Dragutin Pavličević HRVATI I ISTOČNO PITANJE

Dragutin PavličevićHRVATI I ISTOČNO PITANJE

Istocno pitanje.indb 1 4/25/07 8:47:14 AM

NakladnikGolden marketing-Tehnička knjiga

Jurišićeva 10, Zagreb

SunakladniciHrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb

Za nakladnikaAna Rešetar

Za sunakladnike .prof. dr. sc. Marko Pranjić .

prof. dr. sc. Vlado Šakić

UrednikIlija Ranić

Recenzentiprof. dr. sc. Hrvoje Matković

prof. dr. sc. Ive Mažuran

Copyright © 2007., Golden marketing-Tehnička knjiga, ZagrebSva prava pridržana

ISBN 978-953-212-275-6


Dragutin Pavličević

HRVATI .I .

ISTOČNO PITANJEIzmeđu “ostatka ostataka” .

i “oživljene Hrvatske”

Golden marketing-Tehnička knjiga .Zagreb, 2007.



5

Sadržaj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

I. NEKE UVODNE HISTORIOGRAFSKE ODREDNICE .O ISTOČNOM PITANJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

1. Što je Istočno pitanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152. Istočno pitanje u vremenu i prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 253. Istočno pitanje u historiografskim i drugim radovima . . . . . 314. Istočno pitanje u leksikografiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

II. ISTOČNO PITANJE U EUROPSKIM .I SVJETSKIM OKVIRIMA. PREGLED (1566.–1923.) . . . . . . . . . . 47

1. Istočno pitanje i europska ravnoteža . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 492. Prvi porazi Osmanlija u drugoj polovini 16. stoljeća . . . . . . . 533. Osmanlijski porazi i uzmicanje .

od Siska 1593. do Hotina (1621.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 584. Kandijski rat i Vašvarski mir (1645.–1664.–1669.) . . . . . . . 625. Veliki rat za oslobođenje i potiskivanje Osmanlija .

iz srednje Europe (1683.–1698.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 656. Srijemsko-karlovački mir i njegove posljedice (1699.) . . . . . . 707. Istočno pitanje u početku 18. stoljeća .

i Požarevački mir (1718.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 748. Neuspjeh austro-ruskog saveza i Beogradski mir 1739. . . . . 789. Rusija preuzima istočno pitanje. .

Mir u Kučuk-Kajnardžiju (1774.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8010. Neuspjeli nastup Austrije i Rusije. .

Mir u Svištovu 1791. i Jašiju 1792. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8511. Neuspjeh reformi sultana Selima III. .

potkraj 18. i na početku 19. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9012. Istočno pitanje u prvim godinama .

napoleonskih ratova (1797.–1804.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9313. Istočno pitanje u režiji carske Francuske. .

Prvi srpski ustanak (1804.–1815.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9614. Drugi srpski i Grčki ustanak. .

Mir u Jedrenu (1815.–1821.–1829.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100


HRVATI I ISTOČNO PITANJE

6

15. Unutarnje rastrojavanje Osmanskog Carstva – .novi reformni pokušaji (1830.–1852.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

16. Krimski rat i Pariški mir (1853.–1856.) . . . . . . . . . . . . . . . . . 11117. Istočno pitanje u razdoblju od Krimskog .

do Prusko-francuskog rata (1856.–1871.) . . . . . . . . . . . . . . . . 11818. Ustanci i ratovi na Balkanu – .

početak istočne krize (1875.–1876.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12619. Rusko-turski rat, Sanstefanski mir .

i Berlinski kongres (1877.–1878.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13220. Prestrojavanje velesila i zastoj u rješavanju .

Istočnog pitanja (1878.–1903.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13721. Mladoturska revolucija i aneksijska kriza .

kao prethodnice balkanskim ratovima (1903.–1911.) . . . . . . 14422. Italija i balkanske države otvaraju .

istočno pitanje (1911.–1913.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14823. Istočno pitanje u Prvome svjetskom ratu (1914.–1918.) . . . . 15524. Mirovni ugovori u Parizu i okolici. .

Osmansko Carstvo postaje Republika Turska. .Tursko-grčki rat i konac Istočnog pitanja (1918.–1923.) . . . . 159

III. OSMANLIJSKA AGRESIJA I OBRANA .HRVATSKOGA PROSTORA (1415. DO 1593.) . . . . . . . . . . . . . . 165

1. Uvodna razmišljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1672. Općenito o agresijama na Hrvatsku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1813. Osmanlijski napadi i pljačkaški pohodi .

do pada Bosne 1463. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1834. Osmanlijski upadi od pada Bosne .

do Krbavske bitke (1463. – 1493.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1915. Novi osmanlijski osvajački pohodi i osvajanja .

od krbavskog poraza do sigetske opsade (1493.–1566.) . . . . . 1986. Obrana Pounja i Pokuplja od sigetske .

do sisačke bitke (1566.–1593.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214

IV. HRVATI I ISTOČNO PITANJE .OD SISAČKE POBJEDE .DO MIRA U SVIŠTOVU (1593. DO 1791.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235

1. “Dugi rat” protiv Osmanskog Carstva . .i početak rješavanja Istočnog pitanja (1593.–1606.) . . . . . . . 237

2. Zastoj i kolebanje u rješavanju .Istočnog pitanja (1606.–1664.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 266

3. Veliki oslobodilački rat – prvi veći korak .u rješavanju Istočnog pitanja (1664.–1683.–1699.) . . . . . . . . 277

4. Korak naprijed i dva koraka unatrag .u rješavanju Istočnog pitanja (1699.–1739.) . . . . . . . . . . . . . 311

5. Potpuni zastoj i konačni neuspjeh .u rješavanju Istočnog pitanja (1739.–1791.) . . . . . . . . . . . . . 317


7

Sadržaj

V. HRVATI O POTREBI RJEŠAVANJA ISTOČNOG PITANJA .U 19. I U POČETKU 20. STOLJEĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327

1. Drašković, Mihanović i “ilirci” .o Istočnom pitanju (1832.–1848.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329

2. Metel Ožegović pokreće rješavanje Istočnog pitanja .u Habsburškoj Monarhiji 1842. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . 338

3. Imbro I. Tkalac i njegova stajališta o Istočnom pitanju . . . . 3454. Franjo Rački i Istočno pitanje od 1860. do 1885. godine . . . . 3575. Narodna stranka potiče rješavanje .

Istočnog pitanja (1862.–1866.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3846. Eugen Kvaternik o Istočnom pitanju .

od 1859. do 1868. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3937. Hrvatski sabor o istočnoj krizi (1875.–1878.) . . . . . . . . . . . . . 4068. Hrvatsko-srpski “novinarski rat” .

1875.–1878. o pripadnosti Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . 4259. Ante Starčević i Istočno pitanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 447

10. Mihovil Pavlinović o Istočnom pitanju .te o Bosni i Hercegovini (1860.–1878.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 468

11. Istarski Hrvati o istočnoj krizi i njezinu .rješavanju (1878.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 485

12. Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. .u Bosni i njegov odjek u Hrvatskoj* . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 498

13. Kretski ustanak i grčko-osmanlijski rat pokreću .nade u rješavanje Istočnog pitanja (1896.–1897.) . . . . . . . . . 526

14. Stjepan Radić i Ferdo Šišić o pripadnosti .Bosne i Hercegovine u doba aneksijske krize .1908. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA O ISTOČNOM PITANJU . . . . . 551SUMMARy . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 559

Popis ilustracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 565Popis zemljovida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 567Izbor iz literature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 569Kazalo osobnih imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 579Kazalo zemljopisnih pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 589Bilješka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 603



�

PREDGOVOR

Budući da sam odrastao u srcu Slavonije, u Požeškoj dolini, u kraju koji se stoljeće i pol nalazio u okviru Osmanlijskog Carstva, tamo gdje se i da-nas u govoru, nazivima sela i polja, u nekim običajima osjećaju ostatci tih vremena, te da sam kao vojnik proveo pola roka u središnjoj Bosni, počeo sam se od mladih dana zanimati za sve ono što je bilo u svezi s tim istoč-nim utjecajima. Kao student povijesti i hrvatskoga jezika u Zagrebu, za-tim samo povijesti u Beogradu, slušao sam dobre poznavatelje bizantske, osmanlijske, srpske, bosansko-hercegovačke povijesti i produbio svoje spo-znaje. Vjerojatno je sve to bilo poticajem da sam na poslijediplomskom stu-diju u Zagrebu uzeo temu: Odjek bosanskog ustanka 1875.–1878. u Hrvat-skoj i obranio ju 1970. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Iduće je godine magistarska radnja bila predložena za tisak u novou-strojenu Institutu za hrvatsku povijest i ušla u izdavački plan s naklad-nikom Školskom knjigom. Do početka 1972. bila je već djelomice u tiskari složena, ali je po nalogu partijskoga komiteta Zagreb-Centar obustavljen tisak. Smijenjen sam s mjesta urednika za povijest i neko vrijeme mi je zabranjeno objavljivanje. Uskoro su ipak dijelovi toga rada objavljeni u Ra-dovima spomenutog Instituta, a zatim i u još nekim časopisima. Na teme-lju toga pozvan sam na suradnju kad je 1975. Akademija nauka i umjetno-sti Bosne i Hercegovine organizirala obilježavanje stote obljetnice ustan-ka 1875. i zatim okupacije 1878. Također sam po pozivu za tadašnji JAZU napisao članak o Franji Račkom i Istočnom pitanju, te kasnije o Mihovilu Pavlinoviću i u novije doba o Starčeviću i Kvaterniku i njihovim istočnim pogledima. Svi ti i neki drugi objavljeni radovi dopunjeni su i čine osno-vicu ove knjige, naravno uz obradu Istočnog pitanja uopće i s obzirom na Hrvate i Hrvatsku.

Istražujući Istočno pitanje i u balkanskim, odnosno srednjoeuropskim i hrvatskim razmjerima, ustanovio sam kako je mjesto i uloga Hrvatske u tim zbivanjima mnogo veća nego što se obično misli i zna, ali usprkos tome na hrvatskom jeziku ne postoji nijedna knjiga ili veći rad o toj pro-blematici, ni u pregledu ni u obliku monografije. Jednako sam tako usta-novio da u enciklopedijskim izdanjima koja su objavljena za postojanja obiju Jugoslavija nije članke o Istočnom pitanju pisao nijedan autor iz Hrvatske, nego sve srpski ili srbijanski stručnjaci. Oni su Istočnom pita-

1.indd 9 4/25/07 8:53:52 AM


10

nju pristupili kao gotovo isključivo srpskom problemu i ne spominjući udio Hrvata i Hrvatske, iako su baš Hrvati tijekom 19. st. o Istočnom pitanju objavili prve i važnije radove (Tkalac, Rački, Starčević) i posebnu knjigu (E. Kvaternik).

Također valja podsjetiti na činjenicu da su baš Hrvati i Mađari vodili protiv Osmanlija skoro četiristoljetni rat, da su ta dva naroda, uz pomoć Habsburgovaca, na rubovima svoga državnog i etničkog ozemlja zausta-vila tu istočnu najezdu, dok su druge države, carstva i kraljevstva, redom padali gotovo bez većeg otpora (Bizant, Bugarska, Srbija, Bosna, Hercego-vina). Bilo je malo bitaka protiv Osmanlija, od Kosova 1389. do prije Svi-štova 1791., u kojima nisu sudjelovali Hrvati, u kojima se nisu istaknuli kao N. Jurišić kod Kőszega 1532., kod Szigeta 1566. Nikola Šubić Zrinski, kod Dubice 1513. P. Berislavić, kod Siska 1593. T. Bakač-Erdödy, kod Osi-jeka 1664. Nikola II. Zrinski i ostali. Uostalom, i okupacijsku su vojsku u Bosnu i Hercegovinu 1878. vodila dvojica generala Hrvata, J. Filipović i S. Jovanović.

Međutim, dok su mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. Mađari dobili natrag sve svoje nacionalne teritorije, Hrvatima su vraćeni samo dijelovi (Slavonija, zapadni Srijem, Banovina, Lika i Krbava). Povoljnim mirom u Požarevcu 1718. prijeđena je “vodena međa”, tj. Una i Sava, ali samo do ne-povoljnog mira u Beogradu 1739. kad su te rijeke postale i ostale granicom Hrvatske i Slavonije s Bosnom. Planovi ruske carice Katarine II. i Josi-pa II. nisu uspjeli i Svištovskim mirom 1791. Austrija se odriče rješavanja Istočnog pitanja sve do 1875. godine. Uzalud su hrvatski predstavnici na saborima i drugim istupima zahtijevali djelatniju politiku na istoku, uza-lud su ponavljali kako je današnja Bosanska krajina s Bihaćem bila nekoć dio Hrvatske i potpadala pod Zagrebačku biskupiju, kako su se na to 1527. obvezali austrijski vladari kao hrvatski kraljevi. Zbilo se upravo suprotno, tj. da je narod koji je najviše krvario na osmanlijskoj granici, najmanje do-bio rješavanjem ili nerješavanjem Istočnoga pitanja. To potvrđuje i oblik današnje Hrvatske kojoj nedostaje unutrašnjost, koja izgleda poput polu-mjeseca za što je, slikovito rečeno, kriv osmanlijski polumjesec, ali i neak-tivnost i kompromisna politika bečkog dvora.

Ova knjiga je, zapravo, prva sinteza o Istočnom pitanju na hrvatskom jeziku. Tu sam pokušao skupiti, sažeti i opisati sve ono što je o tome napi-sano u stručnoj i znanstvenoj literaturi, ali s težištem na Hrvatskoj i na neki način dati hrvatski pogled u tu dugu i prilično zamršenu problema-tiku. Započet ćemo s prvim neuspjesima i uzmacima Turaka-Osmanlija u sredini 16. stoljeća, dakle sa sigetskom bitkom 1566. koja je bila prijelom-nica na našemu području te s bitkom kod Lepanta 1571. koja je to bila na Sredozemlju. Naime, otad zapravo i počinje onaj proces koji nazivamo Istočnim pitanjem, iako ne možemo bez uvodnog dijela od dolaska Turaka u Europu, razumjeti njegove posljedice.

Napominjem da knjigu nisam zamislio kao isključivo znanstvenu, nego u nekim dijelovima, kao npr. onom o povijesti Istočnog pitanja uopće, i kao

1.indd 10 4/25/07 8:53:52 AM

Predgovor

11

znanstveno-popularni pregled bez navođenja literature i izvora. To se dje-lomice odnosi i na dio koji se bavi hrvatskim udjelom u protuosmanlijskim ratovima i rješavanju Istočnog pitanja. Za taj bi dio trebalo pomno pregle-dati bečke i druge arhive, a za to nije bilo vremena ni mogućnosti. Stoga ovaj rad treba uzeti više kao sabiranje rezultata, kao utvrđivanje problema i kao poticaj za daljnja istraživanja mlađim povjesničarima.

Čitatelj će primijetiti da knjiga ima pet temeljnih cjelina ili poglavlja. U prvom, historiografskom .uvodu, dao sam najvažnije podatke o onom što je u svijetu i u nas urađeno na tom području. U drugom sam obradio .pregled Istočnog pitanja kao europski proces, a u trećem i četvrtom .udio Hrvata i Hrvatske u zaustavljanju Osmanlija kao i njihov prilog rješavanju Istočnog pitanja što su ga provodili Habsburgovci, Mlečani, Poljaci, papa i drugi. U petom .dijelu su moji dosad objavljeni i dopunjeni radovi kao i novodopisani prilozi kojima sam zaokružio moje višedesetljetno bavljenje Istočnim pita-njem (npr. što su o tome pisali Ožegović, Tkalac, Rački, Kvaternik, Star-čević i drugi).

Pojam Istočno pitanje kao uobičajeni, tehnički termin, pišem namjer-no velikim slovom. Tursku državu nazivam najčešće meni najbližim na-zivom Osmanlijsko Carstvo, osim toga rabim i Osmansko Carstvo, što je prihvatila naša leksikografija, te radi raznolikosti i Otomansko Carstvo i Osmanska/Otomanska Carevina. Naime, iako tadanji povijesni izvori naj-češće govore o Turcima i Turskom Carstvu, taj je turski naziv u službenoj uporabi tek od 1923. godine. Uostalom, pojam Osmanlije mnogo je širi od naziva Turci i u njemu se kriju brojni drugi narodi poput Arapa, Tatara, Čerkeza, Grka, Albanaca, Srba, Bošnjaka i drugih.

I, na koncu, nešto o nazivu knjige u čemu sam se ponajviše kolebao. Gledajući tradiciju obrade tog problema u Hrvata, želio sam nastaviti ta-mo gdje su stali moji prethodnici. I dok je npr. I. I. Tkalac, pisao o Istoč-nom pitanju i Srbima, Rački .i .Starčević o tom problemu uopće, Kvaternik .je svoju knjigu naslovio Istočno pitanje i Hrvati. Ako bih slijedio sadržaj i način njegove obrade, onda bi naslov mogao glasiti: Istočno pitanje. Hrvatski pogled. Ipak, odlučio sam ići Kvaternikovim nedovršenim tragom i dati obrnuti naslov, tj. Hrvati i Istočno pitanje. Dakle, želio sam staviti Hrvate i Hrvatsku u žarište mojih razmatranja, dati njihov obično nepoznati i ne-priznati udjel u zaustavljanju osmanlijsko-bošnjačke i vlaške agresije i za-tim često bezimeni prilog u ratnim i oslobodilačkim akcijama koje su pri-donosile rješavanju Istočnog pitanja. Spomenuta agresija je poput poplave potopila gotovo čitav Balkanski poluotok, a njezino usporeno i djelomično povlačenje ostavilo je trajne posljedice koje su se ogledale u teritorijalnom opsegu hrvatskih zemalja, u njihovu obliku, u današnjoj etničkoj, gospo-darskoj, konfesionalnoj i kulturološkoj slici.

Dakle, četiri stoljeća ratovanja protiv osvajača s Istoka bila su tragična i sudbinska za Hrvate i Hrvatsku. Stoga nije slučajna uzrečica o “predziđu kršćanstva”, zapravo predstraži Europe koju su branili i “ostatci ostataka” nekoć velikoga kraljevstva hrvatskog. Nije slučajno što su ponajbolja djela



12

hrvatske umjetničke i narodne književnosti posvećena uglavnom tim teš-kim zbivanjima u borbi za opstanak. O tome govori Marulićeva .Judita, Zo-ranićeve .Planine, Gundulićev .Osman, Kačić-Miošićev .Razgovor ugodni..., Mažuranićeva .Smrt Smail-age Čengijića i naša najprevođenija narodna balada Hasanaginica .

Hrvatska je bila i ostala zemlja na granici svjetova, na “turskoj međi”, a i danas je na najzapadnijoj crti europskoga islamskog svijeta. Geopolitič-ke činjenice traju stoljećima, a one govore kako smo od početka 15. st. bili i ostali između Istoka i Zapada: Istoku Zapad, Zapadu Istok.

Hrvatski geopolitički križ(Hrvatski leksikon, sv. I., Zagreb 1996, str 463)


I . .

NEKE UVODNE .HISTORIOGRAFSKE ODREDNICE .

O ISTOČNOM PITANJU



15

“Istočno pitanje tako je staro po Europu i njezinu sudbinu; kako daleko dosiže poviest Rima, istokom europejskoaziatskim zavladavšega”... (E. Kva-ternik, Istočno pitanje i Hrvati, knjiga prva, pretisak, Zagreb 1997., 43).

“Imade li tko pravo iztisnuti nas Hrvate, iz borišta istočnoga pitanja na našem jugo-istoku Europe u XIX-tom vieku...”

“... imade li tko, opetujemo, pravo zanijekati kralju našemu onda, kada će udariti sat konačnomu razpravljanju istočnoga pitanja (t. j., kada će se jednom razkinuti ugovor parižki od g. 1856-te...) vlast uticanja u to razpravljanje; na korist posrednu ili neposrednu drugoga kojega, nama tudjega vladara?” (Isto, 191).

1. Što je Istočno pitanje

Nema države u Europi, poglavito u njezinu istočnom i jugoistočnom di-jelu, u kojoj se nije pisalo o Istočnom pitanju. Ponajviše se to odnosi na ve-lesile među kojima prednjače one koje su se nalazile na prvoj crti osmanlij-ske agresije kao što su Rusija i Habsburška Monarhija, te nešto manje na one u drugom planu, u zapadnoj Europi kao što su Francuska .i .Velika Britanija. One nisu bile izravno ugrožene ali su bile itekako zainteresirane da Rusija i Austrije ne ojačaju previše na račun Osmanlijske Carevine. To su nastojale onemogućiti izgovarajući se na europsku ravnotežu i na taj način, zapravo, pomagale održanju osmanlijske vlasti u Europi. Te su četiri vele-vlasti – prve dvije kao osmanofobi, a druge dvije uglavnom kao osmanofili – bile glavni pokretači ali i kočničari u rješavanju Istočnog pitanja.

Iako je Istočno pitanje, u biti, nastojanje da se Osmanlije i islam izbace iz Europe, ipak je teško dati definiciju toga čitavog procesa, tj. kad on po-činje, koliko traje i koje su njegove posljedice. Nekima je to “pitanje opstan-ka turske državne vlasti” na “Balkanskom poluotoku i istočnom Sredozem-lju”, drugima “bliskoistočni čvor međunarodnih proturječnosti u 18. i l9. stoljeću” i uz to “borba tzv. velesila za jači utjecaj u Osmanlijskoj Carevini”, trećima “kompleks političkih problema” koji traje do 1914. godine, itd.

U biti, u suženu vremenskom i prostornom obliku, Istočno pitanje obu-hvaća četiri najvažnije značajke: l. Oslobađanje područja koja su okupirali



16

Osmanlije, 2. njihovo vraćanje preko Bospora i Dardanela u Aziju, 3. borba za preuzimanje utjecaja u oslabljenoj Osmanskoj Carevini, i, 4. podjela oslobođenih područja među velesilama i dotad okupiranim narodima i državama. Dakle, Istočno je pitanje u cjelini višestoljetni proces sukobljavanja Istoka i Zapada, Prednje Azije i Europe, kršćanstva i islama, dviju kultura i civiliza-cija u kojima do potkraj 16. st. premoć ima azijska, a otad europska strana.

U tom dugotrajnom procesu ratovanja, ustanaka, diplomatskih nadmu-drivanja, sklapanja brojnih mirovnih ugovora i stalnih zahtjeva za refor-mama u Osmanlijskoj Carevini prednjačile su Austrija i Rusija, jednako u ratovima kao i u istjerivanju Osmanlija iz Europe. S druge su strane nji-hova nastojanja pokušavale onemogućiti Francuska .i .Velika Britanija ko-je nisu dopuštale izlazak Rusije na Sredozemlje, odnosno Austrije u donje Podunavlje i na Balkanski poluotok. Te su velesile pokušavale dobiti povla-šteni utjecaj u Carigradu, tzv. kapitulacije, a umjesto razbijanja Osman-lijske Carevine predlagale su reforme na europski način. Budući da te re-forme nisu mogle uspjeti, rastezalo se Istočno pitanje sve do Balkanskih ratova i Prvoga svjetskog rata 1914.–1918. U 16. i 17. st. navedenim su se silama pridruživale povremeno Španjolska .i .Poljska, a od 19. st. i Pruska .koja je ujedinila Njemačku te jednako tako ujedinjena Italija .

U zaustavljanju Osmanlija u doba plime njihovih osvajanja sudjelovali su i drugi malobrojniji narodi koji su izgubili svoje države, počevši od osta-taka velikog Bizanta, preko Bugara, Srba, Rumunja, Bosanaca-Hercego-vaca i Crnogoraca. Oni su u doba oseke Osmanlijske Carevine činili glav-nu masu pobunjeničkih jedinica koje su se odazivale na pozive iz Moskve i Beča, te Mletaka ili rimskog pape. Na istočnom Sredozemlju ili Levantu svoje su posjede branili i pomalo gubili Genovežani .i .Mlečani . .Ovi .su .po-sljednji čuvali svoje zemlje, luke i utvrde na današnjemu hrvatskom, cr-nogorskom, albanskom i grčkome primorju. Svi spomenuti sudjelovali su prema prilikama i snazi i u rješavanju Istočnog pitanja, poglavito nakon srpskih ustanaka i grčkog ustanka u početku 19. stoljeća.

Unutar Osmanlijskog Carstva živjeli su i drugi narodi koji su se tek u novije doba ustrojavali kao nacije i tražili afirmaciju i svoj etnički teri-torij, poput Albanaca .i .Makedonaca. Tijekom nekoliko stoljeća nestalo je i nekoliko naroda i etničkih skupina kao što su bili Vlasi .i .Cincari koji su se kao pravoslavni vjernici pretopili u Srbe, Rumunje, Grke, a na vjerskoj osnovici ustrojili su se kao narod i Bošnjaci-muslimani. Ostalo je ponešto i pravih Turaka na Sandžaku, Kosovu, u Makedoniji, Trakiji i Rumeliji koji su s Albancima-muslimanima i istovjercima u Bosni, Hercegovini, dijelu Crne Gore tvorili jedan islamski krak od Jedrena (Edirne) do Bihaća. U gospodarskom, poglavito trgovačkom, pomorskom i diplomatskom djelova-nju unutar Osmanlijskog Carstva važnu su spojnicu s Europom činili Grci uopće, te oni iz carigradskog dijela zvanog Fanar kao i naši Dubrovčani.

Dakle, tijekom osmanlijske agresivne plime i regresivne oseke, u koju ubrajamo i rješavanje Istočnog pitanje, bitno se promijenila etnička, kon-fesionalna i kulturološka slika čitavoga Balkanskog poluotoka, ali i Male


Dragutin PavličevićHRVATI I ISTOČNO PITANJE .

Nakladnik .Golden marketing-Tehnička knjiga .

Zagreb, Jurišićeva 10tel.: 01/4810-819, 4810-820 .

faks: 01/4810-821 .e-mail: [email protected] .

www.gmtk.net

Lektorica .Alka Zdjelar-Paunović

Korektor .Snježan Hasnaš

Likovno rješenje korica Bojan Krstić

Grafički urednik .Danijel Šah

Tisak i uvez Profil, Zagreb svibanj 2007.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 631650.


Documents

Dragutin Pavličević HRVATI I ISTOČNO PITANJE