Navodimo to iz prostog razloga,�to bi konaèno i neupitno usvajanje mitolo�kih nacionalistièkih i ko-laboracionistièkih narativa izgradilo dru�tvo s dominantnom poda-nièkom svije�æu i bez minimalne razine samopo�tovanja, potrebnog zaotpor takvim politikama. Da budemo jo� precizniji, brisanjem memo-rije o partizanskoj borbi, bri�e se i potencijal aktivne pobune, �to naj-bolje osna�uje narativ o nemoguænosti da i�ta promijenimo, s obziromda smo u europskim i svjetskim okvirima mali i beznaèajni. Drugimrijeèima, radi se o inzistiranju na maèekov�tini s usta�kom ideologijomu pozadini. Ili kako je to formulirala Tatjana Tagirov: "U obje dr�avegledamo vraæanje likova iz devedesetih godina pro�log vijeka, �to upolitiku, �to u medije, uz ritualne sukobe u kojima su va�ni samo novi-stari vlastodr�ci, a ne graðani kojima je uglavnom preko glave svega,usta�a, èetnika i partizana i koji vi�e niti o antifa�izmu, a trebali bi baro tome, neæe ni misliti, ni govoriti".7

ZATIRANJE REPUBLIKANIZMA ILI KAKO JE SVE POÈELO

Konstatacija aktualnog stanja, koju smo u kratkim crtama naznaèiliu uvodu, neæe sama po sebi olak�ati razumijevanje èitavog postjugo-slavenskog konteksta, niti odgovoriti na pitanje kako smo se u njemuna�li. Za to se potrebno vratiti na poèetak i na tezu koju od starta zas-tupaju Boris Buden i ljudi oko nekada�njeg Arkzina. Njihova je, posveispravna, teza da je u trenutku u kojem je zagrebaèkom Trgu Republikeoduzeto ime, motivirano povratkom imena bana Jelaèiæa, hrvatsko dru-�tvo su�tinski izgubilo svoj graðanski sadr�aj, �to je dovelo do pretva-

7 Tatjana Tagirov, Uoèite razliku, Vreme, broj 1325, Beograd, 26. maj 2016.

30


ranja graðana u podanike. Sam Buden je u nedavnom intervjuu za por-tal slobodnifilozofski.com to formulirao ovako: "Dakle, kada se suoèa-vamo s historijskim revizionizmom, imamo posla s jednim puno dub-ljim, �irim historijskim razdobljem i ono o èemu je rijeè nije samo ko-munistièka, bolj�evièka revolucija, nego opæenito ideja revolucije, idejajednakosti, slobode. Kao �to sam rekao, za totalitarizam se ne optu�ujusamo jakobinci nego i enciklopedisti. Dolazim do toèke koja se kod naszanemaruje, a koja je simbolièki od kljuènog znaèaja za shvaæanje ono-ga �to se kod nas dogodilo. Prije prvih izbora, u trenutku kada je uzraku svijest o tome da æe se dogoditi pomak iz nekada�njeg jugosla-venskog jednopartijskog sistema, kada se sloboda nasluæuje i otvara,jedan od prvih zahtjeva takozvane demokratske, civilnodru�tvene jav-nosti bio je da se na Trg Republike vrati spomenik bana Jelaèiæa, Fern-kornov Jelaèiæ i, po logici stvari, preimenovanje (ka�em 'preimenova-nje' zato �to ne postoji nikakvo iskonsko ime, nego je to uvijek proces).Dakle, da se Trg Republike preimenuje u Trg bana Jelaèiæa. Pitanje nakoje nitko tada nije ni odgovarao, koje èak nitko nije ozbiljno postavio,veoma je jednostavno: A za�to? �to je lo�e u republici? �to je lo�e u idejirepublike?"8

Imajuæi u vidu da je ideju o promjeni imena Trga pokrenula liberalnastranka, u èemu je znaèajnu ulogu odigrao Slavko Goldstein, Boris Bu-den i Borislav Mikuliæ znaèajan su dio krivnje za izgradnju nacionalis-tièke Hrvatske usmjerili ka liberalnoj antifa�istièkoj inteligenciji, kojaje po njihovom sudu bila zapravo nacionalistièka. Zahvaljujuæi nemo-guænosti i konaènom neuspjehu takvog kompromisa, po kojem bi dr�a-votvorni koncenzus iskljuèio usta�ku tradiciju, Buden je u razgovoruza Slobodnu Dalmaciju zakljuèio kako je samostalna Hrvatska potpunoproma�en i nepopravljiv projekt: "Mislim da postoji i toèka u kojoj jetaj projekt propao, a on je propao u trenutku kad je postalo jasno danije moguæe odr�ati tu razliku izmeðu tzv. liberalnog nacionalizma �

8 Boris Buden, Ustav je posthistoricistièka bajka, slobodnifilozofski.com/skripta-tv

31


nekakvog graðanskog, neusta�kog, finog i uljuðenog, koji nikoga nemrzi i ne protjeruje, koji ne ide na etnièko èi�æenje i ne slavi fa�izam, ikoji je èak u stanju generirati neka kulturna dobra i kulturnu produk-ciju � od ovog fa�istièkog nacionalizma, koji je nasljeðe Ante Paveliæai usta�tva, te je zasnovan na etnorasistièkom konceptu nacije. To na-prosto nije uspjelo."9

Ovo je stanovi�te jo� preciznije opisao Borislav Mikuliæ, problema-tizirajuæi sindikalne demonstracije s kraja 1998. godine, kada je sin-dikatima bio zabranjen pristup na Trg: "Reèeni komad gradskog zem-lji�ta, nakon �to je 1990. godine, u istinski patriotskom zanosu hrvat-skih liberala na èelu sa Slavkom Goldsteinom s njega skinut naziv 'TrgRepublike', da bi ponovno nosio ime bana Josipa Jelaèiæa... nepovratnoje iza�ao iz stvarne povijesti i postao nestvarno nebesko mjesto, simbolraja za zemaljsko u�ivanje transpolitike. S vraæanjem imena bana Jela-èiæa, koje su izvorno inicirali hrvatski liberali, da bi im taj politièki showodmah ukrali hadezeovci, nije samo vraæeno jo� pred-endehazijevskoime trga, koje su mu opet oduzeli 'komunjare', veæ je li�en i svoje osno-vne banalno-svjetovne funkcije. Iz sredi�njeg gradskog prometali�taljudi, tramvaja i dobara, iz buènog gradskog trga i mjesta potencijalnihpolitièkih dogaðaja, Trg je kièerski preinaèen u reprezentativno i posve-æeno mjesto hrvatske malograðansko-metropolitanske idile."10

Sve navedeno, kao i èitav niz drugih sliènih primjera, svjedoèi o sa-kralnoj viziji ideje dr�ave, u hrvatskom sluèaju reprezentiranoj krozizraz dr�avotvorstva. Pri èemu bi u toj �uðenoj dr�avi bila ostvarenabeskonfliktna pretpolitièka zajednica. Iz takve se vrste shvaæanja u ime-nu vladajuæe partije i na�la "zajednica", umjesto stranke ili partije izahvaljujuæi tom duboko ukorijenjenom mitu �ira je javnost sna�noucijenjena nacionalistièkom retorikom koja u svakome oponentu pro-nalazi neprijatelja. Koliko je takvo shvaæanje udaljeno od modernog

9 Boris Buden, Pilenaopako.picigin.net10 Borislav Mikuliæ, Trg izgubljene republike i druge uzorite prièe 90ih, Zagreb, 2015, strr. 232.

32


demokratskog i, po naravi stvari konfliktnog dru�tva, nije potrebnoprevi�e obrazlagati.

DRUGA KULTURNA REVOLUCIJA

Proces koji se trenutno dogaða na postjugoslavenskom prostoru, sposebnim naglaskom na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, a kojivodi radikalizirana desnica, èije su ideje u punom smislu rijeèi u�le umainstream, mo�emo zajednièki imenovati drugim valom konzerva-tivnih revolucija. Imajuæi u vidu da se prvi takav val dogodio u deve-desetim godinama, s promjenom re�ima i nastupom nacionalistièkeparadigme, te da on zbog èitavog niza okolnosti nije u potpunosti des-truirao modernizacijsko kulturno nasljeðe, njegovu dana�nju reaktu-lizaciju mo�emo razumjeti kao poku�aj dovr�avanja nedovr�enog. Oèemu se radi? Prvi val nacionalistièkih revolucija koje su, osim promje-ne dru�tvenog ureðenja, uvele nacionalistièki diskurs i sna�no kleri-kalizirale sva dru�tva na postjugoslavenskom prostoru, donekle je zaus-tavljen s politièkim promjenama poèetkom dvijetisuæitih. Iako je nakoncu, �to je post festum postalo prilièno vidljivo, to zaustavljanje do�i-vjelo su�tinski neuspjeh, ono je imalo sna�an subverzivni potencijal uodnosu na vladajuæe paradigme. I to u prvom redu zahvaljujuæi èinje-nici da se znaèajan broj graðana iskreno nadao revitalizaciji moder-nistièkih kulturnih i civilizacijskih vrijednosti - nakon okonèanja rata.Kada su se te nade ispuhale, do�lo je do sveopæe apatije koja je ponovnodovela nacionalistièke partije na vlast. Da su one ovoga puta èvrstoodluèile dovr�iti posao na kulturnom i intelektualnom planu, vi�e jenego jasno.

No, prije nego se posvetimo aktualnom trenutku, malo æemo preciz-nije ukazati na glavne znaèajke promjena s poèetka dvijetisuæitih. Tadaje, naime, i pored nevoljkosti i nedostatka snage u to vrijeme vladajuæihsocijaldemokrata u Hrvatskoj, Alijanse u Bosni i Hercegovini i koalicije

33


DOS-a u Srbiji da razgrade ideolo�ku i mitolo�ku pozadinu dotada�njihre�ima, na kulturnom planu ipak dodatno osna�ena ili formirana inter-nacionalna kulturna scena, koja je ba�tinila modernu urbanu kulturu,predratnog jedinstvenog jugoslavenskog kulturnog prostora. Kad seona, na valu tih promjena, stala iznova formirati, izgradila je èitavumre�u kontakata na svim kulturnim poljima, od filmskih, preko knji-�evnih, do intelektualnih i spisateljskih, nudeæi jednu novu vrstu kva-litete koja je daleko nadma�ivala sterilnu produkciju klaustrofobiènihdru�tava iz devedesetih godina. Dvostrukim neuspjehom, alternativnih,vi�e ili manje antinacionalistièkih partija, do�li smo u situaciju vrlosliènu onoj u Poljskoj ili Maðarskoj. Dakle, u situaciju intenzivne, na-gla�ene klerikalizacije i konzervativizacije dru�tva, koja je umnogomepogurana sna�nim totalitarnim refleksima tamo�njih vladajuæih partija.Iako je vi�e nego jasno kako se radi o posvema�njoj idejnoj impotenciji,politièka ostra�æenost koja se najsna�nije oèituje u ofanzivi na kultur-nom i medijskom polju nametala se kao jedini istinski prostor za pro-voðenje politike i uvoðenje novog vala duhovne revolucije. Svaka odpromatranih zemalja ima, naravno, odreðene specifiènosti koje, s jednestrane, ukazuju na sna�nu politièku i dru�tvenu opoziciju takvim doga-ðanjima u Hrvatskoj, te izostanak takve politièke opozicije tim nasto-janjima u BiH i Srbiji, gdje je otpor sveden na dijelove civilnog dru�tva,intelektualne scene i medija.

Kako konkretno djeluju ti mehanizmi, jednostavno je uoèiti èak ipovr�nim praæenjem dru�tvenih i politièkih zbivanja. U Hrvatskoj jeizvr�ena vi�egodi�nja priprema onoga �to se sada dogaða, a �to je vje�-bano na sluèajevima referenduma o istospolnim brakovima, pitanjuæirilice u Vukovaru i prosvjedima ispred Ministarstva branitelja. Una-toè tome �to je takva logistièka priprema dovela do sve otvorenije usta-�izacije dru�tva, te u konaènici do imenovanja otvorenog simpatizerausta�ke ideologije Zlatka Hasanbegoviæa za ministra kulture, mnogi suostali zaèuðeni tim razvojem dogaðaja. Naivno odbijajuæi prihvatiti dastvari mogu tako daleko otiæi. Zahvaljujuæi svemu navedenom situacija

34


je trenutaèno takva da su se na udaru novog ministra na�li neprofitnimediji i Hrvatski povijesni muzej, s ozbiljnim izgledima i najavama dasljedeæi na redu budu javna televizija (HRT) i HINA, ali i kompletnakulturna scena koja se ne uklapa u ono �to ministar zove izgradnjomnove nacionalne paradigme. Da je takvih ogroman broj, i to najkrea-tivnija veæina kulturnih radnika, jasno je svakome tko iole prati tu sce-nu, �to su i sami ti kulturnjaci prepoznali masovno potpisujuæi peticijuprotiv novog ministra.

Slièna se stvar dogodila ranije u Bosni i Hercegovini kada je federalnaministrica kulture i sporta Zora Dujmoviæ u novom proraèunu za 2016.godinu odluèila ne samo uvesti sulude etnièke kriterije u dodjeli sred-stava kulturnim programima, veæ je napravila takvu selekciju da je us-kratila potporu najkreativnijim i meðunarodno dokazanim programi-ma koji istinski predstavljaju kulturu Bosne i Hercegovine u svijetu.Umjesto njih, odluèila je sufinancirati razne programe lokalnog znaèajai na razini folklornih, kulturnoumjetnièkih dru�tava. Takva je odlukanaravno izazvala buru negodovanja. O�tar protest protiv takve politikepotpisale su i uputile 22 institucije, meðu kojima i MESS, Sarajevskiratni teatar, Sarajevo film festival, kao i brojni kulturni radnici. Iden-tiènost obrasca u Hrvatskoj i BiH ne mo�e biti sluèajna. Potpuna ano-nimnost aktualnih ministara kulture, koji u kulturnom smislu ne pred-stavljaju ni�ta, njihova uvjerenost u to da imaju misiju i forsiranje "mr-tve" utilitarne kulture, nasuprot modernistièkoj i �ivoj, previ�e su sliènida bismo ih smatrali sluèajnim.

Gotovo se isti proces dogaða veæ du�e vrijeme i u Vuèiæevoj Srbiji, ukojoj, pod smokvinim listom liberalnog ministra kulture Tasovca, cvje-ta prava ideolo�ka konzervativna revolucija. Njezine se specifiènosti zasada iscrpljuju u podila�enju bizarnim akcijama kojima se bri�u lati-nièni natpisi na Kulturnom centru Beograda i smjenjuju direktori togi sliènih centara, koji su ostvarivali kulturni program posve stran tzv.konzervativnim vrijednostima. Ta su nastojanja, naravno, praæena ipoku�ajima uvoðenja totalne politièke prevlasti Vuèiæeve partije, koja

35


na svaki moguæi naèin, pa i znaèajnim smanjenjem sredstava za kul-turu, poku�ava demontirati demokratsku vlast u Vojvodini. U svjetluspomenutih nastojanja, ne trebaju èuditi ni poku�aji rehabilitacije kola-boracionistièkog re�ima Milana Nediæa, koji slijede obrasce sliène oni-ma rehabilitacije Dra�e Mihailoviæa.

Iako je iz svega navedenog vi�e nego jasno da se devedesete godinevraæaju na velika vrata, i to na gotovo cijelom postjugoslavenskom pro-storu, bitna je razlika u odnosu na ono vrijeme �to, na sve sreæu, nemaratnih zbivanja i �to je u znaèajnoj mjeri drugaèiji meðunarodni kon-tekst. Naime, dok je u ono vrijeme Europska Unija bila zainteresiranaza ovaj prostor i istinski odana demokratskim vrijednostima, dana�njase previranja odvijaju u vremenu u kojem se u èitavoj EU bilje�i porastutjecaja radikalnih desnih stranaka i pokreta, a u kojima u nekada�njimdijelovima Istoène Europe nije strana ni suspenzija demokratskih pro-cesa i uvoðenje autokracije. Samim tim svi ovi procesi, ne samo �to nenailaze na osudu od strane europske diplomacije, nego èak u takvojEuropi nalaze i uzore. Uva�avajuæi sve navedeno, jasno je kako je opo-zicija takvim politikama prepu�tena sama sebi, �to ne bi bio neki pre-veliki problem da dru�tva, postepeno naviknuta na normalizaciju ne-kada nezamislivog, nisu sve spremnija trpjeti sve vi�e autokracije i uvo-ðenje fa�izma na mala vrata.

Analiziraj.ba, 22. 02. 2016.

PRO�LOST KAO SUPERMARKET

Iako su u proteklih dvadeset i pet godina rijetki bili periodi u kojimase na jugoslavenskom prostoru mogao njegovati racionalni optimizampo pitanju iskrenog suoèavanja s pro�lo�æu i oèekivanjima dru�tvenogiskoraka na svim poljima, vjerojatno je malo tko mogao oèekivati pot-puni povratak paradigme iz devedesetih godina. Umotane tek u ne�tobla�i retorièki celofan, iza kojeg se kriju de facto iste politièke poruke

36


koje su i dovele do sveopæe destrukcije svih promatranih dru�tava. Up-ravo u tom ambijentu, koji je posve prevladao posljednjih godina, u2016. se (do sada) dogodilo nekoliko paradigmatskih momenata kojisvjedoèe o tome kako u punom smislu rijeèi, da parafraziramo EricaHobsmawma, �ivimo u dobu kontrarevolucije. U Hrvatskoj se na vlastpopela skupina agresivnih kleronacionalista i neskrivenih simpatizerausta�ke dr�ave, sa svojim projektom stvaranja tzv. nove nacionalneparadigme. Prevedeno na razumljiv jezik, to znaèi da æe pravo javnogdjelovanja imati iskljuèivo oni koji æe ustrajavati na nacionalistièkojmitomaniji i konstitutivnim mitovima tuðmanizma, dok æe svi ostalibiti cenzurirani, gurnuti na marginu i onemoguæeni, bez moguænostiuspostave ikakvog dijaloga. O tome najbolje svjedoèi èinjenica da nivi�e od pet tisuæa potpisa eminentnih kulturnih radnika i intelektua-laca, ogorèenih èinjenicom da je za ministra kulture imenovan èovjeks jasnim revizionistièkim stajali�tima, nije izazvalo nikakvu znaèajnijureakciju vladajuæih. Na ideolo�koj razini takva je vrsta politike proizvelapotpunu klerikalizaciju javnih medija, ali i poku�aj da se na mala vrataprovede fuzija izmeðu Katolièko-bogoslovnog i Filozofskog fakulteta uZagrebu, èime bi Katolièka crkva sa svojim dogmama suvereno zako-raèila u prostor namijenjen poticanju kritièke misli.

Da bi svi navedeni procesi, koji podrazumijevaju izbjegavanje bilokakvog problematiziranja Tuðmanove ostav�tine i mitskog mjesta hr-vatske samostalnosti, nazvanog Domovinskim ratom, bili konaèno do-vedeni do kraja, krenulo se i u potpunu reviziju povijesti Drugog svjet-skog rata. Zahvaljujuæi tome, veæ èitav niz godina u Vijencu Maticehrvatske, Glasu Koncila, ali i u izdavaèkim pothvatima mainstreama�-kog Veèernjeg lista, iznose se teze o tome kako u Jasenovcu nije postojaologor smrti, kako je mnogo vi�e ljudi u njemu stradalo nakon zavr�etkarata i kako su pravi zloèinci zapravo partizani i antifa�isti. Ova para-digma, koja ima ozbiljnu logistièku podr�ku u sve prisutnijoj tezi uEvropi o dva totalitarizma, potpuno previða autentiènost jugoslavenskesituacije i ovda�nje partizanske borbe. Nije sporno da se to radi zato da

37


bi se posve razgradilo najvrednije nasljeðe te borbe, a to je meðusobnopovjerenje i uva�avanje svih jugoslavenskih naroda, u konkretnom slu-èaju izmeðu Hrvata i Srba.

Posve je jasno da se iz istih pobuda taj proces odvija i u Srbiji, u kojojèak i profesionalni povjesnièari i visoki funkcioneri Socijalistièke partijepoku�avaju civilizacijski i vrijednosno izjednaèiti partizanski i èetnièkipokret. Vratimo li se na recentne paradigmatske dogaðaje, pored sve-opæe i veæ spomenute negacije stvarnosti Jasenovca u Hrvatskoj, kojase provodi tako da se ista pa�nja posveæuje falsifikatorskim proizvo-dima Jakova Sedlara i ozbiljnim istra�ivanjima Slavka Goldsteina, uzprimjetnu estradizaciju tzv. NDH koja postaje sve prisutnija kulturnaèinjenica, neæemo moæi zaobiæi ni nedavna divljanja u Mostaru, kao nisituaciju vezanu uz ha�ke presude u sluèajevima Karad�iæa i �e�elja.

Mostar je naravno tamna mrlja Tuðmanove politike, koju je slu�benaHrvatska elegantno zaobi�la dono�enjem Saborske deklaracije u kojojse negira sudjelovanje u ratu u Bosni i Hercegovini, dok je u samomMostaru situacija jo� i gora. Iako je to i bez posljednjih akcija uliènedesnice bilo jasno, nakon iscrtavanja ogromne �ahovnice na brdu Pla-ninica iznad grada i noæne akcije prilikom koje je jedan izvorni memo-rijalni kamen, s podsjeæanjem na 1993. godinu baèen u Neretvu, danasje i najnaivnijima jasno da u tom dru�tvu do nikakve katarze nije do�lo.�tovi�e, umjesto da se hrvatska nacionalistièka politika suoèi s èinje-nicom da je istoèni dio Mostara pretvorila u opsjednuti geto i da jesru�ila UNESCO-ov spomenik i simbol grada, ona ne samo da upornoodbija to suoèavanje, nego i nedavnim bacanjem memorijalnog ka-mena taj èin i ponavlja. Imajuæi sve to u vidu, ne treba èuditi kako sprozora Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Mostarupuca savr�en pogled na devastirano Bogdanoviæevo Partizansko gro-blje, udaljeno od fakulteta nekih stotinjak metara, a da nikoga s togodsjeka i fakulteta nije briga za taj jedinstveni spomenik kulture i stanjeu kojem se nalazi.

38


U isto stanje svijesti spada i imenovanje studentskog doma na Pala-ma po ratnom zloèincu Radovanu Karad�iæu, �to je jedinstven sluèaju suvremenom svijetu - da se studentski domovi imenuju po �ivimosobama, uz to i osuðenim ratnim zloèincima. Nema nikakve dvojbeda taj èin predstavlja vi�e nego jasnu poruku da od suoèavanja s pro�-lo�æu nema ni�ta i da se takvo �to neæe tolerirati, te da iznova vrijeðasve one koji su od Karad�iæeve politike stradali. U istu kategoriju spadai posve nelogièna presuda �e�elju, koja je tog uvjerenog propagandisturata praktièno politièki rehabilitirala, dajuæi mu auru nevinog èovjeka.

Pogledamo li sada sva spomenuta dru�tva s distance, shvatit æemokako se u svima njima odvijaju istovjetni procesi odr�avanja ratnihideologija, rehabilitacije kolaboracionistièkih snaga iz Drugog svjetskograta i potpune odsutnosti bilo kakve svijesti politièkih, akademskih iintelektualnih elita o moralnoj odgovornosti za jadno stanje dru�tavau kojima djeluju. Imajuæi u vidu sve navedeno, praktièno je nemoguæeoèekivati ozbiljnu dru�tvenu katarzu i suoèavanje sa zloèinima poèi-njenim u ime vlastite nacije. Taj problem posebno dolazi do izra�ajakroz sve prisutniju suradnju srpske i hrvatske revizionistièke histo-riografije, koja i ne znajuæi iznova potvrðuje sve ono �to poku�ava opo-vrgnuti. Naime, to da su se nacionalisti svih ovda�njih dru�tava odu-vijek najbolje meðusobno razumijevali, jedni druge hranili i zajednoproizvodili kaos zbog kojeg se sada nu�no moramo suoèiti s posljedi-cama takvog djelovanja.

recom.com, 11. 04. 2016.

ZAJEDNIÈKI REVIZIONISTIÈKI NARATIVNA POSTJUGOSLAVENSKOM PROSTORU

Narativi historijskog revizionizma, koji su preplavili javnost na èita-vom postjugoslavenskom prostoru, unatoè tome �to nisu planski uve-zani, niti programirani, imaju zajednièku ishodi�tu toèku. Ona se nalazi

39


u potrebi za potpunom dekonstrukcijom nasljeða socijalistièke Jugo-slavije i bilo kakvog pozitivnog vrednovanja ièega �to bi bilo vezano uznarative koje je ta dr�ava proizvodila. S obzirom da ja antifa�istièka,Narodnooslobodilaèka borba èinila konstitutivni temelj tog dru�tva,logièno je da najveæi revizionistièki udar bilje�imo upravo na tom pod-ruèju, pri èemu su sva nastojanja tog udara posve neoptereæena èinje-nicama. �to im èinjenice manje idu u prilog, ovda�nji revizionisti ih svi�e strasti negiraju. To èine bilo da se radi o civilizacijskim porukamakoje se vezuju uz antifa�istièki pokret, bilo u potpunoj negaciji stvar-nosti usta�ke dr�ave u hrvatskom i bosanskohercegovaèkom sluèaju,ali i Nediæeve Srbije i èetnièkog pokreta na srpskom primjeru, te kola-boracije u Sloveniji. Imajuæi u vidu sve navedeno, kljuèno pitanje kojemoramo postaviti, prije nego krenemo u daljnju elaboraciju teme, od-nosi se na razloge zbog kojih postjugoslavenske dr�ave, posebno nacio-nalistièka desnica koja je prete�no vladala u proteklih èetvrt stoljeæa,inzistiraju na tako temeljitoj negaciji socijalistièkog nasljeða? Bez obzira�to se odgovor na ovo pitanje èini jednostavnim, ono mora biti pos-tavljeno radi lak�eg razumijevanja dru�tvenog konteksta koji analizi-rano. Radi se o lako provjerljivoj èinjenici koja govori o tome da jeekonomska i socijalna situacija u svim novonastalim dr�avama takvada je mladim generacijama posve jasno da �ive i da æe �ivjeti znatnolo�ije i nesigurnije od svojih roditelja i da æe moguænost da na bilo kojinaèin rije�e trajnu egzistenciju ili stambeno pitanje biti svedena naminimum. Zahvaljujuæi tome, s obzirom da sve te dr�ave veæem dijelusvojih graðana nisu omoguæile pristojan �ivot, kao i s obzirom na èinje-nicu da je raspad Jugoslavije bio praæen razarajuæim ratovima, jedino�to se jo� mo�e ponuditi svim tim graðanima jest njegovanje nacio-nalistièkoga narativa, u kojem nema mjesta za multiperspektivnost ikoji ne trpi nikakvu vrstu kritike. Drugim rijeèima, jedino �to je pre-ostalo je antagoniziranje s ostalim bliskim narodima, iz èega logiènoproizlazi da narativ antifa�istièke borbe, koji je kompletno izgraðen okoprièe o bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih naroda, naprosto mora biti

40


uklonjen, da bi za�ivio nacionalistièki narativ. Kako je praktièno nemo-guæe da se u toj nakani uspije, prije svega zato jer je rijeè o masovnoj iautentiènoj tradiciji antifa�izma na ovim prostorima, a potom i zbogtoga �to je svakome racionalnom jasno da je partizanski pokret u Dru-gom svjetskom ratu bio na ispravnoj strani, ta vrsta nemoæi da se novinarativ nametne, rezultira sve veæom agresijom i izostankom toleran-cije. Konaèni ishodi ovoga o èemu govorimo vidljivi su u djelovanjubiv�eg ministra kulture u Hrvatskoj, Zlatka Hasanbegoviæa, kao i u sud-skim procesima koji su te�ili i te�e rehabilitirati Dra�u Mihailoviæa iMilana Nediæa, ali i reafirmaciji notornih fa�ista i antisemita koji sudjelovali unutar bo�njaèkog konteksta, a po kojima se imenuju �koleu Bosni i Hercegovini.

S obzirom da bi nas navoðenje svih konkretnih primjera u kojimase takva revizionistièka nastojanja ogledaju moglo dovesti do èitavihknjiga posveæenih iskljuèivo toj temi, ovdje æemo se zadr�ati samo naveæ spomenutim rehabilitacijama u Srbiji, imenovanju jedne sarajevskeosnovne �kole po fa�isti i antisemitu, imamu Mustafi Busulad�iæu, tena sveopæem nastojanju relativizacije karaktera usta�ke dr�ave, koje jenajvidljivije na primjerima negacije stvarnosti logora smrti u Jasenov-cu, manijakalnoj potrebi da Alojzije Stepinac bude progla�en za svecai promatranjem èitavog partizanskog pokreta iskljuèivo kroz dogaðajeiz 1945. godine. Paradoks koji povezuje sve te momente, a kojeg pred-stavnici revizionistièke desnice nisu svjesni, ili se samo pretvaraju daga nisu svjesni, odnosi se na potpunu idejnu suglasnost svih ovda�njihnacionalizama u odnosu prema ovim pitanjima. Ta suglasnost ide èaktoliko daleko da oko ovih tema posve otvoreno suraðuju, èime nesvje-sno legitimiraju socijalistièki historiografski narativ o zajednièkom dje-lovanju kolaboracionista, izmeðu kojih nije zabilje�en ni jedan znaèaj-niji sukob u ratu, dok su s druge strane iscrpno dokumentirane sve nji-hove zajednièke akcije protiv partizana. Drugim rijeèima, termin kojimje jugoslavenska historiografija nazvala ovda�nje kolaboracioniste, proz-

41


vav�i ih domaæim izdajnicima, izdr�ao je test vremena te ostao aktualando danas. Tako je kratkotrajni hrvatski ministar kulture Zlatko Hasan-begoviæ, koji je na toj funkciji nastupao kao okupator sa zadatkom dapotpuno ukine egzistenciju bilo kakvog kulturnog aktivizma koji nenastupa na liniji klerikalnog dr�avotvornog nacionalizma, nakon �to jeodbio financirati objavljivanje knjiga nekih od najboljih hrvatskih au-tora, s izda�nim iznosom pomogao �tampanje radova Bojana Dimi-trijeviæa, srpskog historièara èiji se radovi mogu svesti na apologijuDra�e Mihailoviæa i èetnièkog pokreta. Na isti naèin mo�emo proma-trati i formiranje zajednièke komisije Katolièke crkve i Srpske pravo-slavne crkve, koja je utemeljena na inzistiranje aktualnog pape Franje,a èiji se zadatak usugla�avanje stavova oko progla�avanja Alojzija Ste-pinca svetim. Okonèanje tog sluèaja bit æe posebno zanimljivo, s obzi-rom da se upravo na njemu ogleda su�tina svih revizionistièkih nasto-janja. Preciznije govoreæi, ostaje za vidjeti da li æe u Srpskoj pravo-slavnoj crkvi prevagnuti opravdani zazor prema Stepinèevoj kanoniza-ciji ili izra�en antikomunistièki sentiment koji dijeli s Katolièkom crk-vom?

Imajuæi u vidu sve navedeno, te�ko je ne uoèiti potpunu idejnu zbu-njenost kojom se institucionalna ljevica nosi s takvim nastojanjima. Upoku�aju da se svemu tome odupre, ona radi temeljnu gre�ku, nastojeæinacionalizirati antifa�istièku borbu, èime je ne falsificira ni�ta manjeod desnice koja bi je potpuno negirala. O èemu se radi?

Predstavnici hrvatskog SDP-a, braneæi antifa�izam, uporno nudeargumente o tome kako je antifa�istièka borba stvorila Hrvatsku, teintegrirala Istru, Zadar i otoke u njene granice. BosanskohercegovaèkiSDP na slièan naèin, na liniji afirmacije patriotizma, obilje�ava ZAV-NOBIH, pronalazeæi dr�avotvorne momente kao kljuènu vrijednost par-tizanske borbe, dok historièar Predrag Markoviæ, kao visoki funkcionersrpskog SPS-a, sve upornije zastupa tezu o dva ratna pokreta koja suse s razlièitih pozicija borila za srpski narod. Problem svih tih tvrdnji

42


nije u tome �to su one potpuno la�ne, nego u tome �to predstavljaju tekmanji dio istine o partizanskoj borbi. �tovi�e, polazeæi s lijevih pozicija,to bi trebalo promatrati kao manje bitan dio èitave prièe. Pojednosta-vljeno govoreæi, umjesto �to afirmira dr�avotvornu poziciju, ulazeæi nateren desnice, na kojem je nu�no osuðena na poraz, ljevica bi se pri-marno trebala baviti izgradnjom dru�tva i temeljnih civilizacijskih vri-jednosti, te konaèno poèeti shvaæati dr�avu kao servis graðana, a ne kaosimbol kojem se treba klanjati. Iz nerazumijevanja �tetnosti takve pozi-cije do�lo se do oduzimanja kljuènih sadr�aja antifa�istièke ba�tine.Jedan je od elemenata te borbe bila borba protiv okupatora i nacionalnaemancipacija, koja je vidljiva u izgradnji federalne Jugoslavije, pre-ciznije, u stvaranju nacionalnih dr�ava unutar jugoslavenskog okvira.No, promatrati tu borbu mimo drugih dviju temeljnih odrednica, a tosu borba za socijalnu pravdu, olièena u provedenoj revoluciji i borbaza zajedni�tvo jugoslavenskih naroda, posve je proma�eno. Drugimrijeèima, ovda�nji je antifa�izam stvoren na jugoslavenskoj platformi iizvan nje ga se ne mo�e razumjeti. Stoga je svaki otpor revizionizmukoji se unaprijed zatvara unutar granica novonastalih postjugoslaven-skih dr�ava, unaprijed osuðen na neuspjeh. Unatoè tome �to razlozizbog kojih se u tolikoj mjeri zazire od jugoslavenskog konteksta mogubiti razumljivi, a le�e u èetvrtstoljetnom raspirivanju histerije o tompitanju od strane nacionalistièkih elita i uroðenom oportunistièkomrefleksu znatnog dijela dru�tva. A bez dokidanja takve prakse, revizio-nistièki æe narativ trajno oblikovati ovda�nja dru�tva. Imajuæi u vidusve navedeno, pravo je èudo kako predstavnici institucionalne ljeviceto oèito ne uoèavaju.

Nadnacionalni, jugoslavenski revizionistièki narativ, utemeljen nanekritièkom antikomunizmu, veæ postoji, meðusobno se savr�eno ra-zumije i poma�e, te izgraðuje sna�ne meðusobne institucionalne veze.Jednako na podruèju dr�avnih, crkvenih i znanstvenih institucija. Zaovo posljednje dovoljno je pogledati intenzitet suradnje izmeðu Hrvat-

43


skog instituta za povijest i Instituta za istoriju Srbije. Paradoks da susve te institucije utemeljene u socijalistièkom razdoblju, iz kojeg crpelegitimitet i autoritet u javnosti, ni u èemu ih ne ometa da èitavo torazdoblje potpuno otpi�u kao godine izgubljenog vremena, svodeæi kom-pleksne teme na ideolo�ke ratove za bolju pro�lost. �to je proces kojemse antinacionalistièka i liberalna ljevica mo�e oduprijeti iskljuèivo iz-gradnjom novog dru�tva, toènije, paralelnih institucija koje bi èitavpostjugoslavenski prostor shvaæale kao jedinstveni kulturni prostorzajednièkog nasljeða, posebno onog antifa�istièke provenijencije.

44


45


HRVATSKA BEZ LJEVICE:IZMEÐU EKSTREMNE DESNICEI EKSTREMNOG CENTRA

U trenutku kada se nalazimo pred jo� jednim izborima u Hrvatskoj,koji se odr�avaju niti godinu dana od pro�lih izbora, �to ih èini jedin-stvenim, promatramo li politièku ponudu prilièno æemo jednostavnodoæi do zakljuèka kako ljevice zapravo i nema. To naravno ne znaèi dane postoje partije i grupacije koje nisu istinski lijeve, poput SRP-a iRadnièke fronte, no njihov je utjecaj i realan doseg iznimno limitiran.Ovo spominjemo iz razloga �to je u takvoj situaciji zapravo jedino pi-tanje izbora izmeðu ekstremne desnice i ekstremnog centra, koji (cen-tar) znaèajni dijelovi dru�tva jo� uvijek nisu u stanju percipirati kaomoguæi ekstremni. Iako se iz svega navedenog vidi da je nominalnuljevicu, olièenu ponajprije u SDP-u, gotovo nemoguæe promatrati kaotakvu, prije nego se posvetimo analizi njezine politike i retorike, pred-stavit æemo dru�tveni kontekst unutar kojeg ona djeluje. A taj je kon-tekst presudno obilje�en politikom iz devedesetih godina, toènije tuð-manizmom, koji je brutalno uspostavljen i nikada zapravo nije raz-graðen. �tovi�e, èak i oni malobrojni poku�aji da se tako zadana poli-tièka konstrukcija razgradi, poput nastojanja tada�njeg predsjednikaRepublike Stipe Mesiæa, na kraju su do�ivjeli neuspjeh, nakon èega jeTuðman, osim u dijelu intelektualne i novinarske javnosti, postao prak-

46


tièno monumentaliziran, a time svaka istinska rasprava o njemu i nje-govom dobu gotovo u potpunosti onemoguæena.

S obzirom da se sadr�aj Tuðmanove politike svodio na potpunu eko-nomsku destrukciju zemlje s jedne strane, te njezinu sveopæu kleri-kalizaciju i antagonizam prema Srbima s druge strane, iz èinjenice dani jedan od tih elemenata u javnom diskursu nije istinski dekonstru-iran, jasno je kako se u politièkom mainstreamu nije razvila nikakvaprava ljevica. Kad se na takvu opæu situaciju nadovezao koruptivnidebakl Sanaderove vlasti, koji je prouzrokovao potpuno odricanje HDZ-a od svake vrste njegovog nasljeða, pa i one koja je umanjila antago-nizaciju prema srpskom stanovni�tvu, dovev�i na koncu na èelo te par-tije politièki neinventivnog Tomislava Karamarka, ujedno i èovjekamisionarskih sklonosti, dobili smo politièku situaciju u kojoj je ekstre-mna desnica sa svojim idejama dobila pravo graðanstva, probudiv�inajni�e strasti u znaèajnom dijelu populacije. Konkretni uèinci takvepolitike oèitovali su se u pojavi klerikalnih incijativa koje su uspjeleorganizirati referendum o braènoj zajednici i ostvariti pozitivan rezultatna njemu, kao i u histeriènoj proizvodnji kaosa u Vukovaru, u ratuprotiv uvoðenja æirilice na slu�bene natpise. Na isti je naèin ta atmo-sfera proizvela brojne, sve èitanije portale èiji se sadr�aj svodio na pro-izvodnju mr�nje i pronala�enje unutarnjih i vanjskih neprijatelja, �toje sve praæeno potpunom negacijom bilo kakvih pozitivnih uèinakasocijalistièkog razdoblja, posebno antifa�izma i rehabilitacijom usta�kedr�ave. Ta je pak rehabilitacija i�la dotle da je veæ postalo sasvim nor-malno da se u gotovo svakom broju Vijenca Matice hrvatske i GlasaKoncila, posve nekritièki objavljuju tekstovi u kojima se tvrdi da u Jase-novcu nije egzistirao logor smrti i da je u njemu zapravo najvi�e ljudistradalo nakon rata, u doba kad su "komunisti" tamo imali logor.

Èitav taj proces odigrava se pod zajednièkim nazivnikom borbe pro-tiv dvaju totalitarizama, �to je floskula koja slu�i kao paravan za obra-èun s antifa�izmom. Da je tome tako svjedoèi i potpuni izostanak du-binske problematizacije karaktera usta�ke dr�ave, za �to kao najbolji

47


primjer mo�emo uzeti aktualnu predsjednicu Republike Kolindu Gra-bar Kitaroviæ, koja nije htjela otiæi u Jasenovac na dan komemoracije,veæ je to uèinila nekoliko dana ranije, unijev�i u tamo�nju knjigu doj-mova tekst u kojem se usta�ka dr�ava i njezini zloèini uopæe ne spo-minju. U svemu navedenom najiritantnija je potpuna nespremnost dase stvari nazovu pravim imenom, toènije, histerièna reakcija kojom jebilo praæeno bilo kakvo imenovanje koje bi te pojave povezalo s usta�-tvom. Èak je, meðu ostalim, pokrenuto potpisivanje peticije kojom seod predsjednice Republike zatra�ilo da u Hrvatsku vojsku uvede usta�kipozdrav "Za dom, spremni", a koju je potpisao znatan broj akademika.Taj se zahtjev, naravno, tumaèilo time da se radi o starom hrvatskompozdravu koji nije iskljuèivo usta�ki. To �to je takva tvrdnja potpunala� predstavlja èak i manji problem od èinjenice da svatko razuman znada se taj pozdrav �eli afirmirati upravo zato �to je usta�ki, ali se èini sveda se ta èinjenica ne prizna. Drugim rijeèima, na djelu je stvaranje anti-fa�istiækog ugoðaja za konzumiranje fa�izma, kako je taj proces preci-zno oznaèio Viktor Ivanèiæ.

Svemu tome predstavnici nominalne ljevice, ne samo �to nisu ozbilj-no oponirali, nego su taj proces i aktivno podr�avali, i to ponajprije krozodnos prema onom famoznom danu sjeæanja na �rtve totalitarnih re�i-ma. Naime, u vrijeme vlasti SDP-a, odnosno mandata premijera ZoranaMilanoviæa, njegovi bi ministri istog dana posjetili Jadovno i Jazovku.Za neupuæene, Jadovno je prvi usta�ki logor smrti u NDH, u kojem jeubijeno nekoliko desetina tisuæa ljudi, dok je Jazovka strati�te na kojemje ubijeno nekoliko stotina usta�kih vojnika nakon borbe. Stavljanjemta dva mjesta stradanja u istu ravan, definitivno se relativiziraju povije-sne èinjenice, no, to je proces koji je toliko uznapredovao da je navede-nu èinjenicu malo tko i primijetio. Da bi ironija bila veæa, protiv te isteVlade vi�e od godinu dana trajali su ulièni prosvjedi branitelja, kojimaje praktièki jedini cilj bio ru�enje te "izdajnièke vlasti". Sve je to dovelodru�tvo do Vlade Tihomira Ore�koviæa, za èijeg su kratkotrajnog man-data ti procesi eskalirali do nesluæenih razmjera. Za ministra kulture

48


postavljen je èovjek s neskrivenim simpatijama prema usta�koj dr�avi,koji je iz slu�bene kulture iskljuèio praktièno sve neistomi�ljenike, atakvih je bilo vi�e od pet hiljada. Tada�nji potpredsjednik Sabora pred-vodio je pobje�njelu rulju na sjedi�te Vijeæa za elektronièke medije, nebi li smijenili ravnateljicu Vijeæa Mirjanu Rakiæ, pri èemu su skandiraliusta�ki pozdrav. Javna je televizija potpuno klerikalizirana, a atmosferamr�nje u dru�tvu poèela je iznova slièiti na atmosferu iz devedesetihgodina. Sve je to bilo zaèinjeno neprimjerenim reakcijama predstavnikavlasti, meðu kojima treba izdvojiti odgovor Kolinde Grabar KitaroviæMiloradu Pupovcu u kojem je ustvrdila da su Srbi sami odgovorni zanapade kojima su izlo�eni jer da svojim javnim izno�enjem stavovaprovociraju veæinu, ali i sadr�ajno istu reakciju Zlatka Hasanbegoviæakoji je kao ministar kulture praktièno optu�io pisca Antu Tomiæa da jesam, svojim pisanjem isprovocirao fizièki napad na sebe.

No, s obzirom da su svi navedeni potezi nai�li na sna�an otpor gra-ðanskog dru�tva pa i masovne demonstracije u sluèaju kurikularnereforme, tada�njoj se Vladi mora odati priznanje da je utjecala na buðe-nje i organizacijsku povezanost graðanskog dru�tva, mahom lijeve pro-venijencije.

Time dolazimo do kljuènog problema u aktualnom predizbornommomentu. Naime, nakon �to je praktièno od�utjela kompletnu ideo-lo�ku revoluciju vlasti na odlasku, prepustiv�i graðanskom dru�tvu iintelektualcima da se sami bore protiv HDZ-ove i Most-ove vlasti i nje-zine politike, lijevo-liberalna koalicija svjesno je odabrala da ne koristitako stvorenu energiju i kapacitete graðanskog dru�tva. Umjesto toga,ta se koalicija, s predsjednikom SDP-a Zoranom Milanoviæem na èelu,odluèila posve pomaknuti prema centru, pa èak i desnom centru, obja�-njavajuæi to potrebom da se ideolo�ke teme nadiðu. To je pomicanjei�lo toliko daleko da bilje�imo potpunu �utnju o alternativnim i lijevimekonomskim politikama, koje bi bile ponuðene kao odgovor na istro-�eni model "treæeg puta". To je tim tragiènije �to je SDP uoèi posljednjihizbora barem emitirao neku volju u tom smjeru, vidljivu u izradi novog

49


lijevog manifesta od strane Antuna Vujiæa, �to je dokument koji danasnitko ne spominje. Problem takve politike, èak i neovisno o njezinimpotpunim logièkim manjkavostima, krije se u èinjenici da se Milanoviæuopæe nije okanio ideologije. On se, �tovi�e, iz dana u dan poku�avaopredstaviti kao izvorni tuðmanist i autentièni hrvatski nacionalist. Uprilog ovoj tezi ne ide samo skandalozna anonimna snimka njegovograzgovora s braniteljima, nego i gotovo svi njegovi javni istupi prije inakon toga, u kojima je prekapao po biografijama svoje i tuðih obiteljii otvarao natjecanje u hrvatstvu. Kako je s druge strane i HDZ, krozumiveno lice novog predsjednika Plenkoviæa, odluèio barem nominal-no napustiti ekstremno desnu poziciju, gurajuæi se u centar, trenutaènoimamo na djelu natjecanje dviju politika ekstremnog centra koje æezasigurno, u bilo kojoj kombinaciji, formirati vlast.

Sve to zajedno znaèi da su èitava probuðena energija i znaèajan dru�-tveni potencijal otpora odlazeæoj vlasti ostali potpuno izvan aktualneizborne utrke, �to je s jedne strane tragièno, ali s druge mo�e biti i dobrapoèetna pozicija za formiranje istinske ljevice u Hrvatskoj.

noviplamen.org, 10. 09. 2016.

KRONOLOGIJA KONTRAREVOLUCIJE

ULIÈNA KONTRAREVOLUCIJA I CINIZAM AKTUALNE VLASTI

Politièki i dru�tveni �ivot Hrvatske u protekloj je godini odreðen sdva nadopunjujuæa faktora. S jedne strane, na djelu je ulièna kontra-revolucija desnice koja je, s druge strane, dodatno osna�ena podila-�enjem ili potpunom pasivno�æu bezidejne socijaldemokratske vlasti.Pokret uliène desnice, potpomognut infrastrukturom HDZ-a i Katolièkecrkve, profilirao se kroz nekoliko kljuènih momenata, otvarajuæi svjeto-

50


nazorski rat u dru�tvu, pri èemu se posebno bizarnom istièe èinjenicada su kao kljuèni instrument pritiska koristili referendumsko izja�nja-vanje, tj. ideju direktne demokracije.

Èitavi je proces zapoèeo uspje�no organiziranom akcijom provo-ciranja referenduma o pitanjima istospolnih brakova, da bi se godinudana kasnije (u èasu nastajanja ovog teksta) okonèalo kontinuiranimprosvjedom ispred Ministarstva branitelja. Izmeðu ta dva dogaðajana�ao se cijeli niz nastojanja u kojima je desna fronta poku�ala uzdrmatiaktualnu vlast i kreirati atmosferu mr�nje i latentnog graðanskog ratau dru�tvu. To se oèitovalo kroz referendumske inicijative za zabranuæiriliènih natpisa u Vukovaru, zatim upotrebu usta�kih slogana na no-gometnim stadionima, napade na proslavu Dana ustanka u Srbu, doèekDarija Kordiæa, spomenik bojni "Rafael vitez Boban" u Splitu, cirkusoko imenovanja nekih ulica po partizanskoj ba�tini u tom gradu, javnenapade na kazali�ni rad Olivera Frljiæa, �iroko djelovanje Katolièke crk-ve u obraèunu s avetima komunizma, te kroz nesmiljene napade naDejana Joviæa zbog iznesenog vlastitog stava o referendumu i referen-dumskom pitanju za osamostaljenje Hrvatske. Sve je to u pravilu nai�lona otpor od strane pojedinih nezavisnih intelektualaca i nevladinihorganizacija, dok su se institucije vlasti pravile da taj problem desnekontrarevolucije ne postoji, ili mu èak i povlaðivale, kao �to je sluèaj uSplitu ili s braniteljskim prosvjedima u Zagrebu.

Za puno razumijevanje okolnosti u kojima se trenutaèno nalazi poli-tièki i dru�tveni �ivot zemlje, bit æe dovoljno taksativno navesti kljuèneteze desnice o navedenim pitanjima, kao i reakcije vlasti na te akcije.

Nakon �to je biv�a, hadezeova gradska vlast u Vukovaru, sukladnoZakonu o nacionalnim manjinama, izglasala upotrebu i æiriliènih nat-pisa u tom gradu, tada aktualna socijaldemokratska vlast poèela je tajzakon provoditi postavljanjem æiriliènih natpisa na javne objekte, a �toje dovelo do formiranja neèega nazvanog "Sto�er za obranu hrvatskogVukovaru" i �estokog uliènog bunta i razbijanja postavljenih ploèa.

51


Kljuèna teza sto�era�a, koje je predvodio Tomislav Josiæ, mogla se sa�etiu zakljuèak da je uvoðenje æirilice nagrada agresorima, da je pod timpismom napadan Vukovar i sl. Takve su teze dovele do pokretanja peti-cije za raspisivanje referenduma o zabrani uvoðenja æirilice u Vuko-varu, koji na kraju nije odr�an zbog odluke Ustavnog suda o neustav-nosti takvog referendumskog pitanja. No, ovdje nas mnogo vi�e odformalnosti zbog kojih je ta ideja povuèena i kontradiktornog pona-�anja HDZ-a, od otvorenog podr�avanja pokreta do kasnijeg primjet-nog distanciranja na poticaj iz Europske Unije, zanima pona�anje so-cijaldemokratskih vlasti. Umjesto da odbiju pregovarati s radikalnomdesnicom i jasno ka�u da je lomljenje ploèa s æiriliènim natpisima ièitavo djelovanje sto�era amoralno i ispod svake civilizacijske razine,u�le su u raspravu s argumentacijom poput one da je zakon takav i daga treba po�tovati. Premijer Milanoviæ je doslovno rekao da "uvoðenjeæiriliænih natpisa na javnim ustanovama i tijelima dr�avne uprave uVukovaru nije nikakva provokacija nego provedba zakona. Nikoga neprovociramo, samo provodimo zakon, nikoga ne tjeramo na odreðenuvrstu pona�anja, veæ samo na obiènu plemenitu susjedsku trpeljivost ini�ta drugo. Znam i razumijem da ima ljudi koji su u ratu bili u logo-rima, èija su braæa ubijena u Borovu Selu, koji se protive provedbi za-kona, koji se protive æirilici, i to s ljudske strane mogu i razumjeti. Onikoji �ele drukèije, molim neka ne prijete, neka ne pozivaju na protu-zakoniti otpor jer ovo je hrvatska dr�ava, oni su pobijedili za tu dr�avu,i najveæi trijumf je èinjenica da se hrvatski zakoni provode u Vukovaru".

No, postavljanje Vlade prema tom problemu, koliko god bilo praæenos velikom kolièinom kalkulacija i nastojanjem da se izbjegne otvorenakonfrontacija, ipak je bilo u odreðenoj mjeri i principijelno.

No, potezi koje su predstavnici vlasti vukli u Splitu i u sluèaju hajkena Dejana Joviæa, sigurno se ne mogu smatrati takvima.

U Splitu je, naime, socijaldemokratski gradonaèelnik Ivo Baldasarosobno sudjelovao na sveèanosti otkrivanja spomenika IX. bojni HOS-

52


a "Rafael vitez Boban", koja je, da cinizam bude jo� veæi, odr�ana 9.svibnja, na Dan pobjede protiv fa�izma. Jo� je pri tom mirno, èak iaplauzom popratio usta�ki pozdrav "Za dom, spremni". Ima li se u viduèinjenica da je taj spomenik postavljen u kvartu u kojem je izvr�enanajveæa otimaèina tuðih stanova, nasilnim izbacivanjem ljudi iz njiho-vih domova, njegovo otkrivanje dobiva dodatnu dimenziju koju se niu jednoj analizi ne mo�e zanemariti. Takvo gradonaèelnikovo pona-�anje nagnalo je Viktora Ivanèiæa da mu u otvorenom pismu, izmeðuostalog, napi�e: "Ovim putem �elim Vam javno èestitati na maestral-nom utjelovljenju vladajuæeg cinizma. Gotovo da je rijeè o konceptu-alnoj umjetnièkoj gesti, hrabrome iskoraku kojim se eliminiraju zad-nje iluzije i do sr�i demaskira sustav proklamiranih vrijednosti o kojimaVa�i stranaèki drugovi diljem Hrvatske dr�e redovite pjevane mise.Postavi li tkogod logièno pitanje � 'Zar postoji takav debil, socijaldemo-krat, nominalni ljevièar, koji æe na Dan antifa�izma odavati poèast pos-trojbi �to svojim imenom slavi usta�koga ratnog zloèinca, i jo� se tupokesiti meðu usta�kim simbolima i zastavama, i jo� zdu�no pljeskati nausta�ki pokliè�?' � èelnici Va�e (socijaldemokratske) partije moæi æes ponosom reæi: Postoji, zove se Ivo Baldasar i SDP-ov je gradonaèelnikSplita!

Meni, dodu�e, nije ba� najjasnije zbog èega je vojna formacija nazvanapo nacistièkome oficiru uopæe zakonom dopu�tena, a kamoli da joj sepodi�e spomenik, niti razumijem za�to nositelji fa�istièkog znamenja,èim su stupili na javnu povr�inu, nisu privedeni u najbli�u policijsku sta-nicu, no Vas, kao pragmatiènog politièara, zainteresiranog za osjetljivuproblematiku nacionalnog jedinstva, to ne mora brinuti. Hoæe li Vas koris-nici usluga pri tom smatrati antifa�istièkim fa�istom ili fa�istièkim anti-fa�istom � hoæete li svoje glazbene simpatije udijeliti Leonardu Thomp-sonu ili Marku Perkoviæu Cohenu � od sporedne je va�nosti, dok godVa�a uzvi�ena nakana nije optereæena misaonim stranputicama kakvese, avaj, vrzmaju po glavi ovoga potpisnika: na primjer, da gori od usta-�a mogu biti samo oni koji ih opslu�uju antifa�istièkom ambala�om."

53


Sliènu je stvar Ivo Baldasar ponovio kada su mu splitski antifa�istiuputili zahtjev da se nazivima barem dviju ulica u gradu oda poèastpartizanskoj borbi, te da se Dan osloboðenja grada ukle�e u �tandaracna Pjaci. Gradonaèelnik je dva prijedloga praktièno u potpunosti odbio,dok je treæi modificirao, predla�uæi da se jedna periferna ulica nazoveimenom Prvog splitskog odreda. Osobno sam u jednom novinskomkomentaru tada napisao: "Meðutim, ovdje je od rezolutnog odbijanjapuno pogubniji cinizam manifestiran od strane gradske vlasti. Voditiikakvu suvislu raspravu sa likovima poput Podruga i �koriæa, koji bipolemizirali o tome jesu li partizani bili partizani ili marsovci, èini seprilièno besmislenim. No, naiæi na potpuno nerazumijevanje gradskihvlasti, koje su praktièno u potpunosti odbile sve navedene zahtjeve,zakamuflirav�i vlastiti stav imenovanjem nepostojeæe ulice na periferijiimenom Prvog splitskog odreda, da bi na kraju i od toga odustale, upunom je smislu rijeèi poni�avajuæe. Posebno u svjetlu èinjenice da segradonaèelnik Baldasar usudio tim odbijanjem javno pohvaliti, istièuæikako nije prihvatio sve zahtjeve antifa�ista. Tra�imo li kao graðani iantifa�isti doista previ�e kad oèekujemo da se socijaldemokratski gra-donaèelnik pona�a kao istinski antifa�ist, a ne kao netko tko antifa-�istima udjeljuje milostinju i slijedom toga, oèekujemo li previ�e akotra�imo da se po�tuje tradicija grada kojim on trenutaèno upravlja,umjesto da se podilazi duhu i ljudima koji su tu tradiciju nekada teme-ljito razgradili i ponizili?". Nije potrebno napominjati da taj problem jo�uvijek nije rije�en, tj. da Split i dalje ni na koji naèin u nazivima ulicane odaje poèast partizanskoj borbi.

U skladu s pona�anjem socijaldemokrata na lokalnoj razini, poniose i socijaldemokratski predsjednik na dr�avnoj razini prema svomtada�njem savjetniku Dejanu Joviæu. Naime, nakon �to je Joviæ u svomèlanku, objavljenom u Politièkoj misli, reagirajuæi na �kotski referen-dum o nezavisnosti, napisao da ni jedan ovda�nji referendum, pa takoni hrvatski, osim eventualno crnogorskog, nije odr�an u demokratskojatmosferi, susreo se s ozbiljnim javnim progonom. Iako je ustvrdio

54


notornu èinjenicu te da u javnosti nije bilo prostora za argumente obijustrana, Ivo Josipoviæ ga je ekspresno smijenio s du�nosti savjetnika, uzobrazlo�enje kako je rijeè o izjavi koja je �tetna i pogre�na. Usvojiv�itako glavnu tezu radikalne desnice, Josipoviæ se de facto ukljuèio umedijski progon svog savjetnika, umjesto da ga pred tim progonomza�titi.

Èetvrti primjer kalkulantskog odnosa aktualnih vlasti prema akci-jama radikalne desnice vezan je uz aktualne braniteljske prosvjede,motivirane iskljuèivo èinjenicom da je pomoænik ministra braniteljaBojan Glava�eviæ takoðer ukazao na bjelodanu èinjenicu, kako je nelo-gièno da nitko od ljudi koji su sudjelovali u ratu s druge strane nemadijagnozu PTSP-a. Tolerirajuæi veæ vi�etjedno okupljanje branitelja, kojiu svojim istupima koriste krajnje desnu retoriku, predstavnici Vlade nesamo da se nisu upustili u ozbiljnu polemiku s njihovim stavovima,nego ih uporno pozivaju na pregovore oko nièega.

Svi ovi sluèajevi navode na zakljuèak kako u Hrvatskoj postoje odre-ðeni tabui, izrasli na tuðmanovskoj mitologizaciji stvarnosti, poputDomovinskog rata i branitelja, koje socijaldemokratska vlast nije spre-mna ni na koji naèin razgraditi.

Takav izostanak �elje za bilo kakvom ozbiljnom konfrontacijom snaslijeðenim mitovima, dovodi i do potpune pasivnosti prema ostalimmanifestacijama nacionalistièkog ludila, poput veæ spomenutog stadi-onskog skandiranja usta�kih pozdrava, izostanka reagiranja na doèekosuðenog ratnog zloèinca Darija Kordiæa i pasivnog promatranja me-dijskog linèa uperenog protiv redatelja Olivera Frljiæa. Najgora od svegaje èinjenica �to u pozadini svih navedenih nastojanja stoji Katolièkacrkva, èiji velikodostojnici, poput biskupa Ko�iæa, otvoreno velièajuratnog zloèinca Darija Kordiæa, ili pak u svojim glasilima, poput GlasaKoncila, objavljuju intervjue s ljudima koji negiraju zloèinaèku naravusta�kog re�ima, poput razgovora s tzv. povjesnièarom Mladenom Ive-ziæem, koji tvrdi da u Jasenovcu nije egzistirao logor smrti, te da Vlada

55


ni na koji naèin nije dovela u pitanje Vatikanske ugovore ili utjecajtakve institucije na dru�tvo. �tovi�e, ako je suditi po najnovijim minis-tarskim akvizicijama, poput novog ministra znanosti, obrazovanja isporta, Vedrana Mornara, Vlada u svoje redove prima ljude kojimakoncept sekularne dr�ave uopæe nije jasan. Novi je ministar, naime, kaojedan od svojih prvih poteza najavio odlazak kod kardinala Bozaniæana pregovore o uvoðenja zdravstvenog odgoja u �kole, da bi se kasnijeistaknuo kao osoba koja ne vidi ni�ta sporno u èinjenici da je u jednojzadarskoj osnovnoj �koli na hodniku postavljen Gospin kip.

Iako je zbog kratkoæe teksta, naveden tek dio primjera agresivne des-ne revolucije i puzajuæeg klerikalizma koji prijeti da u potpunosti raz-gradi i ostatke sekularnog nasljeða, veæ i ovako sa�et pregled jasno uka-zuje na ozbiljan problem nedostatka sna�ne lijeve alternative u zemlji.To posebno dolazi do izra�aja i kroz revizionistièki odnos prema pro�-losti koji i sama Vlada potièe putem obilje�avanja "Dana sjeæanja na�rtve totalitarnih re�ima", stavljajuæi u istu ravan usta�ki logor u Jadov-nom i strati�te ubijenih kolaboracionistièkih vojnika u Jazovki. Takvimpristupom kojim se desnici u punom kapacitetu prepu�taju institucijei javni prostor, hrvatsko je dru�tvo dovedeno u situaciju iz koje uskoromo�da neæe biti povratka.

tacno.net, 31. 05. 2015.

POLJUDSKA MOÈVARA

Nakon �to je, manje-vi�e, èitav svijet vidio nacistièki simbol nacrtanna travnjaku Poljudskog stadiona, nije trebalo proæi mnogo vremenada de�urni hajdukolozi i borci protiv Mamiæeve nogometne organi-zacije krenu mantrati o di�petu koji je proizveo taj èin. Kao, to je biojedini naèin da se Hrvatsku izbaci iz natjecanja nakon èega æe se izSaveza povuæi Zdravko Mamiæ i svi njegovi ljudi. Ne tako davno, sjetitæete se, èitav je Poljud na utakmici izmeðu Hajduka i Osijeka skandirao

56


"Za dom spremni" i "'Ajmo usta�e", nakon èega smo iz istih krugovaèuli navedeno obja�njenje. Taj famozni splitski di�pet, koji se tolikoizlizao od upotrebe, imao bi poslu�iti tome da sve zainteresirane straneuvjeri kako su se dica, eto, malo zaigrala, ne misle oni tako, ali taj ne-sretni di�pet, krivo nasaðenog mentaliteta, sili ih da crtaju kukaste kri-�eve i izvikuju usta�ke parole po Splitu. Pa tako jedno posljednjih tride-setak godina, od novog osnivanja Torcide, do danas. Dakle, shvatilismo, s di�petom ili bez njega, kukasti kri� i usta�ke insignije dio suistinskog politièkog uvjerenja znatnog dijela tog navijaèkog svijeta, prièemu je najzabavnija èinjenica kako tro�e nevjerojatnu kolièinu ener-gije i hrabrosti da bi sudjelovali u besmislenim tuènjavama, a nemajuni toliko samosvijesti da priznaju ono �to je oèito: da su simpatizerinacistièkih re�ima, �to domaæih, �to stranih. Sve nas to dovodi do ono-ga sa èime nas nacionalistièka desnica, zajedno s Katolièkom crkvom,maltretira veæ èetvrt stoljeæa. Rijeè je naravno o tradicionalnim vrijed-nostima hrvatskog naroda. To je recimo mantra u koju pripadnici uli-ène desnice takoðer istinski vjeruju, pri èemu bilje�imo èudan para-doks. Zaklinjuæi se istovremeno u Hajduka, Split i Dalmaciju, ti ljudiuporno manifestiraju pripadnost usta�koj ideologiji. A to znaèi da svo-jim djelovanjem upravo pljuju po tradicijama hrvatskog naroda Splitai Dalmacije, koja je masovno partizanska, ali i po tradiciji Hajduka, kojije bio sve, samo ne fa�istièki klub. Kako onda protumaèiti svastiku natravnjaku? Hoæemo li vjerovati obja�njenju kako je rijeè o di�petu, iliæemo zakljuèiti ono �to je oèito, kako su se autori te instalacije otvorenolegitimirali pred èitavim svijetom. Poruka bi otprilike bila ova: Da, mismo zapravo nacisti, a ako æe to usput pomoæi u borbi protiv ZdravkaMamiæa, tim bolje. Nema, naime, nikakve �anse da bi itko normalan,tko ne podr�ava nacizam, iz nekih vi�ih ciljeva nacrtao kukasti kri� bilogdje, a kamoli pred èitavim svijetom i tako legitimirao svoj grad kaonacistièki.

Sve nas to dovodi do bitnih pitanja èitavog ovog sluèaja. �to u tomskandalu "svrbi" predsjednicu Republike i vodstvo Nogometnog sa-

57


veza? Odgovor se krije u krajnje banalnoj stvari: njima je bitno samoto kako æe reagirati svijet. Naravno, iskljuèivo zato da ih nitko ne inko-modira dok se suvereno �eæu hodnicima svjetskih organizacija i predfotoaparatima. Koja je, u konaènici, strukturalna razlika izmeðu �imu-niæevog urlanja, koje je jedva uvijeno podr�alo kompletno vodstvo re-prezentacije i Saveza i ovoga �to se desilo na Poljudu? Isto vrijedi i zauporno skandiranje Torcide: "Ubij Srbina!" Stoga je, jednako kao �to jeKolinda Grabar Kitaroviæ postavljanjem svoje kartonske replike na stvar-nu mjeru svela hrvatski suverenitet i ulogu predsjednice, ovaj èin samopotvrdio ono u èemu ovo dru�tvo egzistira od nastanka samostalnedr�ave: rehabilitaciji usta�tva, stigmatiziranju svih koji se po bilo kojojosnovi izdvajaju i razlikuju, te na pljuvanju po svakoj tradiciji koja nijeklerofa�istièka. U ovom konkretnom sluèaju � pljuvanju po tradicijiantifa�istièkog Splita.

Time dolazimo do kljuènog momenta za tumaèenje tog èina. Oni kojisu to napravili zapravo mrze svoj grad. Ali ne iz razloga, koji bi konfor-mistièka veæina kao prvi navela, zato �to su ga ocrnili u svijetu. Ne, oniga su�tinski mrze zato �to ih splitska tradicija nervira, smeta im, u njuse ne uklapaju i kako je ne mogu mijenjati, preostaje im da po njojjavno pljuju. Svaki nacrtani kukasti kri� i usta�ko "U", svako skandi-ranje usta�kih pozdrava i poklika "Ubij Srbina", predstavljaju jo� jedankorak u obraèunu tih ljudi s tradicijom grada u kojem �ive. Pri tom jenajveæi cinizam da se, radeæi sve to, kunu u ljubav prema tom istomgradu i prema klubu. Na isti naèin na koji njihovi mentalni srodnici,zaklinjuæi se u Hrvatsku, èine sve da je uni�te, jer ne mogu podnijetipomisao da Hrvatska nije ono �to zami�ljaju u svojim vla�nim snovima,veæ ne�to mnogo kompleksnije.

stav.cenzura.hr, 13. 06. 2015.

58


UBRZANA FA�IZACIJA SLOBODNE DALMACIJE

Nakon �to se proteklih dana sluèaj De�uloviæ odvrtio javnim pro-storom, valjda je i slijepcima postalo jasno ono �to se odavno naziralokad je Slobodna Dalmacija u pitanju. Puzajuæu fa�izaciju splitske tis-kovine, zamijenio je mar�ev korak o�ivljavanja ludila i zatiranja svakekritièke misli. �to se pri tom ta novina, s nekoliko probranih urednikai novinara na èelu, uporno trudi da do kraja popljuje partizansku bor-bu, a samim tim i vlastitu novinu, nikoga ne treba previ�e èuditi. �izo-frenija je i tako postala konstantno obilje�je splitskog stanja uma uposljednjih dvadeset i pet godina. Hajduk se tako godinama sramiovlastite partizanske i jugoslavenske pro�losti, a grad u kojem se na prstedvije ruke moglo izbrojati pripadnike usta�kih jedinica i dan-danas jeprepun usta�kih i nacistièkih grafita po nesretnim zidovima.

No, vratimo se temi. Likvidatori Slobodne Dalmacije, oèito uslijedneobiènih du�evnih boli i obraèuna s vlastitom komunistièkom pro�-lo�æu, odluèili su tu novinu pomalo i sistematski ubijati, umjesto da tonaprave u jednom potezu. No, proces se izvjesno bli�i svome kraju.Nakon �to je petnaestak dana prije drugog lipanjskog vikenda vodstvonovine odluèilo da oduzme kolumnu, inaèe sjajnom autoru, DavoruKrili, da bi ga zamijenio dotada�nji, izrazito netalentirani i do zla boganaporni kolumnist hu�kaèkog, fa�istoidnog portala dnevno.hr, TihomirDujmoviæ, ovog nas je vikenda ta nekad utjecajna i ugledna novinasuoèila s dva zanimljiva momenta. Prvo je u petak, 12. lipnja, objavilasolidno dug izvje�taj sa tribine odr�ane u Nadbiskupskom sjemeni�tu,èija se glavna poruka mogla svesti na to kako za vrijeme Drugog svjet-skog rata u Jasenovcu nije postojao nikakav logor smrti. Unatoè tome�to bi ta tvrdnja bila ekvivalent tvrdnji kako u Auschwitzu nije postojaonikakav logor smrti, uredni�tvo je odluèilo to plasirati kao neutralanizvje�taj sa znanstvene tribine. Mogli bismo sada postaviti i pitanje, u

59


kakvom se stanju nalazi ova zemlja kad su takve stvari moguæe, no timene bismo ni�ta novo otkrili, a to bi nas ujedno i odvuklo od teme.

Naime, istog dana kad je taj tekst objavljen, uredni�tvo je otkazalosuradnju Borisu De�uloviæu, èovjeku koji je sinonim za kvalitetno novi-narstvo, ne samo Splita, Hrvatske pa i èitavog jugoslavenskog prostora,nego i �ire od toga. Naravno, stari oportunistièki refleks formalno jeobja�njenje prona�ao u èinjenici da æe Slobodna, po sudskoj presudizbog njegovog teksta morati stanovitim individuama platiti 150 tisuæakuna, no u takvo obja�njenje mogu vjerovati iskljuèivo maloumnici iljudi koji se moraju slu�iti prstom da bi mogli pratiti tekst koji èitaju.Neovisno o tome �to to naravno nije razlog otkazivanja suradnje De�u-loviæu, zanimljivo je promotriti navedeni sluèaj. Dakle, nakon �to jeskupina ljudi, koja se nièim izazvana stala samoinicijativno nazivatiintelektualcima, optu�ila organizatore splitske Povorke ponosa da zbognjihovog okupljanja policija rasipa snage i ne mo�e u punom kapacitetutra�iti nestalu Antoniju Biliæ, De�uloviæ im je napisao da su gnjide.Zapitajmo se, o èemu se tu radilo? Postoji skupina ljudi koji nekoj dru-goj skupini ljudi �eli uskratiti temeljno ustavno pravo na prosvjednookupljanje i zbog èijih je istomi�ljenika i potrebno anga�irati policiju,imajuæi iskustvo fizièkog napada godinu dana ranije, da bi onda ljudekoji �ele odr�ati miran prosvjed amoralno optu�ila za ne�to èemu susami kumovali. Ta je �pranca naravno poznata iz djelovanja hrvatskedesnice, koja uporno rehabilitira usta�ki pokret, pa onda optu�uje Vla-du da se bavi usta�ama i partizanima. Drugim rijeèima, radi se o pro-zirnom, licemjernom i amoralnom poku�aju da se zata�ka smisao vlas-titog djelovanja, pri èemu je jedino u ovakvoj zemlji moguæe do�ivjetipresudu tog tipa, od politièki kadroviranog sudi�ta. �to, dakle, vodstvonovine radi? Umjesto da uzbuni javnost zbog takve vrste presude i stanena branik slobodnog novinarstva, te argumentirano objasni da je njihovnovinar bio u pravu, ono De�uloviæu otkazuje suradnju. Time, ne samo�to je pokazala oèiti prijezir prema vlastitoj profesiji, kao i kompletanizostanak solidarnosti s tu�enim kolegom, nego se iskazala i kao mo-

60


ralna policija jednog duboko klerikaliziranog dru�tva. Bit æe da se vod-stvo Slobodne nije stiglo baviti navedenim marginalijama, dok je pla-sirana prièa kako je jasenovaèki logor izmi�ljotina jugokomunista.

S obzirom da su se Jurica Pavièiæ i Ante Tomiæ nakon takvog èinasolidarizirali s kolegom i prijateljem De�uloviæem, te samoinicijativnootkazali daljnju suradnju u Slobodnoj Dalmaciji, ostaje nam da pro-motrimo �to je ostalo od Slobodne i upitamo se �to æe se dalje dogaðati.Takva odluka vodstva novine izazvala bi u bilo kojem ozbiljnom medijupobunu novinarskog sindikata u samoj novini, kao i strukovnog udru-�enja unutar nje. �to se, naravno, nije dogodilo. I to iz prostog razloga�to se De�uloviæ svojim javnim i novinarskim djelovanjem zamjeriodvjema najbrojnijim skupinama ljudi, kako u dru�tvu, tako i u novi-narstvu. Radi se uglavnom o oportunistima i antitalentima, koje svakinjegov tekst podsjeæa na vlastiti kukavièluk i autorsku impotenciju.Tako æe Slobodna Dalmacija, dok se konaèno ne ugasi, nastaviti tavoritikao beznaèajna i besadr�ajna novina, temeljito obojena klerofa�izmomi svakom vrstom provincijalizma. Vrijedilo bi se na koncu i sa�aliti nadtakvom sudbinom te nekada slavne novine, kada ovo ne bi bio treæimomenat u njezinoj povijesti u kojem bi je svaki pristojan graðanintrebao prestati kupovati. Prvi je naravno bio nakon Kutlinog preuzima-nja i sloma �trajka, drugi nakon izmi�ljenog intervjua Josipa Joviæa sMirkom Norcem, a treæi sada. No, postoji u svemu tome jedna stvarkoju oni koji su donijeli takvu vrstu odluke ne mogu razumjeti. Mo�ese, naime, oduzeti prostor, ali se ne mo�e ugasiti talent. Niti antitalentmo�e nauèiti suvislo pisati. Zbogom ostaj pojato na Mosoru.

lupiga.com, 14. 06. 2015.

VEÈERNJAKOV OBRAÈUN SA ÈINJENICAMA

Da hrvatsko dru�tvo u posljednje vrijeme �ivi novu nacionalistièkustvarnost, koja podrazumijeva svaku vrstu pritiska prema manjinama,

61


najvidljivijeg prema srpskoj manjini, ali i u verbalnom ratu s raznimvrstama utvara, poput Jugoslavije i Jugoslavena, za svakoga tko �ivi uovoj zemlji postalo je opæe mjesto. Retorika iz devedesetih godina steklaje pravo graðanstva u znatnom dijelu javnosti, uz zanimljivu inovacijupoplave portala za �irenje mr�nje i uz èinjenicu da èak i institucije po-put Matice hrvatske u svojim glasilima posve otvoreno rehabilitirajuusta�ku dr�avu. Za potvrdu ove teze bit æe dovoljno proèitati tekst sve-uèili�nog profesora povijesti Ive Rendiæa Mioèeviæa u Vijencu, koji uAnti Paveliæu do 1941. godine vidi borca protiv totalitarizma, a kaointelektualnu lucidnost, vidljivu u dubinskim analizama, citira "inte-lektualce iz NDH", te èlanke iz Spremnosti iz 1944. godine koji prepo-znaju dolazak bolj�evistièkog zla. U svemu tome dokinuto je i formalnoopravdanje za takvu vrstu diskursa i pona�anja, koje je tih godina op-ravdavano èinjenicom traumatiènog rata. Kako bi do tih èinjenica oaktualnom dru�tvenom i politièkom trenutku do�ao buduæi povjesnièarkoji bi istra�ivao vodeæe medije u zemlji iz tog doba? Manje-vi�e nikako.Ako je suditi po pisanju mainstream medija, u Hrvatskoj se u odnosuprema manjinama ne dogaða ni�ta bitno lo�e, ni alarmantno. Ovo dru-�tvo, pojednostavljeno govoreæi, po takvim shvaæanjima ima iskljuèivodva problema. Jedan je nesposobnost aktualne Vlade, a drugi nedovolj-no radikalan obraèun s tzv. komunistièkim nasljeðem.

Kada se takva vrsta svijesti suoèi sa èinjenicama, koje su i inaèe naj-veæi neprijatelji svakog nacionalizma, javljaju se dvije vrste reakcija.Jedna se odnosi na potpuno pre�uæivanje, a druga na neargumentiranei logièki neodr�ive napade koji svjesno ignoriraju meritum stvari i hva-taju se teorija zavjere, te pozivaju na obraèun s donosiocima lo�ih vijes-ti. Ukoliko je netko i sumnjao, u posljednjih mjesec dana u vezi s ovimpitanjem zabilje�ili smo oba tipa reakcije. Nakon �to su polovicom svib-nja predstavnici osam nacionalnih manjina i Savjeta za nacionalne ma-njine u Puli potpisali "Deklaraciju o nesno�ljivosti i etnocentrizmu", uvodeæim je medijima ta vijest tretirana kao ne�to �to se nije dogodilo,ili pak kao egzotièna informacija o dru�tvenim bizarnostima. Drugim

62


rijeèima, ne�to �to bi u svakoj ozbiljnoj zemlji izazvalo zabrinutost i �irujavnu raspravu, u Hrvatskoj je, zahvaljujuæi takvoj ignoranciji, omogu-æilo nastavak kontemplativnog mira i opæeg zadovoljstva dosegnutimmeðunacionalnim odnosima. Pre�uæivanje te deklaracije pokazalo sepak kao manje zloæudan izbor u odnosu na reakcije kolumnista Veèer-njeg lista prema sadr�aju Bulettina Srpskog narodnog vijeæa, naslovlje-nog "Nasilje i nesno�ljivost prema Srbima u 2014. godini", autoriceTamare Opaèiæ. Obje reakcije, tendenciozna Milana Ivko�iæa od 12.lipnja i ona posvaðana s logikom i zdravim razumom Borislava Ristiæa,objavljena dan kasnije, ciljano su napale autoricu i izdavaèa, umjestoda se ozbiljno pozabave sadr�ajem.

Iako je Ivko�iæ poznat kao èovjek iz èijih bi se ostra�æenih tekstovabez ikakvog ozbiljnijeg intelektualnog napora mogli izvuæi tipski pri-mjeri poticanja paranoje i svake vrste nesno�ljivosti prema drugoj vrstimi�ljenja, to ga ni na koji naèin nije sprijeèilo da se jo� jednom odala�nom patosu, zaobila�enju èinjenica i razgovoru o neèem sasvim pe-tom, kao i napadu na ono �to nije proèitao. Tako se, osim �to proizvoditeoriju zavjere, tek formalno obraèunava s ruskim Ministarstvom vanj-skih poslova, buduæi da dokument te institucije "Neonacizam - opasnaprijetnja ljudskim pravima, demokraciji i vladavini prava" koristi samokao platformu za obraèun s Tamarom Opaèiæ i Srpskim narodnim vije-æem. Iako je i sama namjera dovoljno cinièna, jo� je zanimljivija argu-mentacija koju Ivko�iæ koristi. Optu�ujuæi bez ikakvih argumenata Ta-maru Opaèiæ i njezin tekst, s obzirom da i sam navodi kako izvje�tajika�u da je dio ruskog dokumenta inspiriran njezinim pisanjem, on usvom totalitaristièkom diskursu Srbe u Hrvatskoj promatra kao jednuosobu, koja ima vi�estoljetni kontinuitet djelovanja. Tako na realneèinjenice o govoru mr�nje i atmosferi nesno�ljivosti prema Srbima u2014. godini, koje se nalaze u Opaèiækinom tekstu, reagira tako �to pos-tavlja pitanje o broju incidenata koje su napravili Srbi, navodeæi kaokrunski argument - broj poginulih od mina. Èak i kad bismo zanemarilipau�alnost njegovih tvrdnji i to �to u obraèunu s èinjenièno utemelje-

63


nim istra�ivanjem koristi parole i osobne stavove, ne navodeæi ni jedankonkretan primjer, ne mo�emo zaobiæi ovaj zloæudni tip generalizacijekoji praktièno u svakom Srbinu vidi èovjeka odgovornog za postav-ljanje mina. �to mu je poslu�ilo kao zgodna platforma za jo� jednu op-tu�bu iz arsenala nacionalistièke desnice, o tome kako srpske elite uHrvatskoj, oslanjajuæi se na inozemnu podr�ku, �ire la�i o nesreæi vlas-titog naroda u korist svojih interesa. Poku�amo li donijeti konaènuocjenu Ivko�iæevog teksta pod naslovom "Srbi u RH �ive u bijedi, osimnjihove elite, pogotovo kad od Rusa dobije kavijara", ona bi se moglasvesti na sljedeæe: Da, Srbi u Hrvatskoj �ive te�ko, iskljuèivo krivnjomnjihovih elita, koje predstavljaju agenture stranih sila i k tome otvorenola�u, potpuno nesvjesni kako im je udijeljena velika milost da ostanu�ivjeti u zemlji koju su premre�ili minama. Rijeè je, dakle, o la�nom,tendencioznom i totalitaristièkom diskursu, koji barata retorikom ko-lektivne odgovornosti i svjesno se pravi intelektualno potkapacitiranim.Naravno, iskljuèivo iz razloga izbjegavanja suoèavanja s èinjenicama.

No, dok je Ivko�iæ od one stare sorte ideologa koja svjesno obmanjujei ne bira sredstva da bi proturila osnovnu tezu, njegov mlaði kolegaBorislav Ristiæ jo� nije ispekao zanat, a htio bi se iskazati na velikomterenu. Njegov tekst "Nije pitanje koliko je Srba pre�lo na katolièanstvo,nego za�to su to uèinili", otvara nove misaone pravce u logici i prijetida postane avangarda pokreta inspiriranog "antikomunistièkim mani-festom". Prije nego krenemo u analizu njegovog pisanja, uoèit æemokako i Ivko�iæ i on tendenciozno vezuju podatak iz ruskog dokumentao 30 tisuæa Srba koji su pre�li na katolièanstvo sa studijom TamareOpaèiæ koja se uopæe ne bavi tim pitanjem. Dakle, Ristiæeva je logika:moguæe je da je taj podatak o promjeni religije toèan, ali njegove uzroketreba potra�iti u politici srpske politièke i intelektualne elite u Hrvat-skoj. Ili, da ga izvorno citiramo: "Problem nastaje kada se politièka iintelektualna elita nekog naroda odrekne ove mudrosti, postidi se svo-jih predaka i njihove vjere, zaboravi tradiciju i zapusti obièaje pa tomnarodu namijeni ulogu èuvara revolucionarnog plamena, neimara �irih

64


i nadnacionalnih identiteta, revnosnog antifa�istièkog borca, koji nepo-gre�ivo mo�e detektirati fa�izam kad god se on pojavi..."

Iako oba Veèernjakova autora imaju isti problem, a taj se mo�e svestina to da bi po njima rijetki preostali Srbi trebali gledati svoja posla i�ivjeti u nacionalnom getu, umjesto da budu aktivni sudionici dru�-tvenog i politièkog �ivota Hrvatske, Ristiæev tekst je inovativniji u smi-slu istinskog neshvaæanja onoga o èemu govori. Zaluðen pomodnimantikomunizmom, koji bi najradije prebrisao kompletno iskustvo anti-fa�istièke borbe i nasljeðe socijalistièkog razdoblja, Ristiæ nikako neuspijeva shvatiti da antifa�izam jest jedna od temeljnih odrednica Srbau Hrvatskoj i svakako njihova tradicija. Nevjerojatnim se èini da je 2015.godine to potrebno nekome obja�njavati. No, bilo bi zanimljivo pro-èitati Ristiæevu analizu o tome u kakvoj bi se demografskoj situacijina�li Srbi u Hrvatskoj, nakon iskustva usta�ke zloèinaèke dr�ave, danije bilo antifa�istièke borbe i nadnacionalnog pokreta? To bi mu èak ikolega Ivko�iæ mogao uvjerljivo objasniti, u pauzama izmeðu histeri-ziranja i poziva na lustraciju.

Novosti, 17. 06. 2015.

OTKAZ BORISU PAVELIÆU I NEDODIRLJIVI KARAMARKO

Po svemu sudeæi, jedan od najboljih hrvatskih novinara, Boris Pave-liæ, dobit æe izvanredni otkaz u matiènom Novom listu, i to isljuèivo izrazloga �to je na portalu te novine objavio vijest o tvrdnji Josipa Mano-liæa vezanoj za eventualnu konfidentsku pro�lost Tomislava Karamar-ka. U svjetlu te spoznaje, èitava afera vezana uz pitanja Karamarkovesuradnje s Udbom doima se minornom i besmislenom. Neovisno otome radi li se o mo�ebitnoj akciji ljudi iz vrha HDZ-a kojom bi se po-ku�ala sprijeèiti distribucija vijesti o Manoliæevom intervjuu, ili pak oproraèunatoj autocenzuri od strane vodstva rijeèkog, ali i svih ostalihvodeæih medija u zemlji, èinjenica da se zbog �efa opozicije poku�ava

65


"zaustaviti Reuters", na isti naèin na koji se to radilo u vremenima skojima bi se Karamarko obraèunavao, graðane stavlja pred zabrinja-vajuæe pitanje. Kako æe to tek izgledati kada doðu na vlast? Pred ovim,nimalo bezazlenim pitanjem, lako mo�emo izgubiti iz vida su�tinu stva-ri. Naime, nakon �to je Slobodna Dalmacija oduzela kolumnu svomzaposleniku Davoru Krili, da bi je predala novom honorarnom surad-niku, polupismenom hu�kaèu Tihomiru Dujmoviæu, te nakon �to je istanovina otkazala suradnju Borisu De�uloviæu, jednom od najboljih hr-vatskih novinara uopæe, sluèaj Borisa Paveliæa, s jedne strane, po bes-tidnosti izdavaèa nadma�uje èak i dva prethodna sluèaja a, s drugestrane, jasno ukazuje kako u ludilu ima sistema. Cinizam je tim veæisjetimo li se kako upravo traje turneja predstavljanja Paveliæeve knjige,posveæene Feral Tribune-u, koja knjiga, osim �to predstavlja jedan odnajuspje�nijih proizvoda rijeèke medijske kuæe, nudi i poruku o va�no-sti etièkog i intelektualnog izbora u sklopu novinarske profesije.

No, to nije sve. Na prvom predstavljanju te knjige, na Pulskom sajmuknjiga, rijeè je uzeo i Albert Faggian, aktualni vlasnik Novog lista, odr�av�inevjerojatno patetièan govor o znaèenju Ferala i va�noj ulozi nezavisnognovinarstva, naglasiv�i kako je ponosan �to upravo Novi list objavljujetako kvalitetnu i bitnu knjigu. Nije zaboravio napomenuti kako se nadada se takvo dru�tvo u kojem je Feral djelovao vi�e neæe ponoviti. Nijeproblem u tome �to je vlasnik Novog lista oèito prilièno besraman èo-vjek ðonovskog obraza, koji raèuna na koko�je pamæenje javnosti. Zna-tno je veæi problem �to on i slièni u ovom dru�tvo prolaze, dok je zaPaveliæa, Krilu, De�uloviæa i ostale kvalitetne autore i ljude od karakterarezerviran unutra�nji ili vanjski egzil. U svemu tome Tomislav Kara-marko i strahovlada koja se oèito svim sredstvima najavljuje, pred-stavlja samo posljedicu svjesnog izostanka suoèavanja ovog dru�tva spro�lo�æu, koja mu se zbog toga konstantno ponavlja, prijeteæi da nad-ma�i èak i najgore trenutke iz devedesetih godina. Ono �to pak rijeèkii ostali cenzori ne mogu nikako shvatiti jest to da cenzura obièno nakraju dokrajèi svoga autora, koliko god se na poèetku to ne èinilo izvjes-

66


nim. Uostalom, u tom neèemu �to se odaziva na ime hrvatska kultura,ime Borisa Paveliæa zauvijek æe nesto znaèiti, dok æe epizodne ulogeklerikalnih zelota i sitnih �ibicara, garniranih funkcijama i vlasni�tvomkoje posjeduju, otiæi u mraène zakutke dru�tvene i politièke povijesti,iz kojih æe ih vaditi tek po potrebi da buduæe generacije nauèe do kojese granice mo�e spustiti dostojanstvo èovjeka. Svakako, �to god da seu ovom sluèaju desi, Boris Paveliæ nije od onih Paveliæa koji kukavièkibje�e i mo�e se slobodno pogledati u zrcalo.

tacno.net, 17. 06. 2015.

RIJEÈKO OGLEDALO

Ima tome veæ neko vrijeme kako pripadnici militantne uliène desnicehodoèaste po svim vrstama javnih okupljanja ljudi s èijim se mi�ljenjemne sla�u, i to iskljuèivo da bi izazivali incidente i prekidali rasprave. Tosu napravili na Subversive-u u Zagrebu, pa na tribini na Fakultetu poli-tièkih znanosti u Zagrebu, zatim na raspravi o odnosu knji�evnosti idru�tva u Zadru, da bi svoje perfomanse okonèali prije nekoliko danau Rijeci na otvorenju Rijeèkih ljetnih noæi. Tako inaèe nastaje fa�izam.Pri svemu tome ti ljudi nikakav suvisao razgovor ili dijalog ne �ele, asve i kad bi ga htjeli, zbog svojih skromnih intelektualnih kapaciteta nebi ga bili u stanju ni voditi, a jo� manje razumjeti. Sve se tu svodi nahisterièno deranje, fizièke prijetnje, prizemne parole i opæenito na jedansulud izljev bijesa, �to èovjeka navodi na pokretanje inicijative za uvo-ðenjem socijalno-psiholo�ke mjere, u vidu terapeutskog seksa. Jer, akoih to ne zaustavi, ne vidim �to bi drugo moglo. Èitavi se problem svodina to �to ti ljudi misle da imaju ekskluzivno pravo na tumaèenje povi-jesti i aktualnog dru�tvenog trenutka. Drugim rijeèima, dr�e se izravnobo�anski posveæenim ljudima, koji su iznad zakona i koji su vredniji oddrugih ljudi. Sve to �to se dogaða nije, naravno, palo s Marsa, niti jenastalo juèer. No, zahvaljujuæi benevolentnosti onih kojih bi se takvestvari trebale ticati, uslijed poplave tabloidnih medija koji posve slobo-

67


dno �ire mr�nju i potièu atmosferu linèa, hrvatsko dru�tvo do�lo je domomenta nakon kojeg æe se, ili poèeti zakonski obraèunavati s tim stva-rima, ili æe se vrlo brzo suoèiti s provalom uliènog nasilja prema neisto-mi�ljenicima. Naravno, isljuèivo nasilja neousta�ke desnice.

Imajuæi u vidu sve izreèeno, jasna je stvar da Oliver Frljiæ, zajedno skolegom Marinom Bla�eviæem, radi herojsku stvar za ovo dru�tvo. Onise, s jedne strane, sami izla�u sumanutom bijesu rulje, istovremenoizvlaèeæi na èistac i iz anonimnosti dru�tvenih mre�a sve te novovjekefa�iste, èije postojanje negira gotovo èitava dr�avna i institucionalnanomenklatura. Ako ni�ta drugo, nakon rijeèkih dogaðanja nitko se vi�eneæe moæi praviti lud i tvrditi da nije znao. Jest da se sve znalo i ranijihgodina i desetljeæa, kada je �utljiva veæina stameno od�utjela sve �to seoko nje dogaðalo, no Frljiæ i Bla�eviæ ovdje su dali svoj maksimum. Ato nas dovodi do va�nog momenta cijele prièe. Rijeè je o Frljiæevoj izjavikako se i tako ne moraju brinuti, s obzirom da æe svakako nakon novegodine biti deportiran iz Hrvatske. Bez obzira na histeriju koja æe seiznova usmjeriti prema autoru te reèenice i paradoksalno dokazati daje bio u pravu, ovaj zakljuèak ne mo�emo, naravno, shvatiti bukvalno,veæ metaforièki. I to iz jednostavnog razloga �to izravna deportacija vi�enije nu�na. Dovoljno je oduzeti èovjeku prostor za rad, pa æe sam otiæi.

Te�ko je, uostalom, ne uoèiti podudarnost izmeðu tih uliènih akcijai poplave oduzimanja prostora u pisanim medijima nekima od najbo-ljih novinara, ne samo u Hrvatskoj nego i na �irim prostorima. DavorKrile i Boris De�uloviæ ostali su bez kolumne u Slobodnoj Dalmaciji, aBoris Paveliæ gotovo bez posla u Novom listu, iskljuèivo zbog izno�enjastavova ili razbijanja cenzure koja je pratila sluèaj Manoliæ. Pri èemusplitska novinska kuæa ponovno uzima na sebe ulogu avangardnog pred-vodnika procesa, buduæi da otkazuje suradnju vlastitom autoru iz ra-zloga �to je skandaloznom presudom osuðen, umjesto da ga podr�i. Svenas to dovodi do ciniènog mehanizma kojim se takva upozorenja nastvarnu dru�tvenu situaciju otklanjaju. Radi se o onoj magiènoj formuli

68


kako nam je dosta usta�a i partizana, da ljude zanima gospodarstvo. Toje inaèe dosta zanimljiva vrsta javnog iskaza, s obzirom da nakon sva-kog usta�oidnog derneka na stadionima, na slijedeæoj prvenstvenoj ilireprezentativnoj utakmici horde komunistièkih agitatora pjevaju parti-zanske pjesme i obraèunavaju se s usta�ama. No, sve i kada bi to bilotako, a posve je oèito da nije, s obzirom da se suoèavamo iskljuèivo spoku�ajima o�ivljavanja duha i prakse usta�ke dr�ave, to i dalje ne biumanjivalo cinizam ove vrste iskaza. Temeljiti buduænost na jednakojdistanciranosti od tzv. usta�a i partizana, i uopæe uzimati te dvije sku-pine u istu reèenicu, predstavlja otvorenu rehabilitaciju usta�kog re-�ima.

tacno.net, 20. 06. 2015.

KANONIZACIJA FRANJE TUÐMANA

Kad je na prvu godi�njicu Tuðmanove smrti splitski Feral Tribunena posljednjoj stranici objavio fotomonta�u na kojoj Tuðman pod ru-kom nosi primjerak Ferala, uz natpis "Jel' me netko tra�io", malo je �tomoglo parirati tako pogoðenoj bazi. Tuðman je, naime, kroz tu godinudana bio u punom smislu rijeèi razotkriven, èak i pred onim dijelomjavnosti koji je godinama odbijao vidjeti ono �to je oèito. Da je rijeè oèovjeku èiji je re�im otpoèeo proces rehabilitacije NDH, o èovjeku kojije likovao nad masovnim egzodusom vlastitih graðana, napominjuæikako nisu stigli ponijeti ni svoje prljave gaæe, o èovjeku èiji je represivniaparat pratio i prislu�kivao nezavisne novinare, èovjeku pod èijim suvodstvom otvarani logori za Muslimane u Hercegovini i ru�ene jezgreMostara i Stoca, meðu njima i Stari most, spomenik pod za�titom UNE-SCO-a, o èovjeku koji je kompletnu hrvatsku ekonomiju izruèio neko-licini tajkuna koji su je potom uni�tili, èovjeku èiji je dr�avni aparatimao logore za muèenja, na primjer u splitskoj Lori, koji je otimao sta-nove ljudima srpske nacionalnosti, te na koncu èovjeku èije su tajneslu�be namje�tale nogometna prvenstva. Odgovoriti na pitanje, kako je

69


jedan takav lik, od opæeg zaborava i nelagode pri susretu s njegovomba�tinom, postao u toj mjeri kanoniziran da aktualni SDP-ov ministarHajda�-Donèiæ mo�e lakonski izjaviti kako æe se zagrebaèka zraèna lukazvati njegovim imenom i da oko toga nema nikakve javne rasprave, nijetoliko slo�eno kao �to se naizgled èini. Da ne kompliciramo previ�e,odmah æemo odgovoriti kako se èitav proces odigrao u re�iji SDP-a.

Tako smo, nakon èitavog desetljeæa otpora brojnih oporbenih stra-naka Tuðmanovoj politici, do�li u situaciju u kojoj se s najvi�ih dr�a-vnih instanci suspendira javna rasprava o neèijem liku i djelu. To jeèinjenica koja nam otkriva mnogo vi�e o aktualnoj glorifikaciji FranjeTuðmana, nego �to su agitpropovci njegovog lika i djela spremni pri-znati, a èega su jo� manje svjesni. Suspenzija javne rasprave, s jednestrane, zapravo jasno ukazuje na potpunu neodr�ivost podr�avanogmita o Tuðmanu, koji bi mit bistriji puèko�kolac momentalno demi-stificirao, ali istovremeno iskazuje oèiti strah od javnosti. Da je Tuðmandoista takva neupitna velièina koja zaslu�uje neskrivene poèasti, valjdapotrebu za izostankom javne rasprave o toj temi ne bi trebalo dodatnonagla�avati. Kako tome naravno nije tako, takav diskurs zapravo slu�iza raspirivanje straha i njegovanje autocenzure kod onih koji bi se even-tualno drznuli propitati Tuðmanovu ba�tinu.

Imajuæi u vidu sve navedeno, jasno je kako u politièkom prostorusvjedoèimo borbi izmeðu dva koncepta, koja se podjednako zaklinju uTuðmana. S tim da bi ga jedni do kraja revolucionirali, uz tvrdnju datime dovr�avaju procese koje on zbog objektivnih okolnosti nije stigaodovr�iti, dok ga drugi brane u njegovoj izvornosti. Time se SDP-ovciiskazuju kao pravovjerniji tuðmanisti od pripadnika njegove biv�e stran-ke, nudeæi njegovu javnu platformu kao po�eljan obrazac politièkogdjelovanja. Gdje je u svemu tome biraèko tijelo, preciznije govoreæi,onaj dio dru�tva koji je naklonjeniji ljevici, socijaldemokratske ministreevidentno nije briga. I to ne iz prvolopta�kog razloga da je rijeè o uvje-renju kako lijeve glasove svakako imaju, pa poku�avaju osvojiti dio

70


glasova u centru, èak i na umjerenoj desnici. Rijeè je naprosto o tomekako aktualna vlast nudi konzumaciju light-verzije hrvatskog nacio-nalizma i to radi iz dubokog osobnog uvjerenja. Drukèije se ne mo�eobjasniti konstantna potreba da se antifa�istièkoj borbi ponudi Tuð-manov legitimitet, pri èemu je sve ono zbog èega njezino nasljeðe trebabraniti proizvedeno upravo od strane njegove politike. Drugim rije-èima, braniti antifa�izam Tuðmanom od posljedica tuðmanizma, otpri-like je smisleno kao zgra�ati se nad svastikom dok pozdrav "Za domspremni" smatra� starim hrvatskim pozdravom. To nas sve naravnodovodi do pitanja, za�to birati kopiju kada nam se nudi original, �to bisvakako bila zanimljiva tema za javnu raspravu. Kad bi takve raspraveu ovoj zemlji bile po�eljne i dopu�tene.

lupiga.com, 29. 06. 2015.

HISTORIJSKI REVIZIONIZAM OKO JASENOVCA

Ima tome neko vrijeme kako razne skupine publicista, znanstvenikai pamfletista uporno i koordinirano djeluju u smjeru negiranja kara-ktera usta�kog logora u Jasenovcu. Osim �to time zapravo poku�avajuprilièno prozirno relativizirati zloèinaèki karakter usta�kog re�ima, kaoi praksu te dr�ave, oni takvim nastojanjima ismijavaju �rtve nedu�noubijenih, èineæi to na tabloidan naèin i posve mirne savjesti. Do èegatakva praksa dovodi dovoljno je uoèiti na primjeru onodobnog suðenjaDinku �akiæu, jednom od zapovjednika Jasenovaèkog logora, kojom suprilikom pre�ivjele �rtve tog logora u sudnicu ulazile na stra�nja vrata,te inzistirale da se suðenje ne snima, iz straha za vlastite �ivote. Mo�e-mo mi sad ukazivati na neutemeljenost takve vrste straha, kojim bismozamaglili stvarnu dru�tvenu atmosferu u zemlji, kako tada, tako i da-nas, no èinjenicu da �ivimo u dru�tvu koje s jedne strane ima demo-kratske zakone i antifa�izam kao temeljnu ustavnu odrednicu, dok sdruge strane mirno uzgaja i tolerira neousta�ke sentimente, ne mo�emopre�utjeti. Unatoè tome �to nekim ljudima polemika s ovakvim vrstama

71


istupa mo�e izgledati kontraproduktivno pa se u njih i ne upu�taju, kao�to to radi aktualno vodstvo JUSP Jasenovac, takvo odsustvo reakcijaumnogome poma�e da ovakav diskurs napusti prostor radikalne mar-gine i uðe u mainstream. A taj se proces upravo dogaða, ma koliko mikao dru�tvo o njemu �utjeli.

Kako uostalom drukèije objasniti èinjenicu da se na dan komemo-racije posveæene �rtvama usta�kog logora "Jadovno", na putu premamjestu sjeæanja godinama okuplja grupa militantnih nacionalista kojanegira karakter tog logora? Na isti se naèin na Dan antifa�istièke borbekomemorira strati�te u Jazovki, a oba ta dogaðaja mediji jednako is-crpno obrade, kao da je rijeè o neèemu �to se na bilo koji naèin mo�edovesti u istu ravan. To posebno vrijedi za komemoraciju u Jadovnom.Poku�ajmo uostalom zamisliti situaciju u kojoj bi na dan sjeæanja na�rtve Auschwitza, neka grupa neonacista demonstrirala nekoliko kilo-metara od logora, tvrdeæi kako se èinjenice o njemu falsificiraju. Svenavedeno jasno ukazuje na to kako �ivimo u dru�tvu koje je odavnopre�lo granicu pristojnosti, koje ne �eli uèiniti ni�ta da se istinski suoèis vlastitom pro�lo�æu i koje je na korak od uliènog terora radikalnedesnice. Spomenuta nastojanja koja, kao �to smo veæ napomenuli, nepredstavljaju izolirane i nekoordinirane sluèajeve agresivnog revizio-nizma, svoju su dru�tvenu afirmaciju konaèno ostvarila putem odlukeda se "Dru�tvo za istra�ivanje trostrukog logora Jasenovac" upi�e uregistar udruga Republike Hrvatske. Tim èinom takvi stavovi, koje æe-mo detaljnije analizirati u nastavku teksta, dobili su pravo graðanstvai ozbiljan vjetar u leða.

To je najbolje uoèljivo u tekstu Stjepana Razuma, predsjednika togdru�tva, koji je uz tabloidnu opremu objavljen u Hrvatskom tjedniku od11. lipnja pod naslovom "Velika prijevara u Jasenovcu"'. Prije nego �tose posvetimo kljuènoj Razumovoj tezi o tome kako je uprava Jasenovca14 tisuæa, navodno fiktivnih �rtava, zamijenila s isto tolikim brojemimena koja s Jasenovcem nemaju veze, vrijedi nam promotriti njegovuretoriku i ideologiju koja se cijelim tekstom provlaèi i umnogome olak-

72


�ava njegovo razumijevanje i autorovu krajnju namjeru. Zanemarimoli na ovom mjestu èinjenicu kako svo to licitiranje s brojkama ni na kojinaèin ne mo�e promijeniti zloèinaèku narav i praksu usta�ke dr�ave,ma koliko se Razum i slièni upinjali u tom nastojanju, ne mo�emo neuoèiti poziciju s koje taj autor nastupa. Ona je najbolje uoèljiva u slje-deæoj reèenici: "Radi se o 14 tisuæa navodnih �rtava kojima se optere-æuje vlast ND Hrvatske, a posredno i cijeli hrvatski narod. Ako je netkonamjerno proizveo tih 14 tisuæa �rtava, a one u stvarnosti ne postoje,radi se o klevetanju hrvatskog naroda, za �to bi trebalo snositi vjero-jatno i kaznenu odgovornost". Iako je veæ iz naèina kojim je izbjegaonapisati NDH, upotrijebiv�i nelogiènu konstrukciju ND Hrvatska, dostajasno poruèio �to o toj dr�avi misli, Stjepan Razum je oklevetao hrvatskinarod u koji se toliko zaklinje, kao malo tko prije njega. Stvar je vrlojednostavna. Na koji se naèin svjedoèanstva o usta�kom teroru tijekomratnih godina, pa èak i kad bi ona bila preuvelièana, �to nisu, moguokarakterizirati kao klevetanje hrvatskog naroda, osim ako autor tetvrdnje ne smatra da su svi Hrvati usta�e? Takvu razinu drskosti da bine�to takvo tvrdio nema èak ni notorni Aleksandar Vulin, ali Razumima. Dakle, èovjek koji neuvijeno poruèuje da su svi Hrvati usta�e, tj.sljedbenici fa�istièkog re�ima, uzima sebi za pravo da ikome zamjeraklevetanje hrvatskog naroda. Ako je i od Razuma, previ�e je.

Kako se, naravno, takav tok svijesti ne mo�e zaustaviti na jednojtvrdnji temeljito posvaðanoj s logikom, autor ide dalje i u furioznojzavr�nici teksta poruèuje: "Oèito je da namjera sastavljaèa nije toèan ipotpun popis, veæ stvaranje �to veæeg popisa, nije va�no �to je la�an ikrivotvoren, ali u duhu velikosrpske imperijalistièke politike, koja sene miri s postojanjem samostalne Republike Hrvatske. Vi�edesetljetnavelikosrpska histerija oko Jasenovca uljuljala je velikosrbe i hrvatskeJugoslavene u pomisli da æe preko la�i o Jasenovcu vladati nad Hrva-tima. Takvoj velikosrpskoj imperijalistièkoj politici slu�e, na�alost, idana�nji radnici JUSP-a Jasenovac s ravnateljicom Nata�om Jovièiæ naèelu". Iz ovih posljednjih reèenica vidljivo je nekoliko stvari koje se

73


mogu svesti pod zakljuèak kako Stjepan Razum radi upravo ono �tozamjera svojim neistomi�ljenicima. On, dakle, etiketira, donosi suludepolitikantske zakljuèke i generalno vodi ideolo�ke ratove na jednoj takova�noj i osjetljivoj temi kao �to je pitanje logora u Jasenovcu. S te straneje oèito kako je njegov jedini motiv rehabilitacija usta�ke dr�ave, a neutvrðivanje poznatih èinjenica o Jasenovaèkom logoru. Naravno, kadima� takav motiv, onda ti otvoreno laganje, kojeg si posve svjestan, nepredstavlja nikakav problem. Èak i ako ti la� nosi èitavu konstrukcijuteksta, �to ovdje jest na stvari.

Stoji, naravno, èinjenica da je zbog gre�ke pri unosu podataka u digi-talni popis �rtava Jasenovaèkog logora odreðen broj ljudi u prvotnompopisu upisan vi�e puta. Meðutim, ta èinjenica nije utjecala na konaènizbroj �rtava, s obzirom da bi popis pri pretra�ivanju odreðene osobeizbacio samo jedno ime, �to i sam Razum u tekstu priznaje. Stoga jeèitav tzv. skandal nastao oko tumaèenja te èinjenice. Dok Razum utekstu tvrdi da su te gre�ke u raèunalnoj obradi teksta utjecale na to dase na digitalnom popisu �rtava nalazilo 14 tisuæa fiktivnih ljudi, koji suu novom popisu zamijenjeni s 14 tisuæa nepoznatih ljudi koji svakakonisu ubijeni u Jasenovcu, èinjenice govore sasvim suprotno. Ta pona-vljanja istog prezimena u prvotnoj varijanti digitalnog popisa nisu mi-jenjala njegov konaèni zbroj pa samim tim nigdje nije nestalo 14 tisuæaimena. Ista imena koja su se i prije otklanjanja gre�ke nalazila na po-pisu, na njemu se nalaze i danas. Dakle, na novom popisu s kojeg suotklonjene gre�ke nema nikakvih novih imena. U �to se Razum i svatkokoga to zanima mo�e uvjeriti usporedbom tiskanog popisa sa 83.767�rtava i digitalnog koji se nalazi na internetskim stranicama Javne usta-nove. To naravno mo�e uraditi onaj tko to �eli i kome je doista stalodo utvrðivanja èinjenica, �to kod Razuma nije sluèaj. Sva ta njegova,kao i nastojanja ostalih koji to èine, imaju iskljuèivo jedan cilj, a kojismo veæ naveli. Radi se o rehabilitaciji NDH, koja bi imala poslu�iti usvrhu aktualnih politièkih prijepora i viziji buduæeg razvoja dru�tva izemlje. Takav je politièki stav naravno legitiman, barem do trenutka

74


dok fizièki i zakonski ne ugro�ava manjine i sve Razumove neistomi�-ljenike. No, ogrtanje takvih nastojanja pla�tom znanstvenih istra�ivanjai senzacionalnih arhivskih otkriæa, ne predstavlja ni�ta drugo osim zlo-upotrebe vlastitih akademskih titula i proizvodnje atmosfere straha udru�tvu koje je ionako maksimalno istraumatizirano i nedovoljno ci-vilno izgraðeno da se takvim nastojanjima suprotstavi.

Telegram, 01. 07. 2015.

BUDAKIZACIJA HRVATSKE KULTURE

Nakon �to je jednom prilikom Miljenko Jergoviæ, pi�uæi o hrvatskomnogometu, zakljuèio kako je on daleki roðak europskoga, s kojim gave�e nekoliko dodirnih toèaka, poput pravila igre i du�ine terena, dokse u svemu ostalom temeljito razlikuju, ponudio nam je paralelu kojumo�emo vi�enamjenski koristiti. Izmeðu ostalog i na primjeru forsi-rane usporedbe i po�eljne podjednake distanciranosti izmeðu Miro-slava Krle�e i Mile Budaka. Èitava akcija tog tipa koju veæ neko vrijemeprovode aktivisti Matice hrvatske, u osnovi raèuna na kratko pamæenje,opæu nenaèitanost i povoljan dru�tveni trenutak. Diktiran naravno odstrane nacionalistièke desnice, èije inzistiranje na podjednakoj osudidvaju totalitarizama ne predstavlja ni�ta drugo, doli naèin da se socija-listièko razdoblje i, posebno antifa�istièka borba, svedu na razinu usta�-ke dr�ave i na taj naèin tu dr�avu zaobilaznim putem rehabilitira. U tusvrhu ima poslu�iti novo izvlaèenje Budaka kao antipoda Krle�i. Ne binaravno bilo posebno problematièno �to takva nastojanja postoje, kadih ne bi emitirali ljudi i institucije koji su s jedne strane svjesni apsurd-nosti toga �to zastupaju, èime iznova pomièu granice javnog cinizma,dok s druge strane predstavljaju sredi�nja mjesta hrvatske kulture. Dru-gim rijeèima, �to god bilo tko od nas mislio o Matici hrvatskoj, ona nasvaki moguæi naèin, od povijesnog nasljeða, do aktualnog proraèun-skog i svakog drugog statusa, predstavlja jedno od sredi�njih mjestakulture u ovom dru�tvu. Stoga kad njezini èelni ljudi i vodeæe novine

75


poku�avaju postaviti znak jednakosti izmeðu Miroslava Krle�e i MileBudaka, to postaje ozbiljan intelektualni, no prije svega dru�tveni pro-blem.

Prije nego se posvetimo pro�lotjednom intervjuu Igora Zidiæa u Ju-tarnjem listu povodom izlaska prvog sveska Enciklopedije Matice hrvat-ske, vrijedi nam se vratiti na prapoèetak problema. Naime, u sijeènju2014. godine Vijenac je objavio opse�ni razgovor Andrije Tunjiæa s IvomBancem, u kojemu je postavljeno sljedeæe pitanje: "U na poèetku spo-menutu razgovoru rekli ste da je Miroslav Krle�a najvi�e pridonio �ire-nju komunistièke ideologije u Hrvatskoj prije 1941. Treba li Krle�i opro-stiti komunistièku ideologiju ili se prema njemu odnositi kao recimoprema Mili Budaku?" Slijedio je Banèev odgovor: "Totalitarne ideologijene pra�taju se nikomu, pa ni Krle�i. Tim vi�e �to je njegov utjecaj biokljuèan u hrvatskoj - i ne samo hrvatskoj - elitnoj inteligenciji. Premdaje u Krle�inu sluèaju relativno lako odijeliti djelo od ideologije, tenden-cioznost je oèigledna u njegovom povijesnom pristupu, primjerice uvrlo rasprostranjenoj populistièkoj ideji da je vlasni�tvo posljedica 'kri-minala i grabe�ljive violencije', da spomenem samo nosivu misao unjegovoj fikcionalnoj genezi uvijek problematiène bur�oazije, koja je,eto, odgovorna za sva zla ovog svijeta. Nisam za odbacivanje Krle�e,koji je silno utjecajan knji�evnik, velik u svom jeziku i viziji te zabavanu svojim ekscesima, ali nisam ni za krle�ijansko idolopoklonstvo."

Taj prvi korak kojim je Andrija Tunjiæ zapravo povukao znak jed-nakosti izmeðu Budaka i Krle�e, èemu Banac su�tinski nije oponirao,prerastao je godinu i pol nakon toga i Zidiæev zakljuèak. Predstavljajuæièitateljima neke osnovne èinjenice vezane uz Enciklopediju Matice hr-vatske, Zidiæ je u razgovoru s �eljkom Ivanjekom problematizirao MiluBudaka na ovaj naèin: "Mile Budak je zbog svoga politièkog djelovanjai presude koja je slabo utemeljena i nedostatno argumentirana, na jed-nom procesu koji nije bio proces, na kojem nije saslu�an ni jedan svje-dok obrane i koji je proveden po principu - danas suðenje, sutra vje-�anje - bio desetljeæima izbrisan iz hrvatske knji�evne memorije. Ne

76


mo�e se pisca na osnovi takve presude do�ivotno iskljuèiti iz kulturnogkruga u kome je postojao, iz nacionalnog kruga u kome je �ivio i radio.Naravno da je na�a du�nost reæi: eliminirajmo djelo ako �iri zlo, ali akoje od zla èisto, pustimo djelo na miru. Inaèe æe biti kao da sudite djetetuzbog oèeva grijeha...Nije preporuèljivo iz same ideolo�ke pozicije okri-vljenoga, bez specifiènih dokaza, izvoditi dalekose�ne zakljuèke. Netkobi, isto tako, pozivajuæi se na stanovite meðuratne Krle�ine tekstove,mogao dokazivati njegovu krivicu, kao poticatelja revolucije i nasilja, idovesti ga u vezu s mariborskim rovovima ili Bleiburgom. Znamo dabi to bilo ishitreno ideolo�ko pretjerivanje. Indikativno je suoèiti se sdjelom. Predla�em zato da proèitate, ako veæ niste, Budakova Bazala.To je zadnja njegova knjiga, napisana u danima kad je propast NDH veæbila oèita. Lijepa knjiga, lijepo napisana, bez ikakve politike ili ideo-logije. Nema u njoj zastupanja netrpeljivosti ni poziva na mr�nju premaovima ili onima, ni�ta od toga: samo gol i uzbudljiv ljudski �ivot. Nemogu se oglu�iti na tu èinjenicu."

Ovakva Zidiæeva pozicija suoèava nas s nekoliko ozbiljnih pitanja.Nije, naravno, ni najmanje sporno da Mile Budak treba biti obraðen uediciji Matice hrvatske, niti se itko zdrave svijesti zala�e za bilo kakvuvrstu pre�uæivanja. No, temeljni problem s kojim Zidiæ i "zidiæi" bara-taju odnosi se na èinjenicu da je upravo izostanak istinskog suoèavanjaono za �to se zala�u. Pri èemu ih takva vrsta pre�uæivanja nu�no vodido moralno upitnih tvrdnji i obrane neobranjivog. Stvari su zapravovrlo jednostavne. Mo�e kompletna nacionalna inteligencija lamentirati,na ovaj ili onaj naèin, nad provedenim sudskim procesom, no to nikakoneæe moæi izbrisati èinjenicu kako je rijeè o èovjeku koji je bio ministaru jednom od najsvirepijih nacistièkih re�ima uopæe, kako je rijeè o au-toru rasnih zakona i èovjeku koji je dr�ao govore pune mr�nje, usmje-rene protiv srpskog stanovni�tva. Stavljati Miroslava Krle�u, u bilo ko-jem obliku, u takvu vrstu konteksta predstavlja prije svega ozbiljnublasfemiju, no ni�ta manje i èistu la�. Èak i kad bismo zanemarili èinje-nicu kako se po civilizacijskim porukama, dru�tvenoj atmosferi pa i

77


samoj politièkoj i dr�avnoj praksi, usta�ka dr�ava i socijalistièka Jugo-slavija ne mogu ni po èemu mjeriti, ostaje èinjenica kako Krle�a nikadnije obna�ao nikakvu politièku funkciju. Posebno da mu ni jedan poli-tièki tekst nije obilovao mr�njom i pozivima na istrebljenje. Èinjenicekoje nacionalistièka desnica uporno zanemaruje su krajnje banalne. Nijedan politièki tekst Miroslava Krle�e nije utu�iv, niti suprotan suvre-menim civilizacijskim standardima, dok je takvih tekstova kod MileBudaka mnogo.

Ostaje nam na kraju da razmotrimo tu Budakovu knji�evnu vrijed-nost koju bi, kako ka�e Zidiæ, valjalo odvojiti od politièkog djelovanja.Naravno, ni u tom pitanju Budak ne mo�e stati u istu reèenicu s Krle-�om, a za podrobnije obja�njenje, poslu�it æemo se zakljuèkom IgoraMandiæa: "Kako je napisano, tako Ognji�te otprilike i izgleda: zbrzano,u jednom dahu sroèeno kazivanje bez ikakve romaneskne kulture, sposvema�njim nepoznavanjem konstrukcijskih i strukturalnih zakonapripovijedanja, nadahnuto bapskim i djedovskom torokanjem uz dilu-vijalnu vatricu, razliveno i slabo povezano, zamorno i prepuno suvi�nihepizoda, nasilno tragièarski uzvi�eno i po tome kièerski sentimentalno,jeftino, ahistorijsko i atemporalno, �to je najzaèudnije i anacionalno.".

Imajuæi sve ovo u vidu, vrijedi u neku ruku i suosjeæati s Matièinimintelektualcima. O onome zbog èega im je Budak bitan moraju �utjeti,a u �tafetin vrhunske knji�evnosti, koji bi imao poslu�iti kao smokvinlist izvornih namjera jednostavno ga nemaju na temelju èega ugurati.

Telegram, 15. 07. 2015.

BANDA CRVENA I OSTALE PRIÈE

Da se kojim èudom kombinirani tim psihologa i sociologa na�ao naju�noj tribini poljudskog stadiona u nedjelju 19. srpnja, negdje oko23.00 sata, te�ko bi mogao suvislo objasniti scenu kojoj je svjedoèio.Naime, u tom èasu policija je veæ nekih dvadesetak minuta dr�ala dvje-

78


stotinjak navijaèa "Splita", zatvorene na ju�noj tribini, iz sigurnosnihrazloga, ne pu�tajuæi ih kuæama. Rijeè je inaèe o skupini ljudi èiji seprosjek godina ne spu�ta ispod pedeset i èija je kljuèna zamjerka bilada æe ih ubiti �ena jer kasne na veèeru, a da to sigurno neæe napravitsinovi koji su utakmicu gledali s "Torcidinog" sjevera. Te�ko bi i�tauvjerljivije moglo objasniti tu izvornu manjinsku poziciju navijaèa "Spli-ta" u vlastitom gradu, od èinjenice da fascinaciju svojim klubom nisumogli prenijeti ni na sinove.

U èitavom nizu tekstova koji posljednjih desetljeæa bilje�e znaèajnuinflaciju, a mogli bismo ih svesti pod zajednièki nazivnik spliæanistike,nekoliko je mitskih mjesta koja se mogu koristiti kao sinonimi Splita.To su, naravno, Dioklecijanova palaèa, Marijan i Hajduk. Neovisno otome �to je neumjerena upotreba navedenih odrednica umnogome smje-stila upotrebu ovih pojmova meðu klasiène kli�eje, stoji èinjenica da jemitsko mjesto Hajduka u nekom imaginarnom dru�tvenom PanteonuSplita i Dalmacije neokrznuto pre�ivjelo sve dru�tvene lomove i pre-vrate, da je izdr�alo sna�an sportski izazov trostrukog prvaka Europeu ko�arci i ostalo praktièno jedinim kohezivnim faktorom splitskog idalmatinskog dru�tva. Mo�emo se nad tom èinjenicom i�èuðavati, izovih ili onih razloga, mo�emo je probati racionalno i povijesno obja-sniti, no nijedna vrsta analize neæe je moæi poreæi.

Stoga je jedno od zanimljivijih pitanja, kako je biti navijaè RNK Splitau vlastitom gradu i u nikad gorim okolnostima, promatrajuæi simbo-lièki kapital tog kluba u dana�njem dru�tvenom ambijentu. Naravno,nimalo jednostavno. Podr�avati drugi nogometni klub u gradu koji netrpi izdvajanja, uz to klub èije je povijesno nasljeðe temeljito obilje�enopripadno�æu radnièkoj klasi i komunistièkom pokretu, te u konaèniciklub koji se u veæem dijelu populacije percipira kao klub Mamiæevihpodanika, znaèi potpuno svjesno pristati na manjinsku poziciju pa iodreðene rizike. Za razumijevanje takve pozicije donekle bi mogao po-moæi tekst Marija Garbera iz 1982. godine u kojem je RNK Splita pozi-

79


cionirao kao vjeènu gradsku alternativu, no znatno vi�e od njega i èinje-nica da je i u socijalistièkom razdoblju Hajduk svoju mitsku poziciju,koje se danas vatrena jezgra navijaèa odrièe, uèvrstio kroz ratnu epo-peju i nastupe u Bariju pod imenom Narodnooslobodilaèke vojske Ju-goslavije, dok s druge strane marginalnoj poziciji Splita nije ni�ta po-mogla ni èinjenica da mu je gotovo kompletna prva momèad stradalau idealistièkoj akciji Prvog splitskog odreda. To je podatak koji nam, sjedne strane, nudi drugo viðenje istinske dubine dru�tvene i svake dru-ge revolucije iz 1945. godine, ali nam prije svega jasno ukazuje na snagumitologije koja se oko Hajduka isplela. Zahvaljujuæi svemu tome, Haj-dukovo se nasljeðe ne propituje i simboli tog kluba krase sve gradskekvartove, dok gradske vlasti nisu u stanju vratiti ulicu Prvom splitskomodredu, èak ni kada su na vlasti socijaldemokrati iz SDP-a.

Ukratko, Hajduk je zbog svih navedenih razloga i èinjenice do kojeje to dovelo, da je mnogo vi�e rijeè o pokretu i o religiji, nego o no-gometnom klubu, oduvijek bio zanimljiv poligon za ubiranje politièkihpoena i dru�tvenog ugleda, dok je Split predstavljao ne�eljeno dijete zakoje nitko osim starih �kverana i ponekog romantiènog idealista nijepretjerano gubio �ivce. Situacija se naravno iz korijena promijenilaulaskom Splita u prvu ligu prije �est godina. Naravno, ne po dru�tvenimodnosima i broju navijaèa u gradu i regiji, veæ po znatno agresivnijemodnosu veæine prema njemu, koji je motiviran banalnim razlogom - �toje postao konkurencija u gradu koji konkurenciju ne trpi. Kad se sveto promotri u dru�tvenom kontekstu, situacija u kojoj na svakoj utak-mici izmeðu Hajduka i Splita znatan dio Hajdukove publike "splitov-cima" poruèuje da su "banda crvena", ne bi trebala ni u kom smisluèuditi. Tako se odnos veæine prema RNK Split i onih nekoliko stotinanjegovih navijaèa pomaknuo od ignorancije ka preziru, �to je dovelo dotoga da stari Varo�anin kasni na veèeru i ne nalazi uvjerljive isprikekoje za to ka�njenje mo�e ponuditi. No, svemu navedenom unatoè,te�ko da ima plemenitijih bitaka od onih koje su unaprijed izgubljene,kao i mirnijeg ambijenta od onoga na Parku mlade�i. Klub èija je pub-

80


lika cijepljena od nacionalizma, agresije i potrebe za nasiljem te�komo�e biti na gubitku. Jer, Don Kihoti nikad ne izumiru.

Telegram, 23. 07. 2015.

SINHRONIZIRANO PADANJE S MARSA

Svaki put kad èovjek pomisli kako splitski gradonaèelnik Baldasar iostali dru�tveni uglednici vi�e doista nemaju prostora da nadma�e samisebe, oni se hitno potrude da demantiraju naivne i podignu letvicu nanovi nivo. Takav smo rasplet stvari ovog puta doèekali po objavi kaznekoju je UEFA izrekla Hrvatskom nogometnom savezu i posebno Split-skom stadionu. Ne ulazeæi na ovom mjestu u analizu konteksta koji jedoveo do pojave nacistièkog obilje�ja na travnjaku Poljuda, s obziromda to i tako nije tema teksta, posvetit æemo se reakcijama spomenutihuglednika. Tako je gradonaèelnik Baldasar izjavio kako mora reagiratina kaznu, s obzirom da je èitav grad jednoglasno osudio incident. Ha-dezeov gradski vijeænik Hrvoje Maru�iæ suvereno tvrdi kako svastikunisu nacrtali navijaèi Hajduka i da je rijeè o politièkoj provokaciji. Kogai èega, naravno da nam ne obja�njava. Predsjednik Hajduka Marin Br-biæ ide i korak dalje pa zakljuèuje kako Split nije ni rasistièki, ni fa�is-tièki grad. I sve tako u istom stilu, èitava politièka, dru�tvena i sportskakrema grada pada u kolektivni afan nad nepravednom kaznom od stra-ne europskih birokrata, istovremeno se zaklinjuæi u antifa�istièki karak-ter Splita.

Zanimljive su te stvari s pamæenjem u stilu èovjeèje ribice. Baldasar,koji se indignira i junaèki oponira vjerojatno nema pojma da je su-djelovao na otvaranju spomenika nazvanog po usta�kom zloèincu Rafa-elu Bobanu, kojom je prilikom frenetièno pljeskao i luðaèki se smijaona povik 'Za dom spremni'. Hrvoje Maru�iæ pak zaboravlja kako je upravonjegova stranka, zajedno s njim, aktivno sprijeèila da makar dvije grad-ske ulice dobiju imena po antifa�istièkim borcima. U konaènici, slu-

81


�ajuæi Marina Brbiæa, slu�atelj stjeèe dojam kako spomenuti predsjed-nik Hajduka ne pohodi utakmice vlastitog kluba, na kojima dobar diostadiona skandira 'Ubij Srbina', 'Ajmo usta�e' i 'Za dom spremni'. Èinje-nice, dakle, neumoljivo govore ovo: Split je grad koji nema ni jednuulicu posveæenu antifa�istièkoj borbi, iako je èitav grad bio uz partizane,govor mr�nje i velièanja fa�izma posve su intimizirani s Poljudskimstadionom, a gradonaèelnik otvara spomenike neousta�kih postrojbi.Imajuæi sve ovo u vidu, stvarno je nejasno odakle svim tim ljudimaobraza, pa i inteligencije da bi se tako zgra�ali nad odlukom UEFE itvrdili to �to tvrde?

S jedne strane, jasno je da se radi o izrazu èistog i ra�irenog lice-mjerstva, po kojem se jedno radi, drugo misli, a treæe govori, dok je sdruge pak strane rijeè o tome da su se navedene pojave toliko uko-rijenile u dru�tvo, da mnogima vi�e ne izgledaju tako stra�ne ni previ�esporne. Kljuèan argument takvih tvrdnji, koje su na koncu znatno opas-nije od spomenutih licemjerstava, odnosi se na zakljuèak kako je rijeèo marginalnim pojavama i nekoj vrsti folklora, koji nema nikakav kon-kretan sadr�aj. Pri èemu se svi ljudi koji na takvo stanje stvari upo-zoravaju, do�ivljavaju kao gnjavatori i katastrofièari. S takvim se sta-njem svijesti naravno te�ko boriti, no unaprijed ukalkulirano odusta-janje ne bi vodilo nièemu. Temelj takve vrste nerazumijevanja le�i uèinjenici kako ni jedan istinski oportunist nikad sebe ne vidi kao tak-vog, a onda samim tim i ne razumije vlastitu kljuènu ulogu u podgri-javanju fa�istièke atmosfere. Ukratko govoreæi, ni jedan fa�izam ne biuspio, niti je ikad uspio na pogonu militantne manjine, nego tek uzsvesrdnu asistenciju oportunistièke veæine. Stoga se ovakva vrsta kolek-tivnog padanja s Marsa, ne mo�e promatrati u nevinom kontekstu du-boko ukorijenjenog licemjerstva dru�tva, nego u neèem sasvim dru-gom. Kad veæi dio dru�tva shvati da je ovakav diskurs duboko �tetanpo razvoj civilizacijskih vrijednosti i atmosferu u gradu, bit æe veæ pri-lièno kasno da se bilo �to na tom planu promijeni. Do tada, gledat æemokukaste kri�eve i usta�ke znakove po zidovima gradskih kvartova, slu-

82


�ati usta�ke pozdrave na tribinama, negirati partizansku borbu svojihpredaka i kolektivno se i�èuðavati nad èinjenicom da nas svijet viditoèno onakvima kakvi jesmo. Za�to, kvragu, vjeruju svojim oèima, um-jesto da vjeruju nama?

Telegram, 26. 07. 2015.

PRODUKCIJA HISTERIJE, SLUÈAJ SLOBODNA

Svim negativnim iskustvima iz ratnih zbivanja devedesetih unatoè,uredni�tvo Slobodne Dalmacije odluèilo je ponuditi svoj novi doprinosu raspirivanju histerije i proizvodnji negativnih strasti prema manji-nama i onima koji ne dijele dominantno raspolo�enje veæine. Naime,u srijedu, 25 srpnja, uredni�tvo splitskog dnevnika objavilo je hu�kaèkunaslovnicu: "U Rijeci spremaju Kontra Oluju". Pored naslova stajala jezajednièka fotografija Olivera Frljiæa i Milorada Pupovca, a u nadnas-lovu pisalo: "Sjena na obljetnici. Dok se u Kninu bude slavilo oslobo-ðenje, Pupovac i Frljiæ æe uprilièiti performans". Pored toga �to je ure-dni�tvo tim potezom de facto potpuno promijenilo izvorno znaèenjeteksta svog novinara Davora Krile, dovev�i ga u neugodnu poziciju ne-koga tko je svojim tekstom omoguæio tu proizvodnju histerije, ono jena ovaj naèin s jedne strane namjerno falsificiralo ono �to se u Rijecipriprema, a u konaènici i poslalo poruku "zdravim snagama" da rea-giraju.

Analizirajmo malo poruke s naslovnice. Prvo je pitanje koje se pos-tavlja, zbog èega bi se na obljetnicu bacila sjena s predstavom u kojojæe pet �ena iznijeti svoja osobna iskustva i traume iz rata? Osim toga,�to bi imala znaèiti poruka "dok se u Kninu bude slavilo osloboðenje,Frljiæ i Pupovac æe uprilièiti performans"? Naravno, ni�ta drugo negoda navedeni dvojac ne do�ivljava dogaðaje iz kolovoza 1995. godine kaoosloboðenje zemlje. Iako uredni�tvo dobro zna da ta tvrdnja nije toènai da ni Pupovac ni Frljiæ nikada nisu osporili pravo Republike Hrvatske

83


da oslobodi vlastite teritorij od pobunjenih grupacija, veæ da iskljuèivou svom javnom djelovanju progovaraju o drugoj strani te akcije, tj. oposljedicama, to ih nije sprijeèilo da proizvedu takvu naslovnicu. Upot-punjenu, naravno, zajednièkom fotografijom te dvojice ljudi. U kona-ènici, osvrnemo li se na sam naslov koji najavljuje nekakvu "kontraOluju", uoèit æemo kolièinu perfidnosti s kojom se ovdje barata. Pro-zvati osobno svjedoèenje pet �ena na sceni Hrvatskog narodnog ka-zali�ta u Rijeci kontra Olujom, mogu samo izrazito zlonamjerni ured-nici. Iako je to veæ otkazivanjem kolumne Davoru Krili i dovoðenjemTihomira Dujmoviæa na njegovo mjesto, a potom i otkazivanjem sura-dnje Borisu De�uloviæu, postalo vi�e nego jasno, takva naslovnica split-skog dnevnika ne ostavlja vi�e nikakvu sumnju u zakljuèak da se novinaidejno vraæa u doba kad ju je drugi put ureðivao Josip Joviæ. To je, na-ime, vrijeme u kojem se sa stranica tih novina stalno pozivalo na ru�e-nje demokratski izabrane Raèanove vlasti, pla�ilo èitatelje obnovomJugoslavije i dijelilo plakate tada osumnjièenog, a kasnije osuðenogratnog zloèinca Mirka Norca.

Nije sporno nastojanje aktualnog vodstva Slobodne da manje-vi�eotvoreno podr�ava aktualnu opoziciju i podupire njezinu politiku. �togod mi mislili o tome, pravo je vlasnika i uredni�tva da formiraju no-vine onako kako oni dr�e da je najbolje. No, kada se na tako tabloidannaèin potpiruje histerija i politièke neistomi�ljenike progla�ava za ne-prijatelje i izdajnike, tada uredni�tvo Slobodne nema samo problem sastilom i intelektualnim po�tenjem. Ono takvim potezom s jedne straneproizvodi graðane prvog i drugog reda, a s druge strane ionako zatro-vanu dru�tvenu atmosferu èini jo� lo�ijom. Pri èemu ne treba gubiti izvida èinjenicu da se to sve dogaða u vrijeme u kojem na stranicama tihnovina traje sna�an obraèun sa "totalitaristièkim" nasljeðem. Drugimrijeèima, uredni�tvo splitskog dnevnika obraèunavalo bi se s totalitari-zmom njegujuæi jednoumlje. �to nas nu�no navodi na zakljuèak kakou toj novini nemaju ni�ta protiv totalitarizma kao takvog, nego samoprotiv njegovog predznaka. Da je drukèije, ne samo �to ne bi nalazili

84


ni�ta sporno u tome da pet osoba prenese svoja osobna svjedoèanstvao traumatiènom vremenu koje smo svi pro�ivjeli, nego bi to i pozdra-vili. Buduæi da jedino iskreni razgovor o pro�losti vodi do zdravog iotvorenog dru�tva.

lupiga.com, 29. 07. 2015.

KNIN I KULTURA SJEÆANJA

Èinjenicu da gradovi predstavljaju kljuèna mjesta u razvoju povijes-nih procesa nije nu�no posebno nagla�avati. Jednako kao �to je oèitoda se njihova temeljna odrednica krije u dinamiènosti. Ukratko go-voreæi, gradovi predstavljaju sredi�ta civilizacije upravo iz razloga kon-tinuirane dinamiènosti koja se u njima odvija. Bilo da je rijeè o demo-grafskim, gospodarskim, intelektualnim ili politièkim promjenama.Stoga je gradove nemoguæe konzervirati i posve suludo konstruiratinjihove, ali i osobne identitete na naèin da se zamrzne neki dru�tvenimoment, omeði ga se s neke dvije godine u pro�losti i u konaènici ig-norira sve ono �to se u tim gradovima dogaðalo prije ili poslije. Tojednako vrijedi za one koji bi identitete gradova temeljili na mitskojpro�losti, toènije samo na nekim fragmentima istrgnutim iz kontekstakoji su se jednom davno desili, kao i za one koji bi, gradeæi novu kulturusjeæanja, pod èitavo povijesno nasljeðe podvukli crtu i krenuli od nule.Kao da nitko i ni�ta prije njih nije postojalo u nekom gradu. Iako seèesto susreæemo s oba navedena fenomena, ovdje nas, s obzirom napromatrani sluèaj Knina, ponajprije zanima potonji. Naime, ono �toposljednjih godina u pitanju odnosa prema kulturi sjeæanja, povijes-nom nasljeðu i simbolièkim porukama rade kninske gradske vlasti imajednu jedinu nakanu: da se iskonstruira kompletno novi identitet gra-da, koji ni na koji naèin ne bi uva�io, ne samo njegovu pro�lost, negoni znaèajan dio stanovni�tva koje u njemu �ivi. Takva nastojanja ovihdana, povodom proslave dvadesete obljetnice Oluje, do�ivljavaju svojvrhunac.

85


Iako je jo� Eric Hobsbawm ustvrdio da je osobitost izmi�ljenih tra-dicija sadr�ana u tome da je kontinuitet s njima uglavnom umjetni, èegasu naravno svjesni i u gradskoj vlasti Knina, takva ih spoznaja nije na-roèito omela u njihovim nastojanjima. Odgovor na pitanje, za�to jetome tako, mo�emo potra�iti u historiografskoj teoriji o odnosu izmeðugradova i kulture sjeæanja. S obzirom da gradovi posjeduju potencijalza sna�nu projekciju slike o pro�losti i mo�e ih se promatrati kao no-sioce sjeæanja na znamenitu pro�lost, aktualna simbolièna nastojanja,koja æe znaèajno utjecati na vizuru grada, nisu bez odreðenog racio-nalnog raèuna. Koji raèuna na protok vremena i zakon dosjelosti. Me-ðutim, postoji ne�to na �to promotori takve vrste politike sjeæanja oèitone raèunaju. Radi se o tome da se u gradovima koji se na taj naèinodnose prema pro�losti, ozbiljna demografska praznina i �upljina mito-lo�ke prièe primjeæuju jo� desetljeæima. Za potvrdu ove teze dovoljnoje uzeti sjajnu knjigu povjesnièara Marka Mazowera o Solunu, jednakoinspirativnu knjigu povjesnièara Miroslava Berto�e o Puli, ili pak esejeClaudia Magrisa o Trstu i Orhana Pamuka o Istanbulu. Drugim rije-èima, pri proizvodnji umjetne tradicije i izma�tane kulture sjeæanja, oneuvijek ostaju oèito umjetne, èak i kad je naizgled pro�lo dovoljno vre-mena za ukorjenjivanje novoga.

Nema nikakvog spora o tome da je Knin, jednako kao i cijela Hrvat-ska, pro�ivio veliku traumu u posljednjem ratu. Oznaèen kao simbo-lièko i stvarno srce pobune dijela srpskog stanovni�tva protiv RepublikeHrvatske, taj je grad, logièno, na koncu znaèajno izmijenio svoju demo-grafsku strukturu. Samim tim iluzorno je bilo oèekivati da ne do�ivistanovite identitetske promjene, pa i one koje bi novi Knin izravnokonfrotirale sa starim Kninom. No, kljuèno je pitanje, koje se ovdjepostavlja, da li je takav odnos po�eljan i, ako jest, a gradske vlasti oèitosmatraju da jest, koji je njegov krajnji cilj? Izgradnja monumentalne ikièaste crkve, pompoznog naziva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Za-vjeta, jednako kao i otvaranje Muzeja Oluje s onakvim postavom kakavse najavljuje, mo�e poslati samo poruku iskljuèenja srpskom stano-

86


vni�tvu u gradu i ni�ta vi�e od toga. Takav odnos prema simboliènimporukama i povijesnom nasljeðu tim vi�e èudi, uva�imo li traumu kojusu kninski Hrvati, kao i cijela zemlja, do�ivjeli upravo od strane stanjasvijesti koje je takoðer vidjelo samo sebe i svoje �elje, potpuno isklju-èujuæi nekoga s druge strane. Jasna je stvar kako Grad treba obilje�iti iobilje�avati svoju konaènu reintegraciju u ustavni poredak RepublikeHrvatske i osloboðenje tog dijela zemlje, no potpuno je proma�enopre�utjeti posljedice èitavog tog procesa. Pojednostavljeno govoreæi,ako interpretacija povijesti i akcije Oluja mora ukljuèivati uzroke kojisu do nje doveli, a mora i logièno je da je tako, onda se ne mogu koristitidruga mjerila u odnosu prema dogaðajima koji su nakon toga uslijedili.Jer, �to god tko o tome mislio, Republika Hrvatska, jednako kao i GradKnin, imaju odgovornost prema svim svojim graðanima i njihovimtraumama, neovisno o tome koje oni nacionalnosti bili.

Telegram, 31. 07. 2015.

SINJSKA ALKA I PRIJELOMNO 18. STOLJEÆE

S obzirom da æe tristota obljetnica Sinjske alke sasvim izvjesno po-slu�iti uglavnom kao povod èitavom nizu prigodnièarskih tekstova,upotrebljivih uglavnom u kola�ne i turistièke svrhe, bez ikakvog razu-mijevanja povijesnog konteksta unutar kojeg je nastala, ne bi se �kodiloosvrnuti na to vrijeme i ukazati na neodr�ivost mitolo�ke slike stvari.Tim prije �to se, ako je vjerovati medijskim najavama vezanim uz HRT-ov dokumentarac o Alki, èak i odnos prema novijoj povijesti nije odma-knuo od mitologizacija i pre�uæivanja, koja na kraju nu�no proizvedurevizionistièki falsifikat. Manje ili vi�e korektno zanatski napravljen. �toje, dakle, temeljni problem nacionalno-romantièarskog odnosa premaAlki? Pojednostavljeno govoreæi, radi se o promatranju povijesnih do-gaðaja iz konteksta suvremenog dru�tva. Takav odnos, koji èak i javneobrazovne institucije potièu i odr�avaju, �to su èinile i u vrijeme socija-listièkog razdoblja a èine i danas, povijest u pravilu promatra kroz crno-

87


bijele vizure i prizmu imaginarnog nacionalnog interesa. U kojem pos-tojimo, uvjetno govoreæi, "mi" i "oni". Odnos prema ba�tini Sinjske alkenije tu naravno jedini, pa èak ni najdrastièniji primjer, no njegova aktu-alnost mo�e nam poslu�iti kao paradigma takvog tretiranja pro�losti.Sasvim u duhu Tuðmanove vizije o tisuæljetnom snu i vi�estoljetnompovijesnom razvoju koji je nu�no vodio do samostalne dr�ave, bitka iz1715. godine dominantno se promatra u kontekstu borbe izmeðu Hr-vata i Turaka, u kojoj su Hrvati odnijeli pobjedu, spasiv�i Sinj od tuðin-ske okupacije. No, stvarnost je ipak ne�to drukèija od povijesne mito-logije.

Kada je 2007. godine u Kloviæevim dvorima postavljena izlo�ba "Dal-matinska Zagora - nepoznata zemlja", javnost je na najbolji moguæinaèin mogla vidjeti kako funkcioniraju mehanizmi mitologizacije i sa-moobmane. U rasko�nu izlo�bu, koju je iz mnogo razloga trebalo po-staviti, ako ni�ta onda zbog tvrdnje iz samog naslova, o nepoznatojzemlji, ulo�ena su znaèajna sredstva. Uz kvalitetnu marketin�ku kam-panju i iscrpan, studiozan katalog, izlo�ba je do�ivjela uspjeh kod jav-nosti i potpuno opravdala svoje postavljanje. No, imala je isti problemkao i sada�nje obilje�avanje tristote obljetnice Alke. Pored toga �to jebrojne, manje ili vi�e poznate èinjenice, predstavila �iroj javnosti, zna-tan dio toga je pre�utjela. To posebno vrijedi za katalog. Naime, kad bineupuæen netko èitao spomenuti katalog stekao bi dojam kako je èitavaZagora temeljito i gotovo iskljuèivo obilje�ena katolièkom ba�tinom,dok islamske i pravoslavne jedva da ima u tragovima. �to naravno neodgovara èinjeniènom stanju stvari. Zadr�imo li se ovdje na odnosuprema osmanskoj ba�tini u kontekstu Alke, pogubnost takvog pristupakoja je dovela do mantre o Hrvatskoj kao predziðu kr�æanstva, rezul-tirala je time da studenti povijesti na splitskom Filozofskom fakultetuorganiziraju simpozije u èast osloboðenja Klisa od Turaka. Èime seanakroni i u temelju nacionalistièki odnos prema pro�losti dodatnoobnavlja i na najvi�im obrazovnim institucijama u zemlji. Promatratiratove izmeðu Mletaèke Republike i Osmanskog Carstva u 17. i 18. sto-

88


ljeæu kroz prizmu nacionalnog osloboðenja u vremenu u kojem ne po-stoji pojam nacionalne svijesti, nije samo potpuno proma�eno, nego jei znanstveno diskreditirajuæe. To �to se takvom gledi�tu odaju mnogiprofesionalni povjesnièari sa sveuèili�ta i instituta, ne èini tu pozicijuiole utemeljenijom. Jedino na �to ta èinjenica ukazuje jest stanje hrvat-ske historiografije.

Famozna bitka iz 1715. godine odigrala se u sklopu posljednjeg unizu od tri mletaèko-osmanska ratna sukoba u 17. i 18. stoljeæu, prièemu treba naglasiti kako nije imala veæu vojnu va�nost. Opæenito go-voreæi, èitavo dalmatinsko boji�te u tom je ratu bilo sporedno u odnosuna vojne sukobe na Peloponezu, odnosno Moreji, kako se taj poluotoknazivao u mletaèkoj terminologiji. �tovi�e, nakon dva razarajuæa ratau 17. stoljeæu (Kandijskog 1645-1669. i Morejskog 1684-1699), ovajposljednji rat u nizu, koji je zavr�io mirom u Po�arevcu 1718. godine,umnogome je po�tedio Dalmaciju veæih borbi i razaranja. Njegov klju-èni ishod odnosio se na mletaèki gubitak Moreje i kompenzaciju u vidudobivanja Imotske krajine koja od tada postaje dio Mletaèke Dalmacije.Sumiramo li ta tri ratna sukoba na dalmatinskom prostoru, shvatitæemo da je njihova kljuèna posljedica ta da je prostor dalmatinskogzaleða nakon otprilike stoljeæa i pol osmanske vlasti do�ao u posjedMletaèke Republike. Pri èemu nisu bili rijetki sluèajevi da meðusobnoratuju najbli�i èlanovi obitelji iz tih pograniènih krajeva. To konkretnoznaèi da neka vlast koja na odreðenom prostoru boravi du�e od stotinui pedeset godina naprosto ne mo�e biti tuðinska. Povuèemo li ovu tezudalje preko ruba svjesne provokacije, prije æe biti da se Mletaèka Repu-blika pojavila na tom prostoru tada kao osvajaè, èijim se dolaskomznatno promijenila demografska i identitetska slika prostora. Neupu-æeni bi èitatelji danas bili iznenaðeni tada�njim vizurama, primjericeKnina, Drni�a i Sinja, koje su obilovale minaretima d�amija.

To mletaèko osvajanje dalmatinskog prostora rezultiralo je dvjemaposljedicama, od kojih je druga umnogome usmjerila daljnji razvoj

89


dalmatinskog zaleða. U prvom redu meðureligijske te kasnije meðu-nacionalne odnose na tom prostoru. Znaèajno pomicanje mletaèko-turske granice duboko u zaleðe jadranske obale po prvi je put utjecalona preusmjeravanje interesa vrhova Mletaèke Republike prema Dal-maciji uopæe. S obzirom na brojne gubitke na ostatku Pomorskog po-sjeda, Dalmacija je Republici ostala jedinim prostorom na temelju kojegsu mogli graditi imperijalni mit i legitimizirati daljnji opstanak Re-publike. �to je Veneciju natjeralo na brojne reformske poku�aje u duhuprosvjetiteljstva u Dalmaciji 18. stoljeæa. O tome je sjajno pisao LarryWolff u knjizi (koja kod nas nije prevedena) o otkriæu Dalmacije u dobaprosvjetiteljstva. Tako da je, s te strane promatrajuæi, bitka za Sinj, kaoi sve ostale bitke izmeðu mletaèke i osmanske vojske na dalmatinskomprostoru, zapravo bila bitka za imperijalne interese Mletaèke Republike.�to je ona naravno svojim morlaèkim vojnicima znala honorirati.

Time je zabavniji paradoks koji ovo dru�tvo u historiografskoj pro-dukciji konstantno proizvodi veæ vi�e od stotinu godina. S jedne strane,razgraðuje mletaèko nasljeðe i nagla�ava kolonizatorski status Dal-macije u sastavu Republike, a s druge strane, nekritièki glorificira bitkekoje su voðene u korist Venecije, progla�avajuæi ih bitkama za nacio-nalno osloboðenje. Ono po èemu su dugoroèno ti ratovi presudno obi-lje�ili prostor dalmatinskog zaleða odnosi se na novu demografsku stru-kturu tog prostora. Tada je, naime, na ispra�njeni prostor naseljenobrojno morlaèko stanovni�tvo, kako katolièke, tako i pravoslavne pro-venijencije, koje se sve do Drugog svjetskog rata nije nalazilo ni u kak-vom sukobu. Jedini sukob koji je obilje�io mletaèko 18. stoljeæe vodiose izmeðu pravoslavnog morlaèkog stanovni�tva i slu�bene katolièkehijerarhije oko pitanja crkvene autonomije. Pri èemu je, nedoreèeno ikontradiktorno arbitrirala dr�ava, ostavljajuæi taj problem otvorenim.U konaènici je takvo stanje dokinula Francuska uprava, utemeljiv�i1808. pravoslavnu episkopiju u �ibeniku.

Imajuæi u vidu sve navedeno, a ne osporavajuæi folklornu i ba�tinskuvrijednost alkarskog nasljeða, vrijedilo bi razmisliti o novom odnosu

90


prema osmansko-mletaèkim ratovima i opæenito prema osmanskojba�tini koja je umnogome obilje�ila prostor dalmatinskog zaleða. Zatose èini prilièno neprimjernim, posebno u kontekstu 21. stoljeæa, mle-taèku vlast promatrati kao tuðinsku, ili nekom vrstom uljeza. Jer, iz tebi perspektive jednako tuðinske bile i mletaèka, kao i habsbur�ka, tj.austrijska vlast. Bilo kakvo ustrajavanje na drugaèijem tumaèenju, kojebi u podlozi imalo katolièki ekskluzivizam prostora i promatralo raninovi vijek kroz dioptriju suvremenog nacionalizma, osim �to bi biloposve proma�eno, bilo bi i logièki neodr�ivo.

Telegram, 04. 08. 2015.

RIJEÈKO-KNINSKI INCIDENTI I SHVAÆANJE DEMOKRACIJE

Temeljni problem svih dogaðanja vezanih uz proslavu Oluje u Kninu,kao i luðaèko pona�anje u Rijeci, vezan je uz pitanje osnovnog razu-mijevanja demokracije. Dok se u temelju demokratskih sustava s jednestrane nalazi ideja pravne dr�ave koja onemoguæava teror veæine nadmanjinom, demokracija kakvom je do�ivljava kompletna hrvatska des-nica odnosi se na moguænost da veæina zavodi izvanredno stanje, pro-gla�ava vjeène istine i radi �to god po�eli. Takva vrsta shvaæanja jasnose iskazala na pitanju referenduma o istospolnim brakovima, nakonèega je mo�emo uoèiti u gotovo svim bitnim dru�tvenim prijeporima.S obzirom da takvo shvaæanje malo koga mo�e iznenaditi, jasno je kakorazloge takvoj manifestaciji ludila, kakvo je viðeno na Thompsonovomkoncertu u Kninu i na rijeèkim ulicama, treba tra�iti negdje drugdje.Najjednostavnije govoreæi, u momentu u kojem slu�bena politika poènepropagirati pozive za jedinstvom i uzgajati koncept neupitnih istina svepostaje moguæe. Od takvog stanja svijesti do toga da mainstream medijipreuzmu ulogu hu�kaèkih tabloida i potpiruju netrpeljivost, tek je malikorak. Koji naravno svoj cinièni vrhunac dose�e u tobo�njem zgra�anjunad pisanjem tabloida u Srbiji. �to Slobodna Dalmacija nije propustila

91


uèiniti, posve ignorirajuæi vlastitu tabloidnu ulogu koja je umnogomeutjecala na rijeèka dogaðanja.

Pogledamo li bilancu juèera�njih okupljanja na kojima se, kako uKninu, tako i u Rijeci zazivalo mr�nju prema jednom narodu, postat æenam jasnija odgovornost dr�ave u svemu �to se dogodilo. Naèin na kojise pripremala proslava dvadesete godi�njice Oluje, u kojem nije bilomjesta za razumijevanje pozicije nedu�nih civilnih �rtava, niti ikakverefleksije prema èinjenici da je znatan broj kuæa na tom prostoru jo�uvijek neobnovljen, kao i da brojni povratnici �ive bez ikakvih infra-strukturnih uvjeta i nije mogao uroditi nikako drugaèije, osim usta�kimskandiranjem na Thompsonovom koncertu. Posve gubeæi iz vida èinje-nicu da toleriranje takve atmosfere stvara osjeæaj tjeskobe meðu broj-nim graðanima Knina, gradske vlasti su im zapravo poslale jasnu poru-ku kako im do njih u pravilu nije niti stalo.

�to se pak tièe onoga �to se dogaðalo u Rijeci, a kulminiralo je fiziè-kim napadom na novinara Hrvoja �imièeviæa, nije se dogodilo ni�ta �tose veæ mjesecima nije najavljivalo. Najjasnije prilikom performansa naotvaranju Rijeèkih ljetnih noæi. No, to nije sprijeèilo pojedine, navodnoliberalne autore da na lokalnim rijeèkim portalima za ovu vrstu ludilaokrive Olivera Frljiæa koji, po njima, bez ikakvog razloga izaziva inci-dente. Vrijedi se zapitati kamo je ovo dru�tvo stiglo, kad nije u stanjupodnijeti èak niti oèajnièki vapaj za dijalogom, a kamoli su�tinski dija-log. Odgovor koji bi se na to pitanje logièno nametnuo sigurno nijeonakav kakav veæi dio ovog dru�tva �eli èuti. Odgovornost policije usvemu je tome ogromna. Umjesto da momentalno prekine okupljanjeljudi koji su nasilni, prijete i slu�e se usta�kim pozdravima, oni u kona-ènici lijeèe posljedice vlastitog nedjelovanja. �to postaje dodatni pro-blem u svjetlu veæ navedene èinjenice kako je bilo samo pitanje danau kojem æe verbalnu agresiju zamijeniti izravno fizièko nasilje. Imajuæisve to u vidu lako je zakljuèiti kako kljuèni problemi hrvatskog dru�tvane le�e u neousta�kim ekstremistima, niti u aktivizmu Olivera Frljiæa ipreostalih rijetkih Don Kihota koji poku�avaju ukazati na stvarnost u

92


kojoj egzistiramo. Temeljni je problem dru�tva istinska nespremnostnjegovih politièkih, dru�tvenih i medijskih elita da se suoèe s nasljeðemnacionalistièke politike iz devedesetih godina. U èijim posljedicamazbog tog nesuoèavanja i dalje �ivimo. Pri èemu je najzanimljiviji kon-cept lijevo-liberalnog krila politièke scene, koji trenutaèno, ne samo �tone razgraðuje takvu vrstu nasljeða, nego spremno sudjeluje u izgradnjimita o Tuðmanovom dobu. Svim èinjenicama usprkos.

Telegram, 06. 08. 2015.

SJEÆANJE NA PRVI SPLITSKI ODRED

Na dan izlaska ovog broja Telegrama, toènije 14. kolovoza 1941. go-dine, skupina mladiæa iz Splita, okupljenih u Prvom splitskom par-tizanskom odredu, upala je u zasjedu kod sela Ko�ute. Preko sudbinetih momaka, ali i sjeæanja na njihovo stradanje mogla bi se isprièatikompletna dru�tvena povijest Splita i Hrvatske tijekom posljednjih se-damdeset godina. Povijest je zabilje�ila malo tako tragiènih sudbina kao�to je bila sudbina tog odreda. Iako je veæ i sama èinjenica kako je od45 boraca koji su krenuli u borbu samo njih �esnaest pre�ivjelo dovolj-no tragièna, naèin na koji su stradali i kako su proveli posljednje dane,dodatno je naglasio tragiku tih kolovo�kih dana.

U hrvatskoj javnosti, koja je posljednjih godina bombardirana koje-kakvim povijesnim raspravama, pa i s revizionistièkih pozicija, èestose postavlja pitanje o smislu potenciranja sjeæanja na Drugi svjetski rati dogaðaje iz tog doba. Takav stav, koji je najèe�æe popraæen mantromda povijest treba ostaviti povjesnièarima, uglavnom se emitira od stra-ne obiènih graðana te je, gledajuæi s te pozicije prilièno razumljiv. No,odr�avanje sjeæanja na stradanje Prvog splitskog partizanskog odredabitno je iz nekoliko razloga. Prije svega, radi se o ogromnoj tragedijiiznimno mladih ljudi, koji su stradali iskljuèivo iz razloga jer su krenulibraniti vlastiti grad i zemlju od fa�istièke okupacije. S druge pak strane,

93


s obzirom da su stradali na poèetku rata, nikako ih se ne mo�e krivitiza bilo kakve vrste poslijeratnih obraèuna ili za prirodu socijalistièkevlasti koja je uvedena nakon 1945. godine. Nagla�avanje ovako jedno-stavnih èinjenica bilo bi u nekim normalnim okolnostima i u zdravijemdru�tvu posve suvi�no, pa èak i infantilno, no ono �to se dogodilo 2014.godine u odnosu prema memoriji na te ljude svakako tjera na razmi�-ljanje i ponavljanje oèitog.

Naime, nakon �to je u naletu potpune negacije socijalistièkog raz-doblja i antifa�istièke borbe, poèetkom devedesetih godina u Splitupromijenjeno vi�e od 150 naziva ulica, ta èinjenica do danas ni na kojinaèin nije promijenjena. Jasna je stvar da je u dana�nje vrijeme bes-misleno oèekivati masovnu reviziju imena ulica, no s obzirom da ugradu nije ostala ni jedna ulica koja bi obilje�avala èinjenicu da je ogro-man broj graðana Splita aktivno sudjelovao u antifa�istièkoj borbi, kaoi da je taj grad dva puta oslobaðan od fa�izma, minimum civilizacijskepristojnosti nalagao bi da se te stvari slu�beno obilje�e. �to bi naravnovrijedilo u situaciji da se Splitu nije dogodio potpuni raskorak s vlas-titom tradicijom.

U raspravi iz 2014. godine, koja se vodila na Gradskom vijeæu, u kojojje pokrenuto pitanje imenovanja jedne gradske ulice po Prvom split-skom partizanskom odredu, mogli smo èuti osebujno razumijevanjepovijesti od strane predstavnika lokalnog HDZ-a, èiji je èelnik ustvrdiokako borci tog odreda nikako ne mogu biti partizani, te da bi o toj temitrebalo organizirati simpozij. Suoèen s takvom vrstom opstrukcije, po-gubljeni gradonaèelnik Baldasar zakljuèio je kako je sretan �to je pos-tignut konsenzus, nakon èega je povukao prijedlog sa sjednice, naja-viv�i da æe to pitanje biti rije�eno naknadno. Zanemarimo li ovdje te�korazumljivo pitanje, na koji je naèin postignut konsenzus u situaciji ukojoj gradonaèelnik iz redova SDP-a usvaja prijedlog HDZ-a, ostajenam suoèavanje s pitanjem, �to je sporno u tome da jedna od gradskihulica ponese ime tog odreda? Jer, kako god ta vi�egodi�nja trakavica,

94


koja je dobila novi moment s prijedlogom da se mali park u èetvrtiPlokite, s kojeg su borci tog odreda krenuli u borbu, nazove po njima,ostaje èinjenica da znaèajan dio politièke javnosti nikako ne mo�e pro-variti èinjenicu da bilo �to u gradu komemorira antifa�istièku borbu.

Time se vraæamo na kljuèno pitanje, zbog èega se i danas, 70 godinapo okonèanju Drugog svjetskog rata i u zemlji s ozbiljnim ekonomskimproblemima, treba razgovarati o ovim temama? Odgovor je vrlo jedno-stavan. Radi se o tome da �ivimo u nezrelom dru�tvu koje nije spremnoracionalno uva�iti nesporne èinjenice koje se kose s emocionalnim nas-ljeðem obitelji i pojedinaca. Vrijedilo bi stoga edukativno emitirati filmVojdraga Berèiæa "Prvi splitski odred" iz 1972. godine, koji sasvim jasnopokazuje klasiène splitske mulce kako igraju picigin na Baèvicama inogomet na stadionu Splita, da bi krajem ljeta zavr�ili pred streljaèkimvodom u Rudu�i kod Sinja. Negacijom njihovog èina neæemo im nièimna�koditi, samo æemo ne�to vi�e reæi onima koji budu dolazili iza nas,kakvi smo to ljudi bili i u kakvom smo dru�tvu �ivjeli.

Telegram, 14. 08. 2015.

PETICIJE I POZDRAVI

Kljuèno pitanje koje se postavlja nakon pojavljivanja inicijative ouvoðenju pozdrava "Za dom spremni" u slu�beni jezik vojske, kao uos-talom i svih sliènih inicijativa, ne odnosi se naravno na sam ishod tak-vih poku�aja. Posve je jasno kako je i samim autorima i potpisnicimatakvog zahtjeva, na isti naèin kao i manje-vi�e svima u dru�tvu, bilojasno da ona neæe proæi. Stoga je jedini smisao njezinog pokretanja biou reakcijama koje je trebala izazvati. �to nas dovodi na spomenuto klju-èno pitanje koje prati svaku vrstu takvih javnih istupa. Treba li, naime,na takvo �to uopæe reagirati, ili je bolje èitavu temu jednostavno pre-�utjeti i ne davati znaèaj takvim zahtjevima? Da �ivimo u normalnijemdru�tvu u kojem bi se podrazumijevala redikuloznost takvih istupa, te

95


kada bi se radilo o dru�tvenim i politièkim marginalcima, bilo bi na-ravno razumno opredijeliti se za ignoriranje èitave prièe. No, èitav kon-tekst u kojem se ta inicijativa pojavila, kao i sastav ljudi koji su je podr-�ali, ukazuje na ozbiljne probleme dru�tva u kojem je takvo �to moguæei naprosto tjera na nekakvu vrstu javnog istupa. Posebno iz razloga �toje u èitavoj prièi èak najmanji problem to �to tisuæu puta ponovljenala� vremenom postaje istina.

Radi se naravno o tezi da je rijeè o starom hrvatskom pozdravu, �toni u kom sluèaju nije toèno. Pozdrav "Za dom spremni" nastao je isklju-èivo u kontekstu usta�kog pokreta, da bi se u istom kontekstu iskljuèivoi koristio. To je podatak kojeg su savr�eno svjesni i sami autori i potpi-snici peticije i zbog kojega uopæe i pokreæu èitavu inicijativu. Tek jepotreba za povr�inskom kamufla�om, buduæi da jo� uvijek nije opor-tuno posve otvoreno iskazivati sentimente prema usta�kom re�imu,natjerala spomenute autore i potpisnike da se pozovu na nepostojeæistari hrvatski pozdrav.

No, da jo� jednom pojasnimo neupuæenima, ili onima koji se tak-vima predstavljaju. "Za dom, spremni" naprosto nije stari hrvatski poz-drav, niti je ikad bio. Èitava je fama vezana uz takav zakljuèak pokre-nuta nakon �to je tada�nji predsjednik Hrvatskog nogometnog savezaVlatko Markoviæ, pritisnut pitanjima novinara, zakljuèio kako je rijeèo starom hrvatskom pozdravu. Nakon �to se lavina pokrenula apologetiNDH zakljuèili su kako je to pozdrav koji se koristi u operi "Nikola�ubiæ Zrinjski". �to je naravno èista la�, u koju se mo�e uvjeriti svatkotko proèita libreto spomenute opere. No, èak i kad bi to bilo tako, a nije,zanimljivo bi bilo postaviti pitanje: od kada se rukopis nekog djela,napisanog od strane pojedinca, u ovom sluèaju Huga Badaliæa, smatrastarim narodnim pozdravom. Jednostavno govoreæi, dru�tvo ovdje imaposla, kada je rijeè o onima koji tu teoriju podr�avaju, s ljudima kojisu temeljito neobrazovani i istovremeno fanatièno odani jednoj mra-ènoj ideji. Kada bi u raspravi s njima ikakvi argumenti vrijedili, bilo bi

96


dovoljno postaviti im vrlo jednostavno pitanje. Tko je i kada tijekompovijesti koristio izraz "Za dom spremni"? Odgovor bi jasno bio nitkoi nikada, do pojave usta�kog pokreta. To je tako jednostavna èinjenicada je posve nevjerojatno njezino daljnje opovrgavanje u znaèajnomdijelu javnosti.

�tovi�e, i sam Ante Paveliæ taj je izraz prvi puta koristio na krajuèlanka pod naslovom "Usta�e, nama je sudba dosudila", iz 1932. godine,napisanog po okonèanju tzv. Velebitskog ustanka. Nakon toga izraz seustalio u njegovim pismima i proglasima, da bi na kraju postao slu�benipozdrav na svim dokumentima NDH. Do koje je mjere taj pozdrav isto-znaèno identificiran s usta�kim pokretom, mo�da i najbolje svjedoèiinauguracija radijskog programa usta�ke Radio postaje Velebit koja sepoèela emitirati 4. travnja u 23.20 na valu Radio - Firenze. Emitiranjeje poèelo tekstom: "Za Dom Spremni! Za Dom Spremni! Za Dom Spre-mni! Ovdje radiopostaja Glavnog Usta�kog Stana! Ovdje radiopostajaGlavnog Usta�kog Stana! Ovdje radiopostaja Glavnog Usta�kog Stana!Za Dom Spremni! Za Dom Spremni! Za Dom Spremni!' Drugim rije-èima, èitava konstrukcija oko starog hrvatskog pozdrava svjesna je la�,koja slu�i za prikrivanje otvorene nostalgije prema usta�koj dr�avi, apoku�ava se iskonstruirati lijepljenjem krilatice "Za dom", kori�tene udva ili tri knji�evna djela i odreðene spremnosti na stradanje na sasvimdrugom mjestu u tekstu. Ako je i od nacionalistièke desnice, previ�e je.

Ovdje je posve nebitno i to, �to kad bi ta teza o starom pozdravu èaki bila istinita, da to ni na koji naèin ne bi utjecalo na poruku koju bi ses uvoðenjem tog pozdrava u vojsku �eljelo poslati. Slièna je stvar zabi-lje�ena i devedesetih godina kada su se diljem zemlje pojavljivale ulices imenom usta�kog ministra Mile Budaka, pri èemu je kljuèni argumentonih koji su to ime predlagali i branili bio taj kako je rijeè o cijenjenomhrvatskom knji�evniku. Iako je svima bilo posve jasno kako ga nikakveknji�evne kvalitete nisu kvalificirale za dobivanje naziva ulice.

97


Vratimo se stoga pitanju reakcija na takvu inicijativu. To je pitanjebitno iz razloga �to je ovdje rijeè o probnim balonima koji se iz krugovaradikalne desnice pu�taju u javnost, a èija je temeljna nakana uvid u todo koje se granice mo�e iæi. �to su reakcije na takve ideje malobrojnijei �to ih se vi�e pre�uæuje, to æe zahtjevi postati smjeliji. Na taj æe naèinjednog dana izostati potreba za igrom skrivaèa, �to æe dovesti do otvo-renih zahtjeva za rehabilitacijom usta�ke dr�ave. Da nije rijeè o paranojiautora ovog teksta jasno je veæ iz samog uvida u èitav niz tekstova kojidolaze iz istih krugova i potpuno otvoreno negiraju karakter Jaseno-vaèkog logora smrti. Sve to naravno ne bi bio veæi problem, da takvistavovi nisu duboko za�li u mainstream. Drugim rijeèima, èinjenica dadvojica visokopozicioniranih du�nosnika Katolièke crkve, ali i neko-licina èlanova HAZU-a, na taj naèin istupaju u javnost, bez da to poluèiikakvu reakciju institucija kojima pripadaju, ozbiljan su razlog za zabri-nutost. Pri èemu ovdje nije rijeè o naivnoj malograðanskoj vjeri u bez-gre�nost tih institucija, nego jednostavno o èinjenici da i jedna i drugazauzimaju znaèajno mjesto u dru�tvenom, znanstvenom i kulturnom�ivotu dru�tva i zemlje. Promatrajuæi stvari u tom svjetlu, njihov izos-tanak reakcije na taj zahtjev zapravo znaèi pre�utnu podr�ku idejamakoje se ovdje iznose, �to dalje znaèi da dru�tvo ima ozbiljan problem.Poluèi li ova inicijativa reakciju tek nekolicine, uvijek istih, intelek-tualaca i aktivista, njezini æe je autori smatrati uspjelom.

Sve nas to dovodi do potrebe za imenovanjem onoga �to se u zemljitrenutaèno dogaða. S jedne strane imamo primjetnu iscrpljenost i dez-orijentiranost znatnog dijela dru�tva, a s druge ideolo�ku revolucijunacionalistièke desnice koja u nedostatku ikakvih suvislih ideja u vezibuduænosti zemlje, nastoji promijeniti povijest. Inzistirajuæi pri tomena zakljuèku kako aktualna vlast vr�i ideolo�ko nasilje i ne obraèunavase s totalitarnim nasljeðem. Perfidnija zamjena teza nije dugo zabi-lje�ena u javnosti, pri èemu je oèito kako nastavci tek slijede.

Telegram, 26. 08. 2015.

98


SPU�TANJE ZASTORA NA HRVATSKI NOGOMETNI SAVEZ

Da eskalacija potpunog ismijavanja zainteresirane javnosti, koja seu re�iji Hrvatskog nogometnog saveza dvostruko odigrala proteklogtjedna, predstavlja tek posljednji èin vi�egodi�nje farse unutar nogo-metne organizacije ne treba nikome posebno obja�njavati. S druge stra-ne, nema nikakve sumnje da takva odsutnost bilo kakve brige o tomekako æe njihovi potezi odjeknuti meðu publikom svjedoèe o potpunomgubljenju kompasa i nevjerojatnoj samouvjerenosti èelnih ljudi Savezai onih koji vuku konce iz pozadine. Dva spomenuta dogaðaja su na-ravno poljudski derbi izmeðu Hajduka i Dinama te imenovanje AnteÈaèiæa za izbornika nogometne reprezentacije. U vezi s onim �to sekonkretno dogaðalo na Poljudu, kao i onim �to je dovelo do Èaèiæevogimenovanja, veæ je previ�e reèeno u medijima pa bi bilo suvi�no toponavljati. No, kao �to je na poèetku naznaèeno, rijeè je samo o kona-ènim posljedicama neèega �to se godinama dogaða, a �to se mo�e svestipod zajednièki nazivnik direktnog uplitanja politike u odnose u hrvat-skom nogometu. Preciznije govoreæi, iza svega �to se u Nogometnomsavezu od njegovog osnivanja do danas dogaðalo i dogaða - stoji HDZ.Takoðer je posve jasno da nas ta èinjenica dovodi do davno uoèenogparadoksa da su naj�e�æi protivnici takve politike HNS-a navijaèi Haj-duka, koji godinama uporno podr�avaju HDZ na izborima, istovre-meno se boreæi protiv uèinaka politike te stranke. Sagledavajuæi ovakopostavljene stvari, s punom svije�æu o svim aferama koje su se dogaðaleu tom savezu i oko njega, jasno je da se jedini razlog zbog kojeg je takvasituacija uopæe bila i jo� je uvijek moguæa krije u nedostatku politièkevolje. Bilo unutar HDZ koji je takav sustav upravljanja Nogometnimsavezom stvorio i podr�ava ga, bilo kroz lijevo-liberalne stranke kojesvojom nezainteresirano�æu omoguæavaju nastavak takve prakse.

Krenemo li od èisto civilizacijskih stvari, suoèit æemo se sa sljedeæimèinjenicama. Dugogodi�nji predsjednik HNS-a, Vlatko Markoviæ bio je

99


èovjek koji je u novinskim intervjuima nagla�avao kako je ponosan �tosu se njegovi preci borili u usta�koj vojsci. Znamo li da je Markoviæana poziciji predsjednika Saveza naslijedio Davor �uker, èovjek koji seponosno slikao na grobu Ante Paveliæa u Madridu, stvari oko Nogo-metnog saveza postaju jo� problematiènije. Ukoliko je, nakon iska-zivanja spomenutih stavova od strane ljudi koji su taj Savez, baremnominalno, vodili i vode, nekome jo� ne�to ostalo nejasno, tu je i Joe�imuniæ da odagna svaku sumnju. Kao �to je poznato, vi�egodi�nji ka-petan reprezentacije, potaknut izborenim prolaskom na svjetsko prven-stvo i vlastitim neousta�kim sentimentima, na prepunom je Maksi-mirskom stadionu uzeo slu�beni mikrofon i izvikivao usta�ki pozdrav.Kada je nakon toga od strane Svjetske nogometne federacije logiènoka�njen zabranom odlaska na svjetsko prvenstvo, kompletno vodstvoHNS-a, zajedno sa izbornikom, nije na�lo za shodno da �imuniæev èinjasno osudi. �to je stav koji je dodatno osna�en aktualnom odlukomAnte Èaèiæa da mu �imuniæ bude jedan od pomoænika na klupi repre-zentacije. Imajuæi u vidu sve izreèeno, oèito je kako poruke koje dolazeiz Nogometnog saveza definitivno napu�taju usvojene civilizacijske stan-darde i trajno negativno obilje�avaju èitav HNS, pa i dr�avu koju onpredstavlja. Postavimo li pak pitanje, da li bi ne�to takvo bilo moguæenpr. u Francuskoj ili Njemaèkoj, da predsjednici saveza i kapetani re-prezentacije velièaju Petainov ili Hitlerov re�im, shvatili bismo kako jeto nezamislivo.

Iako ovakva vrsta javnog imid�a Saveza nije nu�no povezana sa sta-njem unutar njega, èinjenica je da je izostanak dobrih rezultata umno-gome razgolitio èitavo ustrojstvo HNS-a pa i ovaj aspekt o kojem jerijeè. Pri èemu treba imati na umu kako ga je razgolitio tek za one naj-naivnije. Oni ostali odavno su shvatili kako stvari funkcioniraju. Da bi,naime, neki nogometni savez bio uspje�an i imao ozbiljne sportskeuspjehe, iza toga bi morao stajati ozbiljan struèni rad i jaka domaæa liga.A i jednoga i drugoga u Hrvatskoj kronièno nedostaje. Nakon �to jepostizala dobre rezultate na krilima èileanaca, tj. generacije odgojene

100


u kontekstu jugoslavenske lige, te nakon �to je posegnula za vrbova-njem brojnih dobrih igraèa hrvatskog porijekla, koji su roðeni i odrasliu inozemstvu, nogometna reprezentacija u�la je u fazu u kojoj vi�e ne-ma odakle crpiti nove formirane igraèe, jer je u meðuvremenu upro-pastila matiènu ligu. Kojom praktièno, kao uostalom i èitavim Save-zom, upravlja jedan èovjek. To je vi�e nego oèito, ma koliko se nadle�nitrudili uvjeriti nas u suprotno.

A o kakvom se nelogiènom ustrojstvu u konaènici radi, najbolje smosvjedoèili prilikom poku�aja Igora �timca da detronizira Vlatka Mar-koviæa. Zanemarimo li sada èinjenicu �timèevog kasnijeg pakta s pob-jednièkom stranom, koja ga je dovela do izbornièkog mjesta i toga daje istovremeno svjesno potro�en na tom mjestu, izgubiv�i i posljednjeostatke ugleda koji je jo� imao meðu naivnijom publikom, ovdje sevrijedi zaustaviti na samoj izbornoj skup�tini. Naime, èak ni takav �ti-mac koji je vrlo dobro znao kako sustav funkcionira iznutra i koji jeokupio brojne saveznike, izgubiv�i pod vrlo sumnjivim okolnostima zajedan glas, nije uspio pobijediti logiku sustava. U kojem glas �upanij-skog ni�eliga�a vrijedi jednako kao glas predstavnika Hajduka, Rijekeili Dinama. Kad se egzistiranju takvog sustava, koji je tek sada naèetuno�enjem novih odredbi u Zakon o sportu, pridoda ona vrsta kadro-viranja koja, primjerice, za predsjednika Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske �upanije imenuje jednog Alojzija �uprahu, stvari postajujo� nagla�enije. Naime, rijeè je o provjerenom kadru HDZ-a, koji jedevedesetih godina sa mjesta jednog od èelnika tajnih slu�bi potpisivaonaloge za praæenje novinara i koji je na taj polo�aj do�ao mimo voljeHajduka i zainteresirane javnosti, te nakon toga i fizièki napao Hajdu-kovog predsjednika Marina Brbiæa.

Pojednostavljeno govoreæi, stanje u Hrvatskom nogometnom savezuoèiti je dokaz teze kako su osnovne postavke tuðmanizma pre�ivjelepromjene s poèetka dvijetisuæitih godina. Sve nas to konaèno dovodido odnosa unutar Prve HNL. Imajuæi u vidu da suðenje Bruna Mariæa

101


na derbiju predstavlja tek ogledni primjer konstantne pomoæi jednomklubu, te�ko se ne zapitati èemu sav taj cirkus? Pitanje je na mjestuponajprije iz razloga �to Dinamo svakako svih ovih godina ima objek-tivno najjaèu momèad u ligi, te bi i bez sudaèke pomoæi vrlo vjerojatnoèesto bio prvak. Samo �to bi se to dogaðalo u neizvjesnom natjecanjukoje bi imalo publiku i ne bi se pretvorilo u farsu. Da ovdje nije rijeè ouobièajenom grintanju autora koji nisu navijaèi Dinama, jasno svjedoèii èinjenica da su sami navijaèi Mamiæevog kluba to prepoznali. Uspos-taviv�i takav odnos prema vlastitom klubu, zahvaljujuæi kojem se po-sjeta od jedva 18 tisuæa ljudi na utakmici Lige prvaka protiv londonskogArsenala smatra uspjehom.

Problematizirajuæi pitanje sudaèke organizacije i èitavog funkcio-niranja Dinama, te�ko je razumjeti nezainteresiranost dr�ave za konaè-nim uvoðenjem jasnih pravila koja æe se u toj ligi i svemu vezanom uznju po�tovati. Drugim rijeèima, nevjerojatno je gledati s kolikom koli-èinom ravnodu�nosti dr�ava promatra kako joj ljudi iz Hrvatskog nogo-metnog saveza, ali i iz sudstva ismijavaju vlastite institucije. Kako druk-èije protumaèiti èinjenicu da se nakon velike afere u kojoj je tada�njipredsjednik Hajduka Hrvoje Male� otkrio vi�egodi�nje mehanizme ku-povanja sudaèke naklonosti, i to u samom vrhu HNS-a i sudaèke orga-nizacije, èak i nakon sudskog epiloga ni�ta bitno nije promijenilo. Na-ime, nakon �to je Hrvoje Male�, u dogovoru s USKOK-om, predao ta-da�njem èelniku Udruge sudaca �eljku �iriæu svotu od 30 tisuæa eura,koja je trebala osigurati "po�teno" suðenje Hajduku, 9. prosinca 2011.godine u policijskoj akciji "Offside" uhiæeni su �eljko �iriæ i StjepanDjedoviæ. �iriæ je na koncu, u travnju 2014. godine, osuðen na èetirigodine zatvora i osam godina zabrane rada u nogometu, dok je Dje-doviæ dobio dvije godine i �est mjeseci zatvora.

U presudi se opisuju dogaðaji od kolovoza do prosinca 2011. godinekada su spomenuta dvojica s Male�om dogovarala detalje "korektnog"suðenja. �eljko �iriæ je tada obna�ao funkciju predsjednika Komisije

102


nogometnih sudaca i dopredsjednika HNS-a, a Stjepan Djedoviæ je bioèlan Komisije nogometnih sudaca. A ta Komisija, sukladno pravilnikuHNS-a, odreðuje nogometne suce na utakmicama Prve lige. Prema pre-sudi, �eljko �iriæ je u kolovozu 2011. godine kontaktirao predstavnikeHajduka i tra�io novèani iznos od 95.000 eura koji su mu dugovalebiv�e uprave kluba. U presudi stoji da su u rujnu, na �iriæevo tra�enje,predstavnici Hajduka dostavili listu podobnih i nepodobnih sudaca.Tijekom jesenskog dijela prvenstva na najveæem broju utakmica kojeje Hajduk igrao sudili su nogometni suci sa spiska "po�eljnih sudaca".

Presuda potvrðuje da je 12. studenog 2011. godine, u Leæevici pokrajSplita, �iriæ rekao Male�u kako je suðenje HNK Hajduku u jesenskomdijelu bilo "korektno", te da ako �ele imati takvo suðenje i u nastavkuprvenstva neka njemu i njegovim ljudima do Bo�iæa 2011. godine platiiznos od 20-30 tisuæa eura. Zatim su dogovorili sastanak za 08. prosinca2011. u Zagrebu u Hotelu "Antunoviæ" da bi mu Male� predao 30.000eura. Na navedeni sastanak je prvo do�ao Djedoviæ, koji je tom prili-kom, izmeðu ostalog, rekao predsjedniku Hajduka da dolazi povodomtra�enja �eljka �iriæa prema njemu te da mu i on obeæava kako æe tije-kom nastavka prvenstva suðenje HNK Hajduku biti "korektno" i da imneæe suditi nogometni suci koje njegov klub ne �eli. Nakon toga je do-�ao i �eljko �iriæ. Male� im predaje novac, a policija pritvara navedenidvojac.

Inaèe, nakon �iriæevog uhiæenja u fokus javnosti dospjela je i njegovavelika imovina, koju je pravdao predratnom zaradom od biljara, sitnog�verca i fizièkog rada. U èitavoj prièi oko njegove imovine najzanim-ljiviji je u konaènici ispao sluèaj vezan uz njegovu vikendicu u uvaliSpacami�a na Braèu, koju je kasnije prenio na kæeri. S obzirom da senalazila tek dvadeset metara od mora te da se radilo o jedinom objektuu vali, �iriæu je graðevinska inspekcija naredila da kuæu sru�i, odbiv�imu �albu. Imamo li u vidu da je u vrijeme dono�enja spomenutog rje-�enja o ru�enju nadle�ni Ured za graditeljstvo u Milni izdao vlasnicama

103


objekta rje�enje o izvedenom stanju, èime je de facto legalizirao gra-ðevinu, opravdanim se èini pitanje o isprepletenosti moænika iz HNS-a i brojnih dr�avnih ureda.

Naravno da je sluèaj Zdravka Mamiæa posebno zanimljiv u svjetluèinjenice da je nadle�ni sud dopustio braæi Mamiæ, koje dr�avni organisumnjièe za ozbiljno o�teæenje dr�avnog proraèuna i izvlaèenje zna-èajnih kolièina novca iz Dinama, da mogu najnormalnije izaæi iz pri-tvora i vratiti se na radna mjesta s kojih su navodno poèinili financijskemalverzacije? Takva sudska odluka postaje posebno logièki te�ko obra-njiva imajuæi u vidu presudu iz sijeènja 2014. godine. Tada je, naime,u sporu izmeðu nekada�njeg centarfora Dinama i hrvatske reprezen-tacije, Eduarda da Silve i Zdravka Mamiæa, sutkinja Jasenka Juriæ �ojatnjihove ugovore proglasila ni�tavnim. Radilo se o tome da je na Eduar-dov 18. roðendan izmeðu njih dvojice sklopljen ugovor po kojem je dokraja karijere nogometa� morao Mamiæu isplaæivati 20 posto vlastitihprihoda. Kako je zapravo bila rijeè o lihvarskom ugovoru, on je na krajupostao i neodr�iv. Slièna se stvar ponavlja i u aktualnoj aferi zbog kojesu braæa Mamiæ i uhap�ena, a u kojoj je jedan od kljuènih svjedokaLuka Modriæ. Naime, kako je objavio Telegram, ugovor istog tipa Ma-miæ je imao i s Lukom Modriæem, zbog èega je dana�nji prvotimac Re-ala, ako je vjerovati navodima iz istrage, bio prisiljen sudjelovati u izvla-èenju novca iz "Dinama" u korist Zdravka Mamiæa.

Pored svega navedenog, Prva HNL ujedno pati i od neravnopravnostiaktera unutar natjecanja, s obzirom da su neki klubovi registrirani kaoudruge graðana, a neki kao dionièka dru�tva, pri èemu u ligi sudjelujei Dinamov sestrinski klub, Lokomotiva, �to je u iole zakonski ureðenijojzemlji i teoretski nemoguæe. Sluèaj Lokomotive posebno je zanimljiv,buduæi da se u istra�ivanje odnosa izmeðu "Dinama" i "Lokomotive",nakon brojnih pritisaka od strane udruge "Na� Hajduk" ukljuèila i Sport-ska inspekcija, koja je u veljaèi 2014. godine donijela rje�enje o tomeda HNS mora u roku od 15 dana oduzeti "Lokomotivi" licencu za na-

104


stup u prvoj ligi. Takav zahtjev Sportske inspekcije potkrijepljen je za-kljuècima o tome da NK Lokomotiva koristi e-mail adresu [email protected], da je licenca za trenera seniorske momèadi dostav-ljena preporuèenom po�tom s povratnicom na adresu Maksimirska128, �to je adresa Dinama, da u spomenutom razdoblju glavni direktori ovla�tena osoba za zastupanje Lokomotive Bo�idar �ikiæ istodobnoima zakljuèen ugovor o obavljanju poslova struènog savjetnika Nogo-metne �kole Dinama, da je predsjednik Lokomotive Tin Dolièki isto-dobno i èlan Izvr�nog odbora Dinama, da je pregledom dokumentacijeza licenciranje uoèen dokument na kojemu je navedeno da je tra�iteljlicence za natjecateljsku godinu 2009/10. Lokomotiva, koja je osnovanakao Udruga graðana za obavljanje sportske djelatnosti, da je predsjed-nik iste Zdravko Mamiæ, a potpredsjednici Damir Vrbanoviæ i ZoranMamiæ. Treba li i napominjati da je Hrvatski nogometni savez takvorje�enje Sportske inspekcije odbio, proglasiv�i je neupuæenom i nenad-le�nom, ujedno zatra�iv�i istragu protiv same inspekcije i nadle�nih uMinistarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.

Sve navedeno u konaènici ima za logiènu posljedicu rezultatski krahreprezentacije, koja se uporno nudi trenerskim poèetnicima, potpunigubitak publike na prvoliga�kim utakmicama i sveopæe nezadovoljstvomeðu brojnim Hajdukovim navijaèima, koje bi lako moglo dovesti douliènih nemira. Postoji u cijeloj toj prièi i legitiman stav znaèajnog dijelagraðana koje nogomet ne zanima i koji na sav taj publicitet koji mu sepridaje gledaju ili s potpunim nerazumijevanjem, ili s ozbiljnim podo-zrenjem. No, ono �to takav pristup odbija uva�iti jest èinjenica da jerijeè o sportu koji je izniknuo meðu radnièkom klasom i naj�irim sloje-vima stanovni�tva, zahvaljujuæi èemu mu popularnost nikad nije bilaupitna. �to za posljedicu ima znaèajne sociolo�ke i psiholo�ke reper-kusije kojima dogaðanja u nogometu utjeèu na znatan broj graðana.Ukratko, kretanja u dru�tvu te�ko se mogu razumjeti bez uvida u od-nose unutar nogometa i svega onoga �to ga okru�uje. Zbog svega toga,jo� od utakmice u kojoj je "Rijeci" 1999. godine, oèitim sudaèkim pre-

105


vidom, oduzeta titula, nakon èega je Vlatko Markoviæ kao predsjednikHNS-a izjavio kako je dobro da je onda�nja Croatia uzela titulu s ob-zirom da se radi o najhrvatskijem i najkatolièkijem klubu, preko mit-skih nereda na Poljudu kojima se u danima nakon mitinga potporeMirku Norcu poku�alo sru�iti legalno izabranu vlast, stanje u nogometujasno oslikava stanje u dru�tvu, ali i u politici. Uva�avajuæi ovaj zaklju-èak, te�ko je izbjeæi povlaèenje istih paralela izmeðu posvema�njeg ka-osa u HNS-u i onoga �to bi moglo u dru�tvu i politici uslijediti.

Telegram, 25. 09. 2015.

IMAJU LI SVI PRAVO NA SJEÆANJE?

Svake godine prilikom obilje�avanja onoga �to se u javnom govoruustalilo zvati vojno-redarstvenom akcijom Oluja, u hrvatskoj javnostidolazi do pojave forsiranog jedinstva, uniformiranosti stavova i gotovopotpune iskljuèenosti drugaèijeg pogleda ili sjeæanja. Kako je do togado�lo ne treba previ�e obja�njavati, no razlog zbog kojeg je takav odnosprema pro�losti i dalje aktualan le�i u èinjenici da je i tzv. ljevica, olièenaponajprije u SDP-u, u potpunosti prihvatila nacionalistièki narativ ve-zan uz Domovinski rat, koji kad god je u prilici, nastavlja njegovatijednako ustrajno kao i njihovi politièki oponenti iz HDZ-a. Za razu-mijevanje takve vrste odnosa, bit æe dovoljno vratiti se na poèetne po-zicije, toènije, u vrijeme prvih vi�estranaèkih izbora i neposredno na-kon njih. Naime, kako je iz izbornih rezultata postalo oèito da je grohrvatskih Srba glasao za SDP, s obzirom da ih je u to doba u Hrvatskoj�ivjelo ne�to vi�e od 12 posto, a da je SDS dobio tek ne�to vi�e od jedanposto glasova, odgovornost je pred Raèanovom partijom bila ogromna.Da on tu odgovornost nije bio spreman prihvatiti bilo je jasno i tada,buduæi da ni jednom nije do�ao u krajeve koji su kasnije inkorporiraniu "Krajinu", niti poku�ao uvidjeti koji problemi muèe njegove biraèe,a koje su posljedice takvog njegovog odabira vidljivo je sve do danas.

106


Ponajprije kroz prihvaæanje dominantnih nacionalistièkih narativa ipovijesnih mitova vezanih uz devedesete godine.

Tek razumijevajuæi pristanak socijaldemokrata na unaprijed zadanapravila igre od strane Tuðmana i njegove politike, moguæe je shvatitizbog èega je izgradnja kulture sjeæanja, koja bi predstavljala realnualternativu onoj mitolo�koj i slu�beno ovjerenoj, znatno ote�ana. Da dotoga uopæe i ne doðe pobrinula se sama dr�ava, osnivajuæi Memorijal-no-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Unatoè tome �to ta in-stitucija nije nu�no morala predstavljati poligon za suspenziju svakekritièke rasprave o naravi rata i njegovim posljedicama, njezino se dje-lovanje u biti svodi upravo na to. Takav razvoj stvari bio je vidljiv jo�od poèetka rada tog centra èiji su znanstvenici imali ekskluzivan pri-stup Tuðmanovom arhivu, za razliku od onih koji su �eljeli istinskiproblematizirati odreðena pitanja. No, svaka sumnja u pravi karakterspomenutog centra mogla je biti odbaèena uvidom u kampanju koja seodvijala protiv dvojice ljudi koje je aktualna Vlada imenovala u Up-ravno vijeæe te institucije, Krune Kadrova i Èedomira Vi�njiæa. Prateæiretoriku koja se koristila i histeriju koja je podgrijavana, te�ko se bilooteti dojmu novog stvaranja atmosfere iz devedesetih godina, u kojojje svako neslaganje s unaprijed zadanim istinama, progla�eno nepri-jateljskim i antidr�avnim.

Pojednostavljeno govoreæi, jo� od gotovo unisonog napada na tjednikNovosti, koji se prilikom pada vojnih migova u Lici satirièno poigrao spoznatim momentom rata i usklikom "Oba su pala", znatan dio hr-vatske javnosti ne mo�e podnijeti pomisao da i Srbi mogu ravnopravnozastupati vlastite ideje i njegovati kulturu sjeæanja, te napustiti prostorgeta koji im je, nekada�njem konstitutivnom narodu, dodijeljen. Te�koje i gotovo nemoguæe oèekivati uspostavljanje jedinstvenog narativa onasljeðu rata, niti bi njegova izgradnja bila po�eljna. Ponajprije iz raz-loga �to nas povijest uèi kako proklamirano jedinstvo obièno vodi ujednoumlje. No, da se dijalog ispostavlja kao jedina formula koja bi

107


mogla izgraditi barem korektne odnose meðu narodima i graðanimau ovom dru�tvu, nije uopæe sporno. Prateæi pak dru�tvenu i politièkusituaciju u zemlji u protekle dvije godine, neæe nam biti te�ko ustvrditikako smo kao dru�tvo upravo od dijaloga i najudaljeniji. Odgovor nato pitanje istovremeno je i jednostavan i pora�avajuæi. Dru�tvo je nes-premno na dijalog jer se nije u stanju suoèiti s pro�lo�æu.

Kao malim, ali znakovitim detaljem za potvrdu navedene teze, po-slu�it æemo se sluèajem u kojem su neposredno nakon Oluje iz Splitana to podruèje i�li vlakovi prepuni ljudi, o èemu je reporta�u napraviotjednik Feral Tribune. Iako je redakcija tog tjednika konstantno djelo-vala u atmosferi otvorenog neprijateljstva od strane vlasti i znatnogbroja graðana, prema tvrdnjama novinara i urednika, oni nikada nisudo�ivjeli toliko otvorenih prijetnji kao nakon objavljivanja spomenutereporta�e. Drugim rijeèima, dru�tvo je i tada, ba� kao i sada, bilo pot-puno svjesno onoga �to se dogaða i u èemu je uostalom masovno sudje-lovalo, ali i dalje odbija sve te dogaðaje nazvati pravim imenom. Tojednako vrijedi i za hrvatsku nacionalistièku desnicu, kao i za pripad-nike i simpatizere Vlade RSK u izbjegli�tvu. Tek uva�avajuæi navedeneteze, moguæe je razumjeti nedostatak ikakve ozbiljne problematizacije�ivota u urbanoj jezgri Knina za vrijeme egzistencije "Krajine", ali iizostanak znanstveno-publicistièke problematizacije sudbine urbanihSrba. Kako u veæim, tako i u manjim sredinama.

Kao �to je veæ reèeno, nije nu�no, a ni po�eljno, gajiti nikakve iluzijeu pogledu moguænosti zajednièkog sagledavanja tih dogaðaja i ratnognasljeða. Hrvatsko je dru�tvo, poput ostalih europskih i svjetskih dru�-tava koja su pro�la traumu graðanskog rata, takvom vrstom traumenepovratno obilje�eno. Posebno u svjetlu èinjenice da hrvatsko dru�tvojo� uvijek nije nadi�lo ni traumu Drugog svjetskog rata, a kamoli ovogposljednjeg. Jasno je da odgovornost za takvu vrstu nemoguænosti dase trauma prevlada le�i u nezrelosti znatnog dijela dru�tva, no mo�da

108


i prije u naslijeðenoj navici pokoravanja autoritetima i dogmama. Otome naravno ne treba tro�iti previ�e rijeèi, s obzirom da je zakljuèako istom stanju svijesti koje je samo promijenilo predznak i nastavilodjelovati s jednakom vrstom dogmatske ostra�æenosti odavno preras-tao u opæe mjesto. Sve je to naravno utjecalo na izgradnju kulture sje-æanja, koja je u srpskom sluèaju osuðena na duboku alternativu i trajnumarginalizaciju. Pojednostavljeno govoreæi, situacija je takva da dr�ava,tj. njezine (dr�avne) i javne institucije grade kulturu sjeæanja koristeæinacionalistièke narative o bezgre�nosti Domovinskog rata, kao i èitavogdr�avnog ustrojstva iz devedesetih godina. Civilna scena, koja je osimaktivista i njihovih organizacija ukljuèivala i ukljuèuje neke nezavisneintelektualce, pojedine novinare, te nekoliko alternativnih medija, jasnoukazuje na sistemske gre�ke, ratne zloèine poèinjene s hrvatske stranei plansko onemoguæavanje povratka srpskih izbjeglica.

S druge pak strane, Srbi koji su ostali u Hrvatskoj, putem manjinskihinstitucija uva�avaju osjeæaje veæinskog stanovni�tva te neupitne èinje-nice o odgovornostima i ratnim zloèinima vlastitog naroda., istovre-meno tra�eæi pravo na vlastito viðenje i kulturu sjeæanja. U konaènici,izbjegli Srbi, barem njihov radikalniji dio, koji se nije vratio u Hrvatsku,odbija uvidjeti bilo kakvu vlastitu odgovornost za stanje u koje su sedoveli. Ne zanemarujuæi va�nost ni jedne od èetiriju navedenih per-spektiva, ono �to je za izgradnju kulture dijaloga najbitnije nalazi se uodnosu izmeðu slu�bene dr�ave i preostalih Srba. Ako ni�ta drugo,onda zbog toga �to bez ozbiljnih napora vlasti, vi�e nikakav povratakneæe biti moguæ. Kako se u takvim okolnostima odr�ava i gradi kulturasjeæanja? U prvom redu kroz usmenu predaju ljudi èiji je zavièaj biozahvaæen ratnim zbivanjima, a potom i kroz slu�bene rituale izgradnjekulture sjeæanja, kao �to je obilje�avanje odreðenog datuma, podiza-njem spomenika i spomen-ploèa, imenovanjem ulica i slièno.

Osvrnemo li se samo na problem Vukovara i pitanje postavljanjaæiriliènih ploèa, postat æe nam jasno kako je moguænost izgradnje bilo

109


kakve oponirajuæe kulture sjeæanja svedena na minimum. A to iz neko-liko razloga nije dobro. Ponajprije stoga �to ne uva�ava realnost i èi-njenice, a potom i zbog toga �to bilo kakvo nametanje dominantnihnarativa su�tinski atakira na osjeæaje meðu manjinom, te u konaènicine poma�e izgradnji kulture mira, ni istinski demokratskog dru�tva.Sve navedeno jasno ukazuje na potrebu da se traumatièni procesi, paèak i oni koji su doveli do osloboðenja zemlje, jednostavno morajusagledati iz pozicije uva�avanja svih moguæih perspektiva. Barem uonoj mjeri u kojoj pretendiraju na odgojnu ulogu meðu mladom popu-lacijom. Stoga nije pravo pitanje imaju li Srbi u Hrvatskoj pravo naizgradnju vlastite kulture sjeæanja, s obzirom da im tu moguænost èakni najzagri�eniji nacionalisti neæe osporiti. Pravo je pitanje, mo�e li takultura sjeæanja steæi pravo graðanstva ili ne mo�e? Ako je vjerovatisada�njem stanju u dru�tvu, takvo �to je gotovo nemoguæe oèekivati.

No, ono �to u konaènosti ohrabruje je èinjenica da se posljednjihgodina u zemlji razvio èitav niz alternativnih organizacija i malih, neza-visnih medija koji, stvarajuæi paralelnu stvarnost poku�avaju, a èesto iuspijevaju, pomiriti suprotstavljene narative o ratnim dogaðajima injihovim posljedicama. To �to u takvoj vrsti djelovanja koriste nekuvrstu integrirane postjugoslavenske platforme u ovom sluèaju pred-stavlja plus i istinsko opredjeljenje za nezavisne aktivnosti. Ne gubeæiiz vida èinjenicu kako se od ovih gotovo pa gerilskih poku�aja, do nekoginstitucionalnog i javno prihvaæenog dijaloga nalazi èitav niz prepreka,ali i aktivnih protivnika takvih nastojanja, potreba za kori�tenjem is-kustava onih dru�tava koja su pro�la sliènu vrstu traume, nikad neæebiti dovoljno nagla�ena. Stoga se sasvim logiènim èini nastojanje zaprodukcijom takve vrste zbornika ili monografije koja bi po uzoru onajnaslovljen "Suoèavanje s jugoslavenskim kontroverzama", ponudio di-jalo�ko viðenje Oluje u svim njezinim aspektima, ali i svega onoga �tojoj je prethodilo i èime je rezultirala. Sve je uostalom bolje od ustrajne�utnje o tome da jo� uvijek znatan dio zemlje nema osnovne preduvjete

110


za civiliziran �ivot i da je veæi dio dru�tva su�tinski nezainteresiran zasudbinu ljudi koji su oti�li iz zemlje.

Prosvjeta, br. 127, oktobar 2015.

SLOBODNA DALMACIJA I FA�IZACIJA SPLITA

Ukoliko je netko do sada imao nekakvih dilema u vezi s tim na kojinaèin ureðivaèka politika Slobodne Dalmacije mijenja stanje dru�tvenesvijesti u Splitu, i to nagore, ono �to se odvilo posljednjih dana trebaloga je rije�iti bilo kakvih dilema tog tipa. Naime, unatoè tome �to tajnekada ozbiljni, a jo� uvijek vodeæi gradski medij veæ du�e vrijeme ak-tivno poma�e konzervativnu revoluciju na tragu politike HDZ-a i upor-no kao jedan od kljuènih elemenata ureðivaèke politike istièe potrebuza provoðenjem lustracije i obraèuna s totalitarnim nasljeðem, sada jeoti�ao i korak dalje. Uèinio je to putem teksta Damira �arca o FraniTenti, koji je smje�ten na duplericu i naslovnicu subotnjeg priloga Spe-ktar, iz èega se mogla jasno i�èitati sugestija uredni�tva o nezaobilaznojva�nosti teme. Prije nego se upustimo u detaljnu analizu poruka kojeje taj tekst poslao, vrijedi zabilje�iti kako je od njegove objave, 19. rujna,do iscrtavanja velikog murala s likom spomenutog Frane Tente na jed-noj od kljuènih gradskih prometnica, pro�lo samo sedam dana. Takvakoordiniranost izmeðu napisa u Slobodnoj i uliène akcije kojom je dotada uglavnom anonimni Tenta postao simbolièka uzdanica splitskihrevizionista nije naravno bila nimalo sluèajna. �tovi�e, imajuæi u viduèinjenicu da tog èovjeka manje-vi�e nitko u �iroj javnosti nije spomi-njao do pojave spomenutog teksta, ne bi bilo pretjerano ustvrditi kakoje tekst Damira �arca izravno inspirirao glorifikaciju njegovog glavnogjunaka. Pri èemu je jedan od bitnijih detalja u cijeloj prièi èinjenica daje mural iscrtan uz dozvolu predstavnika gradskog kotara Pujanke, ukojem se iscrtani zid nalazi.

Da vidimo, dakle, tko je bio èovjek koga Slobodna Dalmacija, lokalnasamouprava i pripadnici uliène desnice dr�e vrijednim poèasti? Za-

111


htijevajuæi èak i ulicu s njegovim imenom. Bez potrebe da ulazimo ufaktografske rasprave i u dobroj vjeri prema autoru èlanka i uredni�tvuSlobodne, vjerovat æemo da je sve �to je u tekstu izneseno posve toènoi neupitno. Svedemo li tekst na bitno, Frane Tente je, nakon povratkas Bleiburga i kratkotrajnog uhiæenja, nastavio �kolovanje u Klasiènojgimnaziji. Potom je sa skupinom istomi�ljenika osnovao Hrvatski oslo-bodilaèki pokret s ciljem ru�enja Jugoslavije, �to se na kraju svelo nasitne diverzije po gradu. Najzvuènija akcija te skupine odigrala se 10.travnja 1947. godine kada su s vrha Marjana skinuli dr�avnu zastavu iumjesto nje stavili "hrvatsku". Kako je jedini od danas �ivuæih pripad-nika te skupine zakljuèio, 10. travanj su odabrali, ne zbog velièanjaNDH, nego zbog toga jer je to bio jedini datum koji je asocirao na hr-vatsku dr�avnost, ne zaboraviv�i napomenuti kako bi o NDH svoj sudtrebali dati povjesnièari. U konaènici, Frane Tente je uhap�en zajednos ostalim pripadnicima Hrvatskog oslobodilaèkog pokreta, nakon èegaje osuðen na tri godine zatvora. Prema slu�benim informacijama, umroje u zatvoru kao devetnaestogodi�njak, od upale mozga i tuberkuloze.

Kada se èovjek susretne s ovakvom vrstom teksta, prepunog empa-tije prema sudbini stradalog mladiæa, pa èak i gotovo neskrivene po-dr�ke nastojanjima da on dobije ulicu u Splitu, prisiljen je dva putaproèitati tekst i samog sebe uvjeravati da mu je ne�to promaklo. Istina,tu�no je kad devetnaestogodi�nji mladiæ umre u zatvoru kao politièkizatvorenik. I to je otprilike jedino u èemu se netko racionalan mo�eslagati s tim tekstom i cjelokupnom glorifikacijom spomenutog Tente.Meðutim, mala je nezgoda u tome �to je za vrijeme fa�istièke okupacijeu okupatorskim zatvorima bilo utamnièeno vi�e od deset tisuæa Spli-æana, pri èemu ih je 266 umoreno. Slijedeæi ovu logiku, svaki od njihbi trebao imati pravo na ulicu u Splitu, a znamo da je nema nitko odnjih. �tovi�e, u gradu veæ vi�e od dvadeset godina ne postoji ni jednaulica u spomen antifa�istièke borbe.

Vratimo li se pak na sr� problema, stvar stoji ovako. Èitavi tekst na-vodi tek dva razloga zbog kojih bi trebalo pamtiti Franu Tentu. Jedan

112


je èinjenica da je umro kao politièki zatvorenik, a druga da je bio diogrupacije koja je u spomen na NDH skinula dr�avnu zastavu na Mar-janu i umjesto nje stavila "hrvatsku". Kljuèno je pitanje koje se ovdjepostavlja, po èemu bi to bio herojski i hvale vrijedan èin? Tako naravnomogu misliti iskljuèivo ljudi koji smatraju da je u to vrijeme zemlja bilaokupirana, protiv èega su se ti mladiæi subverzivno borili. Uredni�tvoSlobodne Dalmacije, inaèe novine utemeljene u partizanskoj borbi, sma-tra, dakle, èovjeka koji je aktivno opstruirao vlasti u osloboðenom Spli-tu, tri godine po osloboðenju grada i dvije godine po osloboðenju ze-mlje tragiènim revolucionarom i herojem. Drugim rijeèima, onih dva-naest tisuæa Spliæana koji su sudjelovali u antifa�istièkoj borbi bili suokupatori koji su, kako u uvodu teksta spominje novinar, uveli komu-nistièki teror. Smjestimo li takvu vrstu odnosa prema povijesti u kon-tekst koji njihov èin zaslu�uje, doæi æemo do sljedeæih paralela. Skinutidr�avnu zastavu s postolja, dvije godine nakon osloboðenja zemlje, dabi se komemorirala godi�njica zloèinaèkog kolaboracionistièkog re-�ima, otprilike je jednako tome da netko u Berlinu 1947. godine skinezastavu nove Njemaèke i na Hitlerov roðendan postavi nacistièka obi-lje�ja.

Krenemo li pak prema bli�oj nam povijesti, èin Tente i drugova biobi jednak tome da je netko 5. kolovoza 1997. godine skinuo zastavuRepublike Hrvatske s Kninske tvrðave i izvjesio zastavu tzv. RepublikeSrpske Krajine. Te�ko je zamisliti ijednu dr�avu u svijetu u kojoj takavèin ne bi bio ka�njiv zatvorom. Logika, kojom se vode pobornici glo-rifikacije Frane Tente oèito je ta da svatko tko je u socijalistièkom re-�imu bio politièki zatvorenik zaslu�uje poèast i dugo sjeæanje. O bes-mislenosti takve logike, koja je najuoèljivija na ovom primjeru, ne bivrijedilo tro�iti previ�e rijeèi da ona znaèajno ne utjeèe na stanje svijestiu gradu, s obzirom na ulogu ovog medija. Drugim rijeèima, nastave liovim tempom, medijskim trudbenicima iz Slobodne i populaciji kojuoni odgajaju, uskoro æe pofaliti gradskih zidova i ulica, na kojima æe se

113


izvoditi kompletna revizija povijesti i obraèun s antifa�istièkom ba�-tinom Splita.

Telegram, 01. 10. 2015.

BALDASAROVO POIMANJE SLOBODE

Do pojave Ive Baldasara ne mjestu gradonaèelnika Splita, na toj suse funkciji od devedesetih godina naovamo izmijenili razlièiti profililjudi. Bilo je tu i ostra�æenih nacionalista, dubioznih tehnokrata i pot-kapacitiranih populista, no ono �to ih je sve zajedno temeljito razli-kovalo od Baldasara jest èinjenica da su u pravilu uvijek bili svjesnisvojih postupaka i provodili su ih nekom razumljivom logikom. Naèinna koji se pak Ivo Baldasar odnosi prema pitanjima ideologije, kulturei civilizacijskih standarda, mogao bi se za neko vrijeme uèiti u ud�be-nicima politologije u poglavlju naslovljenom kao "Potpuni proma�aji itemeljno nerazumijevanje vlastite uloge". Iako kao glavnu mantru svogmandata uporno navodi projektnu orijentaciju i distanciranost od ideo-logija, o èemu ima smisla raspravljati, ali barem reflektira nekakav stav,èinjenica je da æe po okonèanju mandata ostati primarno zapamæen kaoèovjek sklon proizvodnji kulturnih i dru�tvenih skandala, motiviranihupravo ideolo�kim pitanjima.

Posljednji takav èin odigrao se prije nekoliko dana, kada je gradskavlast preko ravnateljice Muzeja grada Splita Narcise Bol�ec Ferri za-tvorila tradicionalnu izlo�bu, sada veæ 28. Adria art annale, zbog na-vodnog velièanja nacizma. Kako je Grad Split slu�beno i nedvosmislenopodr�ao takvu odluku, prije nego uðemo u genezu problema, ne bi bilopo�teno pre�utjeti èinjenicu kako HULU (Hrvatska udruga likovnihumjetnika), koja je organizator izlo�be i Grad Split, praktièno veæ mje-secima ratuju oko pitanja upravljanja nad dijelom Podruma Diokle-cijanove palaèe. Naravno, kao i u svakom sluèaju tog tipa, kljuèno pi-tanje razdora odnosi se na ubiranje prihoda od ulaznica koje se turis-

114


tima naplaæuju za obilazak Podruma. Baldasarova je administracijaprije nekoliko mjeseci, nakon èitavog niza godina, oduzela koncesiju naupravljanje Podrumima HULU-u i predala ih Muzeju grada Splita, �toje izazvalo dugotrajnu pobunu èlanova HULU-a, ali bez ikakvog re-zultata. Dakle, u ovogodi�nji Adria art annale, u�lo se po prvi put snovom situacijom, u kojoj organizator izlo�be ujedno nije i netko tkoupravlja tim prostorom i odmah je proizveden skandal. Meðutim, ko-liko god se ljudi bliski gradskoj vlasti trudili dokazati suprotno, isklju-èiva odgovornost za cirkus i otvorenu cenzuru le�i upravo na Muzejugrada Splita i gradskim vlastima. Za èitatelje koji ne poznaju koncepttog splitskog umjetnièkog salona treba napomenuti da je on u praviluodan subverzivnim provokacijama i novim umjetnièkim tendencijama,te da od njega nikad ne treba oèekivati klasiènu izlo�bu malograðan-skog tipa koja nikoga neæe uznemiriti. Detalj koji je ravnateljicu Muzejagrada Splita Narcisu Bol�ec Ferri uznemirio toliko da je jo� u veèeriotvaranja pozvala Policiju da izlo�bu zatvori, da bi je dan kasnije, nakon�to se Policija proglasila nenadle�nom za tumaèenje umjetnièkih slo-boda, izravno i zatvorila, odnosi se na jedan rad koji je problematiziraosimboliku svastike. Njezino slu�beno saopæenje, koje je zatim ponudila,bilo je da se radi o simbolu koji je zabranjen u Republici Hrvatskoj, dabi kasnije dogradonaèelnik Goran Kovaèeviæ zakljuèio kako mu je jasnoda je rijeè o pitanju umjetnièkih sloboda, no da nakon svastike na tra-vnjaku Poljudskog stadiona Split ima nultu toleranciju za njezinu po-javu. Sve bi to imalo nekog smisla, iako bi nesumnjivo proizvelo skan-dal zbog zabrane umjetnièkog izra�avanja i potpunog krivog shvaæanjaporuke tog rada, da nije rijeè o gradu u kojem gradonaèelnik otkrivaspomenike postrojbi nazvanoj po usta�kom ratnom zloèincu RafaeluBobanu, i to na Dan Europe, a potom na taj isti spomenik 10. travnja�alje vijenac u ime Grada Splita.

Temeljno pitanje glasi, po èemu se pojava svastike na subverzivnojizlo�bi, koja zasigurno nema fa�istièku pozadinu, cenzurira i smatranedopustivom, dok se velièanje usta�kog ratnog zloèinca, èijim je ime-

115


nom iz ideolo�kih, neofa�istièkih razloga, sa cjelokupnom simbolikomPaveliæeve dr�ave, nazvana spomenuta postrojba, ne smatra takvim?Pri èemu, da ironija bude veæa, Grad u jednom, ideolo�ki jasno pro-filiranom èinu sudjeluje, dok drugi, koji ne razumije, cenzurira. Mo-�emo sada voditi raspravu o smislenosti izlo�enog rada, èija je nakanabila propitati tendencioznu upotrebu simbola koji je izvorno bio znaknenasilja. Mo�emo govoriti i o tome da je rijeè o neukusnoj vrsti pro-pitivanja, ali ono �to bi svakako trebalo izbjegavati jest sveprisutni cini-zam. U kojem se osna�uje autoritet prema umjetnicima, a biva poni-znim pred neofa�istima, koji svoje manifestacije poèinju pozdravom"Za dom spremni". Posebno, ako se pri tom koristi argumentacija - daje svastika zabranjena u Hrvatskoj. Kao da velièanje usta�kog re�imanije.

Telegram, 08. 10. 2015.

HDZ-ov MAR� U PRO�LOST

Ukoliko je netko od neupuæenih graðana i imao nekakvih dvojbi okotoga kakvu viziju buduæeg razvoja zemlje i dru�tva nude HDZ i njegovipartneri, toènije bave li se suvremenim problemima i smje�taju li Hr-vatsku u kontekst modernog svijeta, ili ratuju s povijesnim utvarama,mogao se tih dilema jednostavno rije�iti prateæi ono �to se ovih danadogaða u Dalmaciji. Èak i kad bismo zanemarili djelovanje SlobodneDalmacije, èiji novopeèeni kolumnisti posve otvoreno usporeðuju po-litièke poteze premijera Milanoviæa s onima Adolfa Hitlera, optu�ujuæiAlexa Brauna praktièno za plagijat nacistièkih politika (komentar je uovom sluèaju potpisao Ivica �ola), te�ko je ne uoèiti kakvu atmosferustvara i potièe vodstvo HDZ-a. U prilog ovom zakljuèku, osvrnut æemose na dva dogaðaja iz proteklog tjedna, aktivnost �upana Zlatka �evrnjeu Podbablju i projekciju filma "Neprijatelj naroda" u splitskom Kinu"Central".

116


�evrnja je, naime, prilikom proslave Dana opæine Podbablje, u mje-stu Drum sveèano otkrio spomen-ploèu posveæenu poginulima za slo-bodu Hrvatske. U pristojnom dru�tvu i normalnim okolnostima ta bise vijest tretirala kao jedan rutinski i politièki sasvim nebitan izvje�taj,no ovdje to nije sluèaj. Ploèa je podignuta na istom mjestu, koristeæi èaki isto postolje, na kojemu je desetljeæima stajala ploèa s imenima mje-�tana poginulih u antifa�istièkoj borbi. U samom se tekstu nove ploèeistièe veliko slovo U, a hrvatski grb poèinje bijelim poljem. Njezinopostavljanje predstavlja otvoreni èin zatiranja memorije. �ira javnostkojoj je postavljanje ploèe i bilo namijenjeno, njezinu politièku porukui idejnu simboliku ne mo�e naravno shvatiti nikako drugaèije negoonako kako su i sami organizatori htjeli da shvati. Rijeè je o neskrivenojglorifikaciji usta�ke simbolike, koja je tim zlokobnija �to istovremenozatire memoriju na ljude koji su od strane tog re�ima stradali. Iako se�upan �evrnja kasnije branio da on o svemu tome ni�ta nije znao, na-glasiv�i kako unatoè tome ne vidi ni�ta sporno u sadr�aju ploèe, tajsluèaj govori mnogo vi�e od onoga �to se �eljelo poruèiti. Naime, iakotaj primjer predstavlja dio �ireg trenda, njegova slikovitost i prediz-borni moment u kojem se dogodio pretvaraju ga u paradigmu odnosaHDZ-a prema dru�tvenom pamæenju i politici uopæe.

Rijeè je o oèitom okretanju teza, u kojem pripadnici jedne strankeuporno optu�uju aktualnu vlast i svakoga s ljevice da nas stalno vraæau pro�lost, radeæi, i to kao jedini, upravo ono za �to druge optu�uju. Prièemu u èitavom tom procesu raèunaju na podr�ku znatnog broja gra-ðana koji su, posve razumljivo, umorni od historiografskih rasprava ismatraju da su te teme irelevantne. To bi pak bilo sasvim u redu kadabi bilo logiènog odgovora na pitanje: Ako su spomen-ploèe, imena ulicai sliène stvari nebitne, za�to se onda neke ploèe uni�tavaju i imena ulicamijenjaju? Sve nas to dovodi do poruka izreèenih na predstavljanjudokumentarnog filma "Neprijatelj naroda", autorice Vi�nje Stare�ine.Producirajuæi film koji ima za temu poslijeratne obraèune komunis-tièkih vlasti s ljudima koje se smatralo neprijateljima re�ima, Vi�nja

117


Stare�ina je otvorila jedno od bitnih pitanja u ovom dru�tvu. No, èitavije problem retorike koja se koristila nakon promocije filma u tome �tosu tamo prisutni, ukljuèujuæi i Hloverku Novak-Srziæ, oèito sebe uvjerilikako se nalazimo u 1989. ili 1990. godini, u kojoj hrabri autori otvarajudo tada zabranjene teme. Tretirati ovu temu kao ekskluzivnu i bes-kompromisnu, te kao kljuèno pitanje dru�tva, u kojem se veæ 25 godinavodi rasprava o poslijeratnim zloèinima komunistièkih vlasti mo�e zna-èiti samo dvije stvari. Ili su oni koji tako nastupaju posve izgubili mo-guænost pamæenja, ili ne znaju proizvesti nikakvu drugu politiku, dolione koja ratuje s utvarama.

Preciznije govoreæi, obraèunavati se 2015. godine s avetima komu-nizma, koji nitko �iv ne zastupa, svjedoèi ponajprije o intelektualnojnemoæi da se razumije suvremeno dru�tvo. Iako bi veæ i takav deficitimaginacije koji njeguju u glavnoj oporbenoj stranci s ozbiljnim izgle-dima za osvajanje vlasti, bio dovoljno zabrinjavajuæi, totalitarni diskurskoji se pri tome koristi jo� je problematièniji. Kako uostalom shvatitiizjavu psihijatra Gorana Dodiga, inaèe jednog od kandidata Domolju-bne koalicije u 10. izbornoj jedinici, nakon gledanja filma: "Kada po-gledate ovaj film, pitate se, �to napraviti? Raða se ili pasivnost ili ag-resija. �to uèiniti?". Odgovor koji mu je s pozornice ponudila HloverkaNovak Srziæ, rekav�i kako treba smijeniti Radmana, poslu�io mu je kaouvod u obraèun s navodnim la�ima, neistinama i destrukcijama kojesvaku veèer servira javna televizija, sasvim je jasno ukazao na diskurskoji prijeti da postane dominantan u Hrvatskoj nakon izbora. Bilo ka-kav suvisao razgovor u situaciji koja koristi takav tip govora postajenaravno nemoguæ. A to nas ostavlja u dilemi - prema kome bi se taagresija o kojoj Dodig i dodici dvoje trebala manifestirati i za�to, te okakvom se tipu agresije radi?

Telegram, 22. 10. 2015.

118


VUKOVARSKI POUÈAK

Kad je Naomi Klein objavila svoju sjajnu studiju, kasnije pretvorenuu dokumentarni film, pod naslovom "Doktrina �oka", malo je tko mo-gao pretpostaviti kako æe njezine teze savr�eno poslu�iti za razumije-vanje politike koju u Hrvatskoj posljednjih godina proizvode HDZ ipripadnici militarizirane desnice. Spomenuta je autorica, naime, obja�-njavajuæi kako je bilo moguæe u raznim zemljama uvoditi Friedmanovmodel ultraliberalne ekonomije bez podr�ke naroda, zakljuèila kako setakva ekonomija uvijek uvodila u uvjetima izvanrednog stanja. Bilo daje rijeè o uvoðenju diktature u Èileu, padu Berlinskog zida, ratu naFalklandskim otocima ili o uraganu Katrina u New Orleansu. Ukratko,kad se maknemo od same teme kojom se Klein bavila, vrlo je lako uspo-staviti logiènu vezu izmeðu produciranja izvanrednog stanja i povla-èenja poteza koji u normalnim uvjetima ne bi mogli biti povuèeni. Maj-stori takve politike kriju se unutar HDZ-a, stranke koja ne preza ni odèega kad su u pitanju njezini trenutaèni politièki interesi. Pri èemu nijenebitno primijetiti kako se konstanta takvog pristupa stvarima odr�avaneovisno o tome tko je na èelu stranke, s obzirom da se organiziranikaos, s kulminacijom na splitskoj Rivi, provodio u vrijeme Sanadera,jednako kao �to se posljednjih godina provodi u vrijeme Karamarka.

Kulminacija takve politike zabilje�ena je ovih dana u odluci da se izprograma obilje�avanja Dana sjeæanja u Vukovaru izbaci program po-sveæen Sini�i Glava�eviæu. Dakle, nakon �to veæ godinu dana skupinamilitariziranih pojedinaca kampira pred Ministarstvom branitelja, mo-tivirana banalnom èinjenicom da je Bojan Glava�eviæ, pomoænik aktu-alnog ministra, izrekao jednostavnu i medicinski nespornu èinjenicuda od PTSP-a pate svi graðani Hrvatske koji su pro�ivjeli rat, uklju-èujuæi naravno i graðane srpske nacionalnosti, obraèun s èinjenicamaovog je tjedna definitivno ukazao na podmuklost takve politike. Nakon�to je iz programa obilje�avanja Dana sjeæanja izbrisan dio programa

119


koji je trebao biti posveæen Sini�i Glava�eviæu, i to iskljuèivo zbog poli-tièkog obraèuna s njegovim sinom, predstavnici gradske vlasti, toènijegradonaèelnik Ivan Penava optu�io je Bojana Glava�eviæa da skupljapolitièke poene preko mrtvog oca. Èak i kad bismo zanemarili moralneaspekte takve vrste optu�be, koji nisu zanemarivi, i posvetili se logici,te�ko bismo mogli ne uoèiti apsurdnost takvih teza. Radi se o tome dastranka koja veæ vi�e od dvadeset godina parazitira na brojnim tra-umama graðana Hrvatske, pa i na ogromnoj traumi Vukovara, upravoza takvo �to optu�uje nekoga tko im je poruèio da prestanu uzimatinjegovog oca za simbol neèega �to nikad nije bio.

Stvari su vrlo jednostavne. Umjesto da naprave sve da u Vukovaruizgrade novi �ivot i da taj grad nadiðe vlastito ratno stradanje, pred-stavnici takve politike dr�e ga taocem vlastite politike, oèekujuæi da sviu tome bespogovorno participiraju. Da ova raèunica nije bez temelja,meðu ostalim svjedoèi i èinjenica kako mnogi od konstitutivnih mitovaHDZ-ove politike ni do danas nisu razgraðeni. No, da bi se takvo stanjei dalje odr�avalo, nu�no je proizvoditi medijsku histeriju i uvoditi iz-vanredno stanje, èemu smo imali prilike svjedoèiti jednako u vezi æiri-liènih ploèa u Vukovaru, kao i na Savskoj cesti. Su�tina takvog dru�-tvenog djelovanja nalazi se u odr�avanju statusa quo, koje bi onda omo-guæavalo predstavnicima HDZ-a da dovijeka igraju ulogu èuvara ugro-�ene revolucije. Time se stranka koja se rukama i nogama bori protivkomunistièkog nasljeða ispostavlja kao glavni nasljednik najgorih pri-mjera prakse Saveza komunista i zastupnik ideje o "revoluciji koja teèe".

Iako je iz svega napisanog jasno kako razgradnja takve vrste politikei njezinog nasljeða predstavlja nu�an preduvjet da ovo dru�tvo iskoraèiu modernost, zabrinjava èinjenica da najvi�e elemenata pobune nala-zimo u predstavnicima stare generacije. Tako je 26. listopada, prilikompolaganja vijenaca na splitskoj Pjaci, u povodu 71. godi�njice oslobo-ðenja grada od fa�izma, devedesetpetogodi�nji Ante Jelaska iskazaoonu vrstu graðanskog neposluha kakva kronièno nedostaje mlaðim

120


generacijama. Njegov èin dopisivanja datuma osloboðenja grada na�tandarac, na kojem su uklesani najva�niji datumi iz povijesti Splita ipri tom jedan od najva�nijih datuma namjerno izostavljen, ne pred-stavlja samo oèajnièki èin pobune, veæ ukazuje i na to do èega dovodisuspenzija dijaloga i ideolo�ko brisanje pro�losti.

Telegram, 29. 10. 2015.

KARAMARKOVA AGENDA ZA DALMACIJU

Da predizborna kampanja uvijek i svugdje na svijetu politièkim akte-rima slu�i za uljep�avanje vlastitih rezultata, strategija i opæenito zasvaku vrstu politièkog marketinga, jasno je manje-vi�e svakome. S ob-zirom da je tu rijeè o nekoj vrsti unaprijed dogovorene ekonomije, gra-ðani su u pravilu za vrijeme kampanje spremni preèuti razne opæe-nitosti bez sadr�aja, izgovorene od strane onih kojih pretendiraju doæina vlast, ukoliko se takva iskakanja zadr�e u nekim razumnim okvi-rima, koji ne vrijeðaju inteligenciju biraèa. S te strane zanimljivim seèini promotriti intervju koji je Tomislav Karamarko dao Slobodnoj Dal-maciji 3. studenog. Najbitniji aspekt tog razgovora, imajuæi u vidu lo-kalnu publiku kojoj se obraæa, sadr�an je u odgovoru na oèito unaprijeddogovoreno pitanje: Kome je u interesu stalno potenciranje sukoba unogometu, poglavito izmeðu Zagreba i Splita? Za potrebe razumijevanjateksta, Karamarkov odgovor valja prenijeti u cijelosti, s jedne strane daèitatelji dobiju uvid u kolièinu cinizma s kojom on barata, a s druge dabismo u nekoj eventualnoj raspravi izbjegli ono opæepoznato oprav-davanje putem sugestije da je ne�to izvuèeno iz konteksta. Karamarkoje, dakle, na postavljeno pitanje odgovorio ovako: "U moje doba, kadse Hrvatska jedva smjela spomenuti, navijaèi Dinama i Hajduka za-grljeni su pjevali 'Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, njima seponosi èitava Hrvatska'. Poruka je bila jasna. Onaj tko dr�avu dijeli na'Mi' i 'Oni', dijeli je i na Zagreb i Split. Podijeli pa vladaj, koliko li smo

121


puta to iskusili kroz povijest. Primjer sa svastikom govori sve". Kad seèovjek susretne s ovakvom vrstom odgovora, doista je u dilemi odaklepoèeti.

Prije nego se posvetimo upadljivom izbjegavanju problematizacijeistinskog problema, a �to su zajedno izbjegli i novinarka Vi�nja Stare-�ina i Tomislav Karamarko, moramo se osvrnuti na èitav niz netoènostii posve smije�nih tvrdnji kojima Karamarko poku�ava skrenuti s teme.Nema, naime, nikakve sumnje da se socijalistièkom re�imu mo�e pro-naæi tisuæe zamjerki koje bi se mogle jednostavno elaborirati. Ba� zatodjeluje posve pora�avajuæe kada se za napade na to vrijeme koriste stva-ri koje ne mogu izdr�ati elementarni sud logike, a kamoli i�ta drugo.Pored toga �to se time iskazuje refleks �aljenja �to ne�to u �to se zakli-nje� nije bilo na veæem udaru, ne�to slièno nastojanju da se jasenovaèkatragedija osna�i suludim tvrdnjama o 700 tisuæa ubijenih, ovakva vrstaistupa mo�e ozbiljno zabrinuti graðane suoèene s moguæno�æu da binosioci ove potkapacitirane logike mogli preuzeti voðenje dr�ave. Do-ista je nevjerojatno da èovjek koji je u to vrijeme, na koncu i �ivio, mo�ezakljuèiti da se Hrvatska jedva smjela spomenuti. To bi naravno stajaloako bi se pod tim jedva smatralo to �to se rodio i �ivio u SocijalistièkojRepublici Hrvatskoj i to �to mu je na svakom dokumentu to i pisalo.

Osim �to koristi ovakve neodr�ive zakljuèke, Karamarko oèito nemapojma o èemu govori. Naime, ozbiljan navijaèki rivalitet izmeðu Dina-ma i Hajduka, suspendiran je tek uoèi prvih vi�estranaèkih izbora teneposredno nakon njih, negdje do meðunarodnog priznanja Hrvatske.Drugim rijeèima, pjesma koju navodi pjevala se upravo u trenutku kadje èitav javni govor bio obilje�en rijeèju Hrvatska. Posvetimo li se paknjegovoj posljednjoj tvrdnji u kojoj vlastite politièke protivnike prozivaza nekakvu podjelu na Zagreb i Split, vrijedilo bi se prisjetiti kako jetakvu idejnu i mentalnu podjelu uvela upravo stranka kojom predsjeda,centralizirajuæi dr�avu do maksimuma, èega se zemlja do danas nijerije�ila. Jedna od posljedica takve politike bilo je i otvoreno favoriziranje

122


jednog nogometnog kluba koji je godinama bio pretplaæen na tituluprvaka, u ime vi�ih dr�avnih interesa. Tako ustrojen sustav, koji je ukonaènici preuzeo i do savr�enstva razvio Zdravko Mamiæ, uz podr�kugotovo kompletnog vodstva Nogometnog saveza, sastavljenog mahomod èlanova HDZ-a, doveo je do erupcije nezadovoljstva u èitavoj zemlji,s naglaskom na Dalmaciju. Koja je svih ovih godina predstavljala sna-�no biraèko upori�te HDZ-a. Iako je, naravno jasan strah u vodstvu testranke da opæe nezadovoljstvo stanjem u nogometu ne rezultira sma-njenim brojem glasova u Dalmaciji, doista zvuèi nevjerojatno da sera�ireni bijes poku�ava amortizirati banalnim nacionalistièkim flos-kulama i zaobila�enjem sr�i problema. Tim prije �to je i samom Kara-marku, koliko god bio nezainteresiran za stanje u nogometu, jasno ko-liko je takav tip obrane postojeæeg stanja apsurdan. Stoga se, imajuæisve navedeno u vidu, postavlja pitanje, zbog èega je ljudima u HDZ-uu tolikoj mjeri stalo do Zdravka Mamiæa i oèuvanja postojeæeg stanja?Najprije æe biti kako se radi o ra�irenom uvjerenju o vlastitoj svemoæii prirodnom pravu na stranaèko upravljanje svim javnim resursima,bez ikakve vrste odgovornosti. S obzirom da na taj naèin Karamarkodemonstrira dvostruki pogled s visoka na graðane kojima je intervjuu Slobodnoj Dalmaciji bio posveæen, govoreæi potpune besmislice s jed-ne strane i izbjegavajuæi konkretan odgovor s druge, bit æe zanimljivopratiti do koje æe mjere nacionalistièki sentimenti prevagnuti pred oèi-tim iz perspektive navijaèa Hajduka? Odgovor na to pitanje mogao biusmjeriti i ishod izbora.

Telegram, 04. 11. 2015.

ULAZI LI NEOUSTA�KI HÈSP U SABOR?

Zakljuèimo li nakon svega kako su upravo odr�ani izbori donijelioèekivan rezultat, u vidu gotovo potpune izjednaèenosti dviju velikihstranaka, toènije njihovih koalicija, ali i jedno ozbiljno iznenaðenje,koje se odnosi na senzacionalan rezultat MOST-a, neæemo ustvrditi

123


ni�ta novo. Ono �to je pak takav rasplet situacije u konaènici donio ujavni prostor jest potpuna fokusiranost medijske i �ire javnosti na pre-govore oko uspostave vlasti. �to je naravno posve razumljivo, ali isto-vremeno i zabrinjavajuæe, imajuæi u vidu momente koji su tek margi-nalno popraæeni, a njihova simbolièna va�nost nije uopæe zanemariva.Radi se o tome da je u desetoj izbornoj jedinici na listi Domoljubnekoalicije bio zastupljen i HÈSP, i to preko svoga splitskog lidera LukePodruga. Oni manje upuæeni u kretanja na marginama hrvatske poli-tike mo�da neæe ni biti svjesni o kakvoj se stranci radi, no dovoljno ihje uputiti na prijetnje koje je njihov predsjednik Josip Miljak upuæivaoravnateljici Spomen podruèja Jasenovac Nata�i Jovièiæ. Osim toga ta sestranka na nacionalnoj razini proèula kad je poku�ala organizirati oku-pljanje radikalno desnih europskih stranaka u Zagrebu, meðu kojimasu trebali biti i pripadnici maðarskog Jobbika, koji ne priznaju graniceRepublike Hrvatske.

Spustimo li se pak na lokalnu razinu doæi æemo do Luke Podruga,koji veæ vi�e od desetljeæa sjedi u splitskom Gradskom vijeæu. I to jednovrijeme zahvaljujuæi ozbiljnoj podr�ci njegovoj prava�koj stranci naizborima, a u posljednja dva mandata zahvaljujuæi koaliciji s HDZ-om.Podrug je inaèe u javnosti poznat kao èovjek koji je za vrijeme jednogmitinga na Gripama pljunuo tada�njeg novinara Feral Tribunea, Vla-dimira Matijaniæa, i èiji se politièki program iscrpljuje u rehabilitacijiusta�ke dr�ave i obraèunu s imaginarnim neprijateljima. Nedavno jetako prvo javno izjavio kako je on uklesao natpis "Za dom spremni",na ionako sporni spomenik HOS-ovoj bojni "Rafael Boban", da bi senakon toga upustio u prepisku s novinarom Slobodne Dalmacije Da-mirom Piliæem u kojoj je najavio skoru lustraciju. I to takvu nakon kojeæe Piliæ moæi, po njegovim rijeèima, birati pojatu na Mosoru ili pre-seljenje u istoène krajeve. Sudjelujuæi u aktualnoj kampanji za parla-mentarne izbore Podrug je doslovno rekao: "Ud�benici povijesti iz kojihna�a djeca uèe, mediji, kultura, dakle temelji na èemu poèiva jedannarod, sve je to, kao i sve ostalo u hrvatskom javnom �ivotu, zasnovano

124


na la�ima. Veæina su toga la�ne istine koje su uveli pobjednici u Dru-gom svjetskom ratu. Sve �to se u povijesti uèi su ili la�i ili je marginalno.Naravno, ne mislim ja osobno pisati novu povijest, niti se time osobnobaviti, nisam ja nikakav Ðilas. To bi trebali napraviti struènjaci povje-snièari".

Iako je ovakvih Podrugovih istupa, meðu kojima se istièu napadi naMiljenka Smoju i nastojanja da ni jedna od gradskih ulica ne kome-morira antifa�istièku borbu, bilo na desetine, veæ je i ovih nekolikomomenata dovoljno da èitatelji shvate o kome je rijeè i kakve vrijed-nosti zastupa njegov HÈSP. Stoga se veæ i samo uzimanje te stranke u�iru koaliciju s mainstream strankama nameæe kao izrazito proble-matièno, dok bi Podrugov eventualni ulazak u Sabor, i to umjesto no-sitelja liste Domoljubne koalicije u X. izbornoj jedinici Damira Krsti-èeviæa, kako je dao naslutiti sam Podrug, predstavljalo prela�enje crtenakon koje sve postaje moguæe. Ne radi se ovdje o licemjernom skan-daliziraju nad neèim �to se, barem kad je o Splitu rijeè, njeguje veægodinama. Rijeè je naravno o koaliciji izmeðu HDZ-a i HÈSP-a. Ovdjese radi o tome da bi graðani Republike Hrvatske trebali postati svjesnikoga su izabrali u Sabor i kojoj su listi dali povjerenje. Jer ukoliko po-tencijalni predstavnici nove vlasti nemaju nikakav problem s tim da ihu Saboru zastupa stranka koja otvoreno rehabilitira usta�ku dr�avu,koristeæi retoriku mr�nje i netolerancije prema svim neistomi�ljeni-cima, onda se hrvatsko dru�tvo nalazi u mnogo gorem stanju nego �tomisli znatan dio graðana ove zemlje. Takvo se stanje naravno neæe moæinadiæi navodno nadideolo�kim fokusiranjem na iskljuèivo ekonomskei administrativne probleme zemlje, kako se zanose predstavnici MOST-a, jednako kao �to nije rijeè o redikulima kako bi ih pristojni graðani�eljeli okarakterizirati. Radi se o koalicijskom partneru i oèito prihvat-ljivoj politièkoj opciji za znatan broj graðana ove zemlje, a takvi se ondane mogu smatrati niti redikulima, niti nebitnim marginalcima. Ma ko-liko takav pristup zvuèao utje�no. Imajuæi sve ovo u vidu, jasno je kakose sve vi�e pomièu granice dopu�tenog i kako doista nije daleko dan u

125


kojem æe politika odluèivati kako treba misliti i pisati o pojedinim te-mama. Ukoliko u konaènici do takvog raspleta i doðe, nitko neæe moæireæi kako nije znao o èemu je rijeè.

Telegram, 12. 11. 2015.

KONAÈNI DEBAKL HRVATSKOG PRAVOSUÐA

Kada se jednom budu ozbiljno analizirali fenomeni izbornog uspjehaMOST-a i raznih neovisnih lista na lokalnim izborima, od don IvanaGrubi�iæa, preko Marijane Puljak, pa sve do Milana Bandiæa, bit æe jed-nostavno uoèiti crtu koja te, po svemu razlièite ljude i liste, ujedinjuje.Rijeè je o ra�irenom osjeæaju nemoæi znatnog dijela graðana da utjeèuna politièke procese, no u prvom redu o sveopæem nepovjerenju u insti-tucije i politièki sustav. U svemu tome, jedna je od neuralgiènih toèakatako havariranog sustava svakako pravosuðe, koje je do te mjere svojimodlukama skandaliziralo javnost, èineæi to veæ dugi niz godina, da je nesamo izgubilo povjerenje graðana, nego ih je dovelo u situaciju javnogismijavanja brojnih presuda. U svemu tome, te�ko je bilo ne uoèiti dasu presudne faktore u takvim vrstama presuda èinili politièki i klasnimomenti. Drugim rijeèima, u pravilu su nevjerojatne sudske odluke i�lena ruku ljudima bliskim HDZ-u, kao i onima izvrsnog imovinskog sta-nja. Je li èinjenica da su se te dvije skupine ljudi èesto ispreplitale, slu-èajna ili nije, na èitateljima je da presude. No, ono �to je i bez èitateljaevidentno, odnosi se na opisanu sudsku praksu. Bilo da se radilo otome da su sinovi tajkuna, nakon �to bi usmrtili srednjo�kolke na cesti,kaznu odslu�ivali tako �to bi se morali telefonski javljati u policiju, i tozbog �kolovanja u inozemstvu, bilo da su se poku�aji silovanja tumaèilikao lokalni obièaji, ali i na koncu, bilo da se Zdravka Mamiæa pustiloiz pritvora na radno mjesto u vlastiti klub, koji je po navodima istrageizravno o�tetio. Drugim rijeèima, kad god se èovjeku ne�to uèini nemo-guæim, bit æe dovoljno da taj sluèaj proslijedi hrvatskim sudovima, dabi ga uèinili moguæim.

126


Iako su navedeni sluèajevi tek paradigmatski momenti hrvatskogsudstva, sve do presude Tomislavu Horvatinèiæu bilo je te�ko oèekivatida ih ne�to mo�e nadma�iti. No, kako to obièno biva, sudstvo je ovajput nadma�ilo samo sebe. Od ovog smo tjedna suoèeni s èinjenicom daje usmræivanje dvoje ljudi koji su u�ivali u klasiènom ljetnom poslije-podnevu na svojoj jedrilici, vrijedno tek uvjetne kazne, uz èitav nizobja�njenja koja su odavno oti�la van pameti. Kljuèni momenti iz pre-sude ka�u da je Horvatinèiæ, iako svjestan da mo�e nekoga ugroziti,lakomisleno vozio automatskim pilotom, glisirao sa 26,3 èvora te nijepromatrao promet. Jedrilici nije ustupio pravo puta, presjekao joj jeput, naletio na nju i lomio je. Potom je pre�ao preko nje, zbog èega jetalijanski braèni par odbaèen u more gdje su oboje preminuli zbog oz-ljeda. Prilikom izricanja kazne u obzir su uzete olakotne okolnosti �alje-nja, spremnosti na isplatu od�tete, èinjenica da prethodno nije osu-ðivan i da ima zdravstvene probleme. Kazneno djelo sutkinja je na kra-ju prekvalificirala iz neizravne namjere u nehat, odnosno, uzela bla�ioblik djela za koje je kazna predviðena u trajanju od 6 mjeseci do petgodina zatvora. U zatvor ide ako u roku od tri godine ponovi kaznenodjelo, no nije mu zabranjeno upravljanje brodom. Èak i kad ne bismobili svjesni Hovatinèiæeve vozaèke pro�losti, ali i njegovog pona�anjaspram javnosti u brojnim aferama koje su ga pratile, ovakvo obrazlo-�enje presude u tolikoj je mjeri cinièno, da je prosto nevjerovatno daje takvo ne�to moguæe. Krenemo li od olakotne okolnosti, u koju sut-kinja ubraja spremnost na isplatu od�tete i postavimo je uz bok èinje-nici kako je osuðeni Horvatinèiæ jo� 2013. na Trgovaèkom sudu u Splitutu�io djecu poginulog braènog para, tra�eæi od njih od�tetu od 214 tisu-æa eura za �tetu koja je nakon nesreæe nastala na njegovom gliseru, lakoæemo uoèiti, ne samo moralni, nego i logièni sunovrat ovakve presude.Drugi bitan moment odnosi se na kvalifikaciju djela. Jer kako drugaèije,doli neizravnom namjerom tumaèiti èinjenicu da netko tom brzinomu vrlo prometnom akvatoriju, usred ljeta vozi gliser, kao da je na otvo-renom moru, k tome ne promatrajuæi promet? Usporedbe radi, takvo

127


pona�anje na moru bilo bi ekvivalent vo�nji od nekih 120 km na satkroz zagrebaèku Ilicu u ponedjeljak ujutro.

Ovako navedene èinjenice, pored kojih se ne mo�e zanemariti svijestonih koji su presudu donijeli, o tome kako æe ona odjeknuti u javnostisvjedoèi ponajprije o uvjerenju u vlastitu nedodirljivost. Jer, dono�enjetakve presude mimo morala i logike, predstavlja zapravo izrugivanje,ne samo onima koji su nastradali i njihovim najbli�ima, nego i èitavomhrvatskom dru�tvu. Preciznije govoreæi, njegovom prete�nom dijelukoji takvu sudsku milost ne bi mogli doèekati ni u najljep�im snovima.Stoga je cinizam suda koji donosi takve presude posve jednak cinizmusamog Tomislava Horvatinèiæa, koji je u jeku naj�e�æih prosvjeda protivnjegovog projekta na zagrebaèkom Cvjetnom trgu, preko znatnog dijelapovr�ine proèelja novoizgraðenog kompleksa, postavio transparent snatpisom 'Hvala braniteljima'. Ukoliko nije raèunao na beskrajnu naiv-nost graðana, u �to je uputno otvoreno sumnjati, Horvatinèiæ je s timtransparentom iskazao onu vrstu moralne be�æutnosti kakvu su iska-zivali Krle�ini Glembayevi, inaèe odlièno uprizoreni u zgradi smje�tenojneposredno do Horvatinèiæevog kompleksa. Ponekad sluèaj savr�enoogoli stvarnost.

Telegram, 19. 11. 2015.

POLJUD: KULTURNO DOBROI MJESTO SIMBOLIÈKIH DRU�TVENIH PREVRATA

Kada je na sjednici, odr�anoj 23. studenoga 2015. godine, Struènopovjerenstva za utvrðivanje svojstva kulturnog dobra utvrdilo da Grad-ski stadion Poljud u Splitu ima takvo svojstvo, te ga upisalo u Registarkulturnih dobara Republike Hrvatske � Listu za�tiæenih kulturnih do-bara, time se i u pravnom smislu potvrdilo ono �to je bilo oèito od sameizgradnje stadiona. Radi se o èinjenici da je rijeè o jedinstvenom arhi-tektonskom ostvarenju koje umnogome simbolizira vrijeme u kojem je

128


nastalo. Kako se navodi u obrazlo�enju Povjerenstva, veliki stadionsplitskog nogometnog kluba Hajduk sagraðen je 1979. godine u split-skom predjelu Poljud, zbog èega i danas nosi naziv Gradski stadionPoljud, a projektirao ga je istaknuti hrvatski arhitekt Boris Maga� (1930-2013). Realizacija projekta vezuje se uz Osme mediteranske igre kojesu se 1979. godine odr�ale u Splitu. Iste godine autor je nagraðen tadasaveznom nagradom "Borba" za arhitekturu i urbanistièko-arhitek-tonski koncept stadiona u Poljudu. Vi�e je nego izvjesno da æe se dobardio reakcija struène i �ire javnosti nakon dono�enja ove odluke odnositina analizu arhitektonske vrijednosti objekta, uz pokoju rijeè o Medi-teranskim igrama i znaèenju njegove izgradnje.

Jednako æe tako biti te�ko zaobiæi poneki osvrt na taj stadion Haj-duka, s pregledom mitskih dvoboja �to je uostalom, barem na posvesimbolièkoj razini navijaèke mitologije i uèinjeno knjigom Majstor smora. Naime, u toj knjizi koju je uredio Zdravko Reiæ, a koju su svojimtekstovima ispunili vodeæi pisci i novinski autori, dosta je prostoraposveæeno urbanoj legendi o tome kako je Hajduk preseljenjem na novistadion izgubio du�u i kako takav gubitak vi�e nikad neæe nadoknaditi.Ta je legenda uostalom i dovela do jednog od bizarnijih momenata izpro�losti Poljudskog stadiona kada ga je, nakon politièkih i dru�tvenihpromjena, splitski nadbiskup blagoslovio, s namjerom da rastjera zlemoèvarne duhove, koji su po tom vjerovanju onemoguæili da Hajduknakon preseljenja na novi stadion osvoji niti jedno prvenstvo Jugosla-vije.

No, najbitniji dio prièe, vezane uz Poljud, odnosi se na simboliènemomente koji su se na tom stadionu dogodili, a preko kojih je moguæeispisati dru�tvenu i politièku povijest Splita, Dalmacije i Hrvatske, paèak i ju�noslavenskih prostora. Da su se na tom stadionu od otvaranjadogaðale simbolièki bitne stvari ne treba dodatno obja�njavati mimopoznavanja èinjenice da je Mediteranske igre te, 1979. godine, otvorioJosip Broz Tito, �to je bio jedan od njegovih posljednjih dr�avnièkih

129


istupa. Ni godinu dana nakon toga dogodila se ona mitska utakmicaizmeðu Hajduka i Crvene zvezde, tijekom koje je slu�beni spiker obja-vio da je umro Josip Broz Tito, prouzrokovav�i prekid utakmice, sveop-æi muk i kolektivni plaè igraèa, te spontanu reakciju publike koja jegotovo jednoglasno zapjevala "Dru�e Tito, mi ti se kunemo". Zbog za-nimljivosti i povijesne istine treba napomenuti da je pjesma krenula sTorcidinog sjeveroistoka, �to je èinjenica koje se danas mnogi ne �elesjetiti. Toèno poput onih koji su u slu�benoj monografiji, objavljenojpovodom stote godi�njice kluba, tu utakmicu jednostavno pre�utjeli.

Zanemarimo li ovdje dva bitna momenta, poput barbarskog smak-nuæa pijetla na utakmici polufinala Kupa Uefa protiv Totenhama i ba-canje suzavca na europskoj utakmici protiv Marseillesa 1987. godine,doæi æemo iznova na teren politike i dru�tvenih odnosa. I to ponajprijedo mitske utakmice izmeðu Hajduka i Dinama u o�ujku 1990. godinekada je (uoèi izbora) prepun stadion skandirao bratskim hrvatskimklubovima, a koja je zavr�ena pobjedom Dinama s 3:2. Nedugo nakontoga novi se re�im legitimirao na Svjetskom atletskom prvenstvu A'90.,organiziranom na Poljudu, pod dirigentskom palicom Antuna Vrdo-ljaka i uz Tuðmanovo ukazanje na otvaranju manifestacije. Ni tri godi-ne nakon toga, Franjo Tuðman je u svibnju 1993. godine, u jeku uèes-talih redukcija struje u Dalmaciji, u 17. minuti do�ao na finalnu utak-micu Kupa Hrvatske izmeðu Hajduka i Dinama, koju je napustio veæna poluvremenu, otjeran masovnim skandiranjem protiv njega. To jebila prva masovna i otvorena manifestacija pobune protiv Tuðmanovevlasti.

Osam godina nakon toga, Poljud obilje�avaju masovni neredi, potak-nuti uliènom pobunom protiv Raèanove vlasti, koja je planirani vrhu-nac imala u prosvjedu za Mirka Norca na splitskoj Rivi tri dana prijederbija izmeðu Hajduka i Dinama. Nakon masovne tuènjave navijaèas policijom i otvorene podr�ke koju su huligani imali od strane lokalnihvlasti, pravo je èudo da nitko nije poginuo. Tih godina, za vrijeme Raèa-

130


nove vlasti, Poljudski je stadion ugostio i Marka Perkoviæa Thompsona,èiji je (rasprodani) koncert takoðer slu�io za motivaciju antivladinihraspolo�enja.

Deset godina kasnije Poljud je doèekao nevjerojatno uspjelu proslavustote godi�njice Hajduka, da bi posljednjih godina udomio masovnifestival elektronske glazbe, nazvan Ultra. U meðuvremenu se, naravno,dogaðao i èitav niz drugih bitnih stvari, koje su bile od kljuènog znaèajaprvenstveno za Hajduk i lokalne prilike. Kad pogledamo ovako poslo-�ene èinjenice, jasno je kako upravo masovni dogaðaji na Poljudu upunom smislu rijeèi reprezentiraju dru�tvenu i politièku povijest Splitai Hrvatske, te bi ozbiljna historiografska i sociolo�ka analiza tih feno-mena mogla olak�ati razumijevanje kako se Split od jednog "crvenog",a potom radikalno nacionalistièkog grada, probrazio u prijestolnicunovog tipa masovnog turizma, u�av�i u svijet postmoderne.

Telegram, 03. 12. 2015.

SLUÈAJ SPALADIUM ARENEILI KONAÈNI KRAH JEDNE POLITIKE

Nakon �to je Odbor vjerovnika, sastavljen od banaka koje su kredi-tirale izgradnju Spaladium Arene u Splitu, predlo�io Gradu da otkupinjihova potra�ivanja od 600 milijuna kuna za deset puta manji iznos,toènije za 60 milijuna kuna i postane ekskluzivni vlasnik objekta, sobzirom da tvrtka "Sportski grad TPN u steèaju" vi�e nije u stanju pla-æati njegovo odr�avanje, uoèi eventualne odluke o tom pitanju i arbi-tra�nog spora, oglasio se i gradonaèelnik Baldasar. Zakljuèio je da Gradneæe bankrotirati, te da mu je Spaladium Arena potrebna jednako kao�kole, bolnice i bazeni. Kako god ta vi�egodi�nja trakavica zavr�ila,valjda je konaèno do�lo vrijeme da se vratimo na njezino ishodi�te.Preciznije govoreæi, na histeriènu kampanju, pokrenutu 2008. godine,u kojoj je Sanaderova vlast, uz ozbiljnu propagandnu kampanju, prepo-

131


znatu po reklami "Baliæ dodaje Metlièiæu", forsirala izgradnju skupih inepotrebnih dvorana ogromnih kapaciteta, ne bi li Hrvatska dobilaorganizaciju Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine i, naravno,na njemu trijumfirala. Kako je sve zavr�ilo poznato je svakome tko je,makar i povr�no pratio prvenstvo i ambijent koji se stvarao oko njega,jednako kao �to je poznato kako je skonèala Sanaderova vlast.

Ono �to je tada bilo jasno rijetkima, èija su upozorenja bila zaglu-�ivana patetiènom retorikom i izazivanjem izvanrednog stanja, na kon-cu je postalo jasno svima. Rijeè je o tome da su te Arene bile preskupe,istinski nepotrebne i neisplative s jedne strane, ali i da su velike gra-ðevinske investicije savr�eno plodno tlo za brojne koruptivne radnje sdruge strane. Kako u svijetu, tako i kod nas. Iako ovakav zakljuèak oneisplativosti i politièki motiviranoj izgradnji vrijedi za sve spomenuteobjekte, pa èak i zagrebaèku Arenu, sluèaj Splita posebno je uoèljivponajprije zbog financijskog tereta koji je Grad jedva izvukao, ne ulo-�iv�i ga primjerice ni u jedan �kolski objekt. Tako je izgradnja tih Arena,a posebno splitske, imala tri vrste posljedica. S jedne strane, ogromnisu novci potro�eni na jedan preskupi, nerentabilni i nepotrebni objekt,dok istovremeno u 25 godina hrvatske samostalnosti Grad nije izgradioniti jednu osnovnu �kolu. Koliko ih je s tim novcima mogao izgraditi,bolje je i ne analizirati. S druge pak strane, gradu je ostao nerentabilanobjekt, koji se nije mogao ispuniti nikakvim smislenim sadr�ajima, aèije odr�avanje treba plaæati. U konaènici je, s treæe strane, to sve zaje-dno imalo za posljedicu èinjenicu daljnjeg propadanja veæ postojeæihobjekata. Tako je umjesto ulaganja u temeljitu obnovu velike dvoranena Gripama, izgraðena nova i besmislena Arena, pa tako u Splitu ima-mo dvije nerentabilne dvorane koje se raspadaju, a napune se dva dotri puta godi�nje.

To isto vrijedi i za obnovu Doma sportova i izgradnju nove Arene uZagrebu, s tom razlikom �to je zagrebaèka ipak ne�to isplativija i �toje Grad u vezi njezine izgradnje ne�to povoljnije pro�ao. Sve navedeno

132


ukazuje na posljedice kori�tenja nacionalistièke histerije u dnevno-politièke svrhe. Naime, unatoè tome �to je svakome sa zdravim razu-mom jo� tada bio oèit besmisao organizacije tog prvenstva, posebno naovaj naèin, svaki se disonantan ton progla�avao izdajnièkim èinom,mimo svake racionalne rasprave i bilo kakve argumentacije, osim oneda ljudi koji propituju tu retoriku izvanrednog stanja rade protiv Hrvat-ske. Sve bi to bilo manje tragièno da su se iz toga izvukle ikakve poukeza buduænost, tj. da su iracionalizam i kori�tenje emocija i niskih strastiprotjerani iz dr�avne politike. No, kako se to nije desilo, u prvom redupromotrimo li politiku HDZ-a, s obzirom da je onda�nja strastvenairacionalnost, vezana uz sulude infrastrukturne pothvate, zamijenjenanovom strastvenom iracionalnosti proizvodnje neprijatelja i ideolo�kihratova, preostaje nam konstatirati kako je taj proma�aj jo� tragièniji.Treba to imati na umu kada iznova slu�amo ideje o novim ogromnimulaganjima u Maksimirski stadion i u sliène pothvate.

�to se pak samog Splita tièe, evidentno je da je onda�nja mantra otome kako æe poslovni toranj, koji je trebao niknuti odmah uz Arenu,financirati njezino odr�avanje, sada i definitivno pokopana. �to namnu�no nameæe usporedbu s organizacijom Mediteranskih igara iz 1979.godine. Naime, osim èinjenice da je Split tada dobio praktièno sve sport-ske objekte, od stadiona i bazena na Poljudu, preko velike dvorane naGripama, grad je istovremeno konaèno iskoraèio u modernost. Uko-pav�i prugu, zavr�iv�i Split 3, podignuv�i Dom mladih i suvremeni RTV-centar. Koliko su ta ulaganja bila osmi�ljena i suvisla, svjedoèi èinjenicada dana�nji Split jo� uvijek konzumira ta (tada�nja) ulaganja. S drugepak strane od opsjene zvane Svjetsko prvenstvo u rukometu, ostali sudugovi, jedna nerentabilna dvorana i gomila armature koja str�i u neboiznad Lore, s priliènim izgledima da zauvijek takva i ostane kao spo-menik jednom vremenu iracionalnosti i nepotrebnog rasipanja javnognovca u predizborne svrhe.

Telegram, 17. 12. 2015.

133


INTELEKTUALNA PODR�KA POLITICI PODIZANJA �ICA

Kada se znanstvenik i intelektualac emocionalno i tekstualno anga-�ira na obrani anticivilizacijskih vrijednosti i afirmaciji nacionalnog,kulturnog i vjerskog ekskluzivizma, posve je jasno �to mu se na krajudogodi s tekstom. Dogodi se, naime, to da pati od vi�ka predrasuda,opæih generalizacija i populistièkih stavova, te od manjka logike i racio-nalnog pristupa èinjenicama. Drugim rijeèima, praktièki je nemoguæebraniti neobranjivo i pritom ostati suvisao i na visini zadatka. Sve nave-deno iskazao je u svom posljednjem tekstu, u kojem je analizirao valmigracija i uspon europske desnice, filozof Neven Sesardiæ. Nakon �tose prije nekoliko mjeseci posvetio analizi rata protiv terorizma, te prak-tièki ustvrdio kako je u ime vi�ih ciljeva opravdano muèiti zatvorenike,sliènom se logikom poslu�io i u recentnom tekstu, objavljenom u su-botnjem prilogu Jutarnjeg lista, od 19. prosinca. Pi�uæi o velikom mi-grantskom valu i fenomenima podizanja �ica i ograda na granicamaizmeðu europskih zemalja, Sesardiæ u èitavom tekstu polazi iz pozicijeunutar koje vlastite stavove promatra kao prirodne i samorazumljive,dok bilo kakvo protivljenje takvoj vrsti stavova pronalazi u "nekim"ljudima. Nikad imenovanim, niti specifiziranim, ali s dovoljno naznakakoji upuæuju na to kako je rijeè o anacionalnim, ljevièarskim manjin-cima s i�èa�enim shvaæanjima humanizma i ljudskih prava. Zanimljivoje stoga pogledati koje to stavove ovaj autor smatra samorazumljivima,a kojima se istinski i�èuðava? Krenuv�i veæ u uvodu teksta u njegovkonaèni zakljuèak, Sesardiæ se retorièki pita: "No, neki su u�asnuti sa-mom pomisli da bi se na granici podizali zidovi, visoke ograde, ili bod-ljikava �ica. Ali �to je alternativa? Ukidanje granica, mo�da?"

Suoèavajuæi se s ovakvom vrstom iskaza, prvo �to èovjeku padne napamet je misao Adama Michnika o tome kako je najgora stvar s komu-nizmom ono �to dolazi poslije. Preciznije govoreæi, te�ko je pronaæiveæeg paradoksa od ovoga u kojem �estoki zagovornici zapadnih vrijed-

134


nosti i antikomunizma pozdravljaju i zazivaju zidove i bodljikave �ice.�to nas nu�no dovodi do pitanja, u èemu je strukturna razlika izmeðuBerlinskog zida i �eljezne zavjese s jedne strane, te aktualnog podizanjazidova i bodljikavih �ica s druge strane? Odgovor na ovo pitanje vi�e jenego jasan. Strukturne razlike nema, buduæi da ih podi�e isto stanjesvijesti, dok je jedina istinska razlika u tome �to je Berlinski zid prijeèioljude da s njega iskoraèe na drugu stranu, dok aktualni neimari �elesprijeèiti ljude da uðu unutar ograðenog prostora. Èak i kad bismo usvemu tome zanemarili èinjenicu da takav pristup, pored toga �to neki-ma spreèava ulaz, vlastite graðane dr�i unutar ograde, te�ko bismomogli izbjeæi usporedbe sa srednjovjekovnom i ranovjekovnom Euro-pom. Imajuæi to u vidu, nije lo�e znati da je posveæenost gradova utvrði-vanju i obrani granica nu�no reducirala njihove ostale funkcije, pretvo-riv�i ih iz gradova u utvrde. Drugim rijeèima, �to god tko o tome mislio,kad dr�ava jednom suspendira civilni �ivot, koliko god pronalazila alibiu privremenosti, ona dubinski reducira normalne funkcije dru�tva idr�ave. Da pri tome èini ozbiljnu �tetu vlastitim graðanima i njihovim�ivotima, ne treba dodatno elaborirati.

No, kao �to smo veæ rekli, maknemo li se od ovih èisto logiènih pos-tavki u smjeru civilizacijskih pitanja ovog problema, neæemo se moæidovoljno naèuditi Sesardiæevom zgra�anju nad ukidanjem granica. Zatakvo �to ne trebamo iæi dalje od banalnog pitanja, nisu li svi ljudi nasvijetu jednaki i zbog èega bi im trebalo braniti kretanje diljem Zemlje?To bi naprosto u 21. stoljeæu trebala biti opæeprihvaæena stvar, neovisnoo tome vjerujemo li da je Bog stvorio sve ljude jednakima, ili to napro-sto osjeæamo kao prilièno oèitu stvar. No, kao �to se u tekstu mo�emouvjeriti, kod Sesardiæa vrijede druga pravila. On je, naime, èvrsto uvje-ren da postoje ljudi i kulture koje su superiornije od nekih drugih ljudii kultura i koji u konaènici imaju puno pravo tu svoju superiornostza�tititi bodljikavom �icom. Kako æe pritom ta zatvorena dru�tva fun-kcionirati, autora uopæe ne zanima. Da vidimo, dakle, kojom se logi-kom on kreæe: "Prije afirmativnog odgovora trebali bismo vidjeti za�to

135


su brojni Europljani posebno neskloni primiti veliki broj migranata izspomenutih dr�ava. Naravno, jasno je da je tu rijeè o islamu. Poznataje èinjenica da znaèajni postotak stanovni�tva tih zemalja podr�avauvoðenje �erijatskog prava, podjarmljivanjem �ena, smrtnu kaznu zaone koji napuste islam, sudske osude onih koji uvrijede proroka Mu-hameda, ubojstva vlastite djece zbog povrede obiteljske èasti, akcijebomba�a samoubojica, ka�njavanje homoseksualnosti, mr�nju prema�idovima, fetvu protiv Salmana Rushdia, itd.". Odmah nakon ove ne-dvojbeno islamofobne tvrdnje, autor se buni da se svakome tko nastupis tih pozicija odmah lijepe etikete fa�ista, ksenofoba, islamofoba i ra-sista. Tra�iti preveliku logiku u tekstovima ovakvog tipa bilo bi svakakopreambiciozno, no malo kad se javnost imala prilike suoèiti s ovomvrstom dijalektike unutar istog teksta. U kojoj se autor zgra�a nad timeda mu se lijepi etiketa islamofoba, neposredno nakon �to je ispisao èitavpasus prepun generalizirajuæih stereotipa prema jednoj velikoj civili-zaciji, a u konaènici i prema èitavom nizu pojedinaca, kojima je jedinakrivnja ta �to su u toj civilizaciji roðeni.

No, znatno vi�e od logièkih problema, Sesardiæev tekst pati od jasneantihumanistièke pozicije koju zastupa. Ideja da bi neka dru�tva ili nekedr�ave trebalo braniti bodljikavom �icom, a da s druge strane ne stojetenkovi, nego kolone oèajnika raznih vrsta u potrazi za boljim �ivotomili bilo kakvom moguæno�æu izbora, na neki naèin èak vi�e vrijeða dru-�tva i dr�ave koje bi te ograde trebale �tititi od ièega drugoga. Poredtoga �to histerièno podizanje ograda i bodljikavih �ica svjedoèi o posve-ma�njoj intelektualnoj impotenciji i nedostatku bilo kakvog samopo�-tovanja, jer je prosto nevjerojatna pretpostavka da bi netko prije svegado�ao u Europu zato �to smatra da bi u njoj bolje �ivio, s krajnjim ciljemda tu Europu svede na mjeru vlastitih dru�tava i dr�ava. Takva vrstarazmi�ljanja oèito je izbjegla postaviti pitanje zbog èega ti ljudi uopæedolaze. S druge pak strane, a �to je u vezi s ovim pitanjem mnogo va�-nije, stoji èinjenica da se podizanjem ograda ru�e principi i postavkezapadne civilizacije koju se tako grèevito, naravno iskljuèivo nominalno

136


brani. Pored toga �to se na taj naèin ru�e koncepti otvorenog dru�tva,koji su izgradili suvremenu Europu, politika podizanja �ica i ogradasvjedoèi prije svega o nastojanju jednog dekadentnog dru�tva da sezatvori u sebe i onemoguæi bilo kakve utjecaje sa strane. Kamo to ukonaènici vodi, jasno je svakome tko iole poznaje povijest i racionalnopromatra aktualne procese. Sesardiæ oèito ne spada u tu skupinu ljudi,�to predstavlja mnogo manji problem od èinjenice da svojim pisanjemlegitimira antiimigrantsku, a samim tim i antimanjinsku klimu kojazahvaæa sve vi�e ljudi na europskom prostoru i prijeti da èovjeèanstvovrati u tridesete godine 20. stoljeæa.

Telegram, 22. 12. 2015.

IZMEÐU MEIN KAMPFA I HRVATSKOG DR�AVNOG SABORA

Da izmeðu hrvatskog i njemaèkog dru�tva postoje stanovite razlikena svim poljima, a posebno u pogledu odnosa prema pro�losti, bilo jejasno i prije proteklog tjedna. No, nekoliko novih momenata, vezanihuz ovu temu, ukazalo je, nikad bolnije, na disproporciju izmeðu sprem-nosti njemaèkog dru�tva da otvoreno problematizira traumatiène mo-mente iz vlastite pro�losti i spremnosti hrvatskog dru�tva da takve mo-mente iz vlastite pro�losti glorificira. Tako smo s jedne strane dobilièinjenicu da je Hitlerov Mein Kampf odobren za upotrebu u njemaèkim�kolama, dok smo, s druge strane, svjedoèili jo� jednoj misi za du�uusta�kog poglavnika Ante Paveliæa, ali i prijedlogu novog predsjednikaHrvatskog sabora da ta dr�avna institucija opet ponese ime iz dobakolaboracionistièkog re�ima. Iz ovih dogaðaja mo�e se u prvom redui�èitati èinjenica da se pro�lost i odnos prema pro�losti u Njemaèkojkoristi u edukativne svrhe i u cilju spreèavanja ponavljanja strahotanacistièkog re�ima, dok u Hrvatskoj pro�lost slu�i za dnevnopolitièkeobraèune i svjetonazorsko preoblikovanje dr�ave. To �to æe pritom stra-dati èinjenice i dobar ukus malo je koga briga.

137


Kljuèni moment vezan uz uvoðenje Hitlerovog programatskog tekstau njemaèke �kole, odnosi se na èinjenicu kako je rijeè o obimnom kri-tièkom izdanju. Preciznije govoreæi, Mein Kampf je objavljen u dva to-ma, s oko 3,5 tisuæe obja�njenja i komentara, na gotovo dvije tisuæestranica. To u konaènici znaèi da æe uèenici kroz i�èitavanje kritièkogizdanja temeljnog nacistièkog dokumenta jednostavno uoèiti svu po-gubnost nacistièke ideologije i prakse te mehanizme koji su joj pomoglida uspostavi totalitarni monopol. Da æe na taj naèin kod vlastitih gra-ðana razviti zdravo kritièan odnos prema svakoj vrsti dogme, ne trebaposebno napominjati. S druge pak strane, u Hrvatskoj je kao �to smoveæ rekli stvar obratna. Jasne pozitivne aluzije vezane uz Paveliæev re-�im posve svjesno izbjegavaju bilo kakvo problematiziranje tog doba iposebno temeljnih dokumenata usta�kog pokreta iz kojih bi se moglai�èitati prava narav tog re�ima. Unatoè tome �to takvo izbjegavanjeproblematizacije jasno ukazuje na svijest o nemoguænosti racionalneobrane o�ivljavanja simbolike tog re�ima, iz nekog misterioznog raz-loga oni koji to rade u tome ne vide nikakav problem.

Sve izreèeno jasno ukazuje na potrebu istinske problematizacije na-ravi usta�ke vlasti i posljedica njezine vladavine. Takvo �to se do sadapropustilo uèiniti iz nekoliko razloga. Za vrijeme socijalistièkog re�ima,nakon poèetnog prikupljanja svjedoèanstava o brutalnostima usta�kevlasti, poku�alo se, zbog uspostave novog dru�tva, to pitanje gurnutipod tepih. O tome uostalom najbolje svjedoèe sve okolnosti otkrivanjaspomenika u Jasenovcu i upadljiv izostanak Titove prisutnosti na tomdogaðaju. Izuzetak u svemu tome predstavlja opse�no istra�ivanje Bog-dana Krizmana, koje je u suvremenoj Hrvatskoj gotovo u potpunostimarginalizirano, ako ne i pre�uæeno.

Dolaskom demokratskih promjena bilo je za oèekivati otvorenu pro-blematizaciju socijalistièkog doba i njegovih temelja. Do nje je na koncui do�lo, no uz posljedicu koja sve vi�e optereæuje dru�tvo. U �elji da sestavi znak jednakosti izmeðu socijalistièkog i usta�kog razdoblja, upad-

138


ljivo je izostala ozbiljna analiza karaktera usta�ke vlasti. To je u kona-ènici dovelo do potpune konfuzije u dru�tvu i puzajuæe rehabilitacijetog re�ima. Drugim rijeèima, imajuæi u vidu sve navedeno, hrvatska jehistoriografija u novonastalim okolnostima koje ne poznaju formalnezabrane, propustila u punom smislu rijeèi istra�iti karakter i posljedicedvaju promatranih re�ima i doba, te u obrazovni sustav i �iru javnostpustiti rezultate tih istra�ivanja. Izostanak takvih istra�ivanja koja bibila iskrena i ideolo�ki neoptereæena, barem u onoj mjeri u kojoj biiskren odnos prema èinjenicama preovladavao nad osobnim idejnimpreferencama, doveo je na koncu do toga da se èini normalnim tra�itipromjenu imena Hrvatskog sabora i to s najvi�eg mjesta te institucije.

U svemu tome, posebno se tragiènom doima èinjenica da je hrvatskodru�tvo u znaèajnoj mjeri sklono Njemaèkoj i njezinim kulturnim itehnolo�kim utjecajima, i to na svim podruèjima osim na ovom civili-zacijski izuzetno bitnom pitanju odnosa prema pro�losti. �to svjedoèio stanovitoj autistiènosti domaæe historiografije, s jedne strane, ali i onedostatku graðanske hrabrosti, s druge strane. To, naravno ne znaèida se s istim problemom ne susreæu i ostala dru�tva na postjugosla-venskom prostoru, ali i na èitavom prostoru nekada�njeg Istoènog blo-ka, no taj nas podatak ne bi trebao pretjerano tje�iti. Pitanje iskrenog ièinjenièno utemeljenog odnosa prema Paveliæevom re�imu nameæe sestoga istovremeno kao moralno i znanstveno pitanje. Stoga bi vrijedilorazmisliti o kritièkom izdanju, primjerice Spremnosti, nakon èega biostalo malo prostora za uzgajanje bilo kakvih iluzija ili dvosmislenosti.Promatrajuæi stvari u ovom svjetlu, indikativnom se èini èinjenica daKonclogor na Savi, autora Ilije Jakovljeviæa, jo� uvijek nije dio obaveznelektire. I to unatoè èinjenici �to je Jakovljeviæ na kraju umoren u zatvorutri godine nakon osloboðenja zemlje.

Telegram, 29. 12. 2015.

139


HND I TEKOVINE REVOLUCIJE

Zanimljiva koincidencija vezana uz Hrvatsko novinarsko dru�tvodogodila se posljednjih dana. Naime, nekoliko dana nakon �to je Vijeæeèasti HND-a etièki osudilo novinara tjednika Novosti Nikolu Bajtu iglavnog urednika Ivicu Ðikiæa zbog objave satiriène pjesme "Lijepa na�ahaubico", HND je odluèno osudio govor mr�nje novinara televizije Z1Marka Juriæa. Prije nego �to se upustimo u analizu skandalozne odlu-ke Vijeæa èasti, ne bi bilo zgorega podsjetiti èitatelje kako je Nikola Bajtonapisao satiriènu pjesmu u povodu odr�avanja vojne parade na Dandomovinske zahvalnosti, dok je Marko Juriè s ekrana poruèio Zagrep-èanima koji �eæu Cvjetnim trgom da budu oprezni, s obzirom da se ublizini nalazi crkva u kojoj stoluje èetnièki vikar koji bi ih mogao zaklati.Slijedom te tvrdnje, Juriæ je predlo�io da bi na Cvjetni trg mo�da trebalostaviti tablu s natpisom "Pazi, o�tar èetnik u blizini¨!

Dakle, gledajuæi iz perspektive HND-a, Bajtina satirièna pjesma svrs-tana je otprilike u rang sramotnog i �ovinistièkog govora koji uz toproducira atmosferu mr�nje. Da ovakva tvrdnja nije pretjerana, svje-doèi i zakljuèak Vijeæa èasti Novinarskog dru�tva koje je izmeðu ostalogzakljuèilo da je Bajto prekr�io èlanke 6. i 13. Kodeksa èasti hrvatskihnovinara, i to 6. èlanak tako �to u pjesmi nije po�tovao etiku javne rijeèi,niti uva�io ugled i dostojanstvo Hrvatske vojske, hrvatskog naroda ihrvatske dr�ave, a èlanak 13. tako �to nije primijenio posebnu odgo-vornost koja se oèekuje kad se komentiraju prava, potrebe, problemi izahtjevi srpske nacionalne manjine. Tu je tvrdnju Vijeæe èasti osna�iloi zakljuèkom kako je kod Bajte rijeè o simplificiranim i pau�alnim te-zama, koje pritom i dodatno optereæuju ionako veæ bremenite odnoseizmeðu Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Slijedom zakljuèenog, jednako jeetièki upitno i optereæujuæe za odnose izmeðu Hrvata i Srba u Novo-stima objaviti satiriènu pjesmu kao parafrazu hrvatske himne, kao iposlu�iti se govorom mr�nje prema pripadnicima te manjine u eteru.

140


Ovo vrijedi neovisno o tome �to se uprava HND-a na neki naèin ogra-dila od Vijeæa èasti, s obzirom da navedeni zakljuèak nije poni�tila, nitiVijeæe raspustila. Uðemo li konaèno u meritum stvari, suoèit æemo sasljedeæim. Èitav postupak Vijeæa èasti pokrenut je zahvaljujuæi nepi-smenoj Prijavi izvjesnog Marija Æu�iæa, koji je od tog tijela tra�io osuduBajtinog pisanja, iz razloga �to je, po njegovim tvrdnjama, "prekr�io"Zakon o zastavi, grbu i himni Republike Hrvatske. To u osnovi znaèi,èak i kad sva moralna pitanja stavimo po strani, da se Vijeæe èasti upu-stilo u bavljenje stvarima za koje uopæe nije zadu�eno. �to bi bio lo-gièan, ali manji problem, kad ne bismo bili upuæeni u ostatak raspletasluèaja. Vijeæe èasti je na kraju samoinicijativno teretilo Bajtu za po-vrede spomenutih èlanaka 6. i 13. Kodeksa èasti, a da ga o tome nijeobavijestilo, uzev�i usput pravo da propisuje �to je dopu�teno, a �to neprilikom pisanja satire.

Drugim rijeèima, kad se maknemo od kafkijanske strane èitavog pro-cesa i èitavog niza nelogiènosti, Vijeæe èasti HND-a odluèilo je zapravopropisati granice slobode. To je inaèe, èak i kada bismo zanemarilièinjenicu da je rijeè o satiri, de facto zagovaranje ponovnog uvoðenjaverbalnog delikta. Koliko je takvo nastojanje protivno samoj ideji novi-narske profesije i njezinog profesionalnog udru�enja, vi�e je nego oèito.Umjesto da svim sredstvima �titi novinare od bilo kakvih vrsta kaz-nenih i kvazietièkih progona zbog napisane rijeèi, Novinarsko se dru-�tvo takvom odlukom stavilo u ulogu progonitelja, uzev�i sebi za pravoda odreðuje granice slobode i propisuje o kojim se temama smije, a okojima ne smije slobodno govoriti. U samoj je odluci to i eksplicitnonavedeno kroz zakljuèak da i kritika mora biti konstruktivna. S obzi-rom da je u tom zakljuèku o potrebi za postojanjem konstruktivne kri-tike u potpunosti usvojena i terminologiju iz socijalistièkog razdoblja,kojom se ukazivalo na negativne tendencije u medijima i sliène stvari,te�ko je izbjeæi zakljuèak kako èlanovi Vijeæa èasti zazivaju povratakstarih praksi, samo s drugim predznakom. U svemu tome kao jedina

141


svijetla toèka ispostavilo se to �to je dvoje èlanova tog Vijeæa, VeronikaRe�koviæ i Marinko Jurasiæ, podnijelo izdvojena mi�ljenja.

Dodatnu moralnu dubioznost cijelom sluèaju pridaje i èinjenica daje protiv Bajte zbog iste pjesme pokrenut sudski postupak, u kojem æetakav stav Vijeæa èasti poslu�iti kao savr�en argument tu�iteljima i even-tualni alibi u sluèaju osuðujuæe presude. Èak i kad svega toga ne bi bilo,ostaje èinjenica da i unutar same strukovne organizacije postoje oz-biljna nerazumijevanja koncepta slobode rijeèi, a samim tim i razu-mijevanja uloge vlastite profesije. Preciznije govoreæi, evidentno je kakoneki èlanovi HND-a jo� uvijek nisu osvijestili èinjenicu da su novinari,a ne dru�tveno-politièki radnici. Sve navedeno jasno svjedoèi o atmo-sferi koja vlada u dru�tvu i unutar HND-a, te nam jo� jednom ukazujena èinjenicu da je totalitarna svijest uhvatila duboke korijene i da jepuki protok vremena neæe ukloniti.

Telegram, 21. 01. 2016.

ÆIRILICA I OBRAZOVNA POLITIKA

Nakon �to je pitanje postavljanja ploèa s æiriliènim natpisima u Vu-kovaru iznova aktualizirano anga�iranim performansom Sini�e Labro-viæa na Bo�iænom prijemu Srpskog narodnog vijeæa, ali i kratkotrajnimpremje�tanjem Ureda predsjednice u taj grad, raspravu na tu temupomalo je neoèekivano sadr�ajno pro�irio rektor Zagrebaèkog sveu-èili�ta Damir Boras. Unatoè tome �to je ponudio hvalevrijedan prijedlogo ponovnom uvoðenju æirilice u �kolsku nastavu, njegova argumen-tacija na�alost nije znaèajnije napustila prostor nacionalnog roman-tizma. Boras je konkretno rekao kako poznavanje jo� jednog pismamo�e otvoriti nove horizonte, dodav�i tome kako bi nam to poznavanjepomoglo da bolje upoznamo hrvatsku kulturnu ba�tinu, ali i usposta-vimo �to kvalitetniji dijalog s nacionalnim manjinama u Hrvatskoj inama susjednim narodima, Crnogorcima i Srbima u njihovim mati-

142


ènim domovinama, kao i onima u BiH koji se slu�e æiriliènim pismom.Iako je na kraju naveo dvije kljuène stvari vezane uz pitanje uvoðenjaæirilice u �kole, a to su veæa obrazovanost i veæe razumijevanje s nacio-nalnim manjinama i susjedima, èak se i on, s pozicije rektora Zagre-baèkog sveuèili�ta, morao poslu�iti gromobranom u vidu tvrdnje kakoje rijeè i o hrvatskom pismu. To, naravno, nije sporno, no za kontekstèitave prièe najmanje je bitno.

Svatko tko makar i povr�no poznaje hrvatsku povijest i kulturu, po-sve je svjestan jednostavne èinjenice kako je rijeè o zemlji èiji svi krajeviimaju vi�estoljetno iskustvo �ivota na granici. To je rezultiralo brojnimratnim i demografskim pusto�enjima, s jedne strane, ali i mnogim kul-turnim pro�imanjima, s druge strane. Kulturna i trgovaèka razmjenakoju je zahtijevao svakodnevni �ivot naprosto je bila prisutna u svimvremenima mira, koji su k tome bili znatno du�i od razdoblja neposred-nih ratova. Takva je situacija stvorila opæepoznatu èinjenicu da brojniznaèajni kulturni i znanstveni akteri nisu bili hrvatskog porijekla, ali ida su oni koji to jesu bili umnogome obilje�eni kulturom susjednihnaroda. S kojima su �ivjeli ili na istom prostoru, ili u neposrednomsusjedstvu. Da nije rijeè o izdvojenom sluèaju, svjedoèi i èinjenica di-ljem Mediterana razvijene "Linquae france". Rijeè je o jeziku pomoracakoji je imao �panjolsku, a kasnije talijansku osnovu i koji su savr�enorazumjeli svi oni koji su aktivno sudjelovali u pomorskoj trgovini isvakoj vrsti kretanja.

Sve navedeno vrijedi i za kopnene prostore, koji su i ostvarivali egzis-tenciju zahvaljujuæi trgovini i kulturnim kontaktima s vlastitim bli�imili daljim zaleðem. Pored toga �to su se takva pro�imanja odrazila namentalitete pojedinih krajeva, kao i na svakodnevnicu i odijevanje, onasu ostavila znaèajnog traga i u kuhinji, te jeziku, ali ni�ta manje i uobiteljskim vezama. Navoðenje ovih opæepoznatih i oèitih stvari nijenaravno uzaludno, s obzirom da iz znatnog dijela rasprava vezanih uzobrazovnu politiku oni upadljivo izostaju. Kada je veæ kao posljedica

143


triju velikih ratova u 20. stoljeæu stvorena situacija u kojoj Hrvatskaetnièki nikad nije bila homogenija, tj. nakon �to je ostala bez prete�nogdijela svojih autohtonih manjina: srpske, talijanske, njemaèke i maðar-ske prije svega, èini se dodatno tragiènim pona�anje koje �kolske pro-grame vidi kao produkciju izgradnje ekskluzivnog nacionalnog iden-titeta. I to iz razloga �to takav pristup s jedne strane ne uva�ava povi-jesne èinjenice, a s druge umnogome onemoguæava novim generaci-jama razumijevanje njihovog neposrednog okru�enja. Neovisno o tome�to je u suvremenom dobu engleski jezik taj koji æe veæ sljedeæa gene-racija koristiti i poznavati praktièki jednako kao i hrvatski jezik i takobiti u doticaju sa èitavim svijetom, nepoznavanje najbli�ih jezika i pi-sama, kao i kulturne ba�tine èitavog jadranskog, srednjoeuropskog ibalkanskog prostora znaèajno æe utjecati na razumijevanje vlastitogdru�tva i zemlje.

Promatrajuæi stvari s te strane, nije zgorega imati na umu kako supraktièno svi dokumenti do stvaranja Prve Jugoslavije, vezani uz dal-matinski i obalni istarski prostor, a koji se nalaze u brojnim arhivima,pisani talijanskim ili latinskim jezikom. Jednako vrijedi za njemaèki usjevernoj Hrvatskoj, s naglaskom na Zagreb, ali i na maðarski u Sla-voniji i Baranji. O tome koliki je trag ostavila osmanska ba�tina i turskijezik, ne treba pretjerano nagla�avati, a u pogledu æirilice i ba�tine srp-ske kulture koja je u punom smislu rijeèi èitavo vrijeme prisutna uhrvatskoj kulturi nema smisla niti raspravljati. Drugim rijeèima, èinje-nica da u �kolskom sustavu nije kao obavezna, barem u gimnazijskimprogramima, ponuðena nastava iz talijanskog jezika i kulture na èita-vom jadranskom prostoru, njemaèkog i maðarskog jezika i kulture usjevernoj Hrvatskoj, te turskog i srpskog jezika i kulture u èitavoj Hr-vatskoj, u punom smislu rijeèi proizvode polupismene generacije, kojezahvaljujuæi nedostatku tih elementarnih znanja neæe na pravi naèinupoznati ni hrvatsku ba�tinu i kulturu. Koja je sve, samo ne eksklu-zivna. S te strane, ideja da se ponovno uvede æirilica u obrazovne pro-grame nije samo zgodna dosjetka, nego praktièno nu�nost.

144


Osim svega navedenog, moment koji je u cijeloj prièi odnosa premakulturama koje su dubinski obilje�ile ovaj prostor izrazito bitan je i onajkoji se tièe svijesti o moralnoj odgovornosti prema ba�tini svih onihkultura i manjina koje su praktièno nestale s prostora Hrvatske. Usva-janjem temeljnih spoznaja o njima i njihovoj ba�tini, ovo bi dru�tvopokazalo vlastitu svijest o onome �to ga je kroz stoljeæa formiralo, alibi ujedno i pokazalo visok stupanj moralne odgovornosti pa i nesla-ganja s èinjenicom �to ti ljudi vi�e ne �ive tu. Koliko je ovaj zadnji mo-ment bitan s èisto ljudske strane, mo�e se uvjeriti svatko tko je proèitaomakar jednu knjigu koja tematizira gubitak zavièaja iz perspektive ne-koga tko ga je zbog vlastitog porijekla, iz ovih ili onih razloga, bio pri-siljen napustiti. To jednako vrijedi za Egzil Enza Betizze, kao i za svakislièan iskaz. Karl Markus-Gauss je, napisav�i sjajnu knjigu, kod nasprevedenu kao Europljani u izumiranju, imao na umu upravo to. Èu-vanje memorije na zajednice koje æe kroz dogledno vrijeme prestatipostojati. To ne samo �to �iri horizonte, nego dokazuje i visoku razinukulturne svijesti. Stoga bi ponovno uvoðenje æirilice u �kole moglo po-slu�iti kao dobra osnova za otvaranje javne rasprave o svim ovim pita-njima i napu�tanje koncepta nacionalno ekskluzivnog obrazovanja upitanjima knji�evnosti, kulture i povijesti.

Telegram, 21. 01. 2016.

REGIJA I SUSJEDSTVO

Da æe novoformirana Vlada pod presudnim utjecajem HDZ-a imatiozbiljne nakane o dubinskoj promjeni vrijednosne orijentacije dru�tvabilo je jasno veæ neko vrijeme. Stoga se jedino ozbiljno pitanje vezanouz tu temu moglo odnositi na dinamiku i opseg provoðenja mjera us-mjerenih ka tom cilju. Kao �to se javnost prethodnih dana mogla uvje-riti, novopeèeni su ministri vrlo studiozno shvatili svoje poslanje, naja-viv�i èitav niz mjera koje su malo koga mogle ostaviti ravnodu�nim. Nos obzirom da se zanimanje javnosti i medija, ponajprije i posve oprav-

145


dano, usmjerilo prema ministrima Crnoji i Hasanbegoviæu, nekako jeostala jedva primijeæena vijest o naputku Mire Kovaèa, novog ministravanjskih poslova. �to nikako nije dobro, s obzirom da taj naputak ujasnoj mjeri i mimo skandala govori o karakteru nove vlasti i njezinomviðenju Hrvatske. U prvom redu u pozicioniranju zemlje prema vani.Kovaè je, naime, rekao da moramo prestati koristiti pojam regija, jerje on nejasan, osna�iv�i taj zakljuèak tezom o tome kako imamo susjedei oni imaju svoje ime, Slovenija, Italija, Srbija i �ire. "To je termin za koji�elim da se koristi. Regija su zemlje u Uniji ali i one na jugoistoku Eu-rope. Moramo koristiti precizne termine, moramo reæi 'u RH i �ire�, �tosam rekao i djelatnicima u Ministarstvu. Promijenit æemo naèin raz-mi�ljanja, Hrvatska je emancipirana zemlja i tako æemo se pona�ati".

Iako kratka, ta je izjava dovoljno znakovita i ne ostavlja nikakve dile-me. Posve je naravno jasno, barem onim politièki pismenima, kako jekori�tenje rijeèi regija, promatrajuæi stvari s pozicija HDZ-a, suspektnozbog jasnih aluzija na postjugoslavenski politièki kontekst. Za�to se toonda ne �eli otvoreno reæi, nije posve jasno, no u analizi ove izjave nijezgorega poæi od posljednje reèenice, u kojoj je sa�et temeljni nespo-razum ovakvog razumijevanja vanjskopolitièke uloge i pozicioniranjazemlje. Kovaè, dakle, tvrdi da mu je kljuèna motivacija za takvu odlukuèinjenica da je Hrvatska emancipirana zemlja i da æe se tako pona�ati.Meðutim, upravo se iz takvog njegovog stava mo�e naslutiti kako je onsam ne smatra u punom smislu rijeèi emancipiranom, s obzirom dapotvrdu o emancipaciji nalazi u terminolo�kom diktatu kojim bi seizbjegli tzv. nejasni pojmovi. Naime, netko tko je istinski emancipiranposve se slobodno slu�i jezikom i terminologijom koja mu slijedi logièkitok misli. Svaki utjecaj i normiranje u tom smislu jasno ukazuju nanesigurnost i neprirodnost. Imajuæi sve to u vidu, Kovaèev naputakposti�e upravo suprotnu svrhu u odnosu na proklamirane ciljeve. Ne-ma nikakve su�tinske razlike izmeðu obaveza djelatnika Ministarstvada neke termine izbjegavaju od autocenzure graðana koja je bila pri-

146


sutna devedesetih godina u smislu izbjegavanja kori�tenja izraza poputEvropa, tokom i sl.

Zvali te zemlje regijom, postjugoslavenskim prostorom, ZapadnimBalkanom, Jugoistoènom Europom ili nekim petim izrazom, ili ih pakpotpuno ignorirali, svodeæi ih terminolo�ki na susjede poput Maðarskeili Italije, neæemo izbrisati specifiènost njihovih odnosa s Hrvatskom iobrnuto. Mogu se, naravno, hadezeovi politièari ljutiti zbog èinjeniceda brojni meðunarodni akteri jo� uvijek Hrvatsku smje�taju u jugo-slavenski ili balkanski kontekst, te do besvijesti nagla�avati srednjo-europsku orijentaciju, ali neæe promijeniti èinjenice. Zahvaljujuæi èita-vom nizu razloga, od povijesnih procesa, preko izrazite jeziène sliènostido kulturolo�kog nasljeða i migracijskih kretanja, zemlje koje smo pos-ljednjih godina obièavali zvati Regijom jednostavno èine jedan speci-fièan kulturolo�ki prostor, sasvim razlièit od talijanskog ili maðarskogprostora. Nikakvo izbjegavanje upotrebe nekih termina neæe moæi pro-mijeniti tu èinjenicu, niti æe manifestirati i�ta drugo osim primjetnognedostatka samopouzdanja. Uglavnom bezrazlo�nog. S jedne stranezato �to je Hrvatska u odnosu na prostor regije doista nezavisna dr�ava,a uz to mnogo zavisnija o kapitalu sa Zapada, a s druge zbog toga �tozahvaljujuæi vlastitoj gospodarskoj, politièkoj i kulturolo�koj ulozi os-tvaruje primjetan deficit u svim spomenutim vrstama razmjena upravosa zemljama s tog prostora. Stoga su stvari vrlo jednostavne. Neovisnoo tome �to je naravno posve legitimno provoditi dr�avnu politiku i pu-tem terminolo�kih ogranièenja u vanjskopolitièkim kontaktima, nemanikakve sumnje da je kreacija virtualne stvarnosti u pravilu lo�ija odsudjelovanja u realnom svijetu. Drugim rijeèima, za vanjsku bi politikuove zemlje bilo mnogo produktivnije realno sagledavanje geografskogi politièkog polo�aja koji joj je zadan, te izvlaèenje maksimuma iz takvepozicije, od iracionalnog straha motiviranog ideolo�kim razlozima.

Telegram, 28. 01. 2016.

147


KRU�ELJEV POLET, OGROMAN TRUDI PODILA�ENJE DOMINANTNOM NARATIVU

Kad se krajem pro�le godine u javnosti pojavila knjiga poznatog no-vinara �eljka Kru�elja, naslovljena s Igraonica za odrasle: Polet 1976-1990, vrijedilo ju je pozdraviti iz vi�e razloga. Prije svega bilo je to jo�jedno opse�no izdanje izdavaèke kuæe "Adamiæ", posveæeno medijskimfenomenima, objavljeno toèno godinu dana nakon odliène knjige Bo-risa Paveliæa o Feral Tribune-u, zbog èega su, imajuæi u vidu kvalitetuPaveliæevog rukopisa, èitatelji oèekivali jednako kvalitetno �tivo. S dru-ge pak strane, s obzirom da se kod Kru�eljevog teksta zapravo radi oprilagoðenoj doktorskoj disertaciji iz povijesti, vrijedilo ju je pozdravitikao znaèajno otvaranje marginaliziranih tema u hrvatskoj historio-grafiji i najavu njezinog potencijalnog iskoraka prema do sada zapo-stavljenim temama. Stoga se kao kljuèno pitanje nakon i�èitavanja togteksta nameæe pitanje, je li knjiga ispunila inicijalna oèekivanja ili nije?Moje je mi�ljenje da ih je ispunila samo djelomièno. �eljko Kru�elj jeevidentno ulo�io ozbiljan trud da bi napisao ovu knjigu, i to prije svegaistra�ivaèki. Proèitav�i sve brojeve Poleta, kao i znaèajan dio arhivskegraðe sa sjednica Saveza socijalistièke omladine Hrvatske, Savjeta Po-leta i brojnu korespondenciju raznih omladinskih organizacija, nemanikakve sumnje da je autor napravio ozbiljno historiografsko istra-�ivanje. S obzirom da je ujedno relativno korektno koristio historio-grafsku metodologiju, a na koncu i ispisao jednostavno èitljiv tekst, èijadu�ina ne odbija èitatelja, mogli bismo reæi da je objavio kvalitetnuknjigu. Na kraju krajeva, ona je s informativne strane ispunila svoj cilj,zahvaljujuæi èemu æe se svatko koga zanimaju geneza nastanka novine,njezina temeljna obilje�ja, razlike u ureðivaèkom koncepcijama, feno-meni i skandali koje je pisanje Poleta pokrenulo, pa sve do sastava re-dakcije i suradnika, moæi s njom detaljno upoznati.

Ovaj æe tekst stoga jasno ukazati na temeljne znaèajke i razlike iz-

148


meðu urednièkih koncepcija Pere Kvesiæa, Ninoslava Paviæa, ZoranaFranièeviæa, Mirjane Rakele, Ivana Kustiæa, Mladena Babuna i ZoranaSimiæa, ali æe èitateljima ujedno otkriti i razvojni put brojnih poznatihaktera kulturne i politièke scene, od fotografa M. Vesoviæa, I. Posavca,Strikomana i ostalih, preko dizajnera Mirka Iliæa, Dejana Kr�iæa i dru-gih, sve do kasnije poznatih novinskih autora, sveuèili�nih profesora iknji�evnika, poput Slavenke Drakuliæ, Dejana Joviæa, Mirjane Kasa-poviæ, Inoslava Be�kera, Ivana Lovrinoviæa i brojnih drugih. Èitatelji æese naravno upoznati i sa znaèajnom ulogom Poleta u formiranju i for-siranju alternativne glazbene scene, s detaljima vezanim uz aferu �a-roviæ, svojevrsnom simbiozom Poleta i Toma Gotovca, kulturnim pri-jeporima vezanim uz Polimèevu kritiku Zafranoviæeve Okupacije u 26slika, ali i s izrazitom polemièno�æu novina u vrijeme unutarpartijskihborbi u Hrvatskoj, kao i otvaranjem brojnih tabu-tema, poput posve-ma�njeg nedostatka kontakta izmeðu realnog �ivota mladih i djelovanjaomladinskih organizacija, o èemu je iscrpno pisala Mirjana Kasapoviæ,ili feministièkih te seksualnih tema, koje su provocirale dominantnokonzervativan svjetonazor veæine. Kru�eljeva knjiga æe u promatranomkontekstu èitatelje koje su veæ u osnovnim crtama upuæeni u navedenapitanja i djelovanje Poleta, upoznati s brojnim nepoznatim detaljima,ali i s mehanizmima funkcioniranja omladinske �tampe tog doba, dokæe one mlaðe ili posve neupuæene èitatelje iscrpno upoznati s jednimvremenom i znaèajem omladinskih novina u tom i takvom vremenu.S te strane promatrajuæi, dobra je vijest da se ova knjiga pojavila.

No, s druge pak strane, njezin je najveæi problem u tome �to je autoroèito osjeæao potrebu da praktièno u svakom poglavlju iznese vlastitistav o vremenu o kojem pi�e, �to samo po sebi ne bi bio nikakav pro-blem, s obzirom da je takvo �to nemoguæe izbjeæi, a realno je i nu�no�eli li se pisati istinski kvalitetna historiografija. Ono �to u svemu tomepredstavlja problem odnosi se na èinjenicu da su takvi osvrti gotovo upravilu pau�alni i neargumentirani, posve na granici �pekulacije, a ukrajnjoj liniji i netoèni. A to je naravno nedopustivo u tekstu koji sebe

149


do�ivljava kao ozbiljan historiografski rad. S obzirom na prirodu novi-nskog prostora, izdvojit æemo tek nekoliko detalja koji potvrðuju izne-seni zakljuèak.

Pi�uæi o skandalu i polemikama koje je pokrenula Polimèeva nega-tivna recenzija Zafranoviæeve Okupacije u 26 slika, Kru�elj je, izmeðuostalog zakljuèio sljedeæe: "U tom je kontekstu bitno pripomenuti dasu kasnija historiografska istra�ivanja pokazala da se, unatoè drugihnespornih usta�kih zloèina, pokolj u autobusu kakav je snimio Zafra-noviæ ipak nije dogodio, �to se mo�e promotriti i u kontekstu svjesnoprikrivane partizanske likvidacije 53 civila bez suðenja, navodno sura-dnika okupatora, u listopadu 1944. na dubrovaèkom otoèiæu Daksi.Zacijelo je to i bio glavni razlog nervoze s kojom su u SUBNOR-u doèe-kane lo�e ocjene umjetnièke vrijednosti filma". Kada netko navodi ova-kvu vrstu stava, koja predstavlja klasièan primjer naknadne pameti,inaèe potpuno suprotne profesiji povjesnièara, a pri tom to radi u tekstudoktorske disertacije, onda ju je nu�no barem neèim argumentirati.Prije svega, Kru�elj nam ne navodi koja su to kasnija historiografskaistra�ivanja pokazala da se pokolj u autobusu nije dogodio, �to postajeposebno zanimljivo u kontekstu memoara scenariste filma Mirka Ko-vaèa, koji je u svojoj knjizi Vrijeme koje se udaljava napisao upravosuprotno. Da je rijeè o autentiènom povijesnom dogaðaju koji je pro-na�ao u arhivima.

Sliènu vrstu otklizavanja u pau�alne zakljuèke Kru�elj pokazuje iprilikom analize Poletovog pisanja u vezi smrti Josipa Broza Tita. Za-kljuèujuæi tako kako je, zahvaljujuæi velikoj kvaliteti vlastitih fotografa,Polet, u usporedbi s drugim tiskovinama, objavio najbolje fotografije sTitovog ispraæaja, autor pi�e: "Za razliku od brojnih dobro re�iranihmanifestacija iskazivanja ideolo�ke potpore re�imu i cjelovitosti zemlje,zaplakana lica na opro�taju od Tita nisu bila simulirana zbog kamera,jer je tih dana slièno raspolo�enje bilo u svim dijelovima zemlje. Bio jeto rezultat Titove populistièke vje�tine, kasnije nikad dosegnute na ex-

150


jugoslavenskim prostorima, kao i èinjenice da je njegov ugled u svijetuomoguæavao da se u Jugoslaviji zbog inozemne pomoæi i kredita ipak�ivjelo bolje i slobodnije nego u komunistièkim zemljama pod sovjet-skom vla�æu". Kru�elj, naravno, ima pravo na izricanje vlastitog dojmao reakciji znaèajnog dijela graðana, ali onda to mora biti prikazano kaoosobni dojam, a ne kao kategorièna i nièim provjerljiva tvrdnja.

U konaènici, autor je najveæi prijezir prema èinjenicama, kao i oda-nost mitologistièkim narativima dokazao opisujuæi u posljednjem po-glavlju sudbine aktera iz Poletove povijesti, na sluèaju Gorana Babiæa.Kru�elj tako mirno zakljuèuje kako je "Babiæ za ideolo�ki obraèun snovim hrvatskim rukovodstvom bio od Milo�eviæeva re�ima nagraðendr�avnim stanom, iako se posljednjih godina �ali na te�ke uvjete �i-vota". Lako je provjerljiva èinjenica kako je Babiæ mijenjao svoj zagre-baèki stan s jednim emigrantom u suprotnom smjeru, useliv�i u njegovbeogradski. Svi navedeni detalji, s naglaskom na posljednji, svjedoèeo simptomu koji je prisutan kroz gotovo èitav tekst ove knjige. Kadaanalizira pisanje onih koje naziva reformskim snagama, Kru�elj je uvje-ren kako je njihovo pisanje slobodno i proizlazi iz najdubljeg uvjerenja,dok u analizi onih koje naziva dogmatama uvijek pronalazi neke skri-vene motive koji su ih vodili u djelovanju i pisanju. Za vrijeme Babu-novog urednikovanja to su radili po nalogu �uvarove frakcije, dok jenpr. Babiæ ne�to pisao iz materijalnog interesa koji mu je omoguæioMilo�eviæev re�im. Ne ulazeæi sad u pitanje tko je bio u pravu, niti ièimosporavajuæi Kru�eljevo viðenje partijskog i intelektualnog sukoba uHrvatskoj osamdesetih godina na koje (viðenje) ima apsolutno pravo,te�ko je izbjeæi zakljuèak kako je prilièno neprimjereno u ozbiljnomhistoriografskom radu oduzeti pravo onima s kojima se nije slagao ilise ne sla�e da i oni pi�u i nastupaju iz najdubljeg uvjerenja. Takav jepristup na�alost umanjio kvalitetu ove knjige, koju ipak vrijedi èitati iza koju je dobro da se pojavila.

Telegram, 28. 01. 2016.

151


APOLOGET NOVE KULTURNE REVOLUCIJE

U sjeni ozbiljnih dru�tvenih previranja, zapoèetih jo� tijekom prediz-borne kampanje, a koja vrhunac dose�u posljednjih dana, odvija sejedno ozbiljno natjecanje, koje je ionako istraumatizirana javnost prisi-ljena pratiti. Radi se, naime, o natjecanju Ive Banca sa samim sobomu tome kojeg æe tjedna vi�e spustiti vlastite intelektualne i profesionalnekriterije, da bi dokazao vlastitu pravovjernost novoj vlasti, odanostzadanim ciljevima i spremnost da podmetne leða kako bi se ti ciljeviispunili. Naravno, na adekvatnoj funkciji. Zahvaljujuæi kontinuitetutakvog djelovanja, unutar kojeg se prvo ispostavio kao neupitni apo-loget Kolinde Grabar-Kitaroviæ, zatim Tomislava Karamarka i na koncuZlatka Hasanbegoviæa, moglo bi se postaviti pitanje smislenosti bilokakvih reakcija na njegove istupe. No, s obzirom da Banac uvijek uspi-jeva iznova iznenaditi besprizorno�æu vlastitih tvrdnji i da je proteklihdana to napravio u dva navrata, reakcija se nameæe kao nu�nost.

Dakle, nakon �to je u emisiji "Treæa runda" zakljuèio kako je i fa�izamu teoriji zami�ljen dobro, Banac je u svojoj redovitoj kolumni u Jutar-njem listu manje-vi�e kompletnu kulturnu i intelektualnu scenu pro-zvao za profiterstvo, svjesno zaobi�ao prave razloge pobune protiv no-vog ministra kulture, falsificirao samog Hasanbegoviæa i na kraju cini-èno falsificirao èinjenice koje mu oèito smetaju. Ne propustiv�i se pritom obraèunati s kolegom Tvrtkom Jakovinom. Iako bi veæ sve nave-deno predstavljalo ozbiljan problem, najveæi apsurd Banèevog pisanja,jednako kao i kod svih ljudi sliènog mentalnog sklopa, le�i u tome �tobi se s totalitarizmom obraèunavao totalitaristièkim metodama. Da nijerijeè o sluèajnosti, svjedoèe i njegovi tekstovi u Feral Tribune-u, kojeje pisao s potpuno suprotne ideolo�ke pozicije, ali s jednakom ostra�-æeno�æu i istim totalitarnim refleksom. Jer, kako drukèije protumaèitireèenice poput: "Kako smatram da je najminimalniji preduvjet za hr-vatsku buduænost upravo nestajanje HDZ-a, mogu se samo nadati da

152


æe sve stranke osim HDZ-a biti i ostati posve 'nedr�avotvorne', �tovi�e,da æe se èuvati hadezeovskih krtica u svojim redovima." Ili, "Ja sam zasvaku protuhadezeovsku koaliciju, u prvom redu onu izmeðu liberalai seljaka, ali i protiv svake formule koja bi amnestirala èak i 'dobre'hadezeovce, kojih uostalom nema.". Kao �to smo veæ naveli, unatoèpromijenjenom predznaku, totalitarni refleks je ostao, o èemu mo�daponajbolje svjedoèe rijeèi upuæene Borisu Ra�eti: "Pi�ite Ra�eta, neæetejo� dugo", ali i neargumentirani atak na sve medije koji mu iz ovih ilionih razloga ne odgovaraju. Tako je izmeðu ostalog zakljuèio da je tjed-nik Telegram ispostava "postkomunistièke duboke dr�ave", ma �to toznaèilo i da ga informacijama opskrbljuju tajne slu�be. Samome je Ban-cu, naravno, jasno kako je prijetnja novinskim autorima da æe im seoduzeti prostor djelovanja moguæa jedino u totalitarizmu, jednako kao�to mu je poznato da ovakva vrsta neutemeljenog etiketiranja predsta-vlja najbolju tradiciju partijskih osvrta na pisanje nepodobnih. Najgoreje od svega to �to Banac misli kako pismeniji èitatelji toga nisu svjesni.

Vratimo li se pak na tvrdnje iz njegovog posljednjeg teksta suoèitæemo se misaonim galimatijasom, vrijednim pa�nje tek u onoj mjeri ukojoj njegova analiza mo�e rasvijetliti perfidnost autorovih teza. Kolikogod, naime, Banac titulirao Hasanbegoviæa kao jednog od na�ih naj-boljih povjesnièara, iz èijih se izjava ne mo�e i�èitati da kulturu ne poi-ma kao autonomni i kreativni prostor, svi znamo da to naprosto nijeistina. Pri èemu je upitno, ispostavlja li se kao veæi problem to �to Banacsvjesno falsificira Hasanbegoviæa, ili to �to misli kako to nije oèito. Danovi ministar kulture Hasanbegoviæ ne smatra kulturu autonomnim ikreativnim prostorom, veæ polugom stvaranja nove nacionalne para-digme, jasno je veæ iz same najave njegovog programa, ali i iz intervjuaGlasu Koncila prije nekoliko godina u kojem se vrlo ostra�æeno osvrnuona Treæi program Hrvatskog radija. Vidljivo je to uostalom i iz njegovogposljednjeg intervjua Veèerenjem listu u kojem je ustvrdio kako "post-marksistièke" i "postjugoslavenske" teoretièare i "subverzivne diver-zante" na dr�avni proraèun najvi�e smeta da æe ih se s proraèuna us-

153


mjeriti na "neoliberalno tr�i�te". Drugim rijeèima, sve �to je dosad Ha-sanbegoviæ izjavio, napravio ili predlo�io, svjedoèi o tome kako on kul-turu do�ivljava iskljuèivo kao utilitarnu i u ime nekog vi�eg cilja. To seinaèe zove soc-realizam, �to je Bancu jako dobro poznato. No, ono �toistinski èudi jest nastojanje da, braneæi ministra, zamaskira i la�no pred-stavi ono �to ministar otvoreno i bez ikakvih ograda najavljuje i radi.�to nas u konaènici dovodi do Banèeve posvema�nje relativizacije an-tifa�istièkih temelja ove dr�ave. Koliko god se Ivi Bancu kao apologetunove kulturne revolucije ta èinjenica ne sviðala, on je kao relevantanpovjesnièar savr�eno svjestan toga da je Republika Hrvatska utemeljenaodlukama ZAVNOH-a i AVNOJ-a, kao politièka posljedica partizanske,antifa�istièke borbe svih jugoslavenskih naroda. Banac je isto tako svje-stan da je ona meðunarodno priznata zahvaljujuæi èinjenici da je nasamostalnost imala pravo zahvaljujuæi Ustavu SFRJ iz 1974. i da je na-kon provedenog referenduma to pravo konzumirala. Drugim rijeèima,da nije bilo antifa�istièke borbe, ne bi bilo ni Hrvatske, upravo ovakvekakva jest. Sve je to, kao �to smo veæ naveli, Bancu savr�eno dobropoznato, jednako kao �to mu je poznato i to da iza svakog intelektualcai povjesnièara na kraju ostanu njihova djela i stvari koje su pisali. Pravaje �teta za�to onda sebi dopu�ta da kao autor jednog sjajnog putopisa,pod nazivom Acta Turcarum, potpisuje ovakve uratke, prepune ne-jasnog bijesa, vi�ka ambicije i jasno iskazane potrebe da pi�e stvari kojesu logièki neodr�ive i moralno suspektne.

lupiga.com, 02. 02. 2016.

MORALNI SUNOVRAT ZNATNOG DIJELAHRVATSKE HISTORIOGRAFIJE

U jeku sve �irih prosvjeda kulturne javnosti protiv èinjenice da je zanovog ministra kulture izabran èovjek vrlo dubioznih i otvoreno revi-zionistièkih stavova, pojavilo se pismo podr�ke Zlatku Hasanbegoviæu,potpisano od strane 77 povjesnièara i 68 ostalih znanstvenika i tzv.

154


uglednika. Prije nego se posvetimo samom sadr�aju pisma i svim nje-govim svjesnim zamagljivanjima bitnog i iskrivljavanjima èinjenica,treba odmah reæi da je rijeè o jednom od sramotnijih poteza hrvatskehistoriografije uopæe. O èemu je dakle rijeè? Navodeæi kao kljuènu moti-vaciju za iskazivanje takve vrste podr�ke tezu da je Hasanbegoviæ izvr-gnut dosad nezabilje�enom sluèaju javnog napada na jednog ministrau Vladi Republike Hrvatske, koji je k tome nastao zbog "iskrivljenihpreno�enja i neznalaèkih tumaèenja", potpisnici te podr�ke, svjesno ilimanje svjesno obmanjuju javnost. I to u oba ta navoda. Prije svega, �togod da se Hasanbegoviæu sada dogaða, odvija se u granicama civili-zirane rasprave i suvisle argumentacije i nije ni sjena svega onoga �toje pro�ivljavao biv�i ministar branitelja Predrag Matiæ. S druge pakstrane, u neslaganju ogromnog i najkreativnijeg dijela kulturne javnostis èinjenicom da im je za novog ministra imenovan Zlatko Hasanbe-goviæ, nema nikakvog iskrivljenog preno�enja, niti neznalaèkog tuma-èenja. Naime, vi�e je nego oèito, iz praktièno svih nastupa aktualnogministra, kako onih iz prethodnih godina, tako i aktualnih, da je rijeèo èovjeku koji s izrazitim simpatijama gleda na kolaboracionistièki us-ta�ki re�im i neke od kljuènih aktera tog re�ima. Takoðer je vi�e negojasno da se iza ministrove fasade, koja nagla�ava demokratiènost dru-�tva i sklonost dijalogu, krije lice totalitarnog cenzora koji sve one kojise protive njegovom imenovanju progla�ava parazitima, pripadnicimadokolièarskog kulturnog agitpropa i prijekog suda, titulirajuæi ih jo�èitavim nizom iskljuèivih termina sliènog tipa.

Sve to zapravo znaèi da je negodovanje znatnog dijela kulturne jav-nosti sasvim opravdano, iz pukog razloga �to je te�ko oèekivati da binetko tko na tako pau�alan naèin otpisuje znaèajan broj ljudi mogaoiz temelja promijeniti vlastito viðenje kulture i priznati pravo graðan-stva i participacije u javnoj kulturi ljudima suprotnog svjetonazora. Usvemu tome ne treba gubiti iz vida ni èinjenicu kako je rijeè o zna-èajnom broju ljudi posve razlièitih poetika i svjetonazora, a ne o nekojskupini militantnih ljevièara, kakvim ih se poku�ava prikazati. Kre-

155


nemo li u daljnju analizu spomenutog pisma, naiæi æemo na ovaj za-kljuèak: "Takvim iskrivljenim preno�enjem i neznalaèkim tumaèenjem,napose Hasanbegoviæeva nastupa u emisiji Otvoreno svibnja 2015, na-mjesto argumentirana suèeljavanja, �to je bit ne samo historiografijenego i svake javne politike, prostor za javnu raspravu su�en je na rijetkoviðen naèin. �eli li se dru�tvo pribli�iti razrje�enju kljuènih prijeporahrvatske povijesti u pro�lom stoljeæu, a onda i sretnijem razvitku uovom, valja razvijati kulturu dijaloga i meðusobnoga uva�avanja, za �tosu zao�treni oblici prosvjednièkih aktivnosti najmanje primjereni".

Iako su potpisnici pisma veæ u navoðenju motivacije iskazali ozbiljnudozu cinizma, u ovoj su tvrdnji nadma�ili same sebe. Ponajprije iz veænavedenih razloga, zahvaljujuæi kojima je aktualni ministar suspen-dirao kulturu dijaloga i meðusobnog uva�avanja, etiketirajuæi ljude kojine odobravaju njegovo imenovanje u maniri klasiènog totalitaristièkogdiskursa. Pridodamo li tome jo� i èinjenicu da je prvi ozbiljni poku�ajsuspendiranja dijaloga napravilo Hrvatsko dru�tvo dramskih umjetni-ka, èije je vodstvo, poku�avajuæi za�tititi novog ministra, iskazalo otvo-renu namjeru da u�utka vlastito èlanstvo, lako æemo zakljuèiti kakozapravo stvari stoje. U svemu tome posebno je zanimljiv sastav potpis-nika, koji, pored avangardnog voðe tog pokreta, Ive Banca, èini polasplitskog Odsjeka Filozofskog fakulteta za povijest, znatan dio zadar-skog, znaèajan broj zaposlenika iz Hrvatskog instituta za povijest, zatimiz Instituta "Ivo Pilar", s Hrvatskih studija, te dva povjesnièara s Od-sjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Meðu njima nalazimoi nekolicinu povjesnièara koji posve otvoreno negiraju da se u Jase-novcu nalazio usta�ki logor smrti.

Ne navodimo ovo iz nekih egzotiènih razloga, veæ zbog èinjenice dase potpisnici pisma nisu ni jednom zalo�ili za kulturu dijaloga i meðu-sobnog uva�avanja u situacijama kada su im kolege iz struke bile izvrg-nute èitavom nizu prijetnji i praktièno konstantnom javnom linèu odstrane medija u kojima mnogi od njih suraðuju. Te�ko je i nabrojiti

156


koliko su prijetnji, javnih blaæenja i neutemeljenih kleveta istrpjeli kole-ge Hrvoje Klasiæ i Tvrtko Jakovina. O histeriji koju je pretrpio DejanJoviæ, sveuèili�ni profesor i tada�nji savjetnik predsjednika RepublikeIve Josipoviæa, u kojoj su neki od potpisnika i sami sudjelovali, ne vri-jedi ni govoriti. Na kraju krajeva, i osobno sam dobivao èitav niz pri-jetnji, na koje nitko od kolega s mog biv�eg splitskog Odsjeka za povi-jest nije javno reagirao. Sve navedeno svjedoèi o tome kako se ovimpismom ne brane ni principi, ni slobode. Rijeè je o jasnom iskazivanjuideolo�kog stava, koje je legitimno, ali bi onda kao takvo trebalo biti iimenovano.

Telegram, 04. 02. 2016.

KAKO JE SLUÈAJ MINISTRA HASANBEGOVIÆA OTKRIOPRAVO ZNAÈENJE NARATIVA O OTKLONUOD DVAJU TOTALITARIZAMA

Unatoè tome �to je malo kada razvoj dogaðaja u ekspresnom vre-menskom roku tako jasno demantirao neèije kategorièke tvrdnje, poputone koju je izrekao predsjednik Vlade Tihomir Ore�koviæ o tome da jeministar kulture Zlatko Hasanbegoviæ uvjereni antifa�ist, èitavi sluèajpokrenut otkriæem tjednika Novosti zapravo je ponajprije do temeljaogolio narativ hrvatske desnice. Rijeè je, naravno, o tezi da se oni pro-tive svakoj vrsti totalitarizma, oznaèavajuæi tim nazivom fa�izam i ko-munizam. Ukoliko, dakle, postoji mantra koja se od konstantne upo-trebe u javnom politièkom govoru skoro izlizala, to je upravo spome-nuta. Gotovo da nije pro�ao ni jedan dan u kojem se problematiziraoodnos aktualnog ministra kulture prema Drugom svjetskom ratu, a dakomentar ljudi koji predstavljaju parlamentarnu veæinu nije podje-dnako osuðivao dva totalitarizma. �to je uostalom legitimno. �tovi�e,unatoè tome �to bi povlaèenje znaka jednakosti izmeðu usta�kog re�i-ma i socijalistièkog razdoblja bilo gotovo nemoguæe braniti, civiliza-cijska legitimnost stava po kojem se u dana�njim okolnostima vrijedi

157


ograditi od dva totalitarizma ne mo�e biti sporna ni u kom sluèaju.Mogla bi se �tovi�e tumaèiti i s nekih moralno superiornih pozicija, alinaravno iskljuèivo u sluèaju kada bi se vladajuæi tog stava principijelnopridr�avali. Drugim rijeèima, pravo je pitanje koje se ovdje postavlja,ako se podjednako osuðuju i dr�e neprihvatljivim dva totalitarizma,kako je onda moguæe da se imenuje ministra koji sa simpatijama pi�eo usta�ama? Opæenito govoreæi, upravo je sluèaj Hasanbegoviæ do sr�iogolio spomenutu teoriju. Jer, izostanak bilo kakve logike u takvomstavu, koji dopu�ta da osoba takvih nazora bude ministar kulture, èinije u potpunosti neodr�ivom.

Posvetimo li se pak Hasanbegoviæevom djelovanju, shvatit æemo daje njegovo pisanje u èasopisu Nezavisna Dr�ava Hrvatska problema-tièno po èitavom nizu osnova. Ponajprije zbog èinjenice �to je o usta-�ama pisao navodeæi ih kao heroje, èije se muèenièke i �ehidske kostiu zemlji prevræu od stida �to njihovi tobo�nji sljedbenici zlorabe njihoveèasne simbole i imena. Iako bi veæ ovakav podatak u kojem bi npr. nekiministar u Francuskoj Vladi na ovakav naèin pisao o Petainovim voj-nicima kao o herojima i muèenicima bio dovoljan da taj èovjek vi�e nebude ministar, problem Zlatka Hasanbegoviæa mnogo je ozbiljniji. Up-ravo iz razloga �to ovdje nije rijeè o nekoj mladalaèkoj zabludi starojdvadeset godina, nego o konstanti politièkog i javnog djelovanja. Nepostoji nijedno drugo tumaèenje kojim se kasnije dugogodi�nje èlan-stvo u HÈSP-u ili romantièno zagovaranje ideje da se po Huseinu Ðozi,du�ebri�niku SS divizije nazove osnovna �kola u Gora�du, mo�e druk-èije shvatiti, osim kao dosljedno ideolo�ko zagovaranje nasljeða usta�kedr�ave. Jedina razlika izmeðu Hasanbegoviæa iz 1996. godine i onogadanas samo je u tome da mu je retorika sada tek ne�to malo uvijena,odnosno manje otvorena nego tada. Imamo li u vidu èinjenicu da jeupravo zahvaljujuæi takvoj svjetonazorskoj poziciji do�ao na mjestoministra kulture, postat æemo svjesni s kakvom se vrstom problemasuoèavamo.

158


Jo� jedan, bitan problem vezan uz ovo pitanje odnosi se na èinjenicuda ministar opetovano la�e. Nakon �to je nedavno ustvrdio da nikadnije bio èlan HOP-a, uvid u impressum i legende ispod slika objavljenihu tiskovini nazvanoj Nezavisna Dr�ava Hrvatska odmah su ga deman-tirali. Ministar je takoðer lagao i u prvoj reakciji nakon objavljivanjanjegove fotografije i teksta kada se po�alio na podle napade i objavufotografije na kojoj su vr�ene naknadne preinake. Kojih takoðer nijebilo. U konaènici, uzmemo li kao istinit njegov navod da je bio na po-strojavanju HOS-a, svatko tko zna o èemu se radi, znat æe da se to do-gaðalo 10. travnja, na dan uspostave NDH i da su èitavu manifestacijuobilje�ila skandiranja "Za dom spremni" i "Usta�e". Drugim rijeèima,nema naèina da se graðane uvjeri u to da rehabilitacija vrijednosti us-ta�ke dr�ave u èitavom tom kontekstu nije bila na djelu. Na kraju kra-jeva, analiziramo li ministrovu du�u izjavu koju je dao nakon sjedniceVlade, a u kojoj tvrdi kako nikada, ni na koji naèin nije bio nikakavapologet bilo kojeg zloèinaèkog re�ima, opet æemo uvidjeti da ne govoriistinu. Jer kako drukèije protumaèiti glorifikaciju �rtve onih koji supolo�ili �ivot na tzv. Oltar domovine, kod Fazlagiæa kule? Za neupuæenerijeè je o posljednjem mjestu u kojem su usta�ke snage branile NDH.

Uvid u ovaj kraæi pregled kronologije i kljuènih pitanja tog problemavraæa nas poèetnoj analizi jednakog odmaka od dvaju totalitarizama,koji je i Hasanbegoviæ u svojoj posljednjoj izjavi naglasio. Iz svega nave-denog, u �to se �ira javnost mo�e lako uvjeriti, vi�e je nego oèito danastup s te pozicije redovito problematizira poslijeratne komunistièkezloèine, dok usta�ke uopæe ne spominje, niti pozitivno vrednovanjeusta�kog re�ima smatra iole problematiènim. Upravo zahvaljujuæi tak-vom stavu èitava se zemlja ovih dana bavi pitanjem ministra Hasan-begoviæa, odnosno "usta�ama i partizanima", a ne gospodarskim te-mama. Odgovornost za takvo stanje u javnosti treba adresirati upravona mjesto s kojeg se trenutaèno vodi ova zemlja. Imenovati za ministrakulture èovjeka s takvom pro�lo�æu i stavovima i na njemu tvrdoglavoinzistirati, predstavlja s jedne strane nepo�tivanje kulture i javnosti, a

159


s druge strane takvim se izborom ove teme naprosto nisu mogle izbjeæi.I jedini je naèin da se one eliminiraju i da se zemlja okrene gospodar-skim pitanjima taj da Hasanbegoviæ napusti tu poziciju. U protivnom,cjelokupno djelovanje Vlade bit æe optereæeno èinjenicom da za mi-nistra kulture ima èovjeka koji je usta�e do�ivljavao kao herojske mu-èenike.

Telegram, 11. 02. 2016.

ISLAMSKA ZAJEDNICA I SLUÈAJ HASANBEGOVIÆ

Sluèaj Hasanbegoviæ, koji i dalje izaziva znaèajnu pa�nju javnosti,uglavnom iz razloga �to ni na jedno temeljno pitanje vezano uz njeganije ponuðen suvisao odgovor, proteklog je tjedna do�ivio jedan novi,vrlo znaèajan moment. Radi se, naime, o reakcijama nekih od prvakaIslamske zajednice, ali i Zajednice u cjelini, koje su pokazale nekolikobitnih znaèajki. S jedne strane, javnost se jo� jednom imala priliku uvje-riti kako izgleda uplitanje jedne vjerske zajednice u eminentno politièkapitanja, dok su s druge strane u javni prostor u�le vrlo zabrinjavajuæeteze, tek donekle ubla�ene trezvenom i dosta zaka�njelom reakcijom svrha. Upustimo li se u analizu ovog sluèaja kronolo�ki, vratit æemo sena pisanje predsjednika Izvr�nog odbora Med�lisa u Zagrebu, GzimaRed�epija, koji je na stranicama Islamske zajednice napisao tekst podnaslovom "Hafiz i ministar � ponos zagrebaèkog d�emata", u kojemnavodi da je "imenovanje doktora znanosti Zlatka Hasanbegoviæa mi-nistrom u Vladi Republike Hrvatske, po njegovom najdubljem uvje-renju, jedan od najsvjetlijih trenutaka muslimanske egzistencije u Re-publici Hrvatskoj od njena osnivanja i samostalnosti! Na� Zlatko, beznavodnika, zacijelo je od najèasnijih, najlucidnijih, najintelektualnijih,najobrazovanijih i najautentiènijih insana koji su pripadali ili pripadajuzagrebaèkom d�ematu".

Uskoro nakon tog teksta uslijedilo je molitveno obraæanje zagrebaè-kog imama Aziza ef. Alilija, koji je u napadima na Zlatka Hasanbegoviæa

160


uoèio poku�aje ideolo�kog odstrela i moralne likvidacije, prepoznav�iu svemu tome antiislamske i islamofobne pobude. Da ne bi ostalo kak-vih nejasnoæa, Alili je ljude koji su iskazali zabrinutost zbog èinjeniceda je Hasanbegoviæ imenovan za ministra kulture, nazvao de�urnim,la�no zabrinutim moralnim panièarima koji ministra diskvalificirajunajbezoènijim la�ima. Krajnji zakljuèak njegovog govora, u kojem susa�ete sve prethodno iznesene dubiozne tvrdnje, bio je poziv svim mus-limanskim vjernicima u Hrvatskoj da se kolektivno i pojedinaèno iden-tificiraju s Hasanbegoviæem, neovisno o tome sla�u li se s njegovimstavovima.

Sve navedeno dodatno je osna�io Mustafa Plièaniæ, èlan Sabora Is-lamske zajednice, jo� jednom podgrijav�i tezu da se ministrovi stavovikoje je iznosio u svojim prousta�kim tekstovima vade iz konteksta.Èime je dao savr�en �lagvort dugogodi�njem prvaku Islamske zajedniceu Hrvatskoj, �evki Omerba�iæu, koji je izrekao jednu od sramotnijihreèenica u javnom prostoru, veæ naviklom na hu�kaèke teze. Omerba�iæje rekao kako je pogotovo èudno to da dvije nacionalne manjine, Srbi i�idovi, zapravo kidi�u na njega. "Razumijem da se oni boje ovoga ilionoga, meðutim ti predstavnici Srba bi prvo trebali pogledati u oèisvojim zloèinima pa onda tra�iti nedostatke na drugoj strani". Poredtoga, zapitao se, kakve veze Zuroff ima s hrvatskom politikom, zaklju-èiv�i da se jako pretjeruje kad je u pitanju Hasanbegoviæ. Svoj kratkirazgovor za tportal Omerba�iæ je zavr�io zakljuèkom kako kulturnjakerazumije jer je njih dirnuo gdje ih najvi�e boli, ali politièki je to razum-ljivo.

Nakon �to je èitava ta akcija, prepuna la�i, generalizacija i poziva nahomogenizaciju, istinski zgrozila ljude koji jo� uvijek imaju razvijenlogièki sklop i osjeæaj za �iru dru�tvenu zajednicu, zahvaljujuæi èemusu, poput Seada Aliæa u otvorenom pismu zatra�ili da ih se bri�e izèlanstva u Islamskoj zajednici, jer da ne �ele biti "cvijeæe hrvatskognaroda", vodstvo Islamske zajednice konaèno je reagiralo pristojnim izdravorazumskim priopæenjem. U tom priopæenju, potpisanom od stra-

161


ne predsjednika Me�ihata IZ-a, Aziza ef. Hasanoviæa, jasno je nagla�enstav da napade na Hasanbegoviæa ne smatraju islamofobnima, kao idistanciranje od ranije navedenih istupa.

Analizirajuæi ovako poslo�enu kronologiju reagiranja, te�ko se otetidojmu da je vodstvo Islamske zajednice reagiralo s primjetnim vre-menskim odmakom, kada su stvari veæ poèele eskalirati. �to naravnone znaèi da ta reakcija nije bila potrebna, ni pozitivna. No, unatoè tome�to se ona na koncu ipak pojavila, �teta koju su raniji istupi napraviliu javnosti te�ko æe moæi biti sanirana. U prvom redu zbog èitavog nizala�i kojima se potencirala ministrova vjerska pripadnost kao razlognapada na njega. Time se, pored èinjenice da to naprosto nije istina,jer apsolutno nitko od protivnika njegovog imenovanja takvo �to nijeizgovorio, ujedno poku�alo minimizirati pravi problem njegovog ime-novanja, �to je sve praæeno retrogradnim pozivima na homogenizacijujedne manjinske zajednice koja ni po èemu nije ugro�ena. Zlokobnosttakvog falsifikatorskog pristupa na koncu se najbolje oslikala u Omer-ba�iæevom tendencioznom izvlaèenju Srba i �idova u cjelini kao pro-tivnika ministrovog imenovanja. Takav zakljuèak, izgovoren s punomsvije�æu da je posljednjih godina znatno podignuta razina netrpeljivostiprema tim dvjema zajednicama, posebno prema srpskoj, kao i govormr�nje, ali i s punom svije�æu èime je vladavina usta�kog zloèinaèkogre�ima rezultirala kad su u pitanju te dvije zajednice, u znatnoj je mjericinièan i slu�i novom poticanju netrpeljivosti prema tim zajednicama.Pridodamo li tome pau�alno otpisivanje tisuæa kulturnih djelatnika kaobeskrupuloznih materijalista bez osobnog stava, shvatit æemo svu bije-du Omerba�iæeve misli.

Hrvatsko dru�tvo se u pravilu nije usreæilo u momentima u kojimasu se vjerske zajednice otvoreno politièki anga�irale. To jednako vrijediza aktivnu podr�ku Srpske pravoslavne crkve ideologiji koja je proizvelarat i èitav niz zloèina, kao i za uporno inzistiranje Katolièke crkve daupravlja politièkim procesima u zemlji i klerikalizira dru�tvo, svodeæi

162


ga na vlastitu mjeru u kojoj se neke osobe diskriminiraju zbog vlastitihpogleda ili seksualnog opredjeljenja. Imajuæi u vidu ovu èinjenicu, ne-vjerojatno je da prvaci Islamske zajednice nisu u stanju uoèiti �tetnosttakvih istupa po vlastiti ugled i dru�tvo u cjelini.

Telegram, 18. 02. 2016.

PREDSJEDNICI I NJIHOVA PRISLU�KIVANJA

Prateæi aferu vezanu uz kapriciozna nastojanja predsjednice KolindeGrabar Kitaroviæ da, mimo volje i konzultacija s onima s kojima bi sepo zakonskim propisima trebala konzultirati, smijeni Dragana Lozan-èiæa, �efa SOA-e, malo tko je uoèio da se sve odvija toèno pedeset godinanakon nominalno identiènog, a sadr�ajno posve razlièitog sluèaja. Na-ime, kada je na "Brijunskom plenumu", odr�anom 1. srpnja 1966. go-dine, Centralni komitet SKJ sa svih dr�avnih i partijskih funkcija smije-nio Aleksandra Rankoviæa, dotada�njeg potpredsjednika SFRJ i sekre-tara Centralnog komiteta, to je napravljeno s istom argumentacijomkoju sada koristi predsjednica RH. Rankoviæ je zapravo progla�en od-govornim za èinjenicu da je UDBA prislu�kivala praktièno èitav par-tijski i dr�avni vrh, ukljuèujuæi i Josipa Broza Tita. On sam je to nazvaokrupnim politièkim pitanjem, èijim se rje�avanjem konaèno razdvajaunutarnja sigurnost od Partije, koju je èak prevazi�la po moæi i utjecaju.Samim tim se pitanje Rankoviæeve smjene, ali i micanja njemu odanihkadrova, predstavljalo kao preduvjet ozdravljenja Partije. �tovi�e, akoje za vjerovati memoarima Selima Numiæa, naslovljenim Dobra zemljo,la�u, tada�njeg �efa UDBA-e zadu�enog za prislu�kivanje, njemu je èi-tav sluèaj predstavljen kao preduvjet za stvaranje novog politièkog tre-nutka, koji æe SKJ pretvoriti u modernu politièku organizaciju. Sve osta-lo je legenda. Èinjenica je da je nakon te odluke otvoren proces libera-lizacije, jednako kao �to je èinjenica da se nacionalistièka mitologija uSrbiji hranila, izmeðu ostalog i tvrdnjama kako je i Rankoviæeva smjenabila udar na Srbiju. Kako god na koncu pristupili ovom pitanju, nema

163


nikakve dvojbe da je ono u svom sredi�tu imalo odnos prema buduæ-nosti zemlje i karakteru dru�tva. Drugim rijeèima, neovisno o znaèaj-nom udjelu personalnih obraèuna, primarno pitanje vezano uz aferuprislu�kivanja predsjednika zemlje, odnosilo se na politièki sadr�aj èita-vog problema. Zahvaljujuæi svemu navedenom, mo�emo zakljuèiti kakoizmeðu tada�njeg loma u dr�avnom vodstvu i aktualnih prijepora ima-mo dvije sliènosti i jednu krupnu, sadr�ajnu razliku.

S jedne strane radi se o nominalno identiènim sluèajevima, tj. o sum-njama da �efovi tajnih slu�bi prislu�kuju �efa dr�ave, jednako kao �to,s druge strane, stoji èinjenica da æe i rasplet te afere odrediti buduæikarakter hrvatskog dru�tva. To æe naravno biti znatno manje dramati-èno, ali s jasnom simbolièkom porukom. �to nas dovodi do kljuènesadr�ajne razlike. Ovdje se ne radi o pitanjima, jesu li tajne slu�be pos-tale moænije od predstavnika izvr�ne vlasti i kako to utjeèe na dru�tvo.Radi se tek o èinjenici da je tajna slu�ba, prateæi osumnjièenog ZdravkaMamiæa, nai�la na njegove telefonske razgovore s predsjednicom. �tone bi trebalo nikoga èuditi, znajuæi da tako intenzivni kontakti izmeðunjih veæ dugo postoje. Stoga se ovdje ne radi o bilo kakvom suprot-stavljanju principa, ili politika, veæ iskljuèivo o personalnim sukobimai povrijeðenom egu. Ovo je, naravno, sve u sferi logiènih pretpostavki,temeljenih na onome sa èime nas je predsjednica jedino i upoznala, ato je njezin gubitak povjerenja u Lozanèiæa. No, neovisno o tome, nemanikakve sumnje da æe ishod èitave afere znaèajno odrediti buduæi ka-rakter dru�tva. Bude li, naime, ta odluka Kolinde Grabar Kitaroviæ po-tvrðena od strane premijera, a bez da saznamo za bilo kakve nove mo-mente ili kr�enja zakona, imat æemo situaciju u kojoj dr�avne institucijenalaze spornom èinjenicu da nitko iz tajnih slu�bi nije obavijestio pred-sjednicu da su se njezini kontakti s èovjekom koji je predmet istragetakoðer na�li u obradi, ali da nitko ne vidi ni�ta sporno u tome �to sosobom takvog javnog profila predsjednica dr�ave redovno komunicirai privatno se dru�i. To bi ujedno znaèilo da se javna odgovornost èelnihljudi ove zemlje prema vlastitim graðanima do�ivljava prilièno rela-

164


tivno, kao i da postoje ljudi koji su iznad zakona. Razlog zbog kojeg æevjerojatna potvrda ovakvog raspleta cijelog sluèaja do�ivjeti ogranièenmedijski odjek mo�emo stoga pronaæi u su�tinskom izostanku suvislogpolitièkog sadr�aja cijele afere, no svakako vrijedi notirati kuriozitet dase nakon toèno pola stoljeæa odvija gotovo identièan scenarij, ovog putavi�e kao farsa.

Telegram, 18. 02. 2016.

POLITIÈKI MENTOR MINISTRA KULTURE

Unatoè tome �to je u dijelu javnosti do�lo do zasiæenja u vezi pro-blematizacije èinjenice da je za ministra kulture imenovan èovjek neo-usta�kih sentimenata, novi detalji iz njegovog javnog djelovanja, kojigotovo u pravilnom ritmu izlaze u javnost, nameæu tu temu kao nezao-bilaznu. Kako za shvaæanje karaktera sada�nje Vlade u cjelini, tako i zauvid u èitav podzemni svijet radikalne desnice, koji polako postaje pri-hvaæen u etabliranoj politièkoj i kulturnoj javnosti zemlje. Ovog tjednase tako pojavila snimka posmrtnog govora koji je Zlatko Hasanbegoviæodr�ao na sprovodu Mirsadu Bak�iæu, u ljeto 2012. godine. Rijeè jeinaèe o èovjeku koji je bio pouzdanik Franje Tuðmana i jedan od sred-nje rangiranih, ali bitnih kotaèiæa mehanizma koji je karakteriziraoautoritarnu politiku devedesetih godina. Pojava snimke posmrtnog go-vora, kao i èinjenica da u tom govoru Zlatko Hasanbegoviæ sam pri-znaje Mirsada Bak�iæa za intelektualnog i ljudskog mentora, umno-gome olak�ava razumijevanje njegove ideolo�ke pozadine i posve de-maskira ministrove vlastite tvrdnje o tome kako se oduvijek nalazio napozicijama antitotalitarizma. Imamo li uz to u vidu i èinjenicu da jeministrov komentar na taj govor upravo potvrdio ono �to je i bilo oèito,kako je on posve na tragu njegovih javnih istupa, izgleda posve nevje-rojatno izostajanje bilo kakve neugode po pitanju skakanja u vlastitausta i opæi muk kojim Vlada promatra èinjenicu da joj je Zlatko Hasan-begoviæ ministar kulture. Pri èemu je problem ministrovih shvaæanja

165


èak mnogo dublji od ionako skandalozne tvrdnje s tog pogreba, kojaje iza�la u javnost, o najveæoj nacionalnoj tragediji i porazu 1945. go-dine. Zadr�imo li se pak na trenutak samo na toj tvrdnji, lako æemouoèiti kako s takvim stajali�tem, izreèenim 2012. godine, Hasanbegoviænaprosto ne mo�e biti ministar u Vladi Republike Hrvatske, s obziromda je ona nastala na pobjedi iz 1945. i nasuprot pora�enoj usta�koj kola-boracionistièkoj dr�avi.

No, promotrimo li problem ne�to �ire, toènije poslu�amo li ministrovgovor u cjelini, a ne samo u isjeèku koji je prenijela veæina medija, bitæe nam jasnija dubina retrogradnog, antimodernog pa u naznakama i�ovinistièkog pogleda na svijet Zlatka Hasanbegoviæa. Osvræuæi se takona �ivotni put Mirsada Bak�iæa, Hasanbegoviæ ga je predstavio kao pri-padnika stare hercegovaèke muslimanske loze Koljenoviæa, koja je sto-ljeæima stajala na meði i udaru din-du�mana. Za neupuæene, izraz din-du�man predstavlja vjerskog ili zakletog neprijatelja. Da ovo nije biosluèajan lapsus, potvrdilo se u nastavku govora u kojem Hasanbegoviænavodi kako je nakon 1990. godine Bak�iæ prvi upozoravao na opasnostod prijetnji od zavjetnog neprijatelja. �ire elaborirajuæi politièka viðenjasvog uzora, Hasanbegoviæ je takoðer upozorio kako je Bak�iæ javno,"perom i rijeèju branio smisao svake hrvatske dr�ave". Iz svega nave-denog vi�e je nego jasno kako se pod terminom svake hrvatske dr�avebrani smisao usta�ke dr�ave, a kako se Srbe do�ivljava kao zavjetneneprijatelje. Svako drukèije tumaèenje tih tvrdnji te�ko bi izdr�alo oz-biljan logièki sud. O tome uostalom svjedoèi pisanje samog MirsadaBak�iæa, koji je u apologetskom i romantizirajuæem tekstu, posveæenomNahidu Kulenoviæu, sinu D�afer bega Kulenoviæa, kao posebno vrijedanzakljuèak Nahida Kulenoviæa izdvojio ovu reèenicu: "Na�e prijateljenitko nije pitao za njihove savjete u pogledu Bosne-Hercegovine-San-d�aka u pro�losti, pa neæe ni u buduænosti. Stoga im savjetujemo da nediraju u hrvatsku Herceg Bosnu i Sand�ak, jer æe se u protivnom jakoopeæi. Bosna-Hercegovina-Sand�ak glasovali su 1941. sa svojom krvljuza Hrvatsku dr�avu i to æe uèiniti opet, kada to bude potrebno. Sinovi

166


Crne Legije stajat æe ponovno s pu�kom u ruci na vjekovnoj meði Drinikoja æe uvijek dijeliti dva naroda: Srbe i Hrvate".

Sve navedeno, od Bak�iæevog glorificiranja stavova u kojima se zloèi-naèku Crnu legiju promatra kao romantiènu skupinu ljudi, preko isti-canja vjekovne meðe izmeðu Hrvata i Srba, do Hasanbegoviæevog na-voðenja Bak�iæa kao uzora i posve usvojene terminologije o zavjetnimneprijateljima i svakoj hrvatskoj dr�avi, èiji se smisao oèito iscrpljujeu obraèunu sa Srbima, svjedoèi o tome da je Hasanbegoviæevo ime-novanje za ministra kulture opasna poruka. Da je takvu odluku donioTomislav Karamarko osobno, èije su obiteljske veze iz prvog braka smiljeom iz kojeg je potekao Zlatko Hasanbegoviæ davno uspostavljene,nema nikakve sumnje. Ideologija Mirsada Bak�iæa, a samim tim i Zlat-ka Hasanbegoviæa postaje dodatno problematièna, imamo li u viduBak�iæevo pisanje o tome kako je socijalistièki re�im preko muslimana�elio stvoriti tampon zonu izmeðu Hrvata i Srba, te ih na taj naèin odre-diti od hrvatstva. U tu je svrhu, po pisanju Mirsada Bak�iæa, izmi�ljenamuslimanska nacionalnost bosanskohercegovaèkih Muslimana. Dru-gim rijeèima, Hasanbegoviæev duhovni otac je èovjek koji je èinjenicuda su u socijalistièkom razdoblju bosanskohercegovaèki Muslimanipriznati kao nacija nazvao ideolo�kom izmi�ljotinom.

Kada sve navedeno sa�memo i svedemo na bitno, na èelu Ministar-stva kulture imamo èovjeka koji smatra da je Hrvatska pora�ena 1945.godine, da su Srbi zavjetni neprijatelji i da je muslimanska nacija izmi-�ljena. Da nije tragièno, bilo bi komièno.

Mirsad Bak�iæ je inaèe od 1992. do 1994. godine bio vojni tu�iteljZbornog podruèja Zagreb, a od listopada 1994. godine Okru�ni javnitu�itelj Zagreba. Koliko je pravosuðe, posebno vojno, u to vrijeme slije-dilo profesionalne standarde, neka èitatelji sami procijene. Ono po èe-mu je pak u �iroj javnosti Bak�iæ primijeæen bila je njegova polemika sMiljenkom Jergoviæem, koji je u svom tekstu izvukao vrlo znakovit Bak-�iæev citat iz 1997. godine, napisan na temu zloèina u Srebrenici: "Ne

167


mogu propustiti da vam ne spoèitnem nedostatak hrabrosti za gubitakSrebrenice u kojoj je Va�a stranka itekako sudjelovala, samo time �toje znala da su svi pripadnici tzv. UN snaga bili Nizozemci, a svi od reda�idovske vjere i koji su mahom ratovali u Izraelu i za Izrael, pa su stogatako ravnodu�no i promatrali zloèin".

Imajuæi u vidu sve navedeno, vi�e je nego jasno kako problem mini-stra kulture nije iskljuèivo vezan uz simpatije prema Paveliæevom re�i-mu i usta�koj ideologiji, nego uz cjelovit pogled na svijet, koji je ahisto-rijski, antimoderan i prepun svih vrsta generalizacija prema èitavimnarodima, �to nije problem koji bi kulturna javnost trebala zanema-rivati.

Telegram, 25. 02. 2016.

SKANDALOZNO RJE�ENJE U MINISTARSTVU TURIZMA

Iako su graðani u ovom kratkom vremenu od formiranja aktualneVlade stekli veæ dovoljno iskustva, koje je sugeriralo nastavak cirkusasastavljenog od dubioznih i nekompetentnih rje�enja, imenovanjemRoberta Pauletiæa na mjesto zamjenika ministra turizma ova je vla-dajuæa garnitura uspjela jo� jednom pomaknuti ljestvicu nani�e. U zem-lji èija ionako krhka ekonomija praktièno jedva uspijeva egzistirati za-hvaljujuæi izvanrednim prihodima od turizma, imenovanje èovjeka kojis tim sektorom nema nikakvih dodirnih toèaka na jedno od vodeæihmjesta u sustavu, ne predstavlja tek jedno od obiènih politièkih uhlje-bljenja, nego i realnu financijsku opasnost za èitavu zemlju. Ovo bivrijedilo èak i kad ne bismo bili upoznati sa stavovima i javnim istu-pima Roberta Pauletiæa. No, svijest o tome da se konkretno radi o èovje-ku koji, osim �to nema nikakve veze sa sustavom s kojim bi trebaoupravljati, ujedno predstavlja i izravnu negaciju svega �to bi turizamtrebao predstavljati, djeluje toliko pora�avajuæe da je te�ko za povje-rovati da je takva odluka zaista donesena. Posebno imajuæi u vidu èinje-

168


nicu da se to imenovanje odigralo u re�iji MOST-a, èija je mantra otome kako su bitne reforme vremenom postala toliko dominantna ujavnom prostoru da se samo o njoj govorilo. Kakve æe nam to reformeponuditi jedno od vodeæih pera skandaloznog Slobodnog tjednika zasada nam nije poznato, �to ne znaèi da ne mo�emo nagaðati.

Praktièno jedina Pauletiæeva veza s turizmom svodi se na to da jedosta putovao po svijetu, objavljujuæi putopise s tih putovanja. No, tombi logikom svaki vi�estruko operirani pacijent trebao biti imenovan zazamjenika ministra zdravlja, zato jer poznaje sustav iznutra. RobertPauletiæ, koji je, zahvaljujuæi èinjenici da je bio najmlaði pobjednikKviskoteke, uspio razviti enigmatski biznis, u posljednje se vrijemeproslavio èitavim nizom skandaloznih izjava i nastupa, koji bi ga usvakoj pristojnoj zemlji diskvalificirali za tako odgovornu funkciju. Svei kada bi za nju bio kapacitiran. Tako je, primjerice, uoèi posljednjihlokalnih izbora izjavio da æe se u sluèaju pobjede SDP-ovog kandidataIve Baldasara iseliti iz Splita u �ibenik. �to naravno nije napravio.

U jednom od svojih tekstova, koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji,Pauletiæ je u srpnju 2008. godine napisao krajnje �ovinistièki tekst,prepun netrpeljivosti prema turistima iz Srbije. Iako je èitav tekst pro-�et formulacijama u kojima su srpski turisti ismijavani najgorim vrs-tama stereotipa, iz njega vrijedi izdvojiti ove reèenice: "Do�li smo nateracu hotelèiæa i vidili da su nan Srbi okupirali najbolja tri stola uzogradu. Ustvari, formirali su jedan veliki SAO Stol, cili prvi red, trifamilje s dicon. A bidna Papuèica se jo� na pla�i palila kako æe naveèerdugo gledat doli, u romantièni trag miseèine na moru, i spokojno pijuc-kat martini bjanko. Od miseèine na moru ni�ta, ali ajde, stiga joj je barmartini...Otirali nas Srbi s ognji�ta, a?, poku�ala se na�alit Papuèica: '�taima veze, osta nan je bar krov nad glavon, nismo totalne izbjeglice'. Alijebiga, kume, kune su kune, makar bile i srpske. Srbi su nan se, eto,zbilja vratili, u velikon broju." Da mu ne smetaju samo Srbi, nego iJapanci, Pauletiæ je potvrdio u jednom od svojih statusa na Facebook

169


profilu, napisav�i: "U Splitu sve vrvi od Japanaca! Ova Japanka kojusam danas snimija ispod Svetog Duje valjda misli da smo mi svi bolesniod gube - stavila je ne�to ka plinsku masku! Ajde jebi mater japansku!Kako je pisalo na onome grafitu: Japanci, mr� nazad u Kinu!�

Unatoè tome �to je iz svega navedenog oèito kako smo na mjestudrugog èovjeka u Ministarstvu turizma dobili osobu istanèanog �ovinistiè-kog refleksa, koja k tome nema nikakvog iskustva zahvaljujuæi kojem bise njegov anga�man u ministarstvu mogao opravdati, ljudima iz MOST-akoji su ga predlo�ili, ali i onima koji su ovaj izbor potvrdili, ni�ta od toganije predstavljalo problem. �to nas sve navodi na pomisao da, kada serazgrne retorièka zavjesa domoljublja i ispraznog politièkog govora,prepunog lijepih �elja, imamo posla s Vladom koja gotovo svakim svo-jim potezom, ne samo uru�ava ugled zemlje, nego se poigrava i s dr�a-vnim institucijama. �to bi imalo smisla iskljuèivo u sluèaju da se radio konceptualnoj satiri, a ne o tome da vladajuæa veæina ozbiljno na-mjerava na ovaj naèin voditi dr�avu. Ne postoji, naravno, nijedno su-vislo obja�njenje kojim bi se Pauletiæevo imenovanje moglo obrazlo�itii logièki braniti. Usporedimo li ovaj sluèaj sa sliènim imenovanjem naèelu ministarstva kulture, kod Hasanbegoviæa æemo barem pronaæi ne-ku logiku. Imajuæi, naime, u vidu Karamarkovo nastojanje za provo-ðenjem nekakvog antikomunistièkog manifesta i izgradnjom nove na-cionalne paradigme, Hasanbegoviæevo imenovanje se, koliko god biloskandalozno, mo�e logièki razumjeti. No, s Pauletiæem to nije sluèaj. Nepostoji ni jedan argument koji bi i�ao u prilog Robertu Pauletiæu da æena ijedan naèin unaprijediti rad Ministarstva turizma, od èije aktivnostiovisi dobar dio ekonomskih prilika u zemlji, dok istovremeno postojièitav niz razloga zbog kojih je ovo imenovanje skandalozno prema sa-moj ideji turizma i viziji kozmopolitske, mediteranske zemlje. Drugimrijeèima, Pauletiæ predstavlja sve ono �to Hrvatska ne bi trebala biti, �elili se svijetu predstaviti kao otvorena turistièka zemlja. �to je jasno sva-kome tko o tom èovjeku i�ta zna. Stoga nam ne preostaje ni�ta drugo

170


nego da postavimo pitanje, koje su krajnje namjere ove Vlade, u nadida konaèan odgovor neæe biti vezan uz potpuni izolacionizam.

Telegram, 26. 02. 2016.

LIBAR ROBERTA PAULETIÆA

Nakon �to smo u proteklih nekoliko tjedana ispratili sva skandaloznaimenovanja u aktualnoj Vladi i odslu�ali nemu�ta obja�njenja ministarai njihovih zamjenika u vezi vlastitih djelovanja i pisanja, te�ko je za-kljuèiti �to je tu intelektualno impotentnije? Njihovi tekstovi ili nak-nadna obja�njenja tih tekstova. U to, naravno, spada i juèera�nje obja-�njenje Roberta Pauletiæa o tome kako su njegove �ovinistièke pisanijeodraz specifiènog splitskog humora i posve na tragu pisanja MiljenkaSmoje, koji je takoðer bio jednako satirièan prema strancima. Èitavoto neinteligentno izmotavanje proizvedeno je u svrhu ostanka na fun-kciji za koju je posve potkapacitiran, u èemu oèito ne vidi nikakav pro-blem. Prava je �teta �to æe na kraju u sjeni budalastog izvlaèenja naSmoju i lokalni humor, u sjeni ostati Pauletiæeva tvrdnja o tome da munestruènost ne predstavlja nikakvu prepreku u obavljanju funkcije. No,ono �to nas u èitavom sluèaju ponajprije zanima je kori�tenje izvrnutelogike, po kojoj su nekompetentni i skandalozni èlanovi Vlade pod ne-kakvom harangom od strane medija, koji naprosto postavljaju logiènapitanja, videæi ono �to svi graðani ove zemlje vide. Drugim rijeèima, kadse novoizabrani ministri suoèe s nespojivo�æu svoje dosada�nje javneuloge i posla koji bi trebali obavljati, iz njihove perspektive gledi�ta,nalaze se pod harangom. Kao da nije mnogo veæe nasilje nad svim gra-ðanima ove zemlje to �to im se za vodeæe javne slu�benike imenujuljudi koji za te poslove nikako ne bi bili anga�irani u bilo kojoj sreðenojzemlji.

Druga, ne manje bitna stvar, tièe se do�ivljaja svijeta po kojem jemoguæe vidjeti ljude u poziciji moæi da se nalaze pod harangom no-vinara koji jednostavno rade svoj posao. Vratimo li se pak na konkretno

171


Pauletiæevo obja�njenje vlastitog pisanja, lako æemo demaskirati èi-njenicu da svojim obja�njenjem jednako vrijeða vlastite sugraðane, kaoi Miljenka Smoju. To �to u mediteranskom Splitu doista egzistira jednavrsta specifiènog, pa i grubog humora koji èesto zna nasrnuti na ne-moæne pojedince, ne znaèi da se radi o �ovinistièkom humoru (da jetaj humor �ovinistièan). Kada bi se uopæe i radilo o humoru. Pauletiæ,naime, i sebe i druge poku�ava uvjeriti kako su njegovi �ovinistièkitekstovi satirièni, iako to osim njega nitko nije primijetio. Ne, naravno,zbog toga �to bi netko prema tom autoru bio zlonamjeran, nego zbogtoga �to je te�ko naæi i�ta satirièno u tekstu usmjerenom protiv srpskihturista, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji. Pauletiæ je, dakle, napisaotekst pun ozlojeðenosti, zajedljivosti i neskrivene netrpeljivosti, èija sekljuèna i neskrivena poruka jasno odnosila na potpirivanje histerije,tekst koji tek sada, motiviran oportunistièkim razlozima, progla�avasatiriènim na tragu Miljenka Smoje.

Mislim da nije zgorega podsjetiti kako je u vrijeme kada je MiljenkoSmoje, nakon �to je izbaèen iz Slobodne Dalmacije, pisao svoju satiruu Feral Tribune-u, Robert Pauletiæ bio jedan od èelnih ljudi nimalosatiriènog Slobodnog tjednika, koji je objavljivao raznorazne popise"neprijatelja". Na kraju je, zahvaljujuæi izmeðu ostalog i atmosferi kojuje Pauletiæevo pisanje poticalo, Smoje zavr�io odbaèen i prezren odveæine u gradu. Usporeðivati stoga vlastiti spisateljski �ovinizam, upa-kiran u lokalnu èakavicu, s istinskom satirom Miljenka Smoje i humo-ristiènom ba�tinom grada, osim �to je duboko neistinito, predstavlja iistinski nedostatak samopo�tovanja prema samome sebi. Ma kolikonam Pauletiæ tvrdio suprotno.

Telegram, 27. 02. 2016.

ILÈIÆEVA VIZIJA DOMOVINE

Ukoliko smo mo�da i mogli pomisliti da su Karamarko i Hasanbe-goviæ izdvojeni sluèajevi, koji su prespavali posljednjih sedamnaest

172


godina, ostav�i mentalno prisutni u 1999. godini, Ladislav Ilèiæ se prijenekoliko dana potrudio demantirati na�u naivnost. Rijeè je inaèe o pos-ljednjoj godini jednog istro�enog sustava i politièkog modela na odla-sku, koji se praktièno uru�io sam od sebe. Predlo�iv�i da se zaboravljeniOltar domovine premjesti na Zrinjevac, Ilèiæ je iskazao potpuno nera-zumijevanje èinjenice da izmi�ljene tradicije u pravilu ostaju takve i daih se ne mo�e nasilno ukorijeniti u dru�tvo. Nema nikakve sumnje dase u takvoj vrsti razumijevanja taj èelnik "Hrasta" u potpunosti iskazaokao vjerni sljedbenik Tuðmanovog razumijevanja povijesti, �to njego-vim nastojanjima uopæe ne ide u prilog. Koliko god on mislio suprotno.

Naime, vratimo li se na poèetak prièe i samu ideju o potrebi izgradnjenekakvog takvog mjesta, uoèit æemo njezin potpuni raskorak s opæimduhom vremena kraja dvadesetog stoljeæa. Iako se taj spomenik i nje-gova namjena ni po èemu nisu razlikovali od ostalih Tuðmanovih nas-tojanja za izgradnjom izmi�ljenih tradicija, poput onog karikaturalnogpostrojavanja poèasne garde na Markovom trgu, tzv. crvenih mundira,njezin je besmisao bio jo� nagla�eniji s obzirom na odabranu lokacijui feudalni do�ivljaj domovine. Izbor ni po èemu bitnog Medvegrada zalokaciju tog spomenika, koji je uz to nosio simboliku omra�enog feu-dalnog gospodstva u izravnoj suprotnosti sa slobodarskim urbanimGrièom, predstavljao je s jedne strane poruku, a s druge i odraz bes-krajne naivnosti da bi takvo mjesto moglo za�ivjeti. Takoðer, poku�ajda se odnos prema domovini premjesti u svojevrsni bo�anski kontekst,na naèin da se dr�avi organiziranoj kao republika odaju takve vrstepoèasti koje bi bile vezane uz oltar, ne samo �to je izravno negirao seku-larni karakter dr�ave, nego je i obesmislio ideju republike. To naravnonije bilo ni u kom sluèaju iznenaðujuæe, poznavajuæi Tuðmanovu sklo-nost ka mitologizaciji povijesnih procesa, vidljivih u èitavom nizu deta-lja. Od forsiranja ideje o tzv. tisuæljetnom snu o samostalnoj dr�avi, doonog famoznog posjeta Turskoj prilikom kojeg je na poklon dobio dre-vnu vazu oslikanu �ahovskim poljima, na temelju èega je zakljuèio daona svjedoèi o staroiranskom porijeklu Hrvata.

173


Svega je tu naravno bilo, no zahvaljujuæi èinjenici da se radilo o tolikooèiglednom izmi�ljanju tradicije, ni�ta od navedenog, ukljuèiv�i Oltardomovine, nije za�ivjelo. Da æe to tako zavr�iti, moglo je biti jasno sva-kome tko je barem jednom proèitao radove povjesnièara Erica Hobs-bawma, posveæene izmi�ljanju tradicije. On je, naime, vrlo jasno zaklju-èio da je kljuèna osobitost izmi�ljenih tradicija ta da je kontinuitet snjima u pravilu umjetni. �to ga naravno èini neodr�ivim. Kolika je bilaTuðmanova fiksiranost na Oltar domovine, mo�da najbolje svjedoèièinjenica da ga je, veæ te�ko bolestan, posjetio prvog studenog 1999.godine, �to je bio njegov posljednji istup u javnosti.

Iznijev�i prijedlog za premje�tanjem tog spomenika na Zrinjevac,Ladislav Ilèiæ je probudio duhove, vrativ�i posve zaboravljeni spomeniku fokus javnosti. Ne treba naravno gajiti nikakve dvojbe oko toga hoæeli se Oltar domovine uskoro vratiti u zaslu�enu anonimnost, no ovdjenas prije svega zanima kako je moguæe da se 2016. godine ozbiljnorazmatra ideja o bo�anskom porijeklu dr�ave, koja uz to �to je posveposvaðana s vremenom, iskazuje nevjerojatnu fasciniranost kièem iispraznim ritualima? Iz èitavog niza razloga koji bi mogli pomoæi urazumijevanju tog fenomena, ipak vrijedi izdvojiti kontinuiranu mito-logizaciju pro�losti, ponajprije na podruèju obrazovanja i institucional-nog prouèavanja povijesti. Krajnji cilj takvih nastojanja odnosi se napoticanje emocionalnog odnosa prema dr�avi, koja bi tako bila uzdi-gnuta na pijedestal neèega izvanvremenskog i neopipljivog. Da su takvanastojanja duboko posvaðana s idejom moderne graðanske dr�ave, nijeuopæe upitno. No, mnogo je veæi problem nastojanje aktualne vladajuæeveæine da te vrijednosti i takvo do�ivljavanje pro�losti imperativno na-metne èitavom dru�tvu. Pri èemu bi naravno sebi dodijelili ulogu ar-bitra. Iz takve vrste shvaæanja izrasla je retorika koja procjenjuje tkovoli Hrvatsku, a tko ne, koja je naravno izrazito pogubna po funkcio-niranje dru�tva.

Ono �to pak preostaje u odnosu prema takvoj vrsti ideja zapravo jeiskljuèivo bespo�tedna satira, koju Ilèiæ i slièni, ukljuèujuæi i autora

174


spomenika Kuzmu Kovaèiæa, ne mogu uopæe percipirati. Drugim rije-èima, sve i kad bi se ova ideja realizirala, ona bi kod prolaznika prekoZrinjevca izazivala znatno vi�e podsmijeha nego ièeg drugog. No, kolikogod bila anakrona, pojava ideje u javnosti mogla bi na kraju biti i ko-risna. S jedne strane, jer æe dodatno olak�ati uvid u ideolo�ke vizijevladajuæih, a s druge, jer otvara moguænost pokretanja dijaloga o rezul-tatima suvremene hrvatske historiografije i njezinoj ulozi u obrazova-nju modernih graðana.

Telegram, 02. 03. 2016.

IZLO�BA KOJA ÆE MALO KOGA OSTAVITI RAVNODU�NIM:1945. U HRVATSKOM POVIJESNOM MUZEJU

Ironija je sudbine, zahvaljujuæi kojoj je izlo�bu o 1945. godini u Hr-vatskom povijesnom muzeju, izvorno iniciranu u povodu 70. obljetniceosloboðenja Zagreba, otvorio èovjek koji smatra da grad tada nije oslo-boðen, gotovo da vi�e govori o tematiziranoj godini i aktualnom stanjuhrvatskog dru�tva, nego sama izlo�ba. To, naravno, ne znaèi da u njunije ulo�en ogroman organizacijski i profesionalni trud, koji æe na kon-cu biti prepoznat od strane posjetitelja. I nema nikakve sumnje da biova izlo�ba izazvala brojne prijepore u �iroj i struènoj javnosti, neovisnoo sadr�aju i vremenu postavljanja, veæ zbog same èinjenice da pro-blematizira prijelomnu 1945. godinu. No, imajuæi u vidu dru�tveni kon-tekst, unutar kojeg svjedoèimo sve sna�nijim nastojanjima da se anti-fa�istièka borba i socijalistièka vlast svedu na razinu usta�ke dr�ave, prièemu se nerijetko negira temeljni zloèinaèki karakter NDH, pa i stvar-nost Jasenovaèkog logora, jasno je kako æe se izlo�ba nu�no naæi podpoveæalom svake vrste. Posebno zbog èinjenice da je rijeè o prvoj izlo�biu mandatu nove ravnateljice Matee Brstilo Re�etar, koju je umjestodotada�nje v. d. ravnateljice Nata�e Matau�iæ i protivno odluci biv�egministra �ipu�a, na to mjesto imenovao Zlatko Hasanbegoviæ. �to jebila njegova prva kadrovska odluka.

175


Krenemo li od golih èinjenica uoèit æemo ozbiljnu ambiciju autoricaizlo�be i samog Muzeja, ali i svojevrsnu hrabrost da izlo�bu ovog na-slova postave u Hrvatskom povijesnom muzeju. Kako same autorice(Matea Brstilo Re�etar, Ana Filep, Nata�a Matau�iæ i Snje�ana Pavièiæ)nagla�avaju, izlo�ba "'45." kompleksna je muzeolo�ka prezentacija 1945.godine koja je u mnogim aspektima politièkog i dru�tvenog �ivota bilarazdjelnica hrvatske povijesti. Godina 1945. jo� je uvijek godina politiè-kih prijepora, raznih interpretacija i ocjena, te predstavlja izazov na kojiHrvatski povijesni muzej, nastavljajuæi niz povijesnih izlo�bi, nastojiodgovoriti èinjenièno i utemeljeno na recentnim historiografskim dje-lima, a pomoæu izvornih muzejskih predmeta i arhivskog gradiva. Izlo-�ba æe prezentirati kljuène povijesne, politièke i kulturno-dru�tvenedogaðaje iz 1945. godine kroz èetiri tematske cjeline: Prema kraju rata,Kraj rata i poraæe, Svakodnevnica, Kultura i znanost. Unutar te èetiriglavne tematske cjeline prezentirat æe se, izmeðu ostalog, posljednjidani i zloèini NDH, zavr�ne vojne operacije, Bleiburg i Kri�ni put, mani-festacije politièkog karaktera, obnova i izgradnja, izbori za Ustavotvor-nu skup�tinu, promjena vlasnièkih odnosa, agrarna i novèana reforma,folksdojèeri, "U ime naroda" � represija i zloèini komunistièkog re�ima,odnosi Crkve i dr�ave, svakodnevnica, moda, sport, likovna umjetnost,karikatura i strip, kazali�te, film, glazba, knji�evnost, sveuèili�te.

Prvi dojam koji posjetitelj stekne ulazeæi u izlo�beni prostor jest èi-njenica da je ulo�en golemi trud, te da je tako �iroko tematski zami�ljenokvir minuciozno ispo�tovan. Takav je okvir omoguæio istovremenufokusiranost na posljednje mjesece NDH i na prve poteze nove vlasti,èime je izbjegnuta jednostranost viðena na izlo�bi sliène tematike, po-stavljena u Istorijskom muzeju Srbije 2014. godine pod naslovom "Uime naroda! Politièka represija u Srbiji 1944-1953". Odgovor na pitanje,�to se tom �irinom dobilo, ne mo�e biti ni jednostavan, ni jednoznaèan.S jedne strane, vrijedi pozdraviti nastojanje da se prikazom svakodnev-nog �ivota u posljednjim mjesecima rata i prvim mjesecima nakon os-loboðenja zemlje odmakne od iskljuèive fiksiranosti na pitanja zadnjih

176


dana rata i poslijeratnih obraèuna. To, naravno, ne znaèi da je ta temaizbjegnuta. �tovi�e, ona je iscrpno i èinjenièno prikazana. Jednako kaoi stvarnost fa�istièke okupacije i kolaboracionistièkog re�ima. �to se tièesamih informacija o toj prijelomnoj godini koje izlo�ba nudi posje-titeljima, one su potpune i nisu tendenciozne. Drugim rijeèima, malotko æe izlo�bu napustiti kao zaveden ili neinformiran èovjek. Druga sevrlina izlo�be odnosi na njezinu vizualnu atraktivnost, koja se nameæeveæ prilikom ulaska u cjelinu naslovljenu "Prema kraju rata". No, upra-vo se u toj cjelini krije jedan od njezinih problema. Naime, svi eksponatiu toj sobi postavljeni su na naèin da dva paralelna zida prostorije ko-municiraju tako �to je na jednoj strani predstavljena stvarnost i sim-bolika usta�ke dr�ave, dok se na drugom zidu smjestila simbolika parti-zanske Hrvatske s izvje�tajima o njezinoj konaènoj pobjedi.

Iako takva prezentacija ima logiku utemeljenu u dogaðajima i istin-skoj suprotstavljenosti tih dvaju politièkih projekata, ona neizravnosugerira postavljanje znaka jednakosti izmeðu kolaboracionistièkogre�ima i antifa�istièkog pokreta. Mo�da takav efekt ne bi bio moguæ dane �ivimo u dru�tvu u kojem brojni, prilièno utjecajni krugovi, suge-riraju upravo takvo viðenje pro�losti, no uva�avajuæi hrvatsku realnostte�ko ga je izbjeæi. Jedna od autorica izlo�be, Nata�a Matau�iæ takavparalelizam objasnila je paralelnim odvijanjem procesa, èime se izravnosuprotstavila takvom prvom dojmu. �to nas dovodi do drugog pro-blema izlo�be, a taj je nedostatak kataloga. S obzirom da katalog u pra-vilu otklanja bilo kakve dileme ovog tipa, njegov izostanak koji je uzro-kovan nedostatkom novca, otvara prostor za razna tumaèenja. Stoga jeprava i te�ko popravljiva �teta da æe se katalog, s uvodnim tekstomuva�enog povjesnièara Nevena Budaka, pojaviti tek naknadno.

U konaènici, treæi i ne manje bitan problem, odnosi se na njezinufokusiranost na Zagreb i kontinentalnu Hrvatsku. �to je najbolje uoè-ljivo u èinjenici da je problematizirana kolektivna stigmatizacija nje-maèke manjine i njezin prisilni masovni odlazak, dok pitanje Talijanagotovo uopæe nije dotaknuto. Taj problem posebno upada u oèi imamo

177


li u vidu èinjenicu da je potpuno izostala problematizacija situacije uZadru, koji je 1945. gotovo u potpunosti promijenio demografsku sliku.Promatrajuæi na kraju izlo�bu o 1945. godini u cjelini, treba reæi kakoje dobro �to je postavljena i kako ju sigurno vrijedi posjetiti, no, s drugestrane, zahvaljujuæi navedenim manjkavostima i osjetljivosti dru�tve-nog i politièkog trenutka u kojem je otvorena, izvjesno je kako æe iza-zvati brojne prijepore.

Telegram, 02. 03. 2016.

NAJAVA ÈISTKI KAO ODRAZ TOTALITARNE SVIJESTI

Iako je pitanje politièki motiviranih èistki kao termin i pojava inau-gurirano u Sovjetskom Savezu za vrijeme najrepresivnije Staljinovevlasti, te�ko je ne uoèiti sve prisutniju primjenu principa èistke kojomse aktualna vlast koristi u kulturnom, medijskom i diplomatskom sek-toru. �tovi�e, analizirajuæi poteze vladajuæih, po kojima su ekspresnosmijenili ravnatelja javne televizije i po kojima najavljuju brojne smjeneu veleposlanstvima, evidentno je kako su savr�eno usvojili Staljinovumaksimu o tome kako je jedina prava politika ona kadrovska. S obzi-rom da smo o stanju u kulturnom sektoru pisali u vi�e navrata, posvetitæemo se aktualnim èistkama na javnoj televiziji (HRT) i najavljenimèistkama u diplomaciji. Neovisno o tome �to bi vladajuæa veæina moglaprotestirati protiv kori�tenja ovog izraza u obja�njavanju njihovih aktu-alnih smjena, ona najbolje sadr�ajno opisuje ono �to se upravo dogaða.

Rijeè je o filozofiji koja demokratsku promjenu vlasti do�ivljava kaoulaznicu za uvoðenje svojevrsne revolucije i temeljitu promjenu dr�av-nog i medijskog aparata. Takvo viðenje demokracije postaje posebnosmije�no u svjetlu èinjenice da se prilikom posljednje promjene vlastiu zemlji koja se doista mogla smatrati prijelomnom, a rijeè je o pobjedi"�estorke" u sijeènju 2000. godine, kompletan pora�eni HDZ anga�iraou borbi protiv tzv. revan�izma. Drugim rijeèima, ono �to su tada sma-trali nedopustivim, hadezeovci sada inauguriraju kao princip djelova-

178


nja, pri èemu treba imati na umu da se Milanoviæeva vlast ni po jednomkriteriju ne mo�e usporeðivati s posljednjom fazom tuðmanizma. Iakobi se ovaj zakljuèak mogao �ire elaborirati, bit æe dovoljno spomenutikako prethodna vlast nije uhodila nezavisne novinare, stvarajuæi go-leme dosjee o ljudima koji su profesionalno radili svoj posao. Jednakotako, javna se televizija (HRT), neovisno o svim njenim znaèajnim manj-kavostima, nije aktivno ukljuèivala u kampanju na strani vladajuæestranke, �to 1999. godine nije bio sluèaj. Sve ovo navodimo ponajprijeiz razloga �to argumenti za ovako nagle i temeljite smjene vodeæih ljudijavne televizije i najave smjena na kljuènim diplomatskim adresamajednostavno nemaju nikakvo racionalno utemeljenje. Stoga jedinu mo-tivaciju za ovakvo pona�anje i istinsko provoðenje èistki mo�emo pro-naæi u neiskazanoj �elji za potpunim podreðivanjem dr�avnog i javnogaparata jednoj vrsti politike.

Nitko, naravno, ne spori vladajuæima da provode politiku koju sma-traju najboljom, no poanta demokracije odnosi se na po�tivanje proce-dure i boljih demokratskih obièaja. To konkretno znaèi da se ljude, beznekog njihovog ozbiljnog kr�enja zakona, mijenja po isteku mandataili nekog ciklusa. O kolikoj je pak �urbi rijeè, mo�da ponajbolje svjedoèinedostatak potrebe da se, primjerice, smjena ravnatelja HRT-a suvisloargumentira, s obzirom da su se sve negativne reakcije vladajuæih naRadmanovu upravu odnosile na programski sadr�aj, dok je formalnirazlog za njegovu smjenu jedva i spomenut. Ironija je èitavog procesata da jednog od najglasnijih zagovornika nalaze u Ivi Bancu, èovjekukoji je svojedobno zahtijevao od Raèanove vlasti èi�æenje tzv. tehno-menad�erske struje u HDZ-u, da bi 2007. godine tra�io od Ive Sanaderaèi�æenje èitavog policijskog sustava.

No, odmaknemo li se od domicilnih konvertita i njihovih skandaloz-nih izjava i vratimo promatranoj temi, shvatit æemo da se u imenovanjunove, privremene uprave javne televizije nije vodilo nikakvim krite-rijima struènosti, veæ iskljuèivo ideolo�ke bliskosti. Taj je proces onda

179


logièno doveden kraju hitnom odlukom Sini�e Kovaèiæa o smjeni kom-pletne ureðivaèke garniture HRT-a. Iz èinjenice da netko s pozicije vr�i-telja du�nosti, veæ u istom tjednu nakon imenovanja, bez ikakve ozbilj-ne analize mijenja kompletnu ureðivaèku strukturu, ukljuèiv�i i glav-nog urednika Treæeg programa HTV-a, na èiji rad nitko nije imao za-mjerki, i�èitava se kompletna filozofija novih vlasti. Koju nikakve kon-cilijantne izjave ne mogu prikriti.

To isto vrijedi i za najavu smjena u diplomaciji, po kojoj bi veæinaljudi bila smijenjena znatno prije isteka mandata. S obzirom da se radio tome da se planira smijeniti èak 17 veleposlanika, jasno je kako jete�ko pronaæi argumentaciju po kojoj vladajuæa veæina svoj dolazak nedo�ivljava kao revolucionarni prevrat. S obzirom da iz takvog shva-æanja, jednako kao i iz ekspresnih smjena, jasno isijava uvjerenje kakoje protekla vlast bila nenarodna, �to su vodeæi ljudi HDZ-a u vi�e na-vrata nagla�avali, vi�e je nego izvjesno kako imamo posla s vla�æu ipolitièkom filozofijom koja znatan broj vlastitih graðana do�ivljava kaoneprijateljske elemente. �to bi naravno bilo komièno da ne �ivimo uduboko podijeljenom dru�tvu, èiji se tek nedavno usvojeni demokratskistandardi planski razgraðuju na tjednoj razini.

Telegram, 09. 03. 2016.

JAVNI LINÈ NAD NINOM KRALJIÆ KAO KONAÈNI ISHODNOVE NACIONALNE PARADIGME

Èinjenica koju je �ira javnost te�ko razumijevala i zahvaljujuæi kojojse tek u posljednje vrijeme bolno suoèava s njezinim posljedicama,odnosi se na uvjerenje da æe se radikalni nacionalizam u jednom tre-nutku zaustaviti. Da se to nije dogodilo sad je veæ svima jasno, jednakokao �to njegovom zaustavljanju nije pomoglo sustavno ignoriranje pro-blema i �irenje uvjerenja kako je rijeè o marginalnim pojavama. Na�a-lost, kao i na svim drugim podruèjima dru�tvene stvarnosti, malo tko

180


je ovdje uva�io povijesna iskustva i iskazao razumijevanje povijesnihprocesa. Preciznije govoreæi, povijest je vrlo jasno pokazala da se uonom trenutku u kojem radikalna desnica poène dijeliti ljude na po-dobne i nepodobne otvara proces koji u konaènici nu�no dovodi dotoga da se i ljudi koji se nisu ni na koji naèin bavili politièkim i dru�-tvenim previranjima naðu u sredi�tu kafkijanskog procesa, kojem nerazumijevaju uzroke, niti razlog zbog kojeg su se na�li u njemu. Para-digmatski primjer ovoga pronalazimo u praktièki javnom linèu NineKraljiæ koja je izabrana za hrvatsku predstavnicu na Eurosongu.

Prije nego se posvetimo analizi samog sluèaja, èitatelje æemo pod-sjetiti na dva slièna sluèaja u kojima se pojedince praktièki optu�ivaloza nacionalnu izdaju, sa svim posljedicama koje su takve optu�be no-sile. Jedan se odnosio na ko�arka�a Nikolu Vujèiæa koji je u sportskomprilogu Dnevnika HRT-a bio optu�en za nedostatak domoljublja i èitavniz sliènih kvalifikacija, jer se nakon naporne sezone nije osjeæao spre-mnim nastupiti za reprezentaciju na Europskom prvenstvu. Drugi jepak sluèaj plivaèa Duje Draganje, kome je Katar ponudio dr�avljanstvoi neusporedivo bolje uvjete treninga ukoliko nastupi za tu zemlju naOlimpijadi. Ono �to je sam Draganja, zajedno s vlastitom obitelji nakontoga pretrpio normalan èovjek ne bi po�elio nikome. Dovoljno je napo-menuti kako je pola njegovog Splita bilo i�arano grafitima neprobav-ljivog sadr�aja, koje komunalne slu�be nisu uklonile mjesecima.

Tragika aktualnog sluèaja Nine Kraljiæ dodatno je potencirana èinje-nicom da se iznova atakira na neza�tiæenog pojedinca, s puèko�kolskimargumentima, a sve se to dogaða 2016. godine, nakon jednog razdobljau kojem se èinilo da bi ovo mogla postati civilizirana zemlja bez takvihnacionalistièkih ispada. Stvar je prilièno jednostavna. Nakon �to je nizgodina javna televizija poku�avala odr�avati iluziju o va�nosti natje-canja za pjesmu Eurovizije, dok je sav normalan svijet jasno razumije-vao da se radi o jednoj zabavnoj manifestaciji bez ikakvih ozbiljnihpretenzija, ukazujuæi tako na kompleks manje vrijednosti, ove je godine

181


odluèila preskoèiti èitav taj cirkus. Pozitivna strana te odluke nije senaravno iscrpila samo u tome da se Eurosong prestao do�ivljavati kaopoligon za ispunjavanje nacionalnog ega, nego i u tome �to je pru�ena�ansa jednoj talentiranoj pjevaèici da poku�a izgraditi nekakvu karijeruod koje æe moæi �ivjeti. Da je tome tako svjedoèi i èinjenica da je pje-vaèica sama financirala pjesmu u najboljoj vjeri da æe se to ulaganjeisplatiti. Stvar bi na ovome i zavr�ila da �ivimo u normalnom dru�tvu,umjesto u onome u kojem se najavljuju antikomunistièki manifesti,stvaranje nove duhovne klime u dru�tvu i izgradnja nove nacionalneparadigme.

Sadr�aj ovakvih poruka s pozicija vlasti savr�eno su shvatili u Hrvat-skom dru�tvu skladatelja, manifestirav�i to razumijevanje jednim odproma�enijih uradaka koje æe sasvim sigurno uæi u antologiju besmislajednog doba kad se ono bude historiografski problematiziralo. U priop-æenju koje je potpisao glavni tajnik dru�tva Antun Tomislav �aban,izmeðu ostalog stoji i sljedeæe: "Neugodno nas je iznenadila i razoèaralainformacija o presedanu kojeg je uèinila Hrvatska radio televizija. Na-kon 60 godina, Hrvatska se na Eurosongu neæe natjecati hrvatskompjesmom, veæ pjesmom stranih autora...Treæi je razlog oèuvanje hr-vatskog identiteta, ili, ako hoæete, domoljublje. Hrvatska je skupo pla-tila svoju dr�avnost i nacionalnu opstojnost. Danas se ona, na sreæu,ne èuva pu�kom, nego njegovanjem hrvatskog jezika, glazbenih i ostalihkulturnih izrièaja, te anga�iranjem nacionalnih resursa i ljudi koji uHrvatskoj �ive i rade. Tko to ignorira, prodaje u bescjenje dio hrvatskogidentiteta. Svijest o tome trebala bi postojati kod hrvatskih graðana, aposebno meðu djelatnicima institucija kakva je Hrvatska radio tele-vizija.". Te�ko je zakljuèiti, i�èitavajuæi ovaj nemu�ti uradak, �to je unjemu vi�e proma�eno: sami sadr�aj, optereæen vi�kom velikih a ispraz-nih rijeèi, potpuno posvaðanih s logikom i vremenom, ili uvjerenjekako ih kulturna javnost do�ivljava ozbiljnim. Uplitati rat, dr�avnost,opstojnost i sliène besmislice u pitanje vezano uz pjesmu namijenjenuEurosongu, ne zaobilazeæi usput ni pitanje hrvatskog jezika, predstavlja

182


ozbiljno omalova�avanje hrvatske kulture, koju se navodno brani. Izovakvog priopæenja ne mo�e se izvuæi nikakav drugi zakljuèak, s obzi-rom da njegov autor oèito smatra kako je za opstojnost te kulture odfundamentalne va�nosti da autor pjesme koja æe se natjecati na jednomzabavnom festivalu nu�no mora biti Hrvat. Da se iz ovakve logike jedi-no mo�e i�èitati strah neostvarenih pred onima koji to jesu, predstavljamnogo manji problem od èinjenice da s takvim konceptom optereæujuone koji se osjeæaju slobodnim ravnopravno komunicirati sa svijetom.�to nas dovodi do onoga �to zagovarateljima novih paradigmi ostajenedokuèivo. Hrvatska æe kultura, naime, biti onoliko dobra koliko budekvalitetna i u dosluhu s vremenom i svijetom, a da bi to bila ona morabiti istinski slobodna. Na isti naèin na koji to Nina Kraljiæ jest.

Telegram, 17. 03. 2016.

BALDASAROVO OKAJAVANJE ITALIJE PREKO JAVNOG NOVCA

Kad se Ivo Baldasar, kao relativno nepoznat kandidat za gradonaèel-nika Splita koga je predlo�io matièni SDP, pojavio u izbornoj kampanji,susreo se s optu�bama od strane desnice da je dezerter koji je sve ratnegodine proveo u Italiji, te da samim tim nema moralno pravo biti gra-donaèelnik. Iako bi svaki neopteræen èovjek, koji uz to dolazi s pozicijaliberalne ljevice, takvu vrstu diskursa jednostavno ignorirao, kod Bal-dasara se javila èudna potreba da bude veæi nacionalist od nacionalista,veæi branitelj od branitelja i veæi domoljub od hadezeovaca. To ga jevuklo iz jednog paradoksa u drugi, konstantno ga svaðajuæi s logikomi vlastitim biraèima, da bi ga na koncu dovelo i do aktualnog prijedlogao kupnji Hvidre d.o.o. s pet milijuna kuna javnog novca. Prije nego onekoji ne znaju uputimo u problematiku Baldasarovog posljednjeg poteza,a da bismo taj potez razumjeli osvrnut æemo se na genezu njegovihnastojanja da izbri�e stigmu dezertera.

Prva njegova reakcija na spomenute optu�be bila je izjava da je tije-kom rata pomagao zemlju �aljuæi pakete tjestenine, tj. manistre iz Ita-

183


lije. Zbog èega su ga u feralovskoj satiri poèeli nazivati Barilla-gerila.Kako je taj argument izazivao opæi podsmijeh, Baldasar je uskoro, jo�tokom kampanje, dobio potvrdu o svom slanju pomoæi putem Caritasa.To mu je posvjedoèio Nikola Bekavac, predsjednik Udruge hrvatskihratnih veterana grada Splita, koja je nakon Baldasarovog dolaska navlast, u ne�to manje od godinu dana dobila na kori�tenje gradski pos-lovni prostor od oko 300 èetvornih metara u Ulici Matice hrvatske,organizaciju tradicionalne tombule i za�titarske usluge na proslavi Da-na grada, odnosno Svetog Duje. A Bekavac je imenovan i u gradskistruèni radni tim za Civilnu za�titu.

Drugi korak Baldasarovog nastojanja da izbri�e nalijepljenu etiketuvezan je uz skandalozni spomenik IX. bojni HOS-a, nazvanoj po usta�-kom zloèincu Rafaelu Bobanu. Gradonaèelnik je, naime, izmijenio pr-votnu odluku Gradskog vijeæa o postavljanju spomen-ploèe toj bojni,u postavljanje spomenika, sudjelujuæi ujedno na njegovom otvaranju,koje se nimalo sluèajno odvilo 9. svibnja, na Dan pobjede. Malo je kometada moglo promaknuti njegovo usiljeno pljeskanje na pozdrav "Zadom spremni". Veæ je naredne godine, takoðer vrlo simbolièkog 10.travnja, u ime Grada Splita poslao vijenac na reèeni spomenik, dajuæiusput posve nerazumljive intervjue u kojima je tvrdio da je Rafael Bo-ban za njega kompleksna povijesna liènost koja nije dovoljno historio-grafski istra�ena. Sve navedeno obrazlagao je potrebom za uspostavomjedinstva i konsenzusa, koji je trebao biti postignut na naèin da jednaod gradskih ulica, kao prva nakon potpunog brisanja antifa�istièke me-morije grada, iznova ponese ime po Prvom splitskom odredu. �to se dodanas nije dogodilo. Sve nas to dovodi do aktualnog prijedloga o kupnji"Hvidre" d.o.o. za pet milijuna kuna. Naime, nakon �to je Grad Split jo�devedesetih godina HVIDRI dao na upravljanje brojna gradska parki-rali�ta, toplane i usluge pauk-slu�be na upravljanje, radi èega je ta udru-ga osnovala vlastitu firmu, i nakon �to je ta firma najprije stvorila velikeprobleme graðanima koji nisu �eljeli plaæati ogromne raèune za gri-janje, a zatim toplane prestale raditi, ona je pro�la kroz predsteèajnu

184


nagodbu. Pri èemu joj je u toj nagodbi opro�teno 3,5 milijuna kunaprema Gradu Splitu i 3,4 milijuna kuna prema Ministarstvu financija.Osim toga, Baldasar je "Hvidri" d.o.o., znajuæi da æe iæi u kupnju tetvrtke i njezinu integraciju u gradske slu�be, produ�io koncesiju naparkirali�ta i pauk-slu�bu do 2019. godine. Situacija je kad je rezimi-ramo sljedeæa. Grad je godinama koncesionirao jedan od najunosnijihprihoda "Hvidri", pomogao toj firmi u predsteèajnoj nagodbi, nakonèega bi je sada, po gradonaèelnikovom prijedlogu, trebao kupiti za petmilijuna kuna, i to nakon �to joj je iznova produ�io koncesiju. Drugimrijeèima, Baldasar bi pet milijuna kuna javnog novca platio za pauk-vozilo i 120 zaposlenih.

S obzirom da je i ekonomskim laicima jasan potpuni raskorak s fi-nancijskom logikom u tom predlo�enom poslu, zahvaljujuæi èemu jegradonaèelnik u vezi s tim nai�ao na sna�nu opoziciju u Gradskomvijeæu, s upitnim izgledima da prijedlog uopæe proðe, vrijedi se zapitati,koji su to motivi kojima se Baldasar s takvim prijedlogom vodio. Ima-mo li u vidu da se Grad Split kroz èitav niz godina u kojima je ta firmaimala koncesiju na te djelatnosti, sasvim sigurno financijski i socijalnoodu�io ljudima koji su �rtvovali svoje zdravlje u ratu, te da je novèanasituacija grada daleko od bajne, ne nalazimo neki drugi motiv osimnastavka pranja vlastite biografije. �to bi, neovisno o besmislenostitakvih nastojanja, koja smo naveli u poèetku teksta, bilo legitimno kadbi se radilo o vlastitim, a ne javnim resursima. Drugim rijeèima, IviBaldasaru oèito nije bilo dovoljno kockanje s ugledom grada i vlastitestranke u èitavom sluèaju oko spomenika nazvanog po usta�kom zlo-èincu, nego je takav non�alantan odnos zadr�ao i prema javnom novcu.Imajuæi u vidu sve izreèeno, jedino je logièno pitanje koje nam na krajupreostaje: �to je sljedeæe?

Telegram, 17. 03. 2016.

185


MANIPULACIJE OKO PRIJEDLOGANOVOG KURIKULUMA IZ POVIJESTI

Od kada je konaèni prijedlog novog �kolskog kurikuluma predstav-ljen javnosti, taj se dokument na�ao pod sna�nim i prilièno usklaðenimnapadima i osporavanjima. S obzirom da je temeljno obilje�je tih vrstanapada i osporavanja bilo vezano uz konstantno dizanje panike o tomekako se tim prijedlogom razgraðuje nacionalni identitet, nije bilo ni-kakve sumnje da æe se na posebnom udaru naæi prijedlozi vezani uzhrvatski jezik i knji�evnost, te povijest. Tim vi�e je bila èudna kon-centracija napada gotovo iskljuèivo na pitanja prijedloga novog kuri-kuluma iz hrvatskog jezika, dok je rasprava o kurikulumu iz povijestigotovo izostala. Buduæi da je to bilo te�ko za oèekivati, istup Ive Bancaje, osim �to je prvi otvorio ovu temu, proizveo jednako besmislenuargumentaciju, poput one kojom se veæ du�e vrijeme koristi SlobodanProsperov Novak kada napada prijedlog kurikuluma iz hrvatskog. Gla-vna odlika takvih vrsta istupa tièe se nedostatka argumentacije i vi�kaetiketiranja, �to svakako predstavlja manji problem od jasnih poziva tedvojice znanstvenika da politika preuzme stvar u svoje ruke i potpunoodbaci rje�enja koja su ozbiljni ljudi iz struke i sustava predlo�ili nakonvi�egodi�njeg sustavnog rada.

Malo je �to toliko tragièno kao potpuni nedostatak svijesti kod spo-menutog dvojca o tome da se pona�aju upravo onako kao rigidni ko-munisti s èijim se nepostojeæim nasljeðem �ele obraèunati. Ivo Banacje tako u svim vrstama polemika i tekstova koje u posljednje vrijemeispisuje do zla boga predvidiv. U pravilu to èini na ovaj naèin. Osobu skojom polemizira Banac rijetko spomene imenom i prezimenom, koris-teæi èesto neku odrednicu kojom je etiketira i unaprijed otpi�e kao irele-vantnog sugovornika. Potom obièno uka�e na nedopustivost takvihstavova, kojima redovno pri�ije jugokomunistièku pozadinu, ma �to toznaèilo, da bi na kraju zazvao izravnu politièku intervenciju mentora

186


iz HDZ-a. Kojima se uporno, ali sa slaba�nim uspjehom nudi. Èitavsmisao takvog njegovog djelovanja jednostavno je obja�njiv time da jei sam duboko svjestan koliko su mu zakljuèci neutemeljeni, a samimtim i neargumentirani, pa bi ga svaka polemika koja bi se bavila pro-matranom temom, umjesto problematizacijom neèije osobe, razotkrilakao agilnog manipulatora i politièkog agitatora.

Naèin na koji Banac svjesno manipulira u svojim ideolo�kim obra-èunima mo�da se mo�e najbolje i�èitati upravo u njegovom tekstu ukojem je problematizirao prijedlog novog kurikuluma iz povijesti. Pi-�uæi o èlanovima radne skupine za izradu kurikuluma iz povijesti Banaczakljuèuje kako je od njih devet samo jedan redoviti sveuèili�ni profesorpovijesti, Neven Budak, titulirajuæi ga specijalistom za srednji vijek. Sdruge pak strane navodi da je voditeljica skupine bila Snje�ana Koren,vi�a predavaèica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. To �to za kolegicuKoren nije naveo da je specijalistica za suvremenu povijest i pitanjaud�benika za nastavu povijesti, vi�e od ièega govori o jasnim mani-pulativnim nakanama i profesionalno upitnim konaènim ciljevima nje-govog pisanja. Da je to stvar koju je nezgodno priznati, zna i Ivo Banac.

Vratimo li se iznova na samu temu kurikuluma iz povijesti, suoèitæemo se s jednim od sramotnijih iskaza nekoga tko se voli smatratijavnim intelektualcem i tko je svakako profesionalni znanstvenik i po-vjesnièar. Banac je, dakle, zakljuèio sljedeæe: "Nema Tita, nema tito-izma, nema nièega osim samoniklog 'oblikovanja samostalne hrvatskedr�ave nakon 1990'. Mo�da Minervina sova jo� nije poletjela kad je rijeèo 'polo�aju socijalistièke Jugoslavije'. Ostaje samo pitanje, tko je ovopodmetnuo Tomislavu Karamarku?". Iako je veæ Snje�ana Koren, odgo-varajuæi na Banèev tekst u Jutarnjem listu, istaknula ovo mjesto i svemane njegove argumentacije, kao i tendencioznost u prezentaciji pro-blema, vrijedi se na ovom mjestu jo� jednom zaustaviti i zapitati, kakveveze ima Tomislav Karamarko s prijedlogom novog kurikuluma? Pita-nje je naravno retorièko, s obzirom da je posve jasno kako u normal-

187


nom demokratskom dru�tvu ono naprosto nema nikakve veze. No, èaki kad bi taj èovjek bio predsjednik Vlade ili ministar znanosti, obra-zovanja i sporta i dalje bismo te�ko na�li odgovor na pitanje zbog èegajedan redoviti sveuèili�ni profesor iz povijesti, koji dr�i nastavu na ne-koliko fakulteta i usput poku�ava kadrovirati i na onima na kojima neradi, smatra da bi predsjednik HDZ-a trebao o neèemu odluèivati mimoljudi iz struke pa i samog Ive Banca koji u hrvatskoj historiografiji imanezanemariv utjecaj? Odgovor na ovo pitanje te�ko je pronaæi u biloèemu drugome, osim u paniènom nastojanju za pronalaskom politiè-kog pokrovitelja.

Imajuæi to u vidu, jasno je kako znatno veæu �tetu historiografiji èiniIvo Banac, svodeæi je na slu�kinju vladajuæe politike, nego �to bi joj samkurikulum mogao na�tetiti. Sve kad bi bio i najgori moguæi, �to svakakonije. Iako prijedlog kurikuluma iz povijesti nije u tom smislu detaljanpoput onoga iz hrvatskog, u kojem je iznesen prijedlog novih naslovalektire, iz njega se svakako mogu i�èitati kljuène tendencije, sa svimnjihovim prednostima i manama. Krenemo li od osnovnog, shvatit æe-mo da ovaj prijedlog iz temelja mijenja pristup uèenicima i uopæe do�i-vljaja historiografije. Njegova se temeljna komponenta, koja vrlo vjero-jatno i predstavlja problem Bancu i sliènima, odnosi na dvije od pettoèaka prezentiranih u konceptima u organizaciji kurikuluma. Jedna jenaslovljena "kontinuiteti i promjene", a druga "interpretacije i perspek-tive". Proèitamo li obja�njenje ovih dviju cjelina, stvari æe nam postatijasnije. Tako se u kontinuitetima i promjenama navodi da njihov kon-cept podrazumijeva shvaæanje povijesti kao slo�ene mje�avine promje-na i kontinuiteta. Obuhvaæa razumijevanje obilje�ja razdoblja koja seprouèavaju, identificiranje i obja�njavanje kontinuiteta, diskontinuitetai promjena unutar nekog razdoblja, kao i razumijevanje odnosa izmeðupromjena i kontinuiteta. To znaèi da uèenik obja�njava karakteristiènaobilje�ja povijesnih razdoblja; zna objasniti da se u odreðenom raz-doblju neki aspekti �ivota mogu mijenjati, a drugi ostati isti; identificira

188


i obja�njava promjene i kontinuitete unutar jednog razdoblja i tijekomrazlièitih razdoblja (dijakronièki i sinkronièki pristup); razumije odnosizmeðu promjene i kontinuiteta; razumije da svaka promjena ne znaèinu�no napredak; analizira domete i ritam (postupnost) promjena; ra-zumije u kojoj su mjeri odreðeni povijesni fenomeni znaèili promjenuza tada�nje ljude.

S druge pak strane u interpretacijama i perspektivama navedeno jeda njihov koncept poma�e uèeniku da razumije da tumaèenja pro�lostinastaju na temelju povijesnih izvora, ali i da ih oblikuju znanja, iskustvai sustavi vrijednosti onih koji ih interpretiraju. Interpretacija je pokus¡ajda se (re)konstruiraju i objasne pro�li dogaðaji, procesi i promjene.Koncept podrazumijeva razumijevanje i kritièko procjenjivanje razli-èitih perspektiva, kao i shvaæanje da se pro�lim dogaðajima naknadnoodreðuje va�nost i pripisuju odreðena znaèenja. Nagla�ava se potrebarazvijanja i iskazivanja osobne refleksije te se potièe argumentiranopreispitivanje povijesnih dogaðanja. Uèenik shvaæa da se prikazi pro�-losti ne sastoje samo od èinjenica, veæ i od interpretacija te razumije dasu ti prikazi podlo�ni provjeri i propitivanju. Izvedemo li bitno iz nave-denog, shvatit æemo da naglasak na multiperspektivnosti i pitanjimakontinuiteta podrazumijeva suspenziju dr�avotvornih mitova, neupit-nih istina i zagovaranja nultih toèaka povijesti, a samim tim i prestanakprogla�avanja onih koji poku�avaju otvarati traumatièna pitanja i za-govaraju multiperspektivnost za izdajnike i neprijatelje. Kurikulum jete�ko mogao ponuditi ne�to vi�e od toga. S druge pak strane ostajeèinjenica da je ipak propustio otvoriti pitanje NDH kao zasebnu velikutemu, �to je imajuæi u vidu aktualne poku�aje rehabilitacije te kvislin�ketvorevine propust za koji bi bilo korisno da ga se uva�i.

Telegram, 24. 03. 2016.

189


UPORNO NJEGOVANJE FA�IZMANA STADIONIMA I NJEGOVE POSLJEDICE

Èinjenica da se na prijateljskoj nogometnoj utakmici izmeðu repre-zentacija Hrvatske i Izraela, odigranoj u Osijeku, na tribinama po tkozna koji put izvikivao usta�ki pozdrav "Za dom spremni", malo je kogamogla iznenaditi. Jednako kao �to je malo koga mogao iznenaditi izo-stanak reagiranja premijera Ore�koviæa koji je bio na utakmici, ali ipotpuni nedostatak sluha komentatora utakmice, koji je uoèio sjajnuatmosferu na stadionu. Imajuæi to u vidu jasno je zbog èega Joeu �imu-niæu ni do danas nije jasno �to je napravio onim svojim suludim po-tezom. Problem uzgajanja i toleriranja usta�luka na nogometnim sta-dionima nije nastao juèer, niti je eskalirao sada, u vremenu koje je tak-vim politièkim uvjerenjima sklonije nego ikad. Èak i kad bismo tra�ilinekakav popust i razumijevanje za takvu vrstu javnog iskaza u ratnimgodinama, oni su svakako nestali u èasu u kojem se na utakmicamanogometne reprezentacije poèelo skandirati u èast Dinka �akiæa, pos-ljednjeg zapovjednika usta�kog logora u Jasenovcu, koji je na pritisaknevladinih udruga i meðunarodne zajednice izruèen Hrvatskoj. �akiæaje nakon toga dr�ava pravno osudila, da bi ga u javnosti znatan diopolitike uzdizao, proizvodeæi jednog bezliènog zloèinca u mit.

Imajuæi sve to u vidu, jasno je da su kolektivna zgra�anja nad poljud-skom svastikom od pro�le godine, posebno od strane ljudi iz HDZ-a iostale desnice bila uglavnom licemjerna i folklorna. U svemu tome èakje i najmanji problem �to se sada to dogodilo na utakmici s Izraelom,zemljom koja je logièno izrazito senzibilizirana za pojave politièkihsimpatija prema fa�istièkim re�imima. Kljuèni problem tog skandiranjatièe se hrvatskog dru�tva i njegove buduænosti. Kada je splitska Torcida,�eleæi dati podr�ku �imuniæu, na utakmicama protiv Dinama i Osijekauspjela gotovo cijeli stadion ujediniti u zborno skandiranje usta�kogpozdrava, meðu lokalnim klerikalnim novinarima pojavila se teza, koja

190


je ubrzo masovno prihvaæena, kako se radilo o di�petu. �to nas je do-velo do zanimljivog pitanja. Prema kome je taj di�pet bio usmjeren izbog èega? Sa sliènom se vrstom pitanja suoèavamo i sada. Kome jeupuæeno to skandiranje i s kojom motivacijom? S obzirom da se onoponavlja gotovo na svakoj utakmici reprezentacije, oèito je kako nijeupuæeno protivniku. To konkretno znaèi da je upuæeno domaæoj jav-nosti. A kako to skandiranje predstavlja vi�egodi�nju konstantu, zavrijeme koje su se izmijenile i lijeve i desne grupacije na vlasti, oèito jeda nije upuæeno ni protiv vlastodr�aca.

Nakon eliminacije tih dviju potencijalnih adresa ostaju nam samodvije moguænosti. Ili je skandiranje upuæeno kao ohrabrenje momèadii naciji, pri èemu oni koji to rade u njemu ne vide ni�ta sporno, ili jeupuæeno onim pripadnicima dru�tva koji to skandiranje ne odobravaju.Radi se naravno o ljudima s ljevice, iz nevladinih organizacija, kao ipripadnicima manjina. Iako bi bilo koji od ova dva odgovora sam posebi predstavljao ozbiljan problem, u trenutku kada su oni uvezani onpostaje mnogo ozbiljniji. Buduæi da se ovdje radi upravo o tome, izvje-sno je da �ivimo u dru�tvu koje ima ozbiljnih problema s do�ivljajemsebe samoga. Radikalni navijaèi reprezentacije oèito tu ekipu do�ivlja-vaju kao reprezentaciju vlastitih identitetskih i ideolo�kih odabira, za-hvaljujuæi èemu su iskreno uvjereni da je takvim skandiranjem podr-�avaju. Meðutim, veza koja se uspostavlja s drugom pretpostavkomodnosi se na pitanje, jesu li ti navijaèi svjesni �to to skandiranje znaèi.S obzirom da je i vizualna simbolika koja prati takvu vrstu navijanjanerijetko popraæena s uzdignutim desnicama, kao i s obzirom da subrojni transparenti ispisani sa stiliziranim slovom U, jasno je kako suoni koji skandiraju usta�ki pozdrav savr�eno svjesni �to on predstavljate da njegovim kori�tenjem �alju poruku onima koji takvo skandiranje,kao i usta�ku ideologiju, ne odobravaju. Iz èinjenice da je to problemkoji na utakmicama reprezentacije egzistira veæ du�e od deset godina,jasno je da se on ne mo�e rije�iti preko noæi. No, da bi se uopæe poèeorje�avati, potrebni su jasna politièka volja i sna�ne simboliène geste.

191


Poput recimo premijerovog napu�tanja stadiona u momentu kada ta-kvo skandiranje poène. Na pitanje, zbog èega se to ne dogaða bilo bimnogo jednostavnije odgovoriti kada bismo prije toga isto pitanje kojesmo postavili navijaèima postavili i politièarima. Jesu li svjesni �to sezapravo dogaða i �to svojim nedjelovanjem potièu. A ako jesu, zbogèega to rade?

Telegram, 24. 03. 2016.

POKU�AJ REVIZIJE POVIJESTI PREKOUVOÐENJA NOVE NACIONALNE PARADIGME

Kada je za novog ministra kulture imenovan Zlatko Hasanbegoviæ,neskriveni simpatizer i zagovornik usta�ke ideologije, koji je odmah popreuzimanju du�nosti najavio uspostavljanje tzv. nove nacionalne pa-radigme, taj je potez malo koga mogao istinski iznenaditi. Navodimoto iz razloga �to je samo osoba s takvim backgroundom i s takvim na-kanama mogla Tomislavu Karamarku garantirati provoðenje onoga �toje u davnom, programatskom intervjuu za Globus najavio kao politikuantikomunistièkog manifesta. Da su takvim kadrovskim odabirom, kaoi svim potezima koja je nestabilna nova vlast povukla od preuzimanjazemlje do danas odavno raspr�ene iluzije mnogih koji su Karamarkovradikalni nacionalizam smatrali predizbornim trikom koji æe se nakonizborima ukloniti, sada je naravno posve jasno. Jedino je pak nejasnona èemu se taj optimizam temeljio?

No, vratimo li se naslovnoj temi uoèit æemo da uspostava nove nacio-nalne paradigme, zajedno s nastojanjima da se uspostavi tzv. nultatoèka povijesti od 30. svibnja 1990. godine, predstavlja gotovo jedinistvarni sadr�aj politike HDZ-a i cjelokupne nacionalistièke desnice, �toje èinjenica koju demokratska javnost ne bi trebala potcjenjivati. Timprije �to su takva nastojanja sasvim u skladu s onim �to se dogaða umnogim zemljama nekada�njeg Istoènog bloka. �to to u praksi znaèi i

192


kako se takva nastojanja manifestiraju, vidljivo je svakome tko je makari povr�no pratio zbivanja u politièkom �ivotu zemlje u proteklih neko-liko godina. Na djelu je proces koji je najbolje definirao Marinko Èuliæ,zakljuèiv�i kako dana�nja desnica �eli okonèati ono �to je zapoèeto de-vedesetih godina, ali iz raznih razloga nije dovedeno do kraja. Od pozi-tivnog vrednovanja antifa�istièke ba�tine i pozitivnih dijelova socija-listièkog nasljeða, do uvoðenja preostalih Srba u geto unutar kojeg æese moæi baviti folklornim temama, bez moguænosti participacije u te-mama od �ireg dru�tvenog znaèaja. Ovo posljednje vidljivo je u brojnimnasrtajima na Novosti, kojima se u gotovo kompletnoj nacionalistièkojjavnosti zamjera profesionalno bavljenje novinarskim poslom i, �to jeposebno paradigmatièno, èinjenica da u tim novinama pi�e znaèajanbroj ljudi koji po etnièkom porijeklu nisu Srbi. Takva vrsta shvaæanjana kraju nije manifestirala samo nastojanje da se srpsku zajednicu smje-sti u folklorni geto, nego je i posvjedoèila vlastitu intelektualnu limi-tiranost, koja nije u stanju razumjeti stvarnost izvan nacionalnih i na-cionalistièkih kategorija.

Spustimo li se u konaènici na podruèje odnosa prema historiograf-skim pitanjima, doæi æemo do konstantnog nastojanja da se antifa-�istièka borba i socijalistièko razdoblje svedu na istu ravan s kvislin-�kim usta�kim re�imom. To �to se ta namjera ne iskazuje otvoreno, veæputem forsiranja teze o dva jednaka totalitarizma, predstavlja iskljuèivodokaz o jasnoj svijesti meðu nacionalistièkom desnicom da tako otvo-renim pristupom toj temi ne bi mogla provesti svoje ciljeve. Naèin nakoji ta teza usklaðeno djeluje s politikom HDZ-a i cjelokupne desnice,uoèljiv je na tri polja: medijskom, profesionalno-historiografskom ipolitièkom. Pri èemu se pojedina polja nerijetko meðusobno isprepliæu.U pogledu medijskog forsiranja ovakvih teza dovoljno se osvrnuti nauèestala pisanja iscrpnih tekstova u Vijencu Matice hrvatske koji, osimotvorenog zagovaranja teze o dva jednaka totalitarizma, neskriveno inekritièki objavljuje tekstove i intervjue ljudi koji sasvim ozbiljno tvrdeda u Jasenovcu nije egzistirao usta�ki logor smrti. Jednak pristup toj

193


temi, ali bez ove zadnje komponentne, èesto je vidljiv i u pisanjimaVeèernjeg lista, te posebno Slobodne Dalmacije, koja je tokom èitave2015. godine u redovitom ritmu objavljivala navodno ekskluzivne ineprovjerene podatke o masovnim komunistièkim zloèinima i radilaintervjue u kojima se solidarizirala s pripadnicima usta�kih postrojbikoji su sudjelovali u bici na Kozari. O radikalno desnim portalima iekstremistièkim emisijama na lokalnim televizijama nije potrebno de-taljnije govoriti.

�to se tièe pristupa profesionalne historiografije, za nju je pored sa-mostalnog djelovanja èitave skupine povjesnièara koji zastupaju tezuo dva totalitarizma, poput Josipa Jurèeviæa, Stjepana Matkoviæa, IveLuèiæa, Marija Jareba, Jure Kri�ta, Ive Rendiæa Mioèeviæa, Ive Banca iostalih, posebno indikativno djelovanje Hrvatskog instituta za povijest,koji je nekada�nju ideolo�ku zadaæu pravovjernog istra�ivanja povijestiradnièkog pokreta, zamijenio jednako pravovjernim pristupom pro-cesima osamostaljivanja Hrvatske, Domovinskog rata i èitavim kom-pleksom nacionalistièkog imaginarija. Tako se u izdanju tog institutapojavio èitav niz izdanja koja iscrpno dokumentaristièki prikazuju ko-munistièke zloèine, s minimalnim nastojanjima nuðenja kompleksnehistoriografske slike, ponajprije pitanja za�to je do svega toga do�lo i�to je prethodilo 1945. godini. Upravo takav pristup obilje�io je i sim-pozij pod nazivom "1945 - na razmeði dvaju totalitarizama", koji jenedavno organizirao Hrvatski institut za povijest. Okupiv�i na jednommjestu gotovo sve revizionistièke hrvatske i srpske povjesnièare, sim-pozij nije ponudio doslovno niti jedan rad o fa�istièkom kvislin�komtotalitarizmu, zahvaljujuæi èemu se èitav skup pretvorio u pamflet us-mjeren protiv partizanske borbe i njezinih rezultata. Skrivena porukatakve �kole mi�ljenja krije se u jo� uvijek neizreèenom zakljuèku kakozemlja zapravo nije osloboðena 1945. godine, s obzirom da je jedantotalitarizam zamijenio drugi.

Sliènu je poruku poslala i izlo�ba posveæena 1945. godini, koja jenedavno otvorena u Hrvatskom povijesnom muzeju. To �to je, kao i u

194


svemu ostalom, takav pristup umnogome slijedio slièna nastojanja usrpskoj historiografiji ne treba nimalo èuditi. Bitno je napomenuti kakoje taj diskurs vidljiv i u govorima na komemoraciji koja se svake godineodr�ava na Bleiburgu, a kojoj je odlukom nove vladajuæe veæine vraæenopokroviteljstvo Sabora. �to je moment koji je toliko malo nagla�avanu raspravama posveæenim tom pitanju, da je gotovo posve i�èeznuo.Nije, naime, kljuèni problem te komemoracije pitanje, da li je u publicibilo vi�e ili manje ljudi s usta�kim obilje�jima, koliko u tome da nitijedan govornik, niti jednom nije kontekstualizirao zbivanja na Blei-burgu. Zahvaljujuæi èemu neupuæena publika ima dojam da su "jugo-komunistièki zloèinci", nièim izazvani do�li na Bleiburg kako bi se ob-raèunali s nedu�nom hrvatskom vojskom. Sve navedeno je, kao �to jeu uvodu veæ istaknuto, praæeno sna�nom politièkom akcijom koja sadadolazi iz same Vlade, a odnosi se na potpunu negaciju bilo kakvog ra-cionalnog vrednovanja socijalistièkog razdoblja. Tim pristupom kojikarakterizira pau�alni neargumentirani govor o kvaliteti ud�benika izpovijesti, potpuna negacija èinjenice da je hrvatsku dr�avnost uteme-ljila antifa�istièka borba koja je iznjedrila ZAVNOH i da je taj ZAVNOH-uHrvatsku definirao kao dr�avu hrvatskog i srpskog naroda te ostalihgraðana, a koji se poziva na tisuæljetne snove i sve vrste nacionalnihkontinuiteta, dok poku�ava izbrisati gotovo èitavo nasljeðe 20. stoljeæa,proizvodi se nevjerojatna kolièina buke u javnosti. Jedini je cilj takvihnastojanja, koja su praæena glorifikacijom Franje Tuðmana, simbolièkizaèetom podizanjem njegovog spomenika u Splitu i zakljuèenom ime-novanjem zagrebaèkog aerodroma po njemu, poku�ava se osporiti is-tinska historiografska rasprava i uva�avanje multiperspektivnosti i os-novnih èinjenica koje se ne uklapaju u konstitutivne mitove tuðma-nizma. Neovisno o tome �to je svakome jasno kako su takva nastojanjana du�e staze neodr�iva i kako je nemoguæe suspendirati raspravu o timpitanjima, koju je uostalom sam Karamarko i najavio izjavom kako æesvatko u svoja èetiri zida moæi misliti �to hoæe, ali neæe moæi to i javno

195


iznositi, izvjesno je kako ideolo�ka ofanziva vladajuæih mo�e nanijetiozbiljnu �tetu, kako historiografiji samoj, tako i atmosferi u dru�tvu.

Telegram, 24. 03. 2016.

IZBORI U SDP-U I AKTUALNI IZAZOVI HRVATSKE LJEVICE

Subotnji izbori u SDP-u, nakon kojih æemo saznati ime novog pred-sjednika te partije, kao i oni koji slijede nakon njih, a tièu se sastavavodstva socijaldemokrata, svakako su bitni u personalnom smislu, alii kao poruka. Kako politièkim protivnicima, tako i �iroj hrvatskoj jav-nosti. �to god na njima èlanovi i delegati SDP-a odluèili, predstavljatæe njihovu legitimnu i promi�ljenu odluku. Stoga je svako naricanje radinekakvog pada civilizacijskog standarda u toj unutarstranaèkoj kam-panji posve proma�eno, barem kad je rijeè o analizama izgovorenog.No, pitanje kojem se, barem javno, nije posvetilo mnogo prostora, a odtemeljne je va�nosti kako za razvoj ljevice, tako i za razvoj dru�tva ucjelini, odnosi se na programsko i identitetsko viðenje buduæeg razvojaljevice u Hrvatskoj. Vratimo li se na poèetke SDP-a, koji je pravno i nasvaki drugi naèin izrastao na ba�tini nekada�njeg SKH, primijetit æemonekoliko tendencija koje su, �to u pozitivnom, �to u negativnom smisluobilje�ile daljnji razvoj ljevice u Hrvatskoj, sve do sada�njeg vremena.S jedne strane, Ivica Raèan se opredijelio za stvaranje modernistièkepartije, gotovo u potpunosti sukladne onome �to je britanski teoretièarAntony Giddens kasnije formulirao kao 'treæi put'. Takvo novo viðenjesocijaldemokratskih politika, napustilo bi negativni dio socijalistièkognasljeða, usvajajuæi iskustva zapadnih socijaldemokracija. S druge pakstrane, SDP je, jo� od Raèanovog doba, praktièno do danas ostao zna-èajno paraliziran kompleksom optu�bi za titoizam i jugoslavenstvo, �toje umnogome odredilo pona�anje te partije, kako u oporbi, tako i navlasti. Sve je to dovelo do toga da je, s jedne strane, SDP doista izrastaou stranku civilizirane, moderne Hrvatske, braneæi sekularne i liberalnevrijednosti dru�tva, dok je primjerice HDZ, pored veæeg dijela èlanstvaSKH, preuzeo i dobar dio najgoreg nedemokratskog nasljeða SKH.

196


No, spomenuti je kompleks SDP doveo do nastojanja izbjegavanjaistinskog politièkog konflikta s nacionalistièkom desnicom, �to je rezul-tiralo s nekoliko èinjenica. Jedna je od njih da u SDP-u, osim u prvojgodini nakon pada HDZ-a dvijetisuæite godine, nikada nije povedenaozbiljna i �iroka dru�tvena i znanstvena rasprava o Tuðmanovom nas-ljeðu, �to je dovelo do njegovog gotovo neupitnog statusa danas. Vrloje vjerojatno iz istih razloga izostalo i temeljito reformiranje upravnogi regionalnog ustrojstva zemlje, za koje je èak postojala i �ira dru�tvenapodr�ka. Osim toga SDP nije iskoristio priliku da aktivno ospori namje-re i rezultate privatizacije, provedene na veæ poznati naèin, zahvaljujuæikojima je znatan broj graðana ostao bez prilike da ostvari pristojnuegzistenciju. Drugim rijeèima, unatoè èinjenici da je SDP jedini imaodovoljne organizacijske i politièke kapacitete da organizira prosvjederadnika poharanih firmi, on to nikada nije uèinio. Koliko je taj izborbio ispravan i �to je donio, jo� æe dugo biti predmetom ozbiljnih ras-prava, koje neæe utjecati na spomenuti izbor. A navedeni su izbori imalidvije posljedice. S jedne strane, ispostavilo se da je Raèan bio u pravuu procjeni da takva politika predstavlja siguran put ka osvajanju vlasti,koja je umnogome bila efikasnija i civiliziranija od prethodnih hade-zeovih. No, s druge strane, Raèanov SDP na tom je putu izgubio po-dr�ku mnogih intelektualaca ljevice, od kojih su neki poku�ali ne�touèiniti organizirajuæi politièke stranke, èiji su izborni rezultati mahombili neuspje�ni, poput Horvatovog SDU-a, Tripalovog ASH-a i �uva-rovog SRP-a.

Sve smo ovo naveli iz mnogo ozbiljnijih razloga nego �to je kratakpovijesni pregled razvoja ljevice u suvremenoj Hrvatskoj. SDP i ljevicase danas, kao uostalom i èitava Hrvatska, nalaze pred ozbiljnim, mo�dai najveæim izazovom u novije vrijeme. S obzirom da u zemlji veæ du�evrijeme traju razni poku�aji razgradnje liberalnih vrijednosti, ostatakasekularnog dru�tva i bilo kakvog pozitivnog nasljeða ljevice, �to je pro-ces koji aktualna Vlada, ne samo da podr�ava, nego i znaèajno potièe,

197


organizirana politièka ljevica ispostavlja se kao jedina brana tom pro-cesu. Jer, bez njezine pomoæi, sva nastojanja brojnih kulturnjaka, inte-lektualaca i aktivista s nevladine scene neæe biti dovoljna da se tomprocesu odupru. No, osim ove, zapravo reaktivne politike koja je pri-siljena odgovarati na tuðe inicijative, SDP-u je potrebno i formuliranjenove aktivne politike. Koja bi s jedne strane poruèila vlastitom èlanstvui graðanima, na koji naèin ta partija do�ivljava sebe, svoje nasljeðe iljevicu uopæe, te u kojem bi smjeru okrenula ovo dru�tvo. Bez formu-liranja ozbiljne politike na oba ova podruèja hrvatsko æe dru�tvo bitiosuðeno na atmosferu u kojoj æe nekad nezamislive stvari definitivnopostati posve normalne. Od èinjenice da se potpuno nekompetentneosobe raznoraznih profila imenuju za ministre, preko toga da se u ze-mlju uvodi klerikalizam, manjinama odreðuju granice njihovih prava,rehabilitira usta�ki re�im, pa sve do toga da odreðena skupina ljudi imaneogranièeno pravo kr�iti zakone i logorovati u centru glavnog grada.Jednako kao �to je jasno da samo civilno dru�tvo, uz pomoæ javno anga-�iranih intelektualaca, neæe biti u stanju samo pru�iti adekvatan otportakvim nastojanjima, tako to neæe moæi ni SDP bez pomoæi istog togcivilnog dru�tva i spomenutih ljudi. Preciznije govoreæi, tek zajedniè-kim djelovanjem parlamentarne ljevice, civilnog sektora, slobodnihmedija i javnih intelektualaca posveæenih oèuvanju vrijednosti demokrat-skog, liberalnog i sekularnog dru�tva, aktualna æe vi�egodi�nja ofenzivamilitarnog krila HDZ-a, klerikalnih krugova i svih moguæih organizacijanacionalistièke desnice do�ivjeti konaèni neuspjeh. Imajuæi u vidu svenavedeno, ostaje za nadati se da æe do prepoznavanja ovih potreba doæii da hrvatsko dru�tvo neæe postati jo� jedno u nizu dru�tava koje svoje-voljno hrle ka raspadu svih institucija demokratskog dru�tva.

Telegram, 31. 03. 2016.

DIVLJAÈKI NAPAD NA ANTU TOMIÆA

Kad se u buduænosti bude pravila historiografska analiza Splita i

198


Hrvatske s poèetka drugog desetljeæa 21. stoljeæa, èinjenica da je podrugi put u jedva dvije godine u vlastitom gradu divljaèki napadnutpisac i novinar Ante Tomiæ najpreciznije æe opisati promatrano doba.Na jednak naèin na koji je, primjerice, javno spaljivanje Feral Tribuneana Pjaci obilje�ilo devedesete. Iako je èinjenica da je Tomiæ veæ drugiput napadnut u vlastitom gradu sama po sebi dovoljno u�asavajuæa,naèin na koji se to ovog puta dogodilo izrazito je upozoravajuæi po sva-koga tko �eli dobro ovom dru�tvu. Dok se prvi napad dogodio na pre-pad, s oèitom namjerom da napadaè ostane neotkriven, ovotjedni na-pad koji se dogodio ispred Doma mladih simptomatièan je zbog dvarazloga. On se prije svega dogodio pred brojnom publikom, dakle, bezikakve namjere skrivanja identiteta, a potom je bio i fizièki. Struktu-ralna razlika izmeðu ta dva napada odnosi se na promijenjeni dru�tvenii politièki ambijent. Jer, ono �to takvim fizièkim nasiljem poruèuje uli-èna desnica �eljna linèa, sadr�ajno posve odgovara onome �to govorevisoki du�nosnici aktualne vlasti. S te strane Hasanbegoviæeva optu�baprotiv kulturnjaka za jugoslavenstvo i optu�ba za istu stvar, izgovorenas manje retorièke vje�tine od strane napadaèa, potjeèu iz istog uvjerenjada je javno dopu�teno zagovarati samo one stavove koje odobri nacio-nalistièka desnica. Onaj tko se pak usudi slobodno iznositi vlastita mi�-ljenja s jedne æe strane dekretom ostati bez potpora, a s druge biti izlo-�en fizièkim napadima u vlastitom gradu.

No, to �to sluèaj Ante Tomiæa predstavlja paradigmu duboke krizeu koju je hrvatsko dru�tvo upalo, ne znaèi da taj sluèaj treba promatratimimo konkretnog èovjeka kome se takve stvari dogaðaju. Time dola-zimo do kljuènog momenta nezdrave atmosfere koja se u Splitu uzgajaveæ du�e vrijeme. Naime, veæ dugi niz godina u gradu postoji odreðenagrupa ljudi koja je sebi oèito zadala misiju da na svaki moguæi naèinizvrijeða i okleveæe manje-vi�e sve splitske autore. Pri èemu ih èinjenicada se radi o praktièno najtalentiranijoj spisateljskoj generaciji koju jeSplit uopæe proizveo kroz èitavu povijest, ni najmanje ne obeshrabrujeu onome �to rade. �tovi�e, te�ko se oteti zakljuèku da ih na to i potièe.

199


Konkretan produkt takvog djelovanja je s jedne strane èitav niz sramot-nih i uvredljivih poruka upuæenih tim autorima, dok s druge strane ta-kvi napadi oèito prerastaju u pravilo. Pri èemu ne treba izgubiti iz vidada se takvim potezima �eli u prvom redu javno osramotiti te ljude, �tou mediteranskom imaginariju ima posebnu vrstu simbolièkog znaèe-nja, no istovremeno ih se �eli i u�utkati.

Kako se na Tomiæu sada primjenjuje isti obrazac koji se devedesetihprimjenjivao na Smoju i Feral, zanimljivo bi bilo promotriti gdje u tomobrascu sebe vidi Robert Pauletiæ, koji se nedavno poku�ao predstavitikao �rtva vlastitih satiriènih napisa. Iako smo veæ naveli uzroke i poti-caje takvoj vrsti nasilja, èinjenica je da izostanak ozbiljne reakcije poli-cije, koja jo� uvijek nije prona�la prethodnog napadaèa, a o sankcioni-ranju poruka mr�nje sa gradskih zidova da i ne govorimo, mo�e samoohrabriti daljnje akcije tog tipa. Kad na koncu èitav sluèaj svedemo nagole èinjenice, suoèit æemo se sa sljedeæim: u vlastitom je gradu, nakoniznimno posjeæenog Prièigina i ispred mno�tva svjedoka, brutalno fiziè-ki napadnut jedan od najznaèajnijih hrvatskih pisaca. Motivi zbog kojihje napadnut iskljuèivo su politièki, a uzrok bi im, naravno, posve sulud,moglo biti iskljuèivo Tomiæevo pisanje. To drugim rijeèima znaèi da jeu hrvatskom dru�tvu sloboda govora postala ozbiljno fizièki ugro�ena.S obzirom da je prilikom prvog napada izostala ozbiljna reakcija vlasti,pri èemu je gradonaèelnik Baldasar izjavio kako se to svakom mo�edesiti, te�ko je za povjerovati da æe ovog puta, posebno s obzirom naideolo�ke poruke koje dolaze od strane vlasti, biti i�ta bolje. Ukoliko seova procjena poka�e toènom, to æe znaèiti da su, �to god ministar kul-ture i njegov nadreðeni o tome mislili, hrvatska kultura i javni medijiugro�eniji nego ikad. No, vi�e od svega, znaèit æe da je jedan èovjek, kojito nièim nije zaslu�io, ostao neza�tiæen i sam. �to bi znaèilo da je dru�-tvo izgubilo i posljednje natruhe solidarnosti i empatije.

Telegram, 01. 04. 2016.

200


NEÈASTIVI NA FILOZOFSKOM FAKULTETU

Problem koji posljednjih tjedana eskalira, a odnosi se na pitanje mo-guænosti integriranja odreðenih studija izmeðu Katolièko-bogoslovnogfakulteta i Filozofskog fakulteta Sveuèili�ta u Zagrebu, ima svoj dalekizaèetak u odluci iz 1996. godine. Tada je, naime, Katolièko-bogoslovskifakultet vraæen u sastav Sveuèili�ta u Zagrebu, �to je po tvrdnjama pot-pisnika tog sporazuma Franje Kuhariæa, Vlatka Pavletiæa, Marijana �u-njiæa i Franje �anjeka, predstavljalo ispravljanje povijesne nepravdekojom su komunistièke vlasti iskljuèile tu instituciju iz javnog sveuèi-li�ta 1952. godine. Svakome tko je tada �ivio u Hrvatskoj, jednako kaoi danas, bilo je jasno kako æe Katolièka crkva poku�ati ostvariti �to sna�-niji utjecaj na procese visokog obrazovanja u zemlji, u èemu je utjecajna Zagrebaèkom sveuèili�tu èinio jednu od bitnijih stavki. Pitanje kojese nakon iskazivanja nekolicine disonantnih tonova u tada�nje doba,u posljednje vrijeme gotovo i ne spominje, jest pitanje kompatibilnostiizmeðu javnog sveuèili�ta i znanosti koja izuèava vjerovanje u nadna-ravno. S time je usko vezano i pitanje egzistencije katolièkog vjeronaukau javnim �kolama u nominalno sekularnoj dr�avi. Upravo na ovomposljednjem prelama se kljuèni problem najavljene integracije odre-ðenih studija. Ugovori izmeðu Katolièko-bogoslovskog i Filozofskogfakulteta, koje je poku�ao progurati dekan Filozofskog fakulteta na od-lasku i tada veæ novoizabrani rektor zagrebaèkog sveuèili�ta, DamirBoras, a koji su nakon negodovanja Fakultetskog vijeæa i sastavljanjaradne skupine povuèeni, da bi sada bili u izmijenjenom obliku vraæeni,nikada nisu odgovorili na bitno pitanje: koja bi iz svega toga bila koristza studente Filozofskog fakulteta? Imajuæi u vidu da je najva�nija stavkaprijedloga ugovora ostala neizmijenjena i u novom, modificiranom pri-jedlogu. A po toj bi stavci studenti KBF-a, upisivanjem odreðenih stu-dija, nakon zavr�etka studija bili u nesumnjivoj tr�i�noj prednosti predstudentima Filozofskog fakulteta.

201


S obzirom da se nastava vjeronauka izvodi u osnovnim i srednjim�kolama, posve je jasno kako æe ravnatelji �kola u sluèaju da ti ugovoribudu izglasani radije zaposliti jednu osobu koja, primjerice, mo�e dr-�ati nastavu iz vjeronauka i povijesti, umjesto dvije osobe. Indikativnaje u svemu tome i èinjenica da je nova uprava fakulteta, s dekanomVlatkom Previ�iæem na èelu, poku�ala izglasati ugovor s KBF-om upaketu s jo� nekoliko fakulteta, poput Muzièke akademije, Akademijelikovnih umjetnosti i PMF-a, �to su fakulteti koje se nikako ne mo�epromatrati na isti naèin vezano uz buduæu konkurenciju izmeðu zavr-�enih studenata na tr�i�tu. Èinjenica je da je na kraju veæina odsjekapodr�ala te ugovore, �to je i dovelo do aktualne pobune studenata.

Kada se stvari u èitavoj prièi svedu na bitno, uoèit æemo da problemima dvije razine. Jedna je stavljanje studenata Filozofskog fakulteta uneravnopravan polo�aj prema kolegama s Katolièko-bogoslovskog fa-kulteta, a drugi je èinjenica da se takvim nastojanjem poku�ava pro�iritiutjecaj Katolièke crkve na javna sveuèili�ta. �to u situaciji u kojoj brojniljudi iz crkve aktivno sudjeluju u nastojanjima da dru�tvo izgubi seku-larni karakter, ali i u nastojanjima da se potpuno revidiraju osnovneèinjenice iz Drugog svjetskog rata, ne predstavlja bezazleno pitanje.Ugovorom se uvodi jedan dvopredmetni studijski program koji bi biokonkurentniji na �tetu svih studenata koji nisu ili ne mogu biti dio togdvopredmetnog studijskog programa zbog svog vjerskog opredjeljenja.Bilo koji dvopredmetni studijski program s odsjekâ koji su podr�aliugovore mogao bi se kombinirati samo s jednim od èetiri studijskaprograma na KBF-u, i to studijem "Religijske pedagogije i katehetike"na kojem se �koluju buduæi vjerouèitelji. Vjerouèitelji se u �kolama nezapo�ljavaju procedurom kojom se zapo�ljavaju ostali nastavnici, zanjih ne vrijede natjeèaji koje �kole raspisuju, veæ ih direktno postavljajucrkvene vlasti, koje ih jednako tako mogu povuæi s radnog mjesta akoprocijene da ne �ire u dovoljnoj mjeri crkveni nauk ili da su se ogrije�ilio kodeks kanonskog prava. Njima nije dovoljna diploma KBF-a da bise zaposlili kao vjerouèitelji, nego moraju imati ispravu o "kanonskom

202


mandatu" (missio canonica), koju je izdao dijecezanski biskup, tj. Kato-lièka crkva. Takoðer, u dokumentima o akreditaciji zajednièkog dvo-predmetnog studijskog programa, jasno pi�e da je KBF nositelj zajed-nièkog programa, a kao takav, prema Zakonu, izdaje diplome. To biznaèilo da je Katolièko-bogoslovski fakultet ovla�ten za izdavanje diplo-ma studentima koji na Filozofskom fakultetu zavr�e sociologiju, kom-parativnu knji�evnost, filozofiju ili bilo koji drugi dvopredmetni stu-dijski program. To je posebno problematièno ako uzmemo u obzir 816.èlanak, stavak 2. Zakonika kanonskog prava koji nala�e da "svako crk-veno sveuèili�te i svaki fakultet mora imati svoj statut i nastavni plan�to ih je odobrila Apostolska Stolica". To znaèi da bi "Apostolska Stoli-ca" bila u poziciji odobravati ili ne odobravati nastavne planove naFilozofskom fakultetu. S obzirom da je svijest o oba ova problema po-taknula brojne studente, kao i èlanove sindikata Akademska solidar-nost da se takvim nastojanjima suprotstave, nakon nekoliko godinao�ivljeni Plenum, koji je pred prepunim auditorijem odbacio te ugo-vore, doveo je u neugodnu situaciju sve aktere tog procesa. Prije svegazato jer se sada on vi�e neæe moæi odvijati iza zatvorenih vrata, a potomi zbog sve izvjesnije moguænosti nove blokade Filozofskog fakulteta.Ovakva vrsta prezentacije tog problema sa sudjelovanjem studenata veæje sada postigla to da se o tome razgovara u javnosti i argumentirano,èime se dokida sveprisutna praksa suspenzije javne rasprave o ozbilj-nim pitanjima koja se tièu buduænosti hrvatskog dru�tva. Kako æe sena kraju èitav problem razrije�iti nije uputno prognozirati, no ono �toje prilièno izvjesno jest to da do razrje�enja neæe doæi skoro.

Telegram, 07. 04. 2016.

OD LAZARA DO LEOPOLDA MANDIÆA

Nesvakida�nji redovi koji se sad veæ prote�u od glavnog zagrebaèkogtrga do katedrale, a u kojima ljudi stoje da bi vidjeli posmrtne ostatkeSv. Leopolda Mandiæa, upuæuju na nekoliko zanimljivih dru�tvenih

203


procesa. S jedne strane takva vrsta posveæenosti njegovanju jednogsvetaèkog kulta svjedoèi o sve ra�irenijem nastojanju za povratkomdru�tva u predmoderno stanje, ali i o uspje�nim uèincima klerikaliza-cije dru�tva, koju veæ vi�e od èetvrt stoljeæa provodi Katolièka crkva.Promatramo li ove èinjenice iz perspektive ljudi koji u ovakvom �to-vanju kulta pronalaze smisao, uoèit æemo njihovu jasno izra�enu �eljuza svijetom u kojem neæe biti sumnji, propitivanja i dru�tvenih tenzija.Drugim rijeèima rijeè je o fenomenu koji izbjegava suoèavanje s proble-mima suvremenog dru�tva. No, kad bismo promotrili èitavu ovu akcijuiz perspektive onih koju su je organizirali, tj. iz perspektive vrhova Ka-tolièke crkve, te�ko bismo mogli izbjeæi usporedbu s dva paradigmatskaprimjera iz relativno nedavne pro�losti. Jedan se odnosi na djelovanjeKatolièke, a drugi na djelovanje Srpske pravoslavne crkve. Ovaj sluèaj,naime, neodoljivo podsjeæa na 1984. godinu i odr�avanje Nacionalnogeuharistijskog kongresa u Mariji Bistrici, koji je pored religijskog mo-menta, imao i onaj politièki, izra�en u nastojanju da se masovnim vjer-skim okupljanjima i njihovom dugotrajno�æu politièki oslabi socijalis-tièki re�im.

S obzirom da je prilièno izvjesno da vrhovi Crkve �ele aktivno utjecatina politièki �ivot i dru�tvene procese u zemlji, ostaje nam da se poza-bavimo pitanjem, protiv koga su trenutaèno usmjerene manifestacijeovog tipa. To naravno ne znaèi da ovom vi�ednevnom dogaðaju odri-èemo bilo kakav religijski razlog, no bilo bi prilièno naivno povjerovatida su 150. godi�njica Mandiæevog roðenja i tzv. Godina milosrða pre-tvorene u ovakvu vrstu javne manifestacije iskljuèivo iz vjerskih pobu-da. Vratimo li se na usporedbu s 1984. godinom i pitanje kome se naovaj naèin �alje politièka poruka, neæe nam biti preveliki problem za-kljuèiti kako to svakako nije aktualna vlast. Posebno s obzirom na èinje-nicu da je i nekoliko èlanova Vlade sudjelovalo u poklonstvu. Ono �topreostaje su oni dijelovi dru�tva koji se zala�u za dosljedno funkcio-niranje sekularnog dru�tva i za liberalne graðanske vrijednosti. Drugimrijeèima, preostaju predstavnici oporbe, no znatno prije njih oni gra-

204


ðanski aktivisti i intelektualci koji pru�aju konstantan otpor konzerva-tivnoj revoluciji koja upravo traje u Hrvatskoj.

Kada bismo, uva�avajuæi ovdje spomenute èinjenice, poku�ali dodat-no komparirati ove dvije vjersko-politièke manifestacije, lako bismoshvatili kako se kljuèna razlika izmeðu njih odnosi na kontekst i pozi-ciju u dru�tvu koju je tada i sada zauzimala Katolièka crkva. Dok jesredinom osamdesetih godina u politièkom smislu nastupala s opor-bene pozicije i mogla se, barem kod dijela graðana, predstavljati kaoneka nova snaga koja oponira re�imu, njezina dana�nja pozicija je svesamo ne marginalna. Stoga ovakvu vrsta nastojanja, u kojoj jedna odnajmoænijih dru�tvenih institucija, uz pomoæ znatnog dijela vlasti, �aljeeminentno politièku poruku onim dijelovima dru�tva koji ne podr�a-vaju sve primjetniju klerikalizaciju zemlje, ne mo�emo èitati ni u jed-nom drugom kljuèu, osim u onom koji posve ignorira stavove, prava ipotrebe svih vrsta manjina. Od nacionalnih, preko seksualnih, do idej-nih. Koliko god to ljudima u Crkvi nije drago èuti, ovo organiziranoidolopoklonstvo prema kostima svetaca, u skladnoj koordinaciji s vla-dajuæom ideologijom, neodoljivo podsjeæa na no�enje mo�tiju cara La-zara s poèetka devedesetih godina pro�log stoljeæa. Za neupuæene èita-telje rijeè je o masovnoj akciji Srpske pravoslavne crkve koja je, tran-sportirajuæi moæi nacionalnog sveca diljem zemlje, vr�ila politièku mo-bilizaciju na nacionalistièkoj platformi. I medijska prezentacija èitavogovog dogaðaja izvedena je tako da mu je pridan znaèaj koji ni po èemune zaslu�uje. Direktan televizijski prijenos jedne marginalne crkvenesveèanosti u vodeæem terminu na prvom programu HRT-a, zbog èegaèak nije emitirana jedna od najgledanijih emisija "Hrvatska u�ivo", spa-da u racionalno neobja�njive poteze vodstva te kuæe. S obzirom da jeovakav zakljuèak te�ko opovrgnuti, preostaje nam samo zakljuèak oideolo�ki motiviranoj odluci, koja poku�ava u punom smislu rijeèi kle-rikalizirati javnu televiziju.

Imamo li u vidu èinjenicu da se slièna nastojanja odvijaju i na sveu-èili�tu, kao i u voðenju dr�avne politike, o èemu najbolje svjedoèe na-

205


glasci prilikom premijerovog posjeta Vatikanu, nema nikakve sumnjeda je Crkva odluèila temeljito izmijeniti sekularni karakter dru�tva ucjelini. Unatoè tome �to se radi o legitimnom, ali pogubnom politièkomnastojanju, njegov se najveæi problem krije u tome �to ostaje neizreèen,skrivajuæi se iza manje ili vi�e besmislenih obja�njenja. Jer, doista jeposve nejasno kakav to dru�tveni interes nala�e prijenos obo�avanjajednog kulta? Uva�avajuæi sve navedeno, sve je jasnije kako u Hrvatskojnije na djelu sukob politika. Radi se o dubinskom svjetonazorskomrascjepu izmeðu dviju nepomirljivih koncepcija dru�tva, koje govoretoliko razlièitim jezikom da se te�ko mogu razumjeti. Pri èemu je sas-vim jasno kako pratimo kontinuirana nastojanja jednog dijela dru�tvada vlastita shvaæanja, obièaje i vizije, bespogovorno nametne kao opæe.�to, ne samo da je pogubno, veæ je i nedemokratski.

Telegram, 14. 04. 2016.

SPOMENIÈKA BE�ÆUTNOST I TRAGEDIJA SPLITSKE LORE

Nakon �to je splitska Komisija za imenovanje ulica, trgova i spome-nika na ovotjednoj sjednici donijela jednoglasnu odluku da se ispredulaza u vojni kompleks Lora podigne monumentalni spomenik 72. boj-ni Vojne policije, postalo je sasvim izvjesno kako je u tom gradu insti-tucionalna be�æutnost nadi�la granice zamislivog. Pored toga, s obzi-rom da je ovo veæ drugi takav sluèaj, evidentno je da u svemu tome imasistema. O èemu je, dakle, rijeè? Pojednostavljeno govoreæi, nakon �tosu gradske vlasti prije dvije godine odluèile podiæi spomenik IX. bojniHOS-a, nazvanoj po usta�kom zloèincu, upravo u ulici u kojoj su ba�neki od pripadnika te postrojbe brojne civile izbacili na ulicu, bespra-vno ih delo�irajuæi iz vlastitih stanova, sada su pokrenuli proces podi-zanja spomenika bojni èiji su neki od pripadnika optu�eni za stra�nezloèine i muèenja u logoru koji je postojao u Lori. Pored toga �to suovakve odluke vrlo problematiène veæ i kod same inicijalne ideje, jo�ih dubioznijim èine jednoglasnost komisije i potpuni izostanak bilo

206


kakve empatije prema �rtvama. Ovo navodimo stoga �to se tih �rtavagrad ni na koji naèin institucionalno ne sjeæa, da bi ih ovakvim odlu-kama iznova suoèavao s pro�ivljenim traumama. Èinjenica koja pakdodatno nagla�ava moralnu upitnost cijelog èina odnosi se na potpuninedostatak problematizacije ovog aspekta tih odluka, kako u raspra-vama unutar komisije, tako i u �iroj javnosti, nakon �to je odluka objav-ljena. U svemu tome èak je i najmanji problem taj �to se ovakvim odlu-kama nastoji suspendirati bilo kakva ozbiljna rasprava o nasljeðu deve-desetih, ponajprije stoga �to je te�ko polemizirati sa spomenicima. Zna-tno je veæi problem poruka koja se na ovaj naèin �alje, kako javnosti,tako i pravosuðu. Buduæi da se nijedna odluka ne mo�e promatratiizvan konteksta unutar kojeg je donesena, èinjenica da se ispred Loredi�e spomenik 72. bojni Vojne policije u trenutku dok jo� traje suðenjeoptu�enima za Loru i nedugo nakon �to su neki od njih uhap�eni nakonvi�egodi�njeg bijega, ovakvu je odluku te�ko ikako drugaèije shvatitidoli kao poruku o potpunoj nebitnosti sudskog procesa po katarzu dru-�tva. U Lori se dogodio èitav niz straviènih zloèina, meðu kojima subrutalna muèenja i ubojstva ljudi. Sve je to sudski utvrðeno èak i prili-kom prvog procesa, obilje�enog tragikomiènim izjavama suca Lozinei nevjerojatnim uliènim pritiskom na sud, zahvaljujuæi kojem je atmo-sfera u sudnici pretvorena u onu sliènu atmosferi na nogometnim sta-dionima.

Kada na koncu sumiramo poznate èinjenice o cijelom sluèaju, suoèitæemo se s brojnim protupravnim zatvaranjima, muèenjima, ubojstvi-ma, suðenjem prilikom kojeg su svjedoci dodatno traumatizirani, èinje-nicom da su neki od optu�enika godinama bili u bijegu, da bi na krajubili uhap�eni u vlastitom stanu, te u konaènici s èinjenicom da cijelisudski proces do danas nije okonèan. To konkretno znaèi da �rtve Loreèekaju na sudski pravorijek vi�e od 20 godina od kada su zloèini po-èinjeni. Time dolazimo do kljuènog momenta cijele prièe. Dok bi svakiodgovoran grad koji dr�i do sebe, vlastitih graðana i generalne gra-ðanske svijesti i savjesti jo� odavno, barem nekom spomen ploèom

207


obilje�io stradanje ljudi zatoèenih u Lori, slu�beni Split se s jedne stranepravi da se tamo ni�ta nije dogodilo, dok s druge strane na prostoruLore podi�e spomenik postrojbi èiji su pripadnici optu�eni za doga-ðanja u Lori, i to ga podi�e usred nezavr�enog sudskog procesa. Te�koje uopæe i zamisliti veæi poraz morala, savjesti i politièke odgovornostiod ovoga �to je upravo izglasano.

Sve navedeno dobiva dodatne dimenzije suoèimo li se s èinjenicomda se takve odluke donose u vrijeme dok gradom upravlja SDP, olièenu liku gradonaèelnika Baldasara. Kada se èinilo da se odluka o podi-zanju spomenika HOS-u ne mo�e nièim nadma�iti, Baldasar i njegovagradska uprava napravili su upravo to. Posebnu notu tragike dobiva seuvidom u jedan od njegovih prvih intervjua koji je dao tjedniku Novostinakon izbora za gradonaèelnika. Naime, odgovarajuæi na pitanje novi-nara Nikole Bajte o izbacivanju ljudi iz stanova i zloèinima u Lori, te opostavljanju spomen-ploèe stradalima, Baldasar je rekao: "Nadam se daje to bila samo epizoda, naravno, crna, negativna epizoda. Do takvihstvari nekada doðe, a nama se to desilo, da jedan dio sugraðana izba-cuje vlastite susjede iz stana, da ih progoni i zatvara, a ono u Lori je bilojo� stra�nije, jer je netko tko u slu�benom smislu obna�a vlast vr�iorepresiju nad vlastitim graðanima, bez provedenog zakonskog postup-ka. Odmah bih stavio tu spomen-ploèu, ali mislim da bi netko drugitrebao dati inicijativu, a ja æu prihvatiti da se obilje�i mjesto gdje je biopoèinjen zloèin, kako bi se na taj naèin upozorile i nove generacije dase èak i u uvjetima rata treba dr�ati èovjeènosti. Hrvatska dr�ava te jezloèine procesuirala, mo�da ne sve do kraja, ali onda bi �rtvama sigur-no trebalo staviti obilje�je".

Kljuèno je pitanje, kako èovjek koji je po dolasku na vlast dao ovakvuizjavu, ne samo da nikome od �rtava nije postavio spomen ploèu, negoje uèinio sve da ih omalova�i? Pri èemu nije neva�na ni èinjenica da natakve odluke nitko iz gradskog SDP-a ni na koji naèin nije reagirao, �tose ne mo�e protumaèiti drugaèije osim kao slaganje s navedenim. Tanas èinjenica na koncu dovodi do pitanja, kakve veze takvi potezi imaju

208


s vrijednostima socijaldemokracije te po èemu se splitski SDP razlikujeod HDZ i ostalih stranaka s desnice? Iako je odgovor veæ svima odavnojasan pa i èlanstvu SDP-a koje je Baldasaru i njegovim izborima jasnoporuèilo �to o svemu tome misli, doista je nejasno �to predstavnicitakve politike i dalje rade u SDP-u?

Telegram, 21. 04. 2016.

ISLJEDNIK �OLA

Tekst Ivice �ole, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom "Mar-kovina bi hapsio kao nekoæ Prodanoviæ", u kojem se osvræe na moj tekstiz Telegrama o mimohodu posveæenom Leopoldu Mandiæu, proziranje, logièki neodr�iv, podmukao, posve dogmatièan i napisan samo sjednim ciljem. Onim da me etiketira kao komunistièkog tu�itelja i po-krene uliènu i uvijek anonimnu desnicu na novi val prijetnji, uvreda isulude buke usmjerene ka suspenziji slobode govora. Nakon i�èitavanja�olinog teksta ostaje nam samo jedna dilema. Hini li autor intelektu-alnu limitiranost ili su to doista njegovi krajnji dometi? Kakav god bioodgovor na ovo pitanje, duboko je problematièan za �olu. Ukoliko sedoista radi o krajnjim dometima, to bi trebalo brinuti jednako autora,kao i javnost za koju pi�e svoje tekstove. S druge pak strane, ako je rijeèo planskom zaobila�enju logike i boljih obièaja nu�no æe stradati nje-gova savjest, kao i katolièke vrijednosti koje zastupa. Jer, s kojim godje ciljem to pisano, �ola se ispod teksta na kraju ipak morao potpisati.S obzirom da za razliku od njega redovno argumentiram svaku tezukoju iznesem, mo�emo krenuti redom. Za�to mislim da je tekst prozi-ran? U prvom redu zato �to trenutaèni isljednik Kaptola i onih koji suga ciljano postavili na mjesto kolumniste Slobodne Dalmacije u izbor-noj godini, meni imputira ono �to sam radi. Preciznije govoreæi, �olamene kondicionalno zami�lja kao komunistièkog tu�itelja, èime osim�to napu�ta prostor kolumnistike i prelazi u onostrano, poku�ava za-magliti ono �to sam radi. On se, slijedeæi Bozaniæev naputak o zlu koje

209


vlada medijima, s tim imaginarnim zlom obraèunava tako �to rijetkedisonantne tonove etiketira s realnih pozicija moæi i u skladu s moguæ-nostima koje pru�a demokratski okvir. Tekst je zatim logièki neodr�ivzato jer potpuno falsificira perspektivu iz koje je moj tekst pisan. Dokse on bavi reakcijama komunistièkog re�ima na Euharistijski kongresiz 1984. godine i pronalazi poveznice izmeðu mog teksta o dogaðaju iz2016. i pravosudnih aktivnosti iz 1986. godine, ja sam se bavio isklju-èivo motivacijom Katolièke crkve pri organizaciji oba ta dogaðaja. Nai-me, samo izrazito neinteligentan èovjek mo�e povjerovati da tada�njikongres, kao i aktualni mimohod kraj Mandiæevog tijela, nisu imaliujedno i politièku poruku osim vjerske. Ukoliko postoji neka konstantadjelovanja Katolièke crkve od onda do danas, to je njezino nastojanjeda bude politièki faktor u dru�tvu, pri èemu je kljuèni sadr�aj tog nas-tojanja obraèun s komunizmom. S tom razlikom �to je osamdesetih tomoglo imati smisla, jer je protivnik bio realan i jer je Crkva nastupalas inferiorne pozicije, dok je danas to posve proma�eno i u krajnjoj linijiopasno po ideju sekularnog dru�tva. Onu istu ideju koju Kaptol planskipoku�ava razgraditi na sve moguæe naèine.

Tu dolazimo do tvrdnje kako je rijeè o podmuklom tekstu. Rekao bihèak da je to njegovo temeljno obilje�je, i to iz nekoliko razloga. �ola prijesvega uopæe ne navodi gdje je moj tekst objavljen, èime svjesno uskra-æuje èitateljima moguænost da provjere njegove tvrdnje. Za�to to radi,jasno je iz svega �to sam napisao, no mo�da je kardinalni primjer utome �to je posve pre�utio èinjenicu da sam u tekstu naveo kako jeCrkva osamdesetih godina predstavljala oporbu re�imu i kao takva sedijelu graðana mogla èiniti kao nova snaga koja tom re�imu oponira.�ola je ovu èinjenicu posve pre�utio samo zato da bi falsificirao dana-�nju poziciju Katolièke crkve, koja je sve samo ne marginalna. Drugimrijeèima, �ola danas nastupa s pozicije moæi, govoreæi u ime institucijekoja, zahvaljujuæi Vatikanskim ugovorima, ima privilegiranu pozicijuu dru�tvu, poèev�i od vjeronauka u javnim �kolama, preko zagaran-tiranih minuta u programima javne televizije i brojnih nacionalnih ra-

210


dijskih koncesija crkvenim radio-stanicama, pa sve do savr�ene sim-bioze koju je uspostavila s aktualnom vlasti, u èijem je kreiranju odi-grala znaèajnu ulogu. Stoga bi sva nastojanja da se Crkva i njezine ma-nifestacije proglase ugro�enima od pojedinih novinskih komentatorabila krajnje smije�na, da nisu opasna. �ola i njemu slièni, naime, jakodobro znaju da su proizveli takvu atmosferu u dru�tvu u kojoj se agre-sivno poku�ava dokinuti sloboda govora i pluralizam mi�ljenja. To jeproces koji poène ovakvim vrstama etiketa prema pojedincima u main-stream medijima, da bi se nastavio èereèenjem na opskurnim desnièar-skim portalima, a zavr�io prijeteæim pismima, dobacivanjima na ulicii provalama u stanove. U svemu tome najvi�e iritira taj cinizam kleri-kalnih politika i njihovih trbuhozboraca. Slijedeæi totalitaristièki refleks,s kojim se neumorno obraèunavaju, oni bi ukinuli sve disonantne gla-sove, i to upravo u totalitarnom stilu. Baveæi se osobama, umjesto argu-mentima.

Sve nas to dovodi do pitanja koje je osnovna motivacija ovog �olinogteksta? Pojednostavljeno govoreæi, svatko se èe�e tamo gdje ga svrbi. Toznaèi da je zakljuèak koji sam iznio o motivacijskoj bliskosti Euharis-tijskog kongresa iz 1984. godine i aktualne glorifikacije Leopolda Man-diæa posve toèan. Malo �to mu tako govori u prilog kao nervozna �olinareakcija. No, to nam ne bi smjelo zamagliti i njegove osobne motive.Buduæi da je ovo veæ drugi takav sluèaj, izvjesno je kako je rijeè o siste-mu. Isti je autor nedavno na istom mjestu, neukusno se osvræuæi nanovi roman Ivane Simiæ Bodro�iæ, zakljuèio kako je rijeè o netalen-tiranoj spisateljici koja vlastitu netalentiranost poku�ava nadiæi politiè-kim anga�manom. Sada je pak u meni prepoznao komunistièkog tu�i-oca. To drugim rijeèima znaèi da �ola vlastitu autorsku impotencijupripisuje Ivani Simiæ Bodro�iæ na isti naèin na koji meni pripisuje vlas-tite isljednièke sklonosti. No, koliko god se u tim nastojanjima trudio,te�ko æe izbjeæi èinjenicu da njegovi uraci malo koga zanimaju i da jetek dio jednog �ireg fenomena, bitan tek kao pojava, a ne kao ime.

Telegram, 25. 04. 2016.

211


PROSVJEDNI ZAHTJEV ZA SLOBODU MEDIJA

Èinjenica da je odnos aktualne vlasti, ponajprije putem Ministarstvakulture i HRT-a, prema medijskim slobodama i demokratskim vrijed-nostima dru�tva do te mjere poguban i antagonizirajuæi, da je èak iposlovièno anemiènu hrvatsku javnost natjerao na èitav niz uliènihprosvjeda. A to dosta govori o politici ove Vlade. Naime, za uliènim seprosvjedima pose�e u onom trenutku u kojem je ukinuta bilo kakvamoguænost dijaloga i suvislog razgovora. U èemu je aktualni ministarkulture Zlatko Hasanbegoviæ pravi majstor. Dok su mu, s jedne strane,puna usta potrebe za dijalogom i spremno�æu na razgovor, s druge stra-ne �alje nepotpisane odluke o ukidanju svih vrsta potpora eminentnimkulturnim institucijama i festivalima, poput pulskog Sajma knjiga, In-terlibera, rijeèkog HNK, ali i medijima. Pri èemu se kao, do sada, naj-sramnija odluka odnosi na ukidanje potpore listu Voce del popolo. Mi-nistrov modus operateri je sljedeæi. S jedne strane poziv na dijalog ispremnost na razgovor, s druge kukavièko izbjegavanje bilo kakve po-jave u javnosti koja bi ga dovela u neugodnu situaciju. A u izbjegavanjutakvih situacija slu�i se prozirnim trikovima, poput onog da nije dobiopoziv za obilje�avanje Svjetskog dana slobode medija, uprilièenog uHrvatskom novinarskom dru�tvu, �to su iz HND materijalno deman-tirali. Uoèiv�i takvu vrstu cinizma i �elju za uspostavom jednostranognarativa i faktiène cenzure, brojni su novinari, uz nekoliko stotina gra-ðana i aktivista, sudjelovali u protestnom okupljanju i �etnji od Novi-narskog doma do Ministarstva kulture. Znaèajan broj novinara s HRT-a,predvoðenih neumornom Majom Sever i uz prisutnost nedavno otpu�-tenog Sa�e Kosanoviæa, tako je jasno iskazao mi�ljenje o politici Minis-tarstva kulture, ali i opæem stanju u medijima. Osim indikativnog Kosa-noviæevog primjera, zanimljiva je i najnovija odluka urednika Treæegprograma radija. Oni su, naime, dan nakon istupa jednog od dvoje vo-ditelja emisije "Okrugli stol ponedjeljkom", Hajrudina Hromad�iæa, u

212


kojem je istupu govorio o cenzuri na radiju, urednièkim podmetanjimai poku�ajima da se zatomi kritièki govor u njihovoj emisiji, danas otka-zali suradnju Hromad�iæu i Katarini Luketiæ, uz famozno obrazlo�enjeo financijskim razlozima. Uva�avajuæi sve navedeno, jasno je kako semediji i kulturni radnici nalaze pred jasnom cenzurom, koja vi�e neiskazuje ni kurtoaznu potrebu da ju se sakrije i ubla�i, ali ujedno nemani dovoljno hrabrosti da je kao takvu i imenuje.

Da je ova politika sadr�ajno proèitana od strane �ire javnosti, svje-doèi i prosvjed ispred Ministarstva kulture, kojem nije nedostajalo niironiènih momenata, poput instalacije minijaturnog �atora pred minis-tarstvom. No, pitanje koje nakon svega ostaje jest ono o rezultatimatakvih akcija. Buduæi da je sve oèitije kako aktualnu vlast graðani kojine dijele njezine vrijednosti uopæe ne zanimaju, niti ih na bilo koji naèindo�ivljavaju, o èemu najbolje svjedoèi posvema�nja �utnja o prosvje-dima i njihovim sadr�ajima, ostaje da se vidi do koje je mjere takvapolitika ga�enja kritièkih glasova odr�iva. Ako je suditi po tome �toprosvjedi ne jenjavaju i �to je njihov mobilizacijski potencijal sve zna-èajniji, s obzirom na nedostatak kulture prosvjeda te vrste, jasno jekako temeljna intencija nije uspjela. To konkretno znaèi da je disonan-tne glasove i slobodno novinarstvo nemoguæe ugu�iti i da æe jedinaposljedica kojom æe ova politika rezultirati, pored nezaslu�ene egzis-tencijalne ugro�enosti nepodobnih novinara, biti bijeg publike od javneradiotelevizije i potpuna devastacija ugleda Ministarstva kulture, Vladeu cjelini, ali i èitave zemlje unutar meðunarodnog konteksta.

O spremnosti na otpor i oèuvanje demokratskih vrijednosti na koncumo�da vi�e od ièega svjedoèi èinjenica da je u Novinarskom domu, nameðunarodnoj konferenciji o stanju u medijima izvi�dana predsjednicaKolinda Grabar Kitaroviæ, uz isticanje transparenta "Croatian gover-nment is killing the media". Stoga kljuèno pitanje aktualnog stanja umedijima i kulturi zemlje nije hoæe li oni pre�ivjeti, nego koliko æe tre-nutaèna agonija potrajati.

Telegram, 03. 05. 2016.

213


BESMISLENA NEPRISTOJNOST OLEGA BUTKOVIÆA

Te�ko je proniknuti u misaoni proces ministra Olega Butkoviæa, akoje tog procesa uopæe i bilo, koji ga je naveo da na skup�tini rijeèkogHDZ-a izjavi kako su primili najva�niju vijest o tome da Oliver Frljiæodlazi, uz popratni zakljuèak kako je to dobro jer Frljiæ nije koristan zaHrvatsku. Iako je hrvatska javnost veæ poodavno oguglala na takve is-kaze vodeæih hadezeovaca, ovaj Butkoviæev iskaz ne mo�e biti pres-koèen zbog dva razloga. S jedne strane, kontekst u kojem se nalazehrvatsko dru�tvo i kultura, posebno imajuæi u vidu sve vrste nasiljakojima je Oliver Frljiæ bio izlo�en u posljednje vrijeme, ukazuje na toda bi odgovorni ljudi trebali raditi upravo suprotno od onoga �to jeizjavio Butkoviæ. No, èak i kad tog konteksta ne bi bilo, spremnost dase donose sudovi o stvarima o kojima se ni�ta ne zna, postavljanje uulogu arbitra i eksluzivnog procjenitelja o uèincima neèijeg rada i liko-vanje nad èinjenicom da netko odlazi s radnog mjesta na kojem je biouspje�an po svim parametrima, svjedoèe o potpunom pomanjkanjukriterija te odgovornosti prema javnosti i dru�tvu u cjelini. Kad se tojo� radi s pozicija vlasti, te�ko je ne uoèiti ekskluzivitet koji Butkoviæevapolitièka grupacija pola�e na oblikovanje dru�tva i dr�ave. Nièim ute-meljeno uvjerenje da jedino oni imaju pravo tumaèiti �to bi to bilo do-bro za Hrvatsku, iz èega slijedi da su jedino njihovi zakljuèci pravo-valjani, predstavlja sukus totalitaristièkog pogleda na svijet. Onog istogod kojeg navodno bje�e.

Vratimo li se pak na konkretan sluèaj i osobe, ne postoji nijedanuvjerljiv razlog po kojem bi Oleg Butkoviæ mogao bolje od Olivera Fr-ljiæa promi�ljati �to je bolje za Hrvatsku. Za razliku od Butkoviæa kojije tek jedan u nizu hadezeovih ministara i opæinskih naèelnika, OliverFrljiæ je ozbiljan, nagraðivan i uspje�an umjetnik i intelektualac, kakou Hrvatskoj, tako i na èitavom postjugoslavenskom te europskom pro-storu. Uva�imo li navedene èinjenice, postat æe nam jasno kako Frlji-

214


æevo profesionalno i intelektualno iskustvo �irinom daleko nadma�ujeuskogrudne Butkoviæeve poglede. To konkretno znaèi da bi u bilo ko-jem ozbiljnom razgovoru i promi�ljanju Frljiæ znatno bolje mogao za-kljuèiti �to je bolje za Hrvatsku od Butkoviæa. No, ovdje zapravo o sve-mu tome nije uopæe rijeè. Navedena Butkoviæeva izjava iskazuje se sa-mo kao simptom nacionalistièkog do�ivljaja dru�tva, po kojem vlada-juæa desnica gotovo polovicu graðana ove zemlje, koji ne dijele njihovsvjetonazor, porijeklo i poglede, smatra neprijateljima koje treba izba-citi iz medija, kazali�ta, sveuèili�ta i uopæe iz javnog prostora. Samo jetime moguæe objasniti takvu vrstu samouvjerenosti po kojoj èovjek kojise praktièno nije ostvario izvan granica svoje �upanije i koji uz to dolaziiz posve druge struke, smatra primjerenim osvrtati se s visoka na èo-vjeka koji je meðunarodno relevantan. Ovo o èemu govorimo uostalomæe u buduænosti biti neosporna èinjenica, jer æe povijest Frljiæa pamtitikao ozbiljnog umjetnika, dok æe aktualni ministar biti eventualno zabilje-�en kao jedan od onih koji je obraèunavao s njim. Na kraju krajeva, veæ isama èinjenica da ima potrebu govoriti o njemu ukazuje na to da je But-koviæ, makar i podsvjesno, duboko svjestan ovoga o èemu govorimo.

Kada na koncu rezimiramo èitav sluèaj, doæi æemo i do te famoznekoristi za Hrvatsku, koju ministar upotrebljava kao mjernu jedinicuvrijednosti neèijeg rada. Izjaviti, naime, takvo ne�to u momentu dokse zemlja upravo zbog napada na manjine, medije, istaknute pojedincei antifa�istièku ba�tinu nalazi u tihoj meðunarodnoj izolaciji i pod dis-kretnim pritiskom europskih i amerièkih diplomata, predstavlja sukuspotpunog nerazumijevanja toga �to bi bilo korisno za Hrvatsku, ili paksvjesnu ignoranciju te èinjenice. Treæe opcije nema. Drugim rijeèima,uva�avajuæi trenutak u kojem se zemlja nalazi, te�ko je zamisliti ne�tokontraproduktivnije za Hrvatsku od Frljiæevog odlaska s mjesta inten-danta ili iz zemlje. Navodimo ovo iz razloga jer je demokratska Europaodavno osvijestila kakav je karakter zemlje i vlasti koja tjera svoje cije-njene umjetnike i nad tim u konaènici likuje.

Telegram, 04. 05. 2016.

215


JEDAN OD BOLJIH POTEZA SDP-a

Odluka o raspu�tanju splitskog ogranka SDP-a spada u jednu od naj-boljih vijesti za buduænost Socijaldemokratske partije u tom gradu, alii civilizacijskih vrijednosti uopæe. Stoga bi bilo posve proma�eno potpa-dati pod utjecaje znatnog broja novinskih komentatora i analitièara kojitvrde suprotno, a èine to posve povr�no i prvolopta�ki. Krunski argu-ment takvog pisanja odnosi se na to da ovakve odluke odra�avaju zna-tan stupanj nedemokratiènosti u toj stranci te da je prilièno besmislenoraspustiti cijeli ogranak zbog jednog èovjeka. Kao �to smo veæ naveli,koliko god taj zakljuèak izgledao zavodljiv i samorazumljiv, on je po-sve proma�en zbog nekoliko bitnih razloga. Prije svega, splitski ogranakSDP-a jo� je mnogo prije Baldasara upokojio socijaldemokraciju u tomgradu i oteo graðanima lijevo-liberalne provenijencije nadu da je alter-nativa moguæa. Baldasarovo doba, koje se logièno nastavilo na èetvrt-stoljetnu vladavinu Marina Jurjeviæa, u tom smislu predstavlja samologièan nastavak generalnog uru�avanja i vrhunac agonije koju ovaposljednja odluka poku�ava dokinuti.

Za�to to navodimo? Prije svega zato �to se splitski SDP-ovci nisu nijednom javno zauzeli protiv svake vrste mitologiziranja povijesti i na-cionalistièkih politika, a za to su imali mnogo prigoda. Odluka o podi-zanju spomenika Franji Tuðmanu u centru grada donesena je, primje-rice, jednoglasno u Gradskom vijeæu, bez da je itko spomenuo njegovodnos prema Splitu, pitanju Lore, izbacivanju ljudi iz stanova, pot-punom kolapsu splitske industrije ili odnosa tog istog èovjeka premaHajduku. To se ponovilo i ovih dana prilikom dono�enja odluke o podi-zanju spomenika 72. bojni Vojne policije ispred Lore, ali i prilikomizglasavanja odluke o podizanju spomenika bojni nazvanoj po usta�-kom zloèincu Rafaelu Bobanu. U svim tim prigodama, nitko iz grad-skog SDP-a nije digao glas protiv tih odluka, èime potpuno pada u voduargument o jednom èovjeku koji izdaje stranaèke vrijednosti. Kao da

216


je Baldasar nastao i funkcionirao mimo konteksta koji ga je iznjedrio.Javna je tajna takoðer da je splitski SDP praktièno bojkotirao kampanjuvlastitog gradonaèelnièkog kandidata Ranka Ostojiæa, olak�av�i na tajnaèin put do gradonaèelnièke funkcije �eljku Kerumu. Koji se èinionikad gorim rje�enjem na toj poziciji - sve do pojave Ive Baldasara. Kao�to su mirno od�utjeli masovna izbacivanja iz stanova, Loru i ga�enjakompletne industrije, u splitskom SDP-u na isti naèin �ute o tome daje za vrijeme njihove aktualne vlasti grad pretvoren u resurs u kojemvlada komunalni kaos, jednoglasno podr�avaju besmislenu kupovinu"HVIDRE" za pet milijuna kuna, dok s druge strane podr�avaju javno-privatno partnerstvo za obnovu turistièke palaèe, u koje se u�lo podobrazlo�enjem da sam Grad nema dovoljno novaca da Palaèu obnovi.O klijentelizmu kojim su premre�ena sva javna i komunalna poduzeæada i ne govorimo.

Gradski SDP je, osim svega navedenog, posve neprimjetan u intelek-tualnom i politièkom �ivotu grada. Broj konferencija za tisak, javnihtribina i rasprava koje je ta stranka odr�ala tijekom posljednjih desetgodina jedva bi se mogao nabrojati na prste dvije ruke, pri èemu izasvega toga nije ostalo ni�ta pamtljivo. Kako SDP vidi Split i njegovukulturu, u toj stranci ne bi nitko znao odgovoriti. Treba li onda èuditida je kultura u toj upravi povjerena èovjeku koji s kulturom dok nijestupio na tu funkciju uopæe nije imao nikakvih doticaja. Sve se to do-gaða u vrijeme dok se kao jedna od najagilnijih organizacija u Splituprofilirala Hrvatska udruga Benedikt, klerikalno nacionalistièka gru-pacija, koja organizira javne tribine sa vi�e stotina posjetilaca, projek-ciju Sedlarovog filma o Jasenovcu i manifestacije sliènog tipa, na kojimase pronalaze i ismijavaju tzv. nacionalni neprijatelji. SDP se ni jednomrijeèju nije oglasio na napade na Antu Tomiæa, a da o nekom uklju-èivanju u svoje redove brojnih intelektualaca i kreativnih ljudi koji �iveu Splitu i ne govorimo.

Zahvaljujuæi svemu navedenom, nalazimo se u situaciji u kojoj Splitpostaje otvoren teren za politike klerikalne desnice, gubi i posljednje

217


tragove dostojanstva zahvaljujuæi odluci o spomeniku u Lori i ostajeposve marginaliziran u kulturnom, znanstvenom i intelektualnom smi-slu, dok znaèajan dio njegovih graðana uspijeva pre�ivjeti iskljuèivozahvaljujuæi turizmu koji se tom gradu jednostavno dogodio. Sve to, uz�utnju ili aktivnu asistenciju gradskog SDP-a. Imajuæi u vidu sve nave-deno, mimo ispraznog moralistièkog zgra�anja, jedino je pravo pitanjeza vodstvo stranke, za�to se na ovaj potez toliko dugo èekalo?

Telegram, 09. 05. 2016.

PROBLEM RAZUMIJEVANJA BLEIBURGA

Komemoracija na Bleiburgu, kojoj je ove godine iznova vraæeno po-kroviteljstvo Sabora i na kojoj se okupio impresivan broj èlanova Vladeostala je, unatoè upadljivim nastojanjima da predstavnici vlasti mini-miziraju usta�luke i otvorena politiziranja, u granicama ideolo�kog go-vora i temeljnog nerazumijevanja znaèaja tog mjesta i njegove sim-bolike. Radi li se pak o istinskom ili pak hinjenom nerazumijevanju ukonaènici i nije bitno, s obzirom da poruka ostaje ista. Skratimo li izre-èeno na ono bitno i uzmemo primjerice ono �to su izjavili Bo�o Petrovdan ranije i �eljko Reiner na samoj komemoraciji, uoèit æemo svoje-vrsni apel za nadila�enjem ideolo�kih podjela i poruku kako su sve �rtvejednake te da kao takve zaslu�uju jednak odnos. Temeljni je problemtakvog govora, koji doista izgleda nekonfliktno i zavodljivo na prvoèitanje, izbjegavanje istinske problematizacije traumatiènog pitanja, izèega logièno proizlaze svi problemi koji doista dovode do dru�tvenihpodjela. No, suprotno uvrije�enom narativu desnice, one u takvoj kon-stelaciji i ne mogu biti prevaziðene. Za�to to govorimo? Ponajprije izrazloga �to su povijesne ocjene koje predstavnici vlasti iznose dubokodubiozne i u konaènici posve relativiziraju karakter i nasljeðe usta�kedr�ave. Za obja�njenje ovog zakljuèka poslu�it æemo se izjavom Bo�ePetrova: "Sve �rtve zaslu�uju isto po�tovanje i pijetet, a re�imi koji su

218


doveli do stradanja istu osudu. Prestanimo se dijeliti na mrtvima, atemelje moderne Hrvatske gradimo na Domovinskom ratu, osuðujuæiuvijek zloèine i sve totalitarne i autoritarne re�ime. Okrenimo se izgra-dnji bolje i drugaèije Hrvatske, prestanimo s podjelama, prestanimo sa'mi ili oni' i rje�avajmo zajedno probleme na�ih graðana."

Pa�ljivijim èitanjem ove izjave uoèit æemo da je kljuèan naglasak narijeèi isto, tj. na povlaèenju znaka jednakosti. Iako je to nebrojeno putanagla�eno, jasno je kako svako povlaèenje znaka jednakosti izmeðusocijalistièke Hrvatske i usta�ke dr�ave NDH nu�no vodi relativizacijipotonje i istinski onemoguæava nadila�enje dru�tvenih podjela. To na-vodimo iz nekoliko razloga. Ponajprije, u dana�njem hrvatskom dru�-tvu ne postoji nitko tko negira da su se osvetnièki zloèini na kraju ratadogodili, dok postoji znaèajan broj ljudi, na èelu s pripadnicima aktu-alne vlasti i vrhovima Crkve koji uporno poku�avaju negirati temeljnikarakter Paveliæeve dr�ave. Iz takvih se nastojanja izrodilo pervertiranogledanje na partizanski antifa�istièki pokret iskljuèivo kroz prizmu Blei-burga, potpuno zanemarivanje kljuènih motiva, poruka i rezultata teborbe. Na isti se naèin pitanje usta�ke dr�ave svelo na pitanje Bleiburgai samog njezinog kraja, a ne na ono �to je ta dr�ava doista predstavljala.Radilo se o zloèinaèkoj dr�avi u punom smislu te rijeèi, koja je i u idejii u praksi bila iskljuèivo fa�istièka dr�ava kolaboracionistièkog tipa.Drugim rijeèima, ne postoji niti jedna pozitivna stvar koja bi se moglareæi o Paveliæevoj dr�avi.

Imajuæi to u vidu jednostavno je nehumano iznositi stajali�te da susve �rtve jednake i tako u isti kontekst stavljati �rtve koncentracijskihlogora u Jadovnom i Jasenovcu, koje su ubijene iskljuèivo zbog svogporijekla ili politièkog neslaganja s usta�kom tvorevinom, s vojnicimakoji su ubijeni u osvetnièkoj akciji na kraju rata, nakon okonèanja nji-hovog organiziranog neuspje�nog bijega. Stoga kljuèni problem blei-bur�ke komemoracije ne le�i u tome da li se netko u publici pojavio sausta�kim znakovljem ili nije. Kljuèni su problem poruke koje sti�u od

219


organizatora i govornika, s obzirom da ni u jednom od tih govora ni-kada nismo èuli kako je do Bleiburga uopæe do�lo i �to je svemu tomeprethodilo. Netko neupuæen, slu�ajuæi govornike na komemoraciji, po-mislio bi kako je grupa nedu�nih hrvatskih vojnika, nièim izazvanakrenula bje�ati prema Austriji.

Zahvaljujuæi svemu navedenom, do istinskog pomirenja u hrvat-skom dru�tvu doæi æe tek onda kada nacionalistièka desnica uspostavipo�ten odnos prema èinjenicama, tj. kada prihvati civilizacijsku èinje-nicu da je pripadnost partizanskom antifa�istièkom pokretu bio jedinimoralno ispravan izbor u Drugom svjetskom ratu. Ostvari li se ta pret-postavka, komemoriranje bleibur�kih �rtava bit æe li�eno revizionis-tièkog ideolo�kog naboja i neæe izazivati daljnje prijepore u hrvatskomdru�tvu. Dok se to pak ne dogodi, svi æe se pozivi na nadila�enje podjelaèiniti neiskrenim, te æe kao takvi biti i shvaæeni. Banalizacija i tenden-ciozno tumaèenje povijesnih èinjenica tom procesu svakako ne poma-�u. Povuèemo li pak paralelu s iskustvom zapadnih antifa�istièkih sa-veznika i osvrnemo li se na notornog Luku Prcelu, vrijedi mu honoriratito �to je, dodu�e u posve iskrivljenom kontekstu, spomenuo bombar-diranje Dresdena i bacanje atomskih bombi na Japan. S obzirom dauopæe nije sporno kako su temeljita ru�enja Dresdena i japanskih gra-dova predstavljali znatno veæi zloèin protiv èovjeènosti od onog veza-nog za Bleiburg, minimum po�tenja zahtijevao bi da se uspostavi jed-nak odnos prema zapadnom i jugoslavenskom antifa�izmu. Jer, kad bise hrvatska desnica, posebno ona koja se nalazi na vlasti, usudila iæi dote mjere pa uspostaviti jednak odnos prema antifa�istièkoj ba�tini, mo-rala bi na jednak naèin promatrati zapadne saveznike iskljuèivo krozprizmu zloèina poèinjenih na kraju rata. Stoga je pravo pitanje zbogèega im je to zazorno, a svoðenje usta�ke dr�ave na razinu socijalis-tièkog razdoblja nije?

Telegram, 15. 05. 2016.

220


OSTAVKA BORISA JOKIÆA

Malo �to tako zorno svjedoèi o ispraznosti retorike o reformama ko-jima nas zasipa ova Vlada, kao najavljena ostavka Borisa Jokiæa. Dana-�nji Jokiæev istup predstavlja naravno potez oèajnika koji poku�avakrajnjim metodama osigurati barem djelomièno usvajanje reforme ko-ju je vodio, iako je vjerojatno i sam svjestan uzaludnosti tih nastojanja.Stvari su vrlo jednostavne. Na vlasti imamo grupu ljudi koja je nevje-rojatnom i do sada nezabilje�enom bukom u javnom prostoru, svojimparola�kim pristupom suspendirala bilo kakvu moguænost dijaloga.Iskoristiv�i recept koji je veæ odavno isku�an, a svodi se na bezrazlo�nuproizvodnju izvanrednog stanja, politièki diletanti i radikalni nacio-nalisti papagajski su najavljivali smak svijeta, ukoliko njih ne izabe-remo kao spasitelje. Tako je uspostavljena politika koja je presudnoobilje�ena sindromom mesijanskog kompleksa, prisutnog kod svih vo-deæih ljudi na vlasti, s posebnim naglaskom na Bo�u Petrova. Magiènarijeè kojom je znaèajan dio populacije zaveden, bila je reforma, kori�-tena naravno u mno�ini. Pri èemu nitko, ukljuèujuæi i mesijanske refor-miste, nije znao suvislo objasniti sadr�aj tih reformi, a s vremenom seodustalo i od onih koje su barem opæenito spomenute, poput ukidanja�upanija. Drugim rijeèima, dru�tvo je izlo�eno konstantnom teroru odstrane vlasti, kojoj je jedini vidljiv cilj odr�avanje na vlasti. No, to je tekpovr�inski sloj aktualnih vlastodr�aca. Kljuèni smisao njihove politikeodnosi se na stopiranje bilo kakvih istinskih reformi, koje bi zemljukonaèno rije�ile ba�tine iz devedesetih. Dakle, upravo suprotno onomeza �to se deklarativno zala�u.

Hrvatsko je dru�tvo u duhovnom smislu, od 1990. godine do danasdubinski obilje�eno dr�avotvornim nacionalizmom i presudnim utje-cajem Katolièke crkve, sa svim njezinim svjetonazorskim i ideolo�kimteretom, i pripadnike dana�nje vlasti smeta bilo kakva razgradnja tak-vog stanja. Pri èemu to ide do razine u kojoj bilo kakva egzistencija

221


drugaèijih svetonazora i pogleda postaje problem, koji treba rije�itipretvaranjem jednog svjetonazora u opæi. To je ono na èemu inzistiraju�eljka Markiæ, Crkva i ministar kulture, koristeæi se terminima poputzajedni�tva i nove nacionalne paradigme. S obzirom da se MOST u pra-vilu sla�e s tim ideolo�kim postavkama, oko tih pitanja ne radi nikakavproblem. Imajuæi u vidu sve navedeno, jasno je kako tiha smrt kuriku-larne reforme odnosi i zadnje tragove vjerodostojnosti tzv. reformskepolitike, te ostavlja Vladu bez ikakvih suvislih argumenata u pogledunjezinog karaktera. On se, naravno, kao �to je veæ navedeno, odnosi nakonzerviranje zadanih vrijednosti, s jedne strane, i potpunu ignorancijurealnosti s druge. To je toèka u kojoj se Vladina ideolo�ka ofanzivaskladno dopunjuje s nastojanjem Katolièke crkve i njezinih glasnogo-vornika.

Jednako kao �to u Vladi odbijaju prihvatit èinjenicu da se dana�njeobrazovanje ne mo�e temeljiti na devetnaestostoljetnom razumijevanjusvijeta i oèekivanju da æe �kolarci s odu�evljenjem èitati Maruliæa, takoi Crkva odbija prihvatiti èinjenicu da ljudi naprosto imaju spolne od-nose sa ili bez braka i mimo �elje da kao posljedicu zasnuju obitelj. Svenavedeno je jo� i prije nastupanja aktualne vlasti bilo jasno svakometko je makar i povr�no pratio gibanja u dru�tvu i na politièkoj sceni.Ono �to je u novonastalim okolnostima novost jest èinjenica da se sada,nastojanjem za uspostavu totalitarnog dru�tva, suoèavaju i ljudi koji seanalizama tih procesa nisu bavili, niti su ih dru�tvena kretanja pretje-rano zanimala. To obja�njava Jokiæevu �okiranost èinjenicom s kim imaposla. �to nu�no ne mora biti lo�e, jer je demokratsko dru�tvo konaènopoèelo uviðati potrebu za suprotstavljanjem takvim trendovima, iz èegaæe lako proizaæi zakljuèak da su hrvatskom dru�tvu doista potrebnereforme, ali one koje bi razgradile uspostavljene odnose moæi i kle-rikalno nacionalistièku paradigmu koja uvjetuje gotovo sva kretanja upolitici, kulturi i dru�tvu.

Telegram, 22. 05. 2016.

222


HDZ-ov RASKORAK SA STVARNO�ÆU

Iako im to naravno nije bio cilj, delegati veæinske vladajuæe strankesu na netom odr�anom izbornom saboru, ni od koga nagovarani, ma-sovno potvrdili koliki je raskorak nastao izmeðu HDZ-a i stvarnosti.Nedostatak svijesti o razmjerima tog raskoraka postaje jo� uoèljiviji, sobzirom da se i povr�nim promatraèima paralele s dogaðajima od prijedva desetljeæa nameæu same po sebi. Govorimo, naravno, o najveæemprosvjedu odr�anom protiv hadezeove vlasti iz 1996. godine, kojim sugraðani odluèili s jedne strane masovno podr�ati Radio 101 ali, �to jejo� va�nije, ujedno poruèiti vladajuæoj partiji da im je dosta njezinevlasti. Nakon toga vi�e nije bilo pitanje, hoæe li HDZ otiæi s vlasti, veækada. Istovremeno s ozbiljnom pobunom koja se u dru�tvu dogaðala,Tuðman je odbijao prihvatiti rezultate lokalnih izbora u Zagrebu, pro-gla�avajuæi oponente i graðane stokom sitnog zuba, uz aktivnu op-strukciju potvrðivanja rezultata izbora. Takoðer je oporbene politièareoptu�ivao za nekakvo antihrvatsko djelovanje, nazivajuæi ih zelenim,�utim i crnim vragovima.

Kako je ta agonija jedne onemoæale vlasti zavr�ila, opæe je poznato.Tim vi�e èudi autizam koje stanuje u dana�njem HDZ-u. Dok se, naime,znatan dio dru�tva sprema za sveopæi prosvjed podr�ke kurikularnojreformi i Borisu Jokiæu, pri èemu, jednako kao i u sluèaju iz 1996. go-dine, konkretan povod umnogome slu�i kao dovoljno mobilizirajuæirazlog, preko kojeg æe prosvjednici poruèiti da im je dosta ovakve vlasti,u HDZ-u, jednako kao i krajem devedesetih, kao da ne percipiraju stvar-nost koja ih okru�uje. Bodreæi se meðusobno, uz okupljanje oko pred-sjednika koji posve izvjesno nema nikakvu politièku buduænost, te uzmasovnu podr�ku u svemu spornom Hasanbegoviæu i zapa�enu ulogudokazanih redikula, poput Bilavera, u vladajuæoj stranci neumornorade na vlastitom samoubojstvu. Radi li se o nekakvoj vrsti iracional-nog ustrajavanja na politici koja antagonizira dobar dio dru�tva ili o

223


iskrenoj ideolo�koj fanatiziranosti, na koncu i nije toliko bitno. No, ono�to svakako izmièe razumu su Hasanbegoviæevi samozadovoljni za-kljuèci o jasnoj poruci koju je èlanstvo poslalo, te Karamarkove teorijezavjere i prijetnje MOST-u. Obojica spomenutih svojim svjesnim inzis-tiranjem na dubinskoj polarizaciji dru�tva u tolikoj su mjeri kontra-produktivni spram vlastite stranke, da je te�ko zakljuèiti �to je tu gore?Da nisu svjesni èime to rezultira ili da su svjesni i namjerno to potièu?�to uopæe ne bi bila toliko lo�a vijest, kad ne bismo bili svjesni agonijekoja æe se neminovno dogoditi. Stoga je te�ko i zamisliti veæi ponorizmeðu ta dva glavna dogaðaja ovog tjedna, jednog veæ odr�anog i dru-gog koji tek predstoji.

Te dvije grupe ljudi ne mogu se uopæe razumjeti, ponajprije iz raz-loga �to govore posve razlièitim jezikom. S jedne su strane èlanovi HDZ-a koji �ive u izma�tanoj stvarnosti, koju nameæu kao jedinu priznatuvrijednost, a s druge je strane znaèajan broj graðana ove zemlje koji binaprosto �eljeli �ivjeti u normalnom modernom dru�tvu i koji reformuobrazovanja razumiju kao temeljni preduvjet za ostvarenje tog dru�tva.Uloga i neaktivnost ministra obrazovanja �ustara, koji uporno i upad-ljivo izbjegava raditi svoj posao - od primjene Zakona o sportu, do pro-voðenja kurikularne reforme, nepogre�ivo iduæi na ruku najproble-matiènijim pojavama u dru�tvu, od Zdravka Mamiæa do �eljke Markiæ- izravno svjedoèi o tome da u ovoj Vladi ima toliko upitnih pojedinacau vrhovima ministarstava, da je ona generalno nepopravljiva. Imajuæiu vidu dana�nju reakciju predsjednice Kolinde Grabar Kitaroviæ, u kojojse otvoreno svrstala na Jokiæevu stranu, toènije u pobjednièki vlak,iskazujuæi istanèan populistièki refleks, jasno je kako æe cijela stvarzavr�iti. A zavr�it æe tako da kao jedino pravo pitanje ostaje ono - kadaæe u HDZ-u i sami osvijestiti èinjenicu da se ne mo�e zaratiti sa skorosvim dru�tvenim skupinama i oèekivati politièki trijumf. Dok do toglogiènog zakljuèka u vladajuæoj stranci doðu, pratit æemo oèajnièkepoku�aje opstanka na vlasti i javno iskazivanje vjere u vlastitu bezgre�-nost, koji eventualno mogu odgoditi, ali nikako i otkloniti neminovno.

224


No, s druge pak strane, neovisno o osudi na koju je nai�ao govoreurozastupnika Andreja Plenkoviæa, ne bi bilo uputno potcijeniti refleksza samoodr�anjem u HDZ-u, zahvaljujuæi kojemu je ekspresno odri-canje od voðe, proporcionalno dotada�njem zaklinjanju u njega. Dokse to pak ne dogodi, vrijedi nam notirati kako je HDZ nakon dva deset-ljeæa iznova uspio mobilizirati �iru dru�tvenu pobunu protiv vlastitepolitike, a da to ni ovaj put u toj stranci nisu na vrijeme prepoznali.

Telegram, 01. 06. 2016.

NOVA ODLUKA MINISTRA �USTARA

Nakon dana�njeg imenovanja Ante Nazora, Davida Smitha i Tomi-slava Krstièeviæa za posebne savjetnike ministra �ustara, pri èemu jeposebno zanimljiv Ante Nazor kojem je namijenjena uloga rada na ku-rikulumu povijesti i suradnja na kurikularnoj reformi u cjelini, postajejasno kako su se Ministarstvo i Vlada praktièno otvoreno izjasnili zapotpunu ignoranciju zahtjeva koji su upuæeni na nedavnim masovnimprosvjedima. O èemu se radi? Kad se èitav anga�man nacionalistièke iklerikalne desnice oèisti od histerije i svede na bitno, lako æemo uoèitida se osporavanje kurikularne reforme koncentriralo na dvije stvari:predviðene sadr�aje iz povijesti, te hrvatskog jezika i knji�evnosti. Sobzirom na planirano ukljuèivanje Ante Nazora, koji se istaknuo u pr-vom redu po politiziranoj kritici prijedloga novog kurikuluma u nje-govu izradu, doista ne postoje nikakve prepreke da ministar u proce-duru ne uvede i Slobodana Prosperova Novaka, koji istim tipom argu-mentacije osporava prijedloge iz hrvatske knji�evnosti. Èitavi problemkoji s ovakvim pojavama imamo le�i u tome da politièki jasno svrstanipojedinci, bez ikakvih argumenata za to isto optu�uju ljude koji su diou�eg Jokiæevog tima, ne iskazujuæi ni najmanju vrstu nelagode zbogtakvih svojih istupa.

Uzmemo li za primjer Antu Nazora, koji iskazuje ozbiljnu zabrinu-tost zbog izostanka znanstvenika iz Hrvatskog instituta za povijest i u

225


emisiji HTV-a Otvoreno navodi kako ga ovaj kurikulum podsjeæa nanekakav jugoslavenski kurikulum, veæ æemo i povr�nom analizom nje-govih istupa u vezi ovog problema lako doæi do zakljuèka kako se sasvakim svojim istupom sam diskvalificira iz ozbiljne rasprave. Ovo bivrijedilo èak i kad ne bismo bili upoznati s njegovim dosada�njim ra-dom. Naime, èitav Nazorov historiografski anga�man, u prvom redukroz ravnateljsku ulogu u Memorijalno-dokumentacijskom centru Do-movinskog rata, prvenstveno je obilje�en ustrajavanjem na dr�avotvor-noj mitologiji, u kojoj nema mjesta za ozbiljna propitivanja i eventualnadruga mi�ljenja. Sve naravno pod sna�nim utjecajem HDZ-a. Njegovekonstantne optu�be na raèun udruge "Documenta", koju je na razneneprimjerene naèine prozivao da ru�i istinu o Domovinskom ratu i �aliza Jugoslavijom, predstavljaju tek mali, ali znakovit dio njegovog javnogdjelovanja. Koliko je to djelovanje neznanstveno i sklono mitologizaciji,govori i èinjenica da on zamjera kurikularnoj reformi upotrebu terminarat u Jugoslaviji. Drugim rijeèima, Nazor, osim �to sebi uzima za pravoda arbitrira u vezi istine, �to je inaèe posve antihistoriografsko kaokoncept, ujedno zamjera i navoðenje neupitnih èinjenica ukoliko se onene uklapaju u imaginirane narative.

Analizirajuæi navedeno, definitivno je sazrelo vrijeme da se takveiskaze prestane tretirati kao relevantne i poène ih se nazivati pravimimenom. Svi Nazorovi istupi ne predstavljaju zapravo ni�ta drugo, doliideolo�ko etiketiranje bez smisla i sadr�aja. Imajuæi to u vidu, slobodnobismo mogli zakljuèiti, kako izmeðu Nazora i cenzora s Radio Splita,koji sti�avaju ton u eteru kad se u pjesmi "Bijelog dugmeta" spomeneJugoslavija, nema bitne razlike. Da mu mitologizacija i obraèun s èinje-nicama nisu nepoznati, svjedoèi i to �to on i djelatnici njegovog Centraimaju praktièno slobodan pristup Tuðmanovom arhivu, dok se ostaliznanstvenici za koje je procijenjeno da bi mogli poremetiti mitolo�kipristup Tuðmanovom dobu u pravilu susreæu sa odbijenicama.

Istom logikom Ante Nazor i slièni vode se i sada. Po njima je skupinaza izradu kurikuluma nestruèna iskljuèivo zato jer ne dijeli njihov svje-

226


tonazor. Stoga je èitava prièa o maloj ukljuèenosti znanstvenika la�nai prozirna te jasno ideolo�ki motivirana. Po èemu su to Nazor i znan-stvenici s Hrvatskog instituta za povijest kompetentniji od Nevena Bu-daka i Snje�ane Koren, koji su profesori povijesti na Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu? S obzirom da je odgovor vi�e nego jasan, �al za nedo-statkom ukljuèenih ljudi iz Povijesnog instituta raèuna na neinformi-ranost �ire javnosti o tome da je taj institut po profilu goleme veæineljudi najbli�i nekoj od dalmatinskih �upanija. Stoga i ne treba èuditi daje suradnja izmeðu tog instituta i Instituta za savremenu istoriju u Beo-gradu na iznimno visokoj razini, ponajprije na liniji obraèuna s antifa-�izmom na ovim prostorima.

Sumiramo li sve navedeno, suoèit æemo se s dvije stvari. S jedne stra-ne imamo sna�na nastojanja koja aktualna vlast provodi putem odanihjoj znanstvenika, da se blokadom ili dubinskom izmjenom kurikulumau zemlji i u obrazovanju konzerviraju dru�tvena klima i ideolo�ke vri-jednosti iz devedesetih godina, i to po bilo koju cijenu, dok se s drugeto posti�e licemjernim pozivima na struènost i navodnu konstruktiv-nost. Da u takvoj vrsti pristupa ministar �ustar iskazuje neviðeni talent,bilo je jasno i do sada, no ovim je potezima odagnao i posljednje sumnjeu vezi uloge koja mu je namijenjena.

Telegram, 05. 06. 2016.

DOKUMENTARAC O "BETONSKIM SPAVAÈIMA" KAO POÈASTNAPU�TENOJ IDEJI MODERNIZACIJE

Èinjenica da je netom emitirana dokumentarna serija pod nazivom"Betonski spavaèi" iza�la pred javnost upravo u trenutku potpunograsula na javnoj televiziji i sveopæeg egzodusa gledatelja prema drugimkanalima, znakovita je iz vi�e razloga. S jedne strane, jer zorno prikazujepotpuni pad kriterija i kvalitativno neizdr�ivu usporedbu izmeðu HRT-a prije i nakon preuzimanja te kuæe od strane sada�nje vlasti, a s druge,

227


�to je jo� poraznije, svjedoèi o potpunom padu civilizacijske razine ovogdru�tva. Te�ko se, naime, nositi sa spoznajom da je hrvatsko dru�tvosedamdesetih godina radilo takve modernistièke iskorake, vidljive uizgradnji megastruktura i ostalih vrsta turistièkih objekata, dok se da-nas susreæe sa �eljkom Markiæ, Ladislavom Ilèiæem i ostalim fanatizi-ranim konzervativcima. Imajuæi to u vidu, ova nam je dokumentarnaserija plastièno pokazala kako ni�ta nije zauvijek i kako jednom izbo-rena sloboda ne znaèi da dru�tvo ne mo�e otiæi u regresiju nakon toga.Drugim rijeèima, za modernost i demokraciju treba se uvijek iznovaboriti.

Kad se pak odmaknemo od onoga �to se iz dokumentarca mo�e i�èi-tati i posvetimo konkretnoj temi, shvatit æemo da je u znanstvenoj ikulturnoj javnosti konaèno sazrela svijest o visokoj kulturnoj vrijed-nosti arhitekture socijalistièkog razdoblja, kojoj ni gotovo potpuna fizi-èka devastacija ne oduzima na vrijednosti. Prve èetiri dovr�ene epizode,ambiciozno zami�ljenog ciklusa, posveæene turistièkoj arhitekturi, iska-zale su sav potencijal redatelja Sa�e Bana i glavnoj junaka serije, pro-fesora i arhitekta Maroja Mrdulja�a. Iako se u seriji nerijetko koristestruèni izrazi, slabije poznati �iroj publici, ona ni u jednom tenutku nepada u monotoniju. Koliko takvo �to nije jednostavno za postiæi, netreba posebno nagla�avati. No, na tome ne staje vrijednost serije. Onaje vizualno dojmljiva i maksimalno edukativna, �to joj je i bio cilj, noujedno i znatno vi�e govori o povijesti moderne Hrvatske od brojnehistoriografske i publicistièke produkcije, �to joj zasigurno nije bilaprimarna nakana.

Imajuæi to u vidu, nekoliko je izrazito slikovitih momenata koji opi-suju rasap i destrukciju naslijeðenih vrijednosti iz socijalistièkog raz-doblja. To su momenti u kojem jedan od posljednjih direktora Halu-dova spominje kako nikad neæe zaboraviti reèenicu onda�njeg ministraturizma Vranicanija, koji je izjavio da Haludovo treba sru�iti, jer je tosocijalistièki mastodont. Drugi znakovit moment odnosi se na jednog

228


graðanina Crikvenice, koji je mrtav-hladan izjavio kako je tamo�njihostel, inaèe jo� uvijek posjeæen i posve funkcionalan te prepun Murti-æevih i Pricinih umjetnina, koncepcijski zastario, navodeæi grozomornitranzicijski objekt s druge strane ceste kao uzor koji treba slijediti. Zapohvalu je redateljeva odluka da te iskaze uvrsti u dokumentarac i do-bro kontekstualizira, jer je jedino uvidom u takvu vrstu razmi�ljanjamoguæe razumjeti toliku kolièinu iracionalnosti koja je dovela do pot-pune devastacije promatranih objekata. Kombinacijom takvih stavovai posvema�nje dr�avne nebrige, koju je najbolje formulirao danas na-cionalno prepoznati naèelnik Primo�tena Stipe Petrina, do�lo se u situ-aciju u kojoj vrhunski arhitektonski dosezi koji su hrvatsku obalu ini-cijalno upisali u turistièku kartu Europe, a ovda�nju arhitekturu meðuvodeæe arhitektonske dosege u svijetu, zjape devastirani s izglednomperspektivom da ih se konaèno i ukloni. Ono �to pak, osim konstatacijezateèenog stanja predstavlja najveæu vrijednost ovog dokumentarnogprojekta, odnosi se na njegov gotovo prosvjetiteljski karakter. Navo-dimo to iz razloga �to je rad na njemu ukljuèio i studente arhitekture sRijeèkog sveuèili�ta, ali i objedinio i prezentirao udruge koje su upornoradile na upoznavanju graðana sa ba�tinom koja ih okru�uje.

To je posebno vidljivo na trogirskom primjeru i tamo�njem moteluIvana Vitiæa. U analizi tog motela autori serije postigli su dva sna�namomenta. Ponudiv�i nekada�njim radnicima podr�ku i potrebnu dozudostojanstva i uspomena, oni su s jedne strane uspjeli naglasiti, kakokulturnu i devastaciju okoli�a, tako i socijalnu devastaciju èitave sre-dine. S druge pak strane, uvidom u umjetnièko djelovanje trogirskeudruge koja je probudila svijest o vrijednosti tog motela u samom Tro-giru, jasno je da su se nakon ovakvih vrsta iskaza i novostvorene svijestikoju ova serija poma�e graditi, stekli preduvjeti za obnovu barem nekihod ovdje problematiziranih objekata. Za potvrdu ove teze ne treba iæidalje od same serije i veæ navedenog razloga koji je omoguæio dovoðenjeobjekata u stanje devastiranosti. U konaènici, problematizacija dubro-vaèkog "Belvedera", preko èije se sudbine u punom smislu rijeèi ispisao

229


suton jedne zemlje i jednog vremena, umnogome je pokazala kvalitetuautorskog tima. Taj hotel, koji je bio praktièno na prvoj crti obranegrada, svojom je ambicioznom izvedbom, ali i veæ prisutnim arhitek-tonskim konzervativizmom, vidljivim u prvom redu kroz afirmacijuneoklasicistièkih formi i kroz napu�tanje smjelih iskoraka, u punomsmislu rijeèi personificirao odustajanje socijalistièkog doba od moder-nosti. Èime je to odustajanje rezultiralo, ne treba posebno napominjati,a sasvim je izvjesno kako æemo se s posljedicama poraza modernizmajo� dugo susretati. Autori "Betonskih spavaèa" snimili su memento jed-nom vremenu i znatno pro�irili bazu onoga �to bismo trebali do�ivlja-vati kao za�tite vrijednu kulturnu ba�tinu u �iroj javnosti, �to svakakoza jednu seriju nije malo.

Telegram, 08. 06. 2016.

JALOVI PAKT ZAGREBAÈKOGI SPLITSKOG GRADONAÈELNIKA

Iako je sveopæi kaos u politièkom �ivotu zemlje, zahvaljujuæi kojemuskupina samodopadnih i neodgovornih pojedinaca praktièki teroriziraèitavo dru�tvo, pa je najnovija vijest ostala na marginama javnog inte-resa, ipak bi je bilo �teta ozbiljnije ne promotriti. Radi se, naime, ozajednièkom nastupu i najavi zajednièkog izlaska na lokalne izborezagrebaèkog gradonaèelnika Milana Bandiæa i splitskog gradonaèelnikaIve Baldasara. Prije nego krenemo u podrobniju analizu èitavog sluèaja,treba odmah naglasiti kako ovaj potez konaèno razrje�ava dilemu ve-zanu uz moguænost racionalne analitike splitskog gradonaèelnika. Jer,dok Bandiæ od svega ovoga i mo�e imati neke koristi, ako ni�ta drugoonda zbog upornog nastojanja da iskoraèi na nacionalnu razinu, u èe-mu mu patetièno zazivanje jedinstva izmeðu sjevera i juga mo�e doni-jeti pokoji glas nepopravljivih naivaca, Baldasaru ovakva nagodba nedonosi apsolutno ni�ta. Osim, naravno, definitivnog potkopavanja iminimalnih �ansi da napravi kakav-takav rezultat kojim bi izbjegao

230


totalni debakl. Ovo napominjemo iz nekoliko razloga, od kojih je kljuènitaj �to se o popularnosti Milana Bandiæa u Splitu, koga praktièno èitavgrad smatra financijerom Mamiæevog Dinama, mo�e razgovarati tek narazini dosjetke.

Kojom se onda logikom vodio Ivo Baldasar? Budemo li posve dobro-namjerni i odbacimo glasine o nekakvom vraæanju usluge Bandiæu,posebno u svjetlu èinjenice da je kod Baldasara vidljiv mesijanski kom-pleks, èesto uoèljiv kod splitskih uglednika, doæi æemo do njegovoguvjerenja kako izmeðu njega i Bandiæa postoji èitav niz sliènosti kojezavreðuju politièko ujedinjavanje. Da ova teza zvuèi zavodljivo, ali iposve neodr�ivo, neæe biti posebno te�ko dokazati. Naime, iako su obo-jica otpadnici od SDP-a, kojih se ta stranka rije�ila znatno kasnije nego�to je trebala, te unatoè tome �to su obojica na èelnim mjestima dvajunajveæih hrvatskih gradova i pozivaju se na nekakvu istinsku socijal-demokraciju, koju po njima oni iskreno utjelovljuju, za razliku od biv-�ih kolega, svaka sliènost tu prestaje. Za razliku od Ive Baldasara, kojije kao potpuni anonimac i u nedostatku kvalitetnijeg èovjeka, izroniokao kandidat SDP-a na posljednjim lokalnim izborima, Milan Bandiæje ne�to i riskirao da bi do�ao do pozicije na kojoj se nalazi. On je prijesvega ostao u SDP-u svih onih godina kada to nije bilo politièki opor-tuno, te je praktièno iz nièega obnovio i izgradio destruirani gradskiSDP, �to ga je na kraju dovelo na èelno mjesto grada. Baldasar se paku SDP uèlanio u okolnostima njegove jasne nadolazeæe pobjede na krajutuðmanizma, te se na njegovom èelu na�ao kao netko koga je dotada�-nje stranaèko vodstvo, s Marinom Jurjeviæem na èelu, odobrilo. Poredtoga, Bandiæ je, svom njegovom populizmu unatoè, tih godina imaosnage barem djelomièno oponirati dominantnom nacionalistièkom dis-kursu, od dolaska na prosvjed za povratak Trga �rtava fa�izma, do pov-ratka naziva prolaza i bista sestara Bakoviæ.

Ivo Baldasar, ne samo �to nikad nije riskirao ni�ta, nego se u povijestgrada upisao kao jedan od gradonaèelnika koji je najvi�e osramotio

231


Split. Uèinio je to odlukom o odobrenju i sudjelovanju u podizanjuspomenika postrojbi nazvanoj po usta�kom zloèincu Francetiæu, a jo�vi�e po odluci da se ispred Lore podigne spomenik bojni èiji su pripad-nici u toj istoj Lori dr�ali logor za muèenje i ubijanje civila. Uz to, Bal-dasar je èovjek koji je posve pribran izjavio kako je sretan da je na Grad-skom vijeæu postignut konsenzus, pri èemu se taj konsenzus bio takavda je potpuno usvojio prijedlog HDZ-a. U konaènici, iako je nespornoda je svojim jeftinim populizmom i dijeljenjem koncesija i zaposlenjasvakome kome je trebao, poku�ao imitirati Bandiæa, Baldasar mu utakvoj vrsti politike nije ni do koljena.

Sve navedeno naravno ne znaèi da bismo trebali zanemariti jednu odkljuènih sliènosti izmeðu te dvojice ljudi, a to je da æe iza obojice ostatidevastiran grad i znaèajna kolièina dubioza, s tom razlikom �to u Balda-sarovom Splitu vlada neviðeni komunalni kaos, vidljiv ponajprije krozrazgaljenu Turistièku palaèu u centru grada i èinjenicu da se èekaloproljeæe i poèetak sezone kako bi se krenulo ureðivati cestu u gradskojluci. Poku�amo li na koncu sumirati sve nabrojano, doæi æemo do za-kljuèka o Baldasarovoj djeèjoj fasciniranosti Bandiæevim modelom up-rave i politike, koji je, osim �to ima pogre�nog uzora, karikaturalan narazini Tuðmanove fasciniranosti Titom. Preciznije govoreæi, Baldasarpoku�ava postati novi Bandiæ, onako kako je Tuðman zamislio postatinovi Tito u bijelom odijelu na jarunskoj paradi. �to æe se na kraju izsvega izroditi, u Bandiæevom sluèaju jo� nije do kraja jasno, ali u Balda-sarovom slijedi definitivno i bolno izborno prizemljenje.

Telegram, 10. 06. 2016.

CENZURA "TREÆE POVIJESTI"

Iako je sad veæ vi�e nego izvjesno kako se ovoj kaotiènoj, disfunkcio-nalnoj i destruktivnoj vlasti bli�i kraj, medijski juri�nici na HRT-u,osim obraèuna u vlastitim redovima, poku�avaju maksimalno isko-

232


ristiti sudaèku nadoknadu, ne bi li iskorijenili svako pozitivno nasljeðepro�le uprave. Drugim rijeèima, Sini�a Kovaèiæ i drugovi iz njegovespecifiène novinarske organizacije pona�aju se u skladu s onom Tito-vom maksimom: �ivimo kao da æe sto godina biti mir, a pripremamose kao da æe sutra poèeti rat. Konkretan razlog za nastanak ovog tekstavezan je uz ukidanje daljnjeg emitiranja vrlo uspje�ne emisije "Treæapovijest", koja je po prvi put u masovnom medijskom prostoru demis-tificirala do�ivljaj historiografije i ugostila èitav niz relevantnih sugo-vornika sa �irokim dijapazonom tema. Potez koji je aktualna upravaizvela s ovim ukidanjem problematièan je ponajprije zbog civilizacijskihrazloga. �pranca je, naravno, sad veæ dosadno predvidiva. Prvo se po-tiho ukine neka emisija, zatim se danima na konkretna novinarska pita-nja ne odgovara, da bi se u konaènici uprava televizije, uvijek potpisanakao neki imaginarni kolektiv, oglasila do krajnje mjere ciniènim i la�-nim priopæenjem. U ovom konkretnom sluèaju, uprava je odgovorilakako programsko vodstvo smatra da televizijski program u svojoj �irinitreba biti prepoznat kao inkluzivan zbog èega se tra�i novi konceptemisije o povijesti kojim bi se omoguæio jo� cjelovitiji pregled najnovijihdosega svjetske i hrvatske historiografije, te pro�irio krug povjesnièarakoji se predstavljaju gledateljima i cjelokupnoj javnosti. Novi konceptemisije svakako bi trebao ostati otvoren i svim povjesnièarima koji suse dosad pojavljivali i predstavljali u okviru emisije "Treæa povijest".

Kada se malo bolje i�èita to priopæenje, lako se uoèava njegov pot-puno demago�ki sadr�aj, bez ikakvih konkretnih misli ili èinjenica.Ukoliko pak poznajemo konkretnu situaciju, ovakav odgovor postajejo� stra�niji. Naime, uvidom u cirkularni e-mail, koji je dosada�nji au-torski tim emisije poslao svim gostima koji su do sada sudjelovali u"Treæoj povijesti", s namjerom da se ljudima zahvali i obavijesti ih oprestanku daljnjeg snimanja emisije, vrlo se jednostavno mo�e otklonitisvaka potreba za inkluzivno�æu i jo� cjelovitijim pregledom suvremenihhistoriografskih kretanja. Da ne bismo nabrajali o kojim je sve gostimabilo rijeèi i zauzimali prostor novinskog komentara, dovoljno æe biti

233


èitatelje uputiti u arhivske snimke svih dosada�njih emisija iz kojih æejednostavno vidjeti kako je u emisiji sudjelovao èitav niz povjesnièarai ostalih dru�tveno-humanistièkih znanstvenika, te intelektualaca raz-nih profila. Kako svjetonazorskih, tako i tematskih. Drugim rijeèima,u emisiji su sudjelovali ljudi sa svih relevantnih instituta i sveuèili�taiz Hrvatske, baveæi se èitavim rasponom pitanja, od antike do suvre-menog doba, pri èemu je zabilje�en i znaèajan doprinos znanstvenikaiz inozemstva. Imajuæi sve to u vidu, kao i èinjenicu da je emisiju osmi-slio Tvrtko Jakovina, profesor sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu i èo-vjek s ozbiljnim meðunarodnim znanstvenim vezama, odgovor na to�to bi moglo uslijediti jasniji je nego ikad. Pojednostavljeno govoreæi,uslijedit æe sve ono �to je posve suprotno od lijepih deklarativnih �eljaiz priopæenja programskog vodstva. Radi se o novoj provincijalizaciji,uzgajanju dr�avotvornog imaginarija i raspravama koje sa suvreme-nom historiografijom nemaju nikakve veze.

Tako æe se kao krajnji rezultat ove akcije ispostaviti dodatna des-trukcija Treæeg programa i HRT-a u cjelini, �to æe biti praæeno daljnjimbijegom gledatelja sa HRT-ovih platformi. Da sve to zajedno predstavljaveliku civilizacijsku �tetu, izli�no je podrobnije tumaèiti, jednako kaoi da se sve to radi iskljuèivo zbog uspostave ideolo�kog i svjetonazor-skog monopola na javnoj televiziji, �to predstavlja jo� jedno izokretanjeteze iz priopæenja. Poku�amo li u konaènici doæi do nekog generalnogzakljuèka, shvatit æemo ipak da je najporaznije to �to æe hvalevrijednaideja, koja je predstavila povijest �iroj publici kao ne�to �to bi moglobiti moderno i zanimljivo, biti jo� jednom pora�ena, zahvaljujuæi èemuæe HRT umjesto hvatanja prikljuèka s Viasat History-om, Arte-om ilinekim od sliènih obrazovnih programa, iznova uæi u fazu "Motri�ta",iz koje se u dana�njim okolnostima gotovo nemoguæe neokrznuto iz-vuæi.

Telegram, 14. 06. 2016.

234


IZVORI BESMISLICA O "ORJUNA�IMA" NALAZE SEU TUÐMANOVOJ NEGATIVNOJ OPSJEDNUTOSTIPOVIJE�ÆU SPLITA

Da predsjednica Republike Hrvatske govori potpune besmislice kadaza prekid utakmice izmeðu Hrvatske i Èe�ke optu�uje orjuna�e, jasnoje manje-vi�e svima koji mogu analitièki razmi�ljati. No da, neovisnoo tome, takvo podizanje neutemeljene histerije i svojevrsni progon vje-�tica nisu nimalo bezazleni, takoðer ne treba posebno napominjati.Navodimo to iz prostog razloga �to bi netko tko obna�a tako odgovornufunkciju trebao razumjeti vlastitu poziciju i biti svjestan odgovornostiza izgovoreno. Drugim rijeèima, nije isto kad se takve teze izgovarajuu besprizornim televizijskim emisijama i na portalima krajnje desnice,ili kad ih izgovara predsjednica dr�ave. Za potvrdu teze o tome kakose histerija brzo �iri, nismo èekali dugo. Tako je u subotu naveèer split-ski HDZ, na konferenciji za novinare, dodatno osna�io tvrdnju KolindeGrabar Kitaroviæ, zakljuèiv�i kako su incident izazvali jugonacionalisti,kojima je cilj ru�iti dr�avu. Sa svim ovim tvrdnjama javnost je naravnoupoznata, meðutim, za razumijevanje konteksta njihovog nastanka, tj.za odgovor na pitanje odakle sada orjuna�i u ozbiljnim raspravama,trebamo se vratiti malo u povijest, toènije u devedesete godine pro�logstoljeæa.

Naime, rodonaèelnik je èitavog tog procesa Franjo Tuðman, èija jenegativna fascinacija splitskom povije�æu eskalirala prilikom svakognjegovog posjeta Splitu i proizvela èitav niz negativnih posljedica i bes-mislica s kojima ovo dru�tvo �ivi i danas. Tuðmanova je, naime, tezabila da je Split jedno od sredi�ta srednjovjekovne hrvatske dr�avnosti,ali je kroz povijest bio isprljan raznim ideologijama, meðu kojima jeposebno apostrofirao autonoma�tvo, komunizam i jugoslavenstvo, za-hvaljujuæi kojima taj antihrvatski duh jo� uvijek �ivi u tom gradu. Iakoje ovakve teze iznosio manje-vi�e na svakom nastupu u Splitu, naj-

235


sna�nije je odjeknuo njegov predizborni govor na Rivi iz 1997. godine,kada je sve to ponovio, spomenuv�i jo� i èetni�tvo, nakon èega je za-kljuèio da zahvaljujuæi tome u Splitu ima jo� nekih feralskih sramotakoje ba�tine tu tradiciju. Tuðman je tako, optu�iv�i novinare Feral Tri-bune-a za neprijateljsku djelatnost, otvorio proces u kojem je odjednompostalo legitimno svakoga tko postavlja logièna pitanja, radi korektannovinarski posao, ili naprosto oponira nepodno�ljivoj dru�tvenoj situa-ciji, etiketirati kao neprijatelja, s nekom od spomenutih autonoma�ko-orjuna�kih-jugokomunistièkih diskvalifikacija. Na taj je naèin umno-gome uspio uspostaviti atmosferu straha i suspendirati ozbiljnu poli-tièku raspravu o naravi hadezeove vlasti.

Kao druga izravna posljedica takve politike, iskristalizirao se javnisram slu�benog Splita od vlastite povijesti. Tako su promijenjena imenavi�e od 150 gradskih ulica, zahvaljujuæi èemu ni do danas Split nemani jednu ulicu sjeæanja na antifa�istièku, jugoslavensku ili bilo kakvulijevu tradiciju. Drugim rijeèima, grad je falsificirao svoju povijest, alije po�eljno da se o tome �uti.

Koliko su pak takve teze bile posve, èak i povijesno neodr�ive, svje-doèi èinjenica da su ideolo�ki naj�e�æi protivnici u Splitu izmeðu dvasvjetska rata bili upravo orjuna�i i komunisti, koji su u hadezeovomSplitu do�ivljavani kao sinonimi. Uostalom, malo je poznata i èinjenicada je nakon uspje�nog Musolinijevog Mar�a na Rim, Orjuna kao u su�-tini fa�istièka organizacija, planirala napraviti to isto, te putem Mar�ana Beograd, koji bi naravno krenuo iz Splita, preuzeti vlast u zemlji. Tusu akciju osujetili upravo organizirani splitski komunisti.

Sve ovo navodimo iz razloga �to se i danas posve nekritièki preuzimajedan posve stupidan i neutemeljen obrazac razmi�ljanja i to iznova nanajvi�im pozicijama moæi, pri èemu je i ovog puta motiv posve jednak.Radi se o poku�aju da se suspendira rasprava o naravi vlasti u Hrvat-skom nogometnom savezu, koja se praktièki nalazi posve u rukamajednog èovjeka i to putem HDZ-a, èiji èlanovi èine najveæi dio èlanstva

236


u skup�tini saveza. Ironija je sudbine u tome, �to su upravo najzagri-�eniji navijaèi Hajduka, koji veæ godinama uporno ratuju sa ZdravkomMamiæem i Hrvatskim nogometnim savezom, dru�tveno i intelektualnoformirani upravo u takvom hadezeovom Splitu. Zahvaljujuæi èemu prak-tièno sve splitske intelektualce i novinare, ukljuèiv�i i potpisnika ovihredova, na sve moguæe naèine optu�uju da su orjuna�i i neprijateljiHrvatske. Drugim rijeèima, hadezeovoj æe politici na koncu, prije ilikasnije, presuditi upravo oni koji su vjerno slijedili Tuðmanov nauk oneprijateljima i orjuna�ima.

Telegram, 19. 06. 2016.

MOST: USPJE�AN ILI PROMA�EN POLITIÈKI POKU�AJ?

Okonèanjem jednog politièkog ciklusa, koji je doista ponajprije za-hvaljujuæi pojavi MOST-a kao treæeg znaèajnog faktora u hrvatskoj po-litici, bio znatno drukèiji od dosada�njih politièkih ciklusa u zemlji,pojavio se èitav niz analiza koje su u sredi�tu razmatranja imale upravotu politièku grupaciju. Iako su sve te analize do�le s raznih svjetona-zorskih pozicija, ovdje nas prvenstveno zanimaju tvrdnje autora kojisigurno ne pripadaju nacionalistièkoj javnosti, poput Dra�ena Laliæa,Dragutina Laloviæa i Damira Piliæa, a koji su u MOST-u vidjeli i jo�uvijek vide spasonosnu, gotovo pa moralnu vertikalu koja se pojavilau hrvatskoj politici. Laliæ je tako jo� prije nekoliko mjeseci izjavio dabi MOST da ga nema trebalo izmisliti, Laloviæ je kroz dva velika intervjuau Telegramu zakljuèio kako su mostovci dokazali da im izborni uspjehnije primaran, veæ reforma dru�tva, te da su stoga dobro izabrali da idus HDZ-om i na kraju se pokazali kao potpuno moralan i uspje�an pro-jekt. Damir Piliæ je u Slobodnoj Dalmaciji zakljuèio kako je MOST pos-tigao to da kategorija moralne odgovornosti prestane biti samo politiè-ka fraza. Unatoè tome �to mnoge od ovih teza zvuèe zavodljivo i moglobi ih se na prvu braniti, te�ko da bi izdr�ale ozbiljniju argumentiranuraspravu pa æemo to poku�ati uèiniti. Opæenito govoreæi, mnogo je iz-

237


vjesnije da navedeni autori, koji predstavljaju ne ba� zanemariv diojavnosti, u MOST upisuju sadr�aje vlastitih politièkih �elja, koje nisunu�no negativne, ali im onemoguæavaju trezveni uvid u sadr�ajno dje-lovanje MOST-a. Naime, dok se politièke stranke ili pojedine intelek-tualce, osuðene na marginalnu opoziciju ili na vjeènu manjinsku pozi-ciju, mo�e procjenjivati iskljuèivo na temelju izreèenog i dosljednogzalaganja za iskazane vrijednosti, jer drugih mehanizama za procjenunjihovog djelovanja nema, stranka koja participira u vlasti u prvom seredu promatra kroz sadr�aj vlastitog djelovanja.

Ukoliko MOST poènemo promatrati na takav naèin, vidjet æemo daje njihova kljuèna teza o jednakoj distanciranosti od dviju velikih stra-naka i namjera za ukidanjem tzv. duopola na politièkoj sceni, �to jeupravo ono �to je i privuklo navedeni trojac da ih pozitivno vrednuje,iskljuèivo poza koju su nebrojeno puta demantirali vlastitim djelova-njem. Pri èemu je u èitavoj prièi najtragièniji izostanak kljuènog pitanjaBo�i Petrovu na njegovu posljednju tvrdnju, izreèenu nakon pada Vla-de, o tome kako su svi, za razliku od njih, isti. Bio je to jo� jedan u nizunjegovih veæ proèitanih manevara u kojima je poku�ao uspostaviti znakjednakosti izmeðu dviju velikih stranaka. Petrov je tako zakljuèio kakoèinjenica da su se HDZ i SDP tako lako slo�ili u pitanju ru�enja pre-mijera Ore�koviæa govori sve. Meðutim, dok se takav stav mogao logi-èno braniti u pitanju skandaloznog izglasavanja novih èlanova Ustav-nog suda, kori�tenje tog principa u sluèaju povjerenja Tihomiru Ore�-koviæu potpuno je suludo. Za�to bi, naime, SDP glasao za opstanakpremijera èiju Vladu nisu podr�ali ni prilikom njezine inauguracije, akoja se pokazala èak i gorom od najcrnjih predviðanja? Koja bi bilalogika tog poteza, osim da zadovolji ambicije Bo�e Petrova da ova Vladanastavi egzistirati bez Tomislavala Karamarka, kao da je samo u njemubio problem.

Iako su politièke elite u Hrvatskoj do te mjere uspjele razoèarati zna-èajan broj graðana, da ih se dio posve razoèarao u izborni proces, a

238


znaèajan dio protestno glasao za MOST, te�ko da bismo mogli pronaæipogubniju tezu od one kako su svi isti. To navodimo iz razloga �to takvateza, osim �to je neistinita, pogoduje najgorim oblicima populizma, kojiu pravilu dovode do jo� gorih situacija i sveopæeg kaosa. U �to smo seuostalom mogli uvjeriti i na vlastitom primjeru. S obzirom da Petrov idalje nije suvislo objasnio zbog èega se iznenada odluèio na koaliciju sHDZ-om, kao i s obzirom da ni pribli�no nije tako dramatièno reagiraona èinjenicu da mu je Domoljubna koalicija de facto otcijepila trojesaborskih zastupnika, te�ko æe ikoga moæi uvjeriti da je postojao ijedandrugi razlog za koaliciju s HDZ-om osim idelo�kog. �to je daleko odLaloviæevog zakljuèka da je to bio mudar izbor s obzirom na snaguHDZ-a, s kojim bi se navodno jedino mogle provesti reforme.

To nas dovodi do pitanja: koji je sadr�aj reformi koje je MOST tra�io?Ukoliko nismo ne�to propustili, èini se da ni oni sami to ne znaju. Takoje najzabavniji moment u postizbornim pregovaranjima bio onaj kadasu kao jedan od uvjeta postavili puno uvoðenje ZERP-a na Jadranu, a�to nakon toga vi�e nikad nisu spomenuli. Ista stvar vrijedi i za najboljureformu koju su mogli napraviti, a rijeè je o ukidanju �upanija, koja jetakoðer nestala s radara, iako je svakom bilo jasno da je to s HDZ-omnemoguæe provesti. MOST je takoðer gotovo potpuno od�utio èinjenicuda je Hrvatski nogometni savez odluèio posve ignorirati Zakon o spor-tu, a gotovo istu stvar mo�emo reæi i za probleme vezane uz kurikularnureformu. To da ni na koji naèin nisu iskazali nezadovoljstvo èinjenicomda u Vladi sjedi Zlatko Hasanbegoviæ i provodi kulturnu revoluciju, nevrijedi ni govoriti. No, ta èinjenica, zajedno s njihovom odlukom da zazamjenika ministra turizma predlo�e Roberta Pauletiæa, poznatog pojavnim �ovinistièkim istupima upravo protiv turista, ali i po èinjenicida je bio glavni urednik Slobodnog tjednika u vrijeme kad je ta tiskovinaobjavljivanjem la�nih popisa neprijatelja dr�ave mnogim ljudima uni�-tila �ivote, nekad i doslovno, ukazuje na to da protiv takve politike nisuimali ni�ta protiv. Ovu tvrdnju mo�e osna�iti i njihova aktivna podr�kapromjenama na HRT-u, koje su javnoj televiziji oduzele i zadnju trunku

239


vjerodostojnosti, ali i èinjenica da je jedna od njihovih zastupnica, InesStrenja Liniæ, posve mirno na HRV-u glorificirala osuðenog ratnog zlo-èinca Mirka Norca.

Sve nas to na koncu dovodi do zakljuèka da se MOST ispostavio kaodrugo krilo dru�tveno-kulturne revolucije, drukèije od HDZ-a tek uodnosu na pitanje elementarnog po�tenja. �to ne znaèi da bismo u po-gledu njihovog nepopustljivog stava u vezi Karamarka trebali zanema-riti i moment konaènog zaustavljanja pada popularnosti zahvaljujuæitom potezu. Da li je ta èinjenica dovoljna da zanemarimo sve ostalo,prepu�tamo èitateljima da sami zakljuèe, no ono �to bi doista trebalologièki preispitati jest ta, sad veæ normirana teza, kako je MOST spri-jeèio HDZ da uspostavi apsolutnu autokratsku vlast. To je doista toèno,ali se iskazuje kao posljedica i predstavlja tek manji dio istine. Naime,da nije i�ao s takvom strankom u koaliciju, ne bi nas imao od èega nispa�avati.

Telegram, 19. 06. 2016.

UKAZANJE MILE BUDAKANA NELEGALNOM MULU U BILICAMA

Dok su zemlju tresle nogometna groznica i polemike o karakterunavijaèke pobune protiv Hrvatskog nogometnog saveza, u maloj opæiniBilice, nadomak �ibeniku, odvio se èitav niz dogaðaja koje bismo, sjedne strane, mogli promatrati kao cirkus dostojan Smojinog Malogmista, a s druge i kao ozbiljnu blasfemiju koja jo� jednom ukazuje ukolikoj je mjeri hrvatsko dru�tvo pomaknulo granice dopu�tenoga. Uk-ratko govoreæi, nakon �to su opæinski èelnici u Bilicama izgradili veædrugi nelegalni mul i tako pridonijeli daljnjoj devastaciji jadranske oba-le, odluèili su ga nazvati imenom usta�kog ministra Mile Budaka. Nataj je naèin politièko vodstvo Bilica, s naèelnikom Josipom Æaletom naèelu, iznova vratilo Budaka u opticaj, argumentirav�i svoju odluku pot-

240


puno sumanutim obja�njenjem koje ne mo�emo prenijeti nikako dru-gaèije, doli u originalu: "Ako Milu Budaka nazivate usta�om, neæu svama uopæe prièati! On je bio domoljub i disident koji je okrenuo leðaAnti Paveliæu i i�ao u Njemaèku za veleposlanika. Pa nije svatko tko jebio u NDH usta�a. Budak je vidio kamo sve to vodi i nije bio poputPaveliæa. Ako ne znate povijest, ja æu vas uputiti! Budak je bio knji�ev-nik i domoljub i nakon �to smo prvom nezakonito izgraðenom muludali ime po bla�enom Alojziju Stepincu, sada æemo drugi nazvati poBudaku".

Iako je ovakav iskaz vi�estruko problematièan, pri èemu nije zane-mariva ni èinjenica da je èak 51 mje�tanin Bilica izgubio �ivot na Su-tjesci, boreæi se upravo protiv kolaboracionistièkog re�ima u kojem jeBudak zauzimao jednu od najvi�ih politièkih pozicija, ovdje æemo sezadr�ati na okolnostima koje su omoguæile takvim shvaæanjima pravograðanstva. Izli�no je naravno i spominjati kako bi u bilo kojoj ozbiljnojzemlji potpisnik rasnih zakona i autor agende po kojoj bi treæinu Srbatrebalo protjerati, treæinu likvidirati i treæinu prekrstiti, u�ivao posve-ma�nju osudu i odbacivanje, no pravo je pitanje, za�to u Hrvatskoj nijetako? Kako je moguæe da se u jednom kraju s izrazito partizanskomtradicijom takve odluke nesputano donose? Potraga za odgovorom do-vest æe nas naravno do toga da je s najvi�ih politièkih vrhova u zemljiu posljednje vrijeme emitiran èitav niz poruka, koje su uvijeno ili manjeuvijeno zagovarale upravo takvu vrstu razumijevanja povijesti, proiz-vev�i takve likove kao �to su Æaleta ili Joe �imuniæ, koji se svojim sen-timentima i potpunim nepoznavanjem povijesti do te mjere ponose, dasu spremni i drugima svoje neznanje prodavati kao ne�to vrijedno uèe-nja i pa�nje. Sreæa je u nesreæi s èitavom tom prièom na kraju u tome,da su dru�tvo i zemlja veæ toliko ogrezli u sentimentalni neousta�kirevizionizam, da jedan mul manje ili vi�e neæe znaèajno utjecati na opæusliku.

Ono �to bi pak iz svega toga moglo izaæi kao pozitivna promjenanabolje, ogleda se u reakciji �ibenskih antifa�ista, koji su u noænoj akciji

241


putem grafita pokazali �to o tom potezu misle. Takvo iskazivanje stava,u kombinaciji s potpunom nesuvislo�æu argumentacije koju koristeÆaleta i njemu slièni, ali i s masovnim graðanskim otporom koji je ukonaènici i presudio radikalnoj nacionalistièkoj i klerikalnoj politici,dovelo nas je do mjesta s kojeg æe biti gotovo nemoguæe vratiti vrijemeunazad. Preciznije govoreæi, zakoraèili smo u vrijeme u kojemu se agre-sivnim retorièkim istupima i paradnim domoljubljem, iza kojeg ne stojinikakav konkretan sadr�aj, graðani vi�e neæe moæi zastra�ivati i tjeratina �utnju. Kad stvari, slijedom ovoga ogolimo do kraja, shvatit æemoda smo do�li do toèke u kojoj neèije tvrdnje da je domoljub i da voliHrvatsku, kao i neèije tvrdnje da je netko bio domoljub, neæe vi�e bitipromatrane mimo sadr�aja djelovanja tih ljudi. To na koncu znaèi dase otvara prostor za politiku koja æe morati uva�avati dru�tvenu stvar-nost i nuditi konkretne i ostvarive politike, umjesto dimnih zavjesa iretorièkih ispada. Drugim rijeèima, dok bi se nekada takvim potezimai zakljuècima Æaleta legitimirao kao netko èije se poteze graðani bojekritièki promatrati, danas se u znaèajnom dijelu dru�tva takav potezpromatra potpuno vjerno njegovom sadr�aju. Kao redikulozan iskazjedne anakrone i pora�ene politike.

Telegram, 27. 06. 2016.

U ÈEMU LALOVIÆ GRIJE�I I �TO IZBJEGAVA

Iz èinjenice da je profesor Dragan Laloviæ odluèio reagirati na mojtekst o politièkom fenomenu MOST-a, mo�emo zakljuèiti nekoliko stvari.U prvom redu da je rijeè o temi koja doista zaslu�uje ozbiljnu raspravu,zatim da mo�emo notirati duboko autorovo neslaganje s mojim za-kljuècima koje ga je i natjeralo na reakciju, te u konaènici, nakon i�èi-tavanja teksta, zakljuèiti da se profesor Laloviæ dr�ao perifernoga, upor-no poku�avajuæi bijegom od istinske rasprave zaobiæi logiku. Neovisnoo tome, mislim da je dobro �to se ova reakcija pojavila, ako zbog nièegadrugoga, onda zbog toga da se u javni prostor vrate polemike koje neæe

242


biti obilje�ene etiketiranjem bez sadr�aja. Temeljni problem koji La-loviæ ima u odnosu prema MOST-ovom djelovanju, jednako kao i pre-ma mom tekstu, tièe se toga da mu èitava logika nove, moralno èistepolitièke grupacije pada veæ na prvom koraku. Naime, èak i da o MOST-u ne znamo ni�ta drugo osim èinjenice da su za pomoænika ministraturizma imenovali Roberta Pauletiæa, bila bi dovoljna da pozicija o mo-ralnoj èistoæi bude neobranjiva. Za neupuæene èitatelje rijeè je o èovjekukoji je bio glavni i odgovorni urednik tabloida nazvanog Slobodni tjed-nik i èije je urednièko doba obilje�eno objavama la�nih popisa surad-nika KOS-a, nakon kojih su mnogi ljudi s tog popisa stradavali, gubilistanove i �ivote i bili tretirani kao graðani drugog reda. Osim toga, rijeèje o èovjeku koji se osobno potpisao ispod, takoðer izmi�ljenog tekstao "likvidiranom èetniku", koji je navodno poku�ao ubiti Branimira Gla-va�a. Radilo se inaèe o jednom od muèenih i likvidiranih ljudi iz poz-natih sluèajeva "gara�a i selotejp", zbog kojih se Glava�u i sudilo.

Kako, dakle, pravo na moralnu èistoæu mo�e imati netko tko takvogèovjeka izabere za pomoænika ministra turizma, inaèe sektora u kojemPauletiæ nije proveo ni dana radnog sta�a? Kako ja to razumijem, akose reforme sastoje u tome da se osobu takvog profila postavi na jednuod kljuènih funkcija u zemlji koja od turizma praktièno �ivi, a da k tometaj èovjek nema blage veze o poslu za koji je zadu�en, onda je jasno dase moje shvaæanje politike i ono profesora Laloviæa dijametralno razli-kuju. Time dolazimo do drugog problema Laloviæeve pozicije, a taj jeda ni u ovom tekstu nije odgovorio na pitanje o kojim se konkretnoreformama radi, iako nije propustio naglasiti da je Vlada bila sustavnokoèena od strane Tomislava Karamarka i da su zbog toga reforme pa-tile. Stoga jo� jednom postavljam pitanje, koje reforme? U èemu je toMOST od strane HDZ-a sprijeèen i, �to je jo� bitnije, kako to ni�ta ko-respondira s onim �to su navodili u predizbornoj kampanji?

Laloviæ mi takoðer predbacuje da se prikljuèujem ideolo�kom jedno-umlju koje hara na�om politièkom scenom i truje na�u javnost, ne uvi-

243


ðajuæi vlastitu poziciju u kojoj s tankom razinom argumentacije poku-�ava MOST predstaviti kao veliku sreæu za politièki �ivot i dru�tvo ucjelini, iznova inzistirajuæi na tezi Petrova da izmeðu HDZ-a i SDP-anema neke bitne razlike. Prije nego uka�emo na najveæu besmislicuLaloviæevog teksta, poku�ajmo se na trenutak zadr�ati na ovoj, po tkozna koji put ponovljenoj la�i, koja je kod mnogih graðana poèela pre-rastati u istinu i jednaku vrstu ideolo�kog jednoumlja koje mi je zamje-reno. S obzirom da je vi�e nego jasno kako mi se zapravo predbacujesklonost SDP-u, otvoreno æu iznijeti �to mislim o politici koju je ta stra-nka provodila i provodi te za�to mislim da ju se ne mo�e trpati u istiko� sa HDZ-om. Unatoè tome �to sam o SDP-u i njihovoj politici na-pisao èak najvi�e negativnih osvrta, kako u novinarskim tekstovima,tako i u mojim publicistièkim i znanstvenim knjigama, vodit æu se pret-postavkom da veæina èitatelja, ukljuèiv�i i profesora Laloviæa, nemadetaljan uvid u ovo �to navodim te æu u kratkim crtama objasniti oèemu je rijeè.

SDP je, od 1990. godine do danas, na�alost u mnogim segmentimaizdao ljevicu, i to znaèajan broj puta. Napravio je to jo� uoèi rata, kadanitko iz vodstva te stranke nije oti�ao razgovarati s pobunjenim Srbima,koji su mahom glasali za SDP na prvim vi�estranaèkim izborima. Tonaravno ne garantira da bi pobunu sprijeèili, ali je èinjenica da nisu nipoku�ali. Ta se stranka takoðer, osim na deklarativnoj razini, nije is-tinski obraèunala sa svim repovima privatizacije, a uredno se dr�ala postrani i prilikom svih poku�aja graðanskih pobuna protiv Tuðmanovogre�ima. Jednako tako, vodstvo te stranke ni na koji se naèin nije suprot-stavilo brojnim delo�acijama ljudi iz vlastitih stanova, niti je reagiralona ga�enje èitavih industrija, kakvo je primjerice zadesilo Split. Nakonpobjede na treæesijeèanjskim izborima, zatvorili su Tuðmanov arhiv,onemoguæiv�i istinsko suoèavanje s pro�lo�æu, �to je u konaènici dovelodo toga da se ta stranka poèela natjecati s HDZ-om oko toga tko æe vi�eglorificirati Tuðmana i tko æe uvjerljivije slijediti njegovu politiku. Ukonaènici, zahvaljujuæi sad veæ desetljeæima razvijenom oportunistiè-

244


kom refleksu, pustili su da im se praktièno u cijelom mandatu po ulicii po referendumima valja dubinska nacionalistièka i klerikalna revo-lucija, koja je, osim �to je bila anticivilizacijska, ujedno bila i iznimnoopasna. U sluèaju braniteljskih prosvjeda i kolone u Vukovaru i otvo-reno ismijavala zakone ove zemlje. Sve je to umnogome pomoglo ne-davnom povratku HDZ-a na vlast i to je odgovornost koju u SDP-umoraju osvijestiti.

Meðutim, sve navedeno ne mo�e biti dovoljno da se tu stranku smje-sti u isti ko� s HDZ-om. Jer, kako god proma�eni kadrovi te stranke injezinih koalicijskih partnera bili, oni nisu ni izdaleka dotakli razinujednog Hasanbegoviæa, pa Reinera, koji zaziva usta�ko ime Sabora, Te-pe�a, koji na èelu fa�istoidne rulje juri�a na institucije ove zemlje, Kara-marka, koji bi provodio lustraciju, Sanadera koji je sasvim lijepo �iviona raèun ovog dru�tva, Pauletiæa o kojem smo sve rekli i drugih. Ima-juæi sve ovo u vidu, a Bo�o Petrov i zastupnici MOST-a su to svakakoimali u vidu, jasno je da su im se jedino iz ideolo�kih razloga svi nave-deni kadrovi i politike mogli èiniti neproblematiènim. Stoga je doistanevjerojatno da je èak i profesor Laloviæ pao na tu fintu Petrova i nje-govih. Zar je zaista pretjerano zakljuèiti da je netko tko je bio u HRAST-u �eljke Markiæ, a govorimo o Bo�i Petrovu, ideolo�ki jasno usmjereni da tu èinjenicu nikako ne mo�emo zanemariti? Zar profesor Laloviædoista ne zna da je glavni koordinator MOST-a za Split i srednju Dal-maciju bio i ostao Bruno Petru�iæ, èovjek koji je na sve moguæe naèinepoku�avao sprijeèiti odr�avanje Povorke ponosa u Splitu, zato jer ju jesmatrao nedopustivom? Zar u konaènici èinjenica da su zajedno s HDZ-om sudjelovali u potpunom srozavanju kriterija na HRT-u i pretvaranjujavne televizije u ekspozituru religijskog programa ne svjedoèi u prilogmom zakljuèku? Moje je mi�ljenje da upravo u ovim ideolo�kim razlo-zima le�i odluka MOST-a da ide u Vladu s HDZ-om, a da je sve drugomazanje oèiju. Ukoliko Laloviæ �eli vjerovati u ne�to drugo, to je nje-govo pravo, ali svijet time neæe biti bolji.

245


Iz svega navedenog dolazimo do jo� jednog nerje�ivog problema nje-govog teksta i èitave poze mostovaca. Ne mo�e� se, naime, baviti poli-tikom, i to na visokom nivou, a istovremeno tvrditi za sebe da si apo-litièan i da te ideologija ne zanima. To nije ni�ta drugo, doli la�. Vje-rujem da profesoru Laloviæu ne treba previ�e obja�njavati kako je iodluka o tome koje æe se reforme provoditi takoðer ideolo�ka. Sve nasovo na kraju dovodi do kljuènog momenta u kojem on gubi i posljednjeelemente logike, zakljuèujuæi kako su reforme provedive samo protivsamih strukturnih temelja i logike funkcioniranja toga sustava, koji jeideolo�ki i institucionalno oblikovao HDZ, a da bi ih se jedino mogloprovesti u suradnji s HDZ-om. Posve je nevjerojatno da ozbiljan inte-lektualac i sveuèili�ni profesor mo�e doæi do takve vrste zakljuèka. Za�-to bi, pobogu, HDZ razmontirao sustav koji je stvorio i koji ga odr�avana �ivotu? Vjerovati u takvo �to ravno je vjerovanju da æe stranke kojesu povele i organizirale rat u Bosni i Hercegovini, sada uspje�no uvoditimir. Jedini naèin da se u ovoj zemlji provedu istinske dubinske reformesustava ostvariv je jedino na potpuno suprotnim pozicijama. Toènije,da se HDZ dr�i �to dalje od vlasti, i to na du�e vrijeme. Onaj tko ovone razumije ima ozbiljnih problema s logikom ili je ozbiljno ideolo�kipristran, da mu se svaka opcija osim HDZ-a èini antihrvatskom.

Zakljuèimo li na koncu s upornim nametanjem teze o tome kako nasje MOST spasio od potpuno autokratske hadezeove vlasti, Laloviæ i daljenije ponudio alternativu zakljuèku koji sam iznio. Da nisu, naime, i�lis HDZ-om, ne bi nas imali od èega spa�avati.

Telegram, 28. 06. 2016.

ZAVR�NA CENZURA NA HRVATSKOM RADIJU

Ako smo iz dosada�njeg iskustva s odlazeæom vlasti i njezinim poma-zanicima na HRT-u ne�to mogli nauèiti, to je zakljuèak da za njih nemanikakvih granica. Preciznije govoreæi, za njih ne postoji praktièno ni�ta

246


nezamislivo, pri èemu su najveæi izgledi da æe povuæi poteze koji se nina jedan logièan naèin ne mogu braniti. Ovog su se puta odluèili nakonaènu cenzuru na Treæem programu radija, u sklopu koje su ukinulidvije odliène emisije Ljubice Letiniæ, "Audiodoc" i "Skrivena stranadana", te emisiju Ivice Prtenjaèe i Srðana Sandiæa, "Jutro na Treæem".Za one èitatelje koji su manje upuæeni, vrijedi naglasiti kako je LjubicaLetiniæ ove godine dobila nagradu Hrvatskog novinarskog dru�tva zaradijsko novinarstvo, dok je emisija "Jutro na Treæem" bila najslu�anijaemisija Treæeg programa. Iako je veæ i najnaivnijima jasno da je vr�i-teljica du�nosti glavne urednice Treæeg programa Nevenka Dujmoviædovedena na tu poziciju upravo kako bi ideolo�ki oèistila program, tonam za razumijevanje èitavog problema neæe biti dovoljno, i to iz dvarazloga. Ponajprije zato �to time po tko zna koji put konstatiramo pote-ze koje aktualna uprava na HRT-u vuèe, a potom i zbog toga �to pukakonstatacija nije dovoljna za ozbiljnu analizu tog poteza. Ovo sve navo-dimo stoga �to aktualna cenzura predstavlja najoèitiji primjer revolu-cionarnog karaktera aktualnog vodstva na javnoj televiziji.

Uprava se, naime, pona�a kao istinski revolucionarno tijelo, koje jesvjesno skorog kraja i nedostatka legitimiteta, zbog èega poku�ava usudaèkoj nadoknadi poèiniti �to vi�e �tete koju æe biti mukotrpno sani-rati. Kako im je jasno da za vlastito djelovanje nemaju nikakav legi-timitet, jer poku�avaju nametnuti uniformirani svjetonazor na javnojteleviziji koja bi trebala reprezentirati sve slojeve dru�tva, savr�eno sucijepljeni od potrebe da vlastite poteze brane na bilo koji naèin. Opæe-nito govoreæi, suoèavamo se sa rijetkim primjerom potpunog izostankainteresa za reakciju javnosti, �to se u �irem smislu mo�e opisati kaoiskljuèivo priznavanje suda vlastite partije. Radi se inaèe o istom obras-cu pona�anja koji smo vidjeli kod Vlade u cjelini, ali i na primjeru pre-mijera Ore�koviæa, koji je odluèio potpuno izignorirati èinjenicu da jepet tisuæa kulturnih radnika tra�ilo odstupanje ministra kulture. Samoje zahvaljujuæi takvom pristupu moguæe bez ikakvog racionalnog obja�-njenja ukinuti dvije emisije novinarki godine i najslu�aniju emisiju na

247


programu koji ureðuju. Iako se hrvatsko dru�tvo gotovo neprestanosusreæe s raznim vrstama posvema�njeg bezobrazluka, dana�nje vod-stvo HRT-a moglo bi sva ta iskustva nadma�iti. Unatoè tome �to nemanikakve sumnje da æe u skorije vrijeme autori cenzuriranih emisijaiznova dobiti vlastiti prostor na radiju te im ova cenzura neæe dugo-roèno na�tetiti, to ne znaèi da nije skandalozna. S jedne strane zbogelementarnog nepo�tovanja prema kvaliteti i radu vlastitih novinara,a potom i zbog ataka na vlastite slu�atelje. Kako drukèije tumaèiti odlu-ku o ukidanju najslu�anije emisije, doli napadom na slu�atelje. Imajuæiu vidu ove dvije stvari, oèito je kako se ne radi ni o kakvoj normalnojupravi i urednièkom timu, veæ o ljudima koji su do�li osvojiti nepri-jateljski teritorij i iza sebe ostaviti spaljenu zemlju. Da je tome takosvjedoèi i neposredan poticaj za ovo �to se dogaða, koji mo�emo pro-naæi u intervjuu tada malo poznatog povjesnièara Zlatka Hasanbego-viæa, danog Glasu koncila: 'Sve dok se u javnom simbolièkom prostorune odbace svi jugoslavenski simboli nad modernim hrvatskim nacio-nalnim i dr�avnim identitetom, trajno æe stajati sjena jugoslavenstvakao povijesnog normativa nasuprot hrvatstvu kao provizoriju i povijes-nom ekscesu. Kome nije jasno o èemu je rijeè, predla�em da svaki danslu�a Treæi program Hrvatskog radija i 'postmodernu' neojugoslaven-sku 'dekonstrukciju' i rastakanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnogidentiteta, naravno ne vi�e novcem stanovitih zaklada veæ hrvatskihporeznih obveznika". Imajuæi u vidu ovu izjavu, lak�e æemo razumjetisliènost djelovanja uredni�tva Treæeg programa i onoga �to svakim svo-jim potezom radi tehnièki ministar kulture.

No, u svemu tome ne bismo trebali gubiti iz vida jedan va�an detalj,koji temeljno obilje�ava aktualnu upravu, kao i Vladu na odlasku. Rijeèje o otvorenom napadu na profesionalizam i ru�enje bilo kakvih kri-terija i standarda. To sada veæ postaje pravilo. Tko god se na bilo kojinaèin kvalitetom izdvojio i stekao po�tovanje gledatelja i slu�atelja, tajje po kratkom postupku cenzuriran. Bilo da je rijeè o Deanu �o�i, èijise uspjeli koncept Treæeg programa ubrzano uru�ava, bilo da se radi o

248


Treæoj povijesti, ali i kompletnom ukidanju manje-vi�e svih dijalo�kihsadr�aja na Treæem programu radija. No, sve to, koliko god se nadali,neæe pomoæi ni krajnjim ciljevima vladajuæih, ni kvaliteti programa. Jerkad jednom ukinete ne�to kvalitetno, neæete novim sadr�ajima zadr�atipubliku i utjecaj na nju. Tim prije, ako proizvodite nemjerljivo dosadani lo� program, u odnosu na onaj prethodni. Navodimo to iz prostograzloga �to se kvaliteta gradi, a ne uvodi dekretom.

Telegram, 04. 07. 2016.

LA�NA NORMALIZACIJA PLENKOVIÆEVOG DOBA

HRVATSKA NA RASKR�ÆU

Nakon �to je hrvatsko dru�tvo preko sebe proguralo jednu nevje-rojatno �tetoèinsku Vladu, koja je èitavim nizom poteza objavila otvo-reni rat graðanskom dru�tvu i manje-vi�e svakome tko se svjetonazor-ski i idejno nije slagao s vizijom nacionalistièke i klerikalne dr�ave, onose trenutaèno nalazi u fazi i�èekivanja. To, naravno, ne znaèi da se i uovom tzv. tehnièkom periodu, sad veæ biv�a Vlada ne trudi maksimalnoiskoristiti vlastitu poziciju, �to je sprijeèeno pri poku�aju dodatnog pos-kupljenja zdravstvenih usluga, ali i dalje traje na javnoj televiziji. No,kad bismo èitavih proteklih nekoliko mjeseci nakon izbora, ali i sve ono�to im je prethodilo i bilo je voðeno od strane desnice, poku�ali mak-simalno pojednostavniti i svesti na bitno, lako bismo do�li do zakljuèkada se radilo o neskrivenom poku�aju provoðenja istinske dru�tvene,politièke i svjetonazorske kontrarevolucije. Kako god zavr�ili predsto-jeæi izbori, jasno je da je taj projekt zapravo do�ivio potpuni neuspjeh,�to ne znaèi da nije ostavio veliku �tetu, niti da je pao s Marsa, bezikakve podr�ke iz samog dru�tva. Drugim rijeèima, ono �to nakon svega

249


ostaje jest zakljuèak kako je hrvatsko dru�tvo pokazalo dovoljnu razinuzrelosti za pru�anje otpora udru�enom nastojanju HDZ-a, MOST-a iraznih klerikalnih organizacija da ukinu i posljednje ostatke moder-niteta, nasljeða ljevice, te sekularne dr�ave, ali i dalje nije osvijestilorazloge kako se uopæe dovelo u situaciju da se od svega navedenog mo-ra braniti.

Krenemo li najprije od oblika otpora, uoèit æemo sna�an otpor kul-turnjaka prema èinjenici da je za ministra kulture imenovan ZlatkoHasanbegoviæ, èovjek koji iskazuje neskrivene sentimente prema usta�-koj dr�avi i èije je totalitarno shvaæanje dru�tva u potpunosti do�lo doizra�aja u kratkotrajnom mandatu koji je imao. Osim toga otpora, kojije ujedinio praktièno najkreativnije dijelove dru�tva, èinjenica da sustudenti zagrebaèkog Filozofskog fakulteta uspjeli preokrenuti raspo-lo�enje na Fakultetskom vijeæu, te dovesti do toga da to tijelo odbijeposve neracionalan prijedlog suradnje izmeðu Katolièko-bogoslovnogfakulteta i institucije koju predstavljaju, èini drugi krak pobune protivpromatrane vrste politike. U konaènici, treæi, ujedno i najmasovniji, tenajreprezentativniji primjer pobune, odnosi se na masovne prosvjedeprotiv opstrukcije kurikularne reforme, koji su okupili vi�e od 50 tisuæaljudi na trgovima diljem zemlje. Iz svega navedenog jasno je kako jeznaèajan dio dru�tva prepoznao opasnost kojoj je bio izlo�en. No, odtog prepoznavanja do razumijevanja uzroka koji su doveli do takvihpolitièkih projekata dug je put, u èemu je logièan preduvjet postavljanjepitanja o uzrocima. Kako takvo pitanje jo� uvijek nije postavljeno u �irojjavnosti, ostaje nam da se njime pozabavimo.

Èitava je, naime, Karamarkova politika "antikomunistièkog manifes-ta", jednako kao i nastojanja Katolièke crkve i raznih klerikalnih udru-ga, okupljenih oko �eljke Markiæ, izrasla na èinjenici da se lijevo-libe-ralna Hrvatska, sa svojim politièkim predstavnicima na èelu, nije is-tinski suoèila s pro�lo�æu. Preciznije govoreæi, kanonizacijom FranjeTuðmana, putem spomenika u Splitu i zraène luke u Zagrebu, prak-

250


tièno je kanonizirano i èitavo Tuðmanovo doba. Na taj je naèin sus-pendirana bilo kakva ozbiljna rasprava o nasljeðu koje nam je to dobaostavilo, a èije su glavne znaèajke sadr�ane u obraèunu s antifa�istiè-kom ba�tinom i u prepu�tanju znaèajnog javnog, medijskog i obrazov-nog prostora Crkvi. Ovdje nas ne bi trebala zavarati èinjenica da je anti-fa�izam nominalno sadr�an u Ustavu i da je primjerice jedan od glavnihzagrebaèkih trgova zadr�ao Titovo ime. To je napravljeno radi meðu-narodne javnosti, s jedne strane, te neosporne èinjenice da je Hrvatskapravno i na svaki drugi naèin sljednica Socijalistièke Republike Hrvat-ske, zahvaljujuæi èemu i jest meðunarodno priznata.

Meðutim, sve navedeno mnogo manje svjedoèi o karakteru deve-desetih od èinjenice da je antifa�istièka ba�tina sustavno ru�ena i zati-rana, kako u fizièkom smislu, putem ru�enja vi�e od tri tisuæe parti-zanskih spomenika, tako i u onom duhovnom. Ovo posljednje je jedno-stavno obja�njivo èinjenicom da se u te�kim ratnim okolnostima nitkoiz vrhova dr�ave i vodeæe stranke nije pozivao na antifa�tièku ba�tinuolièenu u zajednièkoj borbi hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj, �tobi zasigurno predstavljalo sna�an moralni kapital, kako unutar zemlje,tako i u meðunarodnoj javnosti. Sve ovo navodimo iz razloga �to jeizostanak ozbiljnog dijaloga o devedesetima omoguæio da prevladava-juæi narativ u dru�tvu i dalje bude nacionalistièki, te da neke teme osta-nu tabu. Samo je uvidom u tu èinjenicu moguæe razumjeti aktualnanastojanja za potpunim svoðenjem antifa�istièke borbe na razinu zlo-èinaèke usta�ke dr�ave, �to se èini putem teze o dvama jednakim tota-litarizmima. S druge pak strane, èinjenica da jo� uvijek iz kruga lijevo-liberalnih stranaka nitko nije potegnuo pitanje Vatikanskih ugovora sHrvatskom, a u prvom redu vjeronauka u javnim �kolama, znatno jepotaknula daljnja nastojanja za potpunom klerikalizacijom dru�tva teulaskom Crkve na Filozofski fakultet.

Poku�amo li iz svega navedenog izvesti logièan zakljuèak, doæi æemodo toga da hrvatskom dru�tvu predstoje tri opcije. Jedna je veæinska

251


podr�ka nacionalistièkom narativu, koji æe na predstojeæim izborimanastupiti u ne�to pristojnijem izdanju, ali s jednakim sadr�ajem. Drugase odnosi na povratak lijevo-liberalne koalicije na vlast, koja bi, ukolikose odluèi voditi istu politiku, znaèila pometanje svih navedenih pro-blema pod tepih, nadajuæi se valjda da æe sami od sebe nestati. U kona-ènici, treæa opcija odnosi se na èinjenicu da se bez suoèavanja s pogub-nim posljedicama devedesetih godina dru�tvo neæe moæi okrenuti bu-duænosti. Do toga naravno predstoji dug put, ali se u jednom trenutkui njime mora krenuti.

tacno.net, 04. 07. 2016.

POLITIÈKO NASILJE I PROIZVODNJA STRAHA U SRBU

U momentu dok se najveæi dio zemlje priprema na godi�nji odmorili je veæ u ljetnom raspolo�enju, a aktivniji dio javnosti analizira situa-ciju oko predstojeæih parlamentarnih izbora, u Srbu se odvija pravapolitièka i ljudska drama na koju dr�avne institucije s jedne strane bla-gonaklono gledaju, a u boljem sluèaju ignoriraju. Naime, grupacija kojase okuplja oko jedne od niza prava�kih stranaka, u ovom sluèaju okoA-HSP-a, odluèila je podiæi �ator ispred Radau�evog spomenika posve-æenog "ustanku naroda Hrvatske" u Srbu te gotovo èitav mjesec odr�a-vati neku vrstu politièke akademije. Iako bi veæ i ova vijest sama po sebitrebala biti zabrinjavajuæa, uvidom u sadr�aj onoga �to bi se na timakademijama trebalo predavati, ali i u motive koji su potaknuli posta-vljanje tog �atora, uoèit æemo dubinu problema o kojem je ovdje rijeè.Dakle, rijeè je o stranci koja svako priopæenje na slu�benim stranicamapotpisuje usta�kim pozdravom "Za dom spremni" i koja u sklopu tihpredavanja najavljuje teme u kojima nevladine aktiviste i predsjednikaSrpskog narodnog vijeæa Milorada Pupovca progla�ava za neprijateljei izdajnike zemlje, pridodajuæi svemu tome portal index.hr, koji je zaovu prigodu dobio etiketu "jugoslavenski". Sve bi to bilo djelo skupinepolitièkih marginalaca i redikula i ne bi bilo vrijedno spomena, kada

252


ne bismo bili svjesni da je èitava akcija poduzeta s namjerom da seonemoguæi proslava 75. godi�njice antifa�istièkog ustanka, koja je pred-viðena krajem srpnja i kada ne bismo bili svjesni èinjenice da su takvistavovi u mandatu aktualne vlasti dobili pravo graðanstva i poèeli po-lako ulaziti u mainstream.

Do kolike je promjene u politièkoj klimi zemlje do�lo u proteklih �estgodina, najbolje svjedoèi èinjenica da je uni�teni spomenik Vanje Ra-dau�a obnovljen 2010. godine od strane najvi�ih dr�avnih institucija ida je pokrovitelj tada�njeg obilje�avanja ustanka bio Sabor RH, s Lu-kom Bebiæem na èelu, koji je ujedno i dr�ao govor u Srbu. Ovo sve na-vodimo iz razloga �to, èak i kad se maknemo s podruèja politike i pre-ðemo na podruèje racionalnog, neobja�njivo izgleda odluka policije dadopusti to prava�ko okupljanje u Srbu. Kako æe Srb izgledati kada sekrajem mjeseca organizira obilje�avanje godi�njice ustanka, to nakonovakve odluke nitko sa sigurno�æu ne mo�e tvrditi. Tim prije �to je usluèaju osoba iz A-HSP-a posve jasno kako sebi uzimaju za pravo daljude progla�avaju za izdajnike i arbitriraju tko ima pravo nastupati ujavnosti i zastupati vlastite stavove.

Drugi aspekt ovog problema nije manje va�an od prvoga, a odnosise na èinjenicu da veæinu stanovni�tva u Srbu èine graðani srpske na-cionalnosti, koji se sasvim sigurno ne mogu osjeæati ugodno u takvomambijentu. Posebno s obzirom na eksplicitne izjave od strane prava�a,kako su zauzeli Srb. Posve je, naravno, jasno da se dru�tvu, izmuèenomekonomskim problemima i dugotrajnom politièkom krizom, otvaranjeovakvih tema mo�e èiniti kao tvrdoglavo inzistiranje na neèem nebit-nom i prevaziðenom, no ovdje nije rijeè o tome. Radi se o situaciji ukojoj jedna grupa evidentnih politièkih nasilnika i marginalaca, koris-teæi se teorijama zavjere i revizionistièkom historiografijom, poku�avadrugoj grupi graðana sprijeèiti pravo na obilje�avanje neèega èime bise èitav civiliziran svijet ponosio i �to èini ba�tinu tih ljudi. Èineæi to,oni pomièu granice dopu�tenog i su�avaju prostor za normalno fun-

253


kcioniranje demokratskog dru�tva s jedne strane, dok s druge strane�ire atmosferu straha uz potpunu ignoranciju dr�ave o tome koji se sveproblemi takvim benevolentnim odnosom otvaraju.

Telegram, 12. 07. 2016.

JE LI MOGUÆ RACIONALAN I TREZVEN RAZGOVORO ALOJZIJU STEPINCU?

Nakon �to je zagrebaèki sudac Ivan Turudiæ u neobièno ekspresnompostupku, koji je okonèan tek sedam dana po zaprimanju zahtjeva zarevizijom presude iz 1946. godine, poni�tio presudu Alojziju Stepincuproglasiv�i ga nevinim i upu�tajuæi se usput u vlastite historiografskeprosudbe, pitanje uloge i pona�anja zagrebaèkog nadbiskupa za vrijemeusta�ke dr�ave zapravo bi tek trebalo biti otvoreno. Zakljuèimo li pakda je namjera suca Turudiæa bila posve suprotna, tj. da je on ovomsudskom odlukom planirao rehabilitirati Stepinca i zakljuèiti raspravuo toj temi, neæemo otkriti ni�ta novo. No, kljuèno je pitanje koje se,mimo ideolo�kih rasprava, nameæe, za�to bismo tu temu zatvorili udru�tvu koje je po do�ivljaju Drugog svjetskog rata i odnosa premanjemu izrazito podijeljeno? Ukoliko se vodimo Turudiæevom logikom,koju je oèito podr�alo i Dr�avno odvjetni�tvo slo�iv�i se s njegovim(Turudiæevim) stavom, da sada �ivimo u slobodnoj i demokratskoj ze-mlji u kojoj vi�e neæe biti politièki montiranih procesa, ne postoji nije-dan razlog da kao dru�tvo ne otvorimo raspravu o toj kompleksnojtemi. No, da bi takva rasprava uopæe bila moguæa, aktualnu presudu iokolnosti unutar kojih je do nje do�lo trebali bismo na isti naèin preis-pitati, kao i onu iz 1946. godine.

Imajuæi u vidu Turudiæev zakljuèak, koji jest racionalno odr�iv, kakoje proces iz 1946. godine bio politièki montiran, on nas nu�no dovodido pitanja, da li je i kratkotrajna rasprava bez rasprave, nakon koje jesudac donio neupitan pravni i historijski sud, takoðer politièki moti-

254


virana ili nije? Odgovor na ovo pitanje bio bi po zagrebaèkog suca izra-zito nepovoljan, s obzirom da mu je i samom jasno da se bez ikakverasprave postavio u ulogu neupitnog arbitra, potpuno ru�eæi predrasu-de o sporosti hrvatskog pravosuða. O èemu je rijeè? Èinjenice govoreslijedeæe: nakon �to je Boris Stepinac 15. srpnja podnio zahtjev za revi-zijom suðenja, �upanijski sud u Zagrebu odmah je nakon primitka togzahtjeva odredio suca Turudiæa kao onoga koji æe predsjedavati Vije-æem, da bi veæ tjedan dana nakon toga ekspresno, bez ikakvih pritu�biod strane predstavnice Dr�avnog odvjetni�tva, donio spomenutu odlu-ku, obrazlo�iv�i je, izmeðu ostalog, ovim rijeèima: "Nakon 70 godinanjegova je volja ispunjena od strane hrvatskog suda u slobodnoj hrvat-skoj dr�avi i zato ova presuda nema samo pojedinaèni nego i dubokiznaèaj za povijest hrvatskog naroda". Èak i kada ne bismo ni�ta znalio Turudiæevom ranijem djelovanju, èitajuæi ovaj zakljuèak te�ko bismomogli izbjeæi jasnu i nedvojbeno ideolo�ku naklonost koju taj sudac gajiprema Stepincu.

No, prije nego se vratimo na ovu temu, ostaje nam da se zapitamo,zbog èega je rasprava tako ekspresno zakazana i zbog èega se jednaiznimno kompleksna tema zakljuèila bez ikakve suvisle sudske ras-prave? Time, jo� uvijek ne ulazeæi u sam meritum presude, dolazimodo jednostavnog zakljuèka kako je ovo poni�tenje sudske odluke iz 1946.godine takoðer politièki motivirano. Posebno imajuæi u vidu èinjenicuda je sudac Turudiæ u o�ujku 2015. godine u javnost iznio tezu o tomeda bi bilo kakav ozbiljan razgovor o "Domovinskom ratu", koji bi ods-kakao od dominantnog narativa, trebalo kriminilizirati. Preciznije go-voreæi, predlo�io je da se propi�e kazna od tri ili pet godina zatvora zateze poput onih da Domovinski rat nije bio obrambeni, da nije bilaagresija nego graðanski rat i da cilj Oluje i drugih operacija nije bilooslobaðanje nego etnièko èi�æenje. Ili, kako je to dodatno osna�io, jednasu stvar pojedinaèni zloèini, a sasvim druga kad se kompletne vojneoperacije nazivaju zloèinom. Drugim rijeèima, èovjek koji se sa sudaèkepozicije upustio u obraèun s politièki montiranim procesima, zago-

255


varao je prije godinu dana uvoðenje upravo takvih procesa u sudskupraksu, èiji bi jedini cilj bio suspenzija slobode govora i argumentiraneakademske i javne rasprave.

U èitavoj prièi postoji meðutim jo� jedan nezanemariv detalj, koji seodnosi na samo Stepinèevo djelovanje. On je, naime, kao zagrebaèkinadbiskup znao tu i tamo uputiti poneku primjedbu na postupke us-ta�kog re�ima, vezanu uz uvjete transporta u logore i tretman zaro-bljenika i sl., no nikada nije osudio NDH u cjelini. Pri èemu je vi�e negojasno da bi takva osuda sa Stepinèeve pozicije doista imala znaèajnute�inu. Stepinac je pak, posve suprotno od toga, èitavo vrijeme posto-janja usta�ke dr�ave, tu dr�avu ne samo pozdravio, nego i institucio-nalno podr�avao, ne vodeæi raèuna o tome da je ona uspostavljena nanjemaèkim i talijanskim tenkovima i na nacistièkoj ideologiji. Stogapravo pitanje nije u tome, da li je bila rijeè o politièki motiviranomprocesu protiv Stepinca, jer doista jest bila rijeè o tome, nego o sadr�ajusamog procesa i biskupovog djelovanja.

Nova, oslobaðajuæa presuda, koja je takoðer donesena s politièkommotivacijom, s jedne nam strane i dalje neæe odgovoriti na ova kljuènapitanja, dok æe s druge �iriti posve proma�eno uvjerenje o poslijeratnojJugoslaviji kao antihrvatskom i nenarodnom re�imu. Bez obzira naèinjenicu �to je tu dr�avu stvorila èetverogodi�nja borba brojnih hrvat-skih partizana, dok joj je s druge strane stajao marionetski re�im insta-liran od strane okupatora.

Telegram, 23. 07. 2016.

�TO NAM PODIZANJE SPOMENIKA MIRI BARE�IÆUGOVORI O DESNICI I O HDZ-u?

Unatoè tome �to je gotovo kompletno djelovanje aktualne Vlade bilopro�eto èitavim nizom skandala, koji su se po kolièini besramnostimeðusobno natjecali, podizanje spomenika Miri Bare�iæu u Dragama

256


definitivno je nadma�ilo sve skandale koje je �ira javnost uspijevalaregistrirati proteklih mjeseci. Iako je veæ i samo podizanje spomenikaosuðenom ubojici, koji se po meðunarodnom pravu mo�e jedino svrs-tati u teroriste, neèuven dogaðaj sam po sebi, èinjenica da su na nje-govom otvaranju sudjelovala dva ministra jo� uvijek aktualne Vlade inekoliko saborskih zastupnika hadezeove koalicije, daju tom skandaludodatnu dimenziju. Kad se uz to uzme u obzir simbolika èitavog doga-ðaja, te sve ono �to je na otvaranju spomenika slu�beno izgovoreno,jasno je kako je slika koju hrvatsko dru�tvo �alje o sebi duboko zabri-njavajuæa, te izrazito anticivilizacijska. Dru�tva podi�u spomenike odre-ðenim pojavama i ljudima iz razloga da bi se sjeæali i njih i djela kojasu ostavili za sobom. Ono �to je u sluèaju Mira Bare�iæa posve oèito jestèinjenica da je jedina pamtljiva stvar koju je taj èovjek u �ivotu napraviobila ubojstvo jugoslavenskog ambasadora u �vedskoj Vladimira Rolo-viæa. Uva�avajuæi tu èinjenicu, jasno je da je Bare�iæ, upravo zahvalju-juæi tom èinu, zbog kojeg je u �vedskoj osuðen na do�ivotni zatvor,dobio svoj spomenik.

To nas sve dovodi do pitanja, kakvo je to dru�tvo koje di�e spome-nike osuðenim teroristima i ubojicama, te s kojim se pravom takvodru�tvo zgra�a nad terorizmom u zapadnoeuropskim dr�avama ili naBliskom istoku? Sve navedeno vrijedilo bi i kad ne bismo imali uvid uideolo�ku pozadinu, bez koje ne mo�emo ni promatrati èitav sluèaj.Bare�iæ je, naime, atentat poèinio kao èlan opskurne parausta�ke orga-nizacije "Hrvatski narodni otpor", koja je osnovana 1960. godine u Ma-dridu pod vodstvom zloèinca Maksa Luburiæa. Imajuæi sve to u vidu,znatno je skandalozniji detalj s otvaranja tog opskurnog spomenika odjo� jednog Hasanbegoviæevog poziranja pred usta�kim znakovljem, sa-dr�aj govora aktualnog ministra branitelja Tome Medveda. On je, nai-me, u tom govoru rekao i ovo: "Miro Bare�iæ je jedan od najveæih hrvat-skih domoljuba èije djelo i �rtvu moramo po�tovati. Godinama se uiseljeni�tvu i u Domovinskom ratu borio za slobodnu i samostalnu Hr-vatsku i nikad nije odustao od svoje ideje, iako je godinama osjeæao

257


nepravdu koja se sustavno nanosila Hrvatima. Kao i mnogi drugi ise-ljenici koji su bili spremni dati �ivote za Hrvatsku, bio je 'branitelj prijebranitelja'". Iako ovakva vrsta logike nije ne�to �to viðamo prvi put, prièemu smo je u najekstremnijoj izvedbi susreli prilikom lansiranja slo-gana "Svi smo mi Mirko Norac", bezobrazluk kojim je iznosi Medvedbit æe te�ko nadma�iti. Svoðenje ljudi koji su sudjelovali u Domovins-kom ratu na razinu ubojice i teroriste inspiriranog usta�kom ideologi-jom, te voðenog od strane Maksa Luburiæa, predstavlja veæu uvreduovom dru�tvu od bilo koje Vulinove ili Vuèiæeve izjave. Posebno stoga�to je izreèena s ministarske pozicije.

Preciznije reèeno, Medved ili grubo kleveæe hrvatske branitelje ilidana�nju Hrvatsku do�ivljava kao neousta�ku dr�avu, �to je upravo ono�to tvrde i srpski nacionalisti. To nas meðutim dovodi do slijedeæeg,ujedno i kljuènog pitanja. �to nam zapravo poruèuje ovda�nja desnicas HDZ-om na èelu, podi�uæi spomenike takvim likovima i javno podr-�avajuæi njihovo djelovanje i kakvu ona to dr�avu zapravo �eli? Buduæida se odgovor na ovo pitanje nameæe sam po sebi, jasno je kako smo idalje svjetlosnim miljama udaljeni od moguænosti da �ivimo u moder-nom i relativno pristojnom dru�tvu.

Kad bismo na kraju poku�ali u kratkim crtama sa�eti ideolo�ko dje-lovanje hrvatske desnice, uoèili bismo sveopæi rat protiv svih oblikamodernosti, zagovaranje dubinske klerikalizacije dru�tva, neskrivenesimpatije prema usta�koj dr�avi i potpuni izostanak bilo kakve samo-svijesti, koji dovodi do podlo�nièkog mentaliteta prema svakome moæ-nijem vanjskopolitièkom faktoru, od èega je prijateljstvo s Erdoganomtek posljednji, ali dosta upeèatljiv sluèaj. Pridodamo li tome histeriènoprogla�avanje svakoga tko ne dijeli takve ideolo�ke stavove za nepri-jatelja, antinarodnog elementa i slièno, doæi æemo do pora�avajuæegzakljuèka kako se o navedenim temama realno nema s kime razgo-varati. Jer, èak i kad bismo zanemarili ideolo�ki moment cijele prièe,estetika anakrone spomenièke plastike koja agresivno nagrðuje javne

258


prostore i potpuno je neprimjerena dana�njem kontekstu, svjedoèi opotpunoj posvaðanosti hrvatske desnice s bilo kakvom realno�æu, kojanaravno onemoguæava bilo kakav istinski dru�tveni i politièki iskorakdru�tva u cjelini.

Telegram, 01. 08. 2016.

POVIJESNA BESPUÆA MINISTRA OREPIÆA

Kad je u svom osvrtu na dogaðanja povezana s proslavom Dana do-movinske zahvalnosti u Kninu i Zagrebu, tehnièki ministar unutarnjihposlova Vlaho Orepiæ iznova, nakon incidenata u Srbu, u pomoæ pozvaohistoriografiju otklonio je svaku sumnju da je rijeè o jasnom stavu kojine �eli do kraja izreæi, ali ga uporno nagla�ava. Preciznije govoreæi,Vlaho Orepiæ posve jasne stvari i èinjenice uporno progla�ava kontro-verznima da bi opravdao svoje osobno postupanje, kao i postupanjepolicije. Ministar je, naime, izjavio kako zakon ne pozicionira jasno jeli pozdrav "Za dom spremni" kazneno djelo, te da odgovor na to pitanjetrebaju dati povjesnièari, da se oni trebaju jasno odrediti prema tompozdravu, kao i pravosuðe, dok æe policija postupati u skladu sa zako-nom. S obzirom da se praktièno na isti naèin postavio prema dogaða-jima u Srbu, kad je pozvao akademsku zajednicu, HAZU, te ministar-stva znanosti i kulture da jasno ka�u narodu �to je bilo u Srbu 1941.godine i �to tamo�nji spomenik danas znaèi, jasno je kako se sad, kao�to je veæ naznaèeno, radi o sistemu. Zanemarimo li ovdje oèiti popu-listièki moment, vidljiv u pozivanju na struku i narod, s jedne strane,te u izbjegavanju zauzimanja jasnog stava, s druge strane, suoèit æemose s pitanjem, u kojoj je to zemlji �ivio ministar Orepiæ i kroz koji je toobrazovni sustav pro�ao, ukoliko mu ta pitanja zaista nisu jasna?

Krenemo li od posljednjeg sluèaja i njegove navodne kontroverzno-sti, oèito je kako se neumorno ponavljana la� poèela uzimati ozbiljnou dobrom dijelu javnosti, �to sad veæ poprima zabrinjavajuæe razmjere.

259


Samo zahvaljujuæi tome potrebno je svaki put iznova ponavljati kakoje "Za dom spremni" pozdrav koji se iskljuèivo koristio u vrijeme NDH,te unutar usta�kog pokreta prije osnutka te dr�ave. Sve ostale tvrdnje,ukljuèujuæi onu najpopularniju o libretu iz opere "Nikola �ubiæ Zrinj-ski", naprosto nisu toène i nije potrebno ulo�iti nikakav veliki trud dase to provjeri. No, mnogo veæi problem od toga odnosi se na hinjenunaivnost, kojom se koriste jednako Orepiæ, kao i svi drugi koji poku-�avaju sakriti oèito. Naime, èak i kad bi teza o tome da je to nekakavstari hrvatski pozdrav bila toèna, kao �to nije, svakome je u ovoj zemljijasno da se taj pozdrav u dana�nje vrijeme koristi iskljuèivo kao iden-tificiranje s Paveliæevom dr�avom i ideologijom i ni zbog èega drugoga.Za�to pak oni koji to rade ne �ele priznati vlastitu motivaciju, odvelobi nas u ozbiljnu psihoanalizu za koju nemamo ni prostora, ni kom-petencije. Potra�imo li pak neku paralelu nemu�tom tra�enju izlike dase ne prizna ono �to je svakome jasno, doæi æemo do primjera brojnihgradova i opæina koji su devedesetih godina nazivali svoje ulice po MiliBudaku, pravdajuæi to èinjenicom da je rijeè o hrvatskom knji�evniku,iako su svi znali da mu se ulica dodjeljuje samo zato �to je bio usta�kiministar. Isto vrijedi i na primjeru Srba, u kojem je pokrenut klasièanopæenarodni ustanak protiv nacistièkog zloèinaèkog re�ima, motiviran�eljom za fizièkim pre�ivljavanjem. Nedopustiva odmazda, koju je je-dan broj ustanika izvr�io nad civilnim hrvatskim stanovni�tvom, neæepromijeniti ovu èinjenica. No, s obzirom da se i ovdje radi tek o formal-nom pokriæu koje bi trebalo zamagliti èinjenicu kako oni kojima tajustanak smeta zapravo ne trpe antifa�istièku tradiciju u cjelini, na tomse detalju nema smisla zadr�avati.

Vratimo li se pak na temu Orepiæevih istupa, suoèit æemo se s pot-punim paradoksom � da se ministar unutarnjih poslova postavlja uulogu historiografskog arbitra, umjesto da osigurava provoðenje za-kona. �to konkretno znaèi osiguravanje jednakosti svih graðana predzakonom i onemoguæavanje govora mr�nje. Drugim rijeèima, ministarunutarnjih poslova trebao bi svim graðanima koji ne pozivaju na nasilje

260


i nikoga ne ugro�avaju, a ponajmanje zakone Republike Hrvatske, omo-guæiti pravo na mirno protestno okupljanje, jednako u Zagrebu, Srbuili u Kninu. Kako se umjesto toga suoèavamo s èinjenicom da ministarnekima to pravo, motiviran politièkim razlozima, bez ikakvog zakon-skog upori�ta uskraæuje, dok ga drugima, primjerice u Srbu, omogu-æava tako �to ih svrstava u istu ravan s nasilnicima koji skrnave spo-menike i konstantno koriste govor mr�nje, ili treæima dopu�ta da ucrnim uniformama mar�iraju Kninom pjevajuæi usta�ke pjesme, oèitoje kako je rijeè o pogre�nom shvaæanju vlastite uloge. To �to je ministarOrepiæ prije pravilo, nego iznimka, ne zvuèi pretjerano ohrabrujuæe, alisvakako svjedoèi o potpuno pogre�noj percepciji uloge ministara i dr-�avnih institucija. Oni, naime, nisu birani da bi se postavljali kao ar-bitri, nego da upravljaju dr�avom kao servisom graðana i osiguravajujednakost svih pred zakonom. Dosezanje te vrste zrelosti, koja bi ovosmatrala neupitnim, znatno bi vi�e pridonijelo normalizaciji dru�tva odupornih ponavljanja - kako se trebamo rije�iti podjela iz pro�losti ipokrenuti neke imaginarne reforme.

Telegram, 07. 08. 2016.

ZA�TO JE SRB VA�AN?

Iako bi u svakoj normalnoj zemlji obilje�avanje 75. godi�njice anti-fa�istièkog ustanka imalo punu podr�ku �ire javnosti i svih dr�avnihinstitucija, u Hrvatskoj to na�alost nije sluèaj. Kljuèni razlog za�to nijetako nalazi se u èinjenici da pitanje odnosa prema Srbu nije pitanjeodnosa prema pro�losti, niti prema relevantnim èinjenicama vezanimza opæi ustanak naroda iz tog kraja, nego u odnosu prema aktualnojdru�tvenoj situaciji u Hrvatskoj. Kada stvari promatramo iz te perspe-ktive lako æemo doæi do spoznaje da je bilo kakva rasprava o temi anti-fa�istièkog ustanka u startu osuðena na propast, s obzirom na to daargumente nema tko èuti. Ovo se ponajprije odnosi na predstavnikeradikalne desnice, èija je ostra�æenost i iskljuèivost u pristupu ovoj temi

261


proporcionalna upornom izbjegavanju da priznaju svoje istinske povi-jesne i politièke afinitete. Zahvaljujuæi svemu navedenom, dobar dioprièe o Srbu svodi se na raspravu ad hominem i besramno etiketiranjeljudi bez ikakve suvisle argumentacije.

Najoèitiji je primjer takvog pristupa dana�nji besprizoran napad �elj-ka Glasnoviæa na Zorana Pusiæa. Optu�iti kao moralnu nakazu jednogod rijetkih ljudi koji je svojim djelovanjem devedesetih godina spasioobraz Hrvatske, poku�avajuæi na sve moguæe naèine pomoæi ugro�enimpojedincima, predstavlja u prvom redu krajnju nepristojnost i izos-tanak bilo kakvog srama. Takvo �to je naravno moguæe iskljuèivo zbogvi�edesetljetnog licemjernog odnosa prema antifa�istièkoj ba�tini i tra-umatskim momentima iz devedesetih, zbog èega se takav refleks jav-nosti odr�ao do danas. Vidljivo je to i po praktièno jednakom prostorukoji je glavnina medija dala tzv. jednoj i drugoj strani, kao da su onepo bilo kojoj osnovi usporedive. Dok s jedne strane imamo ozbiljneljude, koji su ne�to u ovom dru�tvu i ovoj kulturi napravili i koji obi-lje�avaju antifa�istièki ustanak, jasno osuðujuæi i tamnu stranu svega�to se u Srbu i okolici 1941. godine dogaðalo, s druge im je strane su-protstavljena skupina ni po èemu ostvarenih ljudi, meðu kojima ima iobiteljskih nasilnika, koja na sve moguæe naèine poku�ava rehabilitiratiusta�ku dr�avu. Èinjenica da takvi ljudi i njihovo djelovanje, uz redovitipopust policije, dobivaju konstantni legitimitet u �iroj javnosti, umno-gome govori o dubini problema ovog dru�tva.

Sve ovo ne znaèi da bi itko trebao negirati èinjenicu da je hrvatskodru�tvo znaèajno svjetonazorski i ideolo�ki podijeljeno, pri èemu odnosprema pro�losti igra znaèajnu ulogu u tim podjelama. Imajuæi to u vidu,takoðer je jasno kako bi istinska i èinjenièno utemeljena rasprava osvim traumatiènim pitanjima iz pro�losti trebala postati pravilo, a neiznimka. No, to ne mo�e ni na koji naèin utjecati na nazivanje stvaripravim imenom. Èitava vi�egodi�nja opstrukcija obilje�avanja ustankau Srbu, kao i sva nastojanja za razgradnjom antifa�istièke ba�tine imaju

262


kljuène motive u rehabilitaciji usta�ke dr�ave s jedne strane i u teme-ljitom svjetonazorskom preobra�aju dru�tva, u smjeru politike koju jenajbolje definirao Tomislav Karamarko s druge strane.

Rasprava o povijesnim èinjenicama stoga se u svemu ovome svodina zgodnu pomoæ u ostvarivanju temeljnog cilja. Onaj dio hrvatskogdru�tva koji svakako nije beznaèajan i èija se prva reakcija na pitanjeodnosa prema Srbu ili antifa�izmu u cjelini svodi na minoriziranje ovogproblema i nekakvu frazu o tome kako se treba okrenuti buduænosti ipravim pitanjima, gubi iz vida èinjenicu da negacija nekih problemaneæe pomoæi njihovom uklanjanju. Preciznije govoreæi, sviðalo im seto ili ne, ignoriranjem ovog pitanja naæi æe se upravo u situaciji koja biim mogla znaèajno usmjeriti buduænost i potpuno marginalizirati pita-nja koja smatraju bitnima. Toènije, mogli bi se iznova naæi u situacijiu kojoj bi se s pozicija vlasti moglo posve ideolo�ki ureðivati javnuteleviziju, sve vidove kulturnog �ivota, te obrazovanje i javni �ivot ucjelini.

S obzirom da su nedavna prosvjedna dogaðanja ipak pokazala kakoveæina graðana ne �eli �ivjeti u dru�tvu koje bi na taj arbitrarni naèinbilo ureðeno, ne preostaje im ni�ta drugo doli da se s potpunom nega-cijom antifa�istièke ba�tine konaèno suoèe i prema tome zauzmu vlas-titi stav.

Telegram, 07. 08. 2016.

PRIJEPORI OKO ALOJZIJA STEPINCA

Da pitanje odnosa prema Alojziju Stepincu jo� od Drugog svjetskograta predstavlja neiscrpni izvor za brojne prijepore izmeðu hrvatske isrpske, mahom nacionalistièke historiografije, ali i izmeðu Katolièkecrkve i Srpske pravoslavne crkve, jasno je i najpovr�nijem promatraèu.No, sve do Papinog pisma, koje je u lipnju ove godine uputio Srpskojpravoslavnoj crkvi, s prijedlogom da se osnuje zajednièka komisija èije

263


bi se aktivnosti odnosile na pitanje Stepinèeve kanonizacije, potrebe zakonsenzusom nije ni bilo. Postoji nekoliko bitnih momenata koji ovopitanje èine osjetljivim i zbog kojih æe bilo kakvu vrstu konsenzusa bitite�ko postiæi. Naime, Katolièka crkva u Hrvatskoj Stepinca do�ivljavakao neupitnog sveca, zahvaljujuæi èemu su èitavu suvremenu crkvuizgradili oko njegovog kulta. O tome najbolje svjedoèe rijeèi kardinalaBozaniæa koji je, tumaèeæi na trsatskoj propovijedi aktualnu situacijuoko Stepinèeve kanonizacije rekao sljedeæe: "Bla�eni Alojzije Stepinacu te�kim je vremenima nosio kri� hrvatske nacije. Nije nailazio na razu-mijevanje kod desnih, a osudili su ga lijevi. Posjedovao je rijetku jas-noæu i smisao za praktiènu primjenu naèela kako pomoæi onima kojisu bili u �ivotnoj opasnosti tijekom ratnih previranja. Bio je odluèan ustavu da bi crkveni Koncil trebao osuditi nacionalizam kao kugu ljud-skoga roda, ali kad je rijeè o ljudskim i narodnim pravima nije se daoni od koga natkriliti u ljubavi prema svome narodu. U toj, Bo�jom mi-lo�æu prosvijetljenoj ravnote�i, bla�eni Alojzije Stepinac ostaje primjeri uzor. Neæe li, braæo i sestre, upravo kanonizacija kardinala Stepincapomoæi da se bolje upozna cjelovitu istinu iz tog tragiènog razdobljana�e povijesti, kako bi se raskrinkali mitovi koje su proizvodile ideo-logije komunizma i jugoslavenstva, generirajuæi stalne napetosti, po-djele i unutarnje neprijatelje. Potrebno je objektivno preèitavanje me-ðuetnièkih i meðukonfesionalnih odnosa na ovim prostorima".

Upravo iz ovih rijeèi, u kojima nema jasnog osvrta na Stepinèevodjelovanje za vrijeme usta�kog re�ima, najbolje se uoèava motivacijaKatolièke crkve u odnosu prema Stepincu. Jednostavno govoreæi, pro-gla�avajuæi Alojzija Stepinca svetim, Katolièka crkva rje�ava se potrebeda kritièki propita vlastito djelovanje za vrijeme Drugog svjetskog rata,toènije vlastiti odnos prema Paveliæevom re�imu. Koji je, od Stepincana ni�e umnogome bio blagonaklon i podr�avajuæi. Na isti naèin, nakoji Katolièka crkva u njemu gleda sveca, Srpska pravoslavna crkva,barem njezin znaèajan dio, do�ivljava ga suradnikom usta�kog re�ima.Pored spomenute �elje da se izbjegne suoèavanje sa vlastitim odnosom

264


prema NDH, Katolièka crkva takoðer �eli kanonizirati Stepinca iz raz-loga �to smatra da je nepravedno osuðen od strane komunistièkih vla-sti, u montiranom politièkom procesu. �to se iz Bozaniæevog govorajasno vidi.

No, stvari nisu tako jednostavne kakvima se prikazuju. Èinjenica jestda je dosada�nji odnos historiografije prema Stepinèevom djelovanjudoista bio gotovo u pravilu obilje�en svjetonazorskim pozicijama au-tora koji su se njime bavili. Pa je tako od strane historiografije iz socija-listièkog razdoblja promatran iskljuèivo kao suradnik usta�kog re�ima,jednako kao �to je na isti naèin promatran iz kuta srpske historiografije,dok je u suvremenoj Hrvatskoj, u novonastalim okolnostima, iznimnote�ko naæi disonantne tonove koji bi i�li dalje od nekritièke glorifikacije.Stoga je najuravnote�enije o njemu pisao Ivo Goldstein u svojoj knjiziHolokaust u Zagrebu. No, definitivno je najva�nija knjiga koja je demis-tificirala mit o tome kako je Stepinac u zatoèeni�tvu sustavno trovan,knjiga Dane Miriæa Stepinac u Lepoglavi. Rijeè je naime o knjizi èovjekakoji je Stepinca èuvao i koji je objavio memoarske zapise iz tog vre-mena. Imajuæi u vidu da je rijeè o jedinstvenom svjedoèenju, za �alitije �to pojava te knjige nije znaèajnije problematizirana u �iroj javnosti.Zahvaljujuæi na koncu spomenutim èinjenicama, kako odnos premaStepincu èitavo vrijeme predstavlja u prvom redu politièko, a tek ondahistoriografsko pitanje, gotovo je nemoguæe oèekivati bilo kakvu vrstutrezvene rasprave o njemu i njegovom djelovanju.

Stoji meðutim nekoliko èinjenica koje nitko ne mo�e osporiti. Aloj-zije Stepinac je u svojstvu zagrebaèkog nadbiskupa pozdravio usposta-vu NDH i osobno blagoslovio Antu Paveliæa. Takoðer je u pastirskompismu od 28. travnja 1941. godine pozvao sveæenstvo "na rad oko èu-vanja i uzdr�avanja NDH". Ne treba zanemariti ni èinjenicu da je rea-girao na pokolj Srba u Glini, poslav�i u vezi s tim pismo Paveliæu 14.svibnja. Meðutim, formulacija koju u tom pismu koristi ne ide pre-tjerano u njegovu korist. Iz èinjenice da je napisao sljedeæe: "Upravo

265


sam dobio vijest da su u Glini usta�e strijeljale 260 Srba bez ikakveistrage ili suda. Znam da su Srbi u ovih dvadeset godina svoje vladavinepoèinili ozbiljne zloèine. Ali ipak nalazim da je moja biskupska du�nostda dignem glas i ka�em da katolièki moral to ne dozvoljava; zato vasmolim da poduzmete najhitnije mjere na èitavoj teritoriji NDH da nijedan Srbin ne bude ubijen dok njegova krivica ne bude dokazana takoda bude oèigledno da on zaslu�uje smrt. Inaèe ne mo�emo raèunati nablagoslov neba, bez kojeg smo prokleti. Nadam se da neæete zamjeritizbog mojih otvorenih rijeèi", te�ko je zanemariti pitanje kako itko izpozicije katolièkog sveæenika mo�e smatrati da je netko zaslu�io smrt?

Na jednako cinièan naèin prosvjedovao je protiv propisa koji je �i-dove obvezivao da nose �utu zvijezdu na rukavima, predla�uæi da tezvijezde ipak kupe, ali da ih ne nose. Reagirao je i na ubojstvo sed-morice katolièkih sveæenika iz Slovenije u Jasenovcu, napisav�i da je tajzloèin, kao i èitav Jasenovac, sramotna ljaga za NDH. Stoji i èinjenicada su mu usta�e ubile brata u rodnom selu, kao i èinjenica da je inst-itucija kojoj je bio na èelu sudjelovala u pokr�tavanju oko 250 tisuæaSrba. Takoðer je, nakon nekog vremena, prema tvrdnji Diane Budi-savljeviæ, pristao pomoæi u zbrinjavanju srpske djece sa Kozare. U ko-naènici, kad je veæ svakome bilo jasno da NDH ide svome kraju i da æeskoro osloboðenje zemlje biti definitivno, Biskupska konferencija je 24.o�ujka 1945. godine uputila poslanicu usmjerenu protiv komunistièke,bezbo�nièke vlasti koja dolazi.

Nakon svega navedenog i nastojanja novih vlasti da pribli�e Kato-lièku crkvu sebi i distanciraju je od Vatikana, te Stepinèevog odbijanjada pristane na takve zahtjeve, on je optu�en i nakon toga osuðen na 16godina zatvora. Nema nikakve sumnje da je suðenje organizirano poli-tièkom odlukom, no isto je tako nedvojbeno da je ono za �to je optu�enbilo èinjenièno utemeljeno. Stepinac je optu�en zbog suradnje s vrhomusta�ke dr�ave, susreta s Paveliæem i drugim usta�kim èasnicima, zaprekr�tavanje desetina tisuæa Srba, za podstrek koji je usta�ama pru�ao

266


katolièki kler, te za govore u kojima je poticao na molitvu za Paveliæa,te protunarodno djelovanje nakon rata. Imajuæi sve ovo u vidu, zna-kovita je tvrdnja Ive Andriæa koji je u osobnu iskaznicu 1942. godineupisao da nema vjeroispovijest, iako nije bio ateist. Obja�njavajuæi za�toje to uèinio, rekao je ovo: "Taèno, nisam na to mislio, a suvi�e sam veæza�ao u godine da bih prelazio na pravoslavlje, kad to nije iz ubeðenja.Nemam ja ni�ta protiv katolièke vere kao takve, ali da ostanem dalje unjoj danas, nemoguæe mi je. Dobro poznajem sve ove u Zagrebu. Gos-podinu Stepincu bilo je dovoljno da, nedeljom pri odr�avanju mise,gore sa amvona (propovjedaonice), ka�e samo tri reèi. Ni jedna vlas nebi nedostajala ni na jednoj srpskoj glavi. Ali gospodin Stepinac nijena�ao za vredno da te tri reèi izgovori. A ja u ovim vremenima ne mogupripadati jednoj religiji na èijem se èelu, u mojoj zemlji, nalazi jedanStepinac.�

Kraj ovako poslo�enih èinjenica nema nikakvog smisla ikoga ometatiu dono�enju vlastitog zakljuèka o Alojziju Stepincu i njegovom djelo-vanju. No, kada bismo iz navedenog izvodili neki vlastiti zakljuèak,mogli bismo ustvrditi kako je istina da je djelovao u te�kim vremenimakoja su zahtijevala èovjeka znatnih intelektualnih kapaciteta na njego-vom mjestu. Istina je da je podr�ao formiranje NDH i da je naravno biosvjestan njezine stvarnosti. Tu je dr�avu s jedne strane èitavo vrijemerata podupirao, ali joj se znao i suprotstaviti i ukazati na neke neèo-vjeène postupke. Meðutim, spremnost na stradanje koju je iskazao uposlijeratnom sukobu s komunistièkim vlastima, nikada nije iskazaou sukobu s Paveliæevim re�imom. Da li su navedene intervencije dovo-ljne da ga Crkva proglasi svetim, to ostaje njezinoj savjesti. No, u svjetluuspostave boljih odnosa izmeðu Katolièke crkve i Srpske pravoslavnecrkve ohrabruje izjava episkopa slavonskog Jovana Æulibrka koji je ape-lirao na to da se svaka rijeè o Stepincu ozbiljno odvagne, prije nego seizgovori.

Telegram, 11. 08. 2016.

267


POPULIZAM VLAHE OREPIÆA I DEMAGOGIJA VISOKOG KLERA

Iako je zbog èinjenice da se u rujnu odr�avaju parlamentarni izboribilo jasno kako se ovo ljeto urednici medija neæe morati muèiti s nedo-statkom vijesti i onim �to se uvrije�ilo zvati sezona kiselih krastavaca,imajuæi u vidu posljednje medijske istupe ministra Orepiæa i govorehrvatskih nadbiskupa na blagdan Velike Gospe, mogli bismo iskreno�aliti za uobièajenom sezonom bez vijesti. Vlaho Orepiæ je, naime, uvelikom intervjuu Veèernjem listu izjavio kako je srpska manjina mani-pulirala s prebivali�tima, naglasiv�i kako bi se problem uvoðenja slu�-bene upotrebe æirilice u Vukovaru mogao skinuti s dnevnog reda izra-dom novih biraèkih popisa, tj. brisanjem s njih ljudi koji zaista ne �iveu tom gradu. S obzirom da je �ira javnost veæ upoznata s reagiranjemMilorada Pupovca, koji je, izmeðu ostalog poruèio ministru da je popisstanovni�tva jedini relevantan podatak za provoðenje manjinskog za-kona, kao i s jo� jednim ciklusom vanjskopolitièkog prepucavanja iz-meðu Hrvatske i Srbije o toj temi, nema smisla da se dulje zadr�avamona poznatom. No, pravi se problem o kojem je ovdje rijeè ne odnosi naeventualni vanjskopolitièki skandal, nego na atmosferu u dru�tvu kojutakav neodgovorni populizam ozbiljno truje s trajnim posljedicama.

Èelnici MOST-a, jednako kao i ostatak desne politièke scene, umjestoda razgraðuju temeljni nacionalistièki narativ koji se svodi na stalnoantagoniziranje hrvatske i srpske zajednice, ustrajno rade na daljnjemproduciranju nepovjerenja pa i mr�nje. Ovo navodimo iz razloga �to seOrepiæeva izjava, koja èitavu jednu zajednicu kolektivno optu�uje zamanipulacije s izbornim popisima, ne mo�e tumaèiti nikako drukèijeosim kao izraz radikalnog i besmislenog nacionalizma. Imajuæi u viduda je ministar sebi dopustio takvo �to izjaviti, bez ikakve brige za pos-ljedice izreèenog, posve je nebitno èime je njegov nastup bio motiviran.Predizbornim kalkulacijama ili iskrenim politièkim uvjerenjem. S obzi-rom da se takav govora èelnika MOST-a, podr�an jo� od Bo�e Petrova

268


� koji je braneæi Orepiæa obesmislio kompletan koncept moderne dr-�ave, predla�uæi da se svako malo provodi popis stanovni�tva - skladnonadovezao na sveopæu proizvodnju nacionalistièke histerije posljednjihgodina, jasno je kako praktièno èitava desnica iskazuje temeljno nera-zumijevanje izgradnje civiliziranog i humanog dru�tva.

Ova èinjenica djeluje posebno razoèaravajuæe, buduæi da zorno svje-doèi kako se iz iskustva Drugog svjetskog rata ni�ta nije nauèilo. Tada-�nja je antifa�istièka Hrvatska, suoèena s golemim u�asima usta�kedr�ave, utemeljene primarno na mr�nji prema Srbima, u vlastitoj borbiponudila koncept dru�tva koji je, nudeæi ravnopravnost izmeðu hrvat-skog i srpskog naroda u buduæoj federalnoj Hrvatskoj, iznova izgradilapovjerenje izmeðu ta dva naroda. Kada se pak zemlja poèetkom deve-desetih godina, suoèila s u�asima velikosrpske ideologije, utemeljenena mr�nji prema Hrvatima, hadezeova je vlast, umjesto da odgovoriistinskim antifa�istièkim pristupom izgraðujuæi povjerenje izmeðu Hr-vata i Srba, odgovorila nacionalizmom, na èemu na�alost i dalje ustra-java. Sve navedeno svjedoèi ponajprije o potpunoj intelektualnoj potka-pacitiranosti desnice, koja joj onemoguæava razumijevanje èinjenice dadru�tvo ne mo�e krenuti naprijed s takvom nacionalistièkom prtlja-gom. Kad bi HDZ i Orepiæ, te braniteljske udruge, taj problem istinskirazumijeli, sami bi inzistirali na postavljanju æiriliènih ploèa u Vuko-varu, neovisno o popisu stanovni�tva. Na slièan naèin kao �to je touèinjeno u Istri.

Sve navedeno vrijedi i za èitav niz govora koje su pripadnici visokogklera odr�ali na misnim slavljima povodom blagdana Velike Gospe.Tako je praktièno glavna tema bila demografska obnova, predstavljenakao da se radi o sudbinskom pitanju u zemlji koja se nalazi u te�kojekonomskoj situaciji, te posvema�njoj intelektualnoj i moralnoj krizi.No, ovakvo bi navoðenje opæih mjesta i forsiranje teme u èijem se nera-zumijevanju Crkva nije odmaknula od vizija don Ante Bakoviæa i nje-gove demografske obnove, pro�lo nezapa�eno da nije imalo svoj do-

269


datak. Radi se o tome da je kardinal Josip Bozaniæ otvoreno pozvao naduhovni kapital Alojzija Stepinca, ne objasniv�i na koji konkretno kapi-tal misli. Nadajmo se ne na onaj u kojem je blagoslovio uspostavu Pa-veliæevog re�ima, odbiv�i ga do kraja u cjelini nedvojbeno osuditi. Kadbismo èak i uz maksimalnu blagonaklonost promatrali diskurs u kojemse poziva na Stepinca, ne bismo mogli izbjeæi èinjenicu da njegovo nas-ljeðe ni na koji naèin ne korespondira s modernim dobom, a uz to jejednako antagonizirajuæe prema srpskoj zajednici. Splitsko-makarskinadbiskup Marin Bari�iæ pozvao je pak na izlazak na izbore kako bi selustrirali mr�nja i podjele u dru�tvu, posve ignorirajuæi cjelokupno vla-stito politièko djelovanje, kao i institucije koju predstavlja, koje se po-najvi�e brendiralo u izmi�ljanju neprijatelja i etiketiranju ljudi isklju-èivo zato �to ne dijele njihovu ideologiju. U tom je smislu, kao i uvijek,najveæi reprezent takvog stanja svijesti sisaèki biskup Vlado Ko�iæ, kojije pozvao na konaèni obraèun s ba�tinicima jugoslavenstva i komu-nizma. Poku�amo li na koncu ponuditi neki sumarni pogled na èitavdiskurs javnih istupa crkvenih velikodostojnika, shvatit æemo da je crk-va duboko posvaðana s vremenom i da se bori s raznoraznim utva-rama, posve ignorirajuæi realne politièke probleme i fa�izaciju dru�tva.Sve navedeno ne bi predstavljalo toliki problem, kad ne bismo bili svje-sni da vjeèno uzgajanje nacionalizma i inzistiranje na obraèunu s ideo-logijom koju danas vi�e nitko ne zagovara, trajno zakopava hrvatskodru�tvo u pat poziciju koju civilno i graðansko dru�tvo sami ne mogunadiæi.

Telegram, 16. 08. 2016.

HUDELISTOVO KRIVO SHVAÆANJE POVIJESTII ZIDANJE SPOMENIKA KLERIKALIZMU

Nakon �to je Globus u dva nastavka, s prilièno senzacionalistièkimopremom, feljtonizirao knjigu svoga novinara Darka Hudelista, koja bise uskoro trebala pojaviti pod naslovom Rim, a ne Beograd. Promjena

270


doba i mirna ofenziva Katolièke crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugo-slaviji (1975.-1984.), èitatelji su suoèeni s tekstom koji je problematièanna vi�e razina. Ovdje æemo, zbog prirode novinskog prostora, izdvojititri kljuèna problema koji æe u punom smislu rijeèi ukazati na kvalitetuovih tekstova. Hudelist prije svega, èak i kad zanemarimo senzacio-nalistièke porive kojima tekst obiluje, oèito veæ ima postavljenu tezu ukoju uklapa podatke koji mu odgovoraju, dok sve ostale, ukljuèujuæi i�iri kontekst, u potpunosti zanemaruje. Stoga mu se dogaða da nudisamo jednu perspektivu dogaðaja, �to je jednako nedopustivo u histo-riografiji, kao i u novinarstvu. Osim toga, on hladno iznosi stavovevrhova Katolièke crkve, bez da ih na bilo koji naèin problematizira, �tomo�e biti problematièno iz dva razloga. S jedne strane, tekst se svodiiskljuèivo na nekoga tko prepisuje i prezentira dokumente, �to mu vje-rojatno nije nakana, dok bi druga moguænost bila da te stavove u pot-punosti podr�ava. Ovo se drugo èini realnijom opcijom, s obzirom dase iz oba nastavka vidi Hudelistovo nastojanje da podigne historiograf-ski spomenik Katolièkoj crkvi i njezinom djelovanju u 20. stoljeæu. Ko-naèno, treæi problem takvog pisanja odnosi se na stanoviti mesijanizamkoji autor sebi otvoreno pripisuje, navodeæi kako njegova knjiga kona-èno dokida historiografsku i publicistièku �utnju o projektu "13 stoljeæakr�æanstva u Hrvata".

Iako sve navedeno sugerira da ovaj rad ne zaslu�uje kritièku pozor-nost, s obzirom na njegovu medijsku prezentnost i jednostavnost odgo-vora koje nudi na kompleksna pitanja, reakcija se nameæe kao nu�nost.Krenemo li u analizu navedenih kljuènih spornih mjesta, lako æemouoèiti kako su Hudelistu unaprijed zadane teze, koje ne trpe èinjenicekoje ih osporavaju, veæ postale praksa. To jednako vrijedi za svoje-vremenu sumanutu tezu kako se ljudi u Splitu dijele na pobornike Dio-klecijana i pobornike Svetog Duje i tezu da serijom koncerata "Bijelogdugmeta" Bregoviæ planira obnoviti Jugoslaviju, kao i na u ovim teks-tovima iznesen stav kako je crkveni projekt "13 stoljeæa kr�æanstva uHrvata" de facto sru�io Jugoslaviju. Sve ove teze zvuèe zavodljivo i mo-

271


gu dobro poslu�iti podizanju naklade novina, ali naravno ne mogu izdr-�ati nikakvu ozbiljniju kritièku raspravu.

Tako u prvom objavljenom tekstu Hudelist ukazuje na vizionarskuulogu isusovca Stjepana Krizina Sakaèa, tek usputno napominjuæi daje on jedan od autora teze o iranskom porijeklu Hrvata. Kako ta teza,osim �to je rijeè o notornoj gluposti koju se poku�alo reafirmirati deve-desetih godina, nije slu�ila nièemu drugome doli besmislenom poku-�aju da na svaki naèin razdvoji Hrvate i Srbe, posve je jasno kako Sa-kaèevo cjelokupno javno i politièko djelovanje mora biti promotrenou tom kljuèu - netrpeljivosti prema Srbima. Hudelist je to, dodu�e,potpuno nesvjesno i napravio, postigav�i posve suprotan cilj od zacr-tanog. Stoga se razlozi zbog kojih taj projekt nije za�ivio 1941. godinesvakako nisu odnosili na rat, nego na uvjerenje u vrhu Katolièke crkvekako je uspostavom NDH kljuèni politièki cilj manifestacije ionako os-tvaren. Hudelist to nigdje jasno ne nagla�ava, iako zna da je tako. Os-novna Sakaèeva misao, koju Hudelist, kao �to smo veæ rekli, posve ne-kritièki usvaja, odnosi se na navodnu nemoguænost zajednièkog �iv-ljenja Hrvata i Srba u jednoj dr�avnoj zajednici zbog nepremostivihkulturno-civilizacijskih razlika, kod jednih utemeljenih u pripadnostikatolièkom civilizacijskom krugu, a drugih bizantskom. Kako se autorodnosi prema èinjenici da su na prostoru Hrvatske svakako stoljeæima�ivjeli i �ive Hrvati i Srbi, jednako kao i u Bosni i Hercegovini, iz tekstanismo uspjeli saznati.

Inaèe je èitavi Hudelistov pamflet prepun jednostavnih jednad�bikojima obja�njava kompleksne povijesne procese, posve uvjeren kakobarata neupitnim istinama. Jedan od takvih zakljuèaka, koji nas dovodido problema izostanka �ireg konteksta, nalazimo u ovoj tvrdnji: "Prvo,1971. zavr�ila je porazom, a pokret Crkve u Hrvata 1975-1984. trijum-fom. Veæ sam jednom napisao da je Nacionalni euharistijski kongresu Mariji Bistrici 1984, pred 400 000 (ili najmanje 250 000) ljudi, bioujedno i anticipacija opæenarodnog referenduma za hrvatsku dr�avnu

272


neovisnost, koji æe se u svom punom i doslovnom znaèenju odr�ati usvibnju 1991". S obzirom da ova reèenica predstavlja potpunu afir-maciju mita o tome kako su Jugoslaviju sru�ili i samostalnost izboriliHDZ i Katolièka crkva u svom zajednièkom djelovanju, oèito je kakoHudelist ne otkriva ni�ta novo, niti ru�i tabue, kojih je èak 13 pobrojao,nego ispisuje jo� jednu knjigu u svrhu uzgajanja povijesnih mitova.Autor, naime, unatoè tome �to ne daje odgovor zbog èega partijsko idr�avno vodstvo socijalistièke Hrvatske uopæe nije reagiralo na razvojte, po konstituciju zemlje fundamentalne opasnosti, kakvom je on vidi,samo to vodstvo spominje barem u nekoliko reèenica. No, istovremenonema ni slova o �irem jugoslavenskom kontekstu, te dru�tvenim i pol-itièkim kretanjima u to vrijeme. Kad bismo pak dobili uvid u ta kre-tanja, shvatili bismo da èitava autorova teorija o tome kako je vodstvoKatolièke crkve projektom proslave 13 stoljeæa kr�æanstva u Hrvataizborilo dr�avnu samostalnost, motivirano nepremostivim civilizacij-skim razlikama izmeðu Hrvata i Srba, pada u vodu.

Jugoslaviju je, naime, sru�io Slobodan Milo�eviæ, jo� u sijeènju 1989.godine, provev�i praktièno dr�avni udar u Crnog Gori, da bi dono�e-njem novog Ustava Srbije u jesen 1990. definitivno rasturio ustavnanaèela te zemlje. To je sve dodatno osna�io upadom u monetarni sustavdr�ave, te tvrdoglavim inzistiranjem na rasturanju SKJ na njezinomÈetrnaestom kongresu. Takva je politika, dakle, prvo sru�ila zemlju injezine institucije, istovremeno izazvav�i oèekivani odgovor u drugimrepublikama, pri èemu se taj odgovor u Hrvatskoj reflektirao kao Tuð-manova pobjeda na izborima. Da svega toga nije bilo, opravdano je zapretpostaviti kako bi se èitava ta manifestacija koju Hudelist vidi kaonezaobilaznu, svela na svoju limitiranu folklornu razinu. Umjesto dauva�i ove neosporne i presudne èinjenice, autor ih posve zaobilazi i di�espomenik politici Katolièke crkve, koja se, ako je vjerovati njegovimzapisima, borila protiv nekih imaginarnih neprijatelja i smu�enjaka iztajnih slu�bi socijalistièke Hrvatske.

Telegram, 21. 08. 2016.

273


PROBLEM JE MILANOVIÆEVOG SASTANKAS KLEMMOM I OSTALIMA I U IDEJI I U SADR�AJU

Nakon �to je tajno snimljeni razgovor izmeðu Zorana Milanoviæa idijela braniteljskih udruga, prezentiran �iroj javnosti, prouzrokovao jeskandal �irih razmjera, i to na svim moguæim razinama. Razlog zbogèega je to ispalo tako nalazi se u tri kljuèna i duboko problematiènamomenta vezana uz taj razgovor. Prvi se odnosi na Milanoviæevu od-luku da u sklopu predizborne kampanje primi na razgovor ljude kojisu maratonskim nelegalnim prosvjedom, èiji je kljuèni motiv bio ru-�enje SDP-ove vlasti i koji je odaslao èitav niz problematiènih poruka ipoteza, poput plinskih boca i nasilja na Markovu trgu, poku�ali para-lizirati dr�avu i njom de facto upravljati bez izbornog legitimiteta. Ima-juæi sve to u vidu, a posebno vi�emjeseènu psihièku torturu koju je,zahvaljujuæi tom prosvjedu, tada�nji ministar branitelja Predrag Matiæpro�ao i o kojoj je u vi�e navrata govorio, Milanoviæ naprosto nije tre-bao organizirati taj razgovor. Navodimo to iz razloga �to je kljuènaporuka koja se na taj naèin �alje ta da se takvo pona�anje isplati. Prido-damo li svemu tome i drugu poruku koju je taj sastanak poslao - da jevi�e od dvadeset godina po okonèanju rata on i dalje jedna od domi-nantnih tema, te da se time potièe daljnja subnorizacija Hrvatske, ukojoj ratni veterani predstavljaju relevantan politièki faktor, kontekstsastanka postaje dodatno problematièan.

Druga je razina problema sam sadr�aj sastanka, toènije, Milanovi-æeve izjave i retorika koju je na tom sastanku koristio. Umjesto da po-lo�aj Hrvatske, njezino èlanstvo u Europskoj Uniji i stanovitu boljuekonomsku situaciju u odnosu na ostale zemlje biv�e Jugoslavije, bezSlovenije, razumije kao poziciju s koje mo�e pomoæi èitavoj regiji danadiðe nagomilane probleme i ostvari maksimalan rast na svim pod-ruèjima, cijeneæi susjede kao sebi ravne i kao dru�tva s kojima dijelimosliène probleme, Milanoviæ se prema njima retorièki odnosio kao pre-

274


ma manje vrijednima, tretirajuæi ih s visoka. Èak i kad zanemarimomoralni aspekt èitave prièe, jasno je kako se na taj naèin ne mo�e voditiiskrena i suvisla vanjska politika, posebno ne èineæi ne�to iz obijesti,kao �to je u razgovoru naznaèeno. Jednako se problematièan dio sadr-�aja odnosi na potpuno relativiziranje usta�kog pozdrava i pokrivanjesudskom odlukom, kao da to nije prije svega politièko i moralno pi-tanje. Imajuæi u vidu takav stav, ne treba èuditi ni njegov prijedlog daMedved, èovjek koji je usta�kog teroristu i ubojicu, a rijeè je o MiruBare�iæu, nedavno nazvao preteèom hrvatskih branitelja, ostane mi-nistar branitelja. Treæi je problematièan aspekt èitave prièe onaj za kojiMilanoviæ ne snosi nikakvu odgovornost. Radi se naravno o tajnomsnimanju i o pu�tanju te snimke u javnost. Tko god da je to napravio,poduzeo je duboko nemoralan èin, neovisno o motivima koji su iza togastajali. No, kada èitavu prièu sublimiramo i poku�amo ponuditi jednuopæu ocjenu sadr�aja tog sastanka, suoèit æemo se s pora�avajuæimosjeæajem nemoæi. Umjesto da nakon potpunog debakla HDZ-ove iMOST-ove vlasti na odlasku i njezine ostra�æene ideolo�ke revolucije,kao dru�tvo dobijemo alternativu na ljevici, toènije su�tu suprotnostvlasti koja se raspala, suoèavamo se s praktièno istim politièkim sadr-�ajem koji ovog puta dolazi s druge strane politièkog spektra.

Ovdje èak i nije bitno radi li se o neèemu �to je trebalo poslu�iti zapasivizaciju braniteljske scene ili èak savezni�tvo s njom, ili o istinskomuvjerenju. Tvrdimo to iz razloga �to bi temeljna naèela bilo kakve lijevepa i narodnjaèke politike morala biti u razumijevanju i iskrenoj prija-teljskoj suradnji sa susjedima, u prosvjeæivanju dru�tva i njegovomodmicanju od ratne retorike, u uva�avaju minimuma civilizacijskihstandarda o tome da usta�kom pozdravu nikako nije mjesto u javnosti,neovisno o bilo kakvim sudskim odlukama i da slijedom toga u dos-ljednoj antifa�istièkoj politici izvr�ne funkcije ne mogu imati oni kojislave usta�ke atentatore. Imajuæi sve to u vidu, neovisno o dugoroènimpolitièkim posljedicama èinjenice da je taj razgovor dospio u javnost,

275


jasno je kako je pristojnijem dijelu javnosti zadan strahoviti udarac kojinije oèekivao.

Telegram, 25. 08. 2016.

KAKO HDZ NA SLU�BENIM STRANICAMAPRE�UÆUJE VLASTITU POVIJEST

Iako je koncept Damnatio memoriae poznat jo� iz starog Rima, aoznaèava postupak potpunog brisanja odreðene osobe iz javnog sjeæa-nja, �to se odnosilo na politièke prijestupnike, metode i prakse, takvevrste odnosa prema ljudima i pro�losti u cjelini najvi�e su se razvile utotalitarnim dru�tvima. Staljin je, primjerice, kada bi se obraèunao snekim od prija�njih drugova, retu�irao slu�bene fotografije na naèin �tobi te ljude jednostavno s njih izbacio. Isto je radio i Enver Hoxa u Alba-niji. U Hrvatskoj je takvih primjera bilo mnogo. Tako je u �ibeniku,nakon osloboðenja zemlje u Drugom svjetskom ratu i zapaljivog govoraVladimira Nazora, sru�en spomenik Nikoli Tomaseu. �to se tièe novijehrvatske povijesti, ona je prepuna takvih primjera, u kojima su u broj-nim gradovima nekada�nji antifa�istièki borci ostajali bez imena ulicai �kola, a uni�teno je i vi�e od tri tisuæe antifa�istièkih spomenika. Uslu�benim prostorijama "Hajduka" devedestih su godina sa starih foto-grafija igraèa retu�iranjem brisane petokrake sa dresova, �to je prijenekoliko godina uèinjeno i na slu�benom klupskom kalendaru.

Sve ovo navodimo iz razloga �to se s takvom pogubnom praksomnastavlja i dalje, ovaj puta unutar samog HDZ-a. Odete li, naime, naslu�bene stranice te stranke i otvorite poglavlje "Povijest", naiæi æete naovaj tekst: "Hrvatska demokratska zajednica osnovana je 17. lipnja 1989.godine u prostorijama NK 'Borac' na Jarunu. Na toj je skup�tini prvimpredsjednikom stranke imenovan dr. Franjo Tuðman. Iz skuèenih pro-storija nogometnoga kluba HDZ je zapoèeo politièki uspon kojega jeprva formalna potvrda bila pobjeda na prvim vi�estranaèkim izborima

276


u svibnju 1990. godine s osvojenih 60% zastupnièkih mjesta u Hrvat-skom Saboru. HDZ je hrvatska dr�avotvorna stranka koja ne odstupaod temeljnih naèela prema kojima je stranka koja okuplja sve slojevehrvatskoga naroda i drugih graðana Republike Hrvatske, na naèelimademokracije i kr�æanske civilizacije, te na tradiciji i identitetu hrvat-skoga dru�tva i naroda. Kompletan kronolo�ki prikaz povijesti HDZ-aje u izradi i biti æe uskoro dostupan."

Ovo je, dakle, kompletan tekst o povijesnom razvoju te stranke. No,èinjenica koja dodatno osna�uje ono �to je na prvi pogled oèito jest tajfamozni kronolo�ki prikaz djelovanja stranke, koji je ispunjen iz mje-seca u mjesec, sve do kraja 1999. godine, nakon èega se oèito nije dogo-dilo ni�ta. Toènije, kronolo�ki je prikaz u izradi i uskoro æe biti dostu-pan. U HDZ-u su, dakle, odluèili uva�iti niti deset godina vlastite povi-jesti, nakon èega se ukazala crna rupa od 17 godina, sve do dolaska navlast aktualnog predsjednika Plenkoviæa, èijoj je predizbornoj kampanjiposveæen najveæi dio sadr�aja na stranici. Sve navedeno znaèi da nekineupuæeni graðanin, po�eli li dobiti makar i osnovnu informaciju otome tko su bili predsjednici HDZ-a, od osnivanja do danas, tu banalnuinformaciju na slu�benim stranicama stranke ne mo�e dobiti. Nema umemoriji HDZ-a ni Sanadera, ni Jadranke Kosor, ni Tomislava Kara-marka. Tu su samo Tuðman i Plenkoviæ, pri èemu onih 17 nedostajuæihgodina stranka nije provela u hibernaciji, nego u ozbiljnoj aktivnosti,obna�av�i dobrim dijelom tog razdoblja vlast u zemlji. Sve nas to dovo-di do pitanja vjerodostojnosti, inaèe kljuène rijeèi aktualne kampanjeHDZ-a. Ona je zapravo u potpunosti pogoðen slogan, uzmemo li odnosprema biv�im predsjednicima stranke, koji je doista vjerodostojan, siznimkom Tuðmana. Sve je ovo, naravno, prije svega vrlo zabavno, nouhvatimo li se ozbiljne analize ove èinjenice, te�ko æemo moæi izbjeæipitanje, na koji se naèin u HDZ-u misle uhvatiti rje�avanja ozbiljnihproblema dru�tva kada nisu u stanju uspostaviti dijalog s vlastitompro�lo�æu. Pri èemu je sve zajedno tim tragiènije iz razloga �to je rijeèo skrivanju banalnih i svima poznatih èinjenica, èime problem napu�ta

277


sferu racionalnog i ulazi u prostor iracionalnog, odnosno u ovom slu-èaju kolektivne psihologije. Ovakvo odbijanje navoðenja jednostavnihkronolo�kih podataka svjedoèi ponajprije o potpunom izostanku bilokakve samosvijesti i autorefleksije, �to su zapravo temeljna obilje�jaèovjeka. Imajuæi to u vidu, oèito je kako ova praznina od 17 godina nijenamijenjena �iroj javnosti, veæ u prvom redu stranaèkom èlanstvu, sjasnom porukom o po�eljnoj amneziji i iskljuèivanju bilo kakve samo-stalnosti u djelovanju. Nezgoda pak s ovom i sliènim vrstama pre�uæi-vanja le�i u tome da se kosturi iz ormara na koncu uvijek pojave, makoliko im brisali tragove.

Telegram, 06. 09. 2016.

ZA�TO JE POLITIKA ZORANA MILANOVIÆADO�IVJELA DEBAKL?

Kad èelnik opozicijske stranke, nakon potpunog raspada i sveopæepobune protiv pro�le vlasti HDZ-a i MOST-a, te nakon �to je u svimanketama uoèi izbora imao respektabilnu prednost pred politièkimprotivnicima, dobije 150 tisuæa glasova manje nego na pro�lim izbori-ma te izbore zavr�i sa sedam mandata manje od glavnih konkurenata,vi�e je nego oèito kako se radi o potpunom debaklu politike koja je ukampanji voðena. To �to su ti rezultati demantirali one koji su tvrdilida je Milanoviæevo skretanje prema desnici politièki oportuno, te kakointelektualna ljevica ni�ta ne razumije prognozirajuæi mu totalni neus-pjeh, predstavlja drugi aspekt problema koji u korijenu jednako ne ra-zumije dru�tvene procese koji su obilje�ili proteklih nekoliko mjeseciprethodne Vlade. Zoran Milanoviæ se, naime, unatoè brojnim, èak idobronamjernim upozorenjima o tome kako bi trebao provoditi dos-ljednu lijevu i antinacionalistièku politiku, odluèio posve pribli�iti des-nici, usvajajuæi njezinu retoriku i baveæi se iskljuèivo pitanjima iz des-nog ideolo�kog spektra. Kako je, pored svega toga, nastavio iskazivatineskrivenu fascinaciju Tuðmanovim nasljeðem, kod znatnog je dijela

278


biraèa pre�ao granicu dopustivog, zbog èega je na kraju katastrofalnoizgubio veæ dobijene izbore. Imajuæi sve to u vidu, doista fascinira ni-èim utemeljeno uvjerenje da zanemarivanje biraèa koji bi ti po prirodistvari trebali biti skloni neæe rezultirati njihovom apstinencijom, kao iuvjerenje da æe se nacionalistièkom retorikom s mjesta èelnika SDP-auspjeti privuæi glasaèe za Socijaldemokratsku partiju.

Drugim rijeèima, Milanoviæ je potpuno proma�io u politièkoj stra-tegiji. No, znatno je veæi problem od njegovih proma�aja èinjenica danitko iz njegove stranke nije reagirao na takvu politiku. Barem ne javno.Na taj se naèin nominalno lijeva partija, koja bi trebala okupljati lijeveintelektualce koji bi otvarali pitanja o suvremenom dru�tvu i svijetu,te poticati ozbiljnu javnu raspravu o svim tim pitanjima, pretvorila ukopiju HDZ-a, �to u praksi znaèi da je voða uvijek u pravu i da se nje-gove odluke ne propituju. Uva�avajuæi navedeno, besmislenim se èineuvrijeðeni zakljuèci pojedinaca kako su za povratak HDZ-a na vlastkrivi biraèi koji su apstinirali na izborima, umjesto da svoj glas dajuSDP-u i Narodnoj koaliciji. Pravi je odgovor da je za povratak HDZ-akriva potpuno proma�ena politika vodstva SDP-a, koji nije ponudionijedan suvisao razlog zbog kojega bi se za tu stranku trebalo glasati.Milanoviæevo natjecanje u hrvatstvu, izvlaèenje djeda usta�e i potpunonepotreban sastanak sa �atora�ima kao i sve �to je tamo izreèeno, a sveto bez ikakve reakcije iz same stranke, dobrim je dijelom odbacilo razlo-ge zbog kojih bi biraè Narodnu koaliciju do�ivljavao kao ne�to �to jedrukèije od HDZ-a.

Tko god je bio u prilici prisustvovati predizbornim skupovima SDP-a, a osobno sam bio prisutan na onome u Korèuli poèetkom rujna, mo-gao je, osim otu�ne atmosfere, uoèiti sav besmisao natjecanja u domo-ljublju koje je oèito predstavljalo forte te kampanje. Tako je repertoarbanda koji je svirao na korèulanskom skupu, mogao posve jednostavnobiti preslikan na bilo koji skup HDZ-a, èime je SDP od "Majki", iz sijeè-nja 2000. godine, dogurao do "Croatio, iz du�e te ljubim" iz 2016. godi-

279


ne, potpuno izgubiv�i vlastiti politièki identitet. Stoga je pravo pitanjekoje bi u SDP-u nakon izbora trebali postaviti: kojoj se oni publici zap-ravo obraæaju, tj. koja je njihova ciljana skupina?

Sve ove èinjenice postaju jo� nagla�enije u svjetlu drastiènog padaizlaznosti na ove izbore, koja je bila oko deset posto manja u odnosuna pro�le. To konkretno znaèi da ozbiljnu graðansku pobunu protivKaramarkove politike, najvidljivije na pitanju kulture, obrazovanja ijavne radiotelevizije, koja je konstantnim prosvjedima malo po malonagrizala pro�lu vlast, s kulminacijom u masovnom prosvjedu podr�kekurikularnoj reformi, u SDP-u uopæe nisu iskoristili i pretvorili je usaveznika na ovim izborima. Umjesto toga, obraæali su se �atora�ima inacionalistièkoj publici, ostaviv�i praktièno sve one druge ljude o koji-ma je bilo rijeèi bez moguænosti izbora. Pri èemu je manji dio ipakodluèio glasati za Narodnu koaliciju, drugi je dio eventualno podr�aostranku Pametno, dok je najveæi broj ipak odluèio ne iziæi na izbore.HDZ je tako, bez pretjeranih vlastitih zasluga, tek sa skromnim face-liftingom u vidu Plenkoviæa, glatko dobio izbore, netom nakon potpu-nog debakla Vlade koju je vodio i sam sru�io.

Rezimiramo li na kraju èitavu kampanju Narodne koalicije, jedno-stavno æemo doæi do zakljuèka da je ukljuèivanje HSS-a i pomicanjeprema centru bilo ne samo potpuno beskorisno, nego i kontraproduk-tivno, buduæi da je, primjerice, biraèe u desetoj izbornoj jedinici dovelou situaciju da glasaju za Stipu Gabriæa Jambu, simbola politike iz deve-desetih godina. Osim toga, koalicija je potpuno proma�ila publiku kojojse obraæala, pri èemu nije rijeè iskljuèivo o nacionalistièkoj retorici, kojaje civilizacijsku razliku meðu vodeæim strankama svela na minimum,nego i njezinoj socijalnoj komponenti. Narodna koalicija se tako u èita-voj kampanji pona�ala kao da ne �ivimo u zemlji u kojoj znatan brojgraðana �ivi na rubu ili ispod praga egzistencije i u kojoj znatan brojzaposlenih u trgovini, a takvih je u ovom dru�tvu vrlo mnogo, dano-noæno radi za vrlo skromne plaæe. Tim ljudima, koji bi trebali biti pri-marni biraèi ljevice, Milanoviæ se praktièno uopæe nije obraæao.

280


Imajuæi u vidu sve navedeno, bez obzira na pora�avajuæe rezultateizbora, koji su praktièno omoguæili da vlast opet preuzme uvjerljivonajgora garnitura u povijesti suvremene Hrvatske, ovakav debakl Na-rodne koalicije i SDP-a poslao je jednu sna�nu i korisnu poruku. Onaje sadr�ana u zakljuèku da se nacionalizmom s lijevih pozicija ne mogudobiti izbori i da se vlastite biraèe ne mo�e dovijeka potcjenjivati. Pre-ciznije govoreæi, biraèi ljevice su jasno poruèili kako �ele modernu lijevupolitiku, koja æe potpuno raskrstiti s dodvoravanjem desnici i uzga-janjem nacionalistièkih mitova. Ukoliko nekome ni nakon ovakvih re-zultata izbora na dr�avnoj razini nije jasno o èemu je rijeè, mo�da biim mogao pomoæi rezultat splitskog gradonaèelnika Baldasara, koji jekao nosilac liste u vlastitom gradu dobio 793 glasa.

Telegram, 12. 09. 2016.

TOTALITARIZAM NA ZAGREBAÈKOM SVEUÈILI�TU

Neovisno o tome �to se hrvatska javnost veæ naviknula na razne vrstebesramnih poteza u javnoj sferi, odluka rektora Zagrebaèkog sveuèili�taDamira Borasa da, na sugestiju svog nasljednika na funkciji dekanaFilozofskog fakulteta Vlatka Previ�iæa, raspusti Studentski zbor na tojinstituciji, nadma�uje veæinu dosada�njih besramnosti ljudi na javnimfunkcijama. Navodimo ovo iz razloga �to je motiv tog raspusta�nja vrlojasan, bez obzira na formalne razloge koji su ponuðeni u obja�njenjima.Pojednostavljeno govoreæi, aktualni je rektor Boras, dok je jo� obna�aodu�nost dekana Filozofskog fakulteta, poku�ao na sve moguæe naèineprogurati ugovor izmeðu Filozofskog fakulteta i Katolièko-bogoslovnogfakulteta, koji se zapravo svodio na onu krilaticu iz èuvenog romanaIljfa i Petrova "Ideje na�e, benzin va�". Naime, po tom bi ugovoru stu-denti Katolièko-bogoslovnog fakulteta mogli upisivati razne smjerovena Filozofskom fakultetu, koji bi im nakon stjecanja diplome omoguæilida u �kolama, osim vjeronauka, predaju i neki drugi predmet, poputpovijesti, hrvatskog, sociologije i sl. Na taj bi naèin do�li u privilegiranu

281


poziciju na tr�i�tu rada, s obzirom da bi, èak i neovisno o ideolo�kimrazlozima, svaki ravnatelj radije zaposlio jednog profesora koji bi mo-gao predavati vi�e predmeta, nego po jednog za svaki predmet. StudentiFilozofskog fakulteta zauzvrat ne bi dobili ni�ta. Prije svega iz razloga�to za upis na KBF bruco�i moraju imati sve sakramente, a potom izbog toga �to sama crkva odreðuje tko æe predavati vjeronauk u �ko-lama.

Kako su ove dvije èinjenice toliko jasne da ih nikakva retorièka akro-batika ne mo�e opovrgnuti, ne treba èuditi da je poku�aj da se takvaodluka donese ispod radara i u paketu suradnje s drugim fakultetimadovela do masovne pobune studenata, s jedne strane, ali i do osvje�-æivanja znatnog broja profesora o èemu je zapravo rijeè, s druge strane.Nakon toga je premoænom veæinom, sada veæ u dekanskom mandatuVlatka Previ�iæa, Fakultetsko vijeæe odbilo takvu vrstu ugovora s KBF-om. S obzirom da ne postoji nijedan racionalan razlog po kojem bi tajugovor koristio studentima Filozofskog fakulteta, jasno je kako ni pret-hodni dekan, a sada�nji rektor, jednako kao ni aktualni dekan, nisuza�titili interese vlastite kuæe i vlastitih studenata. O razlozima zbogkojih su se tako postavili mo�emo samo nagaðati, pa stoga to pitanjeneæemo ni otvarati, ali to i dalje ne mijenja èinjenicu da su se sa svojimpostupcima praktièno suprotstavili interesu vlastitih studenata.

Konaèni rezultat te akcije bilo je premoæno odbacivanje spomenutihugovora, koje nijedan odsjek na Filozofskom fakultetu nije prihvatio,ali i izglasavanje nepovjerenja dekanu Previ�iæu od strane Fakultetskogvijeæa, �to je on izbjegao ru�enjem kvoruma i odbijanjem da se toèkao njegovom razrje�enju uvrsti na dnevni red. Svemu tome prethodio jenjegov samovoljni poku�aj smjene prodekanice Branke Galiæ, �to jeFakultetsko vijeæe odbilo. Dekan Previ�iæ je potom podnio kaznenuprijavu protiv prodekanice Galiæ i redovne profesorice Nade�de Èaèi-noviæ, jer su navodno poku�ale uvesti paralelno upravljanje na fakul-tetu.

282


Kada se èitava ova prièa ogoli od pravnih finesa i ispraznog govora,doæi æemo do vrlo jednostavnog zakljuèka kako je Vlatko Previ�iæ priliè-no nepristojan èovjek i èovjek koji posve ignorira dobre akademskeobièaje. Umjesto da sam ponudi ostavku, nakon �to je projekt koji jesvim silama gurao do�ivio debakl na glasanju, odbio je otiæi èak i nakon�to mu je veæina u Vijeæu iskazala nepovjerenje i izglasala smjenu. Stogabi bilo zanimljivo èuti koji su to stvarni razlozi zbog kojih se dekan naovakav naèin spreman poigravati s vlastitim obrazom. Tim prije �tosam iz dana u dan pomièe granice, pa je tako anga�irao privatnu za�ti-tarsku slu�bu da ordinira na fakultetu, te zaposlenike da kidaju plakatekoji, ironizirajuæi odnos izmeðu rektora Borasa i njega, pozivaju naplenum. Sve je to nadopunio odlukom o zabrani studentima koji orga-niziraju Plenum da se okupljaju u prostorijama fakulteta.

Odgovor na pitanje, da li je puka koincidencija da se sve to odvijanekoliko dana nakon okonèanja parlamentarnih izbora, ostavljamoèitateljima na izbor. No, neovisno o tome jasno je da se na Filozofskomsuoèavamo s jednom zastra�ujuæom praksom koju najpreciznije mo�e-mo imenovati totalitarnom. Sveuèili�te je, naime, veæ stoljeæima mjestokoje u�iva autonomiju od upliva dr�ave, a uz to je definirano kao zajed-nica studenata i profesora. U tu autonomiju, barem ne na ovako bru-talan naèin, nije zadirao ni jedan re�im. Preciznije govoreæi, u giba-njima iz 1968. i 1971. godine studenti su se slobodno sastajali u prosto-rijama Sveuèili�ta, potpuno svjesni rizika ukoliko taj prostor napuste isvoje zahtjeve iska�u na ulici. Danas Previ�iæ studentima ne dopu�ta nitoliko da slobodno iska�u svoj stav u prostorima svog fakulteta, i todjelujuæi s pozicije èovjeka kojemu je veæina na tom istom fakultetuiskazala nepovjerenje. Takva vrsta bezobrazluka svjedoèi u prvom reduo nedostatku bilo kakvog srama i o nepo�tivanju ideje sveuèili�ta.

Telegram, 14. 09. 2016.

283


SKANDALOZNI DOKTORAT O PAVELIÆUNA ZADARSKOM SVEUÈILI�TU

Priroda stvari po kojoj vijesti iz periferije, posebno u ovako centra-liziranoj dr�avi, èesto i ne dospiju do �ire javnosti, ovih je dana i�la naruku nezamislivom skandalu na Zadarskom sveuèili�tu, koji je skandalpraktièno jedva registriran kao takav. Naime, u sjeni burnih previranjana zagrebaèkom Filozofskom fakultetu i pregovora o sastavu nove Vla-de, na Zadarskom je sveuèili�tu obranjen doktorat iz povijesti pod na-slovom "Djelovanje Ante Paveliæa od 1945. do 1953. godine". Autor togoriginalnog doprinosa historiografiji stanoviti je Ante Deliæ, èiji je radpriveden kraju pod mentorstvom Zlatka Begonje iz Zavoda za povijesneznanosti HAZU-a u Zadru, i uz suglasnost ostale dvojice èlanova povje-renstva, Marija Jareba sa Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu iAnte Braliæa, s Odjela za povijest Zadarskog sveuèili�ta. �tovi�e, izvje�æementora Zlatka Begonje je 8. srpnja na sjednici Struènog vijeæa huma-nistièkih znanosti prihvaæeno sa samo deset glasova protiv, 15 suzdr-�anih i èak 51 za. Da bi stvar bila kompletirana, praktièno je èitav Rek-torat Zadarskog sveuèili�ta do�ao na obranu doktorata, kako bi njegovièlanovi izravno svjedoèili obrani prvog doktorata o Anti Paveliæu.

Bavljenje bilo kojom povijesnom temom, posebno onom ovog tipa,ne samo da ne bi trebalo predstavljati problem, veæ bi trebalo s inte-lektualne i znanstvene strane biti podr�ano. Naravno, kada se ne biradilo o znanstvenom podizanju spomenika jednom notornom ratnomzloèincu i �tetoèini kakva se te�ko dva puta ukazuje u jednom dru�tvu.O èemu se radi? Iako je veæ iz naslova posve jasna moralna upitnost tak-vog pristupa Paveliæevoj osobi, s obzirom da kljuè za razumijevanjenjegovog politièkog djelovanja i krajnjih konzekvenci takvog djelovanjane mo�e biti èitan izvan konteksta i zloèinaèke prakse kvislin�ke usta�-ke dr�ave kojoj je bio na èelu, uvid u sa�etak samog rada, kao i mi�ljenjaèlanova povjerenstva ne ostavljaju mjesta nikakvim dvojbama. Ovdjeæemo se koncentrirati na njihovo obrazlo�enje uvodnog poglavlja koje

284


problematizira Paveliæevo djelovanje do 1945. godine, te na generalnuporuku rada. Deliæev mentor, Zlatko Begonja, tako zakljuèuje: "Uvo-dom je doktorand naznaèio znanstveni zadatak disertacije, koji se te-melji na potrebi razja�njenja politièkog djelovanja Ante Paveliæa u de-terminiranom vremenskom razmeðu �to je podrazumijevalo razdobljenakon Drugog svjetskog rata, odnosno dijela Hladnog rata. Slijedomtoga nagla�eno je kako je Paveliæ pripadao onoj grupaciji politièara kojini pod koju cijenu nisu odustajali od svojih zadanih ciljeva, premda jenjihova realizacija èesto bila uvjetovana razlièitim politièkim okolnos-tima koje su u tom kontekstu pretpostavljale upotrebu tako prilagoðe-nih sredstava. Upravo zbog toga Paveliæ je u poslijeratnom razdobljukao jedan od kljuènih èimbenika dijela hrvatske politièke emigracijepostao nositeljem aktivnosti unutar grupacije koju je jugoslavenski ko-munistièki totalitarni re�im nazivao 'teroristièkom usta�kom emigra-cijom'....Cjelina naslovljena 'Politièko djelovanje Ante Paveliæa do 1945.godine' zapravo je ogledni prikaz kljuènih podataka i èinjenica o Pave-liæevom �ivotu, svjetonazoru i politièkim promi�ljanjima i djelovanji-ma, koji su neophodni upravo zbog dobivanja potpunije slike o slijedunjegova razvoja prepoznatljivijeg kroz razdoblja koja su ga uokvirivalau formi politièara, zatim revolucionara i konaèno poglavnika NezavisneDr�ave Hrvatske."

Dakle, Zlatko Begonja, osim �to ima problema s moralom, evidentnoima problema i s inteligencijom. Poèet æemo s moralom. Naime, his-toriografija je zabilje�ila malo takvih monstruoznih reèenica poput Be-gonjine koji je kompletnu zloèinaèku stvarnost NDH, potpuno obilje-�enu rasnim zakonima i koncentracijskim logorima smrti, podveo podPaveliæevo inzistiranje na vlastitim politièkim ciljevima, èije je ostva-rivanje bilo uvjetovano razlièitim politièkim okolnostima, koje su zahti-jevale upotrebu njima prilagoðenih sredstava. Iako iz te Begonjine reèe-nice cinizam vri�ti na sve strane, evidentno je, barem posredno, kakoon jako dobro zna o kakvoj se politici radilo, ali to svjesno pre�uæuje.Drugi problem s Begonjinim moralom odnosi se na èinjenicu kako se

285


nakon 1945. godine Paveliæa ne mo�e promatrati ni u jednom drugomsvjetlu, a ponajmanje u formi nekakvog principijelnog opozicijskogpolitièara, osim u svjetlu ratnog zloèinca. No, Begonja nas tvrdoglaviminzistiranjem na glorifikaciji jednog potkapacitiranog kvislinga, dovodido vlastitih problema s inteligencijom. Tako Paveliæ vi�e nije izdajnik,suradnik nacistièkih okupatora, ratni zloèinac s hipotekom nekolikokoncentracijskih logora i genocida nad Srbima, �idovima i Romima,nego aktivni sudionik hladnog rata, u vjeènoj borbi protiv komunizma.Kako takva logika èovjeka mo�e dovesti iskljuèivo do ispisivanja svenelogiènijih reèenica, posvaðanih sa zdravom pameti, ne treba èuditiBegonjina tvrdnja kako su tu grupaciju ljudi iz komunistièke vlasti nazi-vali "teroristièkom usta�kom emigracijom". Nije, naime, bilo potrebeda ih komunistièke vlasti specijalno tako zovu, s obzirom da su se samitako titulirali, ali i s obzirom da je naprosto bila rijeè o jasnoj èinjenici.Kako, naime, nazivati poglavnika usta�ke dr�ave i njegove suradnike,koji su iz inozemstva planirali teroristièkim napadima sru�iti Jugosla-viju, osim kao teroristièku usta�ku emigraciju?

Dok Begonja dopre do logike kojom bi odgovorio na ovo pitanje,posvetit æemo se sa�etku tada�njeg doktoranta i sada�njeg doktora De-liæa, koji se u tom kratkom tekstu nehotice u potpunosti idejno razot-krio. Veæ u prvoj reèenici pi�e sljedeæe: "U radu se na temelju dostup-nih izvora i literature prikazuje politièko djelovanje biv�eg poglavnikaAnte Paveliæa, od kraja Drugog svjetskog rata do 1953." Postavimo li,naime, stvari onako kako ih je Deliæ prozirno postavio, da tobo�e posvenevino analizira Paveliæevo politièko djelovanje nakon rata, osna�ujuæito marginalnim tendencioznim prikazom njegovog djelovanja u NDH,otkuda mu je veæ u prvoj reèenici sa�etka izronio "biv�i poglavnik"? Naovo pitanje mogu biti samo dva odgovora. Ili Deliæ smatra da je Pave-liæeva uloga kao poglavnika NDH mnogo znaèajnija nego �to u svomradu prikazuje, toènije, da ga èinjenica da je bio poglavnik usta�ke dr�a-ve temeljno odreðuje, jer tu sintagmu inaèe ne bi koristio, ili ga u intim-nom smislu primarno do�ivljava kao poglavnika, pa mu je to na ovom

286


mjestu nagonski izletjelo? Obje te moguænosti jednako su problema-tiène i za njih vrijedi isto �to i za Begonjino nevje�to piskaranje. Onesu, naime, posvaðane s logikom i s moralom, a potencijalno i s jednimi drugim. Ako Deliæ smatra da Paveliæa treba promatrati ponajprije kaopoglavnika, onda mu èitav rad logièki pada u vodu, a ako pak to na-gonski osjeæa, onda samo potvrðuje da su mu motivi nastanka tog tek-sta krajnje upitni. Tragika cijelog sluèaja na koncu le�i u posve besmis-lenom nastojanju da se apsolutnog vladara jednog od najsurovijih na-cistièkih re�ima u Europi promatra kao nekakvog borca protiv totalita-rizma, �to je u pristojnom svijetu nezamislivo, a u Hrvatskoj postajepo�eljno i pogoduje stanovitoj dru�tvenoj afirmaciji koju dolazak èita-vog Rektorata na obranu jasno legitimira.

Telegram, 21. 09. 2016.

GLASNOVIÆ ZAPRAVO NE PODNOSI HRVATSKU

Nakon, malo je reæi u�asavajuæeg, facebook statusa saborskog zas-tupnika �eljka Glasnoviæa i njegovog kasnijeg dodatnog obja�njenjakojim je naglasio vlastiti neartikulirani bijes, prva reakcija kojom razu-man èovjek mo�e reagirati bila bi u neobuzdanom smijehu. Ne zbogtoga �to smatra da sve izreèeno nije skandalozno, posebno s pozicijeistupa saborskog zastupnika, kao ni zbog toga �to on ispunjava svepreduvjete za kvalitetnog redikula. Pravi razlog smijeha nalazi se u jas-noj èinjenici da Glasnoviæ, od èijeg se nagla�enog domoljublja javnostne mo�e obraniti, zapravo ne podnosi Hrvatsku. On je, �tovi�e, ako jevjerovati njegovom facebook statusu, èak i prezire. Preciznije reèeno,Glasnoviæ je patolo�ki zaljubljen u vlastitu fikciju i nekakvu viziju do-movine u kojoj svi posjeæuju mise zadu�nice za usta�ke zloèince, zago-varaju lustraciju i ne toleriraju nikakvu slobodu mi�ljenja i govora.Prava, realna Hrvatska njega ne samo da ne zanima, nego ga u tolikojmjeri frustrira i stvara mu osjeæaj nemoæi da to vi�e nije u stanju kon-trolirati, zbog èega i dolazi do ovakvog pucanja. Sve to zajedno ne bi

287


bio neki problem da on ne predstavlja paradigmu èitavog jednog svi-jeta, u kojem participira znaèajan dio populacije koji manje-vi�e misliisto �to i on, ali se to ne usuðuje javno iznijeti.

Iako na prvi pogled ne izgleda tako, Glasnoviæu i sliènima najveæiproblem ne predstavljaju ni jugoslavensko, ni socijalistièko nasljeðe,nego ponajprije modernizacija. Ne bi zapravo bilo daleko od istine za-kljuèiti kako je kljuè za razumijevanje patolo�ke odbojnosti koju gajiprema socijalistièkom razdoblju u tome �to su upravo u tom razdobljuosloboðeni emancipacijski potencijali dru�tva, u èemu je Filozofskifakultet u Zagrebu igrao znaèajnu ulogu. Na taj je naèin to razdoblje,odnosno njegovo nasljeðe, Glasnoviæu potpuno uskratilo razumijevanjeizmeðu njega i domovine. Njegov jezik i jezik moderne i prosvijeæeneHrvatske koju Filozofski fakultet, svim svojim manama unatoè, i daljesimbolizira, dva su potpuno razlièita jezika koji se ne mogu sresti ni ujednoj toèki. To, naravno, i dalje ne bi bio toliko veliki problem kadaiz njega ne bi izvirao drugi. Dok èitava graðanska Hrvatska, zajedno sastudentima, koji upravo prosvjeduju na Filozofskom fakultetu, Glasno-viæa uopæe ne do�ivljava, niti je zanima �to on ima reæi, njemu je nepoj-mljiva egzistencija ljudi koji slobodno misle i govore. To ga na koncudovodi do tolikog oèaja da bi na studente slao kordone policije. Sudarta dva principa, èak i u sluèaju kada bi do�lo do tako tragiènog razvojadogaðaja u kojima bi Glasnoviæ mogao ostvariti svoj naum i silom sus-pendirati demokraciju, ne bi ni na koji naèin ubla�io njegovu dubinskufrustraciju, kao ni osjeæaj zadovoljstva kod svih onih koji ovih danaprosvjeduju zbog dogaðanja na Filozofskom fakultetu. Zbog svega na-vedenog, Glasnoviæa nije zadovoljilo ni umirilo ni to �to je u dana�njojHrvatskoj, barem u izvjesnoj mjeri i na institucionalnoj razini, priznati uva�en do te mjere da ga se pita za mi�ljenje, da ostvaruje vi�e negopristojnu egzistenciju i da je saborski zastupnik.

Odgovor na pitanje, zbog èega je tako, djelomièno smo veæ ponudili,no za ostatak odgovora bilo nam je potrebno Glasnoviæevo dodatnoobja�njenje � da su Hrvatskoj potrebni akademska lustracija, deko-

288


munizacija i rasvjetljavanje povijesnih dogaðaja. Temeljna karakteris-tika ljudi skromnih kapaciteta le�i u njihovoj uvjerenosti da sve znajunajbolje i da njihovo mi�ljenje o bilo èemu predstavlja konaèan i neu-pitan sud. Stoga je najveæi Glasnoviæev problem u nepristojnosti i nedo-statku kuænog odgoja. No, ne primarno zbog svih uvreda koje je uputio,veæ zbog bahate nadmenosti koja ga dr�i u uvjerenju da, ako on samne zna ni�ta o povijesti pa je treba rasvijetliti, da jednako neznanjeiskazuju i ostali graðani. Akademska lustracija tu slu�i samo kao pri-vjesak i odaje jednaku vrstu nemoæi koju emitira i dekan Vlatko Pre-vi�iæ. Kako je, naime, Glasnoviæ ispravno procijenio da na Filozofskomfakultetu uglavnom rade ljudi koji se pone�to razumiju u dru�tvene ipovijesne procese i kojima ne treba ni�ta posebno rasvjetljavati, shvatioje to vrlo osobno kao izravan napad na vlastito neznanje, sa èime se znanositi jedino silom.

Sve ovo navodimo zbog jedne banalne, no opæepoznate èinjenice,koja oèito nije pravodobno stigla do Kanade (u kojoj je Glasnoviæ �ivio).AVNOJ je, naime, stvorio dana�nju Hrvatsku i u njegovim je granicamaona meðunarodno priznata. Imajuæi sve to u vidu, Glasnoviæev bijespredstavlja u prvom redu dubinsko nezadovoljstvo s èinjenicama, kakopovijesnim, tako i dru�tvenim, s obzirom da dru�tvo tako tvrdoglavoodbija izgledati onako jednostavno i retrogradno kakvim ga Glasnoviæzami�lja. Sve to zajedno u konaènici dovodi do njegovog bijesa premaHrvatskoj koji se ne usudi osvijestiti kao takvog.

Telegram, 24. 09. 2016.

�TO POVEZUJE BERNARDICU JURETIÆ,MARIJANU PETIR I VLATKA PREVI�IÆA?

Unatoè tome �to je hrvatski javni prostor odavno naviknut na ispra-zan javni govor i konstantnu produkciju gluposti i besmislica od stranevisokopozicioniranih aktera javne scene, èak i onih s najvi�im stupnjem

289


obrazovanja, malo kada je takva praksa imala ovako plodan vikend kao�to je bio protekli. Ovih smo dana, naime, svjedoèili nevjerojatnom nizuretorièkih bisera od strane Bernardice Juretiæ, Marijane Petir i VlatkaPrevi�iæa, koji se te�ko mogu podvesti pod redovno stanje. Najprije jeministrica u odlasku, koja na silu i bez ikakvog legitimiteta poku�avaprogurati novi Obiteljski zakon, posve ozbiljno izjavila da, ako je netkokonzervativan ima strah Bo�ji pa se boji Boga i neæe napraviti ni�ta lo�e.Potom je Marijana Petir zakljuèila da je eliminirana na prijekom sudu,te da se tako bez saslu�anja sudilo u vrijeme komunizma i slalo ljudena Goli otok, kao i da je na isti naèin suðeno Stepincu, zbog èega Kre-�imir Beljak (predsjednik Hrvatske seljaèke stranke) predstavlja rein-karnaciju Tita i Staljina. Na koncu je Vlatko Previ�iæ, netom prije negoga je Senat suspendirao kao dekana Filozofskog fakulteta, izjavio danema nikakvih zakonskih, ni moralnih razloga da podnese zahtjev zaumirovljenjem zbog neèijih politièkih �elja i razloga.

Prije nego se posvetimo analizi njihovih izjava i cjelokupnog diskursakoji iz tih izjava izvire, poku�at æemo odgovoriti na pitanje, koje je klju-èno za razumijevanje takvih istupa. A ono je: �to povezuje to troje naiz-gled nepovezivih ljudi? Jednostavan odgovor koji se u prvom redu na-meæe vezan je uz èinjenicu da svo troje u punom kapacitetu djeluju usmjeru dubinske klerikalizacije hrvatskog dru�tva. No, zanimljivija odnjihovog zajednièkog cilja jest èinjenica da svo troje iz te pozicije, zago-varatelja klerikalizacije dru�tva, djeluje praktièno na isti naèin. Silova-njem propisa i boljih obièaja, potpunim nedostatkom bilo kakvog uva-�avanja ljudi koji ne dijele njihove stavove, sumanutim nastojanjimada idu glavom kroz zid u ostvarenju zadanih ciljeva i mesijanskom ulo-gom koju pridaju sebi samima. Iako bi sve navedeno bilo dovoljno zarazumijevanje prirode njihovog djelovanja, dodatnu notu èitavoj stvaridaje potpuni nedostatak bilo kakve vjerodostojnosti kod troje spome-nutih ljudi. Tako je ministrica Juretiæ na odlasku prvo �ivjela u vanbraè-noj zajednici a zatim se udala za razvedenog èovjeka, Marijana Petir,koja je svoje politièko ime stekla participacijom u Raèanovoj Vladi,

290


svugdje u SDP-u vidi ostatke staljinizma, dok Vlatko Previ�iæ, koji jesmjerno u svojim radovima zagovarao kolektivnu prisutnost na prosla-vama Dana Republike, danas zagovara ugovore izmeðu Katolièko-bo-goslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta.

Sve navedeno u tolikoj je mjeri skandalozno da jasno svjedoèi o pot-puno poremeæenim kriterijima u ovda�njem dru�tvu, koji su omoguæilida ljudi takvog profila zauzimaju neke od najodgovornijih pozicija udr�avi i dru�tvu. Logika Bernardice Juretiæ poèiva na potpunoj bes-mislici i generalizaciji, koju gotovo èitava historija èovjeèanstva u pot-punosti demantira. A te�ko je pronaæi bilo kakvu ratnu situaciju i pro-dukciju nasilja, u kojoj masovno, ali i na vodeæim pozicijama, nisu su-djelovali ljudi koji su se javno predstavljali kao aktivni vjernici. No,znatno je veæi problem od ovog logièkog nedostatka neskriveno mini-strièino uvjerenje, koje se u ovakvom iskazu uopæe ne prikriva, o tomekako su konzervativci moralno ispravniji ljudi samim tim �to vjerujuu Boga. Iako je drugi dio reèenice ministrice ostao neizreèen, svakometko je u stanju razumjeti poruku savr�eno je jasno da upravo ta vrstauvjerenja stoji iza nastojanja da svjetonazor jedne skupine ljudi ulti-mativno mora biti nametnut èitavom dru�tvu. Iz toga izvire i kljuèniproblem hrvatskog dru�tva koji mo�emo svesti na uporna nastojanjaklerikalnih organizacija da dokinu pluralnost dru�tva. Marijana Petir,jedna od prvoborkinja takvih nastojanja, u tolikoj je mjeri sebe identi-ficirala s vrijednostima koje javno zastupa, da svako neslaganje s nje-nom politikom do�ivljava kao univerzalan napad na spomenuti set vri-jednosti. Otprilike u stilu zakljuèaka da svatko tko se ne sla�e s HDZ-om ne voli Hrvatsku. Ovo obja�njava njezinu histeriju, ali i dalje neobja�njava zbog èega se nabacuje etiketama i povijesnim procesima okojima oèito malo zna i svakako ih ne razumije. Pri èemu je posebnozabavan detalj, u kojemu pridajuæi sebi svetaèke odlike, tvrdi glupostda poput Stepinca nije imala pravo iznijeti vlastitu verziju prièe, oèitopotpuno nesvjesna mitolo�kog narativa koji je izgraðen upravo okoStepinèevih rijeèi sa suðenja. Vlatko Previ�iæ je pak èitav promatrani

291


diskurs doveo do njegovih krajnjih konzekvenci. Takvu vrstu odbijanjada se suoèi s realno�æu, u èemu mu svesrdno poma�u ideolo�ki drugovipoput Ive Banca, rijetko je sresti èak i u Hrvatskoj. Naime, èak i kad bis-mo sve drugo stavili na stranu, radi se o èovjeku koji je pozvao privatnuza�titarsku tvrtku na fakultet i onemoguæio studentima da koriste pro-store vlastitog fakulteta, a sve nakon �to mu je veæina Fakultetskog vije-æa izglasala smjenu i nepovjerenje. Drugim rijeèima, stvorio se èitav nizokolnosti koje bi razumnog i moralnog èovjeka odavno dovele do neo-pozive ostavke i isprike kolegicama i kolegama zbog svog pona�anja.

Iako ova tri sluèaja nisu formalno povezana, njihova istovremenost,kao i uvjerljiva sliènost metoda i djelovanja zorno svjedoèe o tome kakoje klerikalna revolucija spremna na sve da bi provela svoja nastojanja,ukljuèiv�i potpuno destruiranje institucija, boljih obièaja i uva�avanjarealne pluralnosti dru�tva u cjelini.

Telegram, 03. 10. 2016.

U�ASAVAJUÆI TEROR PRED VUKOVARSKOM BOLNICOM

Iako �ira javnost veæ du�e vremena zatvara oèi i u�i pred terorom kojipripadnici vjerske sekte nazvane "40 dana za �ivot" provode nad nasu-mice izabranim �rtvama, zbog èega vijesti o njihovim aktivnostima nisunalazile put do udarnih termina, vukovarski bi je sluèaj konaèno trebaoosvijestiti. Djelovanje skupine nasilnika koja je sebe, kao i u èitavomnizu sliènih primjera, cinièno nazvala "pro-life" inicijativom, sada je veæpre�lo u otvoreno sastavljanje popisa nepoæudnih �ena koje bi, po nji-ma, trebalo preobratiti i javno objaviti te popise. S obzirom da se takvaaktivnost ne mo�e i�èitati nikako drugaèije nego kao poziv na javnomaltretiranje graðana ove zemlje, jasno je kako bi se takvim djelova-njem trebale baviti i institucije dr�ave, ali i �ira znanstvena i medijskajavnost. Pojednostavljeno govoreæi, djelovanje te sekte trebalo bi kona-èno postati prvorazredno politièko pitanje. A za njegovo razumijevanje

292


dobro je znati kako u vezi s tim postoje dvije razine problema. Jednase odnosi na konkretno djelovanje te skupine i na posljedice tog djelo-vanja, a druga na dru�tveni kontekst koji je takvu grupaciju iznjedrio ikoji oèito ne posjeduje dovoljnu razinu zrelosti da shvati o koliko seopasnom djelovanju radi.

Krenemo li od prvoga, vratit æemo se na poèetak, tj. na cinièno imekoje ta sekta nosi. Ne postoji, naime, ni�ta antihumanistièkije i anti-�ivotnije od djelovanja te grupacije koja je sebe etiketirala upravo su-protnim znaèenjem. Prisvajajuæi vlastitoj, znanstveno neutemeljenojdogmi, ekskluzivno pravo na istinu i uzimajuæi slijedom toga sebi zapravo - suspendiranje zakona ove zemlje i zbog imaginarnih razlogateroriziranje nedu�nih graðanki, te osobe posve svjesno i promi�ljenoprovode psihièko nasilje nad graðanima. Osim �to vlastita viðenja do�i-vljavaju kao jedina ispravna, oni uzimaju sebi za pravo da s jedne straneulaze u intimu ljudi koje èak i ne poznaju, ali ih i s druge strane oèitodr�e za maloumnike koji ne znaju i nisu u stanju upravljati svojim �ivo-tima, te ozbiljno promisliti o nekom takvom èinu kao �to je pobaèaj.Drugim rijeèima, ta skupina fanatika, realno govoreæi, oduzima ljudimaposlovnu sposobnost, ne sumnjajuæi istovremeno u vlastite sposob-nosti, posve uvjereni da nekakvim molitvama i nasilnim razgovorima,koje nitko od njih nije tra�io, mogu promijeniti odluku zrele osobe kojazasigurno nije donesena bez ozbiljnog promi�ljanja. Ovo je tim zanim-ljivije s obzirom na èinjenicu da u bilo kojem pravno ureðenom dru�-tvu, pa i u hrvatskom, osoba koja na bilo koji naèin maltretira nekudrugu osobu, bez velikih te�koæa dobija sudsku zabranu prilaska osobikoju terorizira, doèim u ovom konkretnom sluèaju brojèano znaèajnaskupina ljudi pred bolnicom terorizira neza�tiæene pojedince, a da nato ne reagira nitko iz dr�avnih institucija.

Drugi aspekt problema proizlazi iz ovog posljednjeg i odnosi se nadru�tveni kontekst u kojem se sve to dogaða. Naime, jo� od prvog split-skog pride-a, preko referenduma o istospolnim braènim zajednicama,

293


do nedavnog tzv. hoda za �ivot, èitav niz klerikalnih organizacija, zaje-dno s Katolièkom crkvom, na svaki moguæi naèin poku�ava zavirivatiu tuðe postelje i organizirati i propisati privatne i intimne �ivote gra-ðana. Osim �to je takvo djelovanje dubinski nepristojno, ono je ujednoi u izravnoj koliziji s idejom sekularne, graðanske dr�ave. Stoga se naj-veæi problem, vezan uz sve te akcije, u prvom redu odnosi na totalnupasivnost dr�ave i �ire javnosti, koja je propustila sva ta nastojanjasprijeèiti u zaèetku, zbog èega sada eskaliraju do nesluæenih razmjera.Kako su te inicijative dobile dodatna krila u vrijeme prethodne vlastikoja ih je, s jedne strane, istinski podupirala, istovremeno poku�avajuæina jednak naèin propisati granice dopu�tenog govora i pisanja o nekimtemama koje nisu vezane iskljuèivo uz ove promatrane, jasno je zbogèega se sada to sve otima kontroli i ide dotle da misle da mogu slobodnoobjavljivati imena �ena koje su se odluèile na pobaèaj.

Sve se to, naravno, reflektira i na stanje u bolnicama u kojima sveveæi broj lijeènika, zbog tzv. priziva savjesti, odbija obavljati pobaèaje,�to je u nekim sredinama, poput Splita, eskaliralo do nesluæenih raz-mjera. Zanemarimo li opæepoznatu èinjenicu da znatan broj tih ljudiu javnim bolnicama odbija raditi pobaèaje, dok to u privatnoj praksirade bez problema, i koncentriramo li se na bit ovog pitanja, dr�ava binaprosto morala zabraniti takvu praksu. Ako je, naime, zakonski dopu-�teno napraviti pobaèaj i ako je netko javni slu�benik, kao �to lijeèniku javnoj bolnici jest, on nema nikakvo utemeljenje da ne�to odbija izvr-�iti. Odnosno, to pravo mo�e konzumirati u privatnim ordinacijama iklinikama, a nikako u javnim. �to je naravno potpuno u domeni dr�avei politièke odluke da tako i bude. No, neovisno o svemu navedenom,vrijedi se upitati zbog èega netko specijalizira ginekologiju, ako ne �eliraditi pobaèaje? Uvjereni pacifisti koji se groze bilo kakvog nasilja iratova, naprosto po logici stvari zaobilaze vojsku u �irokom luku.

Telegram, 06. 10. 2016.

294


KAKO JE BO�O PETROV KONAÈNO JAVNO OTKRIOVLASTITI KLERIKALIZAM

Ovaj æe tjedan, zahvaljujuæi Bo�i Petrovu, biti upamæen kao jedan odznaèajnijih u politièkom �ivotu zemlje. No, ne zbog toga �to je konaènostao izigravati tvrdog pregovaraèa, ponudiv�i Andreju Plenkoviæu pot-pise MOST-ovih zastupnika za sastavljanje Vlade, nego zbog èinjenice daje konaèno javno i krajnje cinièno otkrio vlastiti svjetonazor i ideolo�kukonstrukciju koja stoji iza navodno antipolitièkog pokreta koji vodi.Uèinio je to u razgovoru s Nata�om Bo�iæ za N1 televiziju, �to kao èinje-nicu, koliko god njegova izjava bila sadr�ajno, logièki i moralno nepod-no�ljiva, vrijedi pozdraviti, ponajprije zbog toga �to je takvim izja�nja-vanjem, makar i nesvjesno obustavio igru skrivaèa koju je MOST emiti-rao prema �iroj javnosti. Na pitanje, smeta li mu okupljanje ispred bol-nica molitvenih zajednica koje se protive abortusu, Petrov je odgovorioprotupitanjem, smeta li njemu gay parada i opæim pozivom na pravoza slobodnim izno�enjem stavova, koje bi trebao imati svatko u 21.stoljeæu. S obzirom da se èelnik MOST-a u dosada�njem javnom djelo-vanju nije iskazao kao naivan èovjek i kao netko tko ne razumije dru�-tvene procese, jasno je kako je cinizam takvog odgovora s jedne straneozbiljno promi�ljen, a s druge usmjeren ka naivnijim dijelovima popu-lacije koji bi se na prvu loptu trebali zdravorazumski slo�iti s njegovimstavom da u demokratskom dru�tvu svatko ima pravo na protest. Timebismo naravno previdjeli oèitu manipulaciju koju je Petrov poku�aoizvesti.

Naime, fundamentalna razlika izmeðu molitvenih zajednica i akti-vista koji se zala�u za jednakopravnost istospolnih zajednica odnosi sena njihov status u dru�tvu. Dok su jedni pripadnici ogromne katolièkeveæine i aktivni pripadnici Katolièke crkve, potpuno privilegirane udana�njoj Hrvatskoj, drugi su pripadnici prezrene manjine, koji su sevlastitim gradovima morali i jo� uvijek moraju �etati u sigurnim, ogra-

295


ðenim koridorima, uz za�titu specijalne policije. Pri tome ih se u tim�etnjama konstantno vrijeðalo, a nerijetko i kamenovalo, te poku�alonapasti tzv. molotovljevim koktelima. Za razliku od njih, pripadnicimolitvene zajednice slobodno se kreæu gradovima i pred bolnicama,bez da ih itko fizièki ugro�ava. Druga fundamentalna razlika izmeðu tihdviju, koja je èak i va�nija od prve iz koje logièki proizlazi, odnosi sena sadr�ajnu i akcijsku razliku meðu njima. Dok su LGBTQ aktivisti,zbog èitavog niza razloga i realnih dru�tvenih okolnosti, prisiljeni djelo-vati iz oèaja i u pravilu defanzivno, tra�eæi iskljuèivo istovjetna prava,poput onih koje imaju heteroseksualne osobe, ne ulazeæi ni na koji na-èin u prava dru�tvene veæine, pripadnici tzv. Pro-life inicijative radeupravo suprotno. Nastupajuæi ofenzivno, oni poku�avaju upravljati tu-ðima �ivotima i ulaziti u intimu nepoznatih ljudi, motivirani �eljom dasvi dijele ili barem u praksi �ive njihov svjetonazor.

Iz svega navedenog vidimo da je razlika izmeðu tih dviju skupinasu�tinska. Naime, jedni se zala�u za uvoðenje totalitarizma, a drugibrane vlastito pravo na razlièitost. Sve to Bo�o Petrov savr�eno dobrozna i razumije, ali hini naivnost, s obzirom da u 21. stoljeæu koje je takosuvereno izvukao kao argument doista nije pristojno javno zagovaratiunificiranje dru�tva po politièkim i vjerskim �eljama jedne skupineljudi. U prilog ovoj tezi ide i cjelokupno pona�anje MOST-a u prethod-noj Vladi, s obzirom da se niti jednom potezu ideolo�ke agresije premaneistomi�ljenicima, koju su provodili ministri Hasanbegoviæ i �ustar,nitko iz MOST-a, ukljuèiv�i i Petrova, nije ni na koji naèin suprotstavio.Sve to na kraju govori u prilog zakljuèku kako je MOST jedna od �tet-nijih pojava u politièkom �ivotu zemlje, i to ponajprije iz razloga �to jedo sada skrivao svoje prave politièke namjere, uzimajuæi sebi visokumoralnu poziciju s koje je dijelio lekcije ostalim akterima politièke sce-ne. Radio je to upravo na naèin na koji djeluju molitvene zajednice irazne klerikalne inicijative, samoinicijativno se stavljajuæi u pozicijumoralno superiornog arbitra, èije se mi�ljenje mora bespogovorno slu-�ati.

296


Stoga politièko djelovanje Bo�e Petrova, kao i svih spomenutih inici-jativa, predstavlja pravi iskaz crkvenog shvaæanja dru�tva, u kojemnema prostora za iskakanje i suprotstavljanje i u kojem sve mora bitipodreðeno veæinskom kolektivu i autoritetu voðe. Upravo se zbog togaljudi tog profila naðu u èudu kada se suoèe s kompleksno�æu dru�tva ipotrebom da tu kompleksnost uva�e i da je ne poku�avaju mijenjati.To æe se dogoditi kada prihvate da upravo ta kompleksnost i pluralizamu dru�tvu, a ne puka vladavina veæine, predstavljaju samu bit demo-kracije. Do tada æe biti dovoljno i to �to je Petrov konaèno jasno iskazaovlastitu ideolo�ku poziciju, dokinuv�i navodnu neutralnost kojom suse u MOST-u predstavljali.

Telegram, 10. 10. 2016.

BALDASAR JE OÈITO ODLUÈIO DOKRAJÈITI SPLITU MORALNOM I U URBANISTIÈKOM SMISLU

Iako o tome veæ du�e vrijeme nema nikakvih dvojbi, Ivo Baldasar jeoèito odluèio na kraju mandata definitivno uèvrstiti titulu najgoreggradonaèelnika Splita u novijoj povijesti. To sigurno nije bilo lako pos-tiæi, s obzirom da je u konkurenciji imao i jednog �eljka Keruma, noodluke koje poku�ava donijeti posljednjih dana u najboljoj mjeri ilus-triraju kako je u tome uopæe uspio. S obzirom da smo u nekoliko na-vrata pisali o moralno upitnim podizanjima spomenika za vrijeme nje-govog mandata, kao i o besmislenoj kupnji odreðenih firmi, koncen-trirat æemo se samo na posljednje poteze. Splitski gradonaèelnik je,naime, nakon silnih vi�egodi�njih najava konaèno prezentirao prijedlognovog GUP-a (Generalnog urbanistièkog plana), koji je posve razum-ljivo nai�ao na ozbiljnu graðansku pobunu. Za odgovor na pitanje, zbogèega je tako, ne treba se mnogo misaono muèiti, s obzirom da je novimGUP-om praktièno u svakoj dosada�njoj zelenoj zoni, rezerviranoj zarekreaciju ili parkove, predviðena moguænost gradnje. To jednako vri-jedi za Park-�umu Marjan, Tursku kulu ili za uvjerljivo najskandalozniji

297


sluèaj predviðene gradnje na Trsteniku. Za neupuæene, Trstenik je je-dan od najuspjelijih gradskih kvartova izgraðenih u sklopu projektaSplit 3, krajem sedamdesetih godina. No, to gradonaèelniku i izraði-vaèima plana oèito ni�ta nije znaèilo.

Zanemariv�i vrijednost èitavog projekta Split 3, koji je posljednjihgodina konaèno prepoznala svjetska urbanistièka, arhitektonska i po-vjesnièarsko-umjetnièka struka, ali i èinjenicu da on nije do kraja izve-den, Baldasar je odluèio iæi na ruku investitoru i vijeæniku HDZ-a Hr-voju Maru�iæu, koji je na planski zapu�tenom sportskom terenu i mak-simalno kori�tenom, ali nesreðenom javnom parkingu, naumio podiæiblok stambenih zgrada, kamuflirav�i to izgradnjom vlastite �kole i ma-njeg sportskog terena. Takva Maru�iæeva vizija ne treba èuditi, s obzi-rom da je isti èovjek prije nekoliko godina predlagao ru�enje, po njemu,bezvrijednog i zastarjelog stadiona na Poljudu, umjesto kojeg bi naatraktivnoj lokaciji trebalo niknuti luksuzno naselje. To �to jedan lo-kalni poduzetnik i gradski vijeænik ne razumije vrijednost arhitekturesocijalistièkog modernizma ne bi bio nikakav problem, kad u svemutome on ne bi nai�ao na potporu od strane gradske vlasti, koja se prak-tièno identièno pona�a. Umjesto da konaèno zavr�i projekt Splita 3 i naprostoru desetljeæima predviðenom za rekreaciju i zelene povr�ine, tepovr�ine, zajedno s parkingom, uredi, gradonaèelnik ih svjesno izruèujelolalnom poduzetniku, potpuno ravnodu�an prema urbanistièkoj logicii pobuni stanara kvarta, koji u svemu tome vide iskljuèivo �tetu i o�trose protive projektu.

Dodatnu dimenziju èitavom problemu daje pak èinjenica izostankabilo kakvog Baldasarovog legitimiteta. Radi se o èovjeku koji je izboredobio iskljuèivo zahvaljujuæi èinjenici �to je bio kandidat SDP-a, i to ufoto-fini�u, za nekih 600 glasova razlike. Kako je gradonaèelnik neda-vno izbaèen iz matiène partije, nakon èega je na parlamentarnim izbo-rima osvojio tek ne�to vi�e od 300 glasova u èitavom gradu, a samo �estna vlastitom biraèkom mjestu, jasno je kako je prilièno neozbiljno od

298


njega da ovako radikalno izmijeni urbanistièki izgled grada, bez ikakvihozbiljnih konzultacija sa graðanima. Neæe biti pretjerano zakljuèiti kakoæe, ukoliko takav plan proðe, èitav grad izgledati poput Baèvica, nakojima je u graðevinsku zonu pretvorena gotovo svaka zelena povr�ina.Drugi je moment na kojem tvrdoglavo inzistira - prodaja vrijedne zgra-de u gradskom vlasni�tvu na Peristilu, jednoj od najatraktivnijih loka-cija na Jadranu, pri èemu kao jedini argument koristi èinjenicu da æenjezinom prodajom moæi popuniti proraèun za tekuæe i planirane oba-veze. To, pojednostavljeno govoreæi, predstavlja rasprodaju obiteljskogsrebra.

Meðutim, kao �to smo na poèetku teksta naznaèili, pored urbanis-tièke destrukcije, Baldasar je èvrsto odluèio i ideolo�ki arbitrirati u gra-du, i to uz pomoæ klerikalne desnice. Tako je za nove èlanove Komisijeza imenovanje ulica i trgova predlo�io trojicu klerikalnih desnièara.Revizionistièkog povjesnièara i sveæenika Josipa Dukiæa, biv�eg dekanaFilozofskog fakulteta, takoðer povjesnièara i èovjeka bliskog klerikal-nim krugovima, Marka Trogrliæa, kojemu je jedan od najpoznatijihpoteza bila obustava nastavnog procesa na fakultetu da bi studenti iprofesori mogli gledati izravan televizijski prijenosa povratka Ante Go-tovine u Hrvatsku, te Matka Maru�iæa, doajena splitskog HDZ-a i jed-nog od najglasnijih aktivista u kampanji �eljke Markiæ na referendumuo braènim zajednicama. Baldasar je na ovaj naèin napravio korak daljeod one svoje famozne ideje o pomirbi, ogoliv�i do kraja kakav bi biosadr�aj te ideolo�ke pomirbe. A bio bi upravo ovakav da, pod nominal-nim vodstvom èovjeka koji sebe naziva socijaldemokratom, politikusjeæanja kroje pripadnici klerikalne desnice i èlanovi HDZ-a. Danas je,naravno, vrlo izvjesno kako Baldasar nema nikakve �anse da jo� jed-nom postane gradonaèelnik Splita, no posljedice njegove èetverogo-di�nje vlasti bit æe gotovo nemoguæe sanirati.

Telegram, 10. 10. 2016.

299


TREBA LI VJERONAUK NAKON 25 GODINAI DALJE BITI U JAVNIM �KOLAMA?

Istog dana kada je Katolièka crkva obilje�avala 25. godi�njicu uvo-ðenja vjeronauka u �kole, Gradsko vijeæe Splita raspravljalo je o izmje-nama i dopunama detaljnog plana ureðenja jednog od gradskih ras-kri�ja, u srcu Splita 3. Naime, na velikom platou, neposredno poredceste, na mjestu velikog parkirali�ta i jednog od znaèajnijih gradskihPazariæa, niknut æe jo� jedna crkva s pripadajuæim pastoralnim cen-trom. U svemu tome, crkveni piarovci te izmjene navode kao velikiustupak, s obzirom da æe njihovim usvajanjem barem dio Pazariæa pre-�ivjeti. Buduæi da ta crkva, koja atakira na javni prostor, ali uz mnogomanje buke u odnosu na zagrebaèki sluèaj Savica, predstavlja konaènozaokru�ivanje tzv. duhovnog prstena u Splitu, kojim je Crkva jo� deve-desetih godina naumila u svakom kvartu, u pravilu na prostoru parkaili parkinga, podiæi po jednu sakralnu graðevinu, dobit æemo sljedeæusituaciju. U radijusu od niti 500 metara, pored ove koja se planira izgra-diti, Split ima Franjevaèki klerikat na Trsteniku, jo� jednu �upnu crkvuna Trsteniku, crkvu na Mertojaku te crkvu u susjednoj Visokoj. Toznaèi da se u radijusu od pola kilometra u Splitu u posljednjih dvadesetgodina izgradilo pet vjerskih objekata impozantnih dimenzija.

Za�to ovo sve navodimo? Upravo iz razloga �to su ove èinjenice zna-tno povezanije s pitanjem egzistencije katolièkog vjeronauka u �ko-lama, nego �to se na prvi pogled èini. Naime, u èitavom razdoblju sa-mostalne Hrvatske, u kojem je na tako malom prostoru u gradu podi-gnuto pet vjerskih objekata, u Splitu nije izgraðena niti jedna jedina�kola. Ni osnovna, ni srednja. Drugim rijeèima, kapacitet splitskih �kolaostao je na razini iz socijalistièkog razdoblja, doèim crkva postoji nasvakom kantunu. To znaèi da znatan broj splitskih �kolaraca ima crkvui pastoralni centar doslovce ispred kuæe, dok znatan broj njih do �kolamora koristiti i prijevoz. Sve navedeno dovodi do posve logiènog pita-

300


nja, zbog èega se vjeronauk odr�ava u �kolama, umjesto u crkvenimprostorima, kad je posve izvjesno da nije rijeè o praktiènim razlozima,niti o smje�tajnim kapacitetima uèenika? Iz prethodno navedenog jeoèito kako za razumijevanje ovog pitanja moramo proniknuti u motiveuvoðenja vjeronauka u javne �kole, kao i u intenzitet borbe da se on unjima i odr�i mimo svake logike. Odgovor na ovo pitanje vodi nas dalje,na sljedeæe logièno pitanje, treba li se vjeronauk i dalje odr�avati u jav-nim �kolama? Krenimo najprije od motivacije. Danas je, nakon dvade-setpetogodi�njeg iskustva s praksom vjeronauka u javnim �kolama, alii sa svije�æu o djelovanju Katolièke crkve u cjelini, posve jasno da jekljuèni motiv za uvoðenje tog predmeta u �kole u potpunosti kores-pondirao s nastojanjima Crkve da znaèajno utjeèe na politièka kretanjau zemlji. U svemu tome, jedan od naèina za koji je, pored èitavog nizadrugih mehanizama koji s pokretanjem MOST-a i aktivno�æu brojnihklerikalnih udruga upravo do�ivljavaju ekspanziju, procijenjeno da bimogao biti najkorisniji jest indoktrinacija od malih nogu. Ovdje una-prijed treba osujetiti tvrdnje kako je rijeè indoktrinacija pretjerana, sobzirom da se nikako drukèije ne mo�e nazvati usaðivanje bilo kakvedogme maloljetnicima, doli indoktrinacija.

Imajuæi u vidu blagonaklonost dr�ave, koja je od starta forsirala pri-èu o uvezanosti hrvatstva i katolicizma, kao i èinjenicu da je svaki gra-ðanin vrlo dobro mogao procijeniti kako je oportuno dati dijete navjeronauk, ali i s punom svije�æu da æe u suprotnom ta djeca biti uvelikoj manjini i izolaciji, jasno je kako se na ovaj naèin u znatnoj mjeriklerikaliziralo dru�tvo. �to s jedne strane jest ogroman problem sam posebi, ali to i dalje èini manji dio istinskog problema u vezi s ovim pita-njem. Bez obzira �to u Crkvi oèito nisu ni�ta nauèili na primjeru krahasocijalistièkog projekta i praktièno identiène prakse egzistencije �kol-skog predmeta "Teorija i praksa samoupravnog socijalizma", koji jenove nara�taje vi�e od ièeg drugog udaljio od socijalizma, kljuèni pro-blem vezan za ovo pitanje odnosi se na potpunu nespojivost ideje javne�kole s vjerskom izobrazbom jedne skupine stanovni�tva. Neovisno o

301


tome koliko ta skupina bila brojna. Nekoliko je kljuènih razloga koji iduu prilog ovoj tezi. Prije svega, vjerskim dogmama nije mjesto u javnim,dr�avnim �kolama. Osim toga, ukoliko je ta praksa veæ uvedena, nemo�e se zanijekati njezinu diskriminatornu bit prema djeci drugih kon-fesija koje nemaju organiziranu �kolsku nastavu vjeronauka, ali i premadjeci ateistièkih roditelja koja nemaju nikakav zamjenski predmet u�koli.

Sumiramo li sve navedeno, jasno je kako vjeronauku naprosto nijemjesto u javnim �kolama, jer je ponajprije nespojiv s idejom javne,graðanske �kole, a potom i diskriminatoran prema svoj ostaloj djeci, au konaènici i nespojiv s idejom znanosti i obrazovanja, s obzirom nanjihovu prirodnu zadanost da propituju stvari, nasuprot dogmatskimuèenjima Crkve.

Osim svega navedenog, upravo zahvaljujuæi znaèajnom utjecaju Ka-tolièke crkve u hrvatskom dru�tvu i politici, postoji vi�e nego dovoljnocrkvenih prostora u kojima se vjeronauk mo�e odvijati i logièki je neo-dr�ivo zagovarati njegovo zadr�avanje u javnim �kolama. Imajuæi sveovo u vidu, pravo je pitanje, zbog èega ni jedna od vodeæih stranaka onjemu nije zauzela principijelno stajali�te koje bi posve argumentiranomogla braniti. Navodimo ovo iz razloga �to u normalnim demokrat-skim dru�tvima iskljuèivi argument veæine naprosto ne mo�e biti argu-ment u ozbiljnoj raspravi.

Telegram, 14. 10. 2016.

�TO JE CILJ MINISTARSTVA DEMOGRAFIJE?

Kada se vozite autocestom izmeðu Splita i Zagreba i po�elite zaus-taviti na nekoj od poznatih turistièkih destinacija �ibenske rivijere, pri-mjerice u Vodicama, s ceste æete izaæi na izlazu Pirovac. Taj se izlaznalazi toèno u selu Èista Mala, koja je bila prete�no naseljena srpskimstanovni�tvom. S druge strane magistralnog puta nalazi se Èista Velika,

302


naseljena prete�no hrvatskim stanovni�tvom. Kao �to mo�ete pretpos-taviti, oba su sela zapaljena tijekom rata, s tim da je Èista Velika gotovou potpunosti obnovljena, dok se u Èistu Malu tek djelomièno vratio�ivot i jo� je uvijek prete�no spaljena. Ova èinjenica koja se vidi obiènimokom lako je provjerljiva uvidom u popise stanovni�tva iz 1991. i 2011.godine. U Èisti Velikoj 1991. godine �ivjela su 533 stanovnika, dok suna popisu iz 2011. godine zabilje�ena 472. S druge pak strane, u ÈistiMaloj, 1991. godine �ivjelo je 596 stanovnika, a danas ih �ivi 119.

Produ�ite li autocestom dalje prema Zagrebu, kad doðete u zadarskikraj i izaðete s ceste na izlazu Posedarje, doæi æete do dva sela sliènesudbine. Rijeè je o Islamu Latinskom i Islamu Grèkom. Kao �to mo�etei pretpostaviti, oba su sela temeljito uni�tena u ratu, no Islam Latinski,u kojem je prete�no �ivjelo hrvatsko stanovni�tvo, u potpunosti je ob-novljen i u njega se vratio �ivot, dok je Islam Grèki, u kojem je prete�no�ivjelo srpsko stanovni�tvo, jo� uvijek uglavnom razru�en. Elektriènaenergija u selo je ponovno uvedena tek 2007. godine, i to samo u javnurasvjetu, a nakon toga i voda. Selo je od predratnih 1136 stanovnika,spalo na manje od 200. Va�no je napomenuti kako se to selo nalazi najedva petnaest minuta prosjeène vo�nje autom od turistièki razvikanogsredi�ta Zadra.

Krenete li pak �eljeznicom od Splita prema Zagrebu, u zaleðu �ibe-nika i okolici Knina vidjet æete i danas èitav niz poluspaljenih sela, po-put Kosova i Paðena, u kojima je u zimsko doba godine samo u neko-liko kuæa upaljeno svjetlo.

Razlog zbog kojeg sve ovo navodimo je oèit. Naime, u svim najavamakoje su pratile uvr�tavanje demografije u naziv jednog od ministar-stava, ukljuèujuæi i izlaganje Andreja Plenkoviæa u Saboru, u kojem jepredstavio program buduæe Vlade, ni jedna rijeè nije izgovorena o pre-sudnim uzrocima masovne depopulacije Hrvatske. Radi se, naravno,o masovnom odlasku graðana srpske nacionalnosti, koji jo� uvijek naj-veæim dijelom �ive u Srbiji. Mo�emo mi sada raspravljati o uzrocima

303


njihovog odlaska i o samoj odgovornost tog stanovni�tva, koje je u zna-èajnoj mjeri podr�avalo ratnu nacionalistièku politiku vlastitog vodstva,no na taj æemo naèin izbjeæi bit problema i jednako tako biti na terenunacionalistièke retorike. �tovi�e, bit æemo na terenu nacionalistièkeretorike èak i kada sve ovo pre�uæujemo i govorimo samo o potrebi zademografskom obnovom i obitelji kao osnovnoj jedinici dru�tva, nespominjuæi naprijed iznesene èinjenice. One su pak vrlo jednostavne.Hrvatska je danas, jo� uvijek, umnogome spaljena zemlja i znaèajanbroj njezinih graðana �ivi u izbjegli�tvu i nemoguænosti da se vrati udomovinu, iz pukog razloga �to im dr�ava nije obnovila kuæe i osiguralaminimalnu infrastrukturu, poput struje i vode, koja bi omoguæila ka-kav-takav odr�ivi povratak. Pri èemu je svima u ovom dru�tvu jasnoda se radi iskljuèivo o politièkoj volji da se ta pitanja rije�e.

Drugim rijeèima, ne umanjujuæi i ostale razloge, poput te�ke eko-nomske situacije u opæem smislu i posljedièno smanjenom broju djece,dr�ava bi znatno jednostavnije i vi�e postigla koncentracijom na po-vratak vlastitih graðana u svoje domove, nego svim ostalim mjerama.Jer, ne postoji nijedan racionalan razlog zbog kojeg bi netko radije �iviou pustopoljinama oko Beograda, umjesto u svom zavièaju kraj jadran-ske obale, ukoliko u njemu ima normalne uvjete za �ivot. Rje�avanjemovog pitanja Hrvatska vi�e ne bi bila pusta i napu�tena zemlja, èime bise ujedno u znaèajnoj mjeri rije�ilo i pitanje depopulacije dru�tva.

Telegram, 19. 10. 2016.

KARDINALA BOZANIÆA MALO TKO VI�EMO�E OZBILJNO SHVATITI

Jedna od rijetkih boljih stvari koja se hrvatskom dru�tvu dogodila uposljednje vrijeme odnosi se na sve ozbiljnije propitivanje crkvenog iklerikalnog djelovanja u javnosti i uèinaka takvih djelovanja. O tome sjedne strane svjedoèe upravo odr�ani prosvjedi protiv Vatikanskih ugo-

304


vora, a s druge sve brojniji glasovi u politièkom mainstreamu koji izno-va vraæaju pitanje sekularizma kao jednu od sredi�njih dru�tvenih te-ma, te s treæe utemeljene analize govora koje crkveni velikodostojniciiznose prilikom svojih javnih istupa. Unatoè tome �to je svaki od trinavedena segmenta va�an u dekonstrukciji sve ra�irenijeg klerikalizma,zadr�at æemo se samo na ovom posljednjem, potaknuti jednim od za-bavnijih Bozaniæevih govora, koji je odr�ao na misi posveæenoj Sveu-èili�tu. Kardinal Bozaniæ se, naime, poput ostalih crkvenih velikodos-tojnika, iznimno slabo snalazi pod, metaforièki govoreæi, svjetlima re-flektora. Toènije, on i pripadnici visokog klera nisu naviknuti na pro-pitivanje vlastitih tvrdnji i stavova, slijedom èega na bilo kakva propiti-vanja ne gledaju kao na dobro do�ao prilog javnoj raspravi. Njihov jeprimarni osjeæaj da ih svatko tko postavlja logièna pitanja zapravo izideolo�kih pobuda omalova�ava. No, stvari stoje drukèije. Upravo za-hvaljujuæi takvoj praksi u kojoj su navikli vjernicima s oltara tumaèitidru�tvo i svijet, u duhu neupitnih dogmi, crkveni su velikodostojnicipoèeli u tolikoj mjeri potcjenjivati javnost da sve èe�æe izgovaraju gole-mu kolièinu besmislica, oèito vjerujuæi kako one mogu proæi bez reak-cija.

Kardinal Bozaniæ je tako, na ionako problematiènom dogaðaju, misiorganiziranoj od strane Zagrebaèkog sveuèili�ta, zauzeo pozu �rtve,prilièno neuvijeno napav�i studente i profesore Filozofskog fakultetakoji su uoèili pogubnost ugovora s Katolièko-bogoslovnim fakultetom.U èitavoj toj litaniji, bez smisla i reda, Bozaniæ je rekao i sljedeæe: "Upostupcima koji nisu voðeni istinom, nego razornim nemirom, vidimousvajanje duha komunistièke diktature, kada se znanost zatirala, kadase sveuèili�ne nastavnike proganjalo i zatvaralo, kada je i sastavnica izkoje je roðeno Sveuèili�te iskljuèena, kada je duboko ranjena du�a hr-vatskoga naroda. To je vrijeme o kojemu svjedoèi politièki odnos premabla�enomu Alojziju Stepincu, èiji zagovor rado zazivam na sve vas, dra-gi studenti i profesori". Pojednostavljeno govoreæi, Bozaniæu je duhkomunistièke diktature u tome �to studenti i veæi broj profesora Filo-

305


zofskog fakulteta brane prije svega vlastite profesionalne i egzisten-cijalne interese, a potom i principe sekularne dr�ave. Takav govor na-ravno nije u stanju uoèiti da upravo iza njegovih nastojanja stoji tota-litarna praksa, zahvaljujuæi kojoj se siluje procedura, gura dubioznasuradnja KBF-a i FF-a u �iri paket ugovora, ne bi li pro�la neprimije-æeno, vlastitim studentima brani okupljanje i participaciju na Vijeæu,te proizvodi opæa histerija u kojoj se kardinal s oltara bavi unutarsveu-èili�nim pitanjima.

Èak i kada ni�ta drugo o hrvatskom dru�tvu ne bismo znali osim �tobismo imali uvid u ovaj Bozaniæev govor, bilo bi nam jasno do koje sumjere suspendirani maniri pristojnog pona�anja. Dru�tvo u kojem po-glavar dominantne vjerske zajednice sebi uzima za pravo da s oltaraarbitrira o pitanjima koja sa crkvenim djelovanjem nemaju nikakveveze, ozbiljno se vratilo u predmodernost, �to predstavlja dugoroèniproblem tog dru�tva. No, konkretan problem vezan uz Bozaniæev govorodnosi se na hinjenu naivnost i besramnu nadmenost pozicije s kojenastupa. Dakle, nakon �to je Crkva postigla da se Katolièko-bogoslovnifakultet vrati u sastav svih sveuèili�ta u zemlji, �to je logièki te�ko obja-�njiva èinjenica, nakon �to se zna da osim tog fakulteta na Zagrebaèkomsveuèili�tu egzistira i Filozofski fakultet Dru�be Isusove, te nakon �toje crkva utemeljila Katolièko sveuèili�te, pronalaziti komunistièki duhna tom istom sveuèili�tu i izigravati �rtvu nije samo nepristojno, negoje i nemoralno. Jedina institucija u Hrvatskoj koja je u punom opseguusvojila sve totalitarne prakse re�ima koji oèito ne mo�e smisliti upravoje Katolièka crkva. Pri èemu je razoèaravajuæe do koje mjere u vrhovimate institucije do�ivljavaju javnost kao maloumnu.

Ovo navodimo iz razloga �to je kljuèni problem koji Crkva ima s ot-porom na Filozofskom fakultetu u tome �to �eli uspostaviti totalni mo-nopol na Zagrebaèkom sveuèili�tu, a koji jo� jedino remeti Filozofskifakultet. Posve je jasno da na svim naprijed spomenutim institucijamapostoje gotovo svi studiji koje se �eljelo uvezati s onima na Filozofskom,

306


a ako pak ne postoje, da ih je lako s tolikim kapacitetima pokrenuti. No,kako to i dalje ne bi stvorilo potpunu klerikalnu situaciju na sveuèili�tu,to Bozaniæa i njegove toliko nervira, da za zatiranje i komunistièke me-tode optu�uje one koji se protiv takvih crkvenih metoda upravo bore.To �to Bozaniæ i Crkva �ele, a u èemu su na Filozofskom fakultetu trenu-taèno sprijeèeni, zove se, naime, totalitarizam.

Telegram, 23. 10. 2016.

NINA OBULJEN I UÈENJE O DOMOVINSKOM RATU

Iako to nitko od ljudi koji su sudjelovali u izradi kurikularne reformenije na taj naèin imenovao, a mo�da ni osvijestio, ogromna energijakoja se kanalizirala u tom poslu te�ila je dubinskoj razgradnji auto-ritarne uloge dr�ave s potpuno anakronom te�njom za obrazovanjemposlu�nih graðana koji nisu tu da bi postavljali pitanja i otvarali noveperspektive, nego da bi mehanièki usvajali zakljuèke i znanja koja imdr�ava servira. Ovaj zakljuèak ne vrijedi naravno za predstavnike na-cionalistièke desnice koji su vrlo dobro razumjeli o èemu se radi, ulo-�iv�i golemu energiju da reformu zaustave i sru�e. To da su u tome nakraju i uspjeli predstavlja zapravo pora�avajuæu vijest za hrvatsko dru-�tvo, koje je iskazalo masovno neslaganje s tim scenarijem. Sadr�ajnonerazumijevanje izmeðu ta dva gledanja u vezi obrazovanja moglo seponajbolje i�èitati u polemici izmeðu Jurice Pavièiæa i Ante Nazora, ukojoj je Nazor, koliko god ga takva tvrdnja u�asavala, nastupio kaoklasièni zastupnik dogmatskog socijalizma u obrazovanju.

Svo to inzistiranje na jednoj i neupitnoj istini, koja treba biti propi-sana s najvi�ih instanci, i �elja za potpunim izostankom bilo kakve mul-tiperspektivnosti, koja se u startu smatra heretiènom, bez obzira �toona predstavlja osnovni preduvjet bilo kakve ozbiljne historiografije,u punom smislu rijeèi predstavlja kopiju naèina na koji se u socijalizmuprilazilo historiji Narodnooslobodilaèke borbe. Drugim rijeèima, nacio-

307


nalistièka bi desnica zadr�ala isti pristup, samo bi mu promijenila pred-znak. Sve ovo navodimo zbog izjave koju je nova ministrica kultureNina Obuljen Korin�ek dala na otvaranju savjetovanja arhivista o temi"Arhivi i Domovinski rat". A ta izjava glasi: "Tema Domovinskog rata,u godini kad se obilje�ava njegova 25. obljetnica, pokazuje da je punotoga napravljeno, ali i da nas to povijesno razdoblje jo� uvijek zaokupljai emotivno, jer nas je obilje�ilo, te je jako va�no da se Domovinski rat,kao temelj Republike Hrvatske, pravilno interpretira i prezentira, bu-duæi da to nije samo pitanje pro�losti, veæ i buduænosti". S obzirom daovakva vrsta odnosa prema historiografiji nièim ne odudara od onenacionalistièke desnice, neovisno o tome iznosi li takvu vrstu shvaæanjaAnte Nazor, Slobodan Prosperov Novak, Tomislav Karamarko ili ZlatkoHasanbegoviæ, doista je nejasna kolièina buke i protesta s kojom jeimenovanje ministrice Obuljen doèekano u tom miljeu.

Preskoèimo li opæa mjesta i uobièajene fraze te uoèimo bitno, shvatitæemo da i nova ministrica kulture �ivi u uvjerenju kako se u historio-grafiji ne�to mo�e pravilno interpretirati i prezentirati, a �to bi naravnobilo propisano i regulirano od strane dr�avnih institucija. Kako takvoviðenje jasno implicira da postoji i nepravilna interpretacija povijesti,u konkretnom sluèaju ona vezana uz Domovinski rat, posve je nejasnopo kojim se kriterijima misli uspostaviti razlika izmeðu tzv. pravilne itzv. nepravilne interpretacije. Jedino je jasno da to nikako ne mogu bitikriteriji struke, nego iskljuèivo ideologije. Naime, koliko god se povijesti uèenje o povijesti promatralo kao utilitarne discipline, rijeè je ponaj-prije o znanosti koja ima neke svoje zakonitosti. Kako te zakonitosti,naravno, ni na koji naèin ne poznaju primjerenost ili neprimjerenost,jasno je kako u sluèaju zagovaranja takvog pristupa mo�e biti iskljuèivorijeèi o ideolo�kom nasilju nad znanstvenim aparatom. Takvim viðe-njima nasuprot, historiografija je u onoj mjeri kvalitetna, ukoliko jevjerodostojna, ne iskrivljuje èinjenice i nudi vi�e perspektiva u odno-sima prema povijesnim dogaðajima i procesima. Imajuæi ovo u vidu,

308


prosjeèni bi graðanin mogao biti istinski zaèuðen da iz HDZ-a umjestoproklamirane opæe vjerodostojnosti - zagovaraju primjerenost.

Telegram, 28. 10. 2016.

ZA�TO JE DOBRO �TO KOLINDA GRABAR KITAROVIÆIMA ZANEMARIVE USTAVNE OVLASTI

Iako smo to znali od ranije, a posebno nakon odgovora MiloraduPupovcu, u kojem je predsjednica Kolinda Grabar Kitaroviæ za porastnetolerancije i govora mr�nje prema manjinama indirektno optu�ilasame predstavnike manjina (da te napade izazivaju svojim pisanjem istavovima), poslije ovotjednog intervjua RTL televiziji otklonila je iposljednje dileme oko toga treba li predsjednica imati veæe ovlasti. Pos-talo je, naime, posve neupitno da je jedna od sretnijih okolnosti za hr-vatski politièki sustav ta da Kolinda Grabar Kitaroviæ ima zanemariveustavne ovlasti. U spomenutom intervjuu za RTL predsjednica je daladvije krajnje problematiène izjave, koje novinarka Mirjana Hrga na-�alost nije ozbiljno problematizirala. Iako su obje izjave zahtijevale do-datno obja�njenje. Prva se odnosi na predsjednièinu nagla�enu zabri-nutost za suoèavanje s pro�lo�æu, a druga na pitanje pobaèaja. GrabarKitaroviæ tako pitanje odnosa prema ubijenima iz 1945. promatra naovaj naèin: "Usudila bih se èak reæi da smo se s usta�kim zloèinima ipro�lo�æu doista suoèili i da smo priznali �to se dogodilo. Meðutim,vrijeme komunizma ostaje neistra�eno razdoblje. Ja sam apsolutno pro-tiv lova na vje�tice, ali sam za to da se utvrdi povijesna istina". Temeljnije problem ove izjave �to ona nije izreèena 1990. nego 2016. godine i�to ju je izrekla predsjednica dr�ave, a ne netko drugi.

Svakome tko poznaje politièku i dru�tvenu stvarnost Hrvatske, a utu bi skupinu predsjednica dr�ave svakako morala spadati, posve jejasno kako posljednjih 25 godina svjedoèimo kontinuiranim naporimaraznih dijelova dru�tva da se stvarnost usta�ke dr�ave falsificira i pre-

309


�uti. To je, meðu ostalim, dovelo i do toga da su zidovi u praktièno svimgradovima u zemlji posve regularno izgrafitirani usta�kim i nacistièkimznakovljem, da potpredsjednik Sabora po ulicama vodi rulju koja izvi-kuje usta�ki pozdrav, s namjerom da napravi udar na jednu od insti-tucija dr�ave, da je donedavni ministar kulture bio èovjek s vrlo jasnomneousta�kom pro�lo�æu, a da je aktualni ministar obrazovanja i znanos-ti èovjek koji je u notornom usta�kom du�nosniku vidio tragièno pre-�uæenog znanstvenika s izvrsnim filozofskim nasljeðem. Pridodamo lisvemu tome i èinjenicu da je predsjednica dr�ave pretpro�le godinezaobi�la slu�benu komemoraciju u Jasenovcu, do�av�i tamo nekolikodana ranije i upisav�i u knjigu dojmova èitav niz besmislica, od kojihni na jednom mjestu nije spomenula èiji je to bio logor, kao i èinjenicuda je ravnateljicu Jasenovca imenovala svojom savjetnicom za holo-kaust, iz èega se jasno dalo i�èitati zaobila�enje kljuène funkcije toglogora - genocid nad Srbima, cinizam predsjednièine izjave postaje jas-niji. Pojednostavljeno govoreæi, dok se zemljom valja konzervativnarevolucija u èijoj pozadini le�i èitav niz sentimenata prema usta�kojdr�avi i dok neki visokorangirani povjesnièari poku�avaju falsificiratistvarnost Jasenovaèkog logora, a da istovremeno nitko s ljevice ne ne-gira, niti brani zloèine poèinjene 1945. godine, Kolinda Grabar Kitaro-viæ prièa bajke o tome kako smo se kao dru�tvo suoèili s usta�kim zlo-èinima, a da s osvetnièkim zloèinima pobjednika nismo. Iz ovoga sli-jede samo dvije opcije, od kojih se te�ko odluèiti koja bi trebala vi�ezabrinjavati. Ili predsjednica Republike nema pojma o dru�tvu i zemljikoju vodi, ili o tome svjesno obmanjuje javnost.

Druga izjava, vezana uz temu pobaèaja, zapravo je jo� problematiè-nija. Navodeæi kako je njen osobni stav o pobaèaju poznat, ali kako ipakne mo�emo dopustiti da nam osobni stavovi budu ispred dr�avnih idru�tvenih interesa i da zabrana ne rje�ava ni�ta, predsjednica je dovelado toga da je postalo legitimno postaviti pitanje, da li je ona uopæesvjesna vlastitog polo�aja i va�nosti izgovorenog s te pozicije. Naime,sve i da tako misli, ona naprosto ne mo�e sebi dopustiti da ka�e kako

310


æe u ime oportunizma i meðunarodnog imid�a zemlje zanemariti vlas-titi stav. Iz èega proizlazi dodatni problem. Ukoliko doista vjeruje u to�to je rekla, o tome kako ne mo�emo dopustiti da nam osobni stavovibudu ispred dr�avnih i dru�tvenih interesa, praktièki je priznala da sunjezina uvjerenja posve anakrona i neprimjerena dana�njem vremenu,�to nas suoèava s pitanjem, zbog èega onda ima takve stavove? No,imajuæi u vidu sve navedeno i vraæajuæi se na zakljuèak s poèetka teksta,odgovor na ovo pitanje zapravo i nije toliko bitan, s obzirom da imamotu sreæu da su politièke ovlasti predsjednice minimalne, jer da nisupolitièki i dru�tveni �ivot zemlje bio bi zasigurno �ivopisniji, ali bi nu-dio i mnogo vi�e razloga za zabrinutost. Koliko god to izgledalo neza-mislivo.

Telegram, 02. 11. 2016.

HRVATSKA MORA ODLUÈITI JE LI DJELOVANJEHVO-a NJEZINA STVAR ILI NIJE

Malo �to je tako zorno svjedoèilo o moralnim i intelektualnim pro-blemima hrvatske politike i dru�tva, poput nedavnih uhiæenja pripad-nika HVO-a u Ora�ju. A svi znamo da je konkurencija za takvo �to uis-tinu ozbiljna. Naime, kad zanemarimo razna nagaðanja o tome za�tosu ti ljudi uhiæeni ba� sada i koja je u svemu tome uloga globalnih pre-viranja izmeðu NATO-a i Rusije, ali i pitanja od kada hrvatske vlastiznaju za te i ostale potjernice, suoèit æemo se s èinjenicom da su ti ljudiosumnjièeni za konkretne zloèine, za koje nitko nije odgovarao. Imajuæito u vidu, doæi æemo do dva navedena aspekta problema ovog pitanja,logièkog i moralnog. Èak i kad bismo uva�ili sva medijska nagaðanjao pozadini tih uhiæenja, jo� uvijek ne mo�emo razumjeti zbog èega jeta prièa u prvom planu. Tako se gotovo èitava javnost uplela u histerièniobraèun s pravosuðem Bosne i Hercegovine, bez da i u jednom tre-nutku uva�i èinjenicu da postoje konkretni zloèini za koje nitko nijeodgovarao. To naravno predstavlja ogroman moralni problem dru�tva,

311


posebno u svjetlu èinjenice da ta ista javnost konstantno inzistira narasvjetljavanju poslijeratnih ubojstava iz 1945. godine. Time se naravnoupada u logièki paradoks, svodeæi stvari na jednostavno pitanje. Uko-liko se dru�tvo treba suoèiti sa zloèinima iz 1945. godine, �to samo posebi nije sporno, �to je sporno u tome da se rasvijetle zloèini iz deve-desetih? Tim prije �to su ljudi koji su ih poèinili, pri èemu ne preju-diciramo odgovornost osumnjièenih, no netko je te zloèine svakakopoèinio, jo� uvijek u punoj �ivotnoj snazi.

Sve nas to dovodi do kljuènog pitanja odnosa Hrvatske prema ratuu Bosni i Hercegovini i posebno prema HVO-u. Veæ se na razini osno-vne logike postavlja pitanje, s kojim se pravom hrvatska politika i jav-nost osjeæaju uvrijeðenima i pozvanima arbitrirati u pravosudni sustavdruge zemlje, koja prije svega poku�ava rasvijetliti zloèine poèinjene navlastitom teritoriju, privodeæi ljude koji su dr�avljani te iste zemlje, nateritoriju te iste zemlje? Iako je ta pozicija, naravno, logièki posve neo-dr�iva, nju je moguæe objasniti iskljuèivo identifikacijom Hrvatske sratnim djelovanjem HVO-a u ratu u Bosni i Hercegovini. To bi pakzvuèalo uvjerljivo i imalo bi veze s èinjenicama, no to bi nas onda do-velo do drugog, znatno problematiènijeg pitanja koje aktualna hrvatskapolitika oèito ne namjerava postaviti. Ukoliko je postignut visok stu-panj identifikacije s djelovanjem HVO-a, podrazumijeva li to i odgo-vornost za sve ono �to je HVO radio u ratu u Bosni i Hercegovini? Kon-kretno govoreæi, ako se Hrvatska identificira s uhiæenima u Ora�ju,onda se jednako identificira i s Dreteljom, Mostarom, Ahmiæima, Sto-cem i ostalim toponimima zbog kojih se uostalom i sudi u Hagu osum-njièenim èelnicima Herceg-Bosne.

Postavljajuæi stvari u ovu perspektivu, postaje nam jasno za�to jeizostao su�tinski razgovor o ovim pitanjima i zbog èega se raspravljaiskljuèivo o neovisnosti bosanskohercegovaèkog pravosuða i tra�i nekameðunarodna politièka pozadina nedavnih uhiæenja. Takvo zaobila�e-nje stvarnosti od strane HDZ-a potpuno je razumljivo, buduæi da toj

312


stranci nikako ne mo�e biti u interesu ozbiljno propitivanje uloge hrvat-ske politike u ratu u BiH, posebno u onom dijelu vezanom uz hrvatsko-bo�njaèki rat. No, jednako je tako posve nejasno, zbog èega preostalidio javnosti, prije svega politièke, na sve to pristaje, izbjegavajuæi ot-voriti ova pitanja? Pojednostavljeno govoreæi, kada ovda�nja mains-tream politika bude spremna zaista otvoreno razgovarati o navedenimpitanjima, uklonit æe se razlozi za proizvodnju histerije i konaèno æemopoèeti �ivjeti u pristojnom dru�tvu, èija se legitimacijska osnova neæepronalaziti u glorifikaciji rata kao takvog.

Telegram, 06. 11. 2016.

SDP-ovo VRIJEME PORAZA

Kljuèni poraz koji se SDP-u dogodio na juèera�njim izborima, a okojem u toj stranci nitko jo� ni�ta nije rekao, odnosi se na izlaznost.Èinjenica da je na izbore za predsjednika Socijaldemokratske partije,od nekih 37 tisuæa èlanova, iza�lo tek oko 18 tisuæa, �to znaèi ni polovicaèlanstva, jasno ukazuje na to da SDP-u vi�e ne vjeruju ni vlastiti èlanovi.Mimo svih drugih poraza koji tu stranku prate u proteklih nekolikogodina, ovaj je ipak najznakovitiji. Imajuæi u vidu ovakvu situaciju, apraktièno je nemoguæe da je èelni ljudi stranke nisu bili svjesni prijenego je dospjela do �ire javnosti, izgleda jednostavno nevjerojatno dasu se oni koji su na te izbore iza�li odluèili za politiku inercije. Ovakopremoæan rezultat Davora Bernardiæa, zajedno s pora�avajuæim rezul-tatom Karoline Leakoviæ, koja je ponudila istinski drukèiju politiku, aliprije svega i neki konkretan sadr�aj, ponajprije svjedoèi o uvjerenjuonih koji su glasali da æe i dalje sve biti u redu i kretati se po nekojinerciji. Ta bi inercija po takvoj vrsti shvaæanja znaèila da æe dru�tvo,kada se nakon osam godina umori od HDZ-a, masovno birati SDP naisti naèin na koji stranka sad masovno bira Bernardiæa temeljem dosje-losti i puke èinjenice da je relativno mlad. To se naravno neæe dogoditi prilièno je fascinantno kako toga u SDP-u nisu svjesni.

313


Dok svi rezultati odr�anih izbora u posljednje vrijeme, kako u Hrvat-skoj, tako i diljem Europe, ponajprije u Grèkoj i �panjolskoj, a jednakotako i u SAD-u svjedoèe suprotno, u SDP-u su se odluèili ignoriratirealnost. Na taj naèin odbijaju priznati da su se biraèi umorili od stra-naka establi�menta, posebno onih na lijevom centru i da su veæ tolikooèajni da masovno podr�avaju svaku antisistemsku inicijativu, ma koli-ko ona opasna bila. Drugim rijeèima, kakva god bude vlast HDZ-a iMOST-a, a osobno nemam nikakvih dvojbi oko toga da æe biti kata-strofalna, ovakav SDP mo�e biti siguran samo u jedno � da on neæe bititaj koji æe je zamijeniti.

No, pored navedenog, postoji i drugi neosvije�teni problem unutarSDP-a. Èlanovima te stranke nikako nije jasno da se hrvatsko dru�tvoupravo temeljito mijenja, da je nacionalistièka i klerikalna desnica po-èela u njemu igrati nikad znaèajniju ulogu i da se nalazimo u vremenuu kojem æe stanje kakvo se danas definira na ljevici potrajati du�e vri-jeme i posljedièno prouzrokovati poraze ljevice, ukoliko se ona iznovane uspostavi. Masovnom podr�kom Davoru Bernardiæu, esdepeovci suposlali jasnu poruku da je po njihovom viðenju stanje normalno i daje dovoljno kretati se po inerciji koja æe veæ donijeti neki rezultat. Ovotvrdimo zbog toga �to je èak i pedantnijim analitièarima politièkih idru�tvenih procesa praktièno nemoguæe sjetiti se makar jednog kon-kretnog stava koji je Bernardiæ tijekom svoje solidno duge karijere uaktivnoj politici zastupao, a da je on bio ispunjen nekim smislenimsadr�ajem. To se, �tovi�e, nije desilo ni u ovoj kampanji.

No, ono �to je iz kampanje ostalo kao èinjenica odnosi se na to da jeu njoj konaèno rekao ne�to pamtljivo, ali krajnje besmisleno. Govoreæio problemu porasta ekstremne desnice u dru�tvu, on se, nièim izazvan,osvrnuo i na nepostojeæu ekstremnu ljevicu, kojoj bi po njemu SDPtrebao biti brana. S obzirom da takvu vrstu dru�tvenog i politièkogautizma susreæemo u pravilu na opskurnim portalima desne proveni-jencije, posve je nevjerojatno da se ona primila i kod vodeæih ljudi u

314


SDP-u. Imajuæi to u vidu, Bernardiæeva je sreæa �to ga nitko od novinaranije pitao, koga on to smatra ekstremnom ljevicom i zbog èega? Toènije,koji je konkretan politièki sadr�aj za njega ekstreman. Nema naravnonikakve dileme da bismo se suoèili s nemu�tim odgovorom bez sadr-�aja, ali bi ga ipak bilo zanimljivo èuti. Jednako kao �to bi bilo zanim-ljivo èuti nekakav konkretan politièki sadr�aj opæenito, koji javnost zasada nije èula.

Na kraju nam ostaje da zakljuèimo da je, koliko god dugoroène pro-gnoze bile nezahvalne, te�ko ponuditi ikakav suvisli protuargumentzakljuèku da je od SDP-a digla ruke polovica njegovog èlanstva, dok sedruga polovica prete�no odluèila za put u irelevantnost. �to drugimrijeèima znaèi da je prostor ljevice u Hrvatskoj sve upra�njeniji.

Telegram, 20. 11. 2016.

UBOJSTVO U NAZOROVOJ PRVI JE SLUÈAJUBOJSTVA IZ POLITIÈKE MR�NJE

Iako �ira javnost to jo� uvijek nije percipirala, u Hrvatskoj se upravodogodilo prvo ubojstvo iz politièke mr�nje, �to je èinjenica koja bi tre-bala ozbiljno zabrinuti svakog odgovornog èovjeka u dru�tvu, a pose-bno one na odgovornim funkcijama. Rijeè je o ubojstvu Ðorðija Buriæa,koji je brutalno ubijen u vlastitom stanu u zagrebaèkoj Nazorovoj ulici.Za potvrdu ove jezive èinjenice ne treba biti nikakav poseban lumen,dovoljno je konzultirati iskaz osumnjièenog Vlade Turudiæa, inaèe jed-nog od istaknutijih pripadnika opskurne prava�ke stranke. Naime, ka-ko je sam Turudiæ zakljuèio, konstantno ga je nerviralo to �to je Buriæbio, kako on ka�e, stara komunjara, zatim porijeklom Crnogorac kojije èak i�ao u posjetu rodbini u Crnu Goru. Tragedija ovog ubojstva pos-taje time jo� i veæa, s obzirom da Turudiæ u iskazu nije pokazao nikakveznakove kajanja. Drugim rijeèima, jedan od istaknutijih èlanova strankeA-HSP posve je mirno i iz mr�nje ubio èovjeka zbog njegovog porijekla

315


i politièkih stavova. Kljuèno je pitanje pred kojim se nakon ovoga nala-ze dru�tvo i dr�avne institucije: treba li to �to se dogodilo promatratikao izoliran sluèaj amoralnog pojedinca ili kao simptom �ireg i zabri-njavajuæeg dru�tvenog procesa? Mnogo momenata na�alost ukazuje daje rijeè o ovom drugom.

Imajuæi u vidu da veæ godinama u zemlji djeluje èitav niz portala,lokalnih televizija i tiskovina koje posve otvoreno raspiruju mr�njuprema politièkim neistomi�ljenicima, nerijetko pozivajuæi na obraèuns njima i lijepeæi im etikete izdajnika, te da se takve aktivnosti tolerirajudo te mjere da smo se s njima veæ sa�ivjeli, jasno je kako je stvorenaklima u kojoj je takvo ubojstvo postalo moguæe. Kako su sve te medijskeaktivnosti bile praæene konstantnim upadima ljudi iz Keleminèevogkruga na razne tribine i kulturna dogaðanja diljem zemlje, èemu samu vi�e navrata i osobno svjedoèio, prilikom kojih je njihova jedina na-mjera bila da vrijeðaju govornike i publiku, te prekidaju sva ta doga-ðanja, ne treba nas previ�e èuditi �to smo svjedoèili ubojstvu iz mr�nje.S obzirom na sve navedeno, mo�emo konstatirati da je definitivno sa-zrelo vrijeme da dr�ava i dru�tvo ovaj problem i njegove razmjere naj-prije osvijeste, a potom i poènu rje�avati. Krajnji je èas, na�alost, veæpro�ao, ali se jo� mo�e sprijeèiti eskalacija navedenih procesa. O tomekoliko je u svemu tome presudna politièka volja, a potom i uloga main-stream medija, ne treba posebno isticati.

Sve ovo �to smo u tekstu naveli konkretno znaèi da bismo vrijemepronala�enja unutra�njih neprijatelja trebali konaèno ostaviti iza sebete da je krajnje vrijeme za izgradnju istinski demokratskog dru�tva ukojem nitko neæe biti stigmatiziran zbog iskazivanja vlastitih politièkihmi�ljenja. Osnovni je preduvjet za stvaranje pretpostavki da se ovajproblem rije�i � njegovo konkretno apostrofiranje, umjesto skrivanjaiza opæih fraza o ugrozi od raznih vrsta radikalizama, a �to je svojstvenogotovo svim akterima na politièkoj sceni. Hrvatsko dru�tvo se suoèavas problemom radikalno desnog ekstremizma i ovakve vrste prijetnji,

316


verbalnog, medijskog i internetskog nasilja dolaze iskljuèivo od stranete grupacije ljudi, koji u svakome tko iska�e mi�ljenje koje ne odobra-vaju, pronalazi udba�e, izdajnike, neprijatelje, strane plaæenike, Jugo-slavene i sl. S obzirom da je takva vrsta shvaæanja praktièno legaliziranaza vrijeme pro�le vlasti, �to je najbolje izrazio Tomislav Karamarkokada je rekao da æe svatko u èetiri zida moæi misliti i govoriti �to god�eli, dok æe slobodno iskazivanje stavova o odreðenim temama u jav-nosti biti sankcionirano, a zatim operacionalizirao ministar kultureZlatko Hasanbegoviæ, komesarski uzimajuæi sredstva svima koji su sedrznuli konzumirati slobodu govora, rje�avanje problema moralo bipoèeti od Vlade i HDZ-a. Jer, koliko god ekonomsko pokretanje zemljebilo presudno va�no za egzistenciju graðana, bez eliminiranja politièkemr�nje i nasilja iz javnog prostora dru�tvo æe tonuti u strah i beznaðe,unutar kojeg ni ekonomija neæe imati previ�e izgleda.

Telegram, 24. 11. 2016.

BESRAMNOST BRUNE ESIH

Teorija o postèinjeniènom dru�tvu, koja je zahvaljujuæi Trumpovojpobjedi na predsjednièkim izborima u SAD-u poèela postajati opæemjesto, savr�eno oslikava aktualni dru�tveni trenutak u Hrvatskoj. Ze-mlji u kojoj se ne priznaju nikakvi kriteriji i u kojoj ljudi s potpunomneupuæeno�æu u temu o kojoj govore i s proporcionalnim vi�kom os-tra�æenosti pu�taju u javni prostor, bez imalo srama, nevjerojatnu ko-lièinu besmislica. Jedna od vodeæih pojava tog tipa svakako je BrunaEsih, znanstvena novakinja u Institutu "Ivo Pilar", aktivistica bleibur�kihkomemoracionista, zagovarateljica lustracije i odnedavno posebna sa-vjetnica predsjednice Kolinde Grabar Kitaroviæ. To �to Bruna Esih u 15godina nije uspjela steæi doktorat i �to joj to nièim nije ugrozilo radnomjesto u Institutu, predstavlja skandal svoje vrste. No, druga se vrstaproblema nalazi u èinjenici kako je to ni na koji naèin nije sprijeèilo da,

317


nastupajuæi s pozicije neupitnog znanstvenog autoriteta, donosi kona-ène historiografske ocjene kompleksnih povijesnih procesa.

Iako joj je takva vrsta rijetko besramnog djelovanja u javnosti veæpre�la u naviku, u intervjuu koji je dala Slobodnoj Dalmaciji, oti�la je ikorak dalje. U tom intervjuu, koji je s njom vodila novinarka Snje�ana�etka, a koji ima sve elemente propagandnog, beskonfliktnog razgo-vora, u moru izgovorenih besmislica Esih je stigla zakljuèiti da bi usluèaju poraza u proteklom ratu èitava zemlja bila pretvorena u Ovèaru,jednako kao i 1945. godine. Nakon toga je po�eljela kadrovirati na Sveu-èili�tu, istièuæi da je skandalozno to da na njemu predaju osobe kojeopravdavaju komunistièke zloèine. Najveæi problem s ovakvom vrstomizvrnute logike imamo zbog èinjenice �to je Bruna Esih tek glasnogo-vornica jednog ra�irenog stanja svijesti na desnici, koja je tim agre-sivnija �to je logièki bez ikakvog utemeljenja. Uvjerenje koje iza takvevrste razmi�ljanja stoji u potpunosti je totalitarno, pa je tim èudnije daoni koji ga javno iznose nisu svjesni te èinjenice.

Krenimo od posljednjeg. Bruna Esih bi zapravo dijelila otkaze najavnom sveuèili�tu ljudima s èijim se mi�ljenjem ne sla�e, ali bi se isto-vremeno borila protiv nasljeða komunistièkog totalitarizma, kako gaona naziva. Ovo je naravno posve jednostavno provjerljiva tvrdnja, bu-duæi da ona ne ispunjava ni jedan preduvjet znanstvene valorizacijeljudi èiji su rezultati i radovi svjetlosnim miljama ispred njenih. Ovakvopropagiranje ideolo�ki obojenog diletantizma predstavlja zapravo naj-ni�u toèku do koje su kulturna, medijska i znanstvena javnost dogurali.Slijedom toga, ne treba nas èuditi ni zakljuèak �to ona posve opu�tenoizjednaèava antifa�istièku borbu s u�asima Vukovara i ovog rata. No,èinjenica �to nas takva njena logika ne zaèuðuje, ne umanjuje zaèu-ðenost nad tim da je uspjela zavr�iti humanistièki studij bez ikakvogkori�tenja logiènog aparata. Pored toga �to konstantno ponovljana la�o 1945. godini kao godini terora nad Hrvatima, ne predstavlja ni�ta

318


drugo doli potpunu glupost, njezino usporeðivanje s Ovèarom ukazujena spajanje nespojivog i su�tinsku perfidnost njezine pozicije. Èinjenicesu vrlo jednostavne. Partizanska vojska je 1945. godine oslobodila Jugo-slaviju od fa�izma, ujedno se osvetiv�i pora�enim kolaboracionistièkimsnagama s podruèja èitave Jugoslavije, koje su se povlaèile prema Blei-burgu. Unatoè tome �to je takva vrsta osvete tada predstavljala ra�irenupraksu u Europi, na jednostavno pitanje, radi li se o zloèinu, odgovorje jednostavan. Da, radi. No, teza koju Bruna Esih i slièni poku�avajunametnuti kao opæeprihvaæenu, da je to bio obraèun s Hrvatima, tolikoje la�na da je nevjerojatno da jo� uvijek opstaje u javnom prostoru.

Prije svega, u partizanskim se snagama na kraju rata borilo vi�e Hr-vata, nego u snagama NDH. Neupitni voða antifa�istièkog pokreta bioje Josip Broz Tito, po nacionalnosti Hrvat i, �to je za ovu prièu naj-bitnije, antifa�istièka borba je stvorila hrvatsku dr�avnost u okviru Fe-derativne Jugoslavije. Drugim rijeèima, iznositi tezu kako je 1945. godinaznaèila obraèun s Hrvatima i potezati paralelu s Ovèarom je prije svegaglupo. No, potezanje paralele izmeðu Ovèare i partizanske borbe, nijesamo glupo, nego i amoralno. Navodimo ovo iz razloga �to su upravovrijednosti antifa�istièke borbe, meðu kojima je jedna od kljuènih sas-tavnica bila izgradnja povjerenja i zajedni�tva izmeðu Hrvata i Srba uHrvatskoj, bile te koje su opsadom Vukovara i zloèinom na Ovèari pot-puno zga�ene. S obzirom da je to jasno i samoj Esih, koliko god �utjelao tome, izvjesno je kako se ovdje radi o neèemu potpuno drugaèijem.Nju zapravo nervira simbolika, s tim da joj se mora priznati kako natom polju ne pravi razliku. Drugim rijeèima, slijedimo li njezinu logiku,zloèinci s Ovèare nosili su na kapama petokrake i samim tim ih mo-�emo smatrati nasljednicima partizana u svakom pogledu. S druge pakstrane, ljudi koji su branili Vukovar su na kapama imali �ahovnicu paih samim tim trebamo smatrati nasljednicima usta�ke dr�ave. Dos-ljednom primjenom ovakve logike Esih je u prvom redu besramno uv-rijedila sve ljude koji su stradali u Vukovaru, izjednaèiv�i ih s usta�ama.No, �to je jo� mnogo zanimljivije, ona koristi istu argumentaciju i reto-

319


riku kojoj su koristili �ljivanèanin i slièni. Drugim rijeèima, i za Esih iza �ljivanèanina tamo�nji su ljudi usta�e, s tim da im kao takvima druk-èije pristupaju. Takva pora�avajuæa logika, podr�ana od nezanemarivogdijela mainstream medija i �ire javnosti, proizvela je potpunu margi-nalizaciju antifa�istièkih vrijednosti i totalnu relativizaciju kriterija ièinjenica, po kojima u prvoj fazi diplomirana povjesnièarka mo�e voditikompetentan razgovor s redovitim profesorima, da bi u slijedeæoj fazi,nakon �to se podijele potrebni otkazi, na sceni ostali samo nesvr�enistudenti koji bi dana�nju Hrvatsku progla�avali usta�kom dr�avom.Ako je i od Brune Esih, previ�e je.

Prosvjeta, br. 131, decembar 2016.

BLOKADA SILOBRÈIÆEVOG ODBORA

Sluèaj paralize procesa odluèivanja u Odboru za etiku u znanosti iobrazovanju, nakon kojega je akademik Vlatko Silobrèiæ podnio ostav-ku na mjesto voditelja Odbora, koliko god bio skandalozan, na�alost jemalo koga iznenadio. Hrvatsku javnost, koja je poslovièno naviknutada se javne i dr�avne institucije blagonaklono odnose prema ljudimakoji zauzimaju odreðeni polo�aj moæi, stavljajuæi ih èesto iznad zakonai dobrih obièaja, svakako nije. No, �to je jo� tragiènije, takav ishod nijeiznenadio nikoga ni u akademskom svijetu. Kako one koji su se odnjega potpuno distancirali, tako i one koji u njemu na ovaj ili onaj naèinfunkcioniraju. Kao netko tko je proveo unutar sveuèili�nog sustava vi�eod deset godina, radeæi na kraju krajeva i kao kolega aktualnog ministraprosvjete Pave Bari�iæa, odgovorno tvrdim kako temeljnu odrednicutog svijeta mo�emo pronaæi u istanèanom oportunistièkom refleksu. Tonaravno ne znaèi da to vrijedi za sve, o èemu najbolje svjedoèi èastanpotez akademika Silobrèiæa, ali u pravilu ljudi od principa bivaju pre-glasani, �to ih na koncu demotivira i tjera da se ne kandidiraju za èelnamjesta unutar sustava. Na taj se naèin stvara zaèarani krug u kojemmediokriteti i oportunisti hrabre i podr�avaju jedni druge, s obzirom

320


da im to predstavlja jedini put za kakvu takvu afirmaciju. To na krajurezultira raznim borasima, previ�iæima i bari�iæima na funkcijama zakoje nisu dorasli i s kojih temeljito i nepovratno ru�e ugled èitave aka-demske zajednice, ali i dru�tva u cjelini. Nije da se za taj ugled trebane�to posebno brinuti, ali do sada se barem èinilo kako neke granicenije moguæe prijeæi, u èemu su nas èitav cirkus na Filozofskom fakul-tetu, èinjenica da Bruna Esih radi kao novakinja bez doktorata veæ 15godina, te znanstveni background ministra Bari�iæa do kraja razuvjerili.

�to zapravo znaèi da Odbor nije uspio donijeti odluku? Pa ni�ta dru-go osim da znaèajan broj njegovih èlanova ili nije imao nikakav stav ojednoj vrlo konkretnoj i èistoj stvari, ili ga nije �elio javno iznijeti, zbogstraha ili srama, posve je nebitno. To dalje znaèi da ljudi koji bi na svakinaèin, stupnjem obrazovanja, statusom u dru�tvu i pozicijom na kojojse nalaze trebali biti upravo ti koji æe u dru�tvu biti najglasniji i jasnozastupati odreðene civilizacijske i znanstvene vrijednosti, posve svjesnoodbijaju to èiniti. Stoga je kljuèno pitanje, zbog èega je to tako? Moguæasu samo dva odgovora: zbog oportunizma ili zbog straha. Ova izrazitopora�avajuæa èinjenica savr�eno svjedoèi o dubokom porazu demo-kratske i znanstvene kulture i vrlo jasno ukazuje da je dru�tvo praktiènoizgubilo 25 godina unutar kojih nije izgradilo samosvjesne graðane kojibi onda izgradili sna�ne i neovisne institucije.

Kada bi Hrvatska bila upravo onakva zemlja kakva nije, Pavo Bari�iæse u prvom redu ne bi uopæe kandidirao za funkciju ministra znanosti,sve i kada bi mu ona bila ponuðena. Tu bi ponudu otklonio u najmanjuruku zbog nelagode uzrokovane svije�æu o vlastitom znanstvenom dje-lovanju i moguænosti da to djelovanje dopre do �ire javnosti, ukolikomu veæ vlastita odgovornost ne bi nalo�ila da tu ponudu odbije i bezspomenutih kalkulacija. U istoj takvoj Hrvatskoj, kakve oèito nema,Bari�iæ bi momentalno podnio ostavku u trenutku kada se saznalo daje u svojim radovima pisao o usta�kom du�nosniku kao tragiènom he-roju. U konaènici, podnio bi neopozivu ostavku u trenutku kada bi se

321


samo ozbiljno posumnjalo da je plagirao kolegu, ne potpisav�i ga. Uz-memo li pak moguænost da se i u pristojnim zemljama mo�e pojavitinetko takav tko bi preko svega toga mirno pre�ao, kao da ga se uopæene tièe, �to nije iskljuèeno, pritisak javnosti i djelovanje institucija odra-dili bi taj posao umjesto njega.

Umjesto svega navedenog, pogledajmo �to mi imamo? Prijavu pla-gijata koja godinama stoji neotvorena, zatim odbor koji kukavièki od-bija donijeti mi�ljenje i na koncu ministra koji se kao vrhunski cinikisprièava kolegi s jedno deset godina zaka�njenja i da mu ni najmanjenije neugodno. Sve je to moguæe iskljuèivo iz razloga �to �ivimo u zemljiu kojoj se svatko osjeæa kompetentnim da se bavi stvarima o kojimanema pojma, èineæi to s takvom vrstom samopouzdanja na kojem bimu pozavidjeli i maksimalno potkovani ljudi.

Ministarstvo branitelja tako se bavi lijepljenjem etiketa Radi �erbe-d�iji, Glasnoviæ situacijom na Filozofskom fakultetu, Hasanbegoviæ kul-turom i tako dalje, mo�emo nabrajati do u beskraj. Iza svega navedenogstoji mitsko uvjerenje mnogih u ovoj zemlji, da imaju pravo lijepitietikete i arbitrirati o sposobnostima i ljudskim kvalitetama svih drugihljudi, ali i istanèan oportunistièki refleks znatnog dijela dru�tva koje ihzbog sitnih interesa u tome podr�ava.

Telegram, 03. 12. 2016.

"ZA DOM SPREMNI" PONOVNO U JASENOVCU

Nakon �to se poèetkom prosinca 2016. godine u Jasenovcu ukazalaploèa posveæena stradalim pripadnicima HOS-a, s pripadajuæim natpi-som "Za dom spremni", postalo je jasno kako æe povratak u kakvo-takvo normalno dru�tvo biti iznimno dug, a put mukotrpan. Sve zaje-dno s neizvjesnim ishodom. Ostavimo li sada po strani sve one oèeki-vane usporedbe o tome kako Plenkoviæ ni�ta ne poduzima, dok bi Sa-nader davno nalo�io uklanjanje te ploèe, �to je vjerojatno toèno, ali

322


posve nebitno, doæi æemo do su�tine problema. Hrvatsko se dru�tvotoliko pomaknulo udesno i usvojilo historijski revizionizam, da je ovavijest istinski uznemirila tek malobrojne novinare, nezavisne intelek-tualce, te aktiviste s nevladine scene, dok ju je premoæan broj javnihaktera posve pre�utio. O svemu tome savr�eno svjedoèi igra skrivaèakoja veæ danima traje u vezi s ovom temom. Preciznije govoreæi, prak-tièki ni jedan politièar, bilo s desnice ili iz SDP-a, nije uspio formuliratiiskren i jasan stav o ovom pitanju. Èitav sluèaj inaèe jasno ukazuje nato tko su te grupacije i ti ljudi koji dru�tvo stalno vraæaju na raspravuo ovim temama, davno definiranim u normalnim dru�tvima.

Ipak, s obzirom da u svakoj vrsti javne komunikacije postoje i onikoji na koncu iskoèe kao najprecizniji pokazatelj dominantnog stanjasvijesti, ovog je puta u ime politièkih elita to napravio Nikola Grmoja.Njegovi nemu�ti poku�aji obja�njenja i sveopæe relativizacije èitave stvari,kao i zamagljivanje istinske pozadine cijelog sluèaja, otkrivaju znatnovi�e nego �to je on sam �elio otkriti. Za potvrdu ove teze izdvojit æemodva detalja. Onaj kada govori kako je petokraka kao simbol odigralanekakvu pozitivnu ulogu u Drugom svjetskom ratu, te onaj da je kodkori�tenja usta�kog pozdrava bitno u kojem se on kontekstu koristi.Nalazeæi sva moguæa opravdanja za revitalizaciju usta�ke simbolike, tenudeæi antifa�izmu jedva iznuðeno i djelomièno priznanje, Grmoja jeukazao na istinsku narav svih tih nastojanja, ali i na gromoglasnu �ut-nju koja vlada u vezi ovog i svih sliènih sluèajeva.

Mimo poku�aja prozirne Grmojine kontekstualizacije, sluèaj koji ov-dje bilje�imo predstavlja znatno vi�e od pukog i naravno opasnog povi-jesnog revizionizma. Ovdje se radi o ciniènom likovanju nad etnièkimèi�æenjem koje predstavlja jednu od posljedica proteklog rata. O èemuse radi? Ova jasenovaèka posveta hosovcima predstavlja tek nastavakprakse ustanovljene u Splitu. Jednako kao �to ovdje zapravo nije rijeèo posveti stradalim pripadnicima postrojbi HOS-a, s obzirom da onislu�e tek kao krinka za istinsku poruku, tako o tome nije bila rijeè ni

323


na spomeniku HOS-u podignutom u Splitu 3. U oba sluèaja zapravo seradi o likovanju nad etnièkim èi�æenjem. Pri èemu se to u Jasenovcuradi na nekoj opæoj razini, doèim je u Splitu rijeè o likovanju nad kon-kretnom situacijom. Ovo navodimo iz razloga �to je spomenik hosov-cima u Splitu podignut u Ulici Ruðera Bo�koviæa, upravo na lokaciji nakojoj su ti isti hosovci mnoge graðane srpske nacionalnosti prisilnoizbacili iz njihovih stanova. Stoga ove spomenièke akcije ne predstav-ljaju ni�ta drugo, doli konaènu legitimaciju i legalizaciju devedesetihgodina i svih moguæih nepravdi koje su iz tog doba proiza�le. Da je rijeèo opæeprihvaæenom konsenzusu unutar oba pola hrvatske politièke eli-te, svjedoèi èinjenica da je spomenik u Splitu sponzorirao, govoreæi nanjegovom otvaranju, gradonaèelnik iz redova SDP-a, dok je u Jasenovcutaj logistièki dio odradila naèelnica iz HDZ-a. Na taj je naèin uspostav-ljeno opæe suglasje da se cinizam isplati i da manjine i o�teæeni u dru-�tvu trebaju biti zahvalni za puku egzistenciju i okaniti se iluzija o za�titidr�ave. Najveæi problem koji iz svega toga proistièe odnosi se na èinje-nicu da su stariji graðani posve svjesni svega navedenog i unaprijedraèunaju na cinizam vladajuæih, ali da mlada populacija o èitavom kon-tekstu realno ne zna ni�ta, zahvaljujuæi èemu logièno upija poruke isignale s vrha. Kako politièke, tako i dru�tvene, obrazovne i medijske.Kako nas to dovodi do situacije u kojoj je veæina mladog stanovni�tva,koje je formirano unutar takvog konteksta, nekritièki pristalo uz domi-nantne ideje nacionalizma, historijskog revizionizma, klerikalizma idubinskog prezira prema svim vrstama manjina, posebno prema Srbi-ma, jasno je kako je za prevladavanje takvog stanja potreban dugoroèanrad na svim navedenim podruèjima. Imajuæi u vidu kako unutar SDP-a nemaju ni volje, ni kapaciteta za takvo �to, postaje oèito da jedinumoguæu alternativu predstavlja djelovanje u paralelnom dru�tvu. Toè-nije, tek izgradnja paralelnih i neovisnih obrazovnih i medijskih insti-tucija, zajedno s djelovanjem unutar slu�benih institucija i zauzima-njem politièkog prostora mogu donijeti nekakvu primjenu paradigme,i to tek na du�e staze.

324


�TO �ELE UDRUGA "PROLIFE" I NJEZINI PODR�AVATELJI?

Situacija je u Hrvatskoj takva da zemlja jo� uvijek nije gospodarskiisplivala iz krize, da se predsjednica bavi porijeklom èokolada, desni-èarski militanti, uz podr�ku lokalnih zajednica, o�ivljavaju simbole us-ta�ke dr�ave, a politièke zvijezde postaju ljudi koje je te�ko do�ivjetiozbiljno u bilo kojem kontekstu. Za to vrijeme aktivisti koji se protivepobaèaju prila�u Ustavnom sudu dopunu tu�be iz 1991. godine, poku-�avajuæi zaustaviti razvoj dru�tva i znanosti. Iako je veæ iz ovako sa�etogprikaza jasan potpuni besmisao takvih nastojanja, kljuèno je pitanje,zbog èega to rade i �to �ele? Najjednostavniji i ujedno najtoèniji odgovorje da �ele èitavom dru�tvu nametnuti vlastita svjetonazorska shvaæanja,preciznije govoreæi, �ele stvoriti totalitarno dru�tvo u kojem æe njihovashvaæanja va�iti za univerzalna i biti jedina dopu�tena zakonom. Nedo-pustivost i opasnost takvih nastojanja toliko je oèita da je posve nejasnozbog èega znaèajan dio dru�tva posve ignorira te poku�aje, praveæi seda ih se to ne tièe. No, prije nego se posvetimo tom pitanju, vrijedinapomenuti kako ponuðeni odgovor na ono prethodno ne omoguæujeda se u potpunosti razumije o èemu se ovdje radi.

Inicijative o kojima je rijeè zapravo �ele nametnuti hrvatskom dru�-tvu posve drukèije shvaæanje religije i njezinog sudjelovanja u javnom�ivotu od tradicionalne prakse koja u njemu postoji. Iako bismo veæ io samoj tradicionalnoj ulozi katolicizma u dru�tvu i ulozi Crkve u jav-nom �ivotu danas trebali kao dru�tvo ozbiljno porazgovarati, ovo za �tose zala�u pobornici zabrane pobaèaja ide daleko iznad toga. Sva ta na-stojanja idu ka uvoðenju vjerske dr�ave i su�tinski nema nikakve raz-like izmeðu takvog nasilja nad tradicijom hrvatskog dru�tva, pa i ov-da�njeg katolicizma, u odnosu na jednako takvo nasilje nad lokalnomislamskom tradicijom koje u Bosni i Hercegovini provodi vehabistièkipokret. Èinjenica da u Hrvatskoj to rade u suvremenim odijelima, dokse u BiH uvodi arapski stil odijevanja, ne èini nikakvu bitnu razliku utim procesima.

325


Sve navedeno dovodi nas do kljuènog trika koji se ovdje prakticira.Uzimajuæi krinku aktivista civilnog dru�tva, ti ljudi i grupacije poku-�avaju stvoriti sliku kako se radi o pokretu koji �eli dru�tvo mijenjatiodozdo, tj. od strane obiènih graðana. Ovdje se, meðutim, radi o kla-siènoj zamjeni teza, buduæi da je rijeè o nastojanjima da se dru�tvopromijeni odozgo, toènije, od strane njegovih najmoænijih dijelova.Zanemarimo li sada dio obiènih vjernika koji u svemu tome iskrenosudjeluju, vodstvo tih civilnih udruga èine ljudi s izrazito sna�nim fi-nancijskim, poslovnim i dru�tvenim zaleðem, kojima aktivnu potporupru�a vodstvo Katolièke crkve i, primjerice, supruga donedavnog hr-vatskog premijera Tihomira Ore�koviæa. Kad ovako poslo�imo stvari,jasno je kako sva ta nastojanja ne mo�emo gledati kao izdvojen sluèajfanatiziranih aktivista, nego samo kao jo� jedan krak sna�nih nasto-janja Katolièke crkve da klerikalizira dru�tvo u cjelini i dokine seku-larnu dr�avu. Trenutak u kojem se suradnja tih skupina i Katolièkecrkve najjasnije vidjela zbio se za vrijeme skupljanja potpisa za referen-dum o istospolnim zajednicama, kad je sam splitski nadbiskup Bari�iæsjedio na jednom od �tandova na Rivi i sakupljao potpise.

Iako je posve jasno kako ta nastojanja predstavljaju dio �ireg trenda,jednako prisutnog i u SAD-u ili u Poljskoj, otpor prema njima moguæeje postiæi jedino u okvirima dru�tava unutar kojih se to dogaða. Stogaæe, unatoè svim prijeporima oko Ustavnog suda, njegova odluka o ovompitanju jasno ukazati, vide li dr�avne institucije Hrvatsku kao zemljupluralnog dru�tva i temeljnih liberalnih vrijednosti, ili kao vjersku dr-�avu u kojoj æe svi morati �ivjeti u skladu s preporukama s oltara. Bu-duæi da jednu takvu dr�avu veæ poznajemo, a odaziva se na ime Iran,perspektiva u kojoj bi se Ustavni sud odluèio za opciju b, pokrenula bite�ko zaustavljive i ozbiljno problematiène procese.

Telegram, 13.12.2016.

326


ZA�TO JE NORMALNO DA NEOUSTA�E IZ PROJEKTA VELEBITMALTRETIRAJU GRAÐANE?

Iako se skupilo veæ dovoljno primjera iz kojih je vidljivo da je Plen-koviæeva Vlada ispod umjerene fasade i dalje obilje�ena desnim radi-kalizmom, okupljanje neousta�a, lo�e skrivenih iza neèega �to se zove"Projekt Velebit" i "Hrvatska pravoslavna crkva", na Cvjetnom trgu uZagrebu na pravoslavni Badnjak, taj zakljuèak definitivno i najboljepotvrðuje. Posve je, naime, jasno kako ni jedna ozbiljna Vlada takvookupljanje ne bi dozvolila, posebno s obzirom na mjesto i povod zbogkojeg je do njega do�lo. Èak i kad o Marku Jurièu i njegovim juri�nicimane bismo ni�ta znali, osim same èinjenice da su se pod krinkom fan-tomske organizacije okupili s namjerom da maltretiraju graðane srpskenacionalnosti ispred njihove crkve i u vrijeme vjerskog obreda, bilo binam jasno da je tu monstruoznu zamisao dr�ava trebala sprijeèiti. Kadato pak stavimo u kontekst dosada�njeg djelovanja Juriæa i njegovih ju-ri�nika, stvari izgledaju jo� gore. Rijeè je o èovjeku koji se istaknuoopetovanim kori�tenjem usta�kog pozdrava u eteru i nekome tko je jo�prilikom prvog medijskog istupa i prezentacije "Projekta Velebit" ne-dvosmisleno najavio kako æe preuzeti stvari u svoje ruke, ukoliko dr-�ava ne bude djelovala. Da budemo precizni, tada je rekao sljedeæe:"Ljudi su frustrirani, Srbi se naoru�avaju, zapoèinjemo samoorganizi-ranje".

Odmah nakon prvog medijskog istupa èlanovi te organizacije do�lisu na tribinu o Jasenovcu u Srpsko dru�tvo "Privrednik", koju su kon-stantno poku�avali prekinuti, iznoseæi teze o tome kako u Jasenovcunije egzistirao logor smrti. Kruna tih aktivnosti nastupila je okuplja-njem na Cvjetnom trgu, pod krinkom "Hrvatske pravoslavne crkve", orga-nizacije osnovane za vrijeme usta�ke vlasti da bi se normaliziralo stanjeprogona i pokr�tavanja Srba. S obzirom da je iz svega navedenog posvejasno da djelovanje te organizacije u svim njenim inaèicama ima samo

327


dva cilja, pri èemu se te�ko odluèiti koji je moralno problematièniji, ato su rehabilitacija usta�ke dr�ave i obraèun sa Srbima, èinjenica da onanesmetano djeluje dosta govori o atmosferi u dru�tvu.

Imajuæi to u vidu, oèito je kako je Plenkoviæeva borba za politièkicentar, kakvom je on prezentira, ispra�njena od svakog suvislog sadr-�aja. Preciznije reèeno, ona predstavlja samo fasadu za vanjsku upo-trebu.

Posebna zanimljivost u èitavoj ovoj prièi odnosi se na èinjenicu da"Hrvatska pravoslavna crkva" ima sjedi�te u crkvenim prostorima naKaptolu. Pove�emo li ovu informaciju s onom da je istog dana kada jedo�lo do tog okupljanjem postavljena jo� jedna ploèa s usta�kim nat-pisom, uz blagoslov sisaèkog biskupa Vlade Ko�iæa, dobit æemo uvidu problematiènu situaciju u kojoj se usta�ka ideologija i simbolika nor-maliziraju uz podr�ku znatnih dijelova jedne od najmoænijih dru�tvenihinstitucija.

Sama ideja o formiranju paralelne pravoslavne hijerarhije, osim �toje nemoralna, ujedno je i posve neostvariva, s obzirom da svi ranijipoku�aji, kako Mletaèke Republike da morlaèkom stanovni�tvu odredigrèkog patrijarha iz Venecije, tako i katolièke hijerarhije da ukorijenigrkokatolièku zajednicu, nisu dali rezultata. Buduæi da je to poznato isamim inicijatorima tih akcija, iznova nas dovodi do zakljuèka o samodva cilja svih tih nastojanja. Kljuèna zamka u koju upada normalniji diojavnosti, vezana za ovaj problem, odnosi se na tvrdnju kako se svakakoradi o grupici marginalaca koji nemaju �iroku podr�ku pa bi ih suklad-no tome trebalo ignorirati, buduæi da ih svaka problematizacija zapravojaèa. Stvari na�alost stoje sasvim suprotno. Njih ne jaèaju nikakvi novi-nski napisi ili reagiranja nevladinih udruga. Takve akcije im, �tovi�e,predstavljaju posljednju branu. Sve te pokrete zapravo jaèa pre�utnapodr�ka vlasti i Katolièke crkve, kao i neèinjenje dr�ave. Za dokaz ovo-me ne treba ni�ta dodatno navoditi osim èinjenice da se ploèe s usta�-kim natpisima otvaraju takvim tempom, da ih uskoro vi�e neæemo mo-

328


æi pobrojati, a da se nitko oko toga posebno ne uzbuðuje. Drugim rije-èima, oni su svojim djelovanjem pre�utno normalizirali njegovanje us-ta�tva kao politièku èinjenicu, �to je ne�to na �to veæi dio javnosti gledaprilièno benevolentno.

Pridodamo li tome i èinjenicu da èak i Matica hrvatska, koju javnatelevizija svrstava meðu pet najva�nijih dru�tvenih institucija, daje tak-vim idejama i akcijama znaèajan prostor u svojim izdanjima i prosto-rijama, te da medijska infrastruktura koja sastavlja liste neprijateljaizlazi elektronski uz podr�ku Ministarstva kulture, dobit æemo slikutotalno pogubljenog dru�tva koje se pravi slijepo kraj zdravih oèiju. Jer,nikada u dru�tvu radikali nisu preovladali zbog toga �to su bili veæina,veæ zbog toga �to im se nitko nije suprotstavio.

Telegram, 07.01.2017.

KOMIÈNA PETICIJA ZA PAVU BARI�IÆA

Poèelo je s Hasanbegoviæem, upravo se nastavlja s Bari�iæem, a kakoæe zavr�iti, to pak nitko ne zna. Solidan dio hrvatske akademske zaje-dnice posvetio se tako mukotrpnom skupljanju potpisa podr�ke dvojiciministara, koji su se, po njima, na�li pred nezapamæenim i skandalo-znim napadima medija i javnosti, potpuno izokrenuv�i smisao takvevrste javnog djelovanja. Dok je u civiliziranom, ali i manje civilizira-nom, totalitarnom svijetu, djelovanje putem peticija i javnih akcija togtipa slu�ilo i slu�i kao posljednji moralni èin kojim su se odreðeni ljudiod ugleda ili obièni graðani odluèili oduprijeti onima na vlasti zbognekih njihovih skandaloznih odluka na koje nisu mogli utjecati, kod nasje sve drugaèije. Ovdje se peticije ne pi�u protiv moænika i vlasti, negoprotiv nezavisnih medija i one manjine nezavisnih intelektualaca kojinemaju problem izreæi istinu, neovisno o posljedicama koje æe zbogtoga snositi. U tako pervertiranom svijetu, potpis na neku javnu peticijupostaje èin konformizma, umjesto èina graðanske hrabrosti. Drugim

329


rijeèima, dok potpisnici javnih apela u ostatku svijeta mogu sa sigur-no�æu raèunati na neugodnosti i egzistencijalne probleme, u Hrvatskojse takvi potpisnici legitimiraju kao vrijedni akademski radnici. Taj ihpotpis ne ko�ta ni�ta, a mo�e puno donijeti.

Gledajuæi iz te perspektive, nimalo ne èudi èinjenica da najveæi brojpotpisnika peticije podr�ke ministru Bari�iæu dolazi s njegovog matiè-nog splitskog Filozofskog fakulteta, koji se nada da æe za vrijeme njego-vog mandata rije�iti problem nedostatka adekvatne zgrade u kojoj bise objedinili svi odsjeci. A �to im je Bari�iæ i obeæao. Ovakva nas logikadovodi do zanimljivog zakljuèka o tome kako se masovne peticije podr-�ke kolegama iz akademskog svijeta ogranièavaju iskljuèivo na one kojinièim nisu ugro�eni, dok potpuno izostaju kada se radi o ljudima kojise svakodnevno susreæu s prijetnjama i realnom ugro�eno�æu. Ako jevjerovati potpisnicima, u dru�tvu cvjetaju med i mlijeko i jedna zdravaatmosfera, koju naru�avaju tek neodgovorni pojedinci koji prozivajuèasne ljude na ministarskim pozicijama.

Da bismo èitateljima pobli�e objasnili o èemu je rijeè, poslu�it æemose konkretnim primjerima. Uzmimo primjer Olivera Frljiæa, ozbiljnogredatelja i jednog od ljudi koji je u svojoj redateljskoj karijeri, pa i uhrvatskoj kulturi, postigao vi�e nego �to Zlatko Hasanbegoviæ mo�e isanjati, a kamoli napraviti. Protiv njega je ispisano na stotine tekstovaprepunih mr�nje i poziva na obraèun s njim, te na tisuæe prijeteæihkomentara na dru�tvenim mre�ama. Èovjeka se pljuvalo na ulici, pro-valjivalo mu se u stanove i poku�alo s njim fizièki obraèunati ispredrijeèkog HNK, a nikakva se peticija nije pisala i za nju sakupljali potpisi.Sve navedeno vrijedi i za Radu �erbed�iju. Idemo dalje. Milorad Pupo-vac je, pored svih ostalih uloga koje ima, primarno profesor na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu. I jedna od omiljenih meta militantnih desnihportala, ali i Veèernjeg lista, jedne od najèitanijih dnevnih novina uzemlji. To je èovjek na èije je dobronamjerno pismo o polo�aju srpskemanjine u Hrvatskoj, predsjednica Republike odgovorila kako ona sve

330


razumije, ali da je ta manjina sama kriva za prijetnje koje joj sti�u. Tosve zajedno znaèi da Pupovac, pored svih poruka da se mo�e slobodnoiseliti iz Hrvatske ukoliko mu se u njoj ne sviða, gotovo svakodnevnodo�ivljava uvrede i pljuvanja na ulici, ali nikome iz akademskog svijetanije palo na pamet da za njega pokrene peticiju podr�ke. Isto vrijedi iza sluèajeve Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasiæa, Dejana Joviæa, Vesne Pu-siæ, a da i ne spominjem osobna iskustva s pozivima na linè i medijskimhajkama.

Odgovor na pitanje, da li je itko od ovdje navedenih ljudi, koji surealno bili ugro�eni, ikada dobio takvu masovnu podr�ku od kolega izakademske zajednice, nema potrebe navoditi s obzirom da je pitanjeretorièko. Tim vi�e upada u oèi cinizam teksta ispod kojega su se peti-ciona�i potpisali. Izgleda kao da ga je pisala ista ruka koja je pisala itekst za podr�ku Zlatku Hasanbegoviæu. Sve je prepuno velikih rijeèi ikomiènih tvrdnji, poput one da je Odbor, koji je potvrdio da je Bari�iæplagirao tuði rad, upitne legalnosti i da se sve pretvorilo u medijski linèi mobbing od strane oporbenih politièara, znanstvenika i kolumnista,te da se radi o planski orkestriranoj kampanji. Iako se s ovakvom vrs-tom izokrenutih teza susreæemo gotovo svakodnevno, ovo je ipak pre-vi�e. Kada, dakle, niz pojedinaca, od uglednih znanstvenika do pojedi-nih novinara postavi logièno pitanje, kako netko tko je plagijator mo�eobna�ati funkciju ministra znanosti i obrazovanja, to potpisnici peticijesmatraju planski orkestriranom kampanjom, a kada se njih vi�e odstotinu potpi�e ispod tako komiènog teksta, tada se ne radi o planskiorkestriranoj kampanji, nego vjerojatno o hrabrom istupu pripadnikaakademske zajednice.

Nema, naravno, potrebe uopæe dvojiti oko toga kako æe cijeli sluèajzavr�iti. Ministar æe ostati na polo�aju, potpisnici æe ostati u milosti, asvi oni koji su upozoravali na skandaloznost èinjenice da je Bari�iæ uop-æe imenovan za ministra, dobit æe jo� jednu etiketu antidomoljuba iizdajnika i biti dr�ani podalje od mjesta na kojima bi mogli imati bilo

331


kakav utjecaj. Toga su savr�eno svjesni i potpisnici peticije, koliko godse trudili dokazati suprotno.

Telegram, 16.01.2017.

�TO SE, NESVJESNO, O HRVATSKOM REVIZIONIZMUOTKRILO U �IBENSKOM SKANDALU?

�ibenski skandal, u kojem je ravnatelj Tehnièke �kole Josip Bela-mariæ cenzurirao izlo�bu o Anni Frank, nakon èega su organizatoriodluèili tu izlo�bu povuæi, u potpunosti otkriva sadr�aj hrvatskog revi-zionizma. Radi se o tome da je Belamariæ nehotice otkrio mnogo vi�enego �to je �elio. Problem s hrvatskim revizionizmom vrlo je banalan.Kako njegovi zagovornici jednostavno nemaju hrabrosti izvesti konze-kvence do kraja i otkriti se pred svijetom kao ba�tinici usta�ke ideo-logije, odluèili su nastupati pod krinkom antifa�izma za vanjsku upo-trebu, i to na naèin da � �to se vi�e izdaju za antifa�iste u inozemstvu,to vi�e inzistiraju na rehabilitaciji usta�tva u zemlji.

Kako to konkretno izgleda pokazuje �ibenski sluèaj. Nitko nije stvartako plastièno objasnio kao ravnatelj Tehnièke �kole u tom gradu. Onje, ka�e, mislio da æe izlo�ba biti o Anni Frank i njezinom stradanju, ane o partizanima i usta�ama. U njegovom svijetu su te dvije stvari evi-dentno posve odvojene. Drugim rijeèima, ovdje nije bilo nikakvih lo-gora smrti, niti konaènog rje�enja za �idove i Srbe. To se dogodilo neg-dje u dalekoj Europi, s èime naravno trebamo suosjeæati, ali na�a povi-jest ima neku svoju logiku, potpuno izdvojenu iz europskog konteksta.Kako u tu bajku mogu povjerovati samo maloumni i zlonamjerni, èegaje Belamariæ naravno svjestan, onda je najbolje da o ovda�njem kon-tekstu holokausta i fa�izma �utimo. Nerazumijevanje koje se �ibenikudogodilo posljedica je èinjenice da su organizatori iz HERMES-a (Hr-vatske edukacijske i razvojne mre�e za evoluciju) svega navedenog ta-koðer bili svjesni, zbog èega su manji dio izlo�be posvetili kontekstu

332


lokalnog fa�izma, �to je praksa s kojom je ova izlo�ba prezentirana i udrugim zemljama.

Lagali bismo kad bismo ustvrdili da nas je ovakva reakcija �ibenskogravnatelja iznenadila pa u negativnom smislu i �okirala, jer nam je po-sve jasno u kakvom dru�tvu �ivimo. No, ovdje se postavlja mnogo oz-biljnije pitanje. Ako æemo se slo�iti da �ivimo u zemlji èije politièke idru�tvene elite uporno inzistiraju na ba�tini i tradicionalnim vrijedno-stima, ma �to one znaèile, a s tim se te�ko ne slo�iti, moramo se upitatikoji je vrag Belamariæu? Da budemo jo� precizniji. Kako netko tko jefetivi �ibenèanin mo�e toliko ne podnositi ba�tinu svog grada da je ustanju izjaviti kako mu je nedopustivo to �to su partizani prikazani kaocvijeæe, a usta�e kao zloèinci? Podsjeæanja radi, aktivistièki festival FA-LI� je 2015. godine, u povodu 70. godi�njice okonèanja Drugog svjet-skog rata, napravio vizualni dizajn posveæen broju 1316. Toliko je, na-ime, �ibenèana bilo samo na Sutjesci. U partizanima naravno. Pri èemuse njih 535 nikad nije vratilo sa Sutjeske. Drugim rijeèima, kako je mo-guæe da se netko 2017. godine u �ibeniku odnosi prema tim ljudima kaozloèincima, a da to uopæe nije manjinski stav? Koliko god se ovo mo�daèinilo kao periferna tema koja se mnogim ljudima popela na vrh glavei koju se pau�alno opisuje pod parolom "dosta nam je rasprava o usta-�ama i partizanima", bez razumijevanja kako je do�lo do tog fenomena,neæemo moæi odgovoriti �to se s hrvatskim dru�tvom dogodilo u pro-teklih 25 godina. I, �to je jo� va�nije, kako izaæi iz tog stanja u kojem jenacionalizam kljuèna preporuka za status u dru�tvu i poziciju u javnomsektoru.

Telegram, 20.01.2017.

SLUÈAJ STIPE MESIÆA SAVR�ENO OPISUJE HRVATSKU

Sluèaj Stipe Mesiæa i snimka koja se pojavila posljednjih dana ponaj-manje su bitni zbog samog Mesiæa. Svo to kolektivno moralistièko zgra-

333


�anje nacionalistièke desnice kojem svjedoèimo i èiji se krajnji cilj svodina potpunu dekonstrukciju lika i djela Stipe Mesiæa u potpunosti pro-ma�uje bit èitavog sluèaja. On, naime, savr�eno precizno opisuje, nesamo onda�nju Hrvatsku iz ranih devedesetih, nego i dana�nju u kojojje èitav taj diskurs vitalniji nego ikada. Toènije, ukazuje na dubinskulicemjernost desnice, u prvom redu HDZ-a i njegove politike, koja senominalno zaklinjala u demokratizaciju dru�tva i njegove zavnohovsketemelje, dok je su�tinski promovirala revitalizaciju usta�tva, pretvoriv�iga u strukturalnu èinjenicu dru�tva. Ista je logika na snazi i danas, kadse oni koji ni�ta drugo ne rade, osim �to promoviraju upravo one tezekoje je Mesiæ iznosio u spomenutom videu, ili ih pak progla�avaju be-nignima i manjinskima, tobo�e zgra�aju nad takvim govorom. Èine tos jednakom uvjerljivo�æu, s kojom se kompletna desnica zgra�a nadpoljudskom svastikom, dok istovremeno podr�ava Josipa �imuniæa unjegovom skandiranju, tako �to ga smje�ta na polo�aj pomoænika iz-bornika.

Iz svega toga izrodio se stav o besmislenosti dana�njeg anga�iranjana za�titi antifa�istièkih vrijednosti, koji je u Veèernjem listu iznio NinoRaspudiæ. Po toj logici, ne postoji realna opasnost od bujanja nekakvognovog fa�izma, �to u Hrvatskoj znaèi usta�tva, ali su se antifa�isti tolikomoralno iskompromitirali suradnjom sa Stipom Mesiæem da su izgubilibilo kakvu vjerodostojnost. Problem s tom tezom nije u tome �to je onaposve proma�ena, s obzirom da su i oni koji je promoviraju toga savr-�eno svjesni. �tovi�e, njezin se cinizam oèitava upravo u tome �to onikoji je zastupaju, znaju koliko nisu u pravu, ali planski na njoj i daljeinzistiraju. Gotovo da se nemoguæe u bilo kojem smjeru osvrnuti, a neuoèiti razmjere rehabilitacije usta�kih ideja i vrijednosti u dru�tvu. Odtoga da se Jasenovac sve èe�æe progla�ava trostrukim logorom, prekotoga da je Bujanec postao dru�tveni faktor i prosvjetitelj, da rulja mar-�ira centrom Zagreba i uzvikuje usta�ke pozdrave, te ometa pravoslavneobrede, do toga da se u mainstream novinama i u elitnom terminu najavnoj televiziji pojedinci etiketiraju kao neprijatelji èije javno djelo-

334


vanje treba propitati. Da i ne spominjemo sve veæi broj spomen-ploèana kojima se otvoreno koristi usta�ka simbolika.

Sve nas to dovodi do pitanja, zbog èega Mesiæ sada postaje tolikiproblem? Stvari su vrlo jednostavne. Na pitanje, da li je sramotno sveto �to je nekada izjavljivao, pjevao i zastupao, odgovor je naravno po-tvrdan. Naravno da je sramotno. To �to je toèna njegova tvrdnja da jezastupao i provodio politiku HDZ-a, ni na koji ga naèin ne izuzima odosobne moralne odgovornosti.

No, neovisno od toga vjerujemo li njegovim obja�njenjima da se nitada s tom politikom nije slagao, zbog èega je iz principijelnih razloganapustio HDZ, ili pak mislimo da je promijenio diskurs i retoriku izoportunistièkih razloga, stoji èinjenica da je Stipe Mesiæ praktièno jedi-ni visoki politièar koji je poku�ao dekonstruirati tuðmanizam i nacio-nalistièke vrijednosti koje su formirale suvremenu Hrvatsku. Poredtoga, jedini je visoki politièar koji je izrekao jasne èinjenice o ovda�njemrevizionizmu i o vrijednostima antifa�istièke borbe. Promatramo li stvaris te strane, a to su jednako tako neosporne èinjenice, poput onih dos-tupnih na snimkama, posve je irelevantno �to o njemu osobno mislimo.Drugim rijeèima, to je èovjek koji je godinama provodio jednu sra-motnu politiku, da bi zatim mnogo veæi broj godina praktièno èinio sveda tu politiku razgradi. Stoga je prilièno naivno, ali ne i zaèuðujuæe,oèekivanje da æe se moralnom difamacijom jednog od simbola dana-�njih antifa�istièkih nastojanja, sva ta nastojanja obesmisliti. Razlogza�to se to neæe dogoditi nalazi se u dana�njoj dru�tvenoj i politièkojstvarnosti, koja je toliko uronila u revizionizam i ulazak usta�tva u main-stream, da pristojnim graðanima ne preostaje ni�ta drugo, osim da seprotiv toga bore principijelnim zalaganjem za moderno graðansko dru-�tvo i vrijednosti antifa�izma.

Vratimo li se pak na pitanje, �to je zaista bitno vezano uz ovu aferua izostaje od silnih nastojanja da se obraèuna s Mesiæem, shvatit æemoda se radi o Tuðmanu. Imajuæi u vidu da je dru�tvo toliko ogrezlo u

335


zidanju Tuðmanovog kulta, u èemu podjednako sudjeluju obje vodeæestranke, zbog èega je on postao neupitna moralna velièina, mo�da jekonaèno do�lo vrijeme za istinski razgovor o njegovom nasljeðu. Kadbi se on doista i poveo, bili bismo barem po�teðeni tvrdnji Iviæa Pa�a-liæa o tome kako bi Tuðman odmah smijenio Mesiæa da je znao za takvenjegove istupe, ili pak tvrdnji Arsena Bauka da Tuðmam ne bi dopustioovo u Jasenovcu. U tom bi sluèaju mo�da bilo prostora da se Baukuobjasni kako je upravo Franjo Tuðman rodonaèelnik relativizacije Jase-novca, zbog èega su iz inozemnog izdanja njegove knjige Bespuæa po-vijesne zbiljnosti morali biti izbaèeni antisemitski stavovi vezani uz us-ta�ke logore, kao i da se radi o èovjeku koji je po uzoru na Franca pre-dlagao da se u Jasenovcu izmije�aju kosti fa�ista i antifa�ista, jer bi topridonijelo svehrvatskog pomirbi.

Telegram, 29.01.2017.

PO URE TORTURE SLOBODANA PROSPEROVA NOVAKA

Za sve one koji su èitali Orwelovu 1984. nema nikakve dileme kakoemisija HRT-a "Po ure kulture", s naglaskom na pravednièke izljevebijesa Slobodana Prosperova Novaka, neodoljivo nalikuje na onih fa-moznih pola sata mr�nje u tom poznatom distopijskom romanu. Poje-dnostavljeno govoreæi, Orwel je prikazao kako totalitarna politika do temjere mo�e potaknuti niske strasti kod mase, tako �to æe upornim soto-niziranjem pojedinaca koji su predstavljeni kao dr�avni neprijateljiproizvesti sveopæu histeriju i mr�nju, te odlièan kanal za pra�njenje kodzaluðenih podanika. Èitava emisija Branke Kamenski, u kojoj je glavnazvijezda renesansno vispreni Slobodan Prosperov Novak, na koncu i neslu�i nièem drugom, doli da pod krinkom promocije kulture pronalazii prokazuje neprijatelje, te priprema teren za njihovu javnu egzekuciju.Neprijatelji su, ako je tko uopæe sumnjao, u pravilu komunisti i Jugo-slaveni, pri èemu se èitava Novakova retorika mo�e sa�eti u nekolikomonotonih fraza o onima koji ne vole Hrvatsku i po�tene Hrvate mal-

336


tretiraju svojim jugoslavenstvom. Njegov se nastup na taj naèin iska-zuje kao logièan nastavak iste retorike koja dominira opskurnim des-nim portalima i tjednicima, s tom razlikom �to je on ne�to pismeniji ito radi u prime time-u javne televizije. Drugim rijeèima, Slobodan Pros-perov Novak nudi svoje intelektualne usluge radikalnoj desnici, koja unjemu pronalazi legitimaciju za prodor u mainstream. Prije nego �topreðemo na motive zbog kojih to radi, navest æemo nekoliko primjeranjegovog govora, koji je u pravilu neargumentiran, totalitaran i la�an.

Koristeæi trenutak nadahnuæa i servirana pitanja Branke Kamenski,pro�le je godine, uopæe ne proèitav�i moju knjigu Jugoslavenstvo poslijesvega, zakljuèio kako ja i meni slièni obnavljamo Jugoslaviju, uz nara-vno ogromnu kolièinu skandaliziranja i opæih mjesta iz ovda�njeg na-cionalistièkog imaginarija. Tu je èak manji problem od toga �to je lagaopredstavljala èinjenica da se netko tko je profesor knji�evnosti osjeæakompetentnim govoriti o knjigama koje nije proèitao. Potom je u jednojod emisija zakljuèio da Vilija Matulu treba lustrirati i zabraniti mu ja-vno djelovanje, zato �to je izjavio da je Ivica Raèan bio èovjek vrijedanpo�tovanja. To je po Prosperovu nedopustivo, jer je Raèan progonioproljeæare s pozicije u Partiji.

Nastupajuæi tako iz tjedna u tjedan kao hrvatska verzija �danovizma,u pro�loj je emisiji zakljuèio kako je Predrag Luciæ monstrum i Jugo-slaven, te kako su njegove i De�uloviæeve knjige glupe. Kad je èovjektoliko opsjednut neèim, na naèin na koji je Novak opsjednut Jugosla-vijom, jasno je kako njegovi motivi izgledaju sumnjivo. �to bi sve bilou redu kada ne bi �iru javnost i etiketirane pojedince maltretirao zbogproblema s vlastitim porijeklom i imenom te èinjenice da se rodio uBeogradu.

Imajuæi na umu kako na� vrli komentator ima vi�edesetljetno isku-stvo u denunciranju neprijatelja i jednu od kljuènih uloga u sluèaju"Vje�tica iz Ria", te�ko se oteti dojmu kako i u ovome mora postojatine�to vi�e od pukog zadovoljstva da daje� intelektualni legitimitet masi

337


koja atakira na neza�tiæene pojedince. Pogledamo li popis osoba kojeje Novak do sada optu�io za nacionalnu izdaju, pridodav�i im jo� i ocje-nu o njihovoj umjetnièkoj ili znanstvenoj irelevantnosti, a radi se oliènostima od Dubravke Ugre�iæ, Slavenke Drakuliæ, Vesne Kesiæ, JeleneLovriæ i Rade Ivekoviæ, preko Predraga Matvejeviæa i Olivera Frljiæa, dopoznatog trojca iz Ferala, shvatit æemo kako je Slobodan ProsperovNovak naprosto banalan. Svi njegovi problemi izviru iz èinjenice da nemo�e podnijeti uspje�nije i talentiranije autore, kraj kojih se osjeæainferiorno i ugro�eno. No, najveæi problem s takvim djelovanjem nalazise u èinjenici da ono ne mo�e promijeniti stvari. Drugim rijeèima, ob-zor na�eg komentatora neæe daleko odmaknuti od Branke Kamenski iMatice hrvatske, dok æe obzor svih navedenih ostati èitavi svijet. S No-vakovim napadima ili bez njih, posve svejedno.

Telegram, 31.01.2017.

ODLAZAK IDEALISTE, BORCA I MEDITERANCA

Pisati o Predragu Matvejeviæu, posebno nakon �to nas je napustio,nije lako. Ne samo zato �to je èitavo njegovo javno, ali i privatno djelo-vanje bilo takvo da bi se o njemu moglo ispisati èitav niz disertacija,nego i zbog toga �to æe taj tekst biti ispisan s punom svije�æu kako izasebe ostavlja dru�tvo za kakvo se nikada nije zalagao i kako je oti�ao sovog svijeta jednako kao �to je svojevremeno oti�ao iz zemlje. Izmeðuazila i egzila. Nema u tome ni�ta lo�e iz Matvejeviæeve perspektive,�tovi�e, odavno je poznato kako se plemeniti ljudi u pravilu bore zaunaprijed izgubljene ciljeve. No, to je duboko problematièno iz per-spektive hrvatskog dru�tva, koje ga je veæim dijelom uvijek do�ivljavalokao apatrida, pa i neprijatelja. Zato neæete naæi njegove knjige (tek-stove) u èitankama, niti æe vas èuditi èinjenica da nikad nije postaoakademik. A autor je nekoliko sjajnih naslova i èovjek koji je, izmeðuostalog, bio sveuèili�ni profesor na pari�koj Sorbonnei i na rimskoj LaSapienzi. Dakle, na nekim od najuglednijih europskih sveuèili�ta.

338


Roðeni smo i odrasli u istom gradu, koji danas vi�e ni po èemu nenalikuje na onaj iz vremena na�ih odrastanja. Hrabrost koju je Mat-vejeviæ iskazao u ratnim godinama, naèin na koji se suprotstavio zlusvih nacionalizama, a posebno hrvatskog, i sve ono �to je napisao na-kon ru�enja Starog mosta, mogao je iskazati samo jedinstven èovjek.Onaj kojem se prva crta boji�ta u centru grada nalazila toèno ispredkuæe i onaj èija kuæa i danas stoji na mostarskom Bulevaru sru�ena ispaljena, praktièno netaknuta od zavr�etka rata.

Tri su momenta temeljno odredila Matvejeviæa i njegovo djelovanje.Prvi je taj da je bio dijete politièkog emigranta iz Odesse, �to ga je trajnosenzibiliziralo za sudbine svih ljudi koji su zbog politièkih razloga biliprogonjeni. Branio ih je s rijetko viðenom stra�æu i s potpuno prin-cipijelnih pozicija, slagao se s njima politièki ili ne. Najveæi dio tih na-stojanja sakupljen je u Otvorenim pismima, nakon èijeg bi se èitanja svisilni post festum borci protiv socijalizma trebali posramiti, umjesto �toMatvejeviæa svih ovih godina progla�avaju re�imskim èovjekom. Stogane treba èuditi �to je i njega zadesila slièna sudbina poèetkom deve-desetih, kada je morao otiæi iz Zagreba, tu�an, ali ne i ogorèen. Posvetuoèevoj Odessi donio je u Istoènom epistolaru, svojevrsnom nastavkuMediteranskog brevijara.

Druga dva presudna momenta koja su ga odredila vezana su uz Mo-star. Na ogradi njegove, veæ spomenute kuæe nalazi se danas devasti-rana spomen ploèa strijeljanim gradskim skojevcima, koji su, posvesluèajno, ali simbolièki bitno, bili pripadnici svih konstitutivnih naro-da, kako se danas nazivaju. Odrastanje Matvejeviæa u takvom gradutrajno ga je obilje�ilo idejama ljevice i jugoslavenstva, kojima je ostaovjeran do kraja �ivota, a posebno u vrijeme kada to nije bilo nimalopopularno. O ljevici je mnogo promi�ljao, mo�da najbolje u knjizi Pre-ma novom kulturnom stvarala�tvu. Dubinski osjeæajuæi potencijalnudru�tvenu i kulturnu propast, napisao je jo� 1982. godine knjigu Jugo-slavenstvo danas, koja je na vrijeme otvorila va�na pitanja buduænostièitavog ovog prostora, ali je na�alost ostala zapravo neproèitana. Preo-

339


stalo mu je stoga da pred kraj �ivotnog puta rezignirano zaokru�i èitavutemu knjigom Granice i sudbine: O jugoslavenstvu prije i poslije Jugo-slavije. O svemu je naravno iscrpno razgovarao i s Krle�om, izvukav�imo�da ono najbolje iz umornog pisca.

Treæi moment koji ga je presudno odredio i omoguæio da èitava Eu-ropa u njemu prepozna jednog od najveæih svojih intelektualaca suvre-menog doba, vezan je uz mediteranstvo i èe�nju za morem. Mostar jegrad koji karakteriziraju mediteranska klima i raslinje, arhitektura,mentalitet i naèin �ivota, grad koji ima Neretvu i galebove, ali koji senalazi 60 kilometara od obale. To je grad u kojem Mediteran praktièki�ivi� i mo�e� ga namirisati, ali ti je zapravo tek nadohvat ruke. Iz teèe�nje, koja se najbolje osjeæa u predveèerja nekih ljetnih veèeri na Sta-rom mostu, Matvejeviæ je razvio zanimanje za taj prostor i napisao je-dnu od najveæih (najznaèajnijih) knjiga uopæe. Rijeè je o Mediteran-skom brevijaru, najprevoðenijoj knjizi s ovih prostora, u kojoj on ujednom dahu, istovremeno fasciniran i odlièno upuæen, povijesno, geo-grafski, sociolo�ki i lingvistièki, ispisuje spomenik svijetu koji se sadanalazi na periferiji modernosti i sav je u pro�losti. Knjiga je to kojumo�ete èitati svaki put iznova, bez da vam ikada dosadi i uz koju mo-�ete ploviti Mediteranom i sanjariti o tome da je drugaèiji svijet moguæ.Na tom je tragu ispisao i velièanstvenu posvetu Veneciji, knjigu DrugaVenecija, ulazeæi u utrobu tog jedinstvenog grada, gotovo temeljitijenego �to je u nju u�ao roðeni Mleèanin Hugo Pratt. Davne legende,skriveni prostori i �ivotni autsajderi koje je u toj knjizi izvukao predèitatelje, omoguæili su da jedna Venecija koje vi�e nema zauvijek pre-�ivi. Vrativ�i se korijenima mediteranskog svijeta, na kraju je napisaoknjigu Kruh na�, prièu bez koje se ne mo�e razumjeti svetost kruha umodernoj civilizaciji.

Sve �to je radio ko�talo ga je �ivaca, domovine i zdravlja. Polemiziraoje s "tim vjetrenjaèama", ukazivao na nemoralnost ovda�njih talibana,bio osuðivan, pljuvan i proganjan, ali je ostao upravo onakav zbog èegamu se sve to dogaðalo. Temeljno ispravan, principijelan, hrabar i ostva-

340


ren. U intelektualnom i profesionalnom smislu nekoliko kopalja iznadsvih. �to je èinjenica koja se ovdje ne opra�ta.

Imao sam tu sreæu da sam poznavao Predraga Matvejeviæa i mogaoslu�ati njegov nikad izgubljeni mostarski govor, èije je rijeèi izgovaraos nekom blago�æu nesvojstvenom tom govoru. Oti�ao je, kao �to svimoraju otiæi, a hrvatska æe kultura mo�da tek za nekih stotinu godinashvatiti koga je izgubila.

Telegram, 03.02.2017.

PREUZIMANJE HAVC-a PREDSTAVLJAOGLEDNI PRIMJER ONOGA �TO SE SPREMA

Na poèetku rasprave o HAVC-u treba odmah ra�èistiti jednu stvar.Bez obzira na sva formalna obja�njenja i nalaze revizije, jedini razlogzbog kojeg se ta institucija na�la na udaru desnice i zbog kojeg je sadau fokusu javnosti, povezan je sa �eljom za uvoðenjem ideolo�kih ko-misija u kulturu. Drugim rijeèima, Plenkoviæeva Vlada zavr�ava oneposlove koje Karamarkova nije stigla obaviti, ali ih je zacrtala i javnoobznanila. Treæim rijeèima, HDZ ponovno uspostavlja agitprop-odjelu hrvatskom filmu. Èetvrtim rijeèima, Hasanbegoviæ je �ivlji nego ikad.Tragika svega navedenog najbolje se ogleda u èinjenici da se u 2017.godini kao relevantne sugovornike na temu filmske produkcije u naj-gledanije emisije na javnoj televiziji pozivaju ratni veterani, uz punupodr�ku nezadovoljnika iz struke, koji misle da æe s ovim promjenamadoæi njihovih pet minuta. Malo je �to naivnije od takvog vjerovanja. Kaddoðe do potpunog preuzimanja HAVC-a, taj æe centar biti pod izrav-nom nadle�no�æu ministra kulture i snimat æe filmove po principu, redratnih epopeja, red crkvenih tema, red kièastog nacionalizma.

O svim se tim temama, naravno, mogu snimiti fantastièni filmovi,ali ne kada su izravno ideolo�ki uvjetovani. Kljuèna stvar koju mnogiljudi iz kulture ne uspijevaju osvijestiti je ta da oni naprosto ne govore

341


istim jezikom kao desni revolucionari. Stoga je pomalo dirljiva argu-mentacija kojom se u raspravama koriste. Davati podatke o uspje�nostihrvatskog filma posljednjih godina, o proboju na relevantne svjetskefestivale ili o prihvaæenosti kod publike, to ideolo�kim Hasanbegoviæe-vim parnjacima ne znaèi ni�ta i jedina reakcija koju æe sve to kod njihpobuditi jest podsmijeh. Radi se o temeljnom i iskrenom uvjerenjuradikalne desnice o tome kako doista postoji neprijateljska jugoslaven-ska kultura, koja je tim opasnija, �to je uspje�nija i kojoj kao takvojtreba oduzeti pravo javnosti. Stavimo li to u kontekst po kojem ta filo-zofija funkcionira, a to je kontekst istinske samodostatnosti i uvjerenjakako je Hrvatska mjera svih stvari, shvatit æemo da argumenti o meðu-narodnoj uspje�nosti takve umove samo dodatno uèvr�æuju u uvjerenjuda s tom praksom treba raskinuti. Ukoliko pak odemo i korak dalje paosvijestimo èinjenicu kako se ozbiljni filmovi moraju snimati u meðu-narodnim, a èesto i u regionalnim koprodukcijama, eto jo� jednog raz-loga za obraèun s takvom praksom. Model po kojem razaranje znan-stvenih i kulturnih institucija funkcionira zadan je i jasno nacrtan ujavnim istupima ljudi poput Hasanbegoviæa, Aralice i Raspudiæa. Svepolazi od teze kako je ljevièarska manjina uspostavila hegemoniju ukulturnom, humanistièko-dru�tvenom i medijskom prostoru, zahva-ljujuæi tome �to je podlo pre�ivjela nestanak Jugoslavije i sada takodobro uvezana razara hrvatsku kulturu.

Stoga je osnovni preduvjet da bi se izgradila slobodna nacionalnakultura taj da se prvo kompletno razori postojeæi sustav, kako bi se naèistim ideolo�kim temeljima izgradio novi. Tko ovu jednostavnu i javnonajavljenu, a samim tim i lako provjerljivu èinjenicu ne razumije, tomenije jasno �to se dogaða, pa se u raspravi poziva na kriterije. Na snazije bespo�tedni ideolo�ki rat koji je nacionalistièka desnica povela protivsvakoga tko ne dijeli njezinu viziju dru�tva i dr�ave i koji naravno samoona vodi, dok na drugoj strani ima protivnike koji uopæe nisu svjesnitoga �to ih je sna�lo. Odatle iskreno èuðenje i izbor potpuno pogre�nestrategije otpora. Klasièan primjer za ovo o èemu govorim upravo je

342


direktor HAVC-a Hrvoje Hribar, koji je pristao posuti se pepelom u vezifilma o ratnom zloèinu u Dvoru na Uni, koji je izvuèen kao sporan,misleæi da æe igranjem na kartu domoljublja izbjeæi smjenu. Zbog togkrivog uvjerenja jedina je posljedica njegovog istupa bio nepravedniotkaz koji je na HRT-u dobio Sa�a Kosanoviæ.

Preuzimanje HAVC-a testirano je na sluèajevima preuzimanja HRT-a, te potpore knjizi i neprofitnim medijima, a poslu�it æe kao model udaljnjim smjenama u nacionalnim teatrima. Formula je jednostavna.Iznaæi bilo koji naèin da se ideolo�ki nepoæudne uprave uklone s vode-æih pozicija.

U znanstveno-obrazovnom svijetu prvo je sru�ena kurikularna refor-ma, pa je preuzeto Zagrebaèko sveuèili�te, a upravo se radi i na preuzi-manju Filozofskog fakulteta. Dublji razlozi zbog kojih je uopæe èitavproces i omoguæen, te ima ozbiljnih izgleda za uspjeh, kriju se u èinje-nici da na jednoj strani postoji sna�na dru�tvena grupa i politièka plat-forma ljudi okupljrnih u HDZ-u koja ima svoju viziju dru�tva. Ta vizijasadr�ajno odgovara nacionalistièko-klerikalnoj Hrvatskoj. S druge pakstrane ne postoji nikakva ozbiljna politika koja ima vlastitu i razraðenuviziju dru�tva. Postoji tek reakcija na ovakve poteze, temeljno obilje-�ena nerazumijevanjem onoga �to se dogaða i nedostatkom �ireg dru�-tvenog otpora. Zbog svega navedenog proces æe na�alost iæi dalje, a svepod europskom maskom vlasti.

Telegram, 09.02.2017.

PROIZVODNJA HISTERIJE �ELJKE MARKIÆ

Zanimljiva je ta stvar sa �eljkom Markiæ. Od trenutka kada se poja-vila na javnoj sceni ne radi ni�ta drugo, osim �to poku�ava suspendiratiprava praktièno svih manjina u dru�tvu, èineæi to cinièno s osmijehomi retorikom punom inkluzivnosti i uva�avanja. U posljednjem napadute vrste sad je, nakon istospolnih zajednica, graðanskog odgoja u �ko-

343


lama i �ena koje su se odluèile za abortus, do�ao tjednik Novosti, aposredno i srpska zajednica u cjelini. Zanemarimo li sve formalnostikoje je �eljka Markiæ prona�la za napad na Novosti, pravi je razlog taj�to joj smeta ureðivaèka politika tih novina, a posebno njihova odluè-nost da stvari nazovu pravim imenom. Drugim rijeèima, kao i u svimostalim sluèajevima, smeta joj sloboda. Svijet, kakvim ga ona zami�ljabio bi u toj mjeri normiran i usustavljen, bez ikakve moguænosti iska-kanja iz zadane matrice, da bi svatko tko osjeæa �elju za �ivotom u mo-dernom dru�tvu, takvu zemlju napustio bez imalo dvoumljenja. Stogaje te�ko povjerovati, �to god �eljka Markiæ navodila kao krajnji cilj svihtih akcija, da bi bila razoèarana upravo takvim ishodom. Onim u kojemsvi koji ne dijele njezine vrijednosti i koje ona i njezino djelovanje ner-viraju, naprosto odu iz zemlje.

Djelovanje �eljke Markiæ predstavlja ogledni primjer procesa nasta-janja totalitarnog dru�tva. Prvo se ide na slabije i manjine, da bi nakraju i pripadnici veæine koja se ne sla�e s takvom vizijom dru�tva izgu-bili pravo javnosti. Nije uopæe bitno zbog èega ona i njezini �ele vlastitisvjetonazor napraviti univerzalnim i nametnuti ga svima drugima, alije veæ èinjenica da to uopæe poku�avaju zastra�ujuæa. Vratimo li se oèi-tom cinizmu koji u svojim istupima iskazuje, zabavno je pratiti argu-mentaciju po kojoj Novosti vrijeðaju i �ire mr�nju prema Hrvatima, ato jo� rade uz potporu dr�avnog proraèuna. Osim �to mora� imati ne-vjerojatno debeo obraz da bi s pozicije nekoga tko praktièki stalno oma-lova�ava i vrijeða èitave skupine graðana, ustvrdio kako Novosti vrije-ðaju i �ire mr�nju, za takvu tezu mora� biti i glup. Samo netko tko nijeu stanju logièki èitati tekstove, tj. netko tko nije nauèio èitanje Novostis razumijevanjem, koje se uèi u drugom razredu osnovne �kole, mo�eu pisanju tog tjednika vidjeti �irenje mr�nje prema Hrvatima. To timvi�e �to znaèajan dio redakcije tog tjednika upravo i èine Hrvati. Drugije pak problem �to upravo ta èinjenica smeta �eljki Markiæ i sliènima,kao i to da sebe i sliène poistovjeæuju s Hrvatima u cjelini.

344


Preciznije reèeno, poistovjetiti kritiku i satiru na vlastiti raèun s kri-tikom èitavog naroda, znaèi bolovati od megalomanskog kompleksa iopæenito biti posvaðan s realno�æu. Sve bi to naravno bio manji pro-blem kad ne bismo bili svjesni logistièke i svake druge podr�ke koju je�eljki Markiæ u vi�e navrata dala Crkva, zatim logistièke podr�ke kojuje dobila od Grada Zagreba, pa èinjenice da neki od njezinih najbli�ihsuradnika, poput Bo�e Petrova i Ladislava Ilèiæa zauzimaju neke odnajvi�ih funkcija u zemlji, do toga da bez problema dobiva priliku zapraktièki sat vremena monologa u prime time-u javne televizije. �eljkaMarkiæ je, drugim rijeèima, postala strukturna èinjenica i dru�tva idr�ave, postav�i u svakom pogledu mainstream. To konkretno znaèi dase uporno nastojanje za suspenzijom ustavnih prava i slobode govorau ovoj zemlji isplate, a da je svaki kritièki osvrt na takvo djelovanjepodlo�an stotinama poruka mr�nje i kojekakvim prijetnjama, koje upravilu sti�u nakon histerije koju Markiæka isproducira.

No, najtragiènije je od svega to �to se u dru�tvu i u javnosti jo� uvijeknije pojavio diskurs poput onoga: dosta nam je usta�a i partizana, sobzirom da ta tema barem ima smisla u tome da ljude suoèi s pro�-lo�æu, dok Markiækina talibanska nastojanja ne vode nièemu, osim his-teriji. I proizvodnji graðana prvog i drugog reda. Stoga èovjeku malo�to preostaje, osim da ka�e: dosta nam je �eljke Markiæ.

Telegram, 17.02.2017.

345


3. PARCELIZIRANA STVARNOSTBOSNE I HERCEGOVINE

Iako su danas, vi�e od dvadeset godina od okonèanja rata u Bosni iHercegovini i potpisivanja Daytonskog sporazuma, èak i najveæi opti-misti izgubili svaku vrstu iluzije da bi se mogao dogoditi nekakav po-mak prema naprijed, vrijedi notirati da je veæ prilikom potpisivanja togmirovnog sporazuma bilo jasno da je on zamrznuo stanje na terenu ipraktièno institucionalizirao status quo, iz kojeg dru�tvo do danas nijeiskoraèilo. Ostaviv�i praktièno netaknutim sve ratne politièke strukturei omoguæiv�i strankama koje su vodile rat da uspostavljaju navodnimir, Daytonski sporazum u punom je smislu rijeèi obezvrijedio svanastojanja da se kompleksna demografska, etnièka i kulturna strukturaBosne i Hercegovine ikad obnovi. Taj sporazum, �tovi�e, nije poni�tiorezultate svih vrsta etnièkog èi�æenja, nego ih je legalizirao na naèin dabi bilo koji politièki lider koji bi napustio nacionalistièku matricu iinzistiranje na ratnim narativima bio ekspresno ka�njen na izborima.Zbog èega je to tako, moglo bi se mjesecima raspravljati, no najizgled-nijom se èini kombinacija gluposti i pohlepe biraèa. Gluposti stoga �touporno podr�avaju one politike i narative koji ih konstantno dr�e usocijalnoj bijedi, a pohlepe zbog toga �to svatko �eli saèuvati sve ono�to je svojim nekada�njim kom�ijama oteo, makar to bila i sitnica. Ootetim stanovima da se i ne govori.

346


Kada se svemu tome pridoda plansko odbijanje suoèavanja s pro�-lo�æu, zahvaljujuæi kojemu svaki onaj aktivist, novinar ili javni intelek-tualac koji se usudi postaviti to pitanje, biva osuðen na prijetnje, izo-laciju i egzistencijalnu neizvjesnost, postaje jasnije zbog èega se dru�tvonije u stanju pomaknuti prema naprijed. Ono zapravo u punom smislurijeèi �ivi u stanju zamrznutog sukoba ili trajnog primirja, iz kojeg seizgledno jo� dugo neæe pomaknuti. U svemu tome najtragiènija je èinje-nica da se sva tri paralelna nacionalna dru�tva ozbiljno natjeèu u koli-èinama nacionalizma koji su spremna isporuèiti, pri èemu se kao kraj-nji proizvod takvog stanja svijesti izdvaja praktièna nemoguænost da seostaci nacionalizmom neoptereæenog graðanskog dru�tva istinski kon-stituiraju i osna�e.

Ukratko, sva tri nacionalistièka narativa, bez obzira na potpuni de-bakl projekata koje su pokrenuli i koje opslu�uju, gotovo jednakim in-tenzitetom teroriziraju vlastite graðane, odbijajuæi napraviti bilo kakvesu�tinske pomake koji bi mogli pokrenuti dru�tvo u nekom drugomsmjeru. Sve navedeno naravno ne znaèi kako ih treba promatrati kaoposve jednake po svojoj �tetnosti i potencijalu destrukcije koji trenu-taèno imaju, ali stoji èinjenica kako daju sve od sebe da postignu mak-simum.

Hrvatski nacionalistièki narativ tako iznova o�ivljava projekt Herceg-Bosne, sada veæ i otvoreno putem Bo�e Ljubiæa i Dragana Èoviæa, ali iuz svesrdnu pomoæ predsjednika hrvatskog SDP-a i biv�eg premijeraZorana Milanoviæa, koji je u tajno snimanom razgovoru s ratnim vete-ranima, koji su poku�ali nasilno sru�iti njegovu vlast, potpuno ozbiljanizjavio kako u sluèaju raspada zemlje Hrvatska neæe ostaviti vlastitesunarodnjake same s Bo�njacima. Milanoviæevo posvema�nje politièkooslanjanje na Tuðmana je inaèe, kad je o Bosni i Hercegovini rijeè, po-najvi�e do�lo do izra�aja nakon socijalnih nemira iz 2014. godine, kadaje, odluèiv�i se na nenadani posjet Mostaru, u dru�tvu Dragana Èoviæa,posjetio donekle spaljenu zgradu HDZ-a, ali i temeljito spaljenu zgradu

347


gradske uprave. To bi se sve moglo donekle i razumjeti da je usputposjetio prostorije mostarskog SDP-a koje se nalaze neposredno pokrajgradske uprave, pri èemu je tada�nji predsjednik te partije u gradu ponacionalnosti bio Hrvat. Ovo navodimo iz razloga �to je Milanoviæ tak-vom odlukom de facto legitimirao iskljuèivo nacionalistièko viðenjebosanskohercegovaèkog dru�tva. Kako se hercegbosanska ideja u dana-�nje vrijeme u operativnom smislu ostvaruje, vidljivo je u nastavkuteksta u poglavljima posveæenim mostarskoj krizi ratovima simbolima.

Srpski je nacionalizam, za razliku od hrvatskog, koji i dalje ispodeuropske maske skriva svoje istinsko fa�istoidno lice, znatno otvorenijii suroviji u svojim javnim deklaracijama i istupima. Zahvaljujuæi tojèinjenici, koja kljuènu snagu crpi iz egzistencije Republike Srpske, srp-ski nacionalizam uporno pomièe granice dopu�tenog, ne obaziruæi sena eventualne posljedice takve politike. Unatoè tome �to je veæ egzis-tencija tvorevine, izravno nastale na genocidu, moralno dubiozna, �tonjezino ime koje jasno diskriminira ostale narode to potvrðuje, vlastiu Republici Srpskoj konstantno i vrlo smi�ljeno nastavljaju poni�avati�rtve i odr�ati �ivim sve ratne narative. Iz mora primjera koji moguposlu�iti kao paradigma takvog pona�anja, izdvojit æemo dva najzna-kovitija. S jedne strane rijeè je o otvaranju Studentskog doma na Pa-lama, nazvanog po ratnom zloèincu Radovanu Karad�iæu, koje se od-vilo èetiri dana uoèi objave ha�ke presude samom Karad�iæu. U govorukoji je tada odr�ao, Milorad Dodik je rekao sljedeæe: "Ovim potezomdajemo podr�ku èovjeku koji je stavio svoj potpis na gradnju Univer-ziteta u Istoènom Sarajevu, nadamo se da æe proces presude biti zado-voljavajuæi. Drago mi je �to su njegova supruga i kæerka tu jer on tozaslu�uje". Cinizam sadr�an u ovim rijeèima da se dom imenuje poKarad�iæu zbog njegove odluke o osnivanju univerziteta, a ne zbog nje-gove ratne uloge, jednak je upornim tvrdnjama u Hrvatskoj da se uliceimenovane po usta�kom ministru Mili Budaku tako imenuju jer je rijeèo knji�evniku, ili da se usta�ki pozdrav "Za dom spremni" koristi zbog

348


njegove drevnosti. Sve te la�i, za koje èitavo dru�tvo zna da je rijeè ola�ima, slu�e samo za to da se cementiraju mitovi i izbjegne bilo kakvaproblematizacija historijskog nasljeða politika koje dana�nje nacio-nalistièke voðe zastupaju.

U istu se svrhu Milorad Dodik koristi i referendumom o danu obi-lje�avanja Republike Srpske, koji je Ustavni sud Bosne i Hercegovineproglasio neustavnim. Ne ulazeæi u Dodikove predizborne kalkulacijeili pak skretanje pa�nje sa njegovih sumnjivih poslova, jednako kao iu prethodnom sluèaju, kljuèna se poruka takvog pona�anja krije u in-zistiranju na ratnim politikama i dominaciji nad ostalim narodima naonom prostoru koji je srpski nacionalizam ratom zauzeo. Stoga Dodik,zajedno s praktièno svim partijama u Republici Srpskoj, poku�ava ne-ustavno sru�iti potpuno legalnu i razumljivu odluku Ustavnog suda otome da se 9. januar, kao dan kada je 1992. godine, dakle bez suglas-nosti ostalih naroda i graðana, progla�ena srpska republika BiH, obilje-�ava kao Dan Republike Srpske, unatoè tome �to je savr�eno svjestanda je Ustavni sud u pravu i da je taj èin diskriminatoran prema ostali-ma. On, �tovi�e, na tom datumu inzistira upravo iz tog razloga, tj. zato�to je diskriminatoran.

�to se tièe bo�njaèkog dru�tva, u njemu se upravo dovr�ava procesdefinitivnog raslojavanja izmeðu istinske graðanske i antinacionalis-tièke struje, te one koja poku�ava djelovati inkluzivno, propagirajuæibo�njaèki nacionalizam. Posve je, naravno, izvjesno kako æe taj sukobzavr�iti, ponajprije iz razloga �to je èitavo dru�tvo organizirano na na-cionalistièkim principima, doèim su svi poku�aji izgradnje drukèijegdru�tva s jedne strane osuðeni na marginu, ili na cijenjenu, ali geto-iziranu alternativu s druge strane. Drugim rijeèima, to �to se u Sarajevuodr�ava sjajni Otvoreni univerzitet i u tom gradu djeluju kvalitetni ljudi,koji i u �irem jugoslavenskom kontekstu predstavljaju intelektualnuelitu, jest dobro s jedne strane, no u ovim okolnostima mo�e poslu�itiiskljuèivo zato da graðansku scenu odr�i kako-tako �ivom, s obzirom

349


da nema dovoljno kapaciteta da preokrene dru�tvene i politièke pro-cese.

Da je tako svjedoèe i nedavni tabloidni napadi na sveuèili�nog pro-fesora i pisca Nenada Velièkoviæa, koji je praktièno optu�en za promo-ciju velikosrpske nacionalistièke ideologije, iskljuèivo zbog toga �to seu svojim radovima zala�e za oèuvanje graðanskog koncepta obrazova-nja i dru�tva, te u svom projektu "�kolegijum" nastoji ukazati na otvo-reni nacionalistièki narativ koji se koristi i preporuèuje u ud�benicimaiz knji�evnosti. Unatoè tome �to je u tako izokrenutom gledanju nastvarnost Velièkoviæu kao krimen uzeto i njegovo porijeklo, slièno setretiraju i oni ljudi, poput Envera Kazaza, kod kojih takav argument nemo�e biti kori�ten, ali koji podr�avaju Velièkoviæa.

Do koje je mjere bo�njaèki nacionalizam usvojio obrasce ostala dvanacionalizma svjedoèi i sluèaj uvr�tenja steæaka na listu svjetske ba�tineUNESCO-a, nakon zajednièke kandidature Hrvatske, Bosne i Herce-govine, Srbije i Crne Gore. Tako je uva�eni struènjak za srednjovje-kovnu povijest Dubravko Lovrenoviæ u èitavom nizu tekstova posve-æenih ovoj temi, kao netko tko je iznutra sudjelovao u procesu kandi-dature, vrlo temeljito opisao sve prepreke kojima se kandidaturu poku-�alo zaustaviti i osporiti, i to u svim spomenutim dr�avama. Na primje-ru Bosne i Hercegovine kljuène su se zamjerke odnosile na èinjenicuzajednièke kandidature uopæe i na nezadovoljstvo �to se ti spomenicinisu promatrali kroz prizmu eksluzivnog bo�njaèkog nasljeða, �to pred-stavlja jedan od konstitutivnih mitova bo�njaèkog nacionalizma.

Da ne bi sve ostalo na primjerima vezanim uz daleku pro�lost, vrijedizabilje�iti kako je i odnos prema modernoj povijesti duboko obilje�enrevizionizmom, temeljno motiviranim, kao i u sluèaju Hrvatske i Srbije,dekonstrukcijom i omalova�avanjem antifa�istièke borbe. Tako je skup-�tina Kantona Sarajevo odluèila imenovati Osnovnu �kolu Dobro�evci,u opæini Novi Grad, po Mustafi Busulad�iæu, imamu koji je aktivnoglorificirao usta�ki re�im, tvrdeæi izmeðu ostalog kako je ba� lijepo �to

350


su Jevreji nestali iz sarajevske èarsije. Èitav proces koji je, sukladnosvojoj skandaloznoj nakani, na isti naèin okonèan, vrijeðanjem opozi-cijskih zastupnika ljevice na nacionalnoj osnovi, tako je potvrdio du-boko intelektualnu i civilizacijsku degradaciju bo�njaèkog dru�tva ucjelini, a samim tim i Sarajeva.

Svi navedeni primjeri, koji ne predstavljaju izolirane incidente, negosvjedoèe o stvarnom stanju svijesti u Bosni i Hercegovini, u prvom reduzorno ukazuju na èinjenicu da su ratni narativi na koncu ostvarili svojeciljeve i nastavili kreirati stvarnost bosanskohercegovaèkog dru�tva. Tajse proces nije, naravno, odvio bez otpora, ali je za nedostatak orga-nizirane graðanske pobune protiv njega, pored brojnih i razumljivihrazloga, odgovorna i impotencija te oportunizam ljevice, koja je prak-tièno na takva pravila igre pristala.

ZAKON O RADU I ZADNJI PRVI MAJ

Nije naravno novi Zakon o radu, koji je pod bizarnim okolnostimau srcu ljeta 2015. godine usvojen u parlamentu Bosne i Hercegovine,istinski donesen u vrijeme usvajanja. Odluku o usvajanju paradigmeMargareth Thacer i njezinih epigona graðani BiH donijeli su davno, jo�na izborima iz 1990. godine. Jedino je razlika nakon ovog usvajanja, uodnosu na proteklih dvadeset i pet godina, �to je sada konaèno legali-zirano realno stanje stvari. Po kojem oni malobrojni zaposleni sretniciuprihode mjeseèno oko 400-500 maraka za robovski rad i bez ikakvogkonzumiranja radnièkih prava. Malo je tko o tome tada mislio. Dok seevidentno spremao rat i dok su se navodno rje�avala nacionalna pita-nja. Na isti naèin kao �to se i danas rje�avaju i malo tko misli o tome.No, takva nefokusiranost, jasno, nièim neæe utjecati na argumentira-nost ovdje izreèenog. Sve �to se u vezi pitanja dostojanstva rada i rad-nièkih prava nakon toga desilo predstavljalo je iskljuèivo posljednjetrzaje jednog umiruæeg svijeta. Manje ili vi�e romantiène i funkcio-nalne, no ipak posljednje trzaje.

351


Jednom takvom trzaju, koji je bolno zatvorio èitav povijesni procesi okonèao jedno doba, i osobno sam svjedoèio. U maju 1992. godine,toènije prvog dana u tom mjesecu. Kao �to je uglavnom poznato, tajPrvi maj Mostar je doèekao nakon �to je veæ dvadeset i èetiri dana biou ratu. Koji taj grad neæe pre�ivjeti. Ostat æe samo geografska lokacija,identièan raspored ulica i neki beskrajno tu�ni ljudi koji ga ipak nisunapustili i kojima je vrijeme zauvijek stalo. No, ovdje nas zapravo zani-maju ta prva dvadeset i èetiri dana, i to iz mnogo razloga. Nije to pukistatistièki podatak kojim æe neki povjesnièari ili sociolozi jednog danabaratati. U ta se dvadeset i èetiri dana, naime, sru�io èitav jedan svijeti bila su sasvim dovoljna da omoguæe nezamislivo i suoèe nas s ljud-skom naravi u najsurovijem obliku.

Slu�ali smo tako na radiju siguran glas pukovnika JNA Peri�iæa, kojije posve mirno, bez pretjeranih emocija, taksativno navodio koje æedijelove grada i objekte granatirati i u koliko sati. Gledali smo kakobesprizorni vojnici HVO-a po ulici vode stare ljude srpske nacionalnostii tjeraju ih da s ulice skupljaju opu�ke. Vidjeli smo, naravno, i kolek-tivnu pljaèku kasarne, trafike, samoposluga, pa smo na kraju do�ivjelii glad. Te�ko je uopæe pronaæi sliku koja bi vjernije doèarala gubitakdostojanstva èovjeka od one kada u dvori�te ispred zgrada dolazi kombisa svje�im kruhom, pretvarajuæi ljude s do tada sigurnim graðanskimegzistencijama, u prosjake koji se nadaju da æe kruha ostati i za njih.

Ukratko, sve je u tih gotovo mjesec dana, praktièno preko noæi pos-talo moguæe. I nekako �alosno. Meðu posljednje tragove civilnog �ivotaspadalo je finale Kupa UEFA izmeðu "Borussije" iz Dortmunda i "Ju-ventusa" na starom crno-bijelom Hitachiju i na treæem spratu. I takoje nekako bilo sve do Prvog maja. Do tada su mnogi veæ oti�li, neki sui stradali, brojni su zaboravili �to su do juèer govorili i za koga su glasali,no opet se na�lo pedesetak ljudi u tim zgradama na vrhu Avenije kojimaje bilo stalo da proslave praznik rada. Sve pod granatama i na rubugladi. Nadnaravno je ne�to bilo u tim ljudima tada. Koji su tjednima

352


ranije na svaki zvuk opasnosti trèali u podrume, da bi tog dana na sreddvori�ta iznijeli stolove i stolice, ispraznili i posljednje zalihe hrane tepod detonacijama pjevali partizanske pjesme. Tada to nisam znao, a ikako bih, no brojni su iz okolnih zgrada �krgutali zubima na prizor kojisu gledali. �to je naravno bio manji problem. Mnogo je veæi bio taj �toje to bilo posljednji put kada su u tom dvori�tu sjedili ljudi razlièitogporijekla, dijelili posljednje �to imaju i pjevali pjesme o jednom dobukoje ih je uèinilo ba� takvima kakvi su bili. Idealistièni, solidarni i bes-krajno naivni. I neka su.

Meðu svim tim ljudima energijom je str�ao stari Faruk. Gospodin saèetvrtog sprata iz zgrade preko puta. Gledao sam ga, onako usamljenogbar stotinu puta, kako stoji na balkonu i pu�i. Najèe�æe u bijeloj pot-ko�ulji. Potpuno miran. Bez bilo kakvih nervoznih pokreta, ili glasa.Djeci je bio potpuna enigma. Samo je stajao, mirno pu�io, gledao udvori�te pa u moju zgradu, pa negdje u daljinu. Ponekad bi i�èetkaosveèano odijelo, uredno slo�eno na vje�alici na balkonu. Malo smo onjemu znali, sem da je bio stari radnik "Sokola" i stari komunist. No,taj mir i diskretnost, koju tek sada znam imenovati, ali sam je i tadabio svjestan, privlaèili su moj pogled tom èetvrtom spratu zgrade prekoputa. Èak i kad bi upekao zvizdan i kad bi dvori�te opustilo, mogao sibiti siguran kako æe se Faruk u jednom èasu u potko�ulji pojaviti nabalkonu. Da mirno popu�i cigaretu i i�èetka odijelo. Kada se konaènotog Prvog maja spustio meðu nas, u svom odijelu i bijeloj ko�ulji, skaranfilom na reveru, koji je tko zna odakle izvadio, bio je to najdosto-janstveniji i najsretniji èovjek u dvori�tu. Dru�io se Faruk i pjevao kaoda mu je to zadnji put. Iz ideala, iz inata, iz usamljenosti i iz poruke.Malo ljudi ima tako iskren osmijeh kakav je on imao tada, a vjerojatnoi oduvijek, �to naravno nismo mogli znati.

Gotovo se èitavi dan �etalo Konjuh planinom i Po �umama i gorama,pjevalo slavenstvu i Mostaru. Gotovo èitavi dan padale su granate pogradu. No, ni jedna nije pogodila to dvori�te. Tad i nikad vi�e obièni,

353


samozatajni i prestra�eni ljudi podigli su glas. Protiv ludila i svega onog�to ne razumiju. Nema od tada vi�e ozbiljne vjere u Praznik rada, nitije itko spreman, pa ni ovi po kljuèu skrojeni sindikati, da u ime njegaginu ili ru�e dominantne narative. Jednom æe sa sjetom armija neza-poslenih ili prekarnih radnika slu�ati nestvarne prièe o tome kako je unjihovoj zemlji radnik bio nedodirljiva institucija. Slu�at æe i vjerovatineæe, dok bude trajao 285. ciklus pregovora o reviziji Daytonskog spo-razuma i isticao 25. mjesec bez formiranja vlasti na svim nivoima. Pam-æenje je posljednje utoèi�te pojedinaca u nezrelim dru�tvima i pamæenjeje uvijek na udaru. Sve se bri�e i budno pazi na svaku misao. Vrijemeide dalje kao da je stalo. Samo ne na prvom maju 1992. godine, veæ nadevetom maju 1993. godine. A radnika se sjeæa jo� samo Faruk doknakon ruèka mirno pu�i i èetka odijelo. Zamrznut i nepomièan, na bal-konu, na èetvrtom spratu. Poku�avam ga èuti kako pjeva Konjuh plani-nom u gluhu ljetnu noæ. No, ne pjeva vi�e nitko, pa ni Faruk, ni�ta �toslavi radnika i èovjeka. Vrijeme je ovo kraljeva i kne�eva, nacionalnihbardova i nu�nih rezova. Crkava i d�amija. Vrijeme poraza.

tacno.net, 06. 08. 2015.

TRAGIKA NELETA KARAJLIÆA

Kad se jednom, s nekim realnim vremenskim i dru�tvenim odma-kom, daleko od bilo kakve vrste emocionalnosti, budu pravili histo-riografski i umjetnièki osvrti na sudbinu Neleta Karajliæa, neæe bitite�ko ustvrditi kako se radilo o duboko tragiènom liku. Koga je prven-stveno obilje�ila èinjenica da je opjevao i snimio Sarajevo osamdesetihgodina, da ga je zahvaljujuæi takvoj vlastitoj ulozi u punom smislu sim-bolizirao, te da je na kraju ostao bez vlastitog grada. Daleko od toga dadobrim dijelom nije sam zaslu�an za takav razvoj dogaðaja, ponajprijezbog dosta toga izreèenog od poèetka rata do danas, no stoji èinjenicada je onako ostra�æena reakcija na njegovu nedavni posjetu Sarajevubila posve proma�ena i kontraproduktivna. Sve navedeno u najveæoj se

354


mjeri moglo uoèiti u intervjuu koji je Karajliæ dao novinarki Olji Beæ-koviæ u posljednjem broju NIN-a, koji je tematizirao dvadesetu godi-�njicu potpisivanja Daytonskog sporazuma. Iako je èitav taj tematskibroj pun zanimljivih detalja, poput izjave notornog Momira Bulatoviæada nitko ne bi mogao obraniti egzistenciju Republike Srpske da se utrenutku pregovora znalo za prave dimenzije genocida u Srebrenici,intervju s Neletom predstavljen je kao kljuèni moment broja. �to on uneku ruku i jest bio, proizvev�i efekt koji zasigurno nisu �eljeli ni OljaBeækoviæ, ni Nele, a èega sigurno nisu ni svjesni.

Èitavi je taj razgovor, naime, ogolio èinjenicu do koje je mjere Neleintelektualno dekonstruirao nekada�njeg sebe. Unatoè èinjenici da sovakvim zakljuèkom ne otkrivamo ni�ta novo, buduæi da je veæina nje-govih medijskih istupa posljednjih godina, jednako kao i autobiograf-ska knjiga Fajront u Sarajevu, gotovo tipski ista. Uvijek tu ima zanim-ljivih detalja, iskrica nekada�njeg duha, neumjerene megalomanije temaloumnog nacionalizma. Ono �to ovaj intervju iz svega toga izdvajaodnosi se na retoriku koju on ovdje koristi. Sve je tu prepuno ideologijekrvi i tla, zahvaljujuæi èemu èovjek nakon èitanja razgovora ponajprijeosjeæa tugu zbog toga �to se dogodilo tom èovjeku. Drugim rijeèima,prilièno je te�ko povjerovati kako je moguæe da autentièni anarhoidnibuntovnik zavr�i kao Amfilohije na amfetaminima.

Da ne bismo tra�ili vjerovanje na rijeè, poslu�it æemo se doslovnimcitatima. Na novinarkino pitanje o tome kako su pro�le decenije odkada je napisao pjesmu "Èejeni odlaze", o tjeranju Srba s Kosova, tekoliko je u tom svjetlu cinièna ponuda Kosova da "nam èuva mana-stire", Nele je odgovorio: "Prije mjesec dana imao sam promociju uGraèanici i predavanje u Mitrovici. Moj nadahnuti domaæin po�eli mi,nakon prelaza u Jarinju, dobrodo�licu na svetu srpsku zemlju. Morampriznati da sam te njegove sveèane rijeèi primio sa velikom dozom ci-nizma i zajebancije. Valjda je i Romanija neka sveta srpska zemlja, ane samo Gazimestan, pomislih. Meðutim, kada sam u�ao u Graèanicu,

355


kada sam video Bogorodicu Ljevi�ku, kada sam osjetio tlo kosovskopod nogama, nije mi bilo svejedno. Moj domaæin je imao pravo. Tamozaista stanuje Bog. I ti na�i ljudi koji �ive pod posebnim pritiskom,nezabilje�enim na drugim krajevima planete, posjeduju neku naroèitudrskost i upornost da tu i ostanu.". Veæ u narednom pitanju o neza-visnom Kosovu, Nele zakljuèuje sljedeæe: "Pa i te daleke 1389. su nasotjerali odatle i preuzeli brigu o na�im manastirima. Nisu znali �to æes tom ljepotom pa su kopali na�im svecima oèi. I �ta se dogodilo? Na-kon �to su im iskopali oèi, svecima je pogled postao prodorniji. Boljeza njih da ih nisu ni dirali". Ne bi ovdje bio problem iskreno religijskouvjerenje, kad bi o njemu bila rijeè. Jednako kao �to bi posve proma-�eno zvuèale rijeèi nekog hrvatskog autora o "Hrvatskom kraljevskomgradu Kninu" i svetom tlu na Duvanjskom polju na kojem se kruniokralj Tomislav. Isto tako, nema nikakve dvojbe da nakon svega �to sena tom prostoru desilo preostala srpska manjina na Kosovu doista �ivite�ku stvarnost. No ovdje mo�e biti rijeèi samo o dvije stvari. Ili se Nelestvarno u�ivio u mesijansku ulogu èovjeka koga bi narod trebao slije-diti, ili je rijeè o prozirnom povlaðivanju najprizemnijem nacionalis-tièkom diskursu i suludim povijesnim mitovima koji su producirali iproduciraju potpunu iracionalnost, te u krajnjoj liniji i ratne zloèine.�to god od navedenog bilo istina, a èini se opravdanim tipovati na dru-gu moguænost, posve je izvjesno kako bi nekada�nji Nele temeljito ismi-jao ovog dana�njeg. I to do razine brutalnog humora. Pojednostavljenogovoreæi, retorika koja govori o svetom tlu, koja koristi kategorije mi ioni za dogaðaje od prije �est i po stoljeæa i koja u podtekstu zaziva zlo-pamæenje i nekakvo povijesno izravnavanje raèuna, i to nakon svihratnih iskustava do kojih je takva logika dovela, primitivnija je od ièegaprotiv èega je novi primitivizam ustao i �to je tako dobro sveo na vlas-titu mjeru.

lupiga.com, 27. 11. 2015.

356


MOSTARSKA KRIZA

GENEZA PROBLEMA

Kriza u Mostaru nije od juèer, niti je eskalirala odlukom Ustavnogsuda o naèinu izbora gradskih vijeænika. Prije æe biti da je ta odluka iposljedièna vi�egodi�nja kriza, zahvaljujuæi kojoj u gradu veæ osam go-dina nema lokalnih izbora niti se oni naziru, samo u potpunosti dema-skirala faktièno okupaciju grada od strane nacionalistièkih stranaka. Sobzirom da je ta okupacija na snazi praktièno od 1990. godine, �to znaèida traje veæ 26 godina i da je kroz to vrijeme proizvela nezapamæenudestrukciju na svim poljima, koja je nepovratno uni�tila Mostar kakavsmo poznavali, te s obzirom da se veæ èitav niz generacija odgojio is-kljuèivo u svijetu koji je ona stvorila, ni�ta nas vi�e ne prijeèi da stvarinazovemo pravim imenom. Grad je, naime, okupiran od strane onihkoji su u na�em jeziku precizno nazvani domaæim izdajnicima. Stogaovaj tekst treba shvatiti kao izravnu polemièku pobunu protiv takvogstanja. Ovo navodim iz razloga �to su odavno nestali svi razlozi za poli-tièku korektnost i stasali razlozi za pobunu, koje nema iskljuèivo zbogizrazito traumatiènog i bolnog poraza iz devedesetih godina.

Stoga kada se danas, u ljeto 2016. godine, sada veæ prilièno izmorenujavnost dodatno traumatizira tobo�njim poku�ajima rje�avanja mos-tarske krize, koji bi trebali rezultirati konaènim odr�avanjem lokalnihizbora, toj istoj javnosti preostaje jedino pobuna. U najmanju ruku izrazloga da se distancira od onoga �to nam nacionalistièke stranke nude,a potom i da saèuva barem ostatke dostojanstva. Da ovo shvaæanjepostaje sve ra�irenije, svjedoèe i protesti preostalih stranaka, koje nisuukljuèene u te fingirane pregovore, ali i reakcija graðana koji su nanedavnom okupljanju u "Bristolu" jasno poruèili da im je dosta da ihse u njihovo ime terorizira.

357


U ovom æemo tekstu poku�ati dati �iru sliku i vratiti stvari na po-èetak, s obzirom da do danas nije proizvedena nijedna sintetièka studijakoja bi na jednom mjestu poslo�ila èinjenice i povijesni razvoj krizekoja je dovela do dana�njeg stanja. Za razumijevanje toga kakvo je tostanje, poslu�it æemo se fotografijom nekada�njeg sredi�njeg dijela gra-da � Bulevara narodne revolucije. Na fotografiji se, naime, u krupnomplanu istièe modernistièka zgrada robne kuæe HIT, na èijem se mjestudanas nalazi betonsko ruglo koje je u nekoj somnabulnoj viziji lokalnihhadezeovaca trebalo predstavljati monumentalnu zgradu Hrvatskognarodnog kazali�ta, do poèetka njezine izgradnje nepostojeæeg u Mos-taru. Kako smo na drugim mjestima veæ pisali o tom suludom kom-pleksu manje vrijednosti koji hercegovaèki hrvatski nacionalizam gajiprema Zagrebu, �to poku�ava s jedne strane kompenzirati slijepim ko-piranjem toponima, poput Zrinjevca i Trga hrvatskih velikana, a s dru-ge izgradnjom monumentalnijih simbolièkih graðevina od onih u Za-grebu, poput Franjevaèke crkve i HNK, neæemo se na toj temi du�ezadr�avati. Bit æe dovoljno da primijetimo kako se tog kompleksa nikadneæe rije�iti, ponajprije iz razloga �to nisu u stanju osvijestiti vlastitiprovincijalizam duha. Kada bi to doista bili u stanju, moralo bi im bitijasno kako je modernistièka zgrada HIT-a mogla biti ta koja omoguæavaMostaru da se smatra ozbiljnom urbanom sredinom, dok je betonskoarhitektonsko ruglo koje je na tom mjestu trebalo niknuti moglo svje-doèiti samo o kulturi kièa i ukazivati na to kako mali Ivica zami�ljagrad.

Drugim rijeèima, HIT je grad, a nedovr�eni HNK je krajnji dometimaginacije seljaka i malograðana o tome kako bi grad trebao izgledati.Treæim rijeèima, sva je ta novokomponirana arhitektura svediva nazajednièki nazivnik kulture salona za vjenèanja. Ovo je potrebno znatida bismo bili svjesni s kime polemiziramo, tj. tko je na drugoj strani.

Metaforièki govoreæi, civilizacijski ponor koji se otvorio izmeðu HIT-a i HNK jednak je civilizacijskom padu koji se Mostaru dogodio od

358


1990. do danas. To naravno vrijedi za èitavu Bosnu i Hercegovinu. Inte-resantna je èinjenica kako je taj civilizacijski pad koincidirao s poèet-kom djelovanja nacionalnih, toènije nacionalistièkih stranaka, a jo� jeinteresantnija èinjenica da pored te oèiglednosti i dalje najveæi broj ljudiglasa za te iste stranke. Postoje samo tri odgovora na pitanje zbog èegaje tako. Ili su ti ljudi glupi, ili glasaju iz koristoljublja, ili su destruktivnii zlonamjerni. Kombinacije naravno nisu iskljuèene, ali je sasvim izvje-sno da su meðu glasaèima nacionalistièkih stranaka zastupljene sve trinavedene kategorije. Èitava je, naime, platforma na kojoj su se te stran-ke pojavile na prvim vi�estranaèkim izborima, a koja se odr�ala dodanas, bila koncentrirana na dvije stvari. S jedne strane na obraèun sasocijalistièkom Jugoslavijom i njezinim nasljeðem, a s druge na navo-dnu za�titu nacionalnih interesa. Nema, naravno, nikakve sumnje dase, jednako pojedinci i zajednice, ne vole suoèavati sa samima sobom,niti s vlastitom pro�lo�æu, ali ipak iznenaðuje do koje je mjere izostalabilo kakva autorefleksija.

Ne postoji zapravo nijedan iole odr�iv argument da je bilo koji od trikonstitutivna naroda do 1990. godine bio egzistencijalno ugro�en u bilokojem smislu, dok su ugro�enost i èinjenica da su svi negdje postaligraðani drugog reda u izrazitoj uzroèno-posljediènog vezi s utemelje-njem stranaka koje su se predstavljale i predstavljaju kao za�titnicenacionalnih interesa, ma �to to znaèilo. Imajuæi to u vidu, jo� je bizar-nija spoznaja da su upravo na platformi ugro�enosti i za�tite nacio-nalnih interesa te stranke i iznikle. Drugim rijeèima, one su u prvoj faziizmislile opasnost i potaknule strah, u drugoj su taj strah masovnoproizvodile, planski ugro�avajuæi pripadnike drugih naroda, da bi sedanas iznova vratile na poziciju pukih za�titnica vlastitog naroda, kojisu prethodno perfidno i nièim izazvani destruirali. Pogledamo li u ko-naènici tko sjedi u vodstvu nacionalistièkih partija, primjerice u Mos-taru, uoèit æemo kako su to bili visoki funkcioneri, direktori, poznatiadvokati i opæenito visoka graðanska klasa iz socijalistièkog razdoblja,èime èitava njihova prièa o nekakvoj nacionalnoj ugro�enosti u jugo-

359


slavenskom razdoblju pada u vodu. U tom su razdoblju, �tovi�e, �ivjeliu modernom industrijskom gradu, koji je bilje�io gotovo punu zapo-slenost i u kojem su se, izmeðu ostalog, s domaæom pameti proizvodiliavioni, zahvaljujuæi èemu se najveæi dio Mostara i izgradio i zahvaljujuæièemu su svi ti dana�nji borci za nacionalnu stvar i oni koji ih podr-�avaju dobili dru�tvene stanove i pristojnu graðansku egzistenciju.

Za odgovor na pitanje, zbog èega su sve to tako temeljito destruiralii zbog èega na tome do danas inzistiraju, trebala bi nam ozbiljna psiho-lo�ko-sociolo�ko-historiografska studija, koju bi vrijedilo napisati. No,ono �to je potpuno neosporno i �to æe vjerojatno svaki graðanin Mos-tara ipak priznati, jest to da je danas grad u mnogo gorem stanju negoje ikad bio, a posebno u odnosu na razdoblje prije 1990. godine. U tombi se smislu moglo razmi�ljati o samoukidanju nacionalistièkih stra-naka, kao o prvom koraku ka dru�tvenom i urbanom ozdravljenju. Ka-ko ni jedna od navedenih stranaka to ne planira uèiniti i kako nas, �to-vi�e, dodatno teroriziraju svojom tzv. altruistièkom brigom za vlastitunacionalnu zajednicu, nama koji smo jo� saèuvali zrnce razuma preos-taje da ih sve zajedno po�aljemo k vragu i izgradimo paralelno, otvo-reno dru�tvo neoptereæeno nacionalizmom.

Vratimo se sada genezi problema s kojim se danas suoèavamo. Svesu nacionalne stranke poèetkom devedesetih, pri èemu primarno mis-limo na SDS, HDZ i SDA, do�le na ingenioznu ideju kako Mostar pripa-da samo njima i zajednicima koje su �eljele ekskluzivno predstavljati.To je dalje impliciralo da za ostale tu nema mjesta, osim eventualno ustatusu prezrene i temeljito etnièki oèi�æene manjine. Treba naravnopriznati kako su u takvom viðenju ipak prednjaèili SDS i HDZ, i to po-najprije zbog vojne snage koja je stajala iza njih. O nekakvim pravimaljudi koji su se izjasnili kao Jugoslaveni, uopæe nije moglo ni biti govora.Kako rezultati popisa stanovni�tva nisu nikome davali za pravo na ta-kav stav, s obzirom da je na gradskom podruèju 1991. godine �ivjelooko 35 posto Muslimana, oko 34 posto Hrvata, oko 18 posto Srba i oko

360


12 posto Jugoslavena, jasno je da se bilo kakav plan nacionalistièkogtipa mogao ostvariti iskljuèivo nasiljem i oru�jem. Stoga je malo �to ubosanskohercegovaèkoj povijesti bilo tako groteskno, poput postiz-borne koalicije nacionalistièkih partija, a koja je na snazi praktièno svedo danas.

Kada se takva logika iskljuèivosti i ideologija krvi i tla suoèila s real-nom situacijom na terenu, bilo je jasno da je na gubitku mogla bitisamo realnost, s obzirom da se destrukciji te�ko mo�e na�tetiti. U tomsmislu, realnost se na silu poèela mijenjati. U poèetku putem terorarezervista JNA i agresiju ostataka te vojske i srpsko-crnogorskih para-vojnih snaga, potpomognutim domicilnim nacionalistima, a kasnijeputem HOS-ovih crnoko�ulja�a i Tuðmanovog HVO-a. Kao krajnji re-zultat te destrukcije stvoren je dana�nji Mostar, u kojem je jugosla-venstvo praktièki proskribirano, u kojem je broj Srba pao na pet postoi u kojem hrvatski nacionalizam kontrolira zapadni dio grada, a bo�-njaèki istoèni. U svemu tome, nekada�nja prva crta razdvajanja, nakojoj se ustalila fronta izmeðu HVO-a i Armije BiH, i dalje izgleda be�i-votno i polusru�eno, zahvaljujuæi èemu taj dio grada oko Bulevara i�antiæeve ulice nikad vi�e nije stekao funkciju centra kojim prolazi kor-zo. Te su se dvije ulice na koncu u urbanistièkom smislu pretvorile uperiferije dviju smije�nih sredina, opremljenih urbanom infrastruk-turom i okupiranih palanaèkim duhom. Takvo nas stanje nu�no vraæana pitanje, odakle je izniknula potreba za tolikom kolièinom zloèina idestrukcije, pri èemu je odgovor u�asno banalan i pora�avajuæi. Nije se,naime, radilo ni o kakvom strahu od ugro�enosti, nego o èistoj �elji zadominacijom. Pored toga �to je takvo nastojanje bilo izrazito nemo-ralno, ono je bilo i su�tinski glupo, jer je bilo posve nerealno oèekivatida bilo tko u takvoj demografskoj situaciji, kakva je vladala u Mostaru1991. godine, mo�e uspostaviti potpunu dominaciju i ekskluzivno pra-vo na grad. U svemu tome bilo bi pogubno eskulpirati i same graðanekoji su za te stranke i njihove politike glasali i jo� uvijek glasaju. Ovonavodimo iz razloga �to je èitav ideolo�ki konstrukt koji su te stranke

361


zagovarale od starta bio u otvorenom sukobu s dotada�njim Mostaromi ta se èinjenica uopæe nije krila. Stoga bilo kakvo pravdanje onih kojisu podr�avali ili jo� uvijek podr�avaju nacionalistièke partije, o tomekako oni nisu znali u �to æe se sve zajedno izroditi, treba u startu pre-kinuti.

Konaèna je bilanca rata ova: srpski je nacionalizam od barikada, pre-ko okupacije istoènog dijela grada, do granatiranja zapadne obale Nere-tve i ru�enja svih mostova, osim Starog, planskog granatiranja svihnepravoslavnih vjerskih objekata, �to ukljuèuje sve d�amije te Franje-vaèku crkvu na Bulevaru i Katedralu na Balinovcu, ali i brojnih zloèinanad civilnim stanovni�tvom, nepovratno naèeo Mostar. Meðutim, srp-ski je nacionalizam isto tako rat u Mostaru nedvojbeno izgubio. Odmahpo oslobaðanju istoènog dijela grada od okupacije srpskog nacionali-zma, hrvatski i bo�njaèki nacionalizam izveli su jedan od najsramot-nijih èinova u gradskoj povijesti, pedantno minirav�i i sru�iv�i pravo-slavnu Sabornu crkvu u naselju Bjelu�ine. Varljivi mir koji je nastupionakon toga prekinuo je 9. maja 1993. godine HVO, napav�i Glavni �tabArmije BiH u zgradi Vranice, u ulici Stjepana Radiæa. Taj je napad ozna-èio poèetak etnièkog èi�æenja zapadnog dijela grada, u sklopu kojega jenajveæi broj Bo�njaka, ako se radilo o mu�karcima, odveden prvo naStadion pa u logore Heliodrom i Dretelj, ili protjeran u istoèni dio gradaako se radilo o �enama i djeci. Nastojeæi doæi do obale Neretve, snageHVO-a su prvo sravnile sa zemljom Bulevar i dio �antiæeve, nakon èegasu napravile uvjerljivo najveæi kulturocid u gradskoj povijesti, sru�iv�i- nakon cijelodnevnog granatiranja � Stari most. A uz to su istoèni diograda pretvorile u potpuno blokirani geto, u kojem se gotovo umiralood gladi.

Sve je to zajedno na koncu zaustavljeno u stanju zamrznutog kon-flikta, koji je mogao biti prevaziðen nakon pobjede Zajednièke liste zaMostar na lokalnim izborima 1996. godine. No, kako je HDZ uèinio sveda ta lista ne formira gradsku vlast, �to je bilo praæeno brojnim nikad

362


rasvijetljenim prijetnjama i poku�ajima atentata na èelnike te liste imeðunarodnog upravitelja Mostara Hansa Koschnika, grad je ostao defacto podijeljen na dva dijela - pod kontrolom hrvatskog i bo�njaèkognacionalizma. Mjera kojom je Paddy Ashdown poku�ao ostvariti statusquo i barem djelomièno poni�titi rezultate rata, donijev�i Statut gradakoji je garantirao jednaku zastupljenost vijeænika svake od �est ratnihopæina i diskriminirav�i graðane iz u�eg centra grada, nekada�njeg dis-trikta, bila je na snazi dok je Ustavni sud prije nekoliko godina nijeoborio. Tako u konaènici imamo situaciju u kojoj je grad veæ osam go-dina bez lokalnih izbora i u kojoj je praktièno uvedena diktatura HDZ-a i SDA-a, u kojoj rade �to god �ele, èak i bez ikakvog formalnog pokriæau izbornim rezultatima. Ovo je tim zanimljivije ako se ima na umu daje jedan od najveæih prigovora samoupravnom socijalizmu bio jedno-partijski sistem i nemoguænost vi�estranaèkih izbora.

Kada sve sumiramo vidimo da je grad Mostar na sve moguæe naèinepotpuno uni�ten, te da ga duhovni i pravni sljedbenici onih koji su touèinili uni�tavaju i dalje, motivirani istom �eljom koja je i proizvela rat.�eljom za dominacijom i ekskluzivnim pravom na odreðenom teri-toriju. Hrvatski nacionalizam, svjestan demografskih brojki koje mu iduu prilog, �eli to postiæi u èitavom gradu, bo�njaèki u onom dijelu gradakoji kontrolira, preostali se Srbi bore da ih se u bilo kakvim razgovo-rima barem primijeti da postoje, dok onih 12 posto Jugoslavena s po-pisa iz 1991. godine nitko i ne spominje. Tako dolazimo do jo� jednogparadoksa. Sve su nacionalistièke partije izrasle iz prièe o nacionalnojugro�enosti, da bi danas jednoj prilièno brojnoj i autohtonoj nacio-nalnoj zajednici izbrisali èak i pravo na postojanje. To se te�ko mo�enazvati bilo kojim drugim imenom osim fa�izmom.

Mostar je danas, kada ga se komparira s onim predratnim, potpunouni�ten grad, koji vi�e ne ostvaruje ni minimalne elemente urbaniteta,pri èemu ni jedna od vladajuæih stranaka, koje su ga dovele u takvostanje, ne pokazuje ni minimum volje da se suoèi s pro�lo�æu i prihvati

363


vlastitu odgovornost za sve �to se desilo. Oèito posve zadovoljne vlada-juæom pozicijom, one uporno tra�e naèin da se ni�ta ne dogovore, a dapritom nitko, ukljuèiv�i i �iru javnost, ne predla�e ono �to je toliko oèitoda bode oèi. To je povratak na stanje prije 1992. godine. O tom se nerazgovara iz dva razloga. S jedne strane da se ne potakne bilo kakvakomparacija izmeðu onda�njeg i dana�njeg stanja, a s druge zbog toga�to vladajuæim partijama ovakvo stanje u potpunosti odgovara, jer mo-gu raditi �to god �ele, a da nikome ne odgovaraju.

DANA�NJE STANJE

Razvoj situacije opisan u prethodnom poglavlju proizveo je dana�njiMostar. Rijeè je o gradu èiji se vlastodr�ci uporno trude da devastirajui njegove posljednje tragove memorije i identiteta. Tako je na mjestustare austrougarske bolnice, ukra�ene vitkim libanonskim cedrovima,niknuo megalomanski, u svakom smislu predimenzionirani trgovaèkicentar, nazvan Mepas Mall. Istovremeno, tik pored tog objekta, veætrideset godina postoje temelji sportske dvorane, koji su u jednoj fazièak bili sru�eni, da bi zgrada, ovog puta znatno ru�nija, ponovno do�lado iste faze i visine te takva stoji veæ dugi niz godina. To znaèi da gradod vi�e od sto tisuæa stanovnika nema pristojnu sportsku dvoranu.Gradske su vlasti takoðer odobrile oduzimanje ili su same oduzele jav-nim �kolama èitav niz zgrada. Tako je u zgradu Treæe osnovne �kole naBulevaru useljena potpuno besmislena Gradska vijeænica, koja je uz toi doslovno nepotrebna s obzirom da Grad veæ godinama nema svojevijeæe. Na mjestu Srednje graðevinske �kole napravljen je krièavi ljubi-èasti objekt lokalnog tajkuna, dok ostatak sru�ene �kole u neposrednomsusjedstvu zorno svjedoèi o potpunoj nebrizi Grada za i�ta od javnoginteresa. Na mjestu Trgovaèke �kole HDZ je izgradio grozomornu zgra-du Politièke akademije. Pridodamo li svemu tome duboko anticiviliza-cijsku praksu nazvanu: dvije �kole pod jednim krovom, koja graðanimaonemoguæava da im djeca idu u zajednièke razrede i slu�aju isti pro-

364


gram, te èinjenicu da lokalna politika ne dozvoljava djeci da konaènopoènu zajedno koristiti obnovljenu zgradu Muzièke �kole, u�as postajejo� veæi.

Arhitektonsko remek-djelo Zlatka Ugljena, hotel "Ru�a", potpuno jeizbrisano s lica zemlje, da bi umjesto njega niknulo monumentalno iestetski nepodno�ljivo i nedovr�eno betonsko zdanje. Zgrada nekada�-njeg hotela "Neretva", jednog od najreprezentativnijih objekata austro-ugarskog razdoblja, i dalje je potpuno devastirana. Obli�nja Titova viladogradnjom je unaka�ena. Hotel "Mostar" potpuno je sru�en pod krin-kom rekonstrukcije, da bi na njegovom mjestu niknuo novi objekt. Nakoncu, jo� u toku rata Dom penzionera pretvoren je u hotel "Ero". Ima-juæi u vidu sve navedeno, a �to je samo djeliæ urbanistièke devastacije,vidljive na svakom koraku i kroz dogradnju stambenih zgrada i odu-zimanje javnih zelenih povr�ina, jednostavno mo�emo doæi do zaklju-èka kako se u Mostaru svaka stvar od javnog interesa nalazi na metilokalne politike i njoj naklonjenih tajkuna. Svima njima, pored toga �toiskazuju sklonost ka otimanju onoga �to su generacije prije njih nami-jenile za javnu upotrebu, ne pada na pamet obnoviti zgradu Narodnebiblioteke na nekada�njem Lenjinovom �etali�tu. Dakle, grad od vi�eod sto tisuæa stanovnika, ne samo �to nema pristojnu sportsku dvora-nu, nego nema ni zgradu Narodne biblioteke. Najveæa je tragedija u èi-tavoj ovoj prièi gotovo potpuni izostanak reagiranja �ire javnosti na svenavedeno. Protiv takvog su se stanja bunili i bune tek rijetki, gotovouvijek isti pojedinci i manjinske stranke ljevice, s SDP-om na èelu.

Ulice zapadnog dijela grada i dalje nose nazive usta�kih zloèinaca iposve su jednonacionalne, a pravo graðanstva u takvoj situaciji izgubilisu èak i Hrvati antifa�isti, poput Vladimira Nazora i Ante Zuaniæa. Usvemu tome, pripadnici establi�menta i dalje imaju obraza predstavljatinekakve svoje vizije grada u buduænosti, istog onog grada koji planskiuni�tavaju, oduzimajuæi mu praktièno sve �to je od javnog interesa.

Posebna je prièa vezana uz Partizansko groblje. Dok bi se èitavi civi-

365


lizirani svijet ponosio antifa�istièkom tradicijom kakvu Mostar ima iposebno genijalnim spomenièkim rje�enjem Bogdana Bogdanoviæa,gradske se vlasti prave da taj spomenik ne postoji, niti im pada na pa-met da zadu�e ljude iz Parkova i nasada da ga barem èiste od smeæa ikorova. Nije, naravno, nikakav misterij zbog èega je tako, jer je vi�enego oèito da se radi o ideolo�kim razlozima i da HDZ-ova veæina, kojaje ulicama dala imena usta�kih zloèinaca, ne mo�e Partizansko grobljevidjeti "ni nacrtano", a kamoli ga odr�avati. No, stvari su vrlo jedno-stavne. Iza partizanske generacije ostala je ideja o slobodi i pravdi, odpostpartizanske je ostalo Bogdanoviæevo remek-djelo, dok æe od novo-vjekih fa�ista ostati sru�eni Stari most i Saborna crkva, a od dana�njegdoba Mepas Mall i Politièka akademija HDZ-a.

Sve je ovo moguæe iskljuèivo zbog oportunizma onih koji bi o svemutome trebali govoriti, a ne �ele. Nevjerojatno je, recimo, da nitko s Od-sjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Mostaru, èiji prozorigledaju na Partizansko groblje, udaljeno nekih stotinjak metara od Sve-uèili�ta, ni jednom rijeèju nije upozorio na stanje u kojem se taj spo-menik nalazi. Umjesto da studenti budu sretni zbog èinjenice da takavspomenik imaju pred nosom, svi se na tom Sveuèili�tu prave da on nepostoji. S druge pak strane, usudi li se netko na bilo koji naèin kritièkiprogovoriti o stanju u kojem se dru�tvo nalazi, dogodi mu se da budepremlaæen na radnim mjestu, u sred bijela dana, poput profesora SlaveKukiæa.

Moglo bi se reæi da u su�tini nema nikakve razlike izmeðu, primje-rice, talijanske okupacije Splita u Drugom svjetskom ratu, kada su pro-mijenjena imena svih gradskih ulica, kada su uga�eni svi sportski klu-bovi i kada se grad poku�alo nasilno talijanizirati, od situacije u dana�-njem Mostaru u kojoj su na vlasti oni koji su potpuno sru�ili grad, pro-mijenili sva imena ulica, devastiraju njegovu antifa�istièku ba�tinu inastoje ga nasilno kroatizirati. Iluzorno je naravno oèekivati da se takvasituacija, posebno u svjetlu potpuno promijenjenih demografskih po-

366


dataka, mo�e u neko skorije vrijeme promijeniti, no minimum pozi-tivnih nastojanja morao bi se odnositi na razbijanje straha i slobodan,te �to èe�æi govor o svim navedenim èinjenicama, o kojima se toliko �utida æe na kraju sve veæi broj graðana, posebno onih mlaðih, biti uvjerenda one nisu toène.

PRIJEDLOG LJEVICE ZA MOSTAR

Da èovjek odluèi napustiti ove krajeve na du�e vrijeme i prestanepratiti vijesti s ovih prostora, sasvim je izvjesno da bi ga po povratkudoèekale iste teme. Barem �to se tièe stanja u Mostaru. Do tada bi LjuboBe�liæ veæ odavno ispunio uvjete za mirovinu, ali bi zbog potrebe ispla-æivanja plaæa iz proraèuna i dalje bio gradonaèelnik u tehnièkom man-datu, dok se ne naðe trajno rje�enje u vidu novog izbornog zakona ifunkcioniranja vlasti u Mostaru. Drugim rijeèima, unatoè sve èe�æimnajavama kako æe taj problem biti uskoro rije�en, pat pozicija koja veægodinama egzistira u Mostaru ozbiljno prijeti da prema�i vi�edesetljet-nu privremenost problema na Cipru. No, neovisno od toga kako æe ihoæe li ikad taj problem biti rije�en, juèera�nji zajednièki prijedlog SDP-a i DF-a veseli utoliko �to je konaèno ponudio drukèiju logiku viðenjagrada i �to æe ona, koliko god u ovakvom odnosu snaga izgledala neos-tvariva, uæi u javnost kao ideja o kojoj vrijedi razmi�ljati.

Stvari su vrlo jednostavne. Grad koji je nastao iz razloga �to se unjemu premo�æivala Neretva, jednostavno nema nikakvu logiku egzis-tirati na naèin da izgradi dva paralelna dru�tva koja tu rijeku prate,umjesto �to je premo�æuju. Takva vrsta stvarnosti mo�e proizaæi samokao plod nasilja, o èemu ovdje i jest bilo rijeèi, a s obzirom da proizlaziiz nasilja, ona je ujedno duboko neprirodna i negacijska u pitanju razu-mijevanja grada. Na isti naèin na koji je egzistencija paralelnih dru�tavaproiza�la iz nasilja, ona se jedino nasiljem mo�e i odr�avati. U ovomkonkretnom sluèaju rijeè je u prvom redu o politièkom, a ne vi�e izrav-nom fizièkom nasilju, koje opet svoj jedini legitimitet mo�e potra�iti u

367


inzistiranju na nacionalnom kao ishodi�tu i jedinom relevantnom mo-mentu èovjekove egzistencije. Drugim rijeèima, prilika u kojoj je netkokonaèno progovorio o tome kako bi novo ureðenje izbornih jedinicamoralo ignorirati ratnu podjelu i objedinjavati dijelove grada s objestrane rijeke, ili kako su se u tim strankama izrazili, morale iæi okomitona Neretvu, od sjevera ka jugu, a samim tim i napustiti ovu napornuratno-identitetska prièu o istoku i zapadu, mo�emo gledati kao na pre-kretnicu u politièkom govoru grada. Pri èemu je jasno da nema nikak-vog smisla gajiti iluzije o tome da æe ovakva vrsta razmi�ljanja prevla-dati nad bizarnom logikom vodeæih nacionalnih stranaka, i to iz vi�erazloga. S jedne strane zbog toga �to im takva logika nije u interesu irazgradila bi èitavu strukturu izgraðenu od rata naovamo, a s drugezbog toga �to su odgojili èitav niz generacija koje ne znaju razmi�ljatiizvan tih kategorija i kojima primarni poriv nije onaj za prelaskom na,uvjetno govoreæi, drugu stranu.

No, kao i sve �to se u Mostaru dogaðalo i dogaða, odluka je na krajuna njegovim graðanima. S obzirom da se èitava ova problematika svodina osnovno pitanje, �ele li �ivjeti u normalnom svijetu i modernomdru�tvu, unutar kojega bi na primjer Aleksu �antiæa, èija je godi�njicasmrti jedva obilje�ena ovih dana, svi Mostarci smatrali svojim pjes-nikom, ili �ele biti vjeèno optereæeni pitanjem neèijeg porijekla i imenate Aleksu ipak smatrati srpskim pjesnikom. Ono �to je pak najveæi pro-blem kod dru�tava totalitarnog tipa, u koje bosanskohercegovaèko sva-kako spada, jest to da odluka veæine ne ostavlja praktièno nikakav pros-tor onima koji se s takvom odlukom ne sla�u da takvu monotonu ibesmislenu stvarnost ignoriraju.

Na pitanje, za�to je pak svima jasno kako æe nacionalistièku logikubiti prilièno te�ko razgraditi, nije lako odgovoriti. Manipuliranje stra-hom jest najveæi pokretaè �elje da se �ivi zatvoreno, ali i èinjenice daje oportunizam po�eljniji od ièega drugog. Pre�ivi li na koncu takvavrsta logike koja je usmjerena ka razgranièavanju i neèijoj dominaciji

368


na svom komadiæu feuda, graðani æe moæi reæi sve, osim da nisu imalidrugih opcija i da nisu znali �to i koga biraju.

tacno.net, 03. 02. 2016.

KLUB KOJI ÈUVA SJEÆANJA

Cijenu raspada jugoslavenske dr�ave i dru�tva na kraju 20. stoljeæaplatili su praktièno svi graðani i institucije ove zemlje. Kako oni koji su�ivjeli i egzistirali u vrijeme tih dogaðaja, tako i oni koji su do�li nakonsvega. I to iz jednostavnog razloga �to im je �ivot u sluèaju ljudi i fun-kcioniranje u sluèaju institucija presudno obilje�eno sveopæom des-trukcijom i planom usmjerenim ka uspostavi nove paradigme i novogdru�tvenog ambijenta opæenito. Ovim naravno nismo rekli ni�ta novo,ni nepoznato. Tek smo konstatirali èinjenièno stanje koje su sjajno opi-sali neki od najboljih autora s ovih prostora, meðu njima i nedavnopreminuli Ale� Debeljak, koji je èitav taj razoreni svijet nazvao "jugo-slavenskom Atlantidom", precizno imenujuæi �to se ustvari dogodilo.Nogomet tu naravno nije mogao èiniti nikakvu iznimku, tim prije �tose upravo na nogometnim terenima, preciznije govoreæi, oko njih, èitavproces raspada jednog dru�tva ponajbolje manifestirao. Jednako kao�to se na tim istim tribinama taj duh destrukcije umnogome zadr�ao ido danas.

Kako je u svemu tome pro�ao Mostar bolno je poznato svim ljudimakoji su na bilo koji naèin bili ili jesu vezani uz taj grad. Pri èemu jesimbolièka destrukcija Mostara izvedena èak temeljitije od fizièke, kojase s malo èime mo�e mjeriti. Ni�ta �to danas napi�emo o tome neæe,na�alost, taj proces poni�titi, niti æe o�ivjeti prega�eni svijet jednogmalog mediteranskog, antifa�istièkog i jugoslavenskog grada. Od togsu grada ostale tek neke krhotine i nekoliko simbola koje bi oni kojisada vode grad �eljeli zauvijek izbrisati. �to nas dovodi do kljuène temeteksta. Novoj ideologiji radikalnog nacionalizma, u prvom redu hrvat-

369


skog, ali isto tako i bo�njaèkog, bilo kakva egzistencija antifa�istièkogMostara predstavlja u prvom redu elementarnu nepogodu. Koju s jednestrane iz ideolo�kih razloga ne mogu vidjeti niti nacrtanu, dok je se sdruge strane pla�e zbog njezinog istinski subverzivnog karaktera podana�nju stvarnost. Drugim rijeèima, kako je ideologija jedino �to je tapolitika u stanju ponuditi graðanima, ne preostaje joj ni�ta drugo osimnastojanja da odrekne pravo na postojanje bilo kakvom drugom i druk-èijem viðenju dru�tva i grada.

Imajuæi sve navedeno u vidu, nije te�ko zakljuèiti kako na putu tojideologiji stoje antifa�istièka ba�tina grada, personificirana u Bogdano-viæevom "Partizanskom groblju", s jedne strane, i Fudbalski klub "Ve-le�", sa cjelokupnom svojom simbolikom, s druge strane. Èinjenica dase taj klub nalazi u agoniji, niti je neoèekivana, niti je dio nekog procesakoji je nastao u posljednje vrijeme. Naime, jo� od prvih dana rata svatri lokalna nacionalizma poku�ala su prvo oteti taj klub i iskoristitinjegov simbolièki kapital, da bi ga nakon neuspjeha te ideje odgurnulii zatajili, u boljem sluèaju, ili pak poku�ali izbrisati u lo�ijem. Srpskinacionalizam poku�ao je to na naèin da je s poloviènim uspjehom na-stojao zadr�ati krnji "Vele�" u Beogradu da u njemu odigra zavr�nicunogometnog prvenstva Jugoslavije u sezoni 1991/1992. Hrvatski nacio-nalizam poku�ao ga je pak preimenovati, po okonèanju prvog rata ugradu, u jesen 1992. godine, u "Zrinjski", na isti naèin na koji je uspiona skup�tini ni�eliga�a "Lokomotivu" preimenovati u "Branitelj".

Kada se ta ideja izjalovila, umnogome zahvaljujuæi legendarnom pred-sjedniku Kluba Josipu Joli Musi i predstavnicima navijaèa, koji su setome o�tro usprotivili, u Klub je upala Vojna policija, izbaciv�i ga iz togprostora na ulicu. Posljedica je te odluke, u kojoj "Vele�" i danas egzis-tira, da je on praktièki prognan sa svog stadiona, kao i uopæe iz zapad-nog dijela grada, pod kontrolom hrvatskih nacionalista. Popratna jeposljedica bila - bacanje njegove kompletne arhive u smeæe, koju suneke od legendi "Vele�a" spasile predajuæi je ljudima koji su Klub spasili

370


od ga�enja. Ni tu, naravno, nije do�ao kraj agoniji. Bo�njaèki nacio-nalizam poigrao se s "Vele�om" na naèin da ga je prvo odveo da igraizvan Mostara, unatoè èinjenici da je jednake infrastrukturne (ne)uvjeteza igranje imao i na teritoriju grada, da bi potom iz njegovog grba izba-cio crvenu petokraku, jasno naglasiv�i kakvu mu buduænost pri�eljkuje.

Obrat koji se pak dogodio u ljeto 2005.godine mo�da ponajbolje svje-doèi o karakteru tog kluba i �elji ljudi koji ga prate i navijaju za njega,da odr�e pamæenje. Te je godine, naime, na inicijativu i veliku akcijunavijaèa i prijatelja Kluba, uprava donijela jednoglasnu odluku o po-vratku zvijezde petokrake na njegov grb. Preciznije govoreæi, "Vele�" jeusred vremena u kojem se ljevièarsku ba�tinu radnièkog pokreta nasto-jalo posve izbrisati, nakon �to se fizièki uni�tilo svijet koji je taj pokretstvorio, vratio svoj izvorni grb, pod kojim je osnovan 1922. godine kaoRadnièko �portsko dru�tvo "Vele�". Od tada do danas bilo je i usponai padova, no zahvaljujuæi nizu èinjenica, od ekonomske slabosti dijelagrada zainteresiranog da Klub pre�ivi, preko nesposobnosti i potkapa-citiranosti onih koji su ga vodili, do sveopæe slike dr�ave i politike ko-jima istinsko pre�ivljavanje "Vele�a" su�tinski smeta, on se danas nalaziu ozbiljnoj i mo�da zavr�noj agoniji, nakon koje æe te�ko biti povratkana staro.

Sve to zajedno ne znaèi da je izlaz nemoguæ. Imajuæi u vidu situacijui nivo natjecanja u kojem "Vele�" sudjeluje, ali i iskustva brojnih europ-skih klubova, te nedavni primjer obli�njeg splitskog "Hajduka", kaojedino odr�ivo rje�enje nameæe se povratak Kluba u vlasni�tvo njegovihnavijaèa. Bilo kakvo gajenje iluzija u tom pitanju, tj. nade da æe se dotoga lako doæi, mo�e biti samo kontraproduktivno. No, ako ni�ta drugovrijedi poku�ati, i to iz nekoliko razloga. Dosada�nji model u kojemklub ne ostvaruje nikakve rezultate i svako malo je u financijskoj ago-niji, oèito nema nikakvog smisla. Na isti naèin ni politièka protekcijanema smisla, s obzirom da ona mo�e biti eventualno kratkog daha i ukonaènici kontraproduktivna. Iluzije o nekakvom velikom ulaganju

371


legendi Kluba koje bi punile vreæu bez dna jednog nerentabilnog klubakoji se natjeèe u beznadno beznaèajnog ligi, takoðer su se odavno raspr-�ile, a sve i da nisu, malo tko ima volje i novaca za takvo �to.

Uostalom, vratimo li stvari na poèetak, shvatit æemo kako su "Vele�"osnovali ljudi iz radnièkog pokreta, potpuni dru�tveni, politièki i eko-nomski autsajderi tog doba. Dakle, ljudi koji nisu imali ni�ta, osimelementarne ljudske solidarnosti i viziju drukèijeg dru�tva, ostvarivogu buduænosti. Izli�no je i napominjati kako su bili cijepljeni od bilokakve vrste nacionalizma. Samo zahvaljujuæi razumijevanju te èinje-nice, iz kakvog je ambijenta taj klub izrastao, moguæe je shvatiti po-datak da je sedamdeset sedam njegovih igraèa izgubilo �ivot u anti-fa�istièkoj, partizanskoj borbi. Taj ga je duh uostalom spasio od preime-novanja i ga�enja, vrativ�i mu na koncu izvorni grb na dresove. Lakoje naravno svima nama razbacivati se velikim rijeèima sa strane, izmanje ili veæe udobnosti vlastitih �ivota, no raèunica je vrlo jednosta-vna. Tridesetak hiljada ljudi, koji bi uplatili godi�nje po nekih sto ma-raka, omoguæili bi sasvim pristojan �ivot Klubu, koji je na koncu tozaslu�io. Ponajprije zbog poruke koju je kroz èitavu historiju slao, apotom i zbog ideje otpora, koji nije ni�ta manje potreban sada, nego �toje bio 1922, 1941. ili 1992/93. godine.

Penbih.ba, 19. 02. 2016.

ÈETRNAESTI FEBRUARI

Iako se u Mostaru vrijeme veæ odavno ne raèuna u kontinuitetu, jer�ivimo u novoj eri zapoèetoj 6. travnja 1992. godine, a konaèno formi-ranoj 9. svibnja 1993. godine, ovog se datuma (iz naslova) jo� netkosjeæa i nekima jo� uvijek ne�to znaèi. Svakako mnogo vi�e nego novo-komponirano Valentinovo, koje smo usisali dolaskom kapitalizma uove krajeve. Ovih prvih nema mnogo generalno, a i u Mostaru pred-stavljaju manjinu i daleki odjek jednog prega�enog vremena, no tu su,a tu smo i mi koji znamo kako se, punim nazivom, zvala ta Avenija koja

372


se zadr�ala u govoru grada. A sve to, i nakon svega, niti je malo, nitizanemarivo. Nije ove godine okrugla godi�njica kao pro�le pa da nasgaðaju kamenjem pred Partizanskim, dok se na Rondou mirno slaviValentinovo. Prolazi tek jedan sumoran, ki�ni dan. Obièna zimska ne-djelja, koju lokalni portal bljesak.info, u najboljoj revizionistièkoj ma-niri, doèekuje s vije�æu kako su na dana�nji dan 1945. godine partizaniu�li u Mostar. Dakle, nisu ga oslobodili, veæ tek u�li u njega. Otprilikeonako kako u Vojnoviæevoj Dubrovaèkoj trilogiji "Franèezi prohodu".To �to ovdje nitko nije pro�ao, nego su Mostarci oslobodili svoj gradod fa�izma, malo jo� koga zanima, a ako je toga i svjestan planski otome �uti.

U Kulturnom centru otvorena je i prigodna izlo�ba u èast "Vele�o-vog" Februarskog turnira, �to sve zajedno opet izgleda kao neki pos-ljednji pozdrav sportskom simbolu grada. Malo je toga ostalo za reæi,�to veæ nije reèeno i stotinu puta ponovljeno. Jednako kao �to izgovo-reno nema vi�e tko èuti. Ono �to nas temeljito dijeli od partizanske ge-neracije i njihovog doba nije tek puki protok vremena, niti èinjenica da�ivimo u nikad podjeljenijem gradu i dubinski razorenom dru�tvu. Onisu se, naime, usudili sanjati, �to je nama dana�njima, prepunim cini-zma i iskustva poraza, nepojmljivo i idealistièno preko svake mjere. No,èinjenica da su tog 14. februara oslobodili svoj grad, nakon �to su pro�likalvariju neprijateljskih ofanziva i sva ta silna vje�ala na Musali, da suto napravili kao potpuni autsajderi, bez igdje ikoga i prepu�teni sebisamima, govori nam mnogo vi�e o na�em vremenu, nego �to bismoikad mogli pomisliti. Naravno, samo ukoliko bismo se usudili sanjati.No, dok se to ne dogodi, ako se uopæe dogodi, vrijedi ih se sjeæati. Sjedne strane zato jer su izveli jedinstven pothvat u povijesti, ispisav�iuniverzalnu i vanvremensku prièu, a s druge jer su nam omoguæili ne-koliko desetljeæa civilizacijskog, industrijskog, intelektualnog i tehno-lo�kog razvoja kakav se sigurno neæe ponoviti, te s treæe strane jer sje-æanjem pru�amo otpor besmislu dana�njeg vremena. Zato ih sjeæanjetoliko i nervira.

373


Su�tina svake revolucionarne vlasti, �to ova hadezeovsko-esdepeov-ska svakako jest, sa�ima se u jedinstvenom poimanju vremena po ko-jem �ivot i povijest postoje od njihovog ukazanja na zemlji i u vlasti.Sve prije toga je ili neprijateljska obmana, ili kièasti i sladunjavi nacio-nalistièki mit koji se opire svakoj logici i moguænosti dijaloga. Da binovi narativ bio èvrsto cementiran, s minimalnom moguæno�æu da sedovede u pitanje ili makar problematizira, takva vrsta vlasti mora zau-zeti sve javne institucije, èiji je jedini zadatak da isproducira novu elitui stoji na braniku novouspostavljenih vrijednosti. To zapravo znaèi dani�ta izvan toga nema pravo graðanstva, jer predstavlja potencijalnutempiranu bombu koja krhke mitove mo�e jednostavno osporiti i èi-tavu strukturu dovesti u pitanje. Odgovor na pitanje, za�to je to va�no,prilièno je jednostavan. Iz prostog razloga �to aktualna nacionalistièkaparadigma, osim mitologije nije u stanju ponuditi ni�ta drugo. �to jejasno svakom graðaninu koji realno ne zna kako pre�ivjeti godinu, atakvi èine znaèajnu veæinu. Ta potreba za monolitno�æu i svakom vrs-tom idejne homogenizacije, ponajprije ne trpi simbole, s obzirom nanjihovu realnu subverzivnu snagu. U prilog navedenom, bit æe dovoljnopodsjetiti na tri simbola koji su presudno obilje�avali Mostar prije na-vedenih nultih datuma iz 1992. i 1993. godine. To su Stari most, parti-zanska borba, personificirana u 14. februaru i Partizanskom groblju, te"Vele�". Stari most su, kao �to znamo, sru�ili, 14. februar su izbrisali,Partizansko groblje, tek zahvaljujuæi njegovoj monumentalnosti nisusru�ili, ali na tome aktivno rade, a svo to vrijeme, uglavnom uspje�noru�e "Vele�", tjerajuæi ga u agoniju i nestanak.

Vodeæi raèuna o svemu navedenom i s punom svije�æu o tome kolikoje na primjer Hitlerov re�im utjecao na snove graðana Njemaèke, oèemu je sjajno pisala Charlotte Beradt u svojoj knjizi Snovi pod TreæimReichom, vi�e je nego jasno kako je za otpor ponekad dovoljno pamtitii sanjati.

tacno.net, 14. 02. 2016.

374


CINIZAM I ZVONICI

Iako je Bosna i Hercegovina postala istinsko stani�te paradoksa icinizma svih vrsta, a �to je izra�eno do te mjere da mnoge od tih stvarinjezini graðani i ne primjeæuju, ovih se dana pojavila vijest koja je èaki tako letargiène graðane morala pomaknuti iz le�i�ta. Radi se o tomeda je u zvoniku Franjevaèke crkve na mostarskom Bulevaru sveèanootvoren lift, koji su franjevci prozvali liftom mira, a trebao bi slu�iti kaoturistièka atrakcija, te da æe u njemu biti postavljen muzej posveæenmiru i toleranciji. Vijest je zapravo toliko smije�na da nadma�uje svojumonstruoznost. Krenemo li od golih èinjenica suoèit æemo se s podat-kom da je Crkva Sv. Petra i Pavla, nakon �to je 9. svibnja 1992. godinepogoðena zapaljivim granatama, u potpunosti izgorjela, te da se sve dookonèanja rata u Mostaru nalazila praktièno na prvoj liniji boji�ta. Na-kon rata sama je crkva odluèila potpuno uni�titi vlastitu i gradsku kul-turnu ba�tinu tako �to nije izvorno obnovila svoju spaljenu zgradu, veæje umjesto nje podignula onu betonsku anomaliju koja izra�ava agresijuu prostoru na svaki moguæi naèin. Prije nego �to otvorimo pitanje, zbogèega je to uèinila, za nastavak prièe bitno je napomenuti da je prekrasanpark koji se nalazio ispred crkve i samostana dala opasati ogromnimdvometarskim zidom, izolirav�i na taj naèin èitav kompleks od vlastitogokru�enja, to jest od grada.

Kako je takvo stanje tog objekta na snazi do danas, jasno je da se tajmoment izolacionizma i agresije prema prostoru nametnuo kao trajnostanje.

Iako je sve navedeno uglavnom poznato zainteresiranoj javnosti,ovakva vrsta uvoda nametnula se kao nu�nost da bismo ciniènu idejulifta mira smjestili u kontekst kojem pripada. Naime, nakon �to je uMostaru izbio rat izmeðu Hrvata i Bo�njaka, koji u samom gradu nijepredstavljao ni�ta drugo nego agresiju HVO-a prema bo�njaèkom sta-novni�tvu, koje je protjerivano iz vlastitih domova na istoènu stranu

375


grada i odvoðeno u sabirne logore, nakon èega je kao kruna èitave ope-racije planski i promi�ljeno sru�en Stari most, cjelokupna Katolièkacrkva u gradu i u Hercegovini svrstala se na stranu projekta Herceg-Bosne, bez ijednog disonantnog glasa koji bi ukazao na monstruoznostèitave zamisli etnièkog èi�æenja i osvajanja grada. Poku�amo li èak bitiblagonakloni pa uva�iti èinjenicu da u ratnim okolnostima nitko nijebio spreman riskirati egzistenciju pa èak i vlastiti �ivot da bi se suprot-stavio ludilu, iako je èitava mitologija kr�æanstva sazdana upravo natakvoj Kristovoj �rtvi, suoèit æemo se s pora�avajuæim saznanjem da sedo danas iz Crkve nitko nije suoèio s politikom Herceg-Bosne i njezinimposljedicama. To naravno iskljuèuje franjevce Bosne Srebrene.

Umjesto suoèavanja s vlastitom, �to aktivnom, �to pasivnom ulogomu jednom zloèinaèkom projektu, Crkva je uèinila sve da bi simbolièkimnasiljem dodatno traumatizirala ljude koji su se ni krivi ni du�ni na�lis druge strane. U tu je svrhu podignuta i nova Franjevaèka crkva, sazvonikom neboderskih gabarita, ali i kri� na Humu i nikakvo nemu�tonegiranje te motivacije neæe moæi uvjeriti u suprotno nikoga tko imai�ta u glavi. Kako je na koncu ispalo da je Stari most iznova izgraðente da je èitavom svijetu jasno o koliko se fascinantnoj graðevini i svjet-skom spomeniku radi, do�lo se do situacije u kojoj rijeke turista iznovadolaze u Mostar, ponajprije motiviranih posjetom Starom mostu i Sta-rom gradu. A kako na sve to reagira Crkva? U zvoniku otvara lift da bise "ogrebala" za dio turistièke zarade i sve to zajedno, kao u jeftinomvicu, naziva liftom mira, oèekujuæi izostanak bilo kakve reakcije. A �tosve to govori o stanju svijesti u Crkvi i kod hrvatskih politièkih elita,ne treba posebno nagla�avati. Ne znam ima li Boga i nisam previ�eoptereæen tim pitanjem, no ako oni u Crkvi vjeruju u njega i u predstavukoju o njemu �ire, vrijedi se upitati, jesu li se ikada u protekle 23 godinepogledali u zrcalo, a zatim kroz prozor, na drugu stranu Bulevara? Akostvarno jesu, vrijedilo bi èuti odgovor, �to su u tom trenutku promislili?No, �to god od toga bila istina, u Mostaru se iz dana u dan pi�u novapoglavlja za jednu opse�nu povijest be�èa�æa, koju nikakvi zvonici, po-

376


litièari lokalnog dometa i frustrirani nacionalisti neæe moæi izbrisati.Èinjenice su, naime, èvr�æe od betona, pa i onog armiranog.

tacno.net, 08. 08. 2016.

PITANJE ODGOVORNOSTI I SUOÈAVANJA S PRO�LO�ÆU

Kao �to smo veæ u prethodnom poglavlju naznaèili, u Mostaru nesamo da nije do�lo do dru�tvene katarze koja bi kritièki tretirala domi-nantne nacionalistièke narative iz devedesetih godina, nego to pitanjejo� uvijek u �iroj javnosti uopæe nije ni postavljeno. Ovdje ne mislimona konstantno ukazivanje koje odgovornost i zloèine uvijek pripisujedrugoj nacionalnoj skupini, dok vlastitu naciju uopæe ne problematizirani po kojoj osnovi. Jednako tako ne mislimo ni na uvijek iste pojedince,koji uporno poku�avaju suoèiti vlastite zajednice sa zloèinima koji suu njihovo ime poèinjeni.

Odgovor na pitanje, za�to je �ira javnost tako tvrdoglavo nespremnaprihvatiti vlastitu odgovornost, su�tinski je banalan. Te zajednice neodbijaju tu pomisao zato �to misle da ta odgovornost ne postoji ili danetko ne�to izmi�lja. One tu pomisao odbijaju upravo zbog toga �toznaju da je istinita. Ovaj naizgled paradoks mo�e se objasniti potrebomda starije generacije ostave svojim nasljednicima �to bolju sliku o sebi.Koja æe biti tim bolja, �to æe biti vi�e la�na. Disciplina licemjerstva ioportunizma uostalom ima veæ vrlo bogatu tradiciju na ovim prosto-rima. Drugim rijeèima, s obzirom da nitko ne �eli da njegova djecaimaju tu svijest da im je otac ratni zloèinac ili barem sudionik nemo-ralnog graðanskog rata, jednako kao �to nitko ne �eli da se bilo tko odnjegovih nasljednika pita, kako su uopæe do�li do stana u kojem �ive i�to se dogodilo s pripadnicima ostalih naroda koji su tu �ivjeli, svi podr-�avaju nacionalistièke narative o pravednoj borbi za obranu vlastitognaroda. Stoga bilo kakav disonantan ton predstavlja smrtnu opasnostza tako konstruirane narative, koji su èvrsti otprilike onoliko koliko jeèvrsta argumentacija koja ih dr�i na okupu.

377


Upravo zato, ali i zbog totalitarne prirode svake fa�istièke ideologijekrvi i tla, kojima bosanskohercegovaèko dru�tvo obiluje, svaki poje-dinac koji otvori jedno od tih traumatiènih mjesta, posebno ukoliko jepripadnik nacije o èijim grijesima govori, biva izvrgnut brojnim, uglav-nom anonimnim prijetnjama, praæenim potpunim iskljuèenjem iz zaje-dnice i nemoguæno�æu ostvarivanja iole pristojne egzistencije. Na taj senaèin stvaraju dvije razine sjeæanja. S jedne strane, to je svjesno la�nosjeæanje, potaknuto kod starije generacije potrebom stvaranja uljep�aneslike o sebi, dok je s druge strane kori�tenje takvog narativa stvorilouvjereno la�no sjeæanje kod mlaðe generacije. Sve navedeno svjedoèio tome koliko se te�ko boriti protiv takvog stanja svijesti.

Kada sve to vratimo na konkretan mostarski primjer, uvidjet æemoda se ni jedna od nacionalistièkih stranaka nije isprièala graðanimazbog zloèinaèkih politika koje je vodila. Krenemo li od SDS-a, tu namse kao poseban sluèaj nameæe ponovno osnivanje te stranke u Mostarukrajem februara 2016. godine. Naime, kako je rekao potpredsjednik testranke Vukota Govedarica, Srbi u dolini Neretve nikad nisu bili neor-ganiziraniji, �to bi osnivanje SDS-a trebalo dokinuti, kao i pru�iti tamo-�njim Srbima institucionalnu podr�ku. U svemu tome nismo èuli nije-dnu rijeè kako su se i za�to Srbi u dolini i Neretve uopæe doveli u takvusituaciju i tko je za to odgovoran.

Jednako tako u redovima SDA ne postoji nikakva svijest o odgovor-nosti za èinjenicu �to su praktièno pristali na podjelu Mostara, kao i dana toj podjeli inzistiraju, �iveæi u nekom maglovitom uvjerenju kako jebolje �ivjeti u getu, nego u gradu, ako je geto "na�". Takvim pristupom,politièki prvaci SDA izvrnuli su kompletnu povijest naopako. Dok sukroz èitavu historiju obespravljeni, marginalizirani i getoizirani nasto-jali nadiæi taj status i izboriti se za ravnopravnost, u mostarskom i bo-sanskohercegovaèkom SDA-u misteriozno vjeruju da �ivot u zatvore-nom dru�tvu izmeðu Mazoljica i Bulevara ima smisla.

�to se pak tièe HDZ-a, njemu se mora priznati primat u kolièini des-

378


trukcije koju su njegovi pripadnici proizvodili i koju proizvode, prièemu je Milanoviæevim posjetom toj stranci (nakon socijalnih protestau februaru 2014. godine), prilikom kojeg je upadljivo izbjegao obiæikolege iz mostarskog SDP-a, i simbolièki zatvoren krug hrvatske nacio-nalistièke politike. A on je zaèet jo� na plakatima kojih je uoèi izbora1990. godine bio pun Mostar, a na kojima je uz Tuðmanovu fotografijupisalo "Predsjednik svih Hrvata". Vodstvo HDZ-a, s Draganom Èovi-æem na èelu, ovog puta zamaskirano proeuropskom retorikom, vodipolitiku Herceg-Bosne drugim sredstvima, �aleæi se s jedne strane nanepovoljan polo�aj Hrvata u Bosni i Hercegovini, dok s druge strane udijelu multietnièkog Mostara, nad kojim ima apsolutnu moæ, i dalje nijedna liènost, ako nije etnièki Hrvat, nema svoju ulicu, u kojem ulice idalje nose imena usta�kih ministara i u kojem se provodi plansko bri-sanje memorije na grad kakav je nekada bio.

Naravno da u takvom politièkom djelovanju nema mjesta ni za kakvosuoèavanje s pro�lo�æu, a ponajmanje ono koje bi moralno dekonstrui-ralo hercegbosansku politiku. Ilustracije radi, poslu�it æemo se tekstomDragana Marijanoviæa, novinara sarajevskog Osloboðenja i svojedobnogurednika HDZ-ovog ratnog glasila. U svojim, inaèe ne bez talenta pisa-nim "Hodopisima", koji svake subote izlaze u Osloboðenju i u su�tinipru�aju vjernu etnografsku sliku zemlje, Marijanoviæ je odluèio napisatipropagandistièki tekst posveæen otvaranju turistièkog lifta u zvonikuFranjevaèke crkve na Bulevaru, naslovljen s rijetko kièastim naslovom"Sa zvonika pogledat je lijepo". S obzirom da se u tekstu oèito referiraona moje zakljuèke o amoralnosti takvog èina, iznesene u tekstu, objav-ljenom pod naslovom "Cinizam i zvonici", vrijedi se osvrnuti na njego-vu logiku kojom poku�ava obraniti neobranjivo. Taj njegov tekst inaèene bi bio vrijedan osvrta da se ne iskazuje kao posve paradigmatski zaprocese planske �utnje o pro�losti.

Marijanoviæ, dakle, tvrdi sljedeæe: "Naime, zvonik uz crkvu SvetogPetra i Pavla u Mostaru samo je upuæenijima bio odreðen za ovu na-

379


mjenu, a veæ godinama je, na�alost, i predmet raznih teorija do oneneke vrsti 'zavjere', jer koliko god je nekog odu�evljavao svojom visi-nom i dominacijom nad krovovima grada, djelomice ima i autora teo-rije o njegovom neèasnom znaèenju, �to je svakako tu�no... U kontekstcrkve i zvonika neupuæeni dovode i Kri� zahvale na obli�njem brduHum te se dogodila bizarna situacija u kojoj bi se franjevci gotovo zasve trebali obja�njavati, no stvari su tu potpuno èiste i nema potrebeza suludim teorijama: Kri� zahvale izgraðen je 2000. godine u povodute obljetnice kr�æanstva i toèno je da su ba� tu oko njega bili borbenipolo�aji HVO-a i toèno je da su na njegovom blagoslovu i neki politièarii generali nastojali 'èoknuti' koji poen, nije sporno, ali ako bismo zabra-nili i�ta graditi posvud gdje smo ratovali, tek bi to bila katastrofa".

Svakome tko se razumije u pisanje i ima elementarno razvijen logièkisklop jasno je da ni sam Marijanoviæ ne vjeruje u ono �to pi�e, ali tekstpi�e zato �to mora opravdati sve ono �to iza tog zvonika stoji. Pri tomeoèito nije ni svjestan kako se u tekstu odaje i kako posti�e posve supro-tan efekt od �eljenog. Ovo mo�emo uoèiti veæ u potrebi da se, u imeCrkve, pravda i obja�njava navodne kontekste nastanka zvonika, prido-dav�i mu jo� i kri� na Humu, koji na jednak naèin predstavlja simbo-lièko nasilje nad Mostarom. Drugi va�an moment Marijanoviæevog tek-sta odnosi se na konstantno pozivanje na one navodno upuæenije, kaona neki validan argument. Drugim rijeèima, neupuæeni graðani, kojimasu zvonici, kri�evi i ostali simboli primarno namijenjeni, nisu kvalifi-cirani za njihovo znaèenjsko i�èitavanje. Mala je nezgoda �to se ne radio svetim tekstovima, nego o graðevinama, simbolima i spomenicimau prostoru, èime ta teorija, osim �to postaje neodr�iva, biva su�tinski ismije�na. No, novinar Osloboðenja i na ovom mjestu potvrðuje napi-sano, da je u ovu megalomansku graðevinu od starta perfidno ukalku-lirana i zarada od turistièkog profita. Sve nas to dovodi do kljuènogmomenta Marijanoviæevog teksta u kojemu se nehotice razotkrio kroztvrdnju da je zvonik neke odu�evljavao svojom visinom i dominacijomnad krovovima grada. O potrebi za dominacijom se naime i radi, pa

380


svako drukèije obja�njenje zbog èega je taj zvonik podignut u tim gaba-ritima, jednostavno ne mo�e izdr�ati nikakav logièan sud.

Tako konaèno dolazimo do onoga �to je istinski tu�no u tom tekstu.Nakon �to se nisu ni jednom reèenicom oglasili o pogubnoj politiciHerceg-Bosne, veæ su je aktivno podr�avali i putem dizanja ovakvihgraðevina, oni sada poèinju i zaraðivati na traumi koju su proizveli, ito upravo od turista koji primarno posjeæuju Stari most. Mora se pri-znati da se radi o rijetkom primjeru hipokrizije, u kojem ti politika kojuaktivno podr�ava� i koja se provodi u tvoje ime, sistematski uni�tavagrad u kojem stoluje�, pri èemu ti doslovno ispod prozora, na jedvastotinu metara zraène linije od crkve, na potpuno talibanski naèin ru�iStari most, simbol grada i spomenik UNESCO-a, a ti kao institucija, èijese temeljno poslanje sastoji u ljubavi i brizi za bli�njega, to temeljitood�uti�, da bi, nakon �to se i dalje o svemu tome nisi kritièki oèitovao,poèeo zgrtati profit od turista koji posjeæuju obnovljeni Stari most. Akoje i od Katolièke crkve, previ�e je. Ovaj primjer u konaènici na najboljimoguæi naèin doèarava potpuni nedostatak katarze hrvatskog naciona-lizma, te obja�njava do koje su razine moralna neosjetljivost i nedosta-tak bilo kakve svijesti o povijesnoj odgovornosti prisutni u HDZ-u.

DVA LICA ISTE POLITIKE

Ono �to se posljednjih dana dogaða u Mostaru, a vezano je uz pitanjelokalnih izbora i buduæeg ustrojstva grada, ima jedan zajednièki naziv-nik. Opæu nebrigu za graðane tog grada i slijedom toga potpuni izos-tanak bilo kakvog uva�avanja èovjeka kao takvog. Sa svim njegovimposebnostima, vlastitim �ivotima i osnovnim ljudskim i graðanskimpravima. Iako je sve ovo veæ poznato i stotinu puta napisano od stranebrojnih autora, na tu èinjenicu u situaciji kada se suoèavamo s takvimvrstama prijedloga treba podsjetiti. O èemu je, dakle, rijeè? Bosna iHercegovina, a posebno njezini gradovi, nikad u povijesti nisu bili jed-nonacionalni, zahvaljujuæi èemu je ovakva, dana�nja, demografska sli-

381


ka tih gradova mogla nastati iskljuèivo kao produkt sistemskog nasilja.Predratnog, ratnog i poratnog. Uva�avajuæi tu èinjenicu, koja je tolikooèita da je nitko ne mo�e osporiti, jasno je da svako politièko nastojanjekoje na bilo koji naèin poku�ava legalizirati i statusno potvrditi takvonovonastalo stanje, ne predstavlja ni�ta drugo doli legitimizaciju tognasilja i njegov nastavak. I to prema svim graðanima Bosne i Herce-govine, a u konkretnom sluèaju Mostara. Ukljuèiv�i i one koji pripadajunaciji u ime koje se odreðene politike zastupaju.

Preciznije govoreæi, fascinira, a istodobno i zastra�uje uvjerenje skojim predstavnici vodeæih politièkih stranaka nastupaju u ime kolek-tiva, kao da ba� svaki graðanin u èije ime govore �eli �ivjeti po �ablonikoju su mu oni zadali. Vodeæi se tom logikom, nameæe se pitanje, zardoista bilo koji pojedinac s dovoljnom kolièinom samosvijesti i razu-mijevanja vlastitog grada, �eli da on izgleda tako da se znatan broj nje-govih graðana u odreðenim dijelovima tog grada osjeæa kao manjinadrugog reda. Kada bi to bilo tako, znaèilo bi da svaki pojedinac u Mos-taru legitimizira politièko nasilje i njegove posljedice kojima su izlo�eniu posljednjih 25 godina. Drugo pitanje koje se u èitavoj prièi postavljasasvim je jednostavno. Po kojim je to kriterijima bilo kojem od kons-titutivnih naroda danas, nakon �to ih iste ove stranke za�tiæuju od do-minacije drugih i ostalih utvara, veæ vi�e od 25 godina, bolje? Je li Mo-star danas mo�da gospodarski, intelektualno i kulturno sna�niji, vladali u gradu sigurnost, osjeæaju li se njegovi graðani slobodnima i imajuli od èega �ivjeti? Na kraju krajeva, da potegnemo i onaj krunski argu-ment o uvoðenju vi�estranaèja i predstavnièke demokracije, vlada lidanas doista u Mostaru sloboda govora ili se njegovi graðani s pravomboje izreæi �to misle i suprotstaviti se dominantnim narativima? Odgo-vor na ova pitanja jasan je praktièno svakome tko u Mostaru proboravibarem dio godine, a kamoli ako �ivi.

Pa sa èim se to danas nakon svega susreæemo? S jednom skuèenom,su�tinski seljaèkom logikom koju zagovara SDA i koja podrazumijevapristajanje na �ivot u getu, bez ikakve moguænosti za iskorak i bilo ka-

382


kvu relevantnost. Ujedno i za do�ivljaj grada koji bi bio parceliziran ponacionalnom kljuèu. �to je ideja kojoj se bilo kakva zamisao grada kaotakvog u tolikoj mjeri opire, da je mo�e iznjedriti samo netko kome jeurbana kultura i smisao gradova ne�to posve strano i nepojmljivo. Sdruge pak strane, susreæemo se s jednom perfidnom politikom HDZ-akoja na slièan naèin sada funkcionira u Hrvatskoj. To s jedne stranepodrazumijeva govor pun intelektualnog patosa i europskog birokrat-skog jezika, uzvi�enih vrijednosti i plemenitih ciljeva, dok se s drugestrane manifestira putem akcija uliènog fa�izma i jasnog simbolièkognasilja prema Drugome. Navedeno konkretno funkcionira tako da prvoInstitut za dru�tveno-politièka istra�ivanja predstavi svoju viziju fede-ralnog ustroja zemlje, prepunu federalizacije, jednakopravnosti i kon-solidacijskog modela, uvijek vezanih uz teritorijalno zaokru�ivanje uratu steèenog teritorija, da bi u istom tjednu lokalni huligani farbalibrda u �ahovnice i bacali ostatke sru�enog Starog mosta u Neretvu.Iako, naravno, ne inzistiramo na tome da izmeðu tih dogaðaja postojikonkretna organizacijska veza, rijeè je o istom do�ivljaju svijeta i poli-tike samo drugim sredstvima.

Taj do�ivljaj podrazumijeva brisanje kompletnog povijesnog iskustvaovog dru�tva i grada s jedne strane i legitimaciju ratnih politièkih ciljevas druge strane. Pri tome se kao kljuèni protivnici takve politike i takvognaèina razmi�ljanja iskazuju povijesno iskustvo i kultura sjeæanja.

O zloupotrebi raznih simbola napisane su tisuæe studija koje ovdjenije potrebno ponavljati. Zahvaljujuæi tako ra�irenoj praksi gotovo danemamo nijedan simbol koji nekakvim nasilnim èinovima nije okaljan.Stoga æe hrvatski nacionalni grb, jednako kao i kri� na Humu i daljepredstavljati ono �to se njima �eljelo poruèiti, a ne ono �to jesu. No,najveæi paradoks uliènog nasilja nacionalistièke desnice tièe se njezineintelektualne limitiranosti, zahvaljujuæi kojoj potpuno gube iz vida èi-njenicu da recentnim nasiljem nad memorijom posti�u upravo supro-tan cilj. Umjesto da izbri�u sjeæanje, oni sada doslovno ponavljaju èin

383


koji svojom ideologijom odobravaju, a o kojem bi �eljeli da se �uti. Oni,naime, iznova bacaju ili ru�e Stari most u Neretvu, poku�avajuæi na tajnaèin legitimirati vlastito pravo na grad. �to ih suoèava s jednostavnimpitanjem. Kako se mo�e posjedovati ne�to �to si prethodno uni�tio, ilikako mo�e� imati ne�to èega vi�e nema?

tacno.net, 29. 03. 2016.

BESPRIZORNI JOZO PAVKOVIÆ

Nakon �to proèita rijetko imbecilan tekst Joze Pavkoviæa, glavnogurednika Glasnika HDZ-a, koji se iz puke kurtoazije i tr�i�nih interesanaziva Veèernjim listom, pod naslovom "Kako su nogometom Hrvatiugasili crvenu petokraku", pristojnom graðaninu na koncu preostanesamo sram. S jedne strane zbog èinjenice da tako zlonamjeran èovjek ipamfletist, èiji misaoni aparat ne mo�e funkcionirati izvan crno-bijelihzakljuèaka, ogromne kolièine la�i i mitomanije kosovskog tipa, posje-duje realnu dru�tvenu moæ, a s druge zbog Pavkoviæa samog. Nije se,naime, lako buditi svako jutro s takvom kolièinom destrukcije u sebi.O èemu je dakle rijeè? Sve, ali ba� sve, osim èinjenice o tome tko osvajanogometno prvenstvo, a tko ispada iz lige, �to je Jozo Pavkoviæ u svomtekstu napisao predstavlja ili glupost ili la�. Pri èemu je èitavi tekstispisan s namjerom naslaðivanja tuðim porazom i nemoæi, �to je èinje-nica koja se u svojoj monstruoznosti dodatno iskazuje imamo li svijestunutar kojeg konteksta Pavkoviæ djeluje i o kojem kontekstu pi�e. Ta-kav bi tekst, naime, bio besprizoran èak i u normalnoj situaciji, u kojojbi se na primjer vatreni navijaè "Lazia" ovako zlurado veselio neuspjehugradskog rivala "Rome", a kamoli u mostarskom sluèaju.

Krenemo li od posljednjeg Pavkoviæevog pasusa koji glasi: "Ljubavprema klubu, po�tovanje nacionalnog, uva�avanje drugih i tr�i�no po-slovanje 'Zrinjski' su doveli na vrh. Kljuè je to za rje�enje i hrvatskogpitanja. Na zabranjivanju drugih i la�nim ideologijama 'umrli' su 'ro-

384


ðeni'. Opomena je to i politièarima i temeljnom narodu'" , shvatit æemoo kakvoj je vrsti cinizma rijeè. Ni�ta od ovoga nije toèno. A o opomenikoja se upuæuje "temeljnom narodu" i mentalno slijedi zakljuèak IvanaAralice koji je, pi�uæi o BiH u Slobodnoj Dalmaciji, 1993. godine zaklju-èio: "nemojte reæi da niste znali", najaviv�i tako sve ono �to je HVOpretoèio u praksu, ne treba tro�iti rijeèi.

Ne ulazeæi u kvalitetu momèadi na terenu, koja se oèito pokazala kaonajbolja u ligi i ne poku�avajuæi imputirati igraèima bilo kakvu krivnjuili odgovornost za ne�to o èemu ni�ta ne znaju, niti su toga svjesni, bilobi blasfemièno ne demaskirati Pavkoviæevu la�. "Zrinjski", naime, nijedo�ao do sada�njeg statusa zbog ljubavi prema klubu, po�tovanja na-cionalnog, uva�avanja drugih i tr�i�nog poslovanja. On se na ovommjestu nalazi kao dr�avotvorni projekt hrvatskog nacionalizma, èiji jetemelj u zloèinu i nepravdi. Pre�ivjev�i kao jedan od simbolièki naj-sna�nijih relikata paradr�avne zloèinaèke tvorevine Herceg-Bosne, ute-meljene na etnièkom èi�æenju i logorima, "Zrinjski" je nu�no moraoostati faktor politièke legitimacije HDZ-a i njegove ideologije. Stoga jeèitavo odr�avanje tog kluba daleko od bilo kakvih tr�i�nih principa, sobzirom da �ivi od novca usmjerenog politièkim direktivama. O ljubaviprema klubu jo� je smje�nije govoriti. Klub je to koji je formalno obno-vljen 1993. godine, da bi faktièki poèeo s nekakvim aktivnostima 1994.a ne 1992. godine kako tvrdi Pavkoviæ u nizu svojih la�i, i kao takav nijerazvio nikakvu istinsku identitetsku privr�enost kod ljudi koji ga pratei za njega navijaju. Jedini motiv zbog kojeg bi netko navijao za klub"Zrinjski" tako se svodi na politièki, i to u prvom redu kroz antagoni-zam prema "Vele�u" u èijem temelju le�e netrpeljivost prema jednomnarodu i laganje samome sebi.

Ovo navodimo iz razloga �to je u èitavom svijetu, pa tako i u Bosni iHercegovini, navijanje za neki nogometni klub dio �ireg identiteta poje-dinca i odreðene zajednice. Pri èemu se najveæa privr�enost klubu os-tvaruje kroz mitolo�ke narative koji se prenose u obiteljskoj predaji iknji�evnim zapisima ljudi koji su vatreni navijaèi nekog kluba. Ove

385


mitolo�ke narative, utemeljene na èinjenicama, ne treba mije�ati s iz-mi�ljanjem tradicije. Svega toga kod "Zrinjskog" nema. Obiteljske pre-daje o nekim slavnim utakmicama, golovima, nastupima i slièno, jed-nostavno nema, niti je mo�e biti. Upravo zato istinski ljubitelj nogome-ta na proslavama titula jasno vidi kako je rijeè o neèemu �to je umjetno.Usporedimo li primjerice proslavu titula splitskog "Hajduka" ili dva"Vele�ova" kupa s ovim �to se dogaða na potezu od Rondoa do Bijelogbrijega prilikom slavlja navijaèa "Zrinjskog", shvatit æemo kako je prak-tièno nemoguæe da te la�i nisu svjesni ni sami navijaèi tog kluba. Para-doksalna je, ali istinita èinjenica da bi, kada bi se "Vele�" doista zauvijekugasio, �to Pavkoviæ i slièni oèito pri�eljkuju, "Zrinjski" izgubio svakismisao postojanja. No, s obzirom da do toga neæe doæi, nema straha niza "Plemiæe" kako im tepa Pavkoviæ. Jo� jedna od zabavnijih la�i o tomklubu svakako je godina njegovog utemeljenja. Svi naravno znaju daklub nije osnovan 1905. godine, ali se zbog potrebe da se bude starijiod "Vele�a" mnogo godina nakon ponovnog osnivanja uzela godina kadje osnovano gimnazijsko sportsko dru�tvo. Da je drukèije valjda bi Spli-æani uvezli nogomet iz Mostara, a ne iz Praga 1911. godine.

Vratimo li se pak na Pavkoviæevu fiksaciju o tome kako petokrakablijedi, primijetit æemo jedini istinski kontinuitet "Zrinjskog". Nogome-ta�i tog kluba su, naime, prilikom utakmice protiv "Vele�a", devede-setih godina, odbili igrati utakmicu protiv gradskog rivala ukoliko neskinu petokraku s dresa. Tra�iv�i pri tom pomoæ od sudaca i policije,�to im naravno nije po�lo za rukom. Na isti naèin na koji neæe proæi nisada. A sve Pavkoviæeve tlapnje o podreðenosti Hrvata u jugoslaven-skom multietnièkom konceptu predstavljaju naravno la�i, usmjereneka opravdavanju najsirovijeg nacionalistièkog koncepta koji zastupa.Ljudi u zapadnoj Hercegovini doista su prete�no navijali za "Dinamo",no s Hrvatima iz Mostara to nije bio sluèaj. Uostalom najveæi predsjed-nik "Vele�a", koji je to ostao do kraja svog �ivota, te i u najgorim poslije-ratnim okolnostima sa svim klupskim poèastima bio ispraæen, bio jeJosip Jole Musa. O èijoj nacionalnosti valjda nije potrebno raspravljati.

386


Pogledamo li pak popis osnivaèa kluba, takoðer æemo uoèiti razmjerePavkoviæeve la�i. Stoga je kljuèni problem koji taj èovjek ima, osimnesporazuma s osnovnim èinjenicama, u tome �to on grad u kojem �ivii radi najbla�e govoreæi ne podnosi, a jo� manje po�tuje. Jer, da je druk-èije, ne bi se u tekstu nabacivao hrvatskim i bo�njaèkim dijelom grada,niti bi likovao nad agonijom "Vele�a", ismijavajuæi petokraku i èitavunjezinu simboliku. Koliko god mu to ne bilo drago èuti, taj simbol i tajklub, dubinski su obilje�ili Mostar u dvadesetom stoljeæu, stvoriv�i odnjega moderan i bogat industrijski grad u kojem nije bilo graðana inaroda prvog i drugog reda. S druge pak strane, koncept koji Pavkoviæpredstavlja i zagovara utemeljen je na zloèinu, etnièkom èi�æenju i svo-ðenju graðana i naroda na vrijedne i manje vrijedne, te kao takav pred-stavlja iskljuèivo nasilje prema gradu i njegovoj tradiciji.

Zato svaka titula osvojena pod Bijelim brijegom neæe moæi izbrisatièinjenicu da je "Zrinjski" na tom stadionu poèeo igrati nakon �to je nanjemu bio sabirni logor za Bo�njake i da odbijanje suoèavanja s tomèinjenicom predstavlja trajnu sjenu nad egzistencijom tog kluba. A �tose "Vele�a" i petokrake tièe, za njih nema straha. Oni su organski sraslis Mostarom i kako bude njemu, bit æe i njima.

tacno.net, 11. 05. 2016.

HDZ-ovo O�IVLJAVANJE HERCEG-BOSNE

Unatoè tome �to se aktualna kampanja za parlamentarne izbore svelana neuvjerljiva obeæanja i jednako takve predizborne spotove, pa nanekontrolirani Milanoviæev ispad, te na borbu za Hrvatsku radiotele-viziju, �to manje-vi�e znaèi kako je u toj kampanji bilo jako malo stvar-nog politièkog sadr�aja, gotovo je neopa�eno pro�la znaèajna èinjenica- da u HDZ-u posve ozbiljno o�ivljavaju koncept Herceg-Bosne. Takoje Bo�o Ljubiæ, nosilac liste HDZ-a za jedanaestu izbornu jedinicu, onuu inozemstvu, posve ozbiljno i promi�ljeno izjavio kako nije iskljuèena

387


obnova "Hrvatske Republike Herceg-Bosne", s obzirom da je to ugra-ðeno u sve prija�nje sporazume i da su se za to stekli uvjeti. Sve je toosna�io tvrdnjom: "Hrvatska Republika Herceg-Bosna nije uga�ena nitije napu�tena, a s obzirom na stanje dr�ave BiH i sve �to se danas dogaðai sa strane politièkog Sarajeva i sa strane Banja Luke, Herceg-Bosna jedanas aktualnija nego ikada u zadnjih 20 godina". Kako se potpuno uskladu s ovakvim stavom javno izjasnio i predsjednik bosanskoherce-govaèkog HDZ-a Dragan Èoviæ, rekav�i da se Hrvati trebaju ujedinitioko neke ideje, pa bi to mogla biti ideja Herceg-Bosne, jasno je kakose kod Ljubiæa nije radilo o sluèajnom istupu. Ovdje naravno ne trebapre�utjeti èinjenicu da predsjednik HDZ-a Andrej Plenkoviæ na skupuu Mostaru nije iznio stavove identiène Ljubiæevim, ali da mu nije niotvoreno oponirao.

Sve navedeno svjedoèi o postojanju dviju politika unutar HDZ-a,vezano za Bosnu i Hercegovinu, pri èemu se jedna dr�i na pristojnojdistanciranosti i nastupa putem opæih mjesta, dok druga dobro zna �to�eli i vrlo osmi�ljeno poku�ava doæi do cilja. U svemu tome dva su mo-menta posebno problematièna. S jedne strane, karakter i nasljeðe Her-ceg-Bosne, a s druge kontekst u kojem se njezino o�ivljavanje dogaða.Naime, s obzirom da se èitava rasprava odvija u svjetlu referenduma o DanuRepublike Srpske, koji je Milorad Dodik, unatoè svim pravnim i mo-ralnim obzirima odluèio na silu izglasati, navedeni stav prvaka HDZ-ajasno ukazuje na to da u biti podr�avaju Dodikovu politiku, koju na-mjeravaju slijediti ponovnim o�ivljavanjem Herceg-Bosne. Takav jestav naravno vrlo problematièan iz èitavog niza razloga, meðu kojimaje onaj moralni na prvom mjestu. Kontekst nastanka Republike Srpskei njezino krvavo nasljeðe u svakom su smislu kompromitirali bilo kakvesecesionistièke naume koje Milorad Dodik trenutaèno poduzima. No,ista stvar vrijedi i za Herceg-Bosnu. Koliko god da se u HDZ-u upiralidokazati suprotno, ta je tvorevina primarno obilje�ena logorima u Dre-telju i na mostarskom Heliodromu, ru�enjem Starog mosta u Mostarui èitave stare èar�ije u Stocu, zloèinom u Ahmiæima i protjerivanjem

388


bo�njaèkog stanovni�tva iz Ljubu�kog, Èapljine, Stoca i zapadnog dijelaMostara. Zbog svega toga se uostalom i sudi njezinim politièkim voða-ma u Haagu.

Imajuæi sve to u vidu, o�ivljavati danas aveti jedne potpuno pro-ma�ene, nemoralne i katastrofalne politike, predstavlja s jedne stranetragièan korak unazad u razumijevanju politièkih procesa i voðenjuozbiljne politike uopæe, dok s druge strane �alje sna�nu poruku o pot-punom nedostatku brige za posljedice koje bi takva politika mogla pro-izvesti, a tièu se u prvom redu meðuljudskih odnosa u Bosni i Herce-govini. To �to je ne�to slièno izjavio i Milanoviæ na onom famoznomsastanku s Klemom i braniteljima, samo svjedoèi u prilog tome u kojojje mjeri odnos hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini postao re-gresivan. Ovo navodimo iz razloga �to, èak i kada tu tvorevinu ne bikarakterizirale sve navedene èinjenice, o�ivljavanje takve politike svje-doèi iskljuèivo o nedostatku vizije s jedne strane i izostanku dobrihnamjera i dobrog ukusa s druge strane. Preciznije govoreæi, ta bi poli-tika umjesto dobrosusjedske pomoæi i izgradnje razumijevanja prido-nijela novom vraæanju u stare nacionalistièke narative koji su tu zemljutemeljito destruirali. To je naravno jo� pogubnije u svjetlu èinjenice dase na isti naèin pona�a i Vuèiæeva Vlada u Beogradu. Politika o�ivlja-vanja Herceg-Bosne u konaènici je potpuno suprotna naèelima iskreneeuropske suradnje, koju bi Hrvatska kao èlanica Europske Unije timprije trebala emitirati prema Bosni i Hercegovini. Koliko god se ovopitanje, u svjetlu ozbiljne krize unutar zemlje, èinilo naizgled perifer-nim, ono to zbog svih navedenih razloga ne mo�e biti, te bi stoga bilopotrebno da se u HDZ-u, ali i u Narodnoj koaliciji oèituju o tome kakvupolitiku planiraju voditi prema susjednoj zemlji.

Telegram, 01. 09. 2016.

389


NASTAVAK NACIONALIZMADRUGIM SREDSTVIMA

IMA LI �ANSI ZA GRAÐANSKO DRU�TVO?

Kada se u konaènici, po i�èitavanju svega napisanog, postavi pitanje,postoji li uopæe moguænost izgradnje modernog graðanskog dru�tva uBosni i Hercegovini, odgovor te�ko mo�e biti ohrabrujuæi. Ovo navo-dimo iz jednostavnog razloga �to je èitav dejtonski i ustavni poredaksu�tinski osmi�ljen da legalizira zateèeno stanje i ponudi pravo graðan-stva trima nacionalizmima, iz èega logièno slijedi da prostora za nekak-ve druge vizije i tumaèenja nema. U toj je zemlji, dodu�e jednako kao idrugim postjugoslavenskim dr�avama, �tovi�e posve izbrisana jednaautohtona i ne ba� malobrojna zajednica. Rijeè je naravno o onim gra-ðanima koji su se na popisu iz 1991. godine izjasnili kao Jugoslaveni,a koji ni u jednom mirovnom, kao ni ustavnom prijedlogu nisu uopæepercipirani kao realna èinjenica. Drugim rijeèima, Bosna i Hercegovinase veæ i samom tom èinjenicom, koja ni nakon presude u sluèaju Sejdiæ-Finci, u kojoj se taj problem poku�ao barem djelomièno rije�iti, javnolegitimira kao totalitarna dr�ava.

Da ovdje nije rijeè o proizvoljnim tvrdnjama, svjedoèi i èinjenica dase praktièno za sve funkcije i namje�tenja u dr�avnom aparatu nu�nolegitimirati kao pripadnik jedne od triju priznatih nacija, dok su sviostali tretirani kao graðani drugog reda. Kako je veæ iz takvih postavkijasno da je postojanje graðanskog dru�tva koje bi bilo neoptereæenonacionalnim zapravo strukturno onemoguæeno, dolazimo do logiènogzakljuèka da za njegovu izgradnju treba stvoriti preduvjete koji bi gaomoguæili. To konkretno znaèi da je potrebno izgraditi potpuno para-lelan sustav osnovnog, srednjeg i sveuèili�nog obrazovanja, koji bi setemeljio na normalnom i zajednièkom graðanskom programu, a sve bi

390


to moralo biti praæeno i nezavisnom medijskom podr�kom. Sve nave-deno takoðer podrazumijeva i alternativnu kulturnu scenu, koja bi pot-puno ru�ila mitove i otvarala tabue. Takvo �to, naravno, nije ni jedno-stavno, ni jeftino izgraditi, ali veæ i kao ideja pu�tena u javni prostormo�e djelovati subverzivno i barem otvoriti teme koje se do sada nisuotvarale. Time dolazimo do kljuènog pitanja o tome, postoji li dovoljnokreativne energije i intelektualnih kapaciteta u samom bosanskoherce-govaèkom dru�tvu, koje bi bile u stanju, makar inicijalno, naèeti ovapitanja. Koliko god se naizgled èinilo da nema, u odgovoru na ovo pita-nje ne bismo ba� trebali biti toliko kategorièni. U najmanju ruku zatojer se pored sveprisutne apatije, u dru�tvu pojavila dovoljna kolièinabijesa i potrebe za promjenom, koja je eskalirala u socijalnim nemirimai protestima diljem zemlje 2014. godine, no koja nije u politièkom smis-lu uspje�no kanalizirana.

Odgovor na pitanje, zbog èega se to nije desilo, vratio bi nas na pita-nje odnosa prema Drugom svjetskom ratu, o kojem se uglavnom �uti,ako ga se veæ ne falsificira. Naime, koliko god se vladajuæi nacionalizmiu svojim prièama o ugro�enosti i identitetima pozivali na tradiciju,èinjenica je, koju malo tko spominje, izuzev�i Saveza antifa�ista i lijevihpartija, od SDP-a nadalje, da pored ekskluzivnih nacionalistièkih tradi-cija u zemlji postoji i zajednièka antifa�istièka ba�tina. Pored toga �topredstavlja zajednièku ba�tinu svih bosanskohercegovaèkih naroda igraðana, uz to realno, a ne mitolo�ki utemeljenu, antifa�izam u svojimkonstitucijskim dokumentima sadr�i i formulu u kojoj je odavno rije-�eno pitanje ravnopravnosti ovda�njih naroda. Zato bi ZAVNOBiH tre-balo èitati u �irem znaèenju, umjesto �to ga se po uzoru na Hrvatskusvodi na dr�avotvorni narativ, èime mu se negira osnovno antifa�is-tièko utemeljenje ravnopravnosti. Koliko god to mnogima nakon svegazvuèalo bolno, nedopustivo ili pak nerealno, stoji èinjenica kako seizgradnja bilo kakvog graðanskog dru�tva u Bosni i Hercegovini moraosloniti na partizansku ba�tinu i antifa�istièki narativ, s obzirom da jeto zapravo jedina izvorna tradicija u dru�tvu, koju se ba� zbog toga

391


poku�ava izbrisati i negirati. Sve se drugo svodi na �minkanje posto-jeæeg stanja, afirmaciju nacionalizma i poku�aje kozmetièkih popravkineèega �to je su�tinski nepopravljivo.

KAKO JE UPRAVA MESS-a NASTAVILATRADICIJU SARAJEVSKOG FILMSKOG FESTIVALA

Skandalozna odluka uprave MESS-a, koja je iz posve apsurdnih raz-loga odluèila bojkotirati vlastitu festivalsku predstavu i ignorirati gleda-telje koji su kupili karte za Frljiæevu predstavu, predstavlja priliènojednostavnu metu na koju æe se sasuti razni novinski komentari u broj-nim medijima u Bosni i Hercegovini, te na postjugoslavenskom pro-storu. U konaènici je naravno dobro da je tako, jer je odluka upravekojom je predstavu proglasila internom i poku�ala sprijeèiti ulazak nanju gledatelja s plaæenom ulaznicom, doista kukavièka i oportunistièka,te takav tretman i zaslu�uje. No, baviti se iskljuèivo njihovom odlukom,ili pak napadima iz klerikalnih krugova koji su na nju utjecali, a pre-vidjeti ostale bitne segmente èitave prièe, posebno korijene takvog od-nosa prema umjetnosti, predstavljalo bi prilièno besmisleno nizanjeopæih mjesta i ne bi donijelo ni�ta novo.

Na poèetku bilo kakve rasprave o ovom pitanju, valja ukazati na di-van potez publike, koji je èak i festivalski �iri honorirao. Pored toga �toje takva masovna akcija s lakoæom razbila imaginarni strah, omoguæiv�imnogima da lak�e osude odluku uprave, ona je ponajprije ukazala dau Bosni i Hercegovini meðu èitavim nizom paralelnih stvarnosti postojii ona koja ukazuje na jasnu podjelu izmeðu stvarnosti politièkih i dru�-tvenih elita, koja je posredovana putem mainstream medija i istinske�ivotne stvarnosti, koja sa prvospomenutom nema nikakve veze. Ovanas èinjenica nu�no vraæa na banalnu istinu o postdejtonskoj BiH kojaje zami�ljena, definirana i organizirana kao dru�tvo triju isparcelizira-nih ekstremnih nacionalizama, s korijenima u istinski fa�istièkoj pro�-losti, èije temeljne dru�tvene procese usmjeravaju militantne religijske

392


zajednice. U svemu tome vi�e je nego jasno da nekakvom istinskomgraðanskom i zajednièkom konceptu nije ostavljen nikakav stvarni pro-stor, osim onog na debelim marginama. �to u principu i ne mora bititoliko lo�e, ukoliko je margina ne�to �to nekoga kao pojedinca ili nekuskupinu ljudi mo�e zadovoljiti.

Bilo kakav iskorak prema ozbiljnoj dru�tvenoj relevantnosti naravnoda vi�e ili manje ko�ta, i u pravilu se plaæa odustajanjem od principa.�to opet, koliko god bilo odbojno i oportuno, nije nelegitimno, no je-dino uz uvjet da se tu èinjenicu strahovitog kompromisa otvoreno pri-zna. Potreba o priznavanju oèitog nameæe se tim vi�e, �to sa svakimpomjeranjem granica dru�tvo klizi u toliku degradaciju da sve veæaskupina graðana sasvim ozbiljno razgovara o tome kako nije u redupovrijediti neèije vjerske osjeæaje s nekim umjetnièkim djelom, a pose-bno satirom. To �to se time poni�tava svaki smisao umjetnosti i satire,koje ponajprije moraju biti slobodne, a potom, barem u sluèaju satirei brutalne, upravo prema masovno prihvaæenim tabuima, sve te gra-ðane, zabrinute za neèije osjeæaje, ni najmanje ne zabrinjava.

Sve ovo navodimo zbog jednostavne èinjenice koja odgovara na pi-tanje, gdje su korijeni takvog kukavièkog uzmaka uprave MESS-a. Onise, naime, kriju u odluci Uprave Sarajevskog filmskog festivala da izgodine u godinu pomièe termin odr�avanje festivala sukladno kalen-daru ramazana. To bi naravno predstavljalo manji problem, jer svakivlasnik odreðene manifestacije ima puno pravo raditi sa njom �to god�eli, da gotovo kompletna graðanska javnost nije tu èinjenicu tako sve-èano od�utjela, praveæi se da je sve u redu i kujuæi taj festival u zvijezde.A kad se jednom uspostavi presedan, samo je pitanje dana kada æe seon ponoviti i prerasti u pravilo.

Drugim rijeèima, dana�nji je MESS izravni idejni nasljednik SFF-a iod te bi èinjenice svaka rasprava o ovoj temi trebala polaziti. U kona-ènici posve je nebitno, zala�e li se za cenzuru i poticanje licemjernogodnosa prema stvarnosti islamska ili katolièka zajednica, s obzirom da

393


je cenzura uvijek cenzura, bila ona posve prisilna ili prerasla u auto-cenzuru s motivima koristoljublja. Stoga ne treba gajiti nikakvu iluzijuo postjugoslavenskim dru�tvima i klerikalnim nacionalizmima koji ihtemeljno odreðuju, jednako kao �to ne treba biti naivan i oèekivati dase takvo stanje u skorije vrijeme mo�e promijeniti. Jedino �to razum-nim ljudima u takvim okolnostima preostaje je nazvati stvari pravimimenom. No, ono �to u svemu tome na neki nastrani naèin veseli jestèinjenica da je meðu svim ovim dr�avama tek sada postignuto istinskobratstvo i jedinstvo regresije, o èemu kolektivni odnos prema OliveruFrljiæu i njegovim predstavama svjedoèi bolje od ièega.

tacno.net, 10. 10. 2016.

DAYTON I LJEVICA

S obzirom da svaka godi�njica Daytonskog sporazuma, pa tako i ovaposljednja, iznova otvori pitanje posljedica kojima je taj sporazum re-zultirao djeluje veæ pomalo zamorno tako da se sve analize, iz godineu godinu, vrte unutar nekoliko istih narativa. Od toga da je legaliziraoetnièko èi�æenje i uèinio dr�avu trajno nefunkcionalnom, do toga da jeipak omoguæio mir i zadovoljio barem jednu od zaraæenih strana. Bezobzira �to je sve to istina, razoèaravajuæi izostanak lijevog pogleda nastvari razlog je pisanja ovog teksta. O èemu se radi? Sve navedene ras-prave polaze iz perspektive dr�ave, koristi ili �tete za dr�avu ili entitete,dok je perspektiva dru�tva potpuno zanemarena. Takav pristup stva-rima uopæe ne zaèuðuje kada je u pitanju nacionalistièka i klerikalnadesnica, ali i te kako zaèuðuje kada je u pitanju ljevica. Dr�ava iz per-spektive ljevice ne predstavlja ni�ta drugo, doli servis graðana i dru�tva,pa samim tim ne zaslu�uje nikakve posebne sentimente, niti dr�avo-tvorna i patriotska zaklinjanja. Jedan od kljuènih problema postjugo-slavenskih prostora odnosi se upravo na spomenuto, preciznije reèenona feti�iziranu glorifikaciju dr�ave i njezinih simbola, zastave, insti-tucija, sportskih reprezentacija i sl., u kojoj s jednakim �arom sudjeluje

394


i ljevica, odnosno ono �to je od nje ostalo. Iz ovog je razloga ljevica, kojanomimalno ba�tini antifa�istièku tradiciju, do krajnosti nacionaliziralapartizansku borbu, svodeæi je iskljuèivo na dr�avotvornost ZAVNOH-a i ZAVNOBiH-u, u hrvatskom i bosanskohercegovaèkom sluèaju.

Sve ovo navodimo iz uvjerenja da je rijeè o potpuno pogre�nom pri-stupu, s jedne strane, ali i pristupu koji nikada neæe donijeti nikakavozbiljan rezultat, s druge strane. Preciznije govoreæi, s takvim pris-tupom nacionalizam nikada neæe biti pora�en na ovim prostorima.

Stoga nije pravo pitanje, da li je Dayton legalizirao rezultate rata ietnièkog èi�æenja, a izvan je svake sumnje da jest, nego da li svi akteripolitièkog �ivota sudjeluju u procesu legalizacije nacionalizma ili ne?Odgovor je da sudjeluju, èak i ako toga nisu svjesni, ili se tome nomi-nalno protive. Argumentirati ovu tvrdnju prilièno je jednostavno, sobzirom da svako sudjelovanje na svim vrstama izbora na kojima jejedan od kljuènih elemenata nacionalna pripadnost kandidata i iz kojihsu kompletno iskljuèeni svi autohtoni stanovnici Bosne i Hercegovinekoji se iz bilo kojeg razloga ne osjeæaju pripadnicima triju antagonizi-ranih nacija, legitimira nacionalistièko nasilje. Samim tim, sudjelovanjeu takvom sistemu su�tinski onemoguæava izgradnju modernog gra-ðanskog dru�tva, èak i uz uvjet da na svim izborima pobijede one stran-ke koje bi se za to iskreno zalagale.

Imajuæi u vidu da je ljevica nezamisliva bez utopijskog mi�ljenja,njezin se jedini spas u Bosni i Hercegovini nalazi u nadila�enju nacio-nalistièkog sistema i diskursa, te izgradnji potpuno novog dru�tva, mi-mo dr�avnih, entitetskih i �upanijskih institucija. Da se sav novac, ulo-�en u besmislene predizborne kampanje, umjesto toga ulo�io u podi-zanje i izgradnju graðanskih gimnazija i univerziteta s jedinstvenimgraðanskim programima, te mre�e politièkih akademija diljem zemlje,putem kojih bi se izgraðivalo paralelno moderno dru�tvo, koje bi pot-puno ignoriralo nacionalistièke besmislice i nadmudrivanja te filozofijuteritorijalizacije nacionalnog pitanja, dosad bismo imali barem naznake

395


modernosti u zemlji. Ovako, taj proces, ne samo da se ne dogaða, negoga nema ni na vidiku. Kada æe i hoæe li do toga ikada doæi, ovisit æeiskljuèivo o moguænosti sposobnosti utopijskog mi�ljenja, ali je svakakojedan od osnovnih preduvjeta èitavog procesa u potpunoj negaciji dr-�ave kao simbola vrijednog emocionalnog anga�mana i razumijevanjaiste tek kao servisa graðana i dru�tva. Drugim rijeèima, posve je irele-vantno pitanje koja dr�ava, veæ kakva.

tacno.net, 24. 11. 2016.

STOLAC IZMEÐU FA�IZMA I ANTIFA�IZMA

Iako se stanje u Bosni i Hercegovini, slièno kao i u Hrvatskoj na pri-mjeru Dalmacije, opæenito mnogo bolje uoèava u Hercegovini, nego uBosni, ta je èinjenica postala jo� nagla�enija na primjeru Stoca i svihdogaðaja koji su ga obilje�ili u 2016. godini. Taj gradiæ, koji predstavljajednu od kljuènih traumatiènih toèaka hrvatske nacionalistièke poli-tike, ima tu sreæu da se u njega ipak vratio znaèajan dio predratnogbo�njaèkog stanovni�tva, ali i tu nesreæu da u njemu apsolutnu vlast idalje dr�i HDZ. S obzirom da bi to bio problem sam po sebi, veæ zbog�tetoèinskog karaktera te stranke na svim nivoima i u obje dr�ave ukojima djeluje, on je dodatno nagla�en u èinjenici da politika Herceg-Bosne jo� uvijek predstavlja, nevje�to skrivenu, su�tinsku politiku testranke. To konkretno znaèi da je politika aparthejda i simbolièkognasilja u Stocu jo� uvijek prisutna, a da je proporcionalno tome izostaobilo kakav osjeæaj odgovornosti ili iskrenog kajanja zbog onoga �to jeu tom gradu HVO napravio.

Zahvaljujuæi svemu tome, posve je logièno da su odnosi izmeðu po-vratnièkog bo�njaèkog stanovni�tva i novodoseljenog hrvatskog stanov-ni�tva ispunjeni nepovjerenjem i stanovitim zazorom, koji pored HDZ-a savr�eno koriste i pripadnici SDA, èime se ta stranka jo� jednom po-tvrdila kao partija koja savr�eno funkcionira u paru s HDZ-om u mo-

396


mentima u kojima treba sprijeèiti pojavu bilo kakve graðanske ili lijeveinicijative.

S obzirom da je nasilje na lokalnim izborima, zbog kojih su oni nakoncu i poni�teni, rezultiralo histeriènim i besmislenim posjetama hr-vatske politièke elite desnog spektra, toènije vodeæih hadezeovaca ipredsjednika klerikalnog MOST-a, Bo�e Petrova, ali i produkcijom pa-nike u hrvatskoj javnosti, za �to je bio zadu�en Nino Raspudiæ, Stolacse poèeo tretirati kao grad - sluèaj. Problem je �to on to doista i jest,ali mnogo manje iz razloga koje je prona�la senzibilna hrvatska javnost,a znatno vi�e zbog posljedica Tuðmanove politike. Imamo li u vidu dasu taj èovjek i njegovo nasljeðe praktièno kanonizirani u Hrvatskoj odstrane svih relevantnih politièkih aktera, uoèit æemo svu dubinski ne-moralnost hrvatske politike.

No, razlog zbog kojeg Stolac predstavlja paradigmatski primjer svihnijansi dru�tvene stvarnosti u Bosni i Hercegovini, odnosi se na pro-slavu 72. godi�njice osloboðenja grada od fa�izma. Ta je proslava odr-�ana netom nakon incidenata na izborima i posjeta hrvatskih politièara,pa je zahvaljujuæi svemu tome, ali i spomenutom te�kom simbolièkomnasljeðu iz posljednjeg rata, u Stocu tog dana okupljeno nekoliko tisuæaljudi koji su kanalizirali energiju otpora i prava na sjeæanje. Dubinskiponor koji se na taj naèin otvorio izmeðu dva svijeta, izmeðu ljudi kojisu komemorirali antifa�istièku ba�tinu i zazivali ideju otpora, te pred-stavnika pobjednièkih nacionalistièkih politika koji svih ovih godina sjednakom uporno�æu rastaèu sve vrijednosti koje antifa�izam kao idejapredstavlja, ukazuje na uzroke potpunog nerazumijevanja izmeðu da-na�njeg i predratnog bosanskohercegovaèkog dru�tva. Ti ljudi isto iz-gledaju i isto se zovu, èak �ive na istom prostoru, ali zapravo govorepotpuno razlièitim jezikom zahvaljujuæi èemu ne mogu uspostaviti kon-tinuitet, niti èuti jedni druge. Paradoks je cijele prièe da je u dru�tvukoje toliko inzistira na tradiciji i tradicionalnim vrijednostima, upravoizbrisana èitava jedna memorija i tradicija, a da to vide tek rijetki.

397


4. SRBIJA IZMEÐU RETU�IRANJA VLASTITEPRO�LOSTI I BEOGRADA NA VODI

JE LI VUÈIÆ NOVI MILO�EVIÆ?

Nakon �to su rezultati izbora u Srbiji potvrdili ono �to su sve anketenajavljivale kao izvjesno, a to je uvjerljiva pobjeda Aleksandra Vuèiæai njegove stranke s natpoloviènom veæinom glasova, te�ko je izbjeæiusporedbu izmeðu njega i Slobodana Milo�eviæa. Pri èemu nas ta uspo-redba ponajprije zanima na fenomenolo�koj razini. S obzirom da sepobjede s ovakvim rezultatima bilje�e gotovo iskljuèivo u manje ili vi�eotvorenim diktaturama i autokratskim re�imima, ili pak u izrazito kriz-nim situacijama u sreðenim dru�tvima, jasno je kako je rijeè o apso-lutnom fenomenu. Iako se re�im Aleksandra Vuèiæa mo�e promatratikao autokratski na mnogo razina, te unatoè tome �to je kriza u Srbijipostala gotovo trajno stanje veæ desetljeæima, stoji èinjenica kako ogro-mna podr�ka koju taj èovjek u�iva nije izmi�ljena, a sad veæ ni jedno-kratna. Ostaviti prve pratitelje gotovo 40 posto iza sebe i stvoriti situa-ciju u kojoj praktièno ne postoji ozbiljna i sna�no organizirana opozi-cija, umnogome evocira uspomene na Milo�eviæev re�im i tada�nje po-litièke odnose u Srbiji. Ovo bi vrijedilo èak i kada ne bismo bili svjesnièinjenice da je u to doba Vuèiæ jedno vrijeme bio ministar informiranjau socijalistièko-radikalskoj vladi.

398


Prihvatimo li tezu koju zastupaju brojni predstavnici tzv. Druge Sr-bije, a koju je ponajbolje opisala Latinka Peroviæ, o tome kako u srps-kom dru�tvu veæ gotovo stoljeæe i pol postoji koncepcijski sukob izme-ðu elita sklonih Europi i europskim vrijednostima i onih naklonjenihRusiji, ovakav Vuèiæev rezultat mo�e izgledati zbunjujuæe. Ponajprijestoga �to poruke koje on i njegova vlast emitiraju naizgled nadilazeovakvu vrstu podjela i homogeniziraju dru�tvo. No, odgovor na pitanje,koji je krajnji cilj takve homogenizacije gotovo da je nemoguæe dati.Vuèiæev javno proklamirani cilj jest èlanstvo u Europskoj Uniji i evi-dentno je nastojanje politike da se taj cilj i ostvari. No, s druge strane,veæ i zbog maksimalno �arolikog sastava njegove koalicije, od VukaDra�koviæa do Miroslava Lazanskog, koju èine i proruske stranke, aposebno s obzirom na èinjenicu da je znatan broj Vuèiæevih glasaèatakoðer antieuropske orijentacije, suoèavamo se sa zanimljivim feno-menom maksimalne podr�ke voði, neovisno o sadr�aju njegovih poli-tika. Rijeè je o posve �izofrenoj situaciji, prisutnoj i u Milo�eviæevodoba, koja ponajprije svjedoèi o dubokoj demokratskoj nezrelosti pre-te�nog dijela srpskog dru�tva. Preciznije govoreæi, zbog nerazvijenekulture demokratskog dijaloga i neizgraðenih dr�avnih institucija do-bar dio populacije spreman je slijediti voðu, èak i kad djeluje nesuvislo,nekonzistentno i opsjenarski. To je vrijedilo za podr�ku Milo�eviæevimsuludim ratovima, kao i za podr�ku Vuèiæevim opsjenarskim projek-tima, poput Beograda na vodi. S tom razlikom �to je dana�nja politikabarem manje tragièna od onda�nje.

U prilog ovom zakljuèku mo�da najbolje govore politièke sudbinedvojice nekada moænih politièara, koji su na ovim izborima igrali epi-zodne uloge. Rijeè je o Vuku Dra�koviæu i Borisu Tadiæu. Nekada�njiprvi voða opozicije, najsna�niji Milo�eviæev oponent i èovjek koji je bezproblema mogao skupiti vi�e od sto tisuæa ljudi na demonstracijama ipovesti ih u obraèun s policijom, danas se, zajedno sa svojim SPO-omsveo na minornu poziciju, gotovo marginalnog èlana Vuèiæeve koalicije.

Jednako tako, Boris Tadiæ je od pozicije neupitnog lidera Srbije, koji

399


je de facto odluèivao o svim dru�tveno-politièkim i ekonomskim pro-cesima u zemlji, nakon spektakularnog politièkog samoubojstva, kadaje vi�e od godinu dana prije roka, zajedno s parlamentarnim raspisaoi predsjednièke izbore, na kojima je tijesno izgubio, do�ao do pozicijeèovjeka èija se lista vrti oko izbornog praga. S obzirom da se Tadiæevpad desio relativno nedavno, pri èemu su njegov poraz, kao i porazDemokratske stranke bili rezultatski minimalni, nije te�ko doæi do za-kljuèka kako biraèi u Srbiji cijene i nagraðuju politièku moæ. Oni upravilu premoæno glasaju za voðe, �to sudbina demokrata najbolje po-kazuje. Jasno je kako su proma�ena Tadiæeva politika i svi neuspjesidemokratske vlasti, kao i raskoli unutar te stranke, logièno morali od-vesti jedan broj biraèa toj opciji, ali da ono �to je ostalo od demokratau nekoliko godina padne sa vi�e od trideset posto glasova na jedva jeda-naest posto, kada se zbroje glasovi sa svih njihovih lista na ovim izbo-rima, te�ko je objasniti drukèije osim izra�enom potrebom za voðom.

Stoga nakon svega ostaje pitanje, kakav æe biti Vuèiæev pad, koji æeneminovno uslijediti. Dramatièan kao Milo�eviæev ili tragikomièan kaoTadiæev? Iako je to u ovom trenutku te�ko prognozirati, èinjenica da jeVuèiæ do te mjere sveprisutan, na naèin da gotovo u potpunosti kon-trolira medije i sve poluge vlasti i da se postavlja kao neupitni autoritetza sva pitanja, uvrijeðeno izbjegavajuæi otvorenu konfrontaciju i oz-biljan razgovor s bilo kim, njegov bi pad mogao biti spektakularan.Posebno s obzirom na èinjenicu da je èitavu politiku pretvorio u medij-ski spektakl, dok je sadr�aj ostao po strani, ako ga uopæe i ima. Na tajse naèin Vuèiæ ispostavlja kao savr�eni kri�anac Slobodana Milo�eviæai Silvija Berlusconija, �to oèito u srpskom dru�tvu odlièno prolazi.

Telegram, 25. 04. 2016.

LUDILO REVIZIONIZMA, REHABILITACIJA MILANA NEDIÆA

Iako je proces dubinskog revizionizma u odnosu prema kljuènimdogaðajima iz Drugog svjetskog rata i poratnog socijalistièkog razdoblja

400


veæ du�e vrijeme aktivan unutar svih dru�tava nastalih raspadom Jugo-slavije, o èemu uostalom upravo svjedoèimo kroz pojavu sentimen-talnog odnosa prema momcima koji su postavljali usta�ke zastave poSplitu 10. travnja 1947. godine, èinjenica je da su stvari koje se u tomsmislu dogaðaju u Srbiji veæ odavno pre�le granice zamislivog. Naime,unatoè tome �to je rehabilitacijom Dra�e Mihailoviæa, Srbija defini-tivno, s najvi�ih instanci, posve falsificirala kljuène dogaðaje i proceseiz Drugog svjetskog rata, dovedu li se do kraja istovjetna nastojanja kojato poku�avaju uèiniti i sa Milanom Nediæem, predsjednikom kolabora-cionistièke pronacistièke vlade, dru�tvo æe dobiti jasnu poruku kako sezloèin i sudjelovanje u zloèinu isplate i kako je takvo pona�anje po�elj-no. Pri èemu je najzlokobnija teza koju tim povodom promièu zagova-ratelji Nediæeve rehabilitacije - da je on, unaprijed shvativ�i da æe zavr�ittragièno, svjesno �rtvovao sebe da bi spasio srpski narod. To �to je"usput" imao tri koncentraciona logora u Beogradu, �to je organiziraoistrebljenje gotovo kompletne �idovske zajednice u Srbiji, a potom isvih protivnika re�ima, postaje u tim vrstama viðenja sasvim nebitno.

Paradoks je takvog razvoja situacije èinjenica da je do kulminacijeiznesenih stavova do�lo nakon pada Milo�eviæevog re�ima, toènije us-postavom demokratske vlasti. Naime, �kolski su ud�benici u Srbiji utoku devedesetih godina bili pisani na platformi ideje o dva antifa�is-tièka pokreta. Zadr�av�i s jedne strane mitologiju partizanskog pokreta,ali pridru�iv�i tome pozitivno viðenje Mihailoviæevog èetnièkog po-kreta.

Promjenom vlasti, nakon 2000. godine, objavljuju se dva izdanja(2002. i 2006.) jedinog slu�benog ud�benika za 8. razred osnovnih i 4.razred srednjih �kola, autora Nikoliæa, Rajiæa i Jovanoviæa, u kojem sevr�i kompletna revizija povijesti i istièe pozitivna uloga Milana Nediæa.Prema autorima tog ud�benika, Milan Nediæ je bio "èovjek velikog ugle-da kod Srba, koji je spa�avao biolo�ku supstancu srpskog naroda". Si-tuacija u kojoj su u obrazovni sistem ubaèene takve teze bila je timneobiènija �to je sve to u�lo u slu�bene ud�benike direktno, bez da je

401


tu vrstu viðenja usvojila profesionalna historiografija. Sve je to dovelodo onoga �to je izvrsna povjesnièarka Dubravka Stojanoviæ definiralakao promjenu rezultata Drugog svjetskog rata, koju su autori isporuèili,svrstav�i svjesno Srbiju na pora�enu stranu. O toj je reviziji napisala:"Ono �to u srpskom sluèaju posebno brine jeste identifikacija sa anti-demokratskim vertikalama pro�losti, a kad je Drugi svjetski rat u pita-nju, sa onim strujama koje su se u tom ratu na�le na strani gubitnika.Jasna je logika koja antijugoslavenstvo i antikomunizam pretvara uanti-antifa�izam, �to mo�e biti opasan doprinos opæem ideolo�kom ipolitièkom lutanju Srbije".

Kad ta logika, koja pervertira razumijevanje dogaðaja iz Drugog svjet-skog rata, dobije pravo graðanstva u obrazovnom sistemu i u main-stream medijima onda se dolazi samo korak do pravnog priznanja ikonaène rehabilitacije. Za uvid u kolièinu podr�ke toj ideji u prostorumainstream medija, dovoljno je proèitati tekst Mirjane Bobiæ Mojsi-loviæ u Veèernjim novostima, koja je najprije iskazala puno razumije-vanje za Nediæev stav o tome da treba saèuvati narod pod patronatomNjemaèke, ne spominjuæi naravno karakter i rezultate njegove vlada-vine, da bi poantirala s ovom tezom: "Lako je, naravno, reæi da je po-litika Hitlerove Nemaèke bila zloèinaèka, pa je utoliko lak�e zgra�avatise nad Nediæevim predlozim?. Ali, kakva je danas politika SAD, NATOi EU, ne treba da nam obja�njavaju globalni mediji - dovoljno je pitatimilione nesreænika u Libiji, Egiptu, Siriji, kojima je novi svetski pore-dak doneo 'demokratiju' i rasulo svake vrste. Izdaja je mnogo relativnastvar, danas neuporedivo relativnija nego ikad?. Tim pre �to na èelusvetske sile koja malim narodima diljem planete donosi samo ratove,bedu, glad i agoniju, sedi èovek koji je i pre nego �to je stupio na prestodobio Nobelovu nagradu za mir".

Dakle, slijedeæi ovu potpuno izvrnutu logiku, politièka pozicija Mi-lana Nediæa ne razlikuje se od pozicije svih èelnika Europske Unije. Oèemu je, uva�avajuæi naravno cinizam zapadne politike, posve suludorazgovarati. Posebno u svjetlu konstantnog pre�uæivanja Topovskih

402


�upa, Banjice i Starog sajmi�ta, toènije triju koncentracionih logora uBeogradu. Usvojimo li osim toga èinjenicu da se kompletna NediæevaVlada, nakon osloboðenja Beograda u listopadu 1944. godine, povuklas njemaèkom vojskom u Tirol, te�ko æemo moæi izbjeæi zakljuèak novi-nara Vremena, Milo�a Vasiæa: "Milan Nediæ i Dra�a Mihailoviæ bili su� k sa�aljeniju � na strani sila Osovine. Pa ih sada rehabilitujte do milevolje, to istinu promeniti neæe".

Na�alost, tu�an se dogaðaj zbio upravo u jeku nove kampanje zarehabilitacijom Milana Nediæa. Iznenada je preminula Olivera Milosa-vljeviæ, jedna od najboljih srpskih povjesnièarki, koja je praktièno èita-vu svoju karijeru, znanje i znanstveni kredibilitet posvetila argumen-tiranom obraèunu s takvim vrstama revizionizma i novog èitanja povi-jesti. Uvidjev�i na koncu da bilo kakva argumentirana rasprava s tak-vim vrstama mi�ljenja ne vodi nièemu, Milosavljeviæka je napisala ubo-jit ironijski tekst koji je u punom smislu prokazao stanje svijesti kojeinzistira na takvom tipu revizionizma: "Kako æe posle svega ud�beniciistorije prikazati Drugi svetski rat?" Poèinjat æe otprilike onako kako suga prikazivali i kolaboracionisti 1941: "Gospodin Adolf Hitler je orga-nizovao Trojni pakt za borbu protiv zloèinaèkog komunizma. Onda jegospodin Dragi�a Cvetkoviæ da bi spasao srpski narod (koji Jugoslove-ni?) vodio politiku pribli�avanja gospodinu Hitleru pa ga je ovaj 1940.odlikovao visokim nacistièkim ordenom �to je on primio nevoljno. Go-spodin Cvetkoviæ je zatim nevoljno potpisao neke antisemitske uredbeali i to je uradio da bi spasao narod. Onda je nevoljno potpisao i pro-tokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu �to nije isto �to i pristu-panje, veæ malo drugaèije, ali i to je uradio da bi spasao narod, a i gos-podin Hitler, èije je dr�anje date reèi bilo na daleko poznato, obeæao muje neke lepe stvari u izgled. Onda je gospodin Nediæ da bi spasao srpskinarod nevoljno saraðivao sa nacistima ali to nije isto �to i kolaboracija,a gospodin Ljotiæ koji je bio dobar hri�æanin je, iako nevoljno, malonaginjao fa�izmu ali ni to nije bilo isto �to i fa�izam. Sve je to deco jakokomplikovano".

403


U èitavoj ovoj prièi, zanimljiva je potpuna odsutnost interesa u �irojhrvatskoj javnosti za pitanje logora na Starom sajmi�tu. Naime, nakon�to je na poèetku poslu�io kao mjesto za fizièko istrebljenje èitavogjednog naroda, logor Staro sajmi�te pretvoren je u mjesto na kojem jemanje-vi�e zavr�io najveæi broj antifa�istièkih boraca zarobljenih u bicina Neretvi. Pri èemu taj toponim oznaèava posebno tragièno mjestokada govorimo o Splitu. Pored toga �to je Starom sajmi�tu stradao naj-veæi dio splitske sefardske �idovske zajednice, na tom su mjestu umo-reni i brojni splitski antifa�isti, i to na brutalan naèin: udarcima u glavutupim predmetima prilikom kolektivnog batinanja zatvorenika. O sve-mu tome pisao je u izvrsnoj memoarskoj knjizi, pod naslovom Smrt sekretala paralelno, Spliæanin Petar Dvornik, koji je te�kom mukom pre-�ivio zarobljeni�tvo u Starom sajmi�tu. Stoga je prava �teta �to je naobjavljivanje treæeg sveska svojih memoara, u kojem u potpunosti te-matizira iskustvo tog logora, èekao vi�e od trideset godina, objaviv�i gatek krajem 2012. godine u vlastitoj nakladi. Jednako kao u sluèaju Ja-kovljeviæevog Konclogora na Savi, rijeè je o iznimno potresnom zapisukoji bi trebao proèitati svatko tko misli da bi trebalo rehabilitirati kola-boracionistièke re�ime i njihove èelnike.

Ono �to u sluèaju logora Staro sajmi�te posebno zastra�uje jest èinje-nica da se on praktièno nalazio u sredi�tu grada i da su brojni Beo-graðani svakodnevno prelazili preko pontonskog, pje�aèkog mosta uneposrednoj blizini logora, postavljenog nakon ru�enja Aleksandrovogmosta, promatrajuæi logora�e bez ikakve vidljive reakcije. Mo�da je inajbolji dio Dvornikove knjige upravo onaj koji tematizira to pitanje.On, naime, prislu�kuje razgovor dvojice batina�a, Milana i Baneta, utrenutku kada oni, podvodeæi zarobljene �ene na njemaèku zabavu,poèinju jedan drugome ozbiljno postavljati pitanja o vlastitoj odgo-vornosti u toj orgiji zla, da bi potom brzo zakljuèili temu i pobjegli uunutra�nje svjetove. Taj detalj nudi precizan odgovor na pitanje odgo-vornosti onih koji su kao egzekutori i izvr�itelji sudjelovali u svim timzloèinima, vjeèno se pravdajuæi da su samo izvr�avali nareðenja. Ta

404


svjesno plasirana la� o samima sebi kao nemisaonim jedinkama u fun-kciji mehanizma koje, eto, nisu ni razmi�ljale �to zapravo rade, prika-zom tog dijaloga uvjerljivo je pala u vodu. �to naravno vrijedi i za Mi-lana Nediæa i kompletan njegov re�im.

Da bi neke stvari o karakteru ovda�njih kolaboracionistièkih re�imabile jasnije, treba napomenuti da se logor Staro sajmi�te nalazio nazemunskoj strani Save, zahvaljujuæi èemu je bio pod ingerencijom vlastiNDH. Koja je dala dozvolu da na tom mjestu bude podignut logor smr-ti, dok je Nediæeva Vlada osigurala infrastrukturno odr�avanje logora,�aljuæi u njega vlastite stra�are i ubojice.

Pitanje odnosa prema Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima,kao i u èitavoj Europi, prije svega je pitanje osjeæaja moralne odgo-vornosti. Oni koji to ne razumiju ili se prave da ne razumiju, bilo da torade iz istinskih uvjerenja ili iz sitnog politièkog raèuna, vr�e jo� jednonasilje nad �rtvama. Koje su ionako, uva�imo li vi�edesetljetnu �utnjuili manipulacije o iskustvima ovda�njih logora i njihovim �rtvama, pot-puno dehumanizirane i svedene na neku od brojki, pogodnu za pam-fletistièka prepucavanja.

Telegram, 15. 10. 2015.

ZNAÈAJNO DJELO LATINKE PEROVIÆ

Svakome tko je pratio politièke i dru�tvene procese u Jugoslaviji ilisuvremenoj Srbiji dobro je poznato da je Latinka Peroviæ predstavljajedan od najsna�nijih antinacionalistièkih glasova u jednom militari-ziranom dru�tvu, èije su nacionalistièke opsesije i mitovi odveli èitavjugoslavenski prostor u tragiène ratove, devastirav�i ga za dugi niz de-setljeæa. Iako su navedene èinjenice vi�e nego oèite, svojom posljed-njom knjigom Dominantna i ne�eljena elita: Bele�ke o intelektualnoj ipolitièkoj eliti u Srbiji (20.-21. vek), koju je objavio beogradski Danas,Latinka Peroviæ je dokazala da je i u poodmaklim godinama jo� uvijek

405


u stanju biti intelektualno lucidna i tekstualno suvremena. Naravno,zadr�av�i identiènu poziciju kritike srpskog nacionalizma. No, najveæavrijednost ove knjige ne proizlazi iz njezine temeljne antinacionalistièkeporuke, bez obzira �to tu poziciju vrijedi podr�ati, veæ iz precizne i ra-zorne znanstvene analize uzroka koji su doveli do stvaranja takve klimeu dru�tvu koja je mogla proizvesti ludilo devedesetih godina. Tako ute-meljena analiza ujedno nudi i odgovor na pitanje, zbog èega su vrhun-ski umovi, koji su se nalazili na drugoj strani, bili osuðeni na poraz.Drugim rijeèima, bez uvida u ovu knjigu te�ko æe se razumjeti fenomenisrpskog nacionalizma i uopæe problematika raspada Jugoslavije. Do-damo li tome kako je knjiga pisana esejistièkim stilom, koji nije zamo-ran i ne gubi se u minucioznom nabrajanju dekontekstualiziranih po-dataka, postat æe jasnije kako je rijeè o kapitalnom historiografskomdjelu. Lako èitljivom, unatoè tome �to je ispisano na gotovo 700 stra-nica.

Iako je posve izvjesno, �to je uostalom veæ umnogome i brojèanodokazano, da æe ova knjiga biti masovno proèitana u Srbiji, bila bi prava�teta da zbog svih navedenih razloga ne bude proèitana i u Hrvatskoj.Uostalom, svim Hudelistovim poku�ajima unatoè, fenomenolo�ka pro-blematizacija Dobrice Æosiæa ni na jednom mjestu nije tako preciznoopisana kao u ovoj knjizi. Naglasiv�i da je kod Æosiæa rijeè o èovjekukoji je predstavljao mnogo vi�e od toga da je bio neèiji eksponent, to-ènije, zakljuèujuæi kako se radilo o èovjeku koji je praktièno bio iznadsvih unutar srpskog dru�tva, Latinka Peroviæ ga je logièno jedinog smje-stila u dominantnu elitu. Suprotstaviv�i ga pripadnicima ne�eljene elite,unutar koje je pozicionirala Marka Nikeziæa, Koèu Popoviæa, MilovanaÐilasa, Ivana Ðuriæa, Novaka Pribiæeviæa, Slobodana Iniæa, Ivana Stam-boliæa, Olgu Popoviæ-Obradoviæ, Simu Æirkoviæa, Zorana Ðinðiæa, Bog-dana Bogdanoviæa i Radomira Konstantinoviæa. Iako je, naravno, svimaposvetila ogovarajuæi prostor, imamo dojam da je za ono �to se desilou povijesnom razvoju srpske politike uzela kao kljuène osobe DobricuÆosiæa i Marka Nikeziæa. Pri èemu nije bila presudna èinjenica njezina

406


bliska suradnja s Nikeziæem, nego njegovo politièko i intelektualnodjelovanje.

Iako je tezu o dubinskom rascjepu unutar srpske intelektualne elite,izmeðu radikala i liberala, koji se�e duboko u 19. stoljeæe, Latinka Pero-viæ vi�e puta elaborirala, u ovoj je knjizi tu teoriju dovela do kraja, iscrp-no je dokumentirav�i i analitièki obradiv�i. Pri èemu se unutar èitaveknjige, neovisno o autorièinoj fokusiranosti na odnose u srpskom dru�-tvu i politici, provlaèi pitanje �ireg, opæejugoslavenskog konteksta. Uo-èavajuæi prvu o�tru polemiku Dobrice Æosiæa sa slovenskim intelek-tualcem Du�anom Pirjavcem, kao paradigmatsku za razumijevanje èi-tavog kompleksa Komunistièke partije, s obzirom da su obojica idejnoformirani unutar nje, ali s dijametralno suprotnim pozicijama u odnosuprema pitanju Jugoslavije, autorica je ukazala na uzroke politièkih, akasnije i ratnih okr�aja i raspada zemlje.

Vratimo li se na njezin odnos prema intelektualnom i politièkomrascjepu unutar srpske elite izmeðu radikala i liberala, uoèit æemo naj-sna�niju tezu ove knjige. Rijeè je o istinskoj nemoguænosti da liberalnapozicija nadvlada onu radikalnu. Slijedeæi taj zakljuèak, èitateljima æepostati jasno kako je èitava knjiga zapravo intelektualna, a donekle isentimentalna posveta pora�enima. Toènije, autorica im je svojim his-toriografskim radom dala pravo na egzistenciju u historiografiji. �to seiz njezine perspektive èini posebno va�nim, s obzirom da je naglasilakako je to pravo oduzeto prvim srpskim naprednjacima koji su gotovoposve pre�uæeni i jedva poznati.

Slijedeæi daljnje zakljuèke, nema nikakve dileme kako autorica mislida je put od Nikole Pa�iæa prema Dobrici Æosiæu bio posve logièan.Dodatnu vrijednost istra�ivanjima uloge i znaèaja Dobrice Æosiæa dajei èinjenica koja je u knjizi nagla�ena, da je on bio proizvod nastojanjaPartije da stvori vlastitu, narodnu inteligenciju, izravno konfrontiranuonoj nekada�njoj graðanskoj, te da je zahvaljujuæi toj èinjenici bio èlangotovo svih intelektualnih grupacija u Beogradu. Od praksisovaca, do

407


ljudi koji su utemeljili tjednik NIN. Svodeæi sukob izmeðu dominantnei ne�eljene elite na pitanje odnosa prema modernizaciji dru�tva i refor-mama, i to na naèin da je radikalna elita na prvo mjesto stavila jedin-stvo naroda i stanovitu egalitarnost, bez potrebe za dubinskim refor-mama dru�tva, za �to su se zalagali liberali, ne treba èuditi da je takvutezu prenijela i na historiografiju. Autorica je tako zakljuèila da kri-tièarska i romantièarska historiografija ne predstavljaju samo dvijefaze, nego i dvije tendencije koje u srpskoj historiografiji egzistirajuparalelno. Upravo je na toj toèki do�lo i do raskola izmeðu Tita i tzv.srpskih liberala. Èime je Latinka Peroviæ sru�ila mit o tome kako je Titozbog balansiranja, nakon ru�enja vodeæih ljudi "Maspoka" ("Hrvatskogproljeæa"), sru�io i srpske liberale. Ili, kako je izravno zakljuèila: "Obra-èun u Srbiji sa koncepcijom koja je kvalifikovana kao moderna, libe-ralna, prozapadna, bio je ujedno i obraèun sa koncepcijom Jugoslavije,pa i Srbije. Odnosno sa jednom koncepcijom odnosa izmeðu nacija".

Imamo li u vidu Nikeziæev stav o tome kako srpski nacionalisti, uko-liko veæ nisu u stanju pretvoriti Federaciju u instrument svoje hegemo-nije, biraju borbu protiv te federacije, stavljajuæi Srbiju u izravnu opo-ziciju te otvarajuæi pitanja odnosa prema Hrvatskoj i Bosni i Herce-govini, jasno je kako je veæ tada�nji rasplet, u kojem je Nikeziæeva kon-cepcija pora�ena, umnogome odredio sve ono �to se dogaðalo krajemosamdesetih i u devedesetim godinama. Pobijedila je, kako je to auto-rica knjige uvjerljivo pokazala, koncepcija Dobrice Æosiæa, koji je u Pi�-èevim zapisima kritizirao svojevrsnu razma�enost prosjeènog seljaka izSrbije koji �eli mir i egzistencijalnu situiranost i kojeg se ne tièu "niKosovo, ni to �to se Srbima ru�i istorijski identitet i integritet". Slijedeæiovakvu vrstu razmi�ljanja Dobrica Æosiæ je jo� 1. sijeènja 1991. godinenapisao kako vjeruje u neminovnost rata izmeðu Srba i Hrvata, Srba iMuslimana, te Srba i Albanaca.

Odgovor na pitanje, kako je bilo moguæe stvaranje dru�tvene atmo-sfere u Srbiji koja æe zdu�no prihvatiti takve koncepte i vizije koje jezastupao Dobrica Æosiæ i koja æe istovremeno odbaciti kako Nikeziæa,

408


tako i sve ostale analizirane pripadnike ne�eljene elite, lako je pronaæiu knjizi Latinke Peroviæ. Zahvaljujuæi svemu navedenom, neæemo pre-tjerati ako ustvrdimo da je rijeè o �ivotnom djelu velike povjesnièarkei osobe koja je bila �ivi svjedok dramatiènih dru�tvenih lomova u Srbiji,ali i na èitavom ju�noslavenskom prostoru u drugoj polovini 20. i po-èetkom 21. stoljeæa.

Telegram, 02. 12. 2015.

NOVI SENZACIONALIZAM OKO TITA

Nakon �to su se u beogradskom tisku posljednjih dana pojavile novekontroverze u vezi politièkog djelovanja Josipa Broza Tita i odnosaunutar komunistièkog vrha, javnost se iznova poèela zabavljati mo-guæim intrigama i senzacijama. Radi se o navodima dnevnika Blic, kojije objavio navodni dokument iz arhiva jednog od najbli�ih Titovih sura-dnika, a po kojem je Tito, uz pomoæ Aleksandra Rankoviæa, planiraoubiti Edvarda Kardelja. Kljuèni motiv za takvu odluku pronaðen je uidejnom razila�enju izmeðu Tita i Kardelja. Iznosi se da je Tito smatraoda Kardelj bojkotira njegove ideje razvoja socijalistièkog dru�tva, nakonèega je naredio praæenje svih Kardeljevih javnih istupa u toku 1961.godine, da bi po okonèanju tih uvida u privatnom razgovoru s Ranko-viæem, odr�anom 1962. godine, od njega tra�io da pripadnici tajne slu-�be ubiju Kardelja. Prema daljnjoj konstrukciji prièe, Rankoviæ je timprijedlogom bio zateèen, te je upozorio Tita kako takva reakcija nikakone bi bila u komunistièkom duhu, te da bi u otvorenom razgovoru sKardeljem mogao lako rije�iti sve nedoumice, a �to je Tito na kraju iprihvatio. Kako dalje pi�e Blic, uz taj bi se dogaðaj moglo vezati i kasnijeKardeljevo ranjavanje u lovu, koje vjerovatno nije bilo sluèajno. Za po-tvrdu tih teza Blic se obratio slovenskom povjesnièaru Jo�i Pirjevcu,autoru knjige Tito i drugovi, koji je zakljuèio da je spomenuti doku-ment pisao Josip Kopiniè, �to se savr�eno uklapa u sadr�aj njegovihrazgovora s Vladimirom Dedijerom, ali i u razvoj dogaðaja koji je usli-

409


jedio. Takve je ocjene dodatno osna�io srpski povjesnièar Srðan Cvet-koviæ, koji je zakljuèio kako je mo�da upravo to Rankoviæevo odbijanjeda likvidira Kardelja umnogome odredilo njegovu daljnju sudbinu.

Neovisno o tome �to takva teza zvuèi zavodljivo i nudi novu dozusenzacionalizma, kao i novo èitanje odnosa unutar komunistièkog idr�avnog vrha, ona bi mogla biti problematièna iz nekoliko razloga. Sjedne strane, èinjenica je kako je Kardelj jo� dugo po�ivio i bio uz Titanajmoæniji politièar Federativne Jugoslavije, koji je k tome reformiraoèitavo unutra�nje ekonomsko i politièko ureðenje zemlje. Pri tom je touèinio toliko korjenito da se Dejan Joviæ u svojoj knjizi Jugoslavija:dr�ava koja je odumrla odva�io na zakljuèak kako je èitava posljednjafaza Jugoslavije zapravo bila Kardeljevo doba. To �to je on to doba naz-vao "èetvrtom Jugoslavijom", suprotstaviv�i ga "treæoj", Titovoj Jugo-slaviji, moglo bi donekle podr�ati u Blicu iznesenu tezu. No, to isto-vremeno ne obja�njava zbog èega bi Tito, koji je jo� uvijek predstavljaoneupitni autoritet u zemlji, pristao da mu zemlju kojom upravlja teme-ljito rekonstruira èovjek koga je upravo zbog njegovih politièkih idejanavodno �elio smaknuti.

Nema, naravno, nikakve sumnje da su ljudi koji su dolazili iz razli-èitih miljea, neovisno o tome �to su na jednak naèin bili idejno formi-rani u krilu Komunistièke partije, drukèije gledali na buduænost Jugo-slavije. �to se posebno odnosi na razlike takvih viðenja izmeðu slo-venskih i srpskih politièara i intelektualaca. U prilog ovakvom zaklju-èku dovoljno se poslu�iti nedavnom knjigom Latinke Peroviæ o domi-nantnoj i ne�eljenoj eliti u Srbiji, koja je upravo u tom kljuèu i�èitalapolemiku izmeðu Dobrice Æosiæa i Du�ana Pirjevca. �tovi�e, ukolikobismo slijedili daljne teze Latinke Peroviæ koje se odnose jednako naÆosiæevo djelovanje, kao i ono cjelokupnog politièkog i intelektualnogvrha Srbije, te�ko bismo mogli ne uoèiti sukob dviju linija unutar par-tijskog rukovodstva. One federalne koju je zastupao Kardelj, te cen-tralistièke koju je zastupao Rankoviæ, pri èemu su se obje borile za Ti-tovu naklonost. Imajuæi taj sukob u vidu, doista je te�ko povjerovati da

410


bi Rankoviæ odgovarao Tita od eliminacije Kardelja, provocirajuæi nje-govu naklonost i potencijalni gubitak strate�ke prednosti koju je talinija u tom èasu imala.

Uza sve to, ne bi trebalo gubiti iz vida ni èinjenicu da su Kopinièeveteze i vjerodostojnost èesto bili upitni, zbog èega ovakve vrste zaklju-èaka treba promatrati s du�nom dozom opreza. S jedne strane, èitavaje Kopinièeva partijska i politièka egzistencija bila obilje�ena ogrom-nom traumom zbog stradanja uglednih lijevih intelektualaca, zatoèenihu usta�kom logoru Kerestinec. Naime, nakon �to su usta�e (9. srpnja1941. godine) odvele iz tog logora i strijeljale na Dotr�æini deset ista-knutih liènosti (meðu kojima i Otokara Ker�ovanija, Bo�idara Ad�iju iOgnjena Pricu), Kopiniè je sa zagrebaèkom partijskom organizacijomorganizirao bijeg preostalih zatoèenika iz Kerestinca, ali toliko lo�e,katastrofalno, da se samo njih 13 uspjelo spasiti. Ostali su poginuli uborbi, ili su opkoljeni i zarobljeni, a zatim strijeljani na Dotr�æini (me-ðu kojima i August Cesarec, Pavao Miljavac i Divko Budak). S drugestrane, Kopiniè je, zbog niza faktora, bio u idejnom sukobu s mnogimljudima u partijskom vodstvu. Meðu ostalim i s Edvardom Kardeljem.Taj sukob ga je uostalom ko�tao i pozicije veleposlanika nove jugo-slavenske dr�ave u SAD-u.

Drugim rijeèima, svaka konstrukcija poput ove iznesene u navede-nom tekstu, u pravilu se temelji na stvarima koje imaju odreðenu logi-ku i mogu s nekih logièkih pozicija biti branjene, ali su zapravo te�kodokazive i u prilog vlastite interpretacije spremne su zaboraviti mnogebitne èinjenice. Na ovom konkretnom primjeru te�ko je izbjeæi uspo-redbu Hebrangove i Kardeljeve sudbine. Zar se doista èini logiènim toda je Tito zbog ideolo�kih razila�enja razmi�ljao o ubojstvu èovjekakojem je prepustio da svoje ideje pretoèi u praksu? �to nas u konaènicidovodi i do drugog momenta, simbolièki va�nog, koji nu�no uspore-ðuje �utnju oko stradanja Andije Hebranga i èinjenicu da je, primjerice,po Kardelju nazvan èitav jedan grad na jadranskoj obali. Rijeè je, na-

411


ravno, o Ploèama. Drugim rijeèima, prilièno je te�ko za povjerovati uto kako je Tito u jednom èasu ozbiljno �elio likvidirati nekoga, tko jenakon toga smatran drugim èovjekom dr�ave. Da je to doista tako,Kardelj bi u najmanju ruku pro�ivljavao sudbinu marginaliziranog Ko-èe Popoviæa, a nikako ne bi do�ao u priliku da pi�e kljuène zakone iustavne norme.

Telegram, 10. 12. 2015.

PROSVJEDI NA KOSOVU KAO PARADIGMAOVDA�NJIH NACIONALIZAMA

Malo �to tako precizno ukazuje na narav ovda�njih nacionalizamakao masovni i jedva zaustavljeni prosvjedi koji su se odvijali na Kosovuproteklog tjedna. Iako je konkretan povod za tako �estoku uliènu reak-ciju � prilikom koje je ozlijeðeno deset policajaca, troje prosvjednika idvoje novinara, dok je zgrada parlamenta zasipana kamenjem i Molo-tovljevim koktelima - pronaðen u sporazumu Pri�tine i Beograda u veziuspostave saveza srpskih opæina, razlozi za takvu vrstu reagiranja mno-go su dublji i paradigmatski za èitav postjugoslavenski prostor. U te-melju takvih, agresijom i emocijama nabijenih reakcija, u pravilu le�iuvjerenje da veæina u ime koje masa nastupa ima ekskluzivno pravoprije svega na teritorij, a potom i na konzumiranje graðanskih pravate tumaèenje povijesti. Kad to ne bi bilo tako, preciznije govoreæi kadapravo na ekskluzivno raspolaganje teritorijem ne bi bilo primarno pi-tanje svih ovda�njih nacionalizama, do znatnog broja trauma ne bi nido�lo. Koliko je prioritet takvog principa, umjesto koncepta pune pri-mjene graðanskih prava, besmislen, na èitateljima je da sami zakljuèe.No, ono �to bilo kakva vrsta zakljuèka neæe moæi zanijekati jest gene-ralna �teta koju taj princip donosi, te uporno primjenjivanje dvostrukihstandarda, koji iskljuèuju bilo kakvu moguænost dijaloga.

U konkretnom kosovskom sluèaju, takva vrsta nepomirljivosti pri-

412


sutna je praktièno veæ desetljeæima, a nju se najbolje, mimo ratnih stra-hota, moglo uoèiti prilikom provedbe posljednjih popisa stanovni�tva.Onaj iz 1991. godine bojkotirala je praktièno èitava albanska zajednica,motivirana nepovjerenjem prema srpskim vlastima, dok je onaj iz 2011.godine skoro u potpunosti bojkotirala srpska zajednica na sjeveru Ko-sova, ali djelomièno i na jugu, motivirana nepriznavanjem èinjenice daje Kosovo nezavisna dr�ava. Ne treba stoga èuditi da ovakva vrsta nepo-mirljivosti na koncu dovede do toga da pobjednik ne �eli pristati ni nakakve ustupke pobijeðenom, ne samo iz moralnih, veæ i iz krajnje pra-gmatiènih razloga. To je, naravno, vrijedilo i u obratnom sluèaju, zavrijeme apsolutne srpske dominacije na Kosovu. No, ovdje nas prijesvega zanima razumijevanje fenomena kratkog pamæenja. Drugim rije-èima, imajuæi u vidu tako ostra�æenu reakciju na ne�to �to, ne samopredstavlja demokratske standarde, nego je i bilo preduvjet za prizna-vanje nezavisnosti Kosova, te�ko je ne zapitati se zbog èega ovdje izo-staje sjeæanje na nekada�nju poziciju obespravljene manjine. Jer, kadabi to sjeæanje zaista bilo prisutno na naèin potpunog razumijevanjaproblema, izostala bi �elja za sliènim pona�anjem prema drugima.

Odgovor na pitanje, zbog èega se na ovim prostorima te�ko uspo-stavlja princip istinskog razumijevanja pozicije manjina, zahvaljujuæièemu znatan broj graðana tako olako nastoji suspendirati osnovna gra-ðanska prava svima koji se na bilo koji naèin ne uklapaju u veæinskikod, mo�emo pronaæi jo� u grèkom ratu za nezavisnost. Utemeljujuæilogiku tzv. razmjene stanovni�tva, zbog èega je gotovo èitava grèka po-pulacija napustila Malu Aziju, jednako kao �to je gotovo èitava turskapopulacija napustila Solun, takav kraj rata za nezavisnost napravio jenemjerljivu civilazacijsku i kulturnu �tetu kompletnom prostoru istoè-nog Mediterana, da pojedinaène ljudske sudbine i ne spominjemo. No,dugoroèan utjecaj te ideje ispostavio se kao jo� pogubniji, s obzirom daje ona u potpunosti usvojena u svim ratovima unutar biv�e Jugoslavije.Tragika hrvatskog sluèaja jo� je nagla�enija, imajuæi u vidu Tuðmanovuotvorenu fascinaciju idejama tog, kako ga je sam nazivao, humanog

413


preseljenja. Iako se pitanje Kosova iz hrvatske perspektive mo�e èinitikao posve marginalno i na koncu neprimjereno za bilo kakvo uspo-reðivanje s problemima unutar Hrvatske, jasno je kako bi takav stavpredstavljao iskljuèivo samozavaravanje i ni�ta vi�e od toga. Posebnou svjetlu èinjenice sna�nog otpora postavljanju ploèa s æiriliènim nat-pisima u Vukovaru.

S druge pak strane, knjiga Branka Horvata o kosovskom pitanju kojai danas predstavlja jedan od temeljnih tekstova za razumijevanje pro-blema na tom prostoru, svjedoèi o dubokoj povezanosti svih dru�tvenihprocesa na ovim prostorima. Ono �to nam na kraju sluèaj nasilnih pro-testa na Kosovu poruèuje jest to da niti jedno dru�tvo ne mo�e krenutiprema naprijed, bez suoèavanja s pro�lo�æu i uspostavom normalnihodnosa meðu vlastitim graðanima, s posebnim naglaskom na pitanjeodnosa prema manjinama. Da to predstavlja jedini put za napu�tanjenacionalistièkog narativa vi�e je nego jasno, a o smislenosti samog tognarativa ponajbolje svjedoèe teme koje nova vladajuæa veæina vraæa ujavni prostor. Od dr�avnog sabora, preko demografske obnove. Te�koje uostalom zamisliti i�ta tu�nije od toga da se ideje don Ante Bakoviæa2016. godine èine jaèim nego ikada.

Telegram, 13. 01. 2016

�TO POVEZUJE UKLANJANJE SPOMENIKA DIMITRIJUTUCOVIÆU U BEOGRADU, ZAHTJEV ZA UKLANJANJEMTITOVOG TRGA U ZAGREBU I ULAZAK VUÈIÆEVE PARTIJEU EUROPSKU PUÈKU STRANKU

Iako ovda�njim nacionalistima to nije drago èuti, èinjenica je da umnogim procesima prate i nadahnjuju jedni druge, meðusobno se ra-zumiju i poma�u te na koncu imaju istu ishodi�tu toèku potpune nega-cije bilo kakvog nasljeða ljevice. U prilog svemu navedenom ne tre-bamo kopati dublje u pro�lost, buduæi da je dovoljno prisjetiti se kako

414


je biv�i ministar kulture, odbiv�i dodijeliti potpore nekima od najboljihhrvatskih knji�evnica i knji�evnika, vrlo izda�no odluèio financijskipomoæi objavljivanje knjiga srpskog povjesnièara Bojana Dimitrijeviæa,inaèe apologeta èetnièkog pokreta. Ne treba onda èuditi kako sliènomprocesu svjedoèimo i sada. Proteklog vikenda u Beogradu su s jednogod glavnih gradskih trgova na Slaviji, bez ikakve najave, uklonjeni po-smrtni ostaci i spomenik Dimitriju Tucoviæu, sve pod krinkom rekon-strukcije trga. Nakon toga slijedilo je i obeæanje da æe isti biti smje�teniu obli�nji park, èime se navodno i dalje vodi raèuna o odavanju poèastitom èovjeku. Za neupuæene èitatelje navest æemo podatke da je Tucoviæ,koji je poginuo boreæi se u Prvom svjetskom ratu, u prvom redu biopoznat kao prvak socijalistièkog pokreta u Srbiji, osnivaè tamo�nje soci-jaldemokratske stranke i pokretaè lista Borba. No, njegov glavni kri-men, promatramo li ga iz perspektive srpskog nacionalizma, odnosi sena èinjenicu da je napisao knjigu o Srbiji i Albaniji, u kojoj je izniorazornu kritiku imperijalne srpske politike prema Kosovu. Uklanja-njem njegovog spomenika, kako god to obja�njavala, vladajuæa Vuèi-æeva stranka �alje jasnu ideolo�ku poruku, èega je dru�tvo potpunosvjesno.

S druge pak strane, predsjednik zagrebaèkog HDZ-a, izvjesni AndrijaMikuliæ, koji je ovdje posve nebitan i predstavlja tek paradigmu jednogstanja svijesti, iznova je naèeo temu uklanjanja naziva Trga Mar�alaTita u Zagrebu, oèekujuæi valjda da æe tom inicijativom sakupiti neka-kve politièke poene koji bi mu mogli pomoæi na predstojeæim lokalnimizborima. Ne ulazeæi u ishod te inicijative i Bandiæev manevar o refe-rendumu o toj temi, nije zgorega uoèiti kako se istovremeno s ova dvaprocesa rje�ava pitanje ulaska Vuèiæeve Srpske napredne stranke u pri-dru�eno èlanstvo Europske puèke stranke, èiji je veæ èlan Hrvatska de-mokratska zajednica koja æe, prema nekim najavama, prilikom glasanjaostati suzdr�ana.

Posve je jasno da æe SNS, neovisno o taktièkim odlukama HDZ-a,dobiti pridru�eno èlanstvo i tako jo� jednom ukazati na ono �to je oèito.

415


Radi se o tezama navedenim na poèetku teksta, o jednakim idejnimishodi�tima ovda�njih nacionalista, a u konkretnom sluèaju HDZ-a iSNS-a. Kada se njihov odnos prema pro�losti ogoli do bitnoga, shvatitæemo da bi oni tu pro�lost najradije mijenjali, a s obzirom da je takvo�to neizvedivo, preostaje im samo da je pre�ute. Stoga æemo postavitikljuèno pitanje, èime se povijesne liènosti kvalificiraju da trgovi i ulicenose po njima imena, ili da na javnim mjestima budu postavljeni nji-hovi spomenici? S jedne strane, to moraju biti ljudi koji su doista, nabilo koji naèin, znaèajno utjecali na pro�lost i razne dru�tvene, kulturnei politièke procese dugog trajanja. Svakome je jasno, ukljuèujuæi i ljudekoji bi Tucoviæa i Tita brisali iz memorije, da obojica taj kriterij ispu-njavaju.

Drugi je pak kriterij da je njihovo djelovanje, kada ga se hladno ana-lizira, dugoroèno bilo vi�e pozitivno, nego negativno. Kod Tucoviæa uvezi s tim nema nikakve sumnje. On je s jedne strane stvorio lijevi po-kret u Srbiji, a s druge je spasio savjest toga dru�tva, s obzirom da jebio jedan od rijetkih koji je s ozbiljnom kritièno�æu progovorio o od-nosu prema Albancima.

Kod Tita je sluèaj donekle kompliciraniji, iz jednostavnog razloga �toje znatno du�e �ivio i �to je praktièno 35 godina imao neupitnu vlast uzemlji. Samim tim, moguænosti za pozitivno i negativno djelovanje imaoje znatno vi�e. Istina je naravno da je brutalni obraèun s ljudima kojisu bje�ali iz zemlje nakon okonèanja rata bio nedopustiv i da je pro-uzrokovao mnoge traume. Jednako kao �to je istina da je uveo jedno-partijski sistem, ne ostavljajuæi moguænost za uspostavu pluralnog de-mokratskog dru�tva. No, istovremeno je istina i to da je to bio èovjekkoji je poveo antifa�istièku borbu i u njoj pobijedio, ponudiv�i vizijudru�tva izgraðenog na meðusobnom povjerenju i razumijevanju iz-meðu jugoslavenskih naroda, �to se u kontekstu usta�kih i Nediæevihlogora te groznih zloèina koje su poèinile kolaboracionistièke snageèinilo gotovo nemoguæim. Èinjenica je takoðer i to da je poku�ao izgra-diti socijalno pravedno dru�tvo, omoguæiv�i brojnim obiteljima visoko

416


�kolovanje, posao i stanove diljem zemlje, o èemu dana�nje generacijemogu samo sanjati. Na koncu je svim tim narodima stvorio nacionalnedr�ave, u èijim okvirima i danas �ive. Imajuæi u vidu sve navedeno,jasno je da primarni motivi uklanjanja imena te dvojice s javnog pro-stora mogu biti iskljuèivo ideolo�ki, a ne racionalni. Negacija bilo ka-kvog pozitivnog vrednovanja ljevice na ovim prostorima toèka je nakojoj se srpski i hrvatski nacionalisti jednostavno susreæu i na kojojzajednièki rade. Uskoro i u Europskoj puèkoj stranci.

Telegram, 15. 11. 2016.

SRPSKI PORAZI KROZ DIOPTRIJU BORISAVA JOVIÆA

U procesu rastakanja Jugoslavije, koji je uz konkretan uèinak dezin-tegracije jedne zemlje, prouzrokovao èitav niz krvavih ratova, ulogapojedinaca koji su bili na vodeæim polo�ajima nije bila zanemariva.Prije nego krenemo dalje, ovdje treba napomenuti kako je nu�no ko-naèno demistificirati tvrdnju o tome kako se Jugoslavija raspala u ratu.To naprosto nije toèno. Ona je prvo ustavno i pravno razorena, a ratovisu bili samo posljedica raspada Jugoslavije, a ne uzrok tom procesu. Sveovo navodimo iz razloga �to je upravo srpsko politièko vodstvo, unutarkojeg je Borisav Joviæ neko vrijeme figurirao kao jedan od nekolicineèelnih ljudi, ustavno razorilo Jugoslaviju, tvrdeæi da je brane. Mala nez-goda s tom tvrdnjom, pored toga �to ju je prilièno jednostavno logièkidemantirati, odnosi se na spisateljska nastojanja spomenutog Joviæa,koji je, kako u knjizi Poslednji dani SFRJ, tako i u nedavno objavljenojKako su Srbi izgubili vek: Tragièna sudbina Srba u zajednièkoj dr�avi,neshvatljivim izostankom logike, uvjerljivo i na nekoliko mjesto de-mantirao vlastite teze. Joviæ, primjerice, tvrdi kako je ulazak u jugo-slavensku dr�avnu zajednicu bio te�ka pogre�ka i kako je glavni smisaote zemlje bio u obraèunu sa Srbima, osna�ujuæi to tvrdnjom da su tre-bali odbiti tu prièu i uzeti svoje, da bi nekoliko reèenica kasnije ustvrdioda su upravo Srbi branili opstanak Jugoslavije.

417


Kljuèno je pitanje: Ako je Joviæ bio uvjeren u pogubnost Jugoslavijepo srpski narod, za�to bi onda kao predsjednik Predsjedni�tva te isteJugoslavije inzistirao na njezinom oèuvanju? Njegova knjiga, objavljena2016. godine, prepuna je logièkih paradoksa, �to je njezin manji pro-blem. Znatno je veæi taj �to njezin sadr�aj predstavlja sukus pogledanacionalistièke Srbije na povijest 20. stoljeæa, a posebno na postjugo-slavenske ratove. Drugim rijeèima, zahvaljujuæi uvidu u Joviæevu knji-gu, dolazimo do jednostavne spoznaje kako je unutar nacionalistièkogdiskursa izostala bilo kakva samospoznaja ili, ne daj bo�e, suoèavanjes pro�lo�æu. Odr�avanje tog modela i takvog viðenja na �ivotu, su�tinskionemoguæuje bilo kakav suvisao razgovor izmeðu zemalja i dru�tavanastalih po raspadu Jugoslavije. To naravno ne znaèi da æemo ovdjeupasti u zavodljivu zamku generalizacija, kojima se Joviæ tako stras-tveno odaje, pa zakljuèiti da se èitavo srpsko dru�tvo nalazi u staromstanju. To bi naravno, osim �to nije istina, bezrazlo�no omalova�ilo svanastojanja Druge Srbije i novonastalih ljevièarskih organizacija na ukla-njanju posljedica nacionalistièke politike i na saniranju ratnih politika.

Knjiga Kako su Srbi izgubili vek dubinski je nacionalistièka veæ unaslovu, a potom i u sadr�aju. Onako kako ju je zapoèeo, Joviæ je knjigui nastavio, nudeæi stupidan kolektivistièki pogled na narode u cjelini,zahvaljujuæi èemu Srbi gube vijek, zbog podle politike Hrvata i Slo-venaca. Opæenito govoreæi, jedino �to on vidi i priznaje u ljudima jenjihova nacionalnost. Pa je tako Tito Hrvat, zbog èega je u startu sus-pektan, dok je Kardelj Slovenac, a jednako suspektan. Obojica su nara-vno nakanila uni�titi Srbiju i Srbe, radeæi to tokom èitavog vremenafederativne Jugoslavije. Interesantan je inaèe taj moment u kojem Joviætvrdi da se zalagao za oèuvanje Jugoslavije, a istovremeno ljude pro-matra iskljuèivo kroz njihovu nacionalnu pripadnost, a nacije kao ho-mogene kolektive. Osim oèite zbirke gluposti, zbog kojih ostaje potpunonejasno zbog èega bi partizani, a u Joviæevom viðenju to su Tito i Kar-delj osobno, uopæe obnavljali Jugoslaviju u ratu, da bi je onda poslijeraskomadali, autor iskazuje i posvema�nju neobrazovanost. Tvrdeæi

418


tako da su Slovenci i Hrvati s figom u d�epu i neiskreni u�li u jugo-slavensku dr�avnu zajednicu, on potpunu zanemaruje èinjenicu da jejugoslavenska ideja nastala primarno u Hrvatskoj, s naglaskom na Dal-maciju, kao i na èinjenicu da je praktièno èitava Dalmacija s neskri-venim odu�evljenjem doèekala stvaranje nove dr�ave. Ove èinjenice sjedne strane u potpunosti ru�e tezu o neiskrenosti ostalih, a s drugestrane jo� jednom dovode u pitanje Joviæevu dubioznu iskrenost, èijinedostatak tako lako uoèava kod drugih. Osim svega navedenog, autorposve zanemaruju vlastitu ulogu, ali i ulog politike koju je zastupao. Prièemu ovdje ne mislimo na friziranu verziju koju nam on tekstualnonudi, nego na stvarni sadr�aj politike koju je zastupao. Tako, s jednestrane uoèava tendenciozno progla�avanje federalne Jugoslavije bezsrpskog legitimiteta, a istovremeno �eli pokrenuti JNA u rat, bez suglas-nosti polovice èlanova Predsjedni�tva.

Dakle, opæenito govoreæi, Joviæeva knjiga, koja u punom smislu rijeèireprezentira nacionalistièko stanje svijesti u Srbiji, koje je dovelo dorata i totalne destrukcije na svim podruèjima, logièki je neutemeljena,zlonamjerna, pisana bez ikakve potrebe za suvislom argumentacijom,potpuno slijepa za bilo èiju drugu poziciju, te posve opsjednuta teori-jama zavjere na razini kavanskih prièa o stvarnim gospodarima svijeta.Drugim rijeèima, rijeè je o jedinstveno glupom �tivu, èiji je destruktivnipotencijal na svu sreæu znaèajno limitiran, ali koje s druge strane jasnoukazuje na nedostatak zrelosti i kritièkog mi�ljenja jednog dru�tva.

419


5. RAZGOVORI O BIJEDIPOSTJUGOSLAVENSKIH DRU�TAVA

IZBOR AUTOROVIH INTERVJUA

PAMÆENJE JE NAJVEÆI NEPRIJATELJSVIH VRSTA MITOLOGIZACIJA

Razgovor vodio: Edo Popoviæ

Bilo bi dobro da je u Hrvatskoj vi�e knjiga poput Povijesti pora�enihDragana Markovine. U dru�tvu èije su mlade generacije konzervativnijeod svojih roditelja, gdje je Crkvi dopu�teno uplitati se u �kolstvo, zna-nost i kulturu u mjeri u kojoj je to nedopustivo u iole pristojnijoj seku-larnoj dr�avi, gdje su kazali�ni intendanti i njihov repertoar na udarune kazali�ne kritike, veæ uliènih probisvijeta, i konaèno, u dru�tvu kojeje izbrisalo i zanijekalo dio vlastite pro�losti i tradicije � antifa�izam,ova knjiga predstavlja branu doktrini zaborava i la�i koju zagovaraju i�ire na�alost ne samo crkveni i politièki krugovi veæ i dobar dio znan-stvenih i kulturnih krugova.

� Tko su pora�eni iz naslova knjige?

� Pojednostavljeno govoreæi, u dana�njoj Hrvatskoj su pora�ena ma-

420


nje-vi�e sva modernizacijska nastojanja, te zajednice i pojedinci koji seiz raznoraznih razloga nisu mogli ili htjeli uklopiti u dominantne nacio-nalistièke narative. Konkretnije, u knjizi se promatra sudbina dalmatin-skih Talijana i Srba, ideja jugoslavenstva, modernizacije i antifa�izma,te utopistièki nastrojenih pojedinaca koji su plivali kontra struje. Taposljednja cjelina knjige bavi se sudbinama Milo�a �anka, Stipe �uvara,Vicka Krstuloviæa, Branimira �tuliæa, Gorana Babiæa i Feral Tribunea.

� Kome se obraæa Povijest pora�enih? Drugim rijeèima, kakav jeosjeæaj u dru�tvu koje je institucionaliziralo la� i zaborav i digloih na razinu vrline, gotovo nacionalne vrijednosti, objaviti knjigukoja se bavi oèuvanjem sjeæanja i poku�ava jasno sagledati bli�u idalju pro�lost

� Temeljna je nakana ove knjige u tome da napravi sve suprotnoonome �to se od slu�bene historiografije oèekuje. To konkretno znaèida je, umjesto odr�avanju dr�avotvornih mitova, posveæena njihovojtemeljitoj i argumentiranoj dekonstrukciji. Pri tome ne raèuna na po-pust kod èitatelja, niti na izostanak ozbiljne rasprave. Pored te osnovnemotivacije, koju do�ivljavam apsolutno nu�nom na svim poljima jav-nog djelovanja, knjiga ujedno odaje i svojevrsnu poèast pora�enima. Ito onakvu vrstu poèasti koja æe oèuvati sjeæanje na njih. Radim to izpukog razloga �to je pamæenje najveæi neprijatelj svih vrsta mitologi-zacija, ali i iz osjeæaja moralne odgovornosti prema èinjenicama.

Stoga se, da konaèno izravno odgovorim na pitanje, knjiga obraæa sjedne strane historiografskoj institucionaliziranoj struci, a s druge naj-�iroj javnosti. Pitate li me pak kakav je osjeæaj baviti se ovim temama,na ovakav naèin, odgovor je prilièno jednostavan. S jedne strane mo-�ete raèunati na posve izvjesnu marginalizaciju unutar akademskogsvijeta, dok ste s druge strane intelektualno posve neovisni, �to sma-tram jednim od preduvjeta za ozbiljan rad.

421


� Situacija od 1990. do danas u Hrvatskoj podsjeæa pomalo na situ-aciju iz romana Uzrok Thomasa Bernharda. Naime, u Austriji jenakon 2. svjetskog rata katolièki odgoj uskoèio na mjesto nacio-nalsocijalistièkog odgoja, a Bernhard to prikazuje na primjeru jed-nog ðaèkog internata u kojem je nakon rata sve bilo "samo druk-èije olièeno i sve je imalo druga imena", ali su djelovanje i pos-ljedice bili jednaki. Umjesto u dnevni boravak, gojenci doma sadsu hodoèastili u kapelu, umjesto nacistièkih, pjevali su crkvenepjesme, a "katolièki dnevni red ispostavljao se istim, u osnovi spramèovjeka neprijateljskim mehanizmom kao i onaj nacionalsocija-listièki", a "Tijelo Kristovo, koje smo sad oko tri stotine puta godi-�nje gutali, nije bilo ni�ta drugo nego svakodnevno iskazivanjepo�tovanja spram Adolfa Hitlera". U Hrvatskoj je situacija, èini se,lo�ija nego u Austriji kako je opisuje Bernhard; umjesto mark-sistièkog odgoja u �kolstvu smo nakon 1990. dobili kombinacijukatolièanstva i nacionalizma. Mo�ete li to komentirati?

� Iako je to veæ od poèetka bilo jasno svakome tko je mogao analitièkirasuðivati i biti distanciran od histeriène stvarnosti, sada je i onimanaivnijima postalo oèito kako �ivimo u dru�tvu temeljito obilje�enomlicemjerjem i pogubnim utjecajem Katolièke crkve i sveprisutnog na-cionalizma. Drugim rijeèima, stvorili smo izrazito cinièno dru�tvo kojeje nominalno slobodno i demokratsko, a koje istovremeno tabuiziramnoge teme i proizvodi nedodirljive institucije i pojedince.

Za potvrdu ovog zakljuèka ne treba iæi mnogo dalje od sluèajeva To-mislava Horvatinèiæa i Zdravka Mamiæa, ali i od odnosa prema zloèi-nima u splitskoj Lori. No, kao dugoroèno najpogubniji rezultat nacio-nalistièke revolucije iz devedesetih godina ispostavio se politièki utjecajCrkve, posebno u vidu nastave vjeronauka u javnim �kolama. Tako dase sla�em s va�om tezom kako je rijeè o jedva prikrivenom totalitarnomdru�tvu, samo suprotnog predznaka.

422


� Uglavnom je poznato da je antifa�izam izbrisan iz gradova i insti-tucija, nema ga u nazivima ulica i trgova, �kola, tvornica... Èuva lihistoriografija uspomene na antifa�izam, objavljuju li se s tim uvezi relevantni znanstveni i publicistièki radovi?

� Mislim da je pitanje odnosa prema ideji antifa�izma u ovom dru�-tvu jedno od kljuènih civilizacijskih i dru�tvenih pitanja uopæe. Nara-vno, kod onog profila ljudi koji bi iz raznih motiva i na razne naèinerehabilitirali ba�tinu i ideje kvislin�ke usta�ke dr�ave, ali ne bi to èiniliotvoreno, nego prikriveno, èesto mo�emo èuti zakljuèke o tome kakoje antifa�izam danas nepotreban, jer nema fa�izma. �to je, osim �to jenetoèno, ujedno i iznimno besmisleno. Vrijednosti antifa�izma pred-stavljaju naprosto nu�an preduvjet da bi dru�tvo normalno funkcio-niralo.

S te strane promatrajuæi, dr�ava je kroz ustavne odredbe i formalnaobilje�avanja godi�njica, jednako kao i historiografija u deklarativnimporukama, antifa�istièka. No, zahvaljujuæi takvom prigodnièarskomshvaæanju antifa�izma, �ivimo u dru�tvu u kojem sve postaje moguæe.Èak i to da otvoreni �tovatelji usta�ke dr�ave uðu u politièki i histo-riografski mainstream. Uostalom, tko god je pratio, na primjer, pisanjeMatièinog Vijenca, mogao je uoèiti da se na njegovim stranicama oz-biljno razmatra da li je u Jasenovcu uopæe postojao logor. Jednako kao�to se kao ozbiljan intelektualni i povijesni uzor navode èlanci iz Sprem-nosti. I to od strane sveuèili�nih profesora povijesti.

� Kakve dugoroène posljedice mo�e imati retradicionalizacija dru-�tva kojoj posveæujete centralni dio knjige? Vidjeli smo kakvi suotpori uvoðenju graðanskog odgoja u �kole, ili umjetnoj oplodnji.Ispada da æe se znanost morati prilagoðavati crkvenoj dogmi. Stim u vezi zanimljiv je podatak o 0.0 % ljudi mlaðih od 25 godinau Islandu koji vjeruju da je Bog stvorio svijet. Ne znam toèan po-

423


datak mladih u Hrvatskoj koji vjeruju u to, siguran sam da je mno-go veæi od nula posto, �tovi�e da je taj postotak dvocifren.

� Dugoroène posljedice retradicionalizacije praktièno su veæ vidljive.Kako po onome �to se dogaðalo za vrijeme prve "Povorke ponosa" uSplitu, tako i u vezi svega �to se dogaðalo na temu referenduma okoistospolnih brakova. Iz èinjenice da je takva vrsta referenduma uopæeodr�ana, a posebno s obzirom na njegove rezultate, vi�e je nego jasno�to nas èeka u buduænosti. S jedne strane potpuna normalizacija èinje-nice da se o neèijim osnovnim ljudskim pravima, k tome u histeriènojatmosferi, raspravlja na taj naèin, a s druge nastavak procesa u kojemjedna skupina ljudi, na èelu sa Crkvom, poku�ava nametnuti vlastitisvjetonazor kao ekskluzivan i obvezujuæi. Pored toga �to je sve to skupaizrazito anakrono, ujedno je i odraz totalitarne svijesti. One iste protivkoje se te grupacije �estoko bore u javnosti.

� Ni umjetnost nije po�teðena èuvara æudoreða. Tako je, da spo-menem samo mo�da najpoznatiji sluèaj, rad intendanta rijeèkogHNK Olivera Frljiæa postao tema visoke politike upravo zbog nje-gova propitivanja tabua i dr�avotvornih mitova. U meðuvremenunapreduje autocenzura. Tako je prije nekoliko godina, kao �rtvaautocenzure ravnatelja DK Gavella Darka Staziæa stradao plakatpredstave Fine mrtve djevojke jer je, vele, vrijeðao vjernike. Ovihdana Vijeæe èasti HND-a pose�e za vje�tièjim maljem i etièki osu-ðuje novinara Nikolu Bajtu i urednika portala Novosti Ivicu Ðikiæazbog Bajtine parodije hrvatske himne. Pokatkad mi se èini da smosamo korak od kriminaliziranja slobodnog mi�ljenja, od verbal-nog delikta. I da se nitko neæe previ�e zabrinjavati zbog toga.

� Iz èinjenice da je postalo oportuno povlaðivati sumanutim zahtje-vima cenzure usmjerene ka zatiranju svake kritike i ironije, mo�emomnogo toga doznati o hrvatskom dru�tvu. Sluèaj Olivera Frljiæa pose-bno je indikativan, s obzirom da mu znaèajan broj ljudi s tzv. lijevo-

424


liberalnih pozicija zamjera ono �to radi. Takva vrsta zamjerki tièe senaravno iskljuèivo �elje da se zatvaranjem oèiju i pometanjem stvaripod tepih iz raznoraznih pobuda ignorira stvarnost. S te strane jedanje od bizarnijih prigovora Frljiæevom radu onaj da se u Rijeci onakvodivljanje nije dogaðalo sve do pojave Olivera Frljiæa na èelu HNK. Panaravno da nije kad se tom stanju svijesti oèito nitko nije konfrontirao,iako ga je oèito itekako bilo.

�to se tièe organiziranog ataka HND-a na novinara Nikolu Bajtu,moram priznati da je to jedan od sramotnijih poteza u povijesti novi-narstva kod nas. A konkurencija je ogromna. Postaviti se u ulogu arbi-tra i s pozicije Novinarskog dru�tva samoinicijativno odreðivati granicesatire i slobode tiska na naèin da ispi�e� kolektivnu potjernicu za èo-vjekom koga zbog tog sluèaja i�èekuje sudski proces, vi�e je nego sra-motno. Postavlja se naravno pitanje, kakva je onda su�tinska razlikaizmeðu cenzure u socijalistièkom razdoblju i ovoga �to se dogaða sada?

Stvorili smo izrazito cinièno dru�tvo koje je nominalno slobodno idemokratsko, a koje istovremeno tabuizira mnoge teme i proizvodinedodirljive institucije i pojedince.

� U poglavlju "Plivali su protiv struje" portretirate, pored ostalih,i Vicka Krstuloviæa, Milo�a �anka, Stipu �uvara i Gorana Babiæa.Kako biste ih u nekoliko reèenica predstavili vanzemaljcima. Pret-postavljam, naime, da je znanje mladih u Hrvatskoj o tim ljudimana razini "znanja" vanzemaljaca.

� Posve sam, naravno, svjestan da praktièno sva èetvorica u dobromdijelu javnosti koja ih poznaje nose negativnu simboliku jednog otpi-sanog vremena. No, najveæi je problem s generalizirajuæim etiketira-njima u tome �to se na koncu gubi iz vida èinjenièna rasprava, pa takokroz nekoliko godina susreæemo iste fraze bez bilo kakve ozbiljne ana-lize djelovanja tih ljudi. Vicko Krstuloviæ je bio èovjek iz splitske rad-

425


nièke familije. Kao prvak komunistièkog pokreta u gradu izmeðu dvasvjetska rata i kao istinski borac koji je pro�ao èitav partizanski put pai Sutjesku, osjeæao se slobodnim iznositi vlastite, èesto oponirajuæestavove i pred samim Titom. �to ga je naravno ko�talo mnogih stvari.No, povijest æe zapamtiti da je on prvi koji je formulirao i do danasneostvarenu jadransku orijentaciju.

Milo� �anko je takoðer Spliæanin, formiran u sliènom miljeu, koji jesa pozicija potpredsjednika Savezne skup�tine argumentirano ukazivaona retoriku koja se u Hrvatskoj pojavljivala krajem �ezdesetih, a kulmi-nirala u "Hrvatskom proljeæu". On je takoðer maknut i rano umirovljenzbog èinjenice da je slobodno pisao o stvarima koje su ga muèile.

Stipe �uvar je predstavljao rijedak primjer istinskog idealista, kogase danas olako i povr�no otpisuje. Tako da javnost vjerojatno ne zna nito da je njegovom zaslugom izgraðena zgrada nove Sveuèili�ne knji�-nice u Zagrebu, kao i Muzej hrvatskih arheolo�kih spomenika u Splitu.Izmeðu ostalog. Stipe je na kraju do�ivio da ga u centru Zagreba razno-razni anonimci premlaæuju i gaze autom kao pje�aka.

Goran Babiæ je pak od svih spomenutih najozlogla�eniji u kulturnojjavnosti, uz parola�ku argumentaciju kako je rijeè o dogmatskom stalji-nistu koji je na taj naèin ureðivao èasopis Oko. Meðutim, te�ko je pro-naæi tragièniju sudbinu od njegove. Kao jedini istinski disident hrvatskekulture, Babiæ je oti�ao u Beograd, s èvrstom namjerom da se nikad vi�ene vrati u Hrvatsku. Kad se ispod svega stavi crta i uzmu njegove knjigepoezije, a posebno polemike zbog kojih je i bio ozlogla�en, lako æe seustanoviti kako je u mnogim stvarima bio u pravu i kako je stvarnostna koju je on jo� sredinom osamdesetih upozoravao ispala èak i mnogogora od njegovih crnih slutnji.

� Izgubili smo Branimira �tuliæa Johnnyja, dobili Marka PerkoviæaThompsona. Izgubili smo Gorana Babiæa, dobili Milu Budaka. Koji

426


je vrag s ovim dru�tvom, �to ne valja s nama, kakvu to lo�u karmunosimo?

� Najveæi je problem ovog dru�tva u tome �to je izrazito sklono zabo-ravu i samoobmanjivanju, a u konaènici i kièu. �to nas sve zajednovraæa na èinjenicu da je ovdje pobijedila kultura mitologije i kièa. Do�i-vljavati Thompsona i Milu Budaka kao ozbiljne autore mogu samo onikoji nikada u �ivotu nisu ni�ta ozbiljno ni slu�ali, ni proèitali.

� Povijest pora�enih zavr�avate s nadom da æe knjiga "potaknutihistoriografski dijalog umjesto docirajuæe nacionalistièke nara-cije". Manjkom ozbiljnog dijaloga o va�nim i manje va�nim pita-njima ovog dru�tva mo�e se donekle objasniti rasulo u kojem setrenutaèno nalazimo. Je li knjiga ispunila Va�a nadanja?

� Doista mislim da je kljuè za razvijanje otvorenog dru�tva u dijaloguo svim otvorenim pitanjima i traumatiènim temama. Taj dijalog narav-no mora biti argumentiran, bez etiketiranja i povi�enih emocija, a dabi se do njega uopæe do�lo trebalo bi te neke teme i otvoriti. S te samstrane zadovoljan da je knjiga da je knjiga objavljena i da je relativnovidljiva i dostupna �iroj javnosti. O njenom æe sadr�aju naravno suditièitatelji, s njihovim punim pravom da im se ne svidi. A koliko æe èita-telja biti, znat æemo nakon odreðenog vremena.

Moderna vremena, 20.01.2016.

JUGOSLOVENSTVO DANAS

Razgovor vodio: Ðorðe Matiæ

Splitski istorièar i publicist, doktor Dragan Markovina pojavio segotovo "meteorski" na javnoj i kulturnoj sceni Hrvatske, a onda i Bosnei Hercegovine. Javno i bez tipiène isprike, progovorio je na dr�avnojteleviziji o ideji Jugoslavije i jugoslavenstva kao pozitivnim historijskim

427


èinjenicama, �to u Hrvatskoj predstavlja tabu iznad svih drugih. Buduæida se radi o mladom znanstveniku, tim su veæe bile konsternacija izbunjenost javnosti �to Markovina s pozicija radikalnog antinacionali-zma zastupa stavove koje su nacionalisti devedesetih oznaèili kao rezer-virane za "djecu vojnih lica i mije�anih brakova" koji "pate za privi-legijama" onoga doba�

Nedavno mu je beogradska izdavaèka kuæa "Mostart" objavila knjiguJugoslavenstvo poslije svega, u kojoj kroz seriju eseja i portreta liènostikoje su, kako ka�e, "plivale protiv struje" govori jasno i pristupaèno oprokazanoj ideji jedinstva Ju�nih Slavena � ali i o njenoj buduænosti.

� Pita� se u uvodu ne�to �to su se ranije usuðivali rijetki. Radi seo pitanju koje je u Hrvatskoj dugo bilo tabuom, a takvo ostaje i udana�njem kontekstu: "Da li je jugoslavenstvo toliko jako ili sunovonastale dr�ave i njihove potporne ideologije toliko slabe dase boje svakoga tko im javno ne pjeva laude i do�ivljava jugosla-venski prostor kulturno jedinstvenim"?

� Mislim da su te dr�ave i njihovi nacionalistièki narativi na tolikokrhkim i jadnim temeljima da je to jasno i onima koji ih propagiraju, ijedina dva neprijatelja kojih se taj nacionalistièki diskurs treba realnopribojavati je istinska ljevica a posebno ideja jugoslavenstva. Naravnoda ta ideja nije ni blizu toliko jaka da bi se netko trebao stvarno pla�itida æe se zbog nje odmah ne�to promijeniti, ali stoji da ideju, otvorenoili ne, afirmiraju najtalentiraniji ljudi ovih prostora. I to je negdje udubini svijesti jasno nacionalistima: da su kulturno-intelektualno infe-riorni i da na duge staze taj diskurs ne mo�e pobijediti.

� Fascinantno je kako se vrijeme mijenja i s time i percepcija sta-vova. Boris Buden pisao je i iznosio iste stavove o Jugoslaviji jo�devedesetih, no oni su bili tako radikalni da ih je Hrvatska tada

428


odbacila kao sulude ili im se smijala kao margini. Danas ih iznosi�ti, a o njima se bar razgovara, i to u mejnstrimu.

� Istina je da se vrijeme promijenilo. Rat je bio toliko brutalan da otome �to je Boris Buden iznosio u ono doba nitko nije ni razmi�ljao.Nakon dvadeset i pet godina do�lo je vrijeme svoðenja raèuna i pitanja"kamo dalje". Kontekst je drukèiji. Druga stvar: sebe do�ivljavam istotako dijelom margine, ali razlika je s Budenom �to je on pisao rjeèni-kom koji "�iroke narodne mase" nisu mogle razumjeti. Osim toga, nas-tupao je, za to doba, s unaprijed otpisanih pozicija radikalne ljevice.Danas je drugaèije vrijeme i u medijskom smislu: da se ne la�emo � danisam gostovao kod Aleksandra Stankoviæa u emisiji "Nedjeljom u 2",to ne bi odjeknulo nigdje. Ono �to sam tamo rekao vidjela je tada hrvat-ska i regionalna, jugoslavenska javnost i èula ne�to �to znatan broj ljudimisli, a nije imao gdje prilike èuti.

� Kad usporeðuje� devedesete i sada, ka�e� da je situacija "defi-nitivno obeæavajuæa". Nije li ona, naprotiv, mnogo ciniènija � dase "sve mo�e reæi", ali se ni�ta time ne mijenja?

� Apsolutno da. Meðutim, mislim da bi pristup èitave postjugosla-venske, lijeve, graðanske scene trebao biti drugaèiji: morao bi ignoriratiinstitucionaliziranu stvarnost � ne tako kao �to èine male radikalnelijeve partije koje bi dizale revoluciju, to je besmisleno � nego ignoriratiu smislu da ka�emo da to naprosto nije na�a prièa. I da stvaramo para-lelnu stvarnost koja se veæ spontano dogaða.

� Uopæe se u tvojoj knjizi vidi jedan optimizam spram takve stvar-nosti?

� Ova dru�tva, s izuzetkom Drugog svjetskog i ovog posljednjeg rata,nikad nisu bila u goroj situaciji, Ali to ne znaèi da se ne dogaða ne�to

429


novo, pogotovo kod mlaðih ljudi koji aktivno promi�ljaju i nasljeðejugoslavenskog prostora, njegovu sada�njost, a posebno buduænost.Mislim da je to nezaustavljivo i da æe slijedeæih desetljeæa ta "paralelnastvarnost" postojati pored ove institucionalne i da æe ona naprosto pos-tati mejnstrim. Mo�da grije�im, ali to je moje mi�ljenje.

� Predavao si na Sveuèili�tu u Splitu dok te nisu otpustili. Jesi lirazgovarao sa studentima o ovim temama i �to ti mladi ljudi misleo onome periodu i samom konceptu?

� HDZ-ova kontrarevolucija devedesetih u idejnom smislu destru-irala je Split, pri èemu joj je pomogla i Socijaldemokratska partija. Natakav atak na socijalnu i svaku drugu ba�tinu socijalizma, osim neko-liko ljudi i Feral tribunea, nije nitko odgovorio, i danas u Splitu ima�situaciju da na intelektualnom planu, od izdavanja knjiga do tribina,sve vodi klerikalna desnica. S druge strane nema vi�e nikoga. Studentina povijesti i humanistici razmi�ljaju, na�alost, takoðer u tom smjeru.To su generacije roðene poèetkom rata i kasnije. Netolerantniji æe odba-citi cjelokupno nasljeðe Jugoslavije, a tolerantniji æe prihvatiti ne�to, aliæe ipak upotrebiti "krunski argument": "Nas su Srbi napali i sve je biloneodr�ivo". Mitolo�ki narativi, dakle, koji i nisu posve netoèni, no kojine dopu�taju drugo mi�ljenje. Mo�da najveæa tragedija s kojom sam sesreo bila je kada mi je jedna studentica rekla vrlo ozbiljno da od njihdvadesetak s Odsjeka za povijest dvanaestero slavi Deseti travanj (danosnivanja NDH, op.a.), a da je pritom èetvero djece iz mije�anih bra-kova.

Crkva, koju dr�im najodgovornijom, mediji i �kole iskrivljavaju da-kako èitavu povijest i mnogi mladi ne znaju ni�ta. Jedan od najbizar-nijih dokaza toga je �to u Splitu, kod dijelova Torcide i krugova desniceosamdesetih, postoji jo� uvijek narativ koji tvrdi da je D�oni �tuliæ biohrvatski nacionalist koji je pjesmu Pavel spjevao � Paveliæu, i zato mo-rao otiæi!

430


� Ka�e� da su posvaðane novonastale dr�ave danas povezane prekokulture, preko pisaca najveæma, i to karakterizira� kao pozitivno.Ne èini li ti se da mnogi na toj "povezanosti" uspje�no parazitirajuveæ preko desetljeæa i da im je modus operandi "mi se sreæemo iru�imo granice samo tako da bi one ostale".

� Ima u tome ne�to. Jedini èovjek koga znam da je to isto tako for-mulirao jest Viktor Ivanèiæ. On, recimo, ima izdavaèa u Beogradu inaprosto ne �eli imati druge. Zato je do njegovih knjiga te�e doæi uHrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili Sloveniji, jer su tr�i�ta fragmentirana,iako u svemu osim u kulturi postoji razmjena. Njegova je teza da akoje izdao knjigu na jednom jeziku, na prostoru koji smatra svojom zem-ljom, nema potrebe imati posebnog izdavaèa u Hrvatskoj i ne �eli zboghiljadu knjiga vi�e legitimirati ovaj poredak. Svi drugi imaju vi�e izda-vaèa. Tu ima� paralelne svjetove takozvanih integrativnih procesa: jed-na je ova partizansko-antifa�istièka prièa, klasièno nostalgièna, kojabiolo�ki izumire i odlazi sa scene; druga je end�ioovska koja je iznijelaantiratne kampanje a onda poèela �ivjeti od toga, i kao treæa, s njomvezana intelektualna scena, pisci, filmovi i tako dalje. Tek kad svi oniodu sa scene � potpuno nova generacija, koja neæe imati nikakvo pam-æenje na Jugoslaviju, provest æe sve, povezati se po prirodi stvari i ostva-riti jedinstven kulturni prostor. To je neminovno.

� Danas i pro�lih godina izdvojilo se nekoliko intelektualaca iz Hr-vatske na toj, ako se mo�e reæi tako, "liniji". Osim tebe, tu su spo-menuti Boris Buden, Vjekoslav Perica, lingvist i radikalni vukovacOrsat Ligorio i nekoliko drugih. Radi se o redom "usamljenim ja-haèima", individualistima koji se èak ni meðu onima sliènih mi�-ljenja ne osjeæaju sasvim kao kod kuæe. To je paradoks jedne vrste:autentiènost razmi�ljanja o jugoslavenstvu podrazumijeva, dakle,osamljenost i izdvojenost neke vrste.

431


� Ja mislim da je jugoslavenstvu kao ideji, takoðer paradoksalno,najvi�e �tetila upravo dr�avotvornost � da se poslu�im tim hrvatskimizrazom � jer je od Jugoslavije stvorila "samo" politièki projekt. On nijebio proma�en, posebno ako govorimo o drugoj Jugoslaviji. Meðutim,autentiènost je te pozicije u izdvojenosti i antinacionalizmu kao plat-formi. Bilo kakvo vezivanje uz mase nu�no bi dezavuiralo ideju, isto kaosa socijalizmom kad je do�ao na vlast � vlast vodi kompromisima ikorumpiranosti koji ideju razgraðuju. Nju su uvijek zastupali i zastu-paju specifièni ljudi, koji ne �ele biti dio stada ili zajednice. To nikadneæe postati mejnstrim, ne�to �to bi zastupala veæina zajednice. Ni jed-nu revoluciju ili dru�tvenu promjenu nije izazvala sama masa, negodugotrajni rad odreðenih ljudi � individua. Tako na primjer ViktorIvanèiæ ka�e da je on Feral tribune du� èitavog njegovog postojanjaosjeæao kao "strano tijelo" u Splitu.

� U tretmanu Feral tribunea, lista koji je tolikima tako mnogo zna-èio, u tvojoj se knjizi osjeæa izvjesno odsustvo kritiènosti. Ka�e� ida je Feral stajao na pozicijama jugoslavenstva. Èini mi se da je tobilo vi�e djelovanjem na praktiènom spajanju rastavljenog (�to jebila neplativa stvar dakako) nego �to bi se otvoreno, deklarativnospominjao taj koncept.

� To je istina promatramo li stvari iz konteksta vremena u kojem sudogaðale. Ako pak gledamo iz dana�nje perspektive, mislim da nijepresudno znaèajno za analizu fenomena Ferala. Iz prostog razloga: i onisu, zaboga, u meðuvremenu evoluirali � govorim o jezgri koja ga jeosnovala. Bili su antinacionalisti od prvoga dana i to ne ovi fingirani,sami su imali iskustvo da ih je predsjednik Predsjedni�tva SFRJ tu�io,praktièno, za "dr�avni udar". Viktor Ivanèiæ je na sudu tu�en za ru�enjeustavnog poretka Jugoslavije jo� osamdeset devete godine, o èemu nit-ko nije objavio ni retka. Predrag Luciæ i Boris De�uloviæ takoðer. Te�koje oèekivati da ljudi u roku od tri godine zanemare vlastito iskustvo

432


sistema u kojem su �ivjeli do prije nekoliko godina. Naravno, bilo je idosta �arenila kod suradnika u tim novinama. Za krajnji cilj pak mislimda je njihova pozicija bila mnogo produktivnija. Ferala se Tuðman pla-�io.

� Taj se sukob najbolje vidio tokom bombardiranja Srbije 1999.godine. Recimo, jedan vrlo lijevo i jugoslavenski orijentiran hrvat-ski intelektualac, Frano Cetiniæ Petris, prekinuo je tada suradnju.

� Sjetit æe� se da je i sami Feral tada bio podijeljen unutar sebe. Do-bar dio Ferala bio je na liniji podr�avanja toga, ali sam Viktor Ivanèiænapisao je nekoliko tekstova koji su bili izrazito protiv intervencije NA-TO-a, èak do te mjere da je napisao: "Ako ste takvi frajeri, �to se nespustite na zemlju, nego bombardirate iz zraka?" Tako da je sam Feralimao dilema kako se postaviti. Pri èemu sama èinjenica da je svatko odnjih napisao samo ono �to misli, govori za sebe.

� Knjiga ti se najèe�æe vraæa na Dalmaciju, koja je tvoj kraj. U Srbijije danas do�ivljavaju kao izrazito �ovinistièku, a Split kao simbolmraka i zatucanosti. Malo je znano da je povijest toga kraja upravoobrnuta i da je jugoslavenstvo tamo bilo upravo konstitutivno i"organièko", i to dugo vremena.

� Ovda�nje javnosti znaju sve manje o bilo èemu, ovako eutanaziranetabloidno�æu � s tim �to mislim da je moæ tabloida u Srbiji jaèa negodrugdje � ona je naprosto nevjerojatna. I takvo povr�no znanje des-truira raspravu o svakoj temi. Na razini razumijevanja institucionalno-akademskog i kulturnog, ta je slika toèna, u Splitu pozicije zaista dr�iklerikalna desnica i grad takvu sliku zaista emitira, a to sve ide u jav-nost. No, postoji i drugi Split koji je izrazito o�tro podijeljen, i takofunkcionira odavno. Paradoks vezan za Split i Dalmaciju jest taj �to jeba� tu ideja jugoslavenstva � i s desnice i s ljevice, i orjuna�ka i lijeva

433


jugoslavenska � bila avangardna i jedna od naj�e�æih. Kad vidi� tko jesve iz Splita, tim je vi�e èudno da je desnica u njemu uspjela.

� Prvo jugoslavenstvo u Dalmaciji, ono prije prve Jugoslavije, biloje radikalno i upravo ekstremno na poèetku. Vladimir Èerina takou zanosu pi�e, frapantno, da bi u Zagrebu od njegovih "osamdesethiljada stanovnika, pedeset trebalo povesti na klaonicu" � zbognedostatka svijesti o zajedni�tvu.

� Nekoliko je razloga za to. I inaèe je Dalmacija radikalna u svomizrièaju, u kojem god smjeru da to ide, i takav se radikalizam mo�eobjasniti potpuno drugim kulturnim kodom u odnosu na sjevernijekrajeve. Ali ako govorimo o samoj ideji jugoslavenstva, ona je bila pri-sutna jer izmeðu kontinentalne Hrvatske i Dalmacije, sve do prve Jugo-slavije, nije bilo nikakvih bitnih ili veæih kontakata, kao izmeðu Srbijei Crne Gore. Velebitom odijeljen kraj, s drugim pravnim nasljeðem,drugim mentalitetom i regulama, a sama Dalmacija trgovaèki i kultur-no vezana na Italiju i na Bosnu, na karavane tamo�nje i one dalje s kon-tinenta. Tako da je ideja jugoslavenskog zajedni�tva prirodno i�la pre-ma Sarajevu i dalje prema Beogradu, a ne prema Zagrebu, koji je bioneko "strano tijelo". I naravno, uz pretenzije Italije, bilo je logiènije dase osjeti sigurnost u vezanosti na Srbiju koja ima barem nekakvu kra-ljevinu i dr�avu nego na Hrvatsku pod Austrijom.

� Taj pasus, koji i sam citira�, zavr�ava time �to Èerina ka�e daZagrebu treba "silom dati du�u i mozak onog grada heroja, �to sezove Beograd".

� Èinjenica da je takvih intelektualaca i autora kroz povijest bilomnogo, uzrokovala je ba� to da je HDZ-ova politika devedesetih bilatako surova prema Dalmaciji, a najvi�e prema Splitu. U dnu Tuðma-nove nacionalistièke svijesti i onih sliènih njemu ostalo je prisutno to

434


da je jugoslavenstvo nekako priroðeno dalmatinskom prostoru. I zatose danas radi toliko na tome da se poni�te i svijest i sjeæanje i aktivnaideja. Po mom mi�ljenju, Split je, i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji, pred-stavljao mnogo jaèe vezu izmeðu Hrvata i Srba nego Zagreb. Uostalom,i kipove na ulazu u Saveznu skup�tinu napravio je Spliæanin. To nijesluèajno.

� Iako se radi o istom pojmu, trebalo je dugo da se veæ zakljuèi, akamoli ra�èlani da je kod Srba i Hrvata i ostalih na stvari razlièitoshvaæanje jugoslavenstva, kako ka�e Predrag Matvejeviæ, takoðernaveden u tvojoj knjizi.

� O tome bismo mogli razgovarati nadugo, no umjesto toga upu-æujem na Latinku Peroviæ, koja je tu razliku odlièno postavila u svojojnovoj knjizi, uspostaviv�i vezu s nekada�njim razgovorom i polemikomDobrice Æosiæa i Jo�e Pirjevca. No, u novim kontekstima, ideja jedin-stvenog kulturnog prostora bit æe ne�to drugo � postojat æe na ba�tiniurbanih ljudi odraslih i formiranih s kraja socijalistièke Jugoslavije. I ste strane, tradicionalni do�ivljaji Jugoslavije prisutni u akademskom,elitnom i intelektualnom svijetu postat æe nebitni jer neæe biti dio tra-dicije na koju æe se ovi kasniji nasloniti. Osjeæaj jugoslavenstva koji suimali ljudi iz, recimo, �arla akrobate i Haustora � isti je. Osjeæaj meðuelitama 1918. i 1945. bio je potpuno drugaèiji, a sada je potpuno irele-vantan.

� "Kamo dalje, roðaèe", pita� se u zadnjem poglavlju, preko D�o-nijevih stihova. Isto pitanje i tebi dakle.

� Moramo razumjeti nekoliko stvari: �ivimo tu gdje �ivimo i dru�-tveni ambijent nam je takav kakav je. Zadatak je svakog èovjeka kojirazmi�lja o ovim stvarima dati najbolje od sebe da se to promijeni.Netko æe to raditi u znanosti, netko u politici, novinarstvu ili bilo èemu

435


drugome. To je jedini put, da napravi� maksimum i da se ne pona�a�konformistièki. Ova dru�tva moraju shvatiti da su upuæena jedna nadrugo, iskustvo nam je isto, govorimo istim jezikom, �to god tko rekaoo tome.

Tjednik Vreme, 20.01.2016.

S KARAMARKOVOM VLADOM PRIJEÆI ÆEMO TOÈKUNAKON KOJE VI�E NEMA POVRATKA

Razgovor vodio: Ladislav Tomièiæ

Ministar kulture Republike Hrvatske postao je Zlatko Hasanbegoviæ,povjesnièar koji je politièku karijeru zapoèeo u prousta�koj Hrvatskojèistoj stranci prava i koji, sukladno svom svjetonazoru, tvrdi da je anti-fa�izam floskula, odnosno da se antifa�izam ne nalazi u hrvatskom Us-tavu. Tim povodom razgovaramo s Hasanbegoviæevim kolegom, histo-rièarem Draganom Markovinom, deklariranim i aktivnim antifa�istom,koji govori o uzrocima i moguæim posljedicama Hasanbegoviæevog ime-novanja.

Za poèetak, ka�e Markovina, "oèekujem da æe ministar srezati pot-pore za sve knjige koje mu iz ovih ili onih razloga idejno ne odgova-raju". Ozbiljne probleme predviða izdavaèima liberalno-lijeve intelek-tualne literature. Njih æe se, ka�e, "po svemu sudeæi prepustiti tr�i�tu,a svi znamo kakvo je stanje na tr�i�tu knjiga u Hrvatskoj."

S Markovinom razgovaramo o fa�izmu i antifa�izmu, o atmosferilinèa koja se valja ulicama a predvodi je morbidna figura hrvatskognovinarstva Velimir Bujanec, o rastuæem utjecaju Katolièke crkve nadru�tvena kretanja i poku�aju aktualne vlasti da svjetonazorski preo-blikuje Hrvatsku po svojoj mjeri.

� U povjesnièarskom radu uglavnom se bavite hrvatskim antifa�iz-

436


mom. Dobili smo ministra kulture koji tvrdi da je antifa�izam flo-skula. U kojoj je mjeri Hasanbegoviæ u pravu?

� Ako gledamo poteze koje je vukla Tuðmanova vlast, jasno je da jeantifa�izam u Ustav u�ao simbolièki, manjim dijelom zbog Tuðmanoveosobne povijesti, a veæim zbog meðunarodne zajednice. Niste moglioèekivati podr�ku za nezavisnost ja�uæi na prièi o nastavljanju Pave-liæeve NDH. Antifa�izam se u Ustavu na�ao kao smokvin list za pokri-vanje onoga �to se zapravo dogaðalo. S te strane razumijem frustracijuTomislava Karamarka i sliènih desnièara unutar HDZ-a i jo� desnijihstranaka. Oni bi �eljeli izvesti stvar na èistac i pokazati �to se zapravomislilo. A mislilo se ovo �to se danas dogaða. Meðutim, nitko � pa niTomislav Karamarko, ni Zlatko Hasanbegoviæ � ne mo�e promijenititemeljne èinjenice. Republika Hrvatska meðunarodno je priznata za-hvaljujuæi radu Badinterove komisije. Ona je granice Hrvatske i njezinopravo na otcjepljenje priznala po Ustavu iz 1974. godine. Naprosto,koliko god se to nekom ne sviðalo, Hrvatske kakvu poznajemo bez par-tizanske borbe, antifa�izma i ZAVNOH-a ne bi bilo. Meðutim, sve i kadto ne bi bilo tako, temelj svakog normalnog dru�tva morale bi biti vri-jednosti antifa�izma, koje je kod nas afirmirala partizanska borba, �togod tko o tome mislio.

� Od ljudi do èijeg mi�ljenja dr�imo èuli smo da je Hasanbegoviædobar povjesnièar. S druge strane, rijeè je o èovjeku koji se dru�-tveno i politièki kalio u Bad Blue Boysima, prousta�kom HÈSP-u,Poèasnom bleibur�kom vodu...

� �to se tièe metodologije povijesnog rada, pristupa izvorima i slièno,mogu reæi da je on dobar i profesionalan povjesnièar. A �to se tièe nje-govog svjetonazora, èini mi se da je na njega znatno utjecalo identi-tetsko pitanje, �to je vidljivo u svim njegovim povijesnim radovima.

437


� Mislite li da je Hasanbegoviæ doèekan na no� zbog odnosa premaantifa�izmu, ili je u pitanju strah nevladinih udruga da æe ostatibez potpore resornog ministarstva za svoj rad?

� Bilo koji HDZ-ov ministar imao bi drugaèiju kulturnu politiku odone koju su imali Berisav �ipu� ili Andrea Zlatar Violiæ. To je logièno.Meðutim, na du�nost ministra kulture imenovan je èovjek koji zazivaideolo�ke ratove, i to na vrlo perfidan naèin. Hasanbegoviæ govori kakose moramo rije�iti duhova pro�losti i izgraditi novu nacionalnu para-digmu. Pritom iz svakog njegovog nastupa vri�ti da se on prvi ne mo�erije�iti duhova pro�losti. Nova nacionalna paradigma, na koju poziva,zapravo je zazivanje totalitarizma i odraz totalitarne svijesti. Za�to bi-smo imali jednu nacionalnu paradigmu? Tko se u tu paradigmu nebude uklapao, taj neæe imati pravo na egzistenciju u kulturi ili bilo èe-mu drugom. Svima koji se bave aktivnostima pod okriljem kulturnogresora jasno je da æe on ukinuti potpore svemu �to nije u skladu s nje-govim svjetonazorom.

� Dana�nji antifa�izam ministar smatra floskulom, a takvi i sliènistavovi èesto se podupiru ovom argumentacijom: antifa�izam jebesmislica, jer � "fa�izma vi�e nema". Na �to mislite kad 2016. go-dine u Hrvatskoj govorite o fa�izmu?

� Naravno da nemamo pojave fa�izma doslovno iskopirane iz 1941.godine. Nitko, barem ne u ovom èasu, nije otvorio logore. Meðutim,kad govorimo o onome �to se dogaðalo u veæinskom, hrvatskom kor-pusu, stanje stvari je slijedeæe: èinjenica je da su postojali Lora, Paviljonna Zagrebaèkom velesajmu, Pakraèka poljana i tako dalje. Èinjenica jeda je u hrvatskim gradovima znaèajan broj ljudi ostao bez posla i sta-nova zbog svog porijekla i politièkih stavova. Zar to nije fa�izam? Mo-�emo reæi i da je to vrijeme iza nas, da su se stvari promijenile, ali jetakoðer èinjenica da je sudstvo jedva i naèelo sluèajeve ratnih zloèina.Ideolo�ka infrastruktura, koja je omoguæila da se dogode Lora, Vele-

438


sajam i Pakraèka poljana, ostala je praktièki netaknuta. Sve je to dovelodo buðenja radikalnog desnog stava i diskursa u Hrvatskoj: do pro-svjednika u Savskoj, do televizijskih emisija poput "Bujice" u medij-skom mainstreamu, do toga da gradonaèelnik Splita na 10. travnja sta-vlja vijenac na spomenik s imenom usta�kog zloèinca, do toga da sto-tine ljudi pred dr�avnom agencijom vièu: "Za dom spremni"... To danassmatramo normalnim. Normalno je i da Vijenac Matice hrvatske veægodinama, i to putem ljudi koji nisu bilo tko, pi�e da Jasenovac nije bionikakav logor smrti. Ako to nisu pojave neofa�izma, ja doista ne znam�to jesu. Dana�nji antifa�izam je, zapravo, za�tita civilizacijskih teko-vina dru�tva i sloboda koje su oèito ugro�ene.

� Èije su slobode ugro�ene?

� Slobode srpske nacionalne manjine itekako su ugro�ene. Ti su ljudiu mnogim segmentima �ivota uistinu graðani drugog reda, neovisnoo tome �to imamo sjajan Ustavni zakon o nacionalnim manjinama.Referendum o tome �to æemo smatrati brakom takoðer je ugro�avanjeprava jedne skupine ljudi. Njima se uskraæuje sloboda i pravo da buduu braku s onim koga vole. U tom sluèaju slobodu i civilizacijske vrijed-nosti ne ugro�ava militantni nacionalizam, nego klerikalna i konzer-vativna svijest, koja poku�ava nametnuti jedan sustav vrijednosti cije-lom dru�tvu. Tko god se tome suprotstavi progla�ava ga se neprijate-ljem i izdajnikom. Imate portale koji tako optu�uju ljude. Imate tele-vizijske emisije u kojima se ljude proziva zbog stavova koji nikoga neugro�avaju. Imate atmosferu linèa nalik onoj iz tridesetih godina pro-�log stoljeæa u Europi.

� Kada govorite o atmosferi linèa, mo�ete li komentirati postupketelevizijskog voditelja Bujanca? U pitanju je èovjek koji se deve-desetih kitio svastikama, da bi se poèetkom 2000. povukao i umio.

439


Sad se pojavljuje u novoj/staroj ulozi, kao hu�kaè i predvodnikuliène desnice.

� Bilo tko s iole dovoljnom razinom samopo�tovanja i po�tovanjaprema ovom dru�tvu uopæe ne bi gostovao u njegovim emisijama. Èi-njenica da su dana�nji prvaci vlasti bili gosti kod Bujanca dosta togagovori o karakteru te vlasti. Ono �to Bujanec radi i �to je radio s pro-svjedom protiv Vijeæa za elektronièke medije nije ni�ta drugo nego bu-ðenje uliène desnice s ozbiljnim neofa�istièkim nakanama. Kad imatehordu ljudi koja na razumnu odluku Vijeæa, �to god ja o tom vijeæumislio, dolazi stvoriti atmosferu linèa i skandirati "Za dom spremni" �to je nedopustivo. Zagrebaèka je policija javljala da nije nikog privela,jer da je prevelik broj ljudi vikao "Za dom spremni". Mo�ete li zamislitida se u Njemaèkoj skupi dvadeset tisuæa ljudi i vièe "Sieg hail", pri èemupolicija ne reagira zato jer je prevelik broj onih koji to vièu?

� Èesto govorimo o Katolièkoj crkvi, njezinim ideolo�kim preferen-cijama i slièno, ali kad se dogodi da procuri snimak pravoslavnihsve�tenika koji pjevaju èetnièku pjesmu, intelektualna ljevica otome ne govori.

� Vjekoslav Perica ima sjajnu knjigu Balkanski idoli. Ona jasno go-vori o ulozi crkava u ratovima na prostoru biv�e Jugoslavije. Tu je Pra-voslavna crkva argumentirano i temeljito opisana kao bitna u projektuposljednjih ratova i nacionalistièke, velikosrpske ideologije. Meðutim,problem koji ekstremna desnica odbija shvatiti jest da je èetni�tvo uHrvatskoj pora�eno. Realnu snagu èetni�tvo u Hrvatskoj nema. S drugestrane, s usta�tvom imamo itekakvih problema. Besmisleno je da uka-zujemo na ne�to �to i tako 95 posto ili 99 posto ovog dru�tva osuðuje.Kad se uka�e na ne�to �to dobar dio ovog dru�tva zagovara ili pre�utnoodobrava, onda se ukazuje na pravi problem. Problem odnosa Srpskepravoslavne crkve prema èetni�tvu marginalan je, jer je Pravoslavnacrkva u Hrvatskoj marginalna do te mjere da ne mo�e ni na kakav naèin

440


utjecati na �iru dru�tvenu svijest. Katolièka crkva diktira idejne i svjeto-nazorske procese u ovome dru�tvu i to treba imati na umu.

� Atmosferi linèa izvrgnuti su mnogi ljudi koji se bave intelektual-nim radom, koji djeluju u udrugama, kao i ljudi koji rade u javnojupravi.

� To je, naravno, istina. U Hrvatskoj je stvorena izrazito antiintelek-tualna klima. Pisce, recimo, ne do�ivljava ozbiljno nitko osim onih ne-koliko hiljada ljudi koji ih èitaju. Antiintelektualizam je proizvod HDZ-a, jer je ta stranka sama po sebi bila takva. Druga stvar, ova kampanjaprotiv takozvanih uhljeba u javnom sektoru i medijima veæ dugo titrana najgoru �icu narodnog populizma. Sve to svjedoèi o ambijentu ukakvom �ivimo. Imate i stalnu prljavu kampanju protiv pojedinaca ipojedinki koji èak ne moraju biti ni na kakvim javnim pozicijama. Mnogoje �e�æa, recimo, kampanja protiv Vesne Ter�eliæ, nego protiv GoranaRadmana, iako je � �to god ja o njemu mislio � i protiv njega bilo �es-toke kampanje. Tu kampanju ne provodi samo ekstremna desnica, ne-go i dio mainstream medija. Ljude se naziva èetnicima bez ikakve real-ne podloge. Kad to uðe u svijest ljudi, dobivate atmosferu kakvu imamodanas. Na kraju se nitko neæe baviti sadr�ajem neèijeg rada, nego isklju-èivo dojmom koji je netko o nekom stvorio u javnosti.

� Kakav rasplet oèekujete?

� Te�ko je procijeniti. Mislim da je nakana vlasti da se ide premapoljskom i maðarskom scenariju, da je to vrlo jasno i da se prema tomeide otvoreno. S jedne strane radikalni kapitalizam, a s druge ideolo�kakontrarevolucija u punom smislu rijeèi. Meðutim, razlika je izmeðuPoljske, Maðarske i Hrvatske ta �to su desne opcije tamo dobile ogrom-nu potporu. Ovdje to nije sluèaj. Ovdje premijer nije dobio niti jedanglas, a MOST je dobio znaèajan broj glasova sa sasvim drugom prièom.

441


Iznevjerili su sve �to su obeæavali. Imate, dakle, tanku veæinu nastalu ina prevari biraèa. Ovo �to je sada postalo hrvatska vlada poku�ava pro-mijeniti svjetonazorsko stanje u zemlji i to rade na silu. Mislim da toneæe ba� proæi tek tako.

� Zoran Milanoviæ ka�e: nemojte nas tjerati da pozivamo ljude naulicu. Mislite li da on mo�e biti predvodnik hrvatske ljevice, kak-vim se danas �eli prikazati?

� Milanoviæ se sada ispostavlja kao jedina institucionalna politièkabrana ovome. Postoji cijeli niz udruga, intelektualaca, pisaca i takodalje, koji su jasno protiv, ali od ljudi koji imaju realnu politièku moæMilanoviæ se predstavlja kao jedina brana. Meðutim, smije�no mi jeuopæe slu�ati najave da æe SDP nekoga izvuæi na ulicu, kad to nije na-pravio u proteklih 26 godina niti jedan jedini put, a bilo je toliko prilika.

� Mislite li da ovakav izbor ministara, tipa Crnoja i Hasanbegoviæ,mo�e biti dimna zavjesa koja æe pokriti ekonomski aspekt radaVlade. Naime, oèekuje se novi val privatizacija.

� U tome je dio istine, ali je ovdje na stvari osobno uvjerenje vrhaHDZ-a. Oni su na mjesto ministrice kulture mogli staviti i Anju �ova-goviæ Despot, Èuturu, ili bilo koga drugoga, koji bi vodili isti ili slièantip kulturne politike, ali ne bi do ove mjere naelektrizirali javnost. Ova-kva imenovanja jasna su poruka �to ova vlast misli i kako nastupa.

� Hasanbegoviæevo i Crnojino imenovanje u drugi su plan gurnuliraspravu o sekularnosti dr�ave, koju zaziva blagosiljanje minis-tarstava i najava premijera da æe tra�iti blagoslov zgrade Vlade.

� Mislim da je to najva�nije pitanje, jer HDZ æe doæi i proæi, ali du-boka klerikalizacija hrvatskog dru�tva ne�to je �to ostaje, �to hvata sve

442


dublje korijene. To neæe tako lako proæi. Ta klerikalizacija najveæa jetragedija ovog dru�tva. Konkretno, vjeronauk u �kolama nije smio bitidopu�ten. Ne zato �to bih ja imao ne�to protiv crkve same po sebi iprotiv vjere u boga, nego zato �to je uistinu u pitanju atak na sekularnodru�tvo, stvar naprosto nespojiva s idejom javnog �kolstva. To je pro-blem koji sada eskalira, jer ga nitko nije ni poku�ao rije�iti.

� Kroz razgovor ste spomenuli da æe ova vlast ostaviti te�ke pos-ljedice za dru�tvo. Na kakve posljedice mislite?

� Ako ova vlast izdr�i èetiri godine i ako bude ideologizirana na naèinkoji najavljuje njezin sastav i poèetak rada, vi æete u jednom èasu prijeæitoèku nakon koje vi�e neæe biti moguæ povratak u neko normalno, gra-ðansko dru�tvo, bez dubljih obraèuna s tom ideologijom i tim stanjemstvari. Ja se pla�im da æe ta toèka uskoro biti prijeðena. Ako je danasnormalno da nekoliko tisuæa ljudi mar�ira Zagrebom i tra�i linè Vijeæaza elektronièke medije, jo� dvije � tri takve akcije i to æe biti svako-dnevna pojava na koju nitko neæe reagirati. Od toga do zabrane slobodegovora nije dalek put.

Novi list, 31.01.2016.

SAMO SE SRBI I HRVATI ODRIÈUSVOJE ISTORIJSKE POBJEDE

Razgovor vodila: Tamara Nikèeviæ

U prepunoj sali beogradskog Centra za kulturnu dekontaminacijuove je nedelje odr�ana promocija knjige Dragana Markovine Jugosla-venstvo poslije svega, na kojoj su, osim autora, govorile beogradskeistorièarke Dubravka Stojanoviæ i Branka Prpa, te vodeæi jugoslovenskinovinar Viktor Ivanèiæ.

443


� U Hrvatskoj i Srbiji obele�eno je sedamdeset i pet godina od stva-ranja Nezavisne Dr�ave Hrvatske.

� Kada je rijeè o NDH, od poèetka devedesetih i dolaska Hrvatskedemokratske zajednice na vlast u Hrvatskoj, u toku je poku�aj relati-viziranja usta�ke dr�ave. Istodobno, buduæi da se veliki broj Hrvataborio u partizanima i da su èinjenice vezane za NDH toliko stra�ne, nijese ba� moglo iæi na otvorenu rehabilitaciju u smislu da se usta�ka dr�a-va uvede u Ustav ili ne�to slièno. Umjesto toga, ta je tema estradiziranai trivijalizirana, èak i onda kada se s pravom ukazuje o kakvoj je zapravonakaznoj tvorevini rijeè. Po mom sudu, veoma je lo�e to �to se u hrvat-skoj javnosti temi NDH danas daje tako mnogo prostora.

� Mislite da bi bilo bolje æutati?

� Ne, mora se govoriti, ali se temati najtira�nijih hrvatskih novinane bi smjeli posveæivati NDH i svemu �to je za tu tvorevinu bilo vezano.Tim prije �to se na taj naèin usta�ka dr�ava javno legitimira: kao da se�eli reæi da je NDH bila tek jedan od prirodnih historijskih izbora predkojim su se Hrvati na�li èetrdesetih godina pro�loga stoljeæa. Veèernjilist, primjerice, posljednjih tjedana uredno reklamira knjigu izdavaèkekuæe "Despot", koju mo�ete naæi u izlozima svih zagrebaèkih knji�ara.Radi se o memoarima Ante Paveliæa.

� Viktor Ivanèiæ ka�e da u izlogu jedne zagrebaèke knji�are memo-ari Ante Paveliæa stoje nasuprot znamenitim Izvorima totalitariz-ma Hane Arent, te da bi ta slika zapravo mogla biti paradigmati-èna za hrvatsko dru�tvo danas.

� Da, s tim �to æe knjigu Hane Arent kupiti mo�da dvjesto ljudi, dokæe memoare Ante Paveliæa kupiti njih nekoliko tisuæa. U tom je smisluta slika doista paradigmatièna.

444


� �ta to ljude toliko intrigira, �ta poku�avaju pronaæi u memoarimaopskuranata i zloèinaca kakvi su Ante Paveliæ i njemu slièni?

� Mislim da isti problemi muèe sva postjugoslavenska dru�tva, �tojest èudno, buduæi da od devedesetih do danas nemamo ni�ta �to bi seu novonastalim dr�avama moglo usporediti s vremenom socijalistièkeJugoslavije a da to bude na �tetu SFRJ. Poènimo od umjetnosti, arhi-tekture, sveuèili�nog �ivota, ekonomije, zdravstva... Naime, u onda�njojje dr�avi sve bilo bolje. S druge strane, s obzirom na to da je u tokuratova devedesetih izginulo ili u izbjegli�tvo oti�lo mnogo ljudi, vlastiu postjugoslavenskim dr�avama imaju prirodnu potrebu na svaki naèinodr�ati novi poredak.

Kako to èine? Tako �to poku�avaju ljude uvjeriti u novu ideolo�kuprièu, na temelju koje æe se razvaliti glavni mit socijalistièke Jugoslavije,koji je na�e narode èvrsto vezivao � zajednièka partizanska borba. Je-dini je put da se ta prièa razvali � da se probaju rehabilitirati fa�istièki,kolaboracionistièki re�imi, �to se, veæ sam rekao, u Hrvatskoj praktiènodogaða od prvog dana dolaska HDZ na vlast. HDZ to radi veoma perfi-dno: u Ustav su upisali i ZAVNOH, i partizane, i antifa�izam, dok urealnom �ivotu, u javnosti, gotovo da neæete naæi nikoga tko zagovaraspomenute vrijednosti. Kad ste, primjerice, èuli da se na stadionima uHrvatskoj pjeva, recimo, "Dru�e Tito, mi ti se kunemo"? Nikada! Umje-sto toga, navijaèi skandiraju "Za dom spremni!" Upravo je to licemjerje,taj poku�aj revizije povijesti, to stvaranje mita o "historiji koju su pisalipobjednici" i u kojoj je bilo zabranjeno sve �to se nije uklapalo u domi-nantan socijalistièki diskurs, dovelo je do toga da javnost danas poka-zuje veliku zainteresiranost za memoare jednog doista zloèinca i ops-kuranta. Kao graðanina Hrvatske, posebno me brine èinjenica da je ucijelom tom procesu znaèajnu ulogu imala takozvana ljevica.

445


� Kakvu ulogu?

� Od HDZ-a se oèekivala revizija povijesti, od Socijaldemokratskepartije nije. Dodu�e, u SDP je od samog poèetka utkan vjeèni opor-tunizam prema temi zajednièke jugoslavenske antifa�istièke pro�losti:uvijek povlaèenje, uvijek defanziva, uvijek bespotrebno opravdavanjenekih grijeha Saveza komunista Jugoslavije. Najveæi je paradoks skrivenu tome �to su SDP-ovci posljednjih godina na neki naèin bili izvornijituðmanovci od samog HDZ-a.

� Na predlog vlade socijaldemokratskog premijera Zorana Milano-viæa aerodrom u Zagrebu nosi ime po predsedniku Franji Tuðma-nu. O skandaloznom pona�anju SDP-ovog gradonaèelnika SplitaIve Baldasara bolje da i ne govorim.

� To je toèno. Kada je o Splitu rijeè, time sam se bavio, tu sam do-ma... U Mostaru sam, dodu�e, roðen, ali je moja obitelj porijeklom sKorèule. U Splitu �ivim... Pi�uæi knjigu Izmeðu crvenog i crnog: Split iMostar u kulturi sjeæanja, za koju sam pro�le godine dobio nagradukoja nosi ime po velikom jugoslavenskom piscu Mirku Kovaèu, poku-�ao sam pokazati kako su upravo ta dva grada, za onda�nju Jugoslavijupo mnogo èemu paradigmatièna, voljom onih koji su upravljali i o tomeodluèivali pretvorena u ovo �to su danas. Sve je raðeno planski i svezbog jasne crvene i jugoslavenske simbolike Splita i Mostara, na kojeje napravljen mo�da naj�e�æi ideolo�ki i ratni udar.

Eto, tako smo, namjesto crvenih, dobili crni Mostar i crni Split. Onikoji danas njima vladaju duboko su svjesni da se ne uklapaju u tamo�-nju ba�tinu. Drugim rijeèima, te gradove nisu niti æe ih ikada prihvatitikao svoje. I obrnuto. Slièan je problem u Kninu: ljudi koji su se sredi-nom devedesetih tamo doselili taj grad naprosto ne osjeæaju kao svojgrad. Nasilno nametanje obièaja, tradicije, kulture �ivljenja, htjeli ne

446


htjeli, mora vas dovesti do svojevrsne liène �izofrenije. Kada je rijeè oSplitu, rekao bih da se u tom gradu mo�da najjaèe prelama sve ono �tose u Hrvatskoj dogaðalo posljednjih desetljeæa.

� U kom smislu?

� Split je od kraja osamdesetih bio dosta o�tro podijeljen izmeðuljevice i desnice, s tim �to je ne�to vi�e graðana davalo podr�ku desnimsnagama. Istodobno, splitska biraèka baza SDP-a izrazito je lijevo ori-jentirana. Meðutim, u njih je veæ toliko duboko ukorijenjen "raèani-zam" da su, poku�avajuæi da na sve naèine sru�e prethodnog grado-naèelnika �eljka Keruma, pristali da za to mjesto kandidiraju bezliènogturistièkog radnika Ivu Baldasara, koji im se èinio kao pogodno re�enje.Na kraju, ispostavilo se da je Split dobio nikad goru vlast i nikad goregrevizionistu. Ali to se dogaða kada jednom pristanete na oportunizam,na �to su, na�alost, pristajali i mlaði èlanovi stranke Zorana Milanoviæa,ti mladi karijeristi, koji se od podmlatka HDZ-a razlikuju samo po tome�to nisu klerofa�isti. To je toèka na kojoj staje sva njihova ideolo�kaprofilacija.

� Rekli ste da je cilj nacionalista i revizionista da kompromitujuzajednièku partizansku borbu jugoslovenskih naroda tokom Dru-gog svetskog rata...

� Èini mi se da se partizani u Hrvatskoj danas prihvaæaju samo ujednoj toèki.

� U kojoj?

� Kada èovjek krene u rat, valjda pred sobom ima neki cilj. Najprijeneposredni, a onda gleda �to bi dalje. Dakle, hrvatski partizani, pose-bice oni u Dalmaciji, branili su domovinu od talijanske okupacije, �to

447


se u Hrvatskoj danas ipak priznaje. Uz to, priznaje se i ZAVNOH. Sdruge strane, odbacuje se socijalni potencijal dru�tvenog prevrata, �toje, inaèe, bio integrativni dio revolucije. Ono �to se posebno ne priznajejest uzajamna i zajednièka borba jugoslavenskih naroda, naroèito hr-vatskog i srpskog. U zlu usta�kog re�ima, partizani su, naime, uspjelina jednu stranu staviti Hrvate i Srbe i u tom ratu pobijediti, �to je i uhistorijskom i kakvom god hoæete smislu najveæa tekovina Drugog svjet-skog rata u Hrvatskoj.

Uva�avajuæi strahote usta�ke okupacije i povijesno nasljeðe, kao idemografsku prisutnost Srba u Hrvatskoj, federalna Hrvatska je nakonrata definirana kao dr�ava hrvatskog i srpskog naroda, �to je znaèiloda su, uz Hrvate, i Srbi postali konstitutivan narod. Takva Hrvatskarazorena je devedesetih, u zajednièkom djelovanju srpskog i hrvatskognacionalizma. Tada je razgraðeno jedinstvo ta dva naroda, poni�tenaantifa�istièka borba, poni�tene tekovine ZAVNOH -a, nakon èega je, uzsvesrdnu pomoæ Katolièke crkve, stvorena nacionalistièka Hrvatska.

� Buduæi da je u Srbiji, ba� kao i u Hrvatskoj, odavno na delu po-ku�aj revizije istorije, znate li da jo� negde u svetu postoje dvanaroda koja svoj istorijski status, steèen antifa�istièkom partizan-skom borbom, uporno poku�avaju da anuliraju rehabilitacijamakvislinga iz Drugog svetskog rata?

� Mislim da su Srbi i Hrvati jedina dva naroda u Evropi koja se od-rièu svoje velike historijske pobjede, svesrdno se trudeæi da afirmirajuideje zaslu�eno pora�enih snaga Drugog svjetskog rata. Pritom, i Srbijai Hrvatska imaju ne malu tradiciju partizanskog antifa�izma i, da ga sekojim sluèajem dotaknu, veoma bi lako razgradili èetnièke i usta�kenarative. Jer, antifa�izam kod nas ima tradiciju, on nije uvezen. Crvenaarmija je u Jugoslaviju do�la kao pomoæ, ne kao oslobodilac. Jugoslavijusu oslobodili ljudi potekli i iznikli iz ovih naroda: oni su pobjedniciDrugog svjetskog rata.

448


� "SFRJ je u odnosu na ovo smetli�te u kojem mi �ivimo bila oz-biljna civilizacija, u kojoj su ovda�nji narodiæi zapravo do�ivjelisvoj historijski i civilizacijski maksimum. Poslije je sve èista dezin-tegracija. U odnosu na tu zemlju i na njen poredak vrijednosti, mi�ivimo neku vrstu anticivilizacije", citirate u knjizi Jugoslavenstvoposlije svega Envera Kazaza.

� Enver Kazaz je to veoma efektno formulirao, pa�ljivo birajuæi rijeèi.Ali, ako je sve to tako, a jest, postavlja se pitanje, kako je moguæe da jejedna ipak ozbiljna zemlja sa toliko potencijala zavr�ila na naèin na kojije zavr�ila. Bojim se da je to tema koju nitko ovdje nije dovoljno i napravi naèin obradio. Svi smo prièali o posljedicama ratova devedesetih,o tome �to se dogaða, tko su bili ljudi koji su nas predvodili, kako suisplivali... Po mom sudu, kljuè za razumijevanje tog problema je du-boka konzervativnost SKJ, koja je osamdesetih godina dvadesetog sto-ljeæa prevladala u jugoslavenskim partijskim vrhovima.

Vi ste, recimo, imali dru�tvo koje je nominalno te�ilo avangardi ipromjeni i u mnogim oblastima u tom smislu postiglo velike rezultate.E, onda je do�lo do regresije; krenulo se djelati i govoriti suhim partij-skim jezikom, koji nije imao svijest o tome �to se zapravo dogaða urealnom �ivotu, na ulici. Momci iz splitskog Ferala su, recimo, 1986.godine od predsjednika Predsjedni�tva SFRJ bili optu�eni za ru�enjeustavnog poretka! Hoæu reæi da je partija, umjesto da oslu�kuje �to mislijugoslavenska umjetnièka, intelektualna, nauèna, novinarska avan-garda, od slobodoumnih, misleæih ljudi pravila neprijatelje i disidente.Feral tribunea ili D�onija �tuliæa nisu shvatili kao nekakav novi duh,nego su od njih napravljeni disidenti. Kao duboko konzervativna, za-tvorena, nedemokratska i nereformirana, Jugoslavija naprosto nije mo-gla opstati.

� �ta je uop�te za vas Jugoslavija?

� Jugoslavija je, prije svega, zemlja u kojoj sam se rodio i koju sam

449


smatrao svojim prirodnim dru�tvenim i politièkim okru�enjem. Veæsam rekao da sam odrastao u Mostaru, u to vrijeme izrazito vi�enacio-nalnom i jugoslavenskom gradu. Devedesetih sam do�ivio rat i sve �tose usput dogodilo, a �to se, na�alost, ne mo�e ni vratiti ni popraviti.Usprkos tome, ostao mi je osjeæaj da sam u svim postjugoslavenskimdr�avama � doma. Gdje god da odem, u bilo koji jugoslavenski grad �opet sam doma. Pratim �to se dogaða, èitam �tampu.

Nigdje se ne osjeæam strancem. Uostalom, dio sam kulture koja ba�-tini i Mirka Kovaèa, i Miroslava Krle�u, i Ivu Andriæa, i Me�u Selimo-viæa, i D�onija �tuliæa, i Ekatarinu Veliku... Kao i ove mlaðe �to su se umeðuvremenu pojavili. Svi koje sam nabrojao utjecali su na formiranjemojih stavova, mog pogleda na svijet. Po mom sudu, nakon �to je po-bijeðena na dr�avnom, vojnom i politièkom planu, jugoslavenska idejaipak je, sreæom, na�la utoèi�te u sferi kulture. I to izuzetno uspje�no.Tim prije ne vidim razlog da se nekada�nji jedinstveni jugoslavenskikulturni prostor zatvara i ogranièava, a da istodobno te�ite ulasku u EU.Jer gdje je logika da �elite uæi u zajednicu s Francuskom ili Nizozem-skom, a da to ne �elite sa susjedom sa kojim govorite isti jezik, makojim imenom da ga inaèe zovete?!

� U Zagrebu je nedavno prikazan film "Jasenovac � istina", reda-telja Jakova Sedlara...

� Nisam ga htio iæi gledati.

� Za�to?

� Moj prijatelj, novinar Slobodne Dalmacije Vladimir Matijaniæ pri-sustvovao je splitskoj premijeri Sedlarovog filma i kasnije napisao daje rijeè o najgorem agitiranju u korist usta�ke NDH. Pritom, autor ufilmu ne iznosi nikakve dokaze za svoje teze, ali se brutalno obraèunava

450


s ljudima koji drugaèije misle i pi�u i èija imena i prezimena urednonavodi. Pored Jakova Sedlara, autor filma je i Hrvoje Hitrec. Rijeè je,dakle, o dvojici opskurnih i beskrajno netalentiranih ljudi, od kojihni�ta drugo nisam ni oèekivao.

Zato i nisam i�ao gledati film. Nekako u isto vrijeme kada je prikazanfilm "Jasenovac � istina", zakazana je promocija odliène knjige SlavkaGoldsteina Jasenovac � tragika, mitomanija, istina. Po mom sudu, ve-liki je problem hrvatskog dru�tva u tome �to dopu�ta stvaranje atmo-sfere u kojoj Goldsteinov antifa�istièki i Sedlarov prousta�ki stav pos-taju jednako vrijedni. Hoæu reæi da se jednako ili èak s veæom pa�njomu javnosti tretira falsifikat Jakova Sedlara o "trostrukom logoru Jase-novac" i ozbiljna knjiga Slavka Goldsteina, èime je temeljno pora�enohrvatsko dru�tvo.

Ta teza: evo, neka procijeni i o svemu sud donese hrvatska javnost� neprihvatljiva je u civiliziranom svijetu. Ako bi, primjerice, u Fran-cuskoj netko poku�ao pisati o vi�ijevskom re�imu kao neèemu �to bise trebalo afirmirati nasuprot francuskom Pokretu otpora, vjerujem dabi to izazvalo ne samo opæu sablazan javnosti veæ i pravne posljedice.

� Videla sam da je sada veæ èuveni ministar kulture Hrvatske Zla-tko Hasanbegoviæ prisustvovao promociji knjige Slavka Gold�taj-na. Otkud to?

� Prvo, ministar Zlatko Hasanbegoviæ uvjereni je simpatizer Neza-visne Dr�ave Hrvatske, fanatik s misijom.

� Kakvom misijom?

� Njegova se misija sastoji u tome da stvori � ne �elim reæi da isko-pira � ali da stvori, to svakako, duhovnu klimu u kojoj æe ideolo�ke vri-jednosti kleronacionalistièke Hrvatske imati pravo javnosti. U tom kle-rofa�istièkom, totalitarnom sustavu za koji se Hasanbegoviæ bori ne

451


bismo imali logore, ali bi duhovno stanje svakako bilo ovakvo kakvosam upravo opisao. Otkud onda takav ministar kulture na promocijiGoldsteinove knjige? ... Moram najprije reæi da me je Slavko Goldsteinpoprilièno iznenadio svojim izjavama o ministru Hasanbegoviæu.

� Kojim izjavama?

� U intervju jednom hrvatskom tjedniku Goldstein je rekao kako jetijekom troiposatnog razgovora u kabinetu ministra Hasanbegoviæastekao dojam da je ministar kulture Republike Hrvatske "donekle anti-fa�ist". Kako se to, molim vas, antifa�ist mo�e biti � donekle?! Po momsudu, rijeè je o tipiènom oportunistièkom, kalkulantskom pristupu, èijicilj ne mogu razumjeti. Tim prije �to ne vjerujem da Goldstein, koji jei�ao gledati Sedlarov film, to uopæe misli. Kako bi mu uzvratio posjetu,ministar Hasanbegoviæ je vjerojatno na�ao zgodnim pojaviti se na pro-mociji Goldsteinove knjige.

� Hrvatsko se dru�tvo ipak buni i protiv ministra Hasanbegoviæa,protestuje protiv Sedlarovog filma, protiv poku�aja revizije isto-rije...

� To je toèno. Poku�aji ministra Hasanbegoviæa i Hrvatske demo-kratske zajednice da rade reviziju ipak neæe proæi. Uostalom, TomislavKaramarko je na izborima osvojio gotovo isti broj glasova kao i ZoranMilanoviæ, da bi onda s neideolo�kom grupacijom kakva je MOST na-pravio potpuno ideolo�ku vlast. I sada vjeruje da mo�e provesti to �toje naumio. Pa ne mo�e! Prvo, prevario je graðane koji su glasali naparlamentarnim izborima; drugo, ni Franjo Tuðman devedesetih nijeuspio eutanazirati kompletnu hrvatsku javnost, pa to neæe moæi ni ovikoji nemaju sjenu Tuðmanove popularnosti. Bilo kako bilo, uvjerensam da æe posljedice ovakvog djelovanja po hrvatsko dru�tvo biti ogro-mne, i to èak i ako se ova vlast uskoro makne.

452


� Zar nije velika sramota Karamarkove vlasti èinjenica da se naovogodi�njoj dr�avnoj komemoraciji �rtvama usta�kog logora uJasenovcu neæe pojaviti predstavnici Jevrejske zajednice, Srpskognacionalnog vijeæa i zajednice Roma, a sve zbog, kako je navedeno,"relativizacije i revitalizacije usta�tva" u Hrvatskoj? Komemoracijuæe iz istog razloga bojkotovati biv�i predsednik Ivo Josipoviæ, kaoi biv�i premijer Zoran Milanoviæ.

� Da, ali æe doæi neka druga, rezervna udruga Srba. Uostalom, zar usvim postjugoslavenskim dr�avama nismo imali i imamo "rezervne"Srbe, "po�tene Hrvate", Bo�njake, Albance i ostale manjine koje æetelako pridobiti na svoju stranu samo ako im zauzvrat ponudite nekuprivilegiju?

Jesmo. Evo, uzmite Branka Lustiga, producenta filma "�indlerovalista", koji od devedesetih do danas uporno brani politiku Franje Tuð-mana i HDZ-a. Lustig je jo� devedesetih od Tuðmana primio plaketu;danas je u Uredu predsjednice Kolinde Grabar Kitaroviæ. Ne moramoni odgovarati na pitanje, da li æe Lustig podr�ati Jevrejsku zajednicu unakani da bojkotira obilje�avanje usta�kog logora u kojem je stradaoveliki broj Srba, Jevreja, Roma, hrvatskih antifa�ista. Sve je jasno...Znate, vlast Tomislava Karamarka jednom æe otiæi, ne vjerujem da æeuspjeti izdr�ati cijeli mandat, ali æe najveæi problem ostati taj �to DrugaHrvatska, kako ju je nedavno kod vas nazvao Dejan Joviæ, koja je uvijekbila predvodnik otpora, danas gubi podr�ku Milanoviæevog SDP-a, bu-duæi da se on i ne ogla�ava.

� Kako se ne ogla�ava? Pa Zoran Milanoviæ je vladajuæu koalicijutoliko puta nazvao prousta�kom i kriminalnom. Veæ sam rekla daæe bojkotovati dr�avnu komemoraciju u Jasenovcu...

� Jest, to je rekao Milanoviæ osobno. Meðutim, veæ dva mjeseca u Hrvat-skoj imamo stotinu problematiènih aktivnosti, a SDP ipak i dalje �uti.

453


� Tek �to su zavr�eni unutarstranaèki izbori u SDP-u ...

� Odgovornost je partije da mijenja dru�tvo, ne samo stranku iznu-tra. Jedina snaga koja danas u Hrvatskoj ima kapacitet da izvede desetili dvadeset tisuæa ljudi na ulicu je SDP. Za�to to i ne uèine?

� Mislite da je ulica naèin?

� Mislim da je to jedini naèin da se nacionalistièkoj rulji � mislimna one �to kampiraju u takozvanim braniteljskim �atorima u Savskojulici, kao i na one koji mar�iraju na Vijeæe za elektronièke medije �jednom stane na put. Ti su ljudi navikli da im se napi�e protestni pro-glas, peticija, da netko iz meðunarodne zajednice protestira. Zato i neraèunaju na to da bi bilo tko u Hrvatskoj imao snage izaæi na ulicu iposlati ih k vragu. Impuls fa�istoidne rulje, koju èine ljudi bez ikakvogintegriteta, bez imena i prezimena, nenavikle na suprotstavljanje, jestda se na prvi znak ozbiljnog otpora raspadnu. Ako to veæ znamo, za�toonda ne�to i ne uèinimo?

Newsweek, 23. 04. 2017.

LJEVICA IMA SVOJU �ANSU

Razgovor vodio: Faruk Vele

� Prije 20-tak dana osnovali ste Novu ljevicu, stranku koja, kako stenajavili, treba popuniti prazninu na lijevom politièkom spektru uHrvatskoj. Zanimljivo, iako iz doskora razlièitih politièkih centarasti�u ocjene o Va�oj beznaèajnosti, a Vi i ljudi oko Vas ipak trpitekritike, medijske napade, pa i otvorene prijetnje... Optu�uju Vasza sve i sva�ta. Kako sve to obja�njavate, je li to strah ili tek jo�jedan politièki paradoks? Jer, ako ste beznaèajni, èemu Vas pri-mjeæivati?!

454


� Postavili ste vrlo zanimljivo pitanje, u kojem se krije i dobar dioodgovora. Bez ikakve namjere da sebi ili nama podi�em nekakve spo-menike za hrabrost, stoji èinjenica da se prvi put u politièkom prostorupojavljuje stranka saèinjena od ljudi koji su se veæ dokazali u javnosti,koji su dosljedno i bez obzira na posljedice zastupali odreðene civili-zacijske vrijednosti i kojima ljudi naprosto vjeruju. Drugim rijeèima,u politici su se pojavili ljudi koje se ne mo�e zastra�iti i koji nemajunamjeru od politike �ivjeti. Pridodamo li svemu tome kljuè za razu-mijevanje odgovora na va�e pitanje, a on se odnosi na èinjenicu kakose nikad nismo klanjali, niti to imamo namjeru, dr�avotvornim mito-vima tuðmanistièkog nacionalizma, jasno je zbog èega nas je doèekalaovakva histerija. Naprosto je procijenjeno da smo opasni i da ru�imodogovoreni poredak stvari.

� Jeste li Vi nosilac politike neojugoslavenstva, kako Vas takoðerdo�ivljavaju i kako gledate na takve percepcije Vas kao politièarai intelektualca? Je li jugoslavenstvo danas utopija i postoji li?

� O mom odnosu prema jugoslavenstvu govorio sam u raznim pri-likama i to ogroman broj puta. Toliko da sam napisao i knjigu Jugo-slavenstvo poslije svega. Stoga mi preostaje da ostanem pri zakljuèkuiz knjige o tome kako govoriti o jugoslavenstvu danas, posebno u Hr-vatskoj, nije nimalo uputno. S obzirom da je to najsigurniji put da vasse proglasi izdajnikom i otpi�e. Ja sam jugoslavenski kulturni prostordo�ivljavao jedinstvenim i posve normalnim te ga takvim do�ivljavami danas. U tom smislu meni je posve svejedno jesam li u Zagrebu, Spli-tu, Sarajevu, Mostaru, Beogradu, Podgorici, Skoplju ili Ljubljani, jer seni na jednom od tih mjesta ne osjeæam kao stranac. Svakome tko i�tarazumije i vidi ono �to je oèito, jasno je kako taj prostor i dalje postojii funkcionira. No, pitate li me, znaèi li to da bi se aktivno zalagao zaobnovu Jugoslavije, odgovor je negativan. Iskustvo posljednjeg rata tuje moguænost odgodilo do daljnjeg i takvo nastojanje ne bi imalo nika-kvog smisla.

455


� Nazvali su Vas hrvatskim Ciprasom, �ta je zaista Va� politièki ciljna hrvatskoj sceni? Jeste li Vi alternativa samo desnièarskom HDZ-u,SDP-u kakvog je ostavio Zoran Milanoviæ, ili stanju u Hrvatskoj?

� Na� je cilj da prije svega razbijemo atmosferu straha u dru�tvu,koja je sveprisutna i paralizira promjene. U strahu naravno �ive svi kojise ne klanjaju klerikalnom nacionalizmu. Slijedeæi bi korak bio da upolitiku vratimo konkretan sadr�aj i da nametnemo teme koje su posvenestale iz politièkog prostora, od za�tite ljudskih prava i svih vrsta ma-njina, preko radnièke participacije i oèuvanja javnih prostora, do za-govaranja antifa�istièkih vrijednosti.

� Kakve su �anse ljevice u Hrvatskoj, BiH i �ire na Balkanu u erijaèanja desnice do nesluæenih razmjera? U vremenu terora, za-tvaranja granica, �ica...

� Izgledi na prvi pogled nisu veliki, ali æe biti sve manji ako ne poè-nemo raditi na promjeni dru�tvene atmosfere. Ljevica se, zahvaljujuæioportunizmu i nesnala�enju postkomunistièkih partija, pokazala posvenespremnom da se ozbiljno suprotstavi svemu tome o èemu govorite.Zbog toga je moramo iznova uspostaviti i izgraditi.

� Da li je rje�enje u konceptu koji, recimo, nudi nedavno usvojenaJahorinska deklaracija, èiji ste potpisnik, meðu predstavnicimaSDP-a BiH, Demokratske fronte, Graðanskog saveza, civilnog sek-tora, uglednih intelektualaca i nevladinog sektora?

� Jahorinsku deklaraciju vidim kao prvi korak u, prije svega, razu-mijevanju stanja u kojem se dru�tvo i dr�ava nalaze, a potom i kaotemeljni preduvjet bilo kakvog politièkog djelovanja. Osobno dr�im daje najva�nija stvar koja se odnosi na tu deklaraciju, osim èinjenice dase oko nje usuglasio znaèajan broj ozbiljnih ljudi, da je konaèno javno

456


izgovoreno da vlast sama po sebi ne mo�e biti cilj i da je mnogo boljeu nacionalistièki skrojenoj dr�avi biti u kvalitetnoj opoziciji, nego uvlasti koja vas paralizira.

� Kako vidite Hrvatsku danas? Optu�be za desnièarenje i reafir-maciju relikta jedne mraène pro�losti vidimo iz dana u dan i nanju ukazuju ne samo ljudi poput Vas veæ i oni diljem Evrope. �tase de�ava s Hrvatskom? Posebice nakon ulaska u EU, �to je dalekisan veæine ostalih zemalja biv�e Jugoslavije. Kako Hrvatska ide igdje æe sve ovo zavr�iti?

� Hrvatska danas prolazi jednu vrstu opasnog povratka u devedese-te, toènije, poku�aja da nacionalistièka i klerikalna desnica dovr�i posaokoji smatra nedovr�enim. To konkretno znaèi da je na djelu poku�ajpotpune klerikalizacije dru�tva i potpunog brisanja bilo kakve lijeve iantifa�istièke ba�tine, a samim tim i alternative lijevog sadr�aja. A �toje najgore, sve se to dogaða u atmosferi u kojoj je tuðmanizam tolikoprihvaæen, da se SDP poku�ava obraniti od tih tendencija pozivanjemna Tuðmana. �to je velika ironija. Pa upravo je on rodonaèelnik svihtih procesa. Vrhunac takvih gluposti dosegao je biv�i ministar ArsenBauk, koji je rekao kako Tuðman ne bi dopustio postavljanje usta�keploèe u Jasenovcu! Nesretni Bauk oèito ne zna da je Tuðman u svojimBespuæima povijesne zbiljnosti vi�estruko umanjio broj stradalih u Ja-senovcu, glorificirao etnièko èi�æenje kao korisno i mrtav-hladan us-tvrdio da su �idovi imali unutra�nju upravu nad logorom. O njegovojideji mije�anja kostiju na tom mjestu da i ne govorim.

� �ta mislite o najnovijoj politici Hrvatske prema BiH? Od dolaskanove vlade ( mada je i prethodna slala delegacije u, primjerice,Stolac) svjedoci smo jedne o�trije retorike, optu�bi poput onih ukojima se BiH prepoznaje kao prijetnja, pa najave kori�tenja svog

457


polo�aja u EU i NATO za uplitanje u unutra�nja pitanja te zemlje.Je li sve to dio neke �ire agende, podila�enja desnici, o�ivljavanjuratnih planova ili nekakav plan koji Hrvatska "odraðuje" za nekogtreæeg? �ta stoji iza svega?

� Te�ko mi je �pekulirati o tome �to stoji iza svega, niti bi to imalonekog veæeg smisla, no èinjenica je da dana�nji HDZ u Hrvatskoj nijeni na koji naèin osvijestio zloæudnu �tetnost politike Herceg-Bosne,koju je proizveo i na koju bi se najradije i dalje pozivao, kada ne bi biosvjestan koliko je to nepristojno. �to se tièe onih tragikomiènih posjetaStocu, oni pored svega �to sam veæ naveo, svjedoèe i o potpunoj inte-lektualnoj i diplomatskoj potkapacitiranosti ljudi u vrhu hrvatske poli-tike.

� Ima li to veze s presudom u sluèaju "Prliæ" koja se oèekuje ovegodine i kakve bi ona posljedice mogla imati po Hrvatsku?

� Ne vjerujem da to ima izravne veze s tim, ali æe se Hrvatska uskoronaæi u jednom zanimljivom paradoksu. Kad se konaèno donese pre-suda hercegbosanskim èelnicima, bit æe zanimljivo pratiti �utnju hrvat-skih vlasti o svemu tome, istovremeno s èinjenicom da se vojnici HVO-a upravo u pravima izjednaèavaju s pripadnicima Hrvatske vojske. Dase razumijemo, �utnja predstavlja bolju opciju oèekivanih reakcija, odhisterije kakva je pratila hap�enja pripadnika HVO-a u Ora�ju. Jedinooko èega nema nikakvih dilema je to da nitko neæe razgovarati o uèin-cima te politike i o njezinim �rtvama.

� �ta je danas glavni problem BiH? Kako na to gleda èovjek koji jetu roðen, a opet sve to posmatra izvana? Je li BiH uistinu tolikone�eljena kako je ovdje toliko èesto predstavljaju tvorci na�e de-mokratije i kakvu buduænost mo�emo oèekivati? Kamo vode svi tinacionalizmi, sukobi, kriminal...

458


� U moru problema koje Bosna i Hercegovina ima, te�ko je izdvojitinajbitnije. No, ono �to je posve jasno jest to da èitavo dru�tvo pati odposttraumatskog poremeæaja, da je znaèajan broj najkreativnijih ljuditrajno oti�ao iz zemlje i da je ona demografski destruirana. Pored toga,ona je skrojena kao sadr�ajno nacionalistièka dr�ava u kojoj su ratnepolitike nagraðene. Drugim rijeèima, rijeè je o strukturalno nepraved-noj dr�avi i dru�tvu, koje samo nema kapacitet da tu strukturalnu ne-pravdu promijeni, a oni koji su je skrojili to oèito ne �ele. Pla�im se damo�emo godinama, ako ne i desetljeæima, gledati ovaj status quo.

� Jeste li zgro�eni oèajem u kojem danas �ivi Va� Mostar (posebnodio istoèno od HIT-a, �antiæeve, Bulevara ili �emovca, svejedno),sve te podjele, neizvjesnosti, taj mraèni tunel na�eg divnog grada?Ima li izlaza i gdje je on? Va� otac, Roko, zavapio je u jednom tek-stu: "Vratite Mostar Mostarcima!"

� Naravno da jesam. Malo je �to ostalo u tom gradu �to bi podsjeæalona to kakav je on nekada bio i, �to je jo� va�nije, kakav je mogao biti.On �ivi u jednoj vrsti dvojnosti i dogovorenog beznaða, odnosno sta-tusa quo. U njemu se na otvoreni hadezeovski fa�izam, simbolièki naj-vidljiviji u imenima ulica po usta�kim ministrima i preziru prema sve-mu �to predstavlja istinsku tradiciju grada, od njegove nacionalne iz-mije�anosti do "Vele�a", Starog mosta i Hotela Mostar, na istoènoj stra-ni odgovara iracionalnim povlaèenjem u sebe, povratkom na nekakvereligijske tradicije i svjesnom samoizolacijom. Ljudi koji to vide i kojibi to mijenjali naravno ima, èak ih i nije tako malo, ali oni u ovakvomsistemu jednostavno nemaju mehanizme da to promijene.

� �ta mislite o hrvatskoj politici u BiH danas?

� Za nju vrijedi isto �to i za politiku HDZ-a u Hrvatskoj. S jedne stra-ne, potpuni nedostatak svijesti, bilo kakvog priznanja, a ponajmanje

459


katarze prema tome kakav je zloèin Herceg-Bosna predstavljala veæ uideji, a kamoli u izvedbi. S druge pak strane, perfidni cinizam hinjenogeuropejstva, kojim se krije lice mraènog nacionalizma. Nema nikakvesumnje da su Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod na mno-gim podruèjima zakinuti i osjeæaju realan strah èak i od fizièkog nes-tanka iz Bosne i Hercegovine. No, licemjerno je ne�to zamjerati dru-gima, a to isto raditi tamo gdje si u veæini, kao hadezeovci u Mostaru.Jednako kao �to je licemjerno �aliti se na depopulaciju, a istovremenozagovarati politiku u kojoj se osjeæa� hrvatskom dijasporom. Te�ko jezamisliti i�ta grotesknije od èinjenice da èlan predsjedni�tva jedne zem-lje glasa na parlamentarnim izborima u drugoj zemlji, kao i od toga daveleposlanica jedne zemlje postaje europska zastupnica druge zemlje.Naj�alosnije od svega je �to za takvu politiku i dalje imaju veæinskupodr�ku glasaèa.

� Kako do�ivljavate sudbinu "Vele�a" za koji ste navijali kao dijete,a i danas navijate? Je li to prièa o poku�aju ubistva i jednog grada?

� "Vele�" je planski uni�ten kao simbol jednog grada, jedne ideje ijednog vremena. Sve je to uni�teno iskljuèivo zato jer je bilo i jo� uvijekmo�e postati istinski subverzivno po re�im. "Vele�" predstavlja sve ono�to dana�nji Mostar nije. Iskreno, puno mi je dra�e da je to zavr�iloovako, nego da ga je HDZ iskoristio i potpuno mu promijenio identitet.Ljudi koji ga vole spasili su ga upravo takvog kakav je oduvijek bio.Klub malih i po�tenih ljudi. Ka�em ovo na kraju, potpuno iskreno i bezikakvih kalkulacija, da sanjam dan kada æe "Vele�" iznova istrèati nasvoj stadion Pod Bijelim brijegom dok s razglasa slu�amo: "Roðeni,roðeni". Jer, vidite, oni mogu napraviti sve, osim da nam zabrane dasanjamo.

Dnevni avaz, 12. 01. 2017.

460


461


6. UMJESTO ZAKLJUÈKA:ODGOVORNOST LJEVICE

Iako je u prethodnim poglavljima manje-vi�e obraðen najveæi dioparadigmatskih primjera koji svjedoèe o potpunom potonuæu postjugo-slavenskih dru�tava u sveopæu dru�tvenu, kulturnu i politièku regresiju,oni predstavljaju tek manji dio stvarnosti, koja je u svakodnevnom�ivotu promatranih dru�tava jo� i gora. Imajuæi to u vidu, zajednièkinazivnik koji precizno oznaèava ova dru�tva, a odnosi se na èinjenicuda sva �ive u dobu kontrarevolucije, nametnuo se ne samo kao oprav-dan, veæ i kao nu�an. Osim zajednièkog nazivnika, sva ova dru�tva,uva�avajuæi njihove meðusobne razlike, u znaèajnoj mjeri dijele isto-vjetne dru�tvene i politièke procese, koje karakterizira nekoliko po-gubnih èinjenica.

Prije svega, sve ove dr�ave slijede zadane ekonomske modele i u bitise nalaze u statusu poluperiferije kapitalizma, kako su ove prostore uizvrsnoj historiografskoj studiji okarakterizirala dvojica maðarskih po-vjesnièara: Bernard i Ranki. Ovakvo slijepo slijeðenje zadanih ekonom-skih modela, koje bez ikakvog ozbiljnog propitivanja jednako provodei desnica i liberalna ljevica kada formiraju vlast, ima korijene u nedo-statku bilo kakvog samopo�tovanja s jedne strane, ali i u iracionalnomstrahu od bilo kakvog spominjanja socijalizma s druge strane. U svemutome najveæi je paradoks sadr�an u èinjenici da od socijalizma zaziru

462


brojni du�nosnici koji su bili aktivni èlanovi Saveza komunista ili Soci-jalistièkog saveza.

Iz tog paradoksa proizlazi i drugi istovjetni proces koji je na snazi usvim ovim dru�tvima, a odnosi se na dekonstrukciju antifa�istièke bor-be i njezinih vrijednosti, posebno onih vezanih uz socijalistièku revo-luciju i jugoslavensko zajedni�tvo. Drugim rijeèima, vrijednosti te borbetoleriraju se ili djelomièno afirmiraju samo u onom segmentu u kojemto odgovara dominantnom nacionalistièkom narativu, toènije, u nji-hovim koristima za dr�avo. Kako teritorijalnim, tako i pravnim. Zanim-ljivo je kako i u tom procesu s ozbiljnim �arom sudjeluju ljudi èiji suroditelji, bake i djedovi bili sudionici antifa�istièke borbe. Tako je novihrvatski premijer Andrej Plenkoviæ, kojemu je praktièno èitava obiteljbila u partizanima, a roditelji èlanovi Saveza komunista, vrlo strastvenona splitskoj Rivi, u svom posljednjem predizbornom nastupu govorioo potrebi obraèunavanja s totalitarnim nasljeðem socijalizma.

Treæa zajednièka karakteristika promatranih dru�tava odnosi se napotpunu afirmaciju nacionalistièkih vrijednosti i ratnih narativa, izkojih je kao posljedica proiza�la trajna promjena demografske slikeovih prostora, jednako kao i stalni osjeæaj preostalih pripadnika ma-njina da ih se tretira kao graðane drugog reda. U opravdanost tog osje-æaja ne treba uopæe sumnjati. Tako su Srbi u Hrvatskoj vjeèiti krivcigotovo za sve nedaæe suvremene Hrvatske, Hrvati i posebno Albanci uSrbiji takoðer, dok se na èitavom prostoru Bosne i Hercegovine svakiod nominalno konstitutivnih naroda nalazi u realno podreðenom po-lo�aju na teritoriju koji je ratom zauzela neka od etnièkih vojski kojane pripada njihovom narodu.

Èetvrta zajednièka karakteristika ovih dru�tava odnosi se na potpunoi krajnje iracionalno zaziranje od bilo kakvog jugoslavenskog konteksta,�to na mnogim podruèjima poprima karikaturalne razmjere, poèev�iod inzistiranja na razlikama u istom jeziku, pa do nastojanja za �iromintegracijom u Europsku Uniju, s istovremenim zatvaranjem u granice

463


nacionalnih dr�ava, u odnosu prema susjednim zemljama. Svatko tkopoku�a na bilo koji naèin tematizirati neku od ovih dviju prethodnihtoèaka, bilo da problematizira pitanje jezika ili se takne u ratne mitove,biva izlo�en izolaciji, prijetnjama i trajnoj egzistencijalnoj nesigurnosti,poput primjerice Snje�ane Kordiæ ili Dubravke Ugre�iæ.

Peta zajednièka karakteristika ovih dru�tava odnosi se na dubinskuklerikalizaciju javne sfere i institucija, koja ide toliko daleko da seku-larna dr�ava sve vi�e opstoji iskljuèivo na papiru. Tako u dru�tvimakoja �ive u realnoj ekonomskoj bijedi, jedino religijske institucije pro-speriraju i grade nove objekte, koji u pravilu predstavljaju arhitektonskiatak na prostor i ambijent koji te objekte okru�uju.

U konaènici, �esta zajednièka karakteristika odnosi se na potpunubezidejnost politièkih lidera i uopæe partija koje su bile u prilici voditiili su vodile ove dr�ave. Zahvaljujuæi toj bezidejnosti graðani upornoslu�aju èitav niz floskula izreèenih drvenim rjeènikom, s tom razlikom�to to vi�e nije marksistièki rjeènik jednog re�ima na umoru, nego libe-ralni rjeènik jedne druge ideje na umoru, ili u gorem sluèaju isprazninacionalistièki govor koji vi�e ni�ta ne mo�e promijeniti, no uspijevaodr�avati zloèinaèke narative na �ivotu.

Kad se ovako poslo�e stvari, ostaje nam da se zapitamo, gdje je usvemu tome ljevica, odnosno postoji li i kolika je njezina odgovornostza ovakvo stanje? Ovo pitanje tim vi�e dobiva na va�nosti promotrimoli ga iz perspektive èinjenice da je ljevica, i to nakon herojske epopejeu Narodnooslobodilaèkoj borbi, praktièno vi�e od 45 godina dr�ala vlastu svojim rukama. Kako je to sve zavr�ilo znamo i ovdje smo u vi�e na-vrata konstatirali. Èinjenica je da dana�nje bezidejne elite, èak i nakontotalne destrukcije akumuliranog dru�tvenog bogatstva, jo� uvijek krè-me preostalu ba�tinu iz socijalizma. No, znatno je gora situacija u pita-nju vrijednosti i ideja na kojima je socijalistièko razdoblje bilo uteme-ljeno, iz èega proizlazi pitanje, kako je bilo i kako jest moguæe da neka-da�nji èlanovi partije i obièni graðani, koji su u punom smislu rijeèi

464


ostvarivali normalnu graðansku egzistenciju, sada s takvim �arom od-bacuju kompletno to nasljeðe, uvjeravajuæi sebe i sve oko sebe da jedanas bolje i da su dana�nje vrijednosti daleko iznad vrijednosti ljeviceiz socijalistièkog razdoblja?

Za odgovor na ovo pitanje trebala bi nam èitava iscrpna studija, nokao natuknice za razmi�ljanje iznijet æemo nekoliko stvari. Partija se,nakon svog idealistiènog meðuratnog razdoblja, izmeðu dva svjetskarata, kao i te�ko izvojevane pobjede u ratu sve vi�e poèela birokratiziratii poticati omasovljenje èlanstva, koje se smatralo po�eljnom èinjenicomu jednopartijskoj dr�avi. To je naravno bilo moguæe prevenirati isklju-èivo potpunom demokratizacijom zemlje i uvoðenjem vi�estranaèkogparlamentarnog sustava. Kako se to nije desilo, partija je umjesto inte-lektualne i radnièke avangarde, postala okupljali�te ogromne mase opor-tunista, koji su ulazili u èlanstvo iskljuèivo zbog potrebe za komotnimgraðanskim �ivotom. Drugim rijeèima, njima ideja nije znaèila ni�ta,kao �to im ne znaèi ni danas nakon �to su se masovno odali ideologijinacionalizma.

Ovo je naravno prouzrokovalo èinjenicu da su zaista rijetki intelek-tualci i graðani ostali dosljedni u svojim uvjerenjima nakon raspadasustava, poput Stipe �uvara, Branka Horvata i Milana Kangrge u Hrvat-skoj, ali je s druge strane i utjecalo na dubinski �ivotni konzervativizampartije, koji se elegantno prenio u dana�nje doba. Samo se tako mo�eobjasniti njegovanje konzervativnih institucija kulture i izostanak bilokakvih prava istospolnih zajednica i sl.

Usko vezana s ovim je i èinjenica da se protiv nacionalizma i�lo boritinjegovim oru�jem, toènije koristeæi nacionalistièke narative, primjericeu ud�benicima iz povijesti, pri èemu su posve besmisleno osmanska,mletaèka ili habsbur�ka vlast prikazivane kao okupatorske, protiv kojihsu se na�i ponosni narodi borili. Zahvaljujuæi tome, nacionalistièke suvlasti morale intervenirati praktièno jedino u ud�benike koji su obra-ðivali 20. stoljeæe, dok su druga razdoblja ostala netaknuta. Iz svih na-

465


vedenih razloga moderna popularna jugoslavenska kultura iz osam-desetih godina smatrana je dekadentnom, zahvaljujuæi èemu njezininosioci nisu dobili priliku voditi kulturnu politiku Jugoslavije, ali ninovonastalih dr�ava. Umjesto toga su, u doslovnom i figurativnom smi-slu, akademici koji su to postali jo� za vrijeme socijalistièkog razdoblja,nastavili guditi o ugro�enoj naciji, proizvodeæi nepodno�ljivu atmosferuu dru�tvu. Kako je taj oportunizam, u kombinaciji s veæ visokorazvi-jenom malograðanskom kulturom postao trajno stanje stvari i u par-tijama sljednicama Saveza komunista, pri èemu su svi slobodniji lje-vièari koji su imali poriv za promjenu dru�tvene svijesti, uklonjeni iztih partija ili u njima potpuno marginalizirani, dobili smo dana�njestanje. Ono je takvo da su upravo te, nominalno lijeve partije, sljedniceSaveza komunista, ili specifièno u Srbiji one koje su dr�ale kakvu-takvuantinacionalistièku agendu, u dva navrata, potpuno oportunistièkomi kalkulantskom politikom, propustile razgraditi strukturni nacionali-zam, �to je za posljedicu imalo apatiju ogromne mase ljudi. Ta je apatijaza posljedicu izrodila potpunu normalizaciju ratnih narativa, u kojimasada Tuðman i Milo�eviæ postaju praktièno neupitni heroji, i u kojemneoosmanizam sve vi�e uzima maha u Bosni i Hercegovini. U svemutome, nominalno lijeve partije predstavljaju èak i avangardu tih gi-banja, inzistirajuæi na konstitutivnim mitovima novonastalih dr�avagotovo �e�æe nego �to to radi desnica.

Uva�avajuæi sve navedeno, odgovornost ljevice za sve �to se dogaðagotovo da je presudna. Ona je u konaènici potpuno izdala ideje okokojih se formirala, da bi u slijedeæoj fazi izdala i vlastite biraèe koji suba� zbog tih ideala i glasali za nju. Ovdje je najbolji primjer Zoran Mila-noviæ i potpuno okretanje hrvatskog SDP-a ka nacionalizmu, �to ni-malo ne eskulpira od odgovornosti ni Zlatka Lagumd�iju, koji je, pri-stajuæi na strukturni nacionalizam Bosne i Hercegovine, na du�u stazuuni�tio moguænosti ljevice u toj zemlji.

Zbog svega ovoga, nazanaèenog tek u grubim crtama, na èitavompostjugoslavenskom prostoru dolazi do stvaranja nove, aktivistièke

466


ljevice, izrasle s jedne strane iz nevladinog sektora, s druge od stranenezavisnih intelektualaca koji su se praktièno jedini u idejnom smisluborili protiv politike iz devedesetih godina, ali i iz uliènog aktivizmamlaðe ljevice, okupljene u razne inicijative i udru�enja antifa�ista. Svimtim pojedincima i pokretima zajednièki su odsutnost svakog oportuni-zma i neoptereæenost jugoslavenskom ba�tinom u negativnom smislu.Drugim rijeèima, imamo posla s ljudima koji na optu�be za jugoslaven-stvo, nacionalnu izdaju i sl. neæe ustuknuti. Razbijanje tog straha èinipresudni impuls za promjenu ovih dru�tava nabolje, dok æe o daljnjimmoguænostima ljevice da utjeèe na promjenu stanja svijesti odluèivatinjezina sposobnost da se u politièkom smislu ozbiljno konstituira. Odnominalne ljevice, izrasle iz Saveza komunista to nije moguæe oèekivatii tih se iluzija valja okaniti.

467


KAZALO IMENA

AAd�ija, Bo�idar 410Aliæ, Sead 160Andriæ, Ivo 266, 449Aralica, Ivan 341, 384Arent, Hana 443Ash, Timothy Garton 21, 22Ashdown, Paddy 362

BBabiæ, Goran 150Babun, Mladen 148, 150Badaliæ, Hugo 95Bajto, Nikola 139, 140, 141, 211, 423, 424Bak�iæ, Mirsad 164, 165, 165, 166Bakoviæ, Ante 230, 268, 413Baldasar, Ivo 7, 51, 53, 80, 113, 130,168, 182, 199, 207, 229, 280, 296Ban, Sa�a 227Banac, Ivo 75, 151, 152, 153, 155, 178,185, 187, 193, 291

Bandiæ, Milan 125, 229, 230, 414Bare�iæ, Miro 9, 255, 266, 274Bari�iæ, Marin 269Bari�iæ Pavo 319, 320, 325, 328, 329,330Bauk, Arsen 335Bebiæ, Luka 252Beækoviæ, Olja 354Begonja, Zlatko 283, 284, 285, 286Bekavac, Nikola 183Be�ker, Inoslav 148Belamariæ Josip 331, 332Beljak Kre�imir 289Beradt, Charlotte 373Berèiæ, Vojdrag 94Bernardiæ, Davor 312, 313, 314Bernhard, Thomas 420Berto�a, Miroslav 85Be�liæ, Ljubo 366Betizza, Enzo 144Bla�eviæ, Marin 67

468


Boban, Rafael 114, 183, 215Bobiæ Mojsiloviæ, Mirjana 401Bogdanoviæ, Bogdan 37, 365, 369, 405Bo�iæ, Nata�a 294Boè�ec Ferri, Narcisa 113, 114Boras, Damir 142, 200, 280, 282Bozaniæ, Josip 55, 263, 269, 304, 305,306Braliæ, Ante 283Brbiæ, Marin 80, 100Bregoviæ, Goran 270Brstilo Re�etar, Matea 174, 175Budak, Divko 410Budak, Mile 74, 75, 76, 77, 96, 239, 240,259, 347, 425Budak, Neven 176, 186, 226Buden, Boris 29, 30, 427, 428, 430Bujanec, Velimir 333, 435Bulatoviæ, Momir 354Buriæ, Ðorðije 314Busulad�iæ, Mustafa 40, 349Butkoviæ, Oleg 213

CCesarec, August 410Cetiniæ Petris, Franjo 431Crnoja, Mijo 145, 441Cvetkoviæ, Dragi�a 402Cvetkoviæ, Srðan 409

ÈÈaèiæ, Ante 98, 99Èaæinoviæ, Nade�da 281Èerina, Vladimir 432

Èoviæ, Dragan 346, 378, 387Èuliæ, Marinko 192

ÆÆaleta, Josip 239, 240, 241Æirkoviæ, Simo 405Æosiæ, Dobrica 405, 406, 407, 409, 434Æu�iæ, Mario 140

DDebeljak, Ale� 368Dedijer, Vladimir 408Deliæ, Ante 283, 284, 286De�uloviæ, Boris 27, 59, 60, 65, 67, 83,336, 431Dimitrijeviæ, Bojan 27, 41, 413Djedoviæ, Stjepan 101Dodig, Goran 117Dodik, Milorad 23, 347, 348, 387Draganja, Duje 180Dra�koviæ, Vuk 398Drakuliæ, Slavenka 148, 337Dujmoviæ, Nevenka 246Dujmoviæ, Tihomir 58, 65, 83Dujmoviæ, Zora 34Dukiæ, Josip 298Dvornik, Petar 403

ÐÐikiæ, Ivica 139, 423Ðilas, Milovan 124, 405Ðinðiæ, Zoran 23, 405Ðoza, Husein 157Ðuriæ, Ivan 405

469


EErdogan, Recep Tayyip 257Esih, Bruna 316, 317, 318, 319, 320

FFaggian, Albert 65Filep, Ana 175Francetiæ, Jure 231Franièeviæ, Zoran 148Friedman, Milton 118Frljiæ, Oliver 50, 54, 67, 82, 91, 213, 329,337, 391, 393, 423, 424

GGaliæ, Branka 281Garber, Mario 78Giddens, Antony 195Glasnoviæ, �eljko 261, 286, 287, 288, 321Glava�, Branimir 242Glava�eviæ, Bojan 54, 118, 119Glava�eviæ, Sini�a, 118, 119Goldstein, Ivo 264Goldstein, Slavko 30, 31, 37, 450Gotovac, Tom 148Grabar Kitaroviæ, Kolinda 23, 47, 48,57, 151, 162, 212, 223, 234, 308, 308,316, 452Grmoja, Nikola 322Grubi�iæ, Ivan 125

HHajda� Donèiæ, Sini�a 69

Hasanbegoviæ, Zlatko 7, 27, 33, 40, 41,145, 151, 155, 157, 164, 191, 211, 238,295, 307, 316, 340, 435, 450

Hasanoviæ, Aziz 161Hitler, Adolf 115, 136, 137, 402Hitrec, Hrvoje 450Hobsbawm, Eric, 22, 36, 85, 173Horvat, Branko 196, 413, 464Horvatinèiæ, Tomislav 126, 127, 420Hribar, Hrvoje 342Hromad�iæ, Hajrudin 211Hudelist, Darko 269, 270, 271, 272

IIlèiæ, Ladislav 7, 172, 173, 227, 344Iliæ, Mirko 148Iniæ, Slobodan 405Ivanèiæ, Viktor 5, 15, 23, 26, 47, 52, 430,431, 432, 442Ivanjek, �eljko 75Ivekoviæ, Rada 337Iveziæ, Mladen 54Ivko�iæ, Milan 62

JJakiæ, Tomislav 26Jakovina, Tvrtko 151, 156, 233, 330Jakovljeviæ, Ilija 138, 403Jareb, Mario 193, 283Jelaska, Ante 119Jergoviæ, Miljenko 74, 166

Jokiæ, Boris 220, 221, 222, 223, 224Josiæ, Tomislav 51

470


Josipoviæ, Ivo 54, 156Joviæ, Borisav 12, 416, 417Joviæ, Dejan 23, 50, 51, 53, 148, 156,330, 409, 452Joviæ, Josip 60, 83Jovièiæ, Nata�a 72, 123Jurasiæ, Marinko 141Jurèeviæ, Josip 193Juretiæ, Bernardica 9, 288, 290Juriæ, Marko 139, 326Jurjeviæ, Marin 215, 230

KKadrov, Kruno 106Kangrga, Milan 465Kamenski, Branka 335, 336, 337Karad�iæ, Radovan 37, 347Karajliæ, Nele 353, 354Karamarko, Tomislav 5, 46, 64, 120,151, 166, 171, 186, 191, 223, 249, 262,276, 307, 316, 451, 452Kardelj, Edvard 408, 409, 410, 411, 417Kasapoviæ, Mirjana 148Kazaz, Enver 349, 448Keleminec, Dra�en 315Ker�ovani, Otokar 410Kerum, �eljko 296Kesiæ, Vesna 337Klasiæ, Hrvoje 156, 330Klein, Naomi 118Klemm, Josip 9, 273, 388Ko�iæ, Vlado 54, 269, 327Konstantinoviæ, Radomir 405Kopiniè, Josip 408, 410

Kordiæ, Dario 50, 54Kordiæ, Snje�ana 463Koren, Snje�ana 186, 226Kosanoviæ, Sa�a 211, 342Koschnik, Hans 362Kosor, Jadranka 276Kovaè, Mirko 149, 445, 449Kovaè, Miro 145Kovaèeviæ, Goran 114Kovaèiæ, Kuzma 174Kovaèiæ, Sini�a 179, 232Kraljiæ, Nina 7, 180, 182Kr�iæ, Dejan 148Krile, Davor 65, 67, 82, 83Kri�to, Jure 193Krizman, Bogdan 137Krle�a, Miroslav 74, 75, 77, 449Krstièeviæ, Damir 124Krstièeviæ, Tomislav 224Krstuloviæ, Vicko 424Kru�elj, �eljko 7, 147, 150Kuhariæ, Franjo 200Kukiæ, Slavo 365Kulenoviæ, D�afer 165Kulenoviæ, Nahid 165Kustiæ, Ivan 148Kutle, Miroslav 60Kvesiæ, Pero 148

LLabroviæ, Sini�a 141Ladièiæ, Tomislav 435Lagumd�ija, Zlatko 465Laloviæ, Dragutin 236, 238, 243, 245

471


Lazanski, Miroslav 398Leakoviæ, Karolina 312Ligoro, Orsat 430Letiniæ, Ljubica 246Lovrenoviæ, Dubravko 349Lovriæ, Jelena 337Lovrinoviæ, Ivan 148Lozanèiæ, Dragan 163Luburiæ, Maks 256, 257Luciæ, Predrag 336, 431Luèiæ, Ivo 193Luketiæ, Katarina 212Lustig, Branko 452

LjLjotiæ, Dimitrije 402Ljubiæ, Bo�o 346, 386, 387

MMaga�, Boris 128Magris, Claudio 85Male�, Hrvoje 101Mamiæ, Zdravko 55, 103, 122, 125, 230,163, 223, 236Mamiæ, Zoran 104Mandiæ, Igor 77Mandiæ, Leopold 208, 210Manoliæ, Josip 64, 67Mariæ, Bruno 100Marijanoviæ, Dragan 378, 379Markiæ, �eljka 24, 221, 223, 227, 244,249, 299, 342Markoviæ, Predrag 41

Markoviæ, Vlatko 95, 98, 100, 105

Markovina, Roko 458Markus-Gauss, Karl 144Maru�iæ, Hrvoje 80, 297Maru�iæ, Matko 229Matau�iæ, Nata�a 174, 175, 176Matiæ, Predrag 154, 273Matiæ, Ðorðe 426Matijaniæ, Vladimir 123, 449Matkoviæ, Stjepan 193Matula, Vili 336Matvejeviè, Predrag 337, 338, 434Mazower; Marko 85Medved, Tomo 256, 257, 274Mesiè, Stipe 45, 332, 333, 334, 335Michnik, Adam 133Mihailoviæ, Dra�a 35, 40, 400, 402Mikuliæ, Andrija 414Mikuliæ Borislav 30, 31Milanoviæ, Zoran 9, 47, 48, 51, 115, 178,273, 277, 279, 346, 378, 388. 452, 454,465Miljak, Josip 123Miljavac Pavao 410

Milo�eviæ, Slobodan 150, 272, 397, 398,399, 465Milosavljeviæ, Olivera 402Miriæ, Dane 264Mornar, Vedran 55Mrdulja�, Maroje 227Murtiæ, Edo 228

Musa, Josip Jole 369, 385Mussolini, Benito 235

472


NNazor, Ante 224, 225, 306, 307Nazor, Vladimir 346, 275Nediæ, Milan 35, 40, 399, 400, 402Nikeziæ, Marko 405, 406, 407Nikèeviæ, Tamara 442Norac, Mirko 60, 83, 105, 129, 257Novak Prosperov, Slobodan 185, 224,307, 335, 336, 337Novak Srziæ, Hloverka 117, 337Numiæ, Selim 162

OObuljen Korin�ek, Nina 307Omerba�iæ, �evko 160, 161Opaèiæ, Tamara 62, 63Ore�koviæ, Tihomir 47, 156, 189, 237,246Orepiæ, Vlaho 9, 258, 260, 267, 268Ostojiæ, Ranko 216

PPa�aliæ, Iviæ 335Pa�iæ, Nikola 406Pamuk, Orhan 85Pauletiæ, Robert 7, 167, 109, 238, 242,244Paveliæ, Ante 9, 31, 61, 96, 99, 136, 138,218, 240, 263, 266, 443Paveliæ, Boris 5, 28, 64, 65, 66, 67, 147Paviæ, Ninoslav 148Pavièiæ, Jurica 60, 306Pavkoviæ, Jozo 383, 384, 385, 386

Pavletiæ, Vlatko 200Penava, Ivan 119Perica, Vjekoslav 430, 439Peroviæ, Latinka 12, 26, 398, 404, 406,409, 434Petir, Marijana 9, 288, 289, 290Petrina, Stipe 228Petrov, Bo�o 9, 217, 220, 237, 243, 244,268, 294, 296, 344, 396Petru�iæ, Bruno 244Piliæ, Damir 123, 236Pirjavec, Jo�e 408, 434Plenkoviæ, Andrej 49, 224, 276, 279, 294,302, 321, 326, 340, 387, 462Pièaniæ, Mustafa 160Podrug, Luka 53, 123, 124Polimac, Nenad 148Popoviæ, Koèa 405, 411Popoviæ, Edo 419Popoviæ Obradoviæ, Olga 405Posavec, Ivan 148Pratt, Hugo 339Prcela, Luka 219Previ�iæ, Vlatko 9, 201, 281, 288, 290Pribièeviæ, Novak 405Prpa, Branka 442Prica, Srðan 228Prica, Ognjen 410Prtenjaèa, Ivica 246Puljak, Marijana 125Pupovac, Milorad 48, 82, 251, 268, 308,329, 330Pusiæ, Vesna 330Pusiæ, Zoran 261

473


RRadau�, Vanja 251, 252Radman, Goran 117, 178, 440Raèan, Ivica 129, 178, 195, 196, 336Ra�eta, Boris 152Rakela, Mirjana 148Rakiæ, Mirjana 48Rankoviæ, Aleksandar 162, 408, 409,410Raspudiæ, Nino 333, 341, 396Razum, Stjepan 71, 72, 73Red�epi, Gzim 159Reiæ, Zdravko 128Reiner, �eljko 217, 244Re�koviæ, Veronika 141Rendiæ Mioèeviæ, Ivo 61, 193Ristiæ, Borislav 62, 63Rushdi, Salman 135

SSanader, Ivo 118, 130, 178, 244, 276,321Sedlar, Jakov 37, 216, 449Selimoviæ, Me�a 449Sesardiæ, Neven 133, 134, 135, 136Sever, Maja 211Silobrèiæ, Vlatko 319Simiæ Bodro�iæ, Ivana 210Simiæ, Zoran 148Smith, David 224Smoje, Miljenko 124, 170, 171, 199Sandiæ, Srðan 246Staljin, Josif Visarionoviè 177, 275, 289

Stamboliæ, Ivan 405Stare�ina, Vi�nja 116, 121Stepinac, Alojzije 9, 40, 41, 240, 253,262, 264, 266, 269, 289, 304Stepinac, Boris 254Strenja, Liniæ, Ines 239

��aban, Antun Tomislav 181�akiæ, Dinko 70, 189�anjek, Franjo 200�antiæ, Aleksa 367�arac, Damir 110�e�elj, Vojislav 37�erbed�ija, Rade 321, 329�imièeviæ, Hrvoje 91�imuniæ, Joe 57, 99, 189, 240�ipu�, Berislav 174, 436�ljivanèanin, Veselin 319�o�a, Dean 247�ola, Ivica 115, 208, 210�ovagoviæ Despot, Anja 441�timac, Igor 100�tuliæ, D�oni 429, 448, 449�ukwr, Davor 99�unjiæ, Marijan 200�upraha, Alojzije 100�ustar, Predrag 223, 224, 226, 295�uvar, Stipe 150, 196, 425, 464

TTadiæ, Boris 23, 398, 399Tagirov, Tatjana 29Tasovac, Ivan 34

474


Tente, Frane 112Tepe�, Ivan 244Ter�eliæ, Vesna 440Thompson, Marko Perkoviæ 90, 130,425Tito, Josip Broz 128, 129, 149, 162, 186,231, 250, 289, 318, 407, 409, 410, 413,417Tomiæ, Ante 48, 60, 197, 198, 199, 216Tripalo, Miko 196Tucoviæ, Dimitrije 12, 413, 414Tuðman, Franjo 6, 37, 45, 68, 87, 92,129, 164, 172, 194, 215, 222, 225, 231,235, 236, 243, 250, 272, 276, 334, 346,378, 396, 412, 465Tunjiæ, Andrija 75Turudiæ, Ivan 253Turudiæ, Vlado 314

UUgre�iæ, Dubravka 337, 463

VVasiæ, Milo� 402Vele, Faruk 453

Velièkoviæ, Nenad 349Vesoviæ, Mio 148Vi�njiæ, Èedomir 106Vitiæ, Ivan 228Vrbanoviæ, Damir 104Vrdoljak, Antun 129Vuèiæ, Aleksandar 12, 34, 257, 397, 399,413, 414Vujiæ, Antun 49Vulin, Aleksandar 72, 257

WWolf, Larry

ZZafranoviæ, Lordan 148Zidiæ, Igor 75, 76, 77Zlatar Violiæ, Andrea 436Zuaniæ, Ante 364Zuroff, Efraim 160

��anko, Milo� 424�evrnja, Zlatko 115, 116

475


O AUTORU KNJIGE

Dragan Markovina, povjesnièar, publicist i pisac, roðen je 1981. go-dine u Mostaru. Gimnaziju je zavr�io na Korèuli, a studij povijesti 2004.u Zagrebu. 2009. godine zavr�io je poslijediplomski studij na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu, a 2011. na tom je fakultetu obranio doktor-sku disertaciju pod naslovom "Dalmacija u mletaèkim reformskim pro-jektima 18. stoljeæa". U razdoblju od 2004. do 2014. godine radio je naOdsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu.

Stalni je suradnik portala Telegram, èlan redakcije Novog plamena,te povremeni suradnik niza regionalnih portala.

Autor je niza znanstvenih èlanaka i ovih knjiga: Izmeðu crvenog icrnog: Split i Mostar u kulturi sjeæanja, Ti�ina pora�enog grada, Jugo-slavenstvo poslije svega, Povijest pora�enih.

Za knjigu Izmeðu crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjeæanjadobio je nagradu "Mirko Kovaè".

Jedan je od autora tekstova u zbornicima Stigma totalitarizma i Poli-tièka upotreba pro�losti.

Èlan je P.E.N. centra Bosne i Hercegovine.

476


RAZLOG d.o.o.Zagreb, Iblerov trg 9/v

[email protected]

Za izdavaèaMIRA �UVAR

Kompjuterska pripremaBRANKO NOVAKOVIÆ

TiskaraVJESNIK d.d.

CIP zapis dostupan u raèunalnom kataloguNacionalne i sveuèili�ne knji�nice u Zagrebu

pod brojem ?????????

ISBN 978-953-6985-22-7

Documents

Dragan Markovina DOBA KONTRAREVOLUCIJE - UAFDU · 2017-06-01 · 2 Dragan Markovina IzdavaŁ RAZLOG d.o.o. Biblioteka Tako je bilo Urednica MIRA −UVAR Oblikovanje korica BORIVOJ