Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945. - 1953

Vera Katz

DRUŠTVENI I EKONOMSKI RAZVOJBOSNE I HERCEGOVINE 1945. – 1953.

VERA_Katz_knjiga_FINAL s indeksima.indd 1 6/29/11 7:32 AM

HISTORIJSKE MONOGRAFIJEKnjiga 6

Izdavač:Institut za istoriju, SarajevoAlipašina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovinawww.iis.unsa.ba

Urednik:prof. dr. Husnija Kamberović

Recenzent:prof. dr. Husnija Kamberović

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo 338(497.6)”1945/1953”330.342.151(497.6)”1945/1953” KATZ, Vera Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945.-1953. / Vera Katz. - Sarajevo: Institut za istoriju, 2011. - 431 str. : graf. prikazi ; 24 cm. - (Historijske monografije ; knj. 6) Bilješka o autorici: str. 231. - Bibliografija: str. 407-418 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst. ISBN 978-9958-649-08-0 COBISS.BH-ID 18917894


Vera Katz

DRUŠTVENI I EKONOMSKI RAZVOJ

BOSNE I HERCEGOVINE 1945. – 1953.

INSTITUT ZA ISTORIJUSarajevo, 2011.


Štampanje ove knjige pomogli su Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH, Mostar

i Fondacija za izdavaštvo - Fondacija za nakladništvo, Sarajevo


5

SADRŽAJ

Predgovor................................................................................. 7

Uvod........................................................................................ 9

Mjesto.i.uloga.Bosne.i.Hercegovine..u.socijalističkoj.Jugoslaviji...................................................... 23

Geopolitički kontekst, prirodni resursi i povijesno naslijeđe ............ 23

Demografska slika bosanskohercegovačkog društva ...................... 31

Osnovne strukture stanovništva u Bosni i Hercegovini .................... 42

Narodna.vlast.i.proces.strukturalne.transformacije..u.Bosni.i.Hercegovini.............................................................. 78

Bosna i Hercegovina kao federalna jedinica .................................. 78

Administrativno-teritorijalna podjela i daljnja organizacija vlasti u Bosni i Hercegovini (1945.-1953.) ................ 107

Smjena društvenih elita na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni ...................................... 161

Uspostavljanje.državnog.monopola.nad.gospodarstvom.......... 198

Stvaranje državne svojine .......................................................... 198

Osnovne karakteristike gospodarstva u prijelaznom periodu ......... 226

Siromaštvo kao odrednica gospodarskog razvoja ......................... 247


Vera Katz | DRUŠTVENI I EKONOMSKI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE 1945. – 1953.

6

Privredni.plan.i.kapitalna.izgradnja.po.modelu..“socijalističke.industrijalizacije”.(1947.-1952.)..................... 264

Privredni plan kao instrument promjene gospodarske strukture zemlje ........................................................................ 264

Mjesto Bosne i Hercegovine u Petogodišnjem planu FNRJ ............ 279

Razvitak “narodne privrede” prema Petogodišnjem planu NR Bosne i Hercegovine (1947.-1952.) ...................................... 293

Realizacija Petogodišnjeg plana u Bosni i Hercegovini (1947.-1952.) ........................................... 308

Jačanje mobilizacijskih funkcija društveno-ekonomskog sustava početkom 50-tih godina .............. 349

Putevi.tranzicije.iz.državnog.u.samoupravni.socijalizam.......... 368

Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja ......... 368

Društveni plan Narodne Republike Bosne i Hercegovine za 1953. godinu ....................................................................... 379

Traženje novog puta ................................................................... 385

Zaključak............................................................................. 394

Summary.............................................................................. 401

Izvori.i.literatura................................................................... 407

Popis.kratica........................................................................ 419

Indeks.osobnih.imena........................................................... 421

Indeks.geografskih.pojmova.................................................. 424

Bilješka.o.autorici................................................................ 431


7

PREDGOVOR

Kad sam se početkom 80-ih godina 20. stoljeća počela baviti historiograf-skim istraživanjima, bila sam mladenački zanesena uvjerenjem da će do danas biti napisane brojne znanstvene knjige o povijesti Bosne i Hercego-vine, u kojima će biti obuhvaćeno njeno komunističko razdoblje. Među-tim, nakon obrane magistarske radnje i dobivanja službene ulaznice u svijet znanosti, morala sam prestati o tome razmišljati jer je 90-tih godina došao rat. Prekid istraživanja i gubitak kontakata s kolegama iz ostalih jugosla-venskih republika, uspostavljenih na Savjetovanju o problemima istraživa-nja historije SFRJ 1945.-1980.1, u Institutu za istoriju u Sarajevu imao je za posljedicu zaostajanje u znanstvenoj produkciji djela o komunističkom razdoblju. Tada zacrtani planovi istraživanja o najvažnijim temama iz po-slijeratne povijesti, kako se u to vrijeme nazivao taj period, prema kompa-rativnoj metodi za pojedine jugoslavenske republike, u bosanskohercego-vačkoj historiografiji nisu mogli biti ostvareni i sve do danas je poremećena dinamika istraživanja.

Ova knjiga predstavlja rukopis doktorske disertacije Društveni i eko-nomski razvoj Bosne i Hercegovine u tranziciji 1945.-1953. godine, obranjene 17. travnja 2006. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu pred povjerenstvom u sastavu: prof. dr. Iljas Hadžibegović, dr. Zijad Šehić i dr. Husnija Kamberović. Osim članovima povjerenstva, želim na poseban način zahvaliti svom mentoru prof. dr. Iljasu Hadžibegoviću (1938.- 2010.) na darovanom vremenu, na uputama i sugestijama, ali i na hrabrenju da se radnja dovede do kraja. U spomen na njegov lik i djelo, ova knjiga koncep-

1 Časopis za suvremenu povijest 17 (1), Zagreb, Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, 1985.



8

cijski ne odstupa od rukopisa doktorske disertacije s namjerom da svjedoči o historiografskoj školi na kojoj smo izgrađivali određeni znanstveni profil.

Također, zahvalu upućujem osoblju Arhiva Bosne i Hercegovine i na-pose izvanrednoj arhivistkinji Mini Kujović, uz čiju sam pomoć pregledala brojne fondove i koja mi je dala važne savjete.

Veliku zahvalu upućujem dr. Husniji Kamberoviću koji je u dva navrata recenzirao rukopis i dao mi korisne primjedbe. Zahvaljujem svom prijatelju i kolegi Igoru Miškoviću koji je pročitao rukopis i izrazio pozitivno mi-šljenje o načinu prezentiranja naslovljene problematike. Osim toga, Igoru Miškoviću zahvaljujem na korekturi teksta i izradi imenskog i geograf-skog registra. Također, želim zahvaliti dragoj prijateljici Vesni Krajinović na pedantnoj i stručnoj lekturi. Dakako, zahvaljujem Institutu za istoriju u Sarajevu i direktoru dr. Husniji Kamberoviću što su iskazali zanimanje za moj rukopis i odlučili ga objaviti uz financijsku pomoć Federalnog mini-starstva obrazovanja i nauke, Mostar i Fondacije za izdavaštvo – Fondacije za nakladništvo Sarajevo.

Članovima moje obitelji zahvalit ću osobno. Njihov doprinos bio je po-sredan, ali poticajan, naročito onda kada su mi drugi poslovi oduzimali vrijeme i pozornost. Jednog člana obitelji ipak moram izdvojiti jer je nepo-sredno sudjelovao u izradi knjige. To je moj sin Leo koji je tehnički uredio obilje tabličnog materijala.

Koliko sam uspjela u svojoj namjeri približavanja znanstvenoj razini i jesam li se oslobodila ideološkog šablona u kojem sam školovana, ali i ne-ugodnog iskustva s komunističkim sustavom iz vremena djetinjstva, ostav-ljam dobronamjernim čitateljima da procijene.

Autorica

U Sarajevu, 17. travnja 2011.


9

UVOD

Premda je prošlo preko šezdeset godina od kraja Drugog svjetskog rata, povijest je Bosne i Hercegovine nakon 1945. godine još uvijek zastupljena u pionirskim radovima. Bez obzira na činjenicu da su davno minula deset-ljeća od pada Berlinskog zida, važnog događaja koji je simbolički označio slom komunizma, zatim od zabrane komunističke partije u Rusiji 1991. go-dine, kao i od nestanka Jugoslavije i Saveza komunista Jugoslavije, u bosan-skohercegovačkoj historiografiji nisu zabilježeni veći pomaci koji se odnose na socijalistički period, te su oni i dalje rijetki, fragmentarni i pojedinačni. U okviru tih prijelomnih godina dvadesetog stoljeća potrebno je istraživati i povijest Bosne i Hercegovine koju ovi događaji nisu mimoišli nego su je iz temelja uzdrmali. Bosna i Hercegovina se može uzeti kao jedan od školskih primjera istraživanja od vremena uspostavljanja komunističkog ideološkog koncepta vlasti u jednoj zemlji, još tijekom Drugog svjetskog rata, pa do razdoblja sloma socijalističkog društvenog sustava. Prema već ustaljenom metodološkom principu, bosanskohercegovačku povijest nakon 1945. go-dine potrebno je istraživati u okviru jugoslavenske države kojoj je Bosna i Hercegovina pripadala sa statusom federalne jedinice. Pri tomu treba ima-ti u vidu položaj druge Jugoslavije u razjedinjenom poslijeratnom svijetu, između Istoka i Zapada, vrlo blizu “gvozdenoj zavjesi”, sintagmi koju je Winston Churchill posudio od Etel Snoudena2 (Ethel Snowden) i učinio aktualnom na koledžu u Fultonu, 5. ožujka. 1946., u nazočnosti američkog

2 Citirano prema: Volter LAKER, Istorija Evrope 1945-1992., Beograd, 1999., 5., (Ethel Snowden, Through Bolshevik Russia (Kroz boljševičku Rusiju), New York- London, 1920., u kojoj se kaže: “Najzad smo stigli iza gvozdene zavjese“, 32.)



10

predsjednika Harry Trumana, a prema čijem tumačenju “su je komunisti spustili između svog i slobodnog svijeta”.3

U vrijeme poslijeratne hladnoratovske politike, SAD i SSSR su se iz-dvojile s vojnom, političkom i ekonomskom moći nad ostatkom svijeta, kao dvije supersile koje su kontrolirale svaka svoj dio interesne sfere, što je bio uvod u njihovu političku i ideološku konfrontaciju. Brojni politički događaji zaoštravali su sukobe u svijetu do ivice ratnog konflikta. Tijekom desetak godina poslije rata, Zapad se zanimao za Jugoslaviju u spoljno-političkom kontekstu njenih granica na sjeverozapadu, jer im je bilo vrlo jasno da se ona već bila utopila u sovjetskom socijalističkom bloku dr-žava, napuštajući koncept građanskog društva, ali je bilo upitno koje su građanske snage, proizišle iz rata, bile uopće sposobne nametnuti izgradnju demokratskog društva zapadnoeuropskog tipa u Jugoslaviji. Unutar jugo-slavenskog socijalističkog modela, a na primjeru bosanskohercegovačkog društva, mogu se pratiti procesi izrastanja jednopartijskog sustava vlasti. Tijekom povijesti, jugoslavenske su zemlje bile prostor preko kojeg su ve-like sile i susjedi ostvarivali svoje interese, a unutar tog jugoslavenskog, ni bosanskohercegovački nije bio izuzetak. Mijenjanje društveno-političkih sustava ostavljalo je posljedice na njen ukupni ekonomski razvitak. Više-konfesionalno bosanskohercegovačko društvo, u kome je prisutno katoli-čanstvo i pravoslavlje, Crkva bosanska, islam i židovstvo, još je od vremena razvijenog feudalizma do suvremenog doba doživljavalo diskontinuitete u razvoju. Prema tome, uspostavljanje socijalističkog društva koje je u svoje temelje ugradilo “bratstvo-jedinstvo” kao način rješavanja nacionalnog pi-tanja, bilo je samo još jedno iskustvo u bosanskohercegovačkoj povijesti.

Snažna sovjetska država djelovala je moćno, a osobito u globalnom stra-teškom nadmetanju sa SAD-om. Pod sovjetskim utjecajem, Jugoslavija je primijenila u praksu institucije koje su se pokazale djelotvornim na sovjet-skom primjeru, a to su: komunistička partija kao prethodnica režima; ide-ologija koja je nametana svim dijelovima društva; plansko gospodarstvo na temeljima konfiskacije, eksproprijacije, agrarne reforme i nacionalizacije; centralizirana uprava prema strogo hijerarhijskoj nomenklaturi koja je bila

3 Thomas S. ARNIS, Encyclopedia of the Cold War, New York, 1994., p 127.


UVOD

11

u sprezi državne i partijske vlasti na svim razinama, uz strogo kontrolirani partijski sigurnosno-policijski aparat.

Bosanskohercegovački državni prostor je zanimljiv tijekom cijele svoje prošlosti s obzirom na geopolitički položaj između Istoka i Zapada, Me-diterana i Panonije, u kontinuiranoj relaciji s velikim imperijalnim susta-vima kojima su pripadali dijelovi ili cijeli teritorij Bosne i Hercegovine. Njena povijesna gibanja su bila vrlo slična gibanjima u ostalim zemljama na balkanskom prostoru. Brojni istraživači su Bosnu i Hercegovinu vidjeli na različite načine. Jedni su je opisivali kao zemlju mržnje, ratnih sukoba i međusobne netrpeljivosti, dok su drugi pronalazili spone među svim tim različitostima u društvu tolerancije, te se neprestano postavljalo pitanje jesu li ti civilizacijski različiti utjecaji obogaćivali ovu zemlju ili su davali povoda za nove razmirice. Pitanje razlika i konflikata osobito nameću događaji iz posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, nakon kojih se nanovo pokušavaju iz-graditi mostovi k toleranciji među suprotstavljenim političkim interesima. U objašnjavanju suvremenih događaja, povjesničari se često vraćaju starim temama u već poznatom trendu u historiografiji, k reinterpretiranju poje-dinih pitanja, ali i otvaranju novih, a sve u nastojanju da znanstveni prilozi obogate put koji ima za cilj osvijetliti periode iz bosanskohercegovačke povijesti. Rezimirajući, s vremena na vrijeme, dostignuća historiografije u Bosni i Hercegovini,4 povjesničari konstatiraju značajan broj kvalitetnih radova za starija razdoblja, ali se uvijek naglašava vrlo važan zadatak hi-storijske znanosti u istraživanjima nedavne prošlosti, vremenski determi-nirane 1945. godinom. Isprike za to povjesničarima su bile nesređenost i nedostupnost arhivske građe, zatim pozivanje na teoriju povijesne distance od određenih događaja, uz napomenu da su akteri tih događaja živi, za-tim nenaklonjeno političko okruženje i autocenzura zbog uspostavljenog nadzora nad historiografijom. Međutim, nakon pada komunizma u svijetu,

4 Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982), Sarajevo, 11. i 12.2.1982., Posebna izdanja ANUBiH, knj. LXV., Odjeljenje društvenih nauka 12., Sarajevo, 1983.; Referati sa međunarodnog naučnog skupa Historiografija o Bosni i Hercegovini 1980.-1998., Prilozi, 29., Institut za istoriju, Sarajevo, 2000.; Naučni skup Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990.-2000. ANUBiH, Posebna izdanja, knj. CXX., Odjeljenje društvenih nauka, knj 36., Sarajevo, 2003.



12

raspada jugoslavenske federacije i nastanka Bosne i Hercegovine kao suve-rene države, povjesničarima se nametnula jedna cijela epoha za istraživanje.

Za razliku od devetnaestog, kao “dugog stoljeća”, poznati svjetski po-vjesničar je 20. stoljeće okarakterizirao kao “kratko stoljeće” (Hobsbawm), zatim kao vrijeme dva svjetska oružana i hladnoratovska sukoba, vrijeme neprekidnih i brojnih lokalnih sukoba, narastajućeg terorizma, visokog tehnološkog razvoja, revolucija u svim aspektima ljudskog življenja, kao vrijeme ideologije, globalizacije svijeta i sl. Svakako, sve te promjene su s manje ili više intenziteta utjecale na Jugoslaviju / Bosnu i Hercegovinu. Kronologija događaja je snažno zgusnuta, pa istraživač mora definirati pro-stor, vrijeme, temu i metodu za prezentiranje rezultata znanstvenih istra-živanja. U ovom je radu definirani prostor Bosna i Hercegovina, razdoblje u intervalu od 1945. do 1953. godine, a problematika se odnosi na glavne procese društveno-ekonomskog razvoja u naznačenom tranzicijskom vre-menu. Ustvari, u ovom relativno kratkom vremenu, učvrstile su se institu-cije vlasti koje će kasnije obilježiti jugoslavenski socijalizam i međunarodni položaj jugoslavenske države. Prilikom odabira metode rada uvijek postoji dilema: treba li pratiti događaje kronološki ili problemski? S obzirom na obimnost naslovljene teme, kombinirane su obje metode da bi se izbjegla ponavljanja općeg konteksta dešavanja, a naglasak je postavljen na razu-mijevanje tranzicijskog procesa u vezi s izabranim najvažnijim pitanjima društveno-ekonomskog razvoja.

Većina dosadašnje historiografske literature koja se odnosi na Bosnu i Hercegovinu u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata bilježi postupan napredak na putu k modernijem društvu. Na povjesničaru je da odgovori koliko je taj napredak stvaran u odnosu na ono što je bilo bosanskohercego-vačko društvo prije rata, a koliko je daleko u odnosu na razvijenije dijelove jugoslavenske federacije. Istraživači su također svjesni da je “(...) svaki isto-rijski iskaz, ili argumentacija selektivan u odnosu na svoj predmet, to jest obeležja opisa, objašnjenja i tumačenja uvijek su samo izbor, a nikad potpu-no preslikavanje obeležja datog predmeta koji treba ispitivati”.5 No, treba se barem nastojati približiti toj slici vremena i izbjeći neke već uspostavljene

5 Jirgen KOKA, O istorijskoj nauci, Beograd, 1994., 255.


UVOD

13

šablone. Pitanje je koliko se povjesničar može snaći u povijesnim vrelima te odgovoriti na pitanja gdje je mjesto bosanskohercegovačkog društva u tom vremenu obnavljanja života poslije oružanog sukoba svjetskih razmjera, ali i strašnih međunacionalnih sukoba unutar jugoslavenskog prostora. U tako kompleksnim političkim prilikama potrebno je izučavati povijest Bosne i Hercegovine kao nerazvijene federalne jedinice, kakav je tretman imala od savezne vlade. Treba ustanoviti što je očekivala, a što dobila s obzirom na teret koji je podnijela tijekom rata, te kakva je važnost njenog geopolitičkog položaja u mirnodopskim uvjetima, pogotovo u vrijeme jugoslavensko-so-vjetskog sukoba. Važno je odrediti društveno-ekonomske procese u vreme-nu korjenitih promjena koje su išle prema obrascu hijerarhijski organizira-ne “nove vlasti” u svim dijelovima društva.

U jugoslavenskoj historiografskoj literaturi period poslije Drugog svjet-skog rata se, uglavnom, periodizacijski određuje u vremenu od 1945. do 1990. godine. Unutar ovog razdoblja moguća su minimalna odstupanja kod periodizacije, u ovisnosti od toga upravlja li se pojedini povjesničar svjetskim ili lokalnim događajima. Godina 1945. je početna periodizacijska godina, a datumi unutar nje mogu biti svibanj, kao mjesec pobjede nad fa-šizmom, ili kolovoz iste godine, koji označava kapitulaciju Japana, ali time i početak zastrašujuće nuklearne prijetnje cijelom svijetu. S pravom se kao početne godine istraživanja mogu susresti 1943. i 1944. godina jer su to bile početne godine u određivanju događaja na jugoslavenskoj razini, naro-čito kada su u pitanju pripreme za konstituiranje buduće “narodne vlasti” u jugoslavenskoj federaciji. Svršetak ovog vrlo burnog razdoblja svjetske povijesti veže se za 1989. godinu, kada je srušen Berlinski zid, za događaj koji je otvorio značajne promjene u istočnoeuropskim socijalističkim ze-mljama, ubrzao kraj koncepta komunističkog ideološkog sustava i promje-nu političke karte Europe. U nekim socijalističkim zemljama federalnog tipa, disolucija je obavljena mirnim političkim sredstvima, u drugim, kao u Sloveniji, kratkim sukobom, a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini dugotraj-nim ratom 1991./1992.-1995. godine, započetim nakon što se nisu mogla iznaći politička rješenja među članicama jugoslavenske federacije. Unutar ovog pedesetogodišnjeg povijesnog okvira u jugoslavenskoj historiografiji uobičajna je periodizacija: 1945.-1952./53., 1953.-1963./65., 1963./65.-



14

1974., 1974.-1990. i 1991./92. do današnjih dana. Najmanja su razmimo-ilaženja među povjesničarima za prvo razdoblje, do 1953. godine. Branko Petranović,6 utemeljio je, s pravom, 1953. kao periodizacijsku godinu. On ju je smatrao godinom do koje je definitivno uobličen politički sustav Jugo-slavije, usvojen Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja FNRJ i usuglašeni ustavni zakoni u svim republikama, čime je i pravno potvrđen već uvedeni proces samoupravljanja, zatim napuštena politika kolektivizacije. To je bila i godina popisa stanovništva, kao još jednog od važnih događaja koji su bitni za određivanje periodizacijskog graničnika. Postoje povjesničari, politolozi i filozofi koji iznose argumente za druga-čiju periodizaciju, npr. Predrag Vranicki 7 dijeli revoluciju na četiri etape: prvu od 1941. do 1945., drugu od 1945. do 1950., treću od 1950. do 1965. godine itd. Dušan Bilandžić8 u svojoj periodizaciji polazi od 1948. godine i period ograničava sa 1953. godinom, ali se u nekim kasnijim radovima dvoumi između 1948. i 1949. kao početne godine za razdoblje poslije Dru-gog svjetskog rata u Jugoslaviji. U stvari, periodizacija ovisi o događajima koje povjesničari smatraju bitnim, pa su tako neki uzimali partijske kon-grese, drugi popise stanovništva, treći reformske tendencije u ekonomiji, četvrti bitne rasprave iz oblasti kulture, osobito kongrese književnika, itd.

U ovom je istraživanju periodizacijski okvir 1945.-1953. U njemu je svaka godina prvog desetljeća socijalističke Jugoslavije bitna u tranzicij-skom pogledu. Godina 1945. označila je kraj oružanog sukoba i početak mirnodopskog razvoja s aktivnostima koje su bile usmjerene k normalizi-ranju svakodnevnog života i legaliziranju državno-političkog sustava. 1946. godina je bila bitna kao vrijeme snažne državne intervencije u gospodar-stvu i pripreme za prelazak na državnu plansku ekonomiju. 1947. godinu je obilježilo usvajanje Prvog petogodišnjeg plana, uzdignutog na razinu općenarodnog patriotskog cilja. 1948. godina je zapamćena po Rezoluciji Informbiroa, sukobu sa Sovjetskim Savezom i zemljama Kominforma, ali

6 Branko PETRANOVIĆ, Istorija Jugoslavije1918-1988., knj. III., Beograd, 1988.7 Predrag VRANICKI, Historija marksizma, I.-II., V. izdanje, Zagreb, 1987.8 Dušan BILANDŽIĆ, Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije – Glavni procesi, Zagreb, 1978.


UVOD

15

i žestokom obračunu na relaciji “za ili protiv Staljina” na unutrašnjem par-tijsko-političkom planu. 1949./1950. godinu je obilježilo traganje za vlasti-tim putem u socijalizam. 1951. godine je bila revizija Prvog petogodišnjeg plana i donesena je odluka u vezi s njegovim prolongiranjem za jednu godi-nu. 1952. godina je bilo vrijeme izuzetne suše, pada proizvodnje i dobivanja značajne pomoći sa Zapada. 1953. godina potvrđuje društveno-ekonomske i političke promjene do kojih je došlo od 1950. do 1953., kada je ustavno-pravno zaokružen politički sustav koji je odgovarao nagovještenim pro-mjenama na unutrašnjopolitičkom i vanjskopolitičkom planu. Potrebno je naglasiti da su periodizacijske godine bitne za istraživača, ali ne i ograniča-vajuće za društvene procese, jer su se vrlo često posljedice nekih povijesnih događaja i političkih zaokreta osjećale i ostvarivale tek u godinama koje su dolazile, kao npr. uvođenje samoupravljanja, koje se poslije ovog perioda nastavilo razvijati u punom zamahu. Kada je povijest Bosne i Hercegovine u pitanju, opravdan je izbor periodizacije između 1945. i 1953. godine jer su svi događaji koji su obilježili jugoslavenski razvoj bitni i za bosansko-hercegovački. S obzirom na državno-političko uređenje Jugoslavije, nakon kraćeg ili dužeg vremena sve značajne odluke i procesi za cijelu zemlju bili su preslikani i na njene federalne jedinice. Prema tome, nekih bitnih bosan-skohercegovačkih posebnosti nema da bi se na osnovi njih za ovo vijeme mogla postaviti drugačija periodizacija. Međutim, u odnosu na postavljenu periodizaciju, u objašnjavanju nekih važnih političkih i ekonomskih pitanja bilo je potrebno vratiti se i na 1943. i 1944. godinu. To je bilo neophodno s obzirom na činjenicu da je “nova vlast” crpila svoj poslijeratni legitimitet iz vremena rata, narodnooslobodilačke borbe i odluka Antifašističkog vi-jeća narodnog oslobođenja Jugoslavije i Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine.

Izbor naslova Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945.-1953. godine proizlazi iz istraživanja spomenutog povijesnog razdoblja, u kojem su se ostvarili strateški i taktički ciljevi Komunističke partije Jugosla-vije (KPJ). Naime, KPJ je kao glavni ideološki akter polazila od političkog uvjerenja da se ukupni društveni i ekonomski život jugoslavenske zajednice mora oblikovati prema socijalističkom modelu organizacije društva. Prema tome, potrebno je utvrditi, na osnovi postojeće literature, objavljene i neo-



16

bjavljene arhivske građe i statističkih podataka, (ne)srazmjere između ide-ologiziranih htijenja vodećih političkih snaga i (ne)raspoloženja određenih društvenih struktura, u čije ime one nastupaju, te ekonomskih mogućnosti društva za ostvarivanje tih promjena. Osim toga, potrebno je istražiti vri-jeme kontinuiranog razaranja postojećih oblika, odnosa i institucija vlasti i njihovu zamjenu novim, što euforično prihvaćaju i sprovode pobjednici iz rata, a nevoljno čine određeni društveni slojevi koji su odbijali komunistički koncept vlasti. Borba za vlast često je vođena uz lomljenje snažnih otpo-ra, kako u ruralnim, tako i u malobrojnim urbanim sredinama. Realizacija naslovne teme podrazumijeva analiziranje razdoblja obnove i izgradnje, prvog petogodišnjeg plana, radnih akcija, izgradnje pruga, putova i gradi-lišta, agrarne reforme, kolonizacije, kolektivizacije sela, masovnih akcija na opismenjavanju, izgradnje školstva na svim razinama, osnutka znanstvenih zavoda, provedbe konfiskacije, eksproprijacije, nacionalizacije, ustavnog uređenja, partijske organizacije i njenih kongresa, sukoba s Informbiroom, ekonomske blokade i izolacije, zatim postupnog otvaranja prema Zapadu i programskog iskoraka u samoupravni socijalizam. Spomenuto razdoblje bilo je i vrijeme Golog otoka, represije prema “narodnim neprijateljima” i informbiroovcima, strogo kontroliranih informacija i uobičajenih infor-mativnih razgovora, nadzora nad privatnim i javnim životom pojedinca, javnog iskazivanja revolucionarnog zanosa s jedne i vrlo prisutnog straha s druge strane, a sve uz propisane limitirane kartice za racionalno snabdije-vanje stanovništva, određene prema socijalnom statusu u društvu. Ukupna uspostava novih institucija vlasti imala je za podlogu neizostavno podsje-ćanje na herojski put kojim je narodnooslobodilačka vojska prošla tijekom rata, kao i na obveze prema “palim borcima”, uz isticanje potrebe za odri-canjem na putu u “bolju i svjetliju budućnost”, koja je, prema službenim tumačenjima, bila ostvarljiva svima, pod uvjetom da se slijede upute i direk-tive “narodne vlasti”, koja je na taj način sebi gradila legitimitet.

S obzirom na široko spomenutu problematiku, a da bi se odgovorilo na-slovu, ovaj istraživački rad ograničio se na najbitnija pitanja na osnovi kojih se mogu objasniti pravci tranzicije bosanskohercegovačkog društva u na-značenom periodu. Prezentirana je državno-politička i ekonomska struk-tura sa glavnim procesima, u koje je moguće dodatno uklopiti sve ostale


UVOD

17

parcijalne teme, ovdje namjerno izostavljene da ne bi opteretile obimnost prezentiranog. Prema danoj osnovnoj strukturi, prvo je određeno mjesto Bosne i Hercegovine u socijalističkoj Jugoslaviji, ukazano je na njen geo-politički položaj, prirodne resurse, nezaobilazno povijesno naslijeđe, sta-novništvo i njegova strukturalna obilježja. Imajući u vidu te polazne osnove prirodnog i ljudskog potencijala, određen je status bosanskohercegovačke federalne jedinice u saveznoj državi, ali i rekonstruiran proces tranformacije “nove vlasti” preko unutrašnje administrativno-teritorijalne podjele, njene organizacije i vrlo česte reorganizacije. S obzirom na potpunu izmjenu vla-sti, analizirane su snage koje su nosile taj preobražaj, a on se mogao obja-sniti smjenom društvenih elita na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Upotreba termina “elita” u novijim historiografskim djelima, u potpunosti odgovara problematici, jer je to bila stvarna društvena snaga koja je imala i političku i ekonomsku moć da iznese sve promjene prema zacrtanom projektu (programu) uspostavljanja socijalističkog društva. Njena politička vlast i prema njoj uređen državni ustroj, od mjesne do savezne razine, bio je upotpunjen paralelnim uspostavljanjem monopola nad ukupnim gospo-darstvom procesom stvaranja državne svojine. Dalje, u ovom radu se sma-tralo neophodnim opisati osnovne karakteristike bosanskohercegovačkog gospodarstva koje je bilo krajnje nerazvijeno, a siromaštvo mu je bilo glavna odrednica. U jugoslavenskom gospodarskom razvoju naglasak je bio po-stavljen na “industrijalizaciji i elektrifikaciji” zemlje, pa je u okviru toga i Bosna i Hercegovina dobila svoje zadatke u Prvom petogodišnjem planu. S obzirom na njene prirodne resurse i nerazvijenost industrijske proizvodnje, glavni su gospodarski objekti bili povezani s eksploatacijom uglja, šuma i željezne rude, a adekvatno tome i razvoj teške industrije. Da bi se shvatio gospodarski razvoj Bosne i Hercegovine, analiziran je petogodišnji plan ne samo preko njegovog ambicioznog zacrtavanja zadataka nego i preko njegove realizacije i relacije prema jugoslavenskom prosjeku. Posebno je naglašen način ostvarivanja napretka u gospodarstvu na račun društvenog standarda koji je bilježio krajnju oskudicu. Posljednje se kratko poglavlje rada završava 1953. godinom, u stvari tu se rezimira razina dostignutog ra-zvoja. Ovo je poglavlje uvršteno u funkciji nagovještaja nove faze u razvoju jugoslavenskog/ bosanskohercegovačkog društva i otvaranja mogućnosti ka bržem prijelazu iz državnog u samoupravni socijalizam.



18

Istraživanje je u ovom radu dodatak slici tog burnog vremena kroz koje je prošlo bosanskohercegovačko društvo tijekom dijela svoje povijesti. Iska-zani putevi tranzicije na najznačajnijim primjerima u razvoju bosanskoher-cegovačkog društva osvjetljavaju razdoblje u kojem je Partija kontrolirala sve poluge moći i svojim monopolom stvorila dominaciju političke sfere nad gospodarskom i nad društvom u cjelini, čak i u vrijeme uvođenja samo-upravljanja, društveno-ekonomskog eksperimenta kojim se pokušao nadići početak narastajuće krize u društvu, osobito u gospodarstvu. Problemi u istraživanju naznačenog razdoblja tiču se nedostatka analitičkih katego-rija, npr. u poimanju prihvatljivog odgovora na pitanje što je to tranzicija. Tranzicija je termin za koji nema adekvatnog tumačenja, stoga se najbo-ljim pokazalo prihvaćanje osnovnog značenja riječi tranzicija kao prijelaz (lat. transire = prijeći). To se može uzeti kao pojam kojim se želi objasniti organizirani prijelaz društva od višestranačkog u jednopartijsko, od privat-nog vlasništva u državno, od tržišne ekonomije na plansko gospodarstvo, od agrarnog društva k industrijskom, od nepismenog stanovništva k višim stupnjevima obrazovanja i dr. U okviru prezentirane tranzicije važno je bilo odgovoriti na pitanja kako je organiziran taj prijelaz, kojim snagama, na koji način, kojim sredstvima i do kojih je rezultata ostvaren napredak.

Nakon obrazloženja predmeta istraživanja, njegove strukture i metode u radu potrebno se kratko osvrnuti na izvore i literaturu. Za različita po-glavlja morale su se koristiti i različite vrste izvora. Kao prvo, za opće poka-zatelje prirodno-geografskih regija korišteni su podaci enciklopedijskih iz-danja, koja svojom širinom mogu predočiti prostor i njegove karakteristike u okviru kojih su se odvijali događaji, procesi, odnosno društveno-politički život. Dalje, za brojnost i obilježja stanovništva korišteni su službeni popisi stanovništva statističkih zavoda. S obzirom na strukturu rada u kojoj je bilo vrlo važno rekonstruirati organizaciju organa vlasti, od najviših do najnižih izvršnih, sudskih i zakonodavnih, bilo je potrebno konzultirati službene listove saveznog i republičkog značaja. Ta vrsta odluka bila je prisutna i u tisku i, parcijalno, u arhivskoj građi, ali se u ovom radu citirala i koristila njihova službena objava kojom se potvrđivala obvezatnost primjene. Osim službenih listova, za vrlo važne odluke se koristila objavljena arhivska gra-đa, prvenstveno o AVNOJ-u i ZAVNOBiH-u. Od obimne i nesavladive


UVOD

19

arhivske građe prezentiran je samo dio istraženih fondova. Što se tiče ar-hivske građe partijskog podrijetla, konzultirani su fondovi Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, odnosno KP BiH od 1948. godine i fondovi Centralnog komiteta KPJ/SKJ koji se uglavnom odnose na Bosnu i Hercegovinu. Ova je vrsta građe do 1990. godine bila u specijaliziranim arhivima (Arhiv CK SKJ u Beogradu i Arhiv CK SKBiH u Sarajevu) da bi poslije nestanka Saveza komunista Jugoslavije prešla u Arhiv Jugoslavi-je, odnosno Arhiv Bosne i Hercegovine. Rad na ovoj vrsti arhivske građe zahtijeva posebnu obazrivost. Onovremeni partijski organi bili su krajnje kritični prema svemu u društvu, a osobito prema radu svojih nižih par-tijskih organizacija. Kritike koje su im upućivane bile su vrlo oštre, pa se često može steći dojam kao da su to pisali i govorili najljući neprijatelji komunista, a ne njihovi “drugovi”. Ta vrsta komunikacije može se shvatiti kao način direktivnog traženja veće angažiranosti “na terenu”. Kada se ostvarivanje tih izuzetno važnih arhivskih podataka u praksi želi provje-riti prema drugoj vrsti izvora, npr. tisku, stječe se dojam da su svi zadaci izvršeni, da je društvo u neprekidnom razvojnom usponu, da se nižu samo uspjesi u obnovi zemlje, u gospodarstvu, u društvu uopće. Prema tome, novouspostavljena vlast se u javnosti predstavljala vrlo uspješnom. Osvrti na poteškoće izricani su s uvjerenjem da ih je moguće vrlo brzo savladati. Dnevni list Oslobođenje prenosio je direktivne članke, u njemu su objašnja-vane najvažnije odluke, davane kratke informacije o događajima iz svih di-jelova zemlje, donošeni ulomci iz probranih književnih djela i nešto vijesti iz svijeta. Udarne rubrike potpisivali su najviši državni predstavnici, koji su ujedno bili i visokopozicionirani partijski funkcionari. Za istraživanje pul-siranja epohe tisak je upečatljiv izvor. Činjenica da su novine šutjele o mno-go čemu, govori o jednom vremenu i njegovom državnom režimu. Premda se u tisku iznose informacije o svakodnevici, u ovom je istraživanju bolji izvor bila arhivska građa ministarstava industrije, komunalnih i ostalih po-slova, pohranjena u Arhivu Bosne i Hercegovine. Obimnu arhivsku građu je nemoguće savladati tijekom jednog istraživanja, ali se može napraviti uvid u određena ciljana važna pitanja tako što se u kontinuitetu prate spisi određenog arhivskog fonda. U ovom je radu takav način djelovanja primi-jenjen kod objašnjavanja uvjeta rada, ishrane, stanovanja i sličnog. Ta vrsta arhivske građe nema jak ideološki uklon, kao ona partijskog podrijetla, niti



20

donosi hvalospjeve o uspjesima, kao što čini tisak, već konstatira činjenično stanje, uspostavlja rokove do kojih se moraju poslovi uraditi, ali pravi i revi-ziju učinjenog. Svakako, i jedna i druga vrsta izvora neophodna je za istra-živanje jednog vremena, a u međusobnoj kombinaciji mogu pružiti realniju sliku o tom povijesnom razdoblju. Za najveći dio rada korišteni su službeni statistički podaci u izdanju statističkih zavoda, premda je poznata sumnja u njihovu točnost. To je bio jedini način da se osmogodišnji period približi numeričkim pokazateljima. Opredjeljenje za ovu vrstu podataka uslijedilo je nakon neuspjelog pokušaja da se isto učini na osnovi arhivske građe. Bio je učinjen napor da se prema uzorku jedne gospodarske oblasti prati njen razvitak kroz arhivsku građu Ministarstva industrije i rudarstva. Međutim, nedostajali su bitni podaci za određene periode, a vrlo često je mijenjana metodologija popunjavanja podataka koju su nalagale administrativno-operativne jedinice, kao i revizija određenih planova zbog nemogućnosti njihovog ostvarenja, što se bitno odražavalo na validnost podataka. Stoga su uzeti podaci službene statistike, što je metodološki ispravnije, jer se za njih opredjeljuju i ekonomisti koji se bave ekonomskom poviješću. Veliki je nedostatak i arhivske građe i službene statistike nepostojanje podataka za vojna poduzeća, koja su u Bosni i Hercegovini imala značajne kapacite-te. Njihova savezna vojna organizacija bila je u tretiranom vremenu izvan civilnih državnih poslova. Istraživači ovog perioda su svjesni da brojčani pokazatelji blagostanja ne moraju odgovarati stvarnom stanju u društvu, ali se taj raskorak može lijepo prezentirati na osnovi arhivske građe (različita izvješća “s terena”, korespondencija između organa vlasti, gospodarskih i upravnih tijela i slično). Da bi se kontinuirano pratilo ovo osmogodišnje razdoblje, apsolutna točnost statističkih podataka nije presudna u prikazi-vanju tranzicijskog puta društva prema napretku ili zaostajanju u razvoju. Upotrebom raspoloživih vrsta izvora napravljen je uvid u osnovne razvojne pravce bosanskohercegovačkog društva, a u tekstu su navođeni oni izvodi iz dokumentacije koji odslikavaju pojave u društvu koje prevladavaju, a ne neki pojedinačni ili incidentni slučajevi. Namjera je bila objasniti u radu, na osnovi ponuđene vrste izvora, jedan dio bosanskohercegovačke proš-losti povezujući društveni život, gospodarski razvoj i svakodnevni život. “U istoriji postoje i strukture i procesi, koje prevazilaze zbir pojedinačnih iskustava. Bez poznavanja tih struktura i procesa saznavanje istorije ostaje


UVOD

21

polovično. (...)“ 9 Prethodni je navod bio metodološki orijentir za apsolvi-ranje naslovljene teme.

Historiografska literatura za naznačeni povijesni period nije osobito obimna. Postoje djela općeg karaktera koja obrađuju pitanja na jugosla-venskoj razini,10 u kojima se Bosna i Hercegovina samo rijetko spominje. Za izučavanje poslijeratne povijesti osobito je zaslužan povjesničar Branko Petranović, čija je obimna bibliografija uputila na akumulirana znanja koja su udžbenički okvir za istraživača. Što se tiče bosanskohercegovačke histo-riografije, od monografskih studija potrebno je izdvojiti one koje se bave politikom KPJ prema agrarnom i seljačkom pitanju.11 U brojnim monogra-fijama, studijama i člancima koje tretiraju jugoslavensku državu ili susjedne republike (sada države) nalaze se i podaci o Bosni i Hercegovini, ali naj-češće, ako ne i uglavnom, samo sa brojčanom ilustracijom velike zaostalo-sti, u grupaciji s Kosovom i Makedonijom, u ovisnosti koju problematiku tretiraju. Među ekonomistima i demografima potrebno je izdvojiti radove Ilijasa Bošnjovića12 u kojim se vrlo utemeljeno postavljaju pitanja o posli-jeratnom bosanskohercegovačkom društvu. Osim toga, ova vrsta literature može poslužiti povjesničarima i u metodi, kada je potrebno koristiti se sta-tistikom. Premda su brojni članci na teme iz povijesti Partije, ovdje se može spomenuti kao kuriozitet da je od bivših republičkih Saveza komunista jedino bosanskohercegovački dobio svoju objavljenu povijest, koja govori ne samo o prošlosti Partije već svjedoči i o pravcima razvoja historiografije poslijeratnog perioda u Bosni i Hercegovini.13 Ovo djelo prošlo je neza-

9 Jirgen KOKA, O istorijskoj nauci, 165.10 Branko PETRANOVIĆ, Istorija Jugoslavije 1918-1988.knj. III.; Dušan BILANDŽIĆ, Historija Socijalističke Federativne Jugoslavije, Glavni procesi.11 Vera KRŽIŠNIK-BUKIĆ, Politika KPJ prema agrarnom i seljačkom pitanju na području Bosanske Krajine 1945-1948. Uvod u problematiku agrara i seljaštva u ranom socijalizmu, Banja Luka, 1988. i od iste autorice Cazinska buna 1950., Sarajevo, 1991., Ljubljana, 1993. (reprint). 12 Ilijas BOŠNJOVIĆ, Preobražaj ekonomske strukture radne snage i stanovništva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966.; Isti, Demografska crna jama. Nova zamka industrijskog društva, Sarajevo, 1990.13 Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1990.



22

paženo jer se pojavilo upravo u vrijeme kada su se rušili državni stupovi na kojima je Partija i počivala. Važan iskorak u proučavanju socijalističkog razdoblja Bosne i Hercegovine je knjiga dr. Husnije Kamberovića,14 koja kratkim, temeljnim studijama o različitoj problematici na nov način otvara veliki broj pitanja. Svaka od tih pojedinačnih studija može biti samostalan istraživački projekt. Postoji i manji broj članaka i rasprava o različitim pita-njima u časopisima, koje će ubuduće biti potrebno dopuniti, što je norma-lan put u razvoju historiografije, pogotovo bosanskohercegovačke, koja je siromašna za razdoblje poslije Drugog svjetskog rata.

Svako sljedeće istraživanje može dodati prezentiranoj slici mnoštvo no-vih detalja, analiza i interpretacija, a sigurno će ubuduće u Bosni i Herce-govini biti i više povjesničara zainteresiranih za istraživanje ovog razdoblja. Obimna neistražena arhivska vrela u Arhivu Bosne i Hercegovine, ali i u onim regionalnim, nude obilje podataka za elaboraciju brojnih tema iz bo-sanskohercegovačke prošlosti poslije Drugog svjetskog rata.

14 Husnija KAMBEROVIĆ, Prema modernom društvu. Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953. godine,Tešanj, 2000.


23

MJESTO I ULOGA BOSNE I HERCEGOVINE U SOCIJALISTIČKOJ JUGOSLAVIJI

Geopolitički.kontekst,.prirodni.resursi.i.povijesno.naslijeđe

Bosanskohercegovački državni prostor je tijekom cijele svoje prošlosti, prolazeći kroz različita državno-politička ustrojstva, od srednjovjekovnog, preko osmanskog, austrougarskog, međuratnog u Kraljevini Jugoslaviji, ratnog u okviru Nezavisne Države Hrvatske, poslijeratnog u Socijalistič-koj Federativnoj Republici Jugoslaviji do nezavisne međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine 1992. godine, doživljavao duže ili kraće ratne i mirnodopske periode, kontinuitete i diskontinuitete svoje državnosti, u vremenima napretka, stagnacija ili dubokih kriza. Zainteresiranost za bo-sanskohercegovačku zemlju proizlazila je iz njenog geopolitičkog položaja; svaki je put bila nanovo zanimljiva u raspodjeli interesa na Balkanu.

Njena je površina - 51.129 km2 ili 19,9% teritorije bivše SFRJ, bila ma-nja od površine Srbije i Hrvatske, a veća od površine ostalih bivših jugo-slavenskih republika.15 Granica je samo neznatno mijenjana od Berlinskog kongresa,16 mada je kroz cijelo historijsko razdoblje bila dio političkih pro-jekata bližih ili daljih susjeda. Tijekom prošlosti djelovali su migracijski i kulturno-civilizacijski impulsi u ovisnosti od razvoja vojno-političkih do-gađaja. Njen geopolitički značaj evidentan je u srednjovjekovnom i osman-skom razdoblju, kada bosanskohercegovački prostor funkcionira kao tran-

15 Jugoslavija 1945.-1964., Statistički pregled, XI., Beograd, Savezni zavod za statistiku, 1965., 15. 16 Isto.



24

zitno područje, a stalne konfrontacije Osmanlija s Austrijom podcrtavaju njenu važnost. Nakon Berlinskog kongresa dolazi do bitnih promjena u komponentama geopolitičkog položaja Bosne i Hercegovine, od kada ona gubi naglašeni značaj najzapadnije provincije Osmanskog Carstva, a sve više postaje vrlo bitan periferni prostor Austro-Ugarske Monarhije prema istoku. Komunikacije koje su se gradile usmjeravale su je prema Monarhi-ji te Bosna i Hercegovina postaje strateški prostor prema Srbiji s vojnim značajem, kao dio već zacrtane njemačke politike. Vrlo bitne međunarodne prometnice zaobilazile su bosanskohercegovačku teritoriju, od Beča, Bu-dimpešte, preko Beograda k Sofiji, na istok. Stvaranjem zajedničke jugo-slavenske države početkom 20. stoljeća, Bosna i Hercegovina postaje njena geografski središnja oblast, te je bilo za očekivanje jačanje njenog interre-gionalnog, podunavsko-jadranskog povezivanja. Međutim, funkcijom sav-sko – moravsko – vardarske veze kao jugoslavenske prometne magistrale, spojna uloga Bosne i Hercegovine uopće nije došla do izražaja, a to se nije realiziralo ni do današnjih dana. Tijekom cijelog razdoblja do 1918. godine ona je zaostajala u ekonomskom pogledu, a jugoslavenski kraljevski poli-tičko-ekonomski sustav nije joj omogućio izlazak iz zaostalosti. Političko-ekonomski položaj bosanskohercegovačkog društva između dva svjetska rata bio je pretežito posljedica naslijeđene nepovoljne gospodarske struktu-re, a nakon političke odluke o administrativno-teritorijalnoj podjeli na ba-novine onemogućen joj je dinamičniji razvoj, s obzirom na činjenicu da je bila podijeljena između četiri banovine. Tijekom četverogodišnjeg trajanja Drugog svjetskog rata bosanskohercegovački prostor bio je poprište najve-ćeg broja ratnih operacija jakog intenziteta tako da je bio u najvećoj mjeri razoren i inače skroman gospodarski, demografski i ekonomski potencijal kojim je Bosna i Hercegovina raspolagala do 1941. godine.

Nakon iscrpljujućeg rata Bosna i Hercegovina je ušla u novu jugosla-vensku državnu zajednicu kao jedna od šest federalnih jedinica sa svojim prirodnim i ljudskim resursima.

Bosnu i Hercegovinu čine četiri regionalno-geografske cjeline: sjeverna Bosna, srednja Bosna, bosanskohercegovački visoki krš i niska Hercegovi-na. Sjeverna Bosna je dio makroreginalne cjeline peripanonskog prostora, a obuhvaća Unsku krajinu sa gradskim središtima Bihaćem i Prijedorom;



25

banjolučko-dobojsko područje s Banjalukom i Dobojem i sjeveroistočno područje u koje ulaze centri Zvornik, Tuzla i Brčko, među najvećim. Na ovaj prostor odnosi se 40% teritorije Bosne i Hercegovine, a ističe se vrlo povoljnim geografskim položajem, kao izrazito tranzitno područje između Panonske nizine i jadranskog primorja. Srednja Bosna pripada makrore-giji središnjeg planinskog prostora. Obuhvaća centralne dijelove Bosne i Hercegovine između peripanonske Bosne na sjeveru i regije visokog krša na jugu. Sastoji se od tri manje cjeline: Sarajevsko-zeničke zavale, gornjeg Povrbasja i gornjeg Podrinja. Ovom dijelu pripada 27,4% bosanskoher-cegovačkog prostora. I ova oblast ima tranzitni značaj između panonske regije i jadranskog primorja, dolinama rijeka Bosne i Neretve do mora. Regija visokog krša obuhvaća zapadnu Bosnu od Drvara do Livna i visoku planinsku Hercegovinu do granice sa Crnom Gorom, koja također spaja unutrašnjost s obalnim područjem. Karakteriziraju ih visoke planine, ali i doline rijeka, zatim polja koja su uvijek, bez obzira na nepostojanje iz-građenih prometnica, bila vrlo značajna komunikacijska poveznica. Niska Hercegovina je submediteranski prostor između visoke, odnosno planinske Hercegovine te srednje i južne Dalmacije. Sastoji se od nekoliko prostornih cjelina, a to su uglavnom polja oko srednjeg i donjeg dijela rijeke Neretve, te kod Kleka i Neuma izlazi na jadransku obalu. Ovo je najmanja bosan-skohercegovačka regija i obuhvaća samo 11,7% teritorija. Najveći grad ove regije je Mostar, a u njoj se nalazi više manjih, ali vrlo zanimljivih gradova s bogatim kulturno-historijskim naslijeđem. Bez obzira na nepovoljno stanje gospodarstva poslije Drugog svjetskog rata, novouspostavljena vlast isticala je važnost raspoloživih prirodnih resursa kao preduvjeta za brži ekonomski razvoj. Tako je Bosna i Hercegovina, kao izrazito nerazvijena zemlja, bila upućena na traženje svog mjesta unutar jugoslavenskog gospodarstva daju-ći na raspolaganje svoja prirodna bogatstva, čija količina i struktura je bitno utjecala na pravce proizvodne i investicijske politike, kao i na strateški raz-mještaj proizvodnih kapaciteta.

Zemljišni fond Bosne i Hercegovine činio je 20% od ukupne površine Jugoslavije. U razdoblju od 1947. do 1950. godine najveći postotak terito-rija Bosne i Hercegovine odnosio se na šume – 38,4%, zatim na livade i pašnjake 25,1%, na oranice 22,8%, vinograde i voćnjake 1,2%, a značajan



26

je bio postotak neobradivog zemljišta 12,5%. Uspoređujući s razdobljem 1951.-1960., jedino se značajno smanjio postotak neobradivog zemljišta – na 8,5%.17 Mada su se ekstenzivno koristile poljoprivredne površine, one su u isto vrijeme predstavljale mogućnosti za povećanje proizvodnje pu-tem njene intenzifikacije. Poljoprivredne površine nisu bile male i pored činjenice što se zemljišni fond nije mogao bitnije proširivati zbog konfi-guracije tla i što je ograničena količina zemlje po jednom aktivnom po-ljoprivrednom stanovniku. Međutim, ovi bosanskohercegovački zemljišni fondovi predstavljali su značajan potencijal jer su dobar kvalitet zemljišta u važnijim agrarnim područjima i različiti klimatski uvjeti omogućavali u isto vrijeme raznovrsniju poljoprivrednu proizvodnju. Za takva očekivanja, kojima bi se postigla veća i kvalitetnija prizvodnja, bila su potrebna in-tenzivnija ulaganja financijskih sredstava, jer se desetljećima nije ulagalo u poljoprivredu i stočarstvo. Šumsko zemljište s oko 38,4% ukupne površine predstavljalo je također značajan prirodni potencijal, bez obzira na nekon-troliranu eksploataciju tijekom prošlosti.18 U ovoj gospodarskoj djelatnosti u novim uvjetima očekivale su se mjere koje bi doprinijele regeneriranju šumskog kompleksa, a izgradnjom šumskih komunikacija ostvarilo bi se intenzivnije gospodarenje. Razvojem različitih industrijskih grana otvarala bi se mogućnost zamjene drveta drugim proizvodima, te plansko obnav-ljanje šumskog bogatstva i stvaranje zaštićenih šumskih kompleksa. Značaj poljoprivrede i šumarstva ogleda se u tome što se, za razliku od ostalih sirovinskih izvora koji se vremenom iscrpljuju, mogu stalno obnavljati uz strogo plansku eksploataciju, ali i ulaganja.

Obilje vodene snage predstavljalo je značajan energetski potencijal u ukupnom razvoju Bosne i Hercegovine. Bilo je procijenjeno da su energet-ski potencijali većih rijeka prelazili 20 milijardi kWh u prosječno vlažnoj godini.19 Ovaj vid energije je u prijeratnom periodu bio malo iskorišten, a poslije 1945. godine očekivalo se puno više ulaganja u ove prirodne resurse.

17 Enciklopedija Jugoslavije, 2.,Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1982., 243.18 Isto.19 Isto.



27

Drugu vrstu energetskih izvora predstavljale su rezerve uglja. Za ocjenu ovog energetskog izvora karakteristično je preovladavanje nisko kaloričnog lignita, dok su bile daleko manje rezerve mrkog i kamenog uglja. Bogata nalazišta uglja bila su u sjevernoj Bosni i to preko 3,5 milijardi tona (lignit oko 70% i mrki ugalj oko 30%), s najvećim rezervama, koje su se cijenile do oko 220 milijuna tona, u dolini Vrbanje, zatim u bazenu Stanari sa zali-hama lignita do 150 milijuna tona. Sjeveroistočni dio Bosne raspolagao je s rezervama ovog energetskog potencijala do 3 milijarde tona, raspoređe-nog u tri bazena: banovićki i majevički, iz kojih se eksploatira mrki ugalj, i tuzlanski bazen s rezervama lignita. Iz ovog područja eksploatacija je već 1946. godine inicirala izgradnju prve omladinske pruge Banovići-Brčko (dužina 89 km) za otpremanje uglja u Slavoniju i Vojvodinu. Rezerve su bile procjenjivane na preko 300 milijuna tona mrkog uglja. S velikim ko-ličinama uglja ulazi i bazen Kreka s rezervama lignita. Prema rezervama uglja značajne količine su se nalazile i u srednjoj Bosni sa 652 milijuna tona, i to u sarajevsko-zeničkoj regiji. U ovom dijelu Bosne tradicija ek-sploatacije uglja teče od 1881. godine, kada je u Zenici otvoren najstariji rudnik u Bosni i Hercegovini. Zatim, prema vremenu otvaranja rudnika, slijedi kakanjski rudnik mrkog uglja koji je počeo raditi 1902. godine, a po-tom rudnik mrkog uglja u Brezi, otvoren 1907. godine. Također, postojala su nalazišta kvalitetnog uglja u Gračanici kod Bugojna, Miljevini kod Foče, u Mostarskom polju, kao i u Gatačkom polju (značajne rezerve lignita), zatim oko Sane na području Kamengrada, u Omarskom polju kod Bo-sanskog Novog i na još nekim manjim lokalitetima.20 Bez obzira na veliku zastupljenost niskokaloričnog uglja koji je zahtijevao daljnje oplemenjiva-nje i plinofikaciju, ove rezerve su predstavljale značajnu rezervu u strukturi bosanskohercegovačkih energetskih izvora.

U rezervama željezne rude bogatstvo je bilo relativno malo, ali postojale su npr. u Ljubijskom bazenu kod Prijedora zalihe od više stotina milijuna tona limonita i siderita, a na ovom području ruda se eksploatirala još u rim-sko doba. Također, poznate su rezerve željezne rude u Vareškom bazenu koje su iznosile oko 330 milijuna tona. Vareški bazen željezne rude, koji

20 Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, Separat iz II. izdanja Enciklopedije Jugo-slavije, (dalje: SR BiH, separat ), Zagreb, Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983., 62.-76.



28

je otvoren krajem 15. stoljeća, razvio se uz rječicu Stavnju, desnu pritoku Bosne. Na ovom području postojalo je više malih rudnika i oko 30 majda-na u kojima se topila ruda te iskivalo željezo, a modernija proizvodnja u ovom kraju počela je 1886. godine. Nisu bile zanemarljive zalihe u područ-ju Gornji Vakuf – Jablanica, gdje su utvrđena ležišta magnetitno-hematitne rude koja su sadržavala 40% željeza i manje od 1% mangana, zbog čega je bila pogodna kao dodatak visokim pećima za proizvodnju sirovog željeza. U području visoke Hercegovine postojalo je još nekoliko manjih nalazišta željezne rude.21 U Bosni i Hercegovini postojala su prirodna bogatstva i u obojenim metalima. Osim rezervi olovno-cinkane rude kod Srebrenice, Blagaja i Ljubije, postojala su značajna ležišta vrlo kvalitetnog mangana u Bužimu kod Bosanske Krupe. Na bosanskohercegovačkom prostoru nala-zila su se na više lokaliteta nalazišta boksita, i to u sjevernoj Bosni u po-dručju Pounja, tako npr. grmečki boksit sa 67% aluminijum-oksida, ali i iz-vjestan postotak vrlo rijetkih i skupocjenih metala kao što su: vanadij, titan, germanij i još neki. Nalazišta vrlo kvalitetnog boksita od oko 60 milijuna tona nalazila su se oko Vlasenice, a najveće rezerve boksita nalazile su se u područjima niske Hercegovine na više lokaliteta, što je uz energetske po-tencijale predstavljalo dobre temelje za razvitak obojene metalurgije. Vrlo rijetkog barita bilo je kod Velike Kladuše, Jajca, u jugoistočnoj Bosni i Kre-ševu.22 Bosna i Hercegovina raspolagala je i drugim raznovrsnim prirodnim izvorima kao što su kamena sol, slani izvori (rezerve su se procjenjivale na oko 140 milijuna tona) i azbest u tuzlanskom bazenu, magnezit u okolici Banja Luke, Prnjavora, Teslića i na području Konjuha; zatim lapor, gips (Volari kod Jajca), kaolin, kvarcni pijesak (kod Tuzle i Bihaća), dalje va-trostalna i keramička glina (oko Prnjavora, Bratunca i Bosanskog Kobaša), ali i skoro neiscrpne rezerve građevinskog i ukrasnog kamena, krečnjaka, ciglarske gline itd.23

Bosanskohercegovački prirodni resursi su raznovrsni. Mada nisu rezer-ve mjerljive u milijardama tona na kojima bi se mogla zasnovati krupna

21 Isto, 64.22 Isto, 62.-76.23 Isto.



29

industrija, ipak su se pružale mogućnosti za pokretanje niza aktivnosti od značaja za povećanje zaposlenosti i pokretanja proizvodnje u Bosni i Her-cegovini. Ako bi se utvrđivao redoslijed prirodnih izvora prema njihovom značaju i obujmu, onda bi na prvo mjesto došla bogatstva koja leže u vodi i uglju kao energetskim potencijalima, zatim velike mogućnosti koje pruža poljoprivreda, stočarstvo i šumarstvo, zatim obojeni metali, osobito boksit, ali i raznovrsni nemetali, čije rezerve nisu bile zanemarljive.

Sumarna ocjena raspoloživih prirodnih bogatstava pokazuje njihovu nejednaku zastupljenost, ali povezana sa stručnim ulaganjima predstavljaju značajnu polaznu osnovu na kojoj se mogao zasnovati ekonomski razvi-tak Bosne i Hercegovine. Međutim, s obzirom na naslijeđenu nepovoljnu strukturu gospodarstva, zatim vrlo oskudne proizvodne kapacitete i mi-nimalan udio radne snage izvan poljoprivrednih djelatnosti, visina nacio-nalnog dohotka i raspoloživa akumulacija javljale su se kao ograničavajući čimbenici koji nisu omogućavali veću eksploataciju prirodnih resursa i mo-bilizaciju neiskorištenih radnih rezervi. Na taj način Bosnu i Hercegovinu, kao nerazvijenu zemlju, karakterizirala je nepovoljna struktura osnovnih proizvodnih kapaciteta koji su bili posljedica nepovoljnog razvoja u proš-losti. Na osnovi raspoloživih resursa i uz velika očekivanja u pokretanju poslijeratnog razvoja od strane državno-političkog vodstva u socijalističkoj Jugoslaviji, bosankohercegovačko društvo započelo je razvitak u mirno-dopskim uvjetima.

Međutim, poslijeratni oporavak imao je velikih poteškoća u svladavanju ne samo stoljetnog zaostajanja, već i u dostizanju prijeratnog gospodar-skog razvoja s obzirom na ogromne ratne štete. To naslijeđe iz prošlosti zahtijevalo je izuzetne napore u vrijeme obnove i izgradnje zemlje. Između ostalog, potpuno je razoreno 38, a 49 rudnika djelomično oštećeno,24 a od industrijskih postrojenja potpuno ih je uništeno 98, sa 50% oštećenja bilo ih je 69, sa 25% oštećenja čak 105, a 286 raznih radionica je bilo potpuno

24 Kemal HRELJA, Rafael BRČIĆ, Nikola ŽIVKOVIĆ, Iskorištavanje i uništavanje prirodnih bogatstava i narodne imovine Bosne i Hercegovine od okupacionih sila 1941-1945.godine, Sarajevo, Ekonomski institut Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 1976., 297.



30

uništeno.25 Veliku destrukciju doživjeli su poljoprivreda, voćarstvo i sto-čarstvo. Osim poljoprivrednih proizvoda koji su trpjeli zbog ratnih uvjeta obrade zemlje, ali i izuzimanja po vrlo niskim cijenama ili putem prinude za potrebe vojske, uništeno je orijentacijski: 1.170.000 grla razne stoke, 1.800.000 komada razne živine, 3.750.000 komada voćaka, 18.000 hek-tara vinove loze, 138.000 vagona raznih poljoprivrednih proizvoda, 110 traktora raznih vrsta, 89 parnih lokomotiva, 2.140 raznih motora koji su upotrebljavani u poljoprivredi, 8.000 sječki za stočnu hranu, 1.200 pre-sa za sijeno i slamu, 1.050 separatora, 11.000 kanti za mlijeko i raznog drugog pribora koji je korišten za preradu mlijeka, 2.150 vršalica raznih tipova, 250 traktorskih plugova, 98.000 raznih plugova i raonika, 8.100 raznih kultivatora i kopačica za kukuruz i ostale potrebe, 1.500 drljača, 150 tanjirača, 1.200 sijačica za sortne usjeve, 12.000 sijačica za kukuruz, 800 žetelica, 50 vozačica, 320 voćnih prskalica, 3.500 običnih prskalica, 9.100 muljača i vinskih presa, 14.000 raznih posuda za vino i rakiju, 180.000 hl vinskih buradi, 3.600 prskalica za vinograde, 2.000 kazana za pečenje rakije, 12.000 zaprežnih kola, 35.000 hamova za konje i veliki broj ostalog pribora i alata koji se upotrebljavao u poljoprivredi, 2.000 ribarskih čamaca, 1.500 raznih ribarskih mreža itd.26 Prema nepotpunim podacima, uništeno je oko 9.000 ha nezrele šume, 4.000 ha šumskih rasadnika, 28 lokomotiva, 209 vagona, 30 raznih motornih vozila, 300 grla zaprežne stoke za izvoz drveta, 204 male pilane, 108 pilana kapaciteta do 10.000 m3 (a 164 ošte-ćene), 4 pilane kapaciteta do 20.000 m3 (a 5 oštećeno), po jedna tvornica šperploča, celuloze, za suhu destilaciju, zatim šibica i jedna tvornica za im-pregniranje drveta.27 Što se tiče željezničkog prometa, uništeno je 1.400 km uskotračnih šina, 4.200.000 šinskih pragova, 7 km tunela, 12 raznih mostova, 140.000m2 korisne površine u zgradama za stanovanje i smje-štaj robe, 2.024 teretnih vagona, 700 putničkih vagona, 142 lokomotive, 6 ložionica, 5 dizalica na prugama, 20 vaga za mjerenje vagona, 12 blok-uređaja, 18 mehaničkih podstanica, a cestovne prometnice su uništene za

25 Isto.26 Isto.27 Isto, 300.



31

90%, poštanske zgrade za 80% i telefonski stupovi i žice za 90%.28 Također, uništen je i oštećen veliki broj zgrada raznih namjena, odnosno stambenih i smještajnih, zatvorenih i otvorenih prostora. Na primjer, uništeno je oko 75.000 seoskih i 30.000 gradskih kućanstava.29 U zdravstvu, koje je bilo skromnih kapaciteta, uništeno je 26 bolničkih zgrada, 260 bolničkih leža-jeva, 25 kirurških i 45 ginekoloških garnitura, 40 bolničkih ljekarna, 140 bolničkih motornih vozila, 40 bolničkih laboratorija i puno drugog sitnog inventara, neophodnog u zdravstvenoj praksi.30 Bez pretenzije o postizanju preciznosti u navođenju ovih brojki, navedene su samo kao ilustrativni po-kazatelji o materijalnoj iscrpljenosti Bosne i Hercegovine nakon rata. Pre-ma mišljenju nekih autora, brojke su bile preuveličane da bi se dobila veća poslijeratna odšteta. Međutim, kada se pregledaju samo dijelovi arhivske građe u fondovima Ministarstva rada, Ministarstva industrije i rudarstva i Ministarstva komunalnih poslova, može se steći uvid u to da su svi dijelovi društva bili na kritičnoj egzistencijalnoj razini. Iz svakog dokumenta vidi se oskudica najosnovnijih potreba za život i rad. Prema tome, u novouspo-stavljenom državno-političkom okviru izrazito nerazvijeno i devastirano društvo očekivalo je novi početak, ali ne samo u gospodarskom nego u ukupnom društveno-političkom životu.

Demografska.slika.bosanskohercegovačkog.društva

Za jednu zemlju, osim površine, geografske uvjetovanosti, prirodnih bo-gatstava i historijskog naslijeđa, bitan čimbenik je njeno stanovništvo, čija brojnost i unutarnja struktura bitno određuju ukupan društveno-ekonom-ski razvoj.

Analiza kretanja stanovništva u poslijeratnom periodu zahtijeva kratku naznaku brojnosti stanovništva u Jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini prije Drugog svjetskog rata. Predratni broj stanovnika evidentiran je službenim

28 Isto, 301.29 Isto.30 Isto, 302.



32

popisima 31. siječnja 1921. i 31. ožujka 1931. godine. S obzirom na činje-nicu da je prvi popis stanovništva poslije oslobođenja u Jugoslaviji obavljen 15. ožujka 1948. godine u republikama i pokrajinama, statističke službe izvršile su preračun podataka predratnih popisa da bi bili usporedivi, jer se ni popisna područja iz 1921., a ni teritorije banovina ne podudaraju s uspostavljenom administrativno-teritorijalnom podjelom jugoslavenskih republika i pokrajina poslije 1945. godine. Prema proračunima31, Jugoslavi-ja je 31. siječnja 1921. imala 11.985.000, a Bosna i Hercegovina 1.890.000 stanovnika. Do 31. ožujka 1931. broj jugoslavenskog stanovništva porastao je po godišnjoj stopi porasta od 1,50% na 13.934.000, a bosanskoherce-govačkog na 2.324.000 stanovnika po stopi od 2,08%.32 Stopa godišnjeg prirasta je nešto viša jer je 1921. popis bio 31. siječnja, a drugi, 1931. go-dine, 31. ožujka, odnosno postoji razlika od dva mjeseca, što je za precizan demografski proračun bitno. Popis u proljeće 1941. godine nije obavljen zbog početka rata, ali je Državni statistički ured Demokratske Federativne Jugoslavije, u svojoj publikaciji izdanoj u svibnju 1945. (Serija II, svezak 2.) objavio Izračunat broj stanovnika Jugoslavije za 1941. i 1945.33 Prema procjenama izvedenim statističkom metodom geometrijske progresije izra-čunato je da je u Jugoslaviji 31. ožujka 1941. trebalo biti 15.839.364, a u Bosni i Hercegovini 2.850.396 stanovnika.34 Međutim, prema proračunu na načelu relativne godišnje stope prirasta, broj stanovnika 31. ožujka 1941. godine u Jugoslaviji bio bi nešto viši i iznosio bi 15.973.000, a u Bosni i Hercegovini nešto manji i iznosio bi 2.825.000 stanovnika po stopi prira-sta od 2,06%, a za Jugoslaviju od 1,38 %. Za tih deset godina, jugoslaven-sko stanovništvo trebalo je porasti za 2.039.000, odnosno za 14,6%, a bo-sanskohercegovačko za 501.000, odnosno za 21,8%.35 Na osnovi poznatih stopa prirasta stanovništva iz službenih predratnih i poslijeratnih popisa, Vladimir Žerjavić napravio je proračun stope prirasta i za razdoblja kada

31 Vladimir ŽERJAVIĆ, Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1989, 10.32 Isto.33 Isto, 11.34 Isto, 12.35 Isto, 19.



33

službenih popisa nije bilo, uzimajući u obzir uočena kretanja stanovništva u mirnodopskim i poslijeratnim razdobljima.

Razdoblje: Jugoslavija.(%) Bosna.i.Hercegovina.(%) Razlika.za.(%)

1921.-1931. 1,50 2,08 0,58

1931.-1941. 1,38 2,06 0,68

1941.-1948. 1,20 1,66 0,46

1948.-1953. 1,40 2,08 0,68

Tablica 1. Usporedba stopa prirasta od 1921.-1931. do 1948.-1953. za Jugoslaviju i Bosnu i Hercegovinu 36

Iz postotnih vrijednosti uočljiva je stopa prirasta bosanskohercegovač-kog stanovništva koja je bila znatno viša od jugoslavenskog prosjeka za sva iskazana razdoblja od 1921. do 1953. godine, u rasponu od 0,46 do 0,68%.

Ako je za 1941. godinu proračunato da bi bosanskohercegovačko sta-novništvo trebalo brojiti 2.825.000, onda je za sedam godina, do 1948., trebalo rasti po godišnjoj stopi prirasta od 1,66 i moglo je brojiti 3.171.000 stanovnika. Međutim, prema popisu od 15. ožujka 1948. godine broj sta-novnika u Bosni i Hercegovini bio je 2.565.277.37 Prema tome, razlika između očekivanog i stvarno popisanog stanovništva je 605.723, od čega je kolonizirano u Vojvodinu 86.000 (84.000 Srba i 2.000 Hrvata), zatim neovisno od kolonizacije u Srbiju je odselilo 10.000 Srba, a u Hrvatsku 30.000 Hrvata, a demografski gubitak je ostatak, tj. 480.000 stanovnika,38 koji se može raščlaniti na: čisti demografski gubitak, emigraciju, ubijene i umrle u inozemstvu i poginule, ubijene i umrle u zemlji.39 Prema Žerjavi-ćevim proračunima, od ukupnog demografskog gubitka (480.000 stanov-nika): čisti demografski gubitak (ili pad prirodnog priraštaja) je 101.000, a stvarni demografski gubitak je 379.000 stanovnika. Od stvarnih demo-grafskih gubitaka: 328.000 su ratni gubici od kojih je 12.000 ljudi umrlo

36 Isto, 23.37 Jugoslavija 1945-1964., 50.38 Vladimir ŽERJAVIĆ, Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, 30., 32.39 Isto, 49.



34

u inozemstvu, a 316.000 umrlo u zemlji, razlika od 51.000 su emigranti.40 Kada se bosanskohercegovački ukupni demografski gubici raščlane prema narodnostima, najveće gubitke su imali Srbi (226.000), zatim Muslima-ni (114.000), Hrvati (93.000), Poljaci (15.000), Nijemci (14.000), Židovi (12.000), Rusi (2.000), Mađari (2.000), Talijani (1.000) i Romi (1.000).41 Iznijeti brojčani pokazatelji su pretpostavljeni s obzirom na činjenicu da su bile česte migracije između republika i pokrajina, ali i u inozemstvo, zatim je postojao značajan proces asimilacije, te je vrlo teško s apsolutnom preci-znošću utvrditi vrijednosti izražene u brojevima i u uvjetima duljeg mirno-dopskog razdoblja – između pojedinih popisnih godina, a skoro nemoguće u ratnom i neposrednom poratnom razdoblju velikih perturbacija s kojima su bili suočeni stanovnici poslijeratnog svijeta, pa ni Bosna i Hercegovina nije bila izuzetak.

Od jugoslavenskih republika, Bosna i Hercegovina je pretrpjela najve-će ratne gubitke, jer su na njenom prostoru tijekom četiri godine vođene žestoke vojne operacije, zatim su se dešavala brojna ubojstva stanovništva i vojske u stalnom osvajanju i gubljenju gradova i sela od strane vojnih for-macija različitih ideoloških i nacionalističkih uvjerenja. Desetine tisuća lju-di izgubili su živote kao pripadnici narodnooslobodilačke vojske (72.000), kao pripadnici kvislinga i kolaboracionista (70.000), civilnih žrtava u na-seljima tj. kod kuće (89.000), u logorima (85.000) i 12.000 ih je stradalo u inozemstvu.42 Drugi svjetski rat ostavio je duboke negativne posljedice na stanovništvo Bosne i Hercegovine. Gubici se cijene na 700.000 ljudi, ili 23,3% njenog ukupnog stanovništva u odnosu na procijenjeni broj koji bi ona imala 1945. godine.43 Da su ukupni i stvarni demografski gubici Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu bili najveći u odnosu na sve ostale jugoslavenske republike, u svojim istraživanjima potvrđuje i dr.

40 Isto, 61.41 Isto.42 Isto, 107.43 Milivoj ERIĆ, Kemal HRELJA, Olga KOZOMARA, Strukturalna kretanja i prom-jene u bosanskohercegovačkom društvu u posljednjih 50 godina, Zbornik radova povodom 50-godišnjice SKJ: Radnička klasa i KPJ u borbi za socijalizam u Bosni i Hercegovini, Sara-jevo, ANUBiH, Posebna izdanja knj. XIII., Odjeljenje društvenih nauka, knj.3., 1970., 56.



35

Bogoljub Kočović.44 Autor pregledno analizira broj stanovnika prema sto-pi prirodnog priraštaja, te konstatira da su u razdoblju od 1931. do 1941. najveći priraštaj imali Srbi (21,95%), zatim Muslimani (21,39%) i Hrvati (19,70%).45 Statističari, na osnovi uočene evolucije u poznatim popisnim godinama, izvode statističkim metodama očekivani priraštaj stanovništva, pa tako Kočović za razdoblje od 1941. do 1948. pretpostavlja da su Mu-slimani mogli doći na prvo mjesto sa 17,28%, zatim Srbi sa 14,34% i Hr-vati sa 12,99%.46 Prema ovom autoru, demografske žrtve bile su 668.000 stanovnika, odnosno 23,7% od ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovi-ne, koje bi vjerojatno 1941. godine brojilo ukupno 2.814.000.47 Razlike u odnosu na studiju Žerjavića proizašle su iz metode izračunavanja, pošto je Kočović primijenio stopu prirodnog priraštaja, a Žerjavić stopu geome-trijske progresije, kojom se koristio Statistički godišnjak 1938/39., odnosno svoju je metodu prilagodio službenim statističkim podacima koji su mu bili na raspolaganju. Prema izračunavanju dr. Kočovića, broj stvarnih žr-tava za Bosnu i Hercegovinu bio je 382.000 ili 13,6% od pretpostavljenog broja stanovnika u Bosni i Hercegovini za 1941. godinu.48 Od tog broja najviše žrtava bilo je među Srbima (209.000 ili 16,7% od vjerojatnog broja 1.248.000 koji su Srbi trebali imati 1941. godine), zatim Hrvatima (79.000 ili 12,8% ) i Muslimanima (75.000 ili 8,6% u odnosu na pretpostavljeni broj stanovnika u 1941. godini).49 Od ostalih naroda u Bosni i Hercegovini veliki broj žrtava u odnosu na broj stanovnika imali su Židovi – 10.000, zatim Romi – 5.000, Nijemci – 1.000 i po 1.000 Poljaci, Rusi i Česi.50 Pre-ma tome, razlika između demografskih i stvarnih žrtava je 286.000 ljudi,

44 dr. Bogoljub KOČOVIĆ, Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, London, 1985.45 Isto, 69., 162.46 Isto.47 Isto.48 Isto, 70., 183.49 Isto.50 Isto.



36

od kojih se najveći broj odnosi na migracije, i to: 85.000 koloniziranih u Vojvodinu, 14.000 odseljenih i 122.000 nerođenih.51

Izneseni pokazatelji su rezultati istraživanja provedenih znanstvenom metodom tijekom 80-tih godina. Do ovih istraživanja povjesničari su se u svojim radovima, uglavnom, služili službenom procjenom o gubicima stanovništva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu koji su bili proračunati na 1.700.000 žrtava, uključujući 305.000 palih boraca narodnooslobodi-lačke vojske, prema proračunu Reparacione komisije pri Vladi FNRJ, u dokumentu Ljudske i materijalne žrtve Jugoslavije u ratnom naporu 1941-1945., izdanom u Beogradu. S obzirom na činjenicu da se poslije svakog rata manipulira brojem žrtava, brojka od 1.700.000 poginulih u Jugoslaviji uzimana je kao mjerodavna tijekom poslijeratnih četrdeset godina. Sva-ko preispitivanje ovog broja moglo je imati političke posljedice, mada je u to vrijeme bilo i znanstvenih analiza.52 Tek nakon studije dr. Bogoljuba Kočovića, u emigrantskom časopisu Naša reč koji je izlazio u Londonu, javio se dr. Vladeta Vučković, profesor matematike na sveučilištu South Bend u Sjedinjenim Američkim Državama, te objasnio kako je u proljeće 1947. godine kao službenik Saveznog statističkog ureda Jugoslavije dobio zadatak da u roku od dva tjedna za potrebe jugoslavenske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu izračuna gubitke stanovništva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. Uz savjetodavnu pomoć starijih kolega, uz oskud-ne i nesređene izvore i u krajnjoj oskudici s vremenom, mladi matematičar Vladeta Vučković izračunao je 1.700.000 stanovnika kao demografski gu-bitak Jugoslavije. Tek kasnijom nestručnom ili tendencioznom uporabom danog broja, pobrkani su pojmovi demografskog i stvarnog ratnog gubitka, što je postalo okvirom za mnoge nesporazume i proizvoljnosti.53 Ostav-ljajući po strani sve brojne manipulacije koje su u prvom redu nedostojan čin prema žrtvama, novija istraživanja bazirana na znanstvenim metodama, konzultiranju izvora i demografskoj analizi kretanja stanovništva govore

51 Isto.52 Ivo LAH, Istinski demografski gubici u drugom svjetskom ratu, Beograd, Statistička revija, 1952. 53 Vladimir ŽERJAVIĆ, Gubici stanovništva u Drugom svjetskom ratu, XV.



37

o 1.014.000 direktnih ratnih žrtava (poginulih), odnosno 1.985.000 de-mografskih gubitaka ratnih žrtava na tlu Jugoslavije.54 Navedeni brojevi o žrtvama u ovom radu su u kontekstu naznaka o stanovništvu i nemaju za cilj utvrđivanje njihovog preciznog broja, niti polemiziraju na tu temu, već su spomenuti u namjeri podsjećanja na gubitke koji su se desili tijekom rata, odnosno utvrđivanja s kolikim ljudskim potencijalom je jugoslavensko i bosanskohercegovačko društvo krenulo u obnovu porušene zemlje.

Ukupan broj stanovnika u Jugoslaviji imao je tendenciju porasta u go-dinama popisa od 1921. do 1953. godine. Podaci o ukupnom stanovništvu proračunati su na teritoriji Jugoslavije nakon Londonskog ugovora na po-vršini od 255.804 km2, a na osnovi rezultata popisa za navedene godine, dok je za pripojena područja u Istri dodani broj stanovnika procijenjen na osnovi rezultata talijanskih popisa i proračuna priraštaja kretanja stanov-ništva u odgovarajućim vremenskim razdobljima.

Prema službenim popisima, od 12.545.000 stanovnika u Jugoslaviji 1921., broj se povećao na 14.534.000 u 1931. godini, a rast je zabilježen i za 1948. godinu, kada je zbog ratnih okolnosti bilo samo 15.841.566, dok se u 1953. povećao na 16.991.449 stanovnika.55

Povećanje broja stanovnika prema apsolutnim pokazateljima evidenti-rano je i u Bosni i Hercegovini. U 1931. godini zabilježeno je 2.323.555 stanovnika. Do 1948. godine povećanje je iznosilo samo za 241.722, te je brojilo 2.565.277 stanovnika, a u 1953. godini 2.847.790.56

Poslijeratna naseljenost bosanskohercegovačkog prostora rezultat je slo-ženog povijesnog razvoja, što znači da različitu naseljenost njenih pojedi-nih regija ne treba tražiti samo u prirodnim preduvjetima za naseljavanje, već u specifičnim općim prilikama njihova razvoja u prošlosti, te je gustoća naseljenosti u Bosni i Hercegovini 1948. bila 50,1%; a u 1953. se povećala na 55,7% stanovnika na km2, što je povećanje za 5,6%. Razlike u gustoći naseljenosti pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine su veoma izražene. U

54 Isto, X.55 Jugoslavija 1945-1964., 50.56 Isto, 51.



38

prvom redu, one se ogledaju u različitim mogućnostima naseljavanja koje pružaju planinski prostori, s jedne, i ostali dio Bosne i Hercegovine, s druge strane, kako su to klasificirali demografi. U planinskim područjima uočljivo je ukupno prosječno povećanje gustine naseljenosti od oko pet postotaka, međutim vidne su različite stope naseljenosti u različitim regijama. S ob-zirom na razvoj Sarajeva kao glavnog grada i Zenice kao gospodarskog ‹›giganta›› u uvjetima tadašnje Bosne i Hercegovine, u njima su zabilježena i najveća povećanja gustine naseljenosti, blizu 40%, a u sarajevsko-zeničkoj oblasti za 20,2% u naznačenom razdoblju. Ispod ukupnog prosjeka za ovo područje imale su regije visokog krša i ostali dio koji je bio krajnje nerazvi-jen, jer nije pružao pogodnosti za doseljavanje. U odnosu na ovo planinsko područje u ostalom dijelu Bosne i Hercegovine ukupna prosječna gustina naseljenosti bila je za jedan postotak veća (iznosila je 6%), ali u tom dijelu za ovaj period nije bilo regija koje su zabilježile izrazitija povećanja. Panon-ska i peripanonska Bosna imala je veće povećanje od prosječnog (za 1,7%), a niska Hercegovina manje (za 1,5%). Mada vremenski izlazi iz predmeta istraživanja u ovom radu, možda je potrebno naznačiti da su u narednom razdoblju, do 1961. godine, sve regije bilježile manji ili veći porast gustoće naseljenosti stanovništva, a najizrazitiji primjer je zabilježen u regiji Sara-jevo-Zenica, 80,7% stanovnika, dok se u regionalnim cjelinama visokog krša i niske Hercegovine smanjivao, i to u regiji visokog krša na 0,3%, a u niskoj Hercegovini za minus 1,2%. Ove kratke naznake idu samo u pravcu ukazivanja na vrijeme 1948.-1953. godine, kada su započeli ukupni razvoj-ni procesi. To se odnosi i na podatke o gustini naseljenosti različitih regija u Bosni i Hercegovini, što je bila izravna posljedica rasporeda proizvodnih kapaciteta u prvom desetljeću poslijeratnog razvoja. Navedeni podaci su izvedeni iz sljedećeg tabličnog pregleda.



39

Područje Broj.stanovnika/km2.(%)

1948. 1953.Povećanje

za (%)

1. PLANINSKO PODRUČJE BiH 37,6 42,7 5,10

1.1 Regionalna cjelina visokog krša 22,3 24,0 1,70

1.2 Regionalna cjelina pretežito nepropusnog planinskog prostora (Srednja Bosna)

49,8 57,6 7,80

a. Sarajevsko-zenička oblast 109,4 129,6 20,20

Sarajevo-Zenica 181,7 221,0 39,30

Ostali dio 78,9 91,0 12,10

b. Ostali dio 29,9 33,6 3,70

2. OSTALI DIO BiH 61,0 67,0 6,00

2.1 Panonska i peripanonska Bosna (Sjeverna Bosna) 66,9 74,0 7,10

2.2. Niska Hercegovina 41,6 46,1 4,50

BOSNA.I.HERCEGOVINA............................... 50,1 55,7 5,60

Tablica 2. Pregled gustine naseljenosti morforegionalnih cjelina Bosne i Her-cegovine 1948.-1953.57

Objašnjenje za prezentiranu gustoću naseljenosti stanovništva nalazimo prvenstveno u gospodarskom razvoju nakon 1945. godine i prelasku sta-novništva iz primarnog u sekundarni i tercijarni sektor djelatnosti, što je u ovom razdoblju imalo tendenciju postupnih promjena. Kao što se vidi, pra-ćenje promjena vrijednosti za gustoću naseljenosti na posredan način može uputiti prema ukupnom društveno-ekonomskom razvoju Bosne i Herce-govine. Dinamičan poslijeratni društveno-ekonomski preobražaj stvorio je uvjete za drugačiji razmještaj stanovništva u odnosu na prijeratni. Migra-cijski pravci usmjereni su prema svim značajnijim gradskim i industrijskim središtima. Do početka Drugog svjetskog rata poljoprivreda je uglavnom zadržavala najveći dio stanovništva, a nakon 1945. godine ubrzaniji razvoj rudarstva, industrije i ostalih djelatnosti uvjetuje njegovo postupno premje-štanje i koncentraciju oko rudarskih i proizvodno-prerađivačkih središta.

57 Ante MARKOTIĆ, Stanovništvo Bosne i Hercegovine – osnovne karakteristike razvoja naseljenosti i broja stanovnika, Sarajevo, Geografski pregled (24), 1980., 51.



40

Jedan od pokazatelja procesa deruralizacije, odnosno početaka snažnije urbanizacije, predstavljaju podaci o kretanju broja stanovnika u općinskim središtima i naseljima izvan njih: 58

Broj.stanovnika Pokazatelj.kretanja.(1948.=100)

GodinaOpćinska središta

Ostala naseljaOpćinska središta

Ostala naselja

1948. 439.356 2.124.952 100 100

1953. 537.688 2.309.771 122 109

Tablica 3. Podaci o kretanju broja stanovnika u općinskim središtima i naseljima

Prema ovim pokazateljima evidentan je porast stanovništva u općin-skim središtima za 22 indeksna poena, dok je u ostalim naseljima taj iznos samo 9. Ovaj kratki informativni pokazatelj ukazuje da je broj stanovnika bio ovisan kako o prirodnom kretanju (mortalitet, natalitet, stopa prira-sta), tako i o njegovoj pokretljivosti koja se manifestirala u doseljavanju ili iseljavanju, tj. migracijskom saldu, s čime su bila tijesno povezana njegova strukturna obilježja. Promjene u broju i obilježjima stanovništva siguran su indikator promjena u društvu uopće, ali samo analiziranje statističkih podataka nije dovoljno da bi se objasnile brojne vrlo komplicirane veze iz-među demografskog i socioekonomskog razvoja. Vrijeme 1945.-1953. bilo je prijelazno razdoblje ka snažnijem razvijanju općinskih središta, a ostala naseljena mjesta bila su područja odakle su kretali migracijski pravci. Da je naznačeni period bio temeljni za kasnije intenzivnije kretanje u ovom pravcu, ukazuje podatak da je do 1961. godine broj stanovnika u općinskim središtima povećan za 67, a u ostalim naseljima samo za 20 indeksnih po-ena.59 Prema tome, naznačeni periodizacijski okvir (1948.-1953.) može se nazvati tranzicijskim u smislu promjena bosanskohercegovačkog društva, odnosno to je početak jednog procesa koji je tek nakon 1953. godine dobi-vao zamah u svom razvoju.

58 Isto, 59.59 Isto.



41

Prirodno kretanje stanovništva označavaju stope nataliteta, mortaliteta i prirodnog priraštaja. U kombinaciji s migracijskim kretanjima odslikavaju demografski okvir za razvoj određene društvene zajednice.

Godina Natalitet Mortalitet Prirodni.priraštaj

1931. 40,3 20,8 19,5

1932.-1933. ... ... ...

1934. 39,6 19,0 20,6

1935. 37,2 18,4 18,8

1936. 39,4 17,4 22,0

1937. 37,3 17,0 20,3

1938. 36,0 16,7 19,3

1939. 35,1 15,1 20,0

1940.-1946. ... ... ...

1947. 35,1 12,8 22,3

1948. 35,6 14,2 21,4

1949. 39,6 14,1 25,5

1950. 38,6 13,5 25,1

1951. 33,9 17,0 16,9

1952. 40,2 12,5 27,7

1953. 38,5 14,4 24,1

Tablica 4. Kretanje općih stopa nataliteta, mortaliteta i prirodnog priraštaja (u%) u Bosni i Hercegovini (1931-1953)60

U naznačnom intervalu između dva poslijeratna popisa stopa natali-teta bila je neravnomjerna, najniža je bila 1951. (33,9%), a najviša 1952. (40,2%). Neravnomjerna je bila i stopa mortaliteta. U 1951. godini, kada je opao natalitet za 4,7%, porastao je mortalitet za 3,5% u odnosu na pret-hodnu 1950. godinu. Činjenica da je 1952. godine značajno porastao na-talitet, a smanjen mortalitet, ukazuje na još jednu godinu u kojoj su se snažno osjećale posljedice rata, tj. prirodni razvoj stanovništva nije bio uravnotežen, što potvrđuje i 1953. godina, kada je zabilježen obrnut proces. Naznačeno je razdoblje bilo kratko za stabilizaciju populacije. Još uvijek se

60 Isto, 63.



42

pokušavala različitim zdravstvenim mjerama smanjiti smrtnost novorođe-nih, zatim smrtnost ostalog stanovništva od zaraznih, endemičnih bolesti, iscrpljenosti i posljedica gladnih godina jer se nije povećavao životni stan-dard stanovništva.

Osnovne.strukture.stanovništva.u.Bosni.i.Hercegovini

Bliže upoznavanje sa stanovništvom u Bosni i Hercegovini moguće je na-praviti uvidom u njegova strukturna obilježja, kao što su: spolna, staro-sna, obrazovna, socijalna, nacionalna i druga. Sve te osnovne karakteristike uglavnom su bile ovisne o uvjetima u kojima se nalazilo bosanskohercego-vačko stanovništvo u prvom desetljeću poslije rata, ali i od naslijeđa koje mu nije bilo nimalo naklonjeno, osobito kada je bila u pitanju obrazovna i socijalna struktura. Izrazito agrarno, nepismeno društvo trebalo je dugo vremena da se postupno mijenja.

Jedno od osnovnih obilježja je spolna struktura stanovništva. Ta istra-živanja su značajna u vremenu nakon rata. Odnos muškog i ženskog dijela stanovništva, osobito onog aktivnog (radno sposobnog), vrlo je bitan za normalan razvoj društva u smislu njegove reprodukcije, zatim gospodar-skog razvoja, ali i uopće radi uspostavljanja ravnoteže među spolovima.

SFRJ 1931. 1948. 1953.

Muški 6.891.627 7.582.461 8.204.595

Ženski 7.042.411 8.189.637 8.731.978

Ukupno 13.934.038 15.772.098 16.936.573

BiH 1931. 1948. 1953.Muški 1.185.040 1.237.381 1.385.724

Ženski 1.138.515 1.327.896 1.462.066

Ukupno 2.323.555 2.565.277 2.847.790

Tablica 5. Brojnost stanovnika prema spolu u Jugoslaviji / Bosni i Hercegovini (1931.-1948.-1953.) (pokazatelji u apsolutnim vrijednostima)61

61 Jugoslavija 1945-1964., 50.



43

SFRJ 1931..–.1948. 1948..–.1953.

Muški 690.034 622.134

Ženski 1.147.226 542.341

Ukupno 1.838.060.(11,7%) 1.164.475.(6,9%)

BiH 1931..–.1948. 1948..–.1953.

Muški 52.341 148.343

Ženski 189.381 134.170

Ukupno 241.172.(9,4%) 282.513.(9,9%)

Tablica 6. Razlike u porastu muškog i ženskog dijela populacije (relativne vrijednosti)

Stanovništvo na jugoslavenskoj, odnosno bosanskohercegovačkoj razini, između naznačenih popisa bilježilo je nejednake pokazatelje ukupnog ra-sta, prema apsolutnim i relativnim pokazateljima.

Od popisa iz 1931. do 1948. godine jugoslavensko stanovništvo se po-većavalo za 1.838.060 stanovnika (za 11,7%), a od 1948. do popisa iz 1953. samo za 1.164.475 stanovnika (odnosno za 6,9%). Razlika od 4,8% je u pr-vom redu zbog nesrazmjera u broju godina koje su prošle između službenih popisa i velikih gubitaka tijekom ratnih godina.

Od 1931. do 1948. u Bosni i Hercegovini povećanje je bilo za 241.722 (za 9,4%); a od 1948. do 1953. za 282.513 stanovnika (za 9,9%).62 U bosan-skohercegovačkom slučaju situacija je bila drugačija nego na jugoslavenskoj razini, jer je povećanje bilo veće u ovom drugom, mada kraćem periodu, i to za 40.791 stanovnika (ili za 0,5%). Objašnjenja za ovakve brojčane pokaza-telje mogu se tražiti, s jedne strane, u gubitku ogromnog broja stanovnika tijekom rata, ali i migracijskom valu u godinama do popisa 1948. godine a, s druge, u znatnom porastu nataliteta, osobito u 1951. godini, te relativ-no smanjenoj stopi mortaliteta u periodu 1948.-1953., s izuzetkom 1951. godine. Apsolutni i relativni pokazatelji za stanovništvo na obje razine (ju-goslavenskoj/bosanskohercegovačkoj) iskazuju tipične ratne posljedice na društvo u ovom prijelaznom razdoblju. Njegova postupna stabilizacija mo-gla se očekivati tek u sljedećem popisnom razdoblju.

62 Isto, 51.



44

S obzirom da su statistički prezentirana obilježja za spolnu strukturu unutar ova dva vremenska razdoblja, moguće je uočiti razliku u brojno-sti između muškog i ženskog dijela stanovništva, odnosno koliko su rat-ne okolnosti utjecale na gubitak muške populacije do popisa 1948., što se odrazilo i na period do 1953. godine.

SFRJ 1931. 1948. 1953.

Muški 49,5 48,1 48,4Ženski 50,5 51,9 51,6Razlika 1,0 3,8 3,2

BiH 1931. 1948. 1953.

Muški 51,0 48,2 48,7Ženski 49,0 51,8 51,3Razlika 2,0 3,6 2,6

Tablica 7. Razlike u broju stanovnika prema spolu: (prema relativnim pokazate-ljima u%)63

Kada se govori o Bosni i Hercegovini, kretanje stanovništva prema re-lativnim pokazateljima prati iste vrijednosti kao na jugoslavenskoj razini. U 1931. godini udio ženskog dijela stanovništva ( Jugoslavija) bio je za 1% veći od muškog, da bi se do 1948. godine povećao na 3,8%, a do 1953. sma-njio na 3,2%, odnosno za 0,6%. Analize u Bosni i Hercegovini pokazuju da je u 1931. godini udio ženskog dijela stanovništva bio za 1% veći od onog na jugoslavenskoj razini, te je iznosio 2%, do 1948. godine se povećao na 3,6%, ali se do 1953. godine razlika smanjila za 1% i iznosila je 2,6%. Neuravnoteženost između muškog i ženskog dijela stanovništva u zemlji, uz oskudne uvjete života i rada, predstavljala je značajan problem za repro-dukciju stanovništva i ekonomski razvoj društva uopće.

Jedan od važnih pokazatelja u razvitku stanovništva jeste brojnost ku-ćanstava i njihovih članova. Da bi podaci bili usporedivi, navedeni popisi

63 Isto.



45

su napravljeni prema određenim propisanim kriterijima. U popisima za 1948., 1953. te za godine popisa koje slijede, kućanstvom je smatrana svaka obitelj ili druga zajednica osoba čiji članovi zajednički stanuju i zajednički troše svoje prihode. Ali, svaka osoba koja živi kao samac (bez obzira sta-nuje li sa drugim samcem ili članovima drugog obiteljskog kućanstva, ali s kojima ne troši svoje prihode) smatrana je posebnim kućanstvom. Unutar ovako postavljenih kriterija moguće je da više obitelji u užem smislu riječi žive zajedno od istih izvora prihoda, te čine jednu širu zajednicu (porodi-cu), rodbinski povezanu, kao npr. kada u istom kućanstvu s roditeljima žive i poženjeni sinovi sa svojom djecom. Međutim, mora se imati na umu da su u to vrijeme obitelji imale puno djece. Ovu vrstu statistike potrebno je uzeti samo kao indikativne pokazatelje, gdje su vrijednosti izrazito vidlji-ve, jer njena preciznost nije bila moguća s obzirom na poratno vrijeme i neravnomjernu primjenu kriterija prilikom popisa. Tako se u brojnim za-pisnicima ukazuje na sljedeće: “Česta je praksa da se popisi domaćinstava vrše van propisanih pravila, pa se u domaćinstva ubrajaju i oni koji ne žive u tim kućama, već su samo privremeno tu, kao i oni kojima nije dato mjesto prebivališta. Potrebno je komisijama ukazati na propuste. Svako treba biti popisan prema mjestu prebivališta, s kim dijeli troškove života i zajednič-kog domaćinstva”. 64

SFRJ BiH

1948. 1953. 1948. 1953

Ukupno: 3.609.725 3.943.483 498.294 % 565.035 %

1 član 451.184 480.203 42.699 8,57 50.588 8,95

2 člana 509.353 566.936 50.377 10,11 56.230 9,95

3 člana 560.937 647.420 63.244 12,70 75.428 13,35

4 člana 574.994 665.011 69.495 13,95 84.880 15,02

5 članova 492.780 537.189 69.881 14,02 79.711 14,11

6 članova 372.337 396.029 62.334 12,51 68.030 12,04

7 članova 250.987 259.504 49.523 9,94 53.062 9,40

64 Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), fond: Pokrajinski komitet KPJ za BiH (PK KPJ BiH ), kut. 5/1948., dok. 523/48., Zapisnik Organizaciono-instruktorskog odjeljenja, 15.2.1948.



46

8 članova 156.855 158.076 34.514 6,93 37.399 6,61

9 članova 93.418 93.294 22.034 4,42 23.841 4,22

10 članova 53.703 54.592 12.956 2,60 14.436 2,55

11 i više članova

93.177 85.229 21.237 4,26 21.430 3,80

Tablica 8. Kućanstva prema broju članova u SFRJ i BiH prema popisima 1948. i 1953. godine65 (pokazatelji u apsolutnim i relativnim vrijednostima)

SFRJ BiH

1948..–.1953. 1948..–.1953.

Ukupno: 333.758 66.741

1 član 29.019 7.889

2 člana 57.583 5.853

3 člana 86.483 12.184

4 člana 90.017 15.385

5 članova 44.409 9.830

6 članova 23.692 5.696

7 članova 8.517 3.539

8 članova 1.221 2.885

9 članova -124 1.807

10 članova 889 1.480

11 i više članova -7.948 193

Tablica 9. Razlike u kretanju broja kućanstava prema apsolutnim vrijednostima

Prema gornjim pokazateljima vidljivo je znatno smanjenje najbrojnijih obitelji u Jugoslaviji i to s devet, deset, a osobito sa 11 i više članova. One najbrojnije su se smanjile čak za 7.948 obitelji. Međutim, to nije zabilježe-no u Bosni i Hercegovini. Njihov broj se smanjivao, ali nije zabilježio ne-gativan saldo. Najveći porast bilježile su četveročlane, tročlane i peteročlane

65 Jugoslavija 1945.-1964., 53.



47

obitelji, što je zajednička karakteristika i prema jugoslavenskim i prema bosanskohercegovačkim pokazateljima.

SFRJ BiH

1948.-1953. 1948.-1953.

4 člana 13,54 4 člana 18,13

3 člana 13,36 3 člana 16,15

2 člana 10,16 1 član 15,59

5 članova 8,27 5 članova 12,33

1 član 6,04 2 člana 10,41





9 članova - 0,13 7 članova 6.67

11 i više čl. - 8,53 11 i više čl. 0,90

Tabela 10. Porast broja kućanstava prema broju članova: (relativne vrijednosti u %)

Također, porast postotka broja kućanstava s četiri, tri, dva, jednim i pet članova je uočljiv prezentiranjem njihovih relativnih vrijednosti. Negativne vrijednosti su zabilježene kod kućanstava na jugoslavenskoj razini s devet i jedanaest i više članova.

Međutim, kućanstva u Bosni i Hercegovini nisu bilježila veće smanjenje ni za jednu kategoriju, ali se može uočiti da su se i u Bosni i Hercegovini događali procesi slični općejugoslavenskim. Brojnost kućanstava i njihovih članova je u izravnoj vezi sa promjenama u socijalnoj strukturi društva, koje su u neposrednoj ovisnosti od ukupnih društveno-ekonomskih promjena. S obzirom na značajna ukupna kretanja poslije rata, društvo prikazano pre-ko kućanstava i brojnost članova u njima pretrpjeli su značajne pomake, što će biti vidljivije nakon razdoblja 1948.-1953. godine, koje se sa sigurnošću može označiti prijelaznim razdobljem i u ovom obilježju stanovništva.



48

Jedan od vrlo važnih pokazatelja u demografiji jeste i starosna struk-tura. U prijeratnim popisima stanovništvo je grupirano po starosti prema navršenim godinama života. Svaka starosna skupina obuhvaćala je cijela godišta na koja se odnosi. Tako, na primjer, grupa 0-4 godine obuhvaćala je djecu od momenta rođenja pa dok ne navrše pet godina. Čim navrše pet godina, ulaze u grupu 5-9 godina; čim navrše 10 godina, ulaze u gru-pu 10-14 godina itd. Međutim, popisom stanovništva od 15. ožujka 1948. godine, stanovništvo je grupirano prema kalendarskim godinama rođenja, a ne prema navršenim godinama života. Prema ovom popisu grupa 0-4 godine obuhvaćala je sve stanovnike rođene 1948., kao i stanovnike rođene od 1943. do 1947. godine, dok su sve ostale starosne grupe obuhvaćale pet cijelih godišta, koja su, međutim, bila dva i po mjeseca starija nego što je to navedeno u popisu iz 1931. godine.

1931. 1948. 1953.

SFRJ BiH SFRJ BiH SFRJ BiH

Muški 6.891.627 1.185.040 7.582.461 1.237.381 8.204.595 1.385.724Ženski 7.042.411 1.138.515 8.189.637 1.327.896 8.731.978 1.462.066Ukupno 13.934.038 2.323.555 15.772.098 2.565.277 16.936.573 2.847.7900-4

Muški 1.000.039 205.596 839.785 168.957 1.045.831 217.594Ženski 971.080 199.768 807.502 162.670 1.002.318 208.461Ukupno 1.972.119 405.364 1.617.287 331.627 2.048.149 426.0555-9

Muški 898.094 175.302 858.295 180.867 769.451 152.239Ženski 858.043 165.363 828.014 183.485 737.867 146.576Ukupno 1.756.137 340.665 1.686.309 373.352 1.507.318 298.81510-14Muški 563.354 104.351 914.830 188.937 817.655 172.905Ženski 534.637 98.179 883.211 184.660 786.957 167.633Ukupno 1.097.991 202.530 1.798.041 373.597 1.604.612 340.53815-19Muški 642.808 110.181 866.182 133.476 891.131 184.030Ženski 642.296 109.844 856.723 151.368 866.252 180.903Ukupno 1.285.104 220.025 1.722.905 304.844 1.757.383 364.93320-24Muški 701.252 118.721 667.716 101.806 873.115 162.794Ženski 670.299 109.200 782.433 127.108 849.752 153.997Ukupno 1.371.551 227.921 1.450.149 228.914 1.722.867 316.79125-34Muški 1.072.829 175.518 838.197 113.540 1.147.023 164.355



49

Ženski 1.103.104 174.250 1.010.545 158.064 1.353.806 213.901Ukupno 2.175.933 349.768 1.848.742 271.604 2.500.829 378.25635-44Muški 686.655 115.799 1.041.984 141.136 861.910 114.571Ženski 797.787 117.008 1.094.651 149.268 977.899 142.657Ukupno 1.484.442 232.807 2.136.635 290.404 1.839.809 257.22845-54Muški 560.018 86.605 721.544 92.721 883.625 118.682Ženski 649.261 81.646 824.688 102.570 935.973 122.450Ukupno 1.209.279 168.251 1.546.232 195.291 1.819.598 241.13255-64Muški 402.639 53.695 454.210 53.472 491.172 59.574Ženski 439.466 48.777 599.909 65.736 633.204 71.980Ukupno 842.105 102.472 1.054.119 119.208 1.124.376 131.55465.i.više

Muški 363.120 39.217 379.249 33.378 423.225 38.856Ženske 375.482 34.428 501.599 42.879 587.294 53.621Ukupno 738.602 73.645 880.848 76.257 1.010.519 92.477

NepoznatoMuški 819 55 469 165 457 9Ženski 966 52 88 14 656 2Ukupno 1.785 107 557 179 1.113 11

Tablica 11. Stanovništvo prema starosti i spolu66

Prema gornjim pokazateljima bosanskohercegovačko stanovništvo bilo je veoma mlado. Brojnost stanovnika veća je u dijelu do 55 godina života nego poslije te starosne granice.

1931. 1948. 1953.

0-4 17,45% 12,93% 14,96%5-9 14,66% 40,83% 14,55% 42,02% 10,49% 37,41%

10-14 8,72% 14,56% 11,96%15-19 9,47% 11,88% 12,82%20-24 9,81% 8,93% 11,12% 25-34 15,05% 51,59% 10,59% 50,36% 13,28% 54,72%35-44 10,02% 11,33% 9,03% 45-54 7,24% 7,65% 8,47%

66 Isto, 58.



50

55-64 4,41% 4,65% 4,62%65 i više 3,16% 2,97% 3,25%

Nepoznato 0,01% 7,58% 0,00% 7,62% 0,00% 7,87%

Tablica 12. Stanovništvo prema godinama starosti u Bosni i Hercegovini (relativni poka-zatelji)

Prema ovim postotnim pokazateljima bosanskohercegovačko stanov-ništvo imalo je veoma vitalnu strukturu. Tijekom popisnog razdoblja od 1948. do 1953. godine, bosanskohercegovačko društvo prolazilo je vrijeme stabilizacije i sazrijevanja. Populacija od 0 do15 godina starosti lagano se smanjivala (za 4,6%), dok je ona od 15 do 55 godina bilježila ravnomjerni rast (za 4,4%), a posljednja kategorija popisanih je postupno starila (za 0,25%). Od 1931. godine, kada je prosječna starost stanovništva bila samo 19 godina, poslije rata je nešto porasla i to 1948. na 23,6 godina, a u 1953. godini na 24,2 godine.

1931. 1948. 1953.

M% Ž% M% Ž% M% Ž%

0-4 8,84 8,60 6,59 6,34 7,64 7,32

5-9 7,55 7,12 7,40 7,15 5,35 5,15

10-14 4,49 4,23 7,37 7,20 6,07 5,89

15-19 4,74 4,72 5,98 5,90 6,46 6,35

20-24 5,11 4,70 3,97 4,95 5,72 5,41

25-34 7,55 7,50 4,43 6,16 5,77 7,51

35-44 4,98 5,04 5,50 5,82 4,02 5,01

45-54 3,73 3,51 3,62 4,00 4,17 4,30

55-64 2,32 2,10 2,08 2,56 2,09 2,53

65 i više 1,69 1,48 1,30 1,68 1,37 1,87

Nepoznato 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00

UKUPNO: 51,0% 49,0% 48,24% 51,76% 48,66% 51,34%

0-14 20,88 19,95 21,36 20,69 19,06 18,36

15-54 26,11 25,47 23,50 26,8 26,14 28,58

55 i više 4,01 3,58 3,38 4,24 3,46 4,40

Tablica 13. Starosna struktura prema spolu: (relativni pokazatelji u %)



51

U prezentirane tri grupacije stanovništva u Bosni i Hercegovini prema godinama života, za period 1948.-1953. uočljivo je da je većina stanovniš-tva do 55 godina, i za muški i za ženski dio. Međutim, starije je bilo žensko stanovništvo (za 0,16%) u odnosu na muško (0,08%).

S obzirom na nepovoljne životne uvjete, opće siromaštvo i ratne poslje-dice, stanovništvo u Bosni i Hercegovini je imalo najniže srednje trajanje života u odnosu na sve ostale jugoslavenske republike, pa čak i u odnosu na Kosovo, što je samo još jedan od pokazatelja izuzetno siromašnog društva. Nizak udio stanovništva preko 60 godina govori o prosječnom kratkom trajanju života u Bosni i Hercegovini.

Republika./.pokrajina Srednje.trajanja.života

Bosna i Hercegovina 42,66

Kosovo 45,34

Makedonija 47,02

Crna Gora 49,55

Srbija 52,05

Hrvatska 52,05

Slovenija 55,32

Jugoslavija 50,89

Tablica 14. Srednje trajanje života po republikama u Jugoslaviji (15. 3. 1948.)67

Prema gornjim pokazateljima, stanovnik Bosne i Hercegovine je kraće živio od jugoslavenskog prosjeka za 8,23 godine, a u odnosu na Sloveniju za 12,66; Hrvatsku i Srbiju za 9,39; Crnu Goru za 6,89; Makedoniju za 4,36 i u odnosu na Kosovo za 2,68 godina. Ovi pokazatelji su u izravnoj vezi sa stupnjem kakvoće života, odnosno razvijenosti i društvenog stan-darda jedne zemlje.

Prema svim navedenim pokazateljima može se pouzdano konstatirati da je bosanskohercegovačko stanovništvo bilo veoma mlado. S jedne strane,

67 Kemal HRELJA, Kako je živio narod – Bosna i Hercegovina 1918.-1941., Sarajevo, Bo-sanska knjiga, 1994., 25.



52

bila je to prednost u smislu rada, entuzijazma, fizičke radne snage kojom se nadoknađivao nedostatak tehničkih sredstava poslije rata, ali s druge, takvom društvu nedostajalo je obrazovanih i iskusnih ljudi. Bosanskoher-cegovačko društvo bilo je tek na putu educiranja na svim razinama.

Pismenost je, također, vrlo značajna karakteristika za definiranost sta-novništva jedne zemlje. Cijeli jugoslavenski prostor u vremenu između dva svjetska rata, izuzimajući iz njega samo Sloveniju, bio je karakterističan po visokom postotku nepismenosti u odnosu na ostale europske zemlje. U to vrijeme (1931.) u Jugoslaviji je bilo 45,2% nepismenih stanovnika, dok je iste godine u ostalim zemljama bilo znatno manje, npr. u Grčkoj 40,8%, u Bugarskoj 31,4%, u Poljskoj 23,1%, u Italiji 21,6%, u Češkoj 4,1%, u Fran-cuskoj 3,8% nepismenih, starijih od 10 godina života, a u isto je vrijeme u Švedskoj taj postotak iznosio samo 0,1%.68 Unutar jugoslavenske države, godinu 1945. Bosna i Hercegovina je dočekala s malim brojem slabo opre-mljenih škola, zatim s nedostatkom nastavnog kadra i učila, što je imalo za posljedicu najveći postotak nepismenog stanovništva u odnosu na ostale federalne jedinice. Osim što je ova vrlo važna društvena djelatnost pretr-pjela ogromne štete tijekom četverogodišnjeg rata, njen nezavidan položaj rezultat je i naslijeđa koje je Bosnu i Hercegovinu uvijek stavljalo na dno ljestvice po broju škola, vrsti škola i postotku pismenog stanovništva. Na-kon oslobođenja zemlje bili su potrebni ogromni napori da bi se donekle popravilo stanje, što je bilo neophodno za cijeli društveno-ekonomski ra-zvoj. “Nakon Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini bilo je ukupno 320 osnovnih škola sa 900 učitelja. Prema tome, jedna škola dolazila je na 6.330 stanovnika i na površinu od 160 km2, a jedan učitelj na 2.100 stanovnika”.69 Povećanje broja škola je bilo usporeno, pa čak ponegdje i onemogućeno, odlukom da izdržavanje i gradnju škola trebaju preuzeti općine.70 Prema tada iznijetim podacima iz 1939. godine, Bosna i Hercegovina je imala 2.689.000 stanovnika i svega 1.043 osnovne škole sa 2.505 odjeljenja, u

68 Školstvo u FNR Jugoslaviji od školske 1945-1946. do 1950-51.godine, Beograd, Savet za nauku i kulturu vlade FNRJ, 1952., 15.69 Isto, 37.70 Informativni priručnik o Bosni i Hercegovini, knj. I., br. 2., 1951., 76., 77.



53

kojima su nastavu pohađala 150.783 učenika, mada je za školu bilo doraslo 547.900 djece. Učitelja je bilo samo 2.321, odnosno jedan učitelj na 61 uče-nika.71 Prema istoj statistici samo 27,5 % djece bilo je obuhvaćeno osnov-nom školom. S obzirom na činjenicu da je bosanskohercegovačko društvo bilo seljačko u vrlo visokom postotku, nedostatak škola se osjećao naročito na selu. Oko 90% seoskog stanovništva bilo je nepismeno; od ukupnog broja stanovnika pismenih je bilo samo 27,1%, a među nepismenim je bilo 56,46% muškaraca, a žena 87,65% u odnosu na njihov ukupan broj.72 Ta-kođer, postotak stanovništva koji pohađa osnovne, srednje i općeobrazovne škole bio je najniži u Bosni i Hercegovini. Pokazatelji za školsku 1940./41. godinu ukazuju na nepovoljnu situaciju u kojoj je bila Bosna i Hercegovina, jer je bila daleko ispod jugoslavenskog prosjeka, a osobito onih iz Slovenije, Srbije i Hrvatske. Iz sljedećeg tabličnog pregleda najbolje se može uočiti to posljednje mjesto na rang listi postotka obuhvaćenosti stanovništva nasta-vom u osnovnim, srednjim i općeobrazovnim školama.

Narodne republikePostotak stanov.

koje pohađa osnov-ne škole

Postotak stanov. koje pohađa srednje

škole

Postotak stanov. koje pohađa opće- obrazovne škole

Jugoslavija 9,82% 1,38% 11,19%

Srbija 10,11% 1,29% 11,40%

Hrvatska 9,53% 1,25% 10,78%

Slovenija 14,49% 1,99% 16,48%

BiH 5,55% 0,73% 6,28%

Makedonija 9,14% 0,85% 9,99%

Crna Gora 10,07 % 2,14% 12,21%

Tablica 15. Usporedni pregled postotka stanovništva koje je obuhvaćeno nastavom u pojedinim narodnim republikama za školsku 1940./41. godinu73

71 Isto.72 Isto.73 Školstvo u FNR Jugoslaviji 1945-1951., 16.



54

Pohađanje osnovnih škola je polazna razina u obrazovnom procesu. U pokazateljima obuhvaćenosti osnovnim školovanjem Bosna i Hercegovi-na je bila na posljednjem mjestu, iza jugoslavenskog prosjeka zaostajala je za 4,27%, iza Slovenije za 8,94%, Srbije za 4,56%, Crne Gore za 4,52%, Hrvatske za 3,59% i Makedonije za 3,59%. Nešto bolja situacija bila je u pohađanju srednjih škola. Tu je najviše zaostajala za Crnom Gorom za 1,41%, zatim Slovenijom za 1,26%, Srbijom za 0,56%, Hrvatskom za 0,52% i Makedonijom 0,12%, odnosno za ukupnim jugoslavenskim pro-sjekom za 0,65%. Najveći zaostatak Bosna i Hercegovina je imala u po-hađanju općeobrazovnih škola. Za jugoslavenskim prosjekom zaostajala je za 4,91%, za Slovenijom 10,2%, za Crnom Gorom 5,93%, za Srbijom za 5,12%, za Hrvatskom 4,5% i Makedonijom za 3,71%. Prema tome, gore navedeni pokazatelji ukazuju na izuzetno nepovoljnu situaciju u kojoj je bosanskohercegovačko školstvo bilo neposredno prije Drugog svjetskog rata, što je uvjetovalo i nezadovoljavajuću brojnost studenata. Studiralo se izvan Bosne i Hercegovine jer nisu postojale visoke škole i fakulteti. Go-dine 1938. osnovan je jedino Šumarski fakultet u Sarajevu, koji je počeo s radom 1940., ali je rat prekinuo školovanje prve generacije.74

Bez obzira na izuzetno nepovoljnu situaciju tijekom rata, na ograniče-nim oslobođenim teritorijama pokretana je akcija opismenjavanja boraca narodnooslobodilačke borbe, ali i naroda, gdje su to uvjeti dozvoljavali. Or-ganizirane kampanje opismenjavanja počele su osobito nakon Drugog za-sjedanja AVNOJ-a, kada je poslije formiranja Nacionalnog komiteta oslo-bođenja Jugoslavije u kojem je egzistiralo 13 povjereništava, jedno od njih bilo i Povjereništvo za prosvjetu.75 Ono je svoju djelatnost na oslobođenom teritoriju razvijalo u tri pravca i to: općenarodno prosvjećivanje, školsko prosvjećivanje i kulturna djelatnost prema mogućnostima.76 Odlukama Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a postavljena su osnovna načela državne organizacije Bosne i Hercegovine kao federalne zemlje u Demokratskoj

74 Mato ZANINOVIĆ, Kulturno-prosvjetni rad u NOB-u (1941-1945), Sarajevo, Zavod za izdavanje udžbenika, 1968., 12.75 Prvo i Drugo zasjedanje AVNOJ-a, Zagreb, 1963., 223.76 Isto.



55

Federativnoj Jugoslaviji.77 Od 6. srpnja 1944. godine, kada je održana sjed-nica Predsjedništva ZAVNOBiH-a, među prvih šest osnovanih odjeljenja bilo je i Odjeljenje za narodnu prosvjetu koje je dobilo ingerencije držav-nog povjereništva, preimenovanog u Prosvjetno odjeljenje ZAVNOBiH-a.78 Krajem 1944. godine, Predsjednštvo ZAVNOBiH-a je veliku pozor-nost poklanjalo Odjeljenju za prosvjetu putem Plana rada s kojim je trebalo dočekati oslobođenje, odnosno kraj rata. To su zapravo bile smjernice za otvaranje osnovnih i srednjih škola, zatim je dopunjen novi nastavni plan i program za neke nastavne predmete u osnovnim školama, vrlo razrađen nastavni plan i program za analfabetske tečajeve, revidiran nastavni plan i program za učiteljske škole i učiteljske tečajeve, kao najvažnije, za gimna-zije kao i za druge škole i tečajeve koji će se održavati nakon rata, a predlo-žena su i rješenja o kvalifikacijama i svjedodžbe učenicima nakon završetka tečaja ili škole.79 Prosvjetno uzdizanje stanovništva bilo je krajem rata jedno od vrlo važnih pitanja, što potvrđuje spomenuti Plan rada koji je odre-dio ukupnu politiku u ovoj djelatnosti do oslobođenja i u prvim godinama mira. U njemu je bilo predloženo ukidanje privatnih škola, zatim imeno-vanje upravitelja od strane oblasnih narodnooslobodilačkih odbora, prepo-ručena je potreba ispitivanja političkog držanja svih nastavnika za vrijeme rata. Predloženo je reaktiviranje umirovljenih ili otpuštenih učitelja, ako su bili radno sposobni, urgentno formiranje komisija za nastavne planove i programe, prebacivanje vjeronauka u fakultativnu nastavu, zabrana svih vrsta tjelesnog kažnjavanja učenika, animiranje mladih za razne tečajeve, uz vođenje računa da ne prestignu svoje vršnjake u redovitom školovanju, maksimalno ubrzavanje školovanja učiteljskog kadra svim mogućim na-činima, osnivanje tečajeva za nastavnike ruskog jezika, jer je uveden kao prvi jezik s četiri sata tjedno u gimnazije i učiteljske škole. Predviđeno je i držanje ferijalnih tečajeva za nastavnike iz povijesti, književnosti, filozofije, a zatim iz biologije i drugih nastavnih predmeta, uvođenje intenzivnih te-

77 ZAVNOBiH - dokumenti 1943-1944., knj.I., Sarajevo, 1968., Odluka o konstituisanju ZAVNOBiH-a u najviše zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo Federalne Bosne i Hercegovine, 232. 78 Isto, Zapisnik sjednice Predsjedništva ZAVNOBiH-a, 291.79 Mato ZANINOVIĆ, Kulturno-prosvjetni rad u NOB-u (1941-1945), 117.



56

čajeva opće naobrazbe u trajanju od 90 dana, za što bi se dobila svjedodžba četvrtog razreda gimnazije, kako bi se školovali uposlenici za administraci-ju, te su regulirana još neka pitanja iz ove oblasti.80

Usporedo sa procesom izgradnje političkih institucija vlasti vodilo se računa o školovanju potrebnog kadra iz stanovništva kojemu je trebala osnovna, srednja ili viša naobrazba. Političko vodstvo bilo je potpuno svje-sno neobrazovanosti stanovništva pa je stoga pristupilo obnovi škola, ali također i improviziranju, pretvarajući različite prostore u privremene škole. Taj napor potvrđuje i registriran broj škola u prvoj polovici 1945. godine. Osnovnih škola bilo je 577 sa 1.306 odjeljenja, 82.705 učenika i sa 1.100 učitelja.81 Broj gimnazija je bio 19 sa 221 odjeljenjem, 10.254 učenika i 355 nastavnika, dok je učiteljskih škola bilo 3 sa 16 odjeljenja, 339 učenika i 49 nastavnika.82 Zacrtana i ostvarivana prosvjetna politika krajem 1944. i po-četkom 1945. godine verificirana je na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a, od 26. do 28. travnja 1945. godine, što je omogućilo da se nakon oslobođe-nja zemlje dalje nastavi, ali i proširi, organizacijska mreža škola i tečajeva, kao i kulturno-prosvjetna djelatnost započeta u ratu.83 Međutim, vrlo je teško bilo nadoknaditi naslijeđenu zaostalost, a tijekom rata “(...) najviše su stradale osnovne škole baš u onim krajevima koji su i inače imali najslabije razvijenu školsku mrežu i koji su imali najveće potrebe za novim školskim zgradama. Tako je naprimer u NR Bosni i Hercegovini od ukupno 1.043 zgrade osnovnih škola 407 zgrada bilo spaljeno (to jest 39 procenata), 214 zgrada teže oštećeno (to jest 21 procent), a 283 zgrade bile su lakše ošteće-ne (to jest 27 procenata) tako da je svega 139 zgrada (to jest 13 procenata) zatečeno prilikom oslobođenja u ispravnom stanju”.84 S obzirom na vrlo nepovoljnu situaciju u oblasti obrazovanja, ulagani su ogromni napori da se stanje barem donekle popravi.

80 Isto, 144.81 Isto, 176.82 Isto, 152.83 ZAVNOBiH-dokumenti 1945., knj.II., Sarajevo, 1968., Zapisnik Trećeg zasjedanja ZA-VNOBiH-a, 349.84 Školstvo u FNR Jugoslaviji 1945-1951., 17.



57

Podaci o pismenosti odnose se na stanovništvo staro 10 i više godina. Kriterij pismenosti različito je primjenjivan u pojedinim popisima. U popi-sima iz 1953. godine, pismenom se smatrala ona osoba koja zna pročitati i napisati sastav u vezi sa svakidašnjim životom, bez obzira na kojem jeziku čita i piše. Ostale osobe koje samo čitaju smatrane su nepismenima. To se razlikuje od popisa stanovništva iz 1948. godine, kada nije bila dana defi-nicija pismenosti, primjenjivao se blaži kriterij, pa su u pismene svrstavane i osobe koje su samo znale čitati.

1948. 1953. 1961.

SFRJ BiH SFRJ BiH SFRJ BiH

Pismeni 9.275.561 1.025.493 9.976.677 1.269.769 11.730.555 1.603.131

Nepismeni 3.162.941 834.805 3.404.429 853.151 2.880.860 772.685

Nepismenih (%) (25,43%) (44,87%) ( 25,44%) (40,19%) (19,72%) (32,52%)

% nepismenih

10-19 14,0 30,4 12,2 23,3 5,1 11,6

20-34 16,3 37,4 16,3 31,2 13,0 24,7

35-64 34,6 62,5 36,7 63,0 29,1 53,9

65 i više 55,7 81,9 54,7 81,5 43,9 70,4

Tablica 16. Stanovništvo SFRJ i BiH prema kriteriju pismenosti 1948.-1953.-1961.85

Broj nepismenog stanovništva u Bosni i Hercegovini, prema popisu 1948. godine, iznosio je 834.805 stanovnika starijih od 10 godina ili 44,87%. To je za 19,44% bilo više od jugoslavenskog prosjeka. Taj postotak je bio visok kada se uzme u obzir kriterij pri popisu pismenog stanovništva koji je zahtijevao da osoba zna samo čitati. Socijalistička vlast je preduzimala agitatorske, praktične, zakonske i ostale mjere u namjerama popravljanja obrazovne strukture stanovništva, što je bilo uočljivo već u drugom popisu 1953. godine, kada se broj nepismenih smanjio na 40,19%, mada se tada primjenjivao oštriji kriterij pri popisu. Tada je zabilježeno zaostajanje za 14,75%, odnosno pismenost se povećala za 4,69% u odnosu na jugoslaven-ski prosjek. Mada sljedeći popis iz 1961. godine izlazi iz vremenskog okvira ovog rada, uvršten je u smislu pozitivnog pokazatelja u ovom vrlo važnom

85 Jugoslavija 1945-1964., 45.



58

obilježju stanovništva, od kojeg je ovisio ukupan društveno-ekonomski ra-zvitak. Tako je u 1961. godini broj nepismenih smanjen za 7,67%, odnosno iznosio je 32,52% i za jugoslavenskim prosjekom zaostajao za 12,80%.

Najveći broj nepismenih je bio među populacijom iznad 65 godina živo-ta i njihov udio u nepismenom stanovništvu je vrlo sporo opadao od 1948. do 1961. godine, sa 81,9%, zatim neznatno 1953. na 81,5% i do 1961. na 70,4%. Nešto bolje rezultate je zabilježio onaj dio stanovništva između 35 i 64 godine starosti, koji su od 1948. sa 62,5% nepismenih, taj postotak povećali na 63,0% zbog već poznatih kriterija popisa, ali do 1961. smanjili za 9,1% (na 53,9%). Ravnomjerno smanjenje nepismenosti ostvareno je u grupaciji od 20 do 34 godine starosti po stopi od 6,2% i 6,5% između po-pisnih perioda. Najbolje rezultate su ostvarili oni između 10 i 19 godina, jer su bili najmasovnije obuhvaćeni svim vidovima nastave. Do 1948. godine smanjili su nepismenost za 7,1%, a do 1961. godine za 11,7%. Međutim, bez obzira na ogromne uspjehe u opismenjavanju bosanskohercegovačkog stanovništva, ono je i dalje uveliko zaostajalo za jugoslavenskim prosjekom, u većini slučajeva za oko 50% u izraženim vrijednostima.

Postotak nepismenog stanovništva bio je izrazito visok, ali porazni su bili podaci za ženski dio populacije. S obzirom na uvriježene običaje tradi-cionalnog života u Bosni i Hercegovini, ženskoj djeci roditelji nisu omogu-ćavali školovanje, tako da je njihov postotak bio znatno viši nego za muški dio populacije. Međutim, mora se naglasiti da ni muška djeca nisu išla redovito u školu, potreba za radnom snagom u izrazito zaostalim seoskim sredinama bila je prioritet u odnosu na školu. Osim toga, udaljenost ško-la, nemogućnost nastavka školovanja zbog siromaštva i nedostatka đačkih domova, imali su za posljedicu visok postotak nepismenog stanovništva, od kojeg je ženski dio populacije imao veći udio.

Nepismeni.(%) SFRJ BiH

1921. ukupno 50,5 78,2 Žensko 60,0 87,21931. ukupno 44,6 70,0 Žensko 56,4 84,01948. ukupno 25,4 44,9 Žensko 34,4 59,3



59

1953. ukupno 25,4 40,2 Žensko 35,8 57,01961. ukupno 19,7 32,5 Žensko 28,8 47,8

Tablica 17. Pregled postotka pismenosti u SFRJ i BiH prema spolu 1921.-1961.86

Od ukupnog broja nepismenih, značajan dio je činio ženski dio popula-cije. Namjerno su uzeti pokazatelji od 1921. do 1961. godine da bi se uka-zalo na problem, ali i na uspjeh koji su žene ostvarile u opismenjavanju tije-kom perioda između 1948. i 1953. godine. Ako je 1921. godine bilo 87,2% nepismenih žena u odnosu na ukupno popisano nepismeno stanovništvo, tada se može uočiti značajan porast opismenjavanja žena u naznačenom razdoblju. Ne umanjujući problem nepismenih žena u društvu, na kojima je najveći dio tereta u jednoj tipičnoj bosanskohercegovačkoj obitelji ili široj porodici, ipak se mora naznačiti značajan pomak u tom pravcu. Svakako, ovo je samo jedna naznaka u kompleksnom istraživanju pitanja žena u jed-nom društvu, u ovom slučaju bosanskohercegovačkom, za koje ima malo znanstvenih studija ove vrste. Uspoređujući podatke s ostalim republikama u jugoslavenskoj državi, samo na Kosovu i Metohiji bilo je više nepismenih žena nego u Bosni i Hercegovini, ali i nepismenog stanovništva uopće. Pozitivnim rezultatima u školovanju djece, omladine i odraslih, bez razlike na spol, vlast je pridavala osobitu pozornost, čak i zakonskom regulativom i kaznenim odredbama kada su bila u pitanju djeca dorasla za osnovnu školu. Koliko su predstavljeni brojčani pokazatelji rezultat “prisile”, a koliko sazri-jevanja jednog društva, posebna je tema za istraživanje.

Bez obzira na pozitivne rezultate opismenjavanja stanovništva, koje je ostvarivala kroz naznačeno vrijeme, Bosna i Hercegovina je zauzimala pretposljednje mjesto u jugoslavenskoj državi, kada se usporede vrijednosti s ostalim republikama i pokrajinama. U odnosu na Sloveniju (2,43% ne-pismenih) koja je imala najmanji broj nepismenih 1948. godine, Bosna i Hercegovina je zaostajala za 42,44%; u odnosu prema Kosovu i Metohiji

86 Statistički podaci o nepismenim odnose se na ukupan broj stanovnika za 1921. godinu starih 12 i više godina; za 1931. godinu 11 i više godina i za 1948., 1953. i 1961. starih 10 i više godina.



60

bila je u prednosti za 17,65%; a Makedonija je imala samo 5,23% manje nepismenih od Bosne i Hercegovine. Međutim, sve ostale republike, uz već spomenutu Sloveniju, imale su dosta povoljnije pokazatelje za 1948. godinu i to: Vojvodina 11,81%, Hrvatska 15,59%, Crna Gora 26,41% i uža Srbija 27,43% nepismenih stanovnika. Do 1953. godine relativni pokaza-telji donose donekle drugačije rezultate od očekivanih, pa su tako Bosna i Hercegovina, Kosovo i Metohija, Makedonija i Crna Gora zabilježile smanjenje nepismenih stanovnika, za razliku od Slovenije gdje je broj po-rastao na 2,66%; Vojvodine na 12,86%; Hrvatske na 16,29%; uže Srbije na 29,49% nepismenih stanovnika. Ovome su doprinijeli promjena kriterija za popis pismenog stanovništva, zatim migracije, ali i određeni postotak neregularnosti kod popisa. U to vrijeme vladala je euforija natjecanja u svim vrstama djelatnosti, pa i u opismenjavanju stanovništva, te su se prika-zivali i veći brojevi da bi se pokazalo kako su se ostvarili planovi smanjenja nepismenosti. Već do 1961. godine cijeli se proces vratio u neke normalno očekivane tokove, sve su republike i pokrajine, osim Crne Gore, zabilježile porast pismenog stanovništva, a postotak nepismenih se kretao od 1,78% u Sloveniji do 41,08% na Kosovu i Metohiji. I u ovoj poredbi su korišteni podaci popisa iz 1961. godine da bi se bolje uočio prijelazni period ome-đen 1948.-1953. godinom. Navedeni pokazatelji su pregledniji u sljedećem tabličnom prikazu.

SFRJ BiHCrnaGora

Hrvatska Makedonija SlovenijaUža

SrbijaVojvodina

Kosovo iMetohija

1948.

Pismeni 9.275.561 1.025.493 206.888 2.585.124 508.984 1.103.243 2.442.609 1.212.138 191.082

Nepismeni 3.162.941 834.805 74.249 477.563 334.250 27.477 923.388 162.476 318.733

% nepism. 25,43 44,87 26,41 15,59 39,64 2,43 27,43 11,81 62,52

1953.

Pismeni 9.976.677 1.269.769 222.567 2.682.036 616.219 1.159.022 2.542.259 1.225.581 259.224

Nepismeni 3.404.429 853.151 56.012 522.112 342.755 31.626 1.063.105 180.961 314.807

% nepism. 25,44 40,19 20,11 16,29 35,74 2,66 29,49 12,86 54,84



61

1961.

Pismeni 11.730.555 1.603.131 275.681 2.998.012 785.775 1.277.924 3.027.269 1.370.242 392.521

Nepismeni 2.880.860 772.685 76.368 411.716 255.673 23.157 905.613 161.952 273.696

% nepism. 19,72 32,52 21,69 12,07 24,55 1,78 23,03 10,57 41,08

Tablica 18. Postotak udjela nepismenog dijela stanovništva u SFRJ i njenim republikama i pokrajinama

Imajući u vidu sve brojčane pokazatelje apsolutnih i relativnih vrijed-nosti za Bosnu i Hercegovinu, te njihovu usporedbu s ostalim dijelovima SFRJ i s jugoslavenskim prosjekom za naznačeno vrijeme, možemo pouz-dano zaključiti za ovo obilježje bosanskohercegovačkog društva da je na-pravilo pomak k napretku društva s obzirom na osnove na kojima je cijeli proces započeo. Svakako, naznačeni pomaci u obrazovanju stanovništva su u tijesnoj vezi s ostalim procesima u društvu, ne manje važnim, odnosno međusobno uvjetovanim.

Visok postotak neobrazovanog stanovništva u Bosni i Hercegovini odrazio se na mogućnosti njegovog zapošljavanja. Najveći postotak stanov-ništva činila je nekvalificirana radna snaga, stoga je bilo vrlo teško stručno popuniti proizvodne, upravne i administrativne strukture društva. Sljede-ćom ilustracijom toga pitanja prema popisu iz 1948. godine moguće je na-značiti problem.



62

Ukupno Muški Ženski

Bez školske spreme

1,903.264 (74,19%) 801.000 (42,09%) 1,102.264 (57,91%)

Osnovna škola 553.190 (21,56%) 367.284 (66,39%) 185.906 (33,61%)

Niža srednja škola 78.987 (3,08%) 49.590 (62,78%) 29.397 (37,22%)

Viša srednja škola 25.463 (0,99%) 15.932 (62,57%) 9.531 (37,43%)Fakulteti i visoke škole

4.013 (0,16%) 3.374 (84,07%) 639 (15,93%)

Nepoznato 360 (0,02%) 201 (55,83%) 159 (44,17%)

Ukupno 2,565.277 1,237.381 1,327.896

Tablica 19. Stanovništvo prema školskoj spremi i spolu (15. 3. 1948.) 87

U ukupnom bosanskohercegovačkom stanovništvu 48,23% činio je muški, a 51,77% ženski dio populacije. Preko stupnjeva obrazovanja vidljivi su postotci slabo ili nikako educiranog stanovništva. Prema prezentiranim pokazateljima žene su imale znatno manji broj svjedodžbi i diploma od muškaraca. “Bez školske spreme” bilo je 15,82% žena više od muškaraca; “s osnovnom školom” 32,78%; “s nižom srednjom školom” 25,56%; “s višom srednjom školom” 25,14%; a najveće zaostajanje žene su imale u grupaciji “fakulteti i visoke škole“, za čak 68,14%. Ovaj primjer dodatno ukazuje na naslijeđenu zaostalost u ovom vrlo važnom obilježju jednog društva, što se odrazilo i na njegovu socio-demografsku strukturu. Kada se analizira demografska slika određenog društva, među bitnim obilježjima je njegova socijalna struktura. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine ona izgleda ovako: “U međuratnom razvoju u Bosni i Hercegovini poljoprivreda je bila dominantna oblast privrednog života zemlje. U njoj je bilo neposredno an-gažirano 83,39% od njenog ukupnog, odnosno 84,7% od privredno aktiv-nog stanovništva. Stanje i zbivanja u toj oblasti privrede davali su osnovni pečat ukupnom životu Bosne i Hercegovine”.88

87 Statistički godišnjak 1945-1953.,Sarajevo, Zavod za statistiku i evidenciju Narodne Re-publike Bosne i Hercegovine, 1954., 50. (U kategoriju ‘’bez školske spreme’’ ušla su i djeca do 10 godina).88 Kemal HRELJA, Kako je živio narod, 5.



63

S obzirom na izrazito nepovoljno naslijeđe društveno-ekonomskih od-nosa u Bosni i Hercegovini, više od dvije trećine ukupnog stanovništva bilo je uposleno u primarnoj djelatnosti i u prvom desetljeću nakon Drugog svjetskog rata. Uzevši u obzir činjenicu da podaci prema popisu iz 1948. godine nisu usporedivi s podacima iz kasnijeg perioda, analiza razdoblja 1949.-1953. godine potvrđuje stupanj zaostalosti bosanskohercegovačkog stanovništva, što je glavna odrednica njegovog socio-demografskog ra-zvitka. U naznačenom usporednom razdoblju stanovništvo u poljoprivredi popisano je prema članovima gospodarstva na sljedeći način: “Kao privat-na poljoprivredna gazdinstva smatrana su ona koja posjeduju živi ili mrtvi inventar, zemljišne površine itd., a čiji članovi provode na radu u poljopri-vredi više od 50% svog ukupnog radnog vremena. U broj članova doma-ćinstva ušli su svi članovi date porodice koji žive i hrane se u gazdinstvu, kao i oni članovi koji nisu u krvnom srodstvu, a žive, rade i hrane se u tom domaćinstvu”.89 Prema tim odrednicama, bosanskohercegovačko stanov-ništvo uposleno u poljoprivredi sudjelovalo je na sljedeći način:

GodinaUkupno.

stanovništvoStanovništvo.u.poljoprivredi Udio.u.%

1949. 2.625.000 2.057.270 + 22.421= 2.079.691 79,23

1950. 2.677.000 1.835.900 + 329.667= 2.165.567 80,89

1951. 2.733.000 1.820.297 + 382.498= 2.202.795 80,59

1952. 2.794.000 1.839.530 + 380.532= 2.220.062 79,46

1953. 2.859.000 1.995.876 + 214.542= 2.210.418 77,31

Tablica 20. Članovi privatnih poljoprivrednih gospodarstava i kućanstava u SRZ, 1949.-1953.90

Iz tabličnog pregleda vidljivi su procesi mijenjanja strukture uposlenih u poljoprivredi, ali kao vrlo usporeni i postupni. Za naznačenih pet go-dina udio poljoprivrednog stanovništva bio je vrlo visok. Taj postotak od

89 Statistički godišnjak 1945-1953.,119.90 Isto, 128.



64

77,31% bio je i 1953. godine glavni pokazatelj za agrarno društvo, jer je samo 22,69% stanovništva, (ili 648.582) bilo zaposleno izvan poljoprivrede ili su to bile izdržavane osobe.

Prenapučenost sela imalo je za posljedicu siromaštvo najvećeg dijela sta-novništva, koje se izkazuje prema broju članova u odnosu na površinu gos-podarstava na kojima su ostvarivali svoj dohodak. Uz opću naznaku o ek-stenzivnom načinu poljoprivredne proizvodnje, preovladavala su kućanstva s imanjima do 8 hektara ukupnog zemljišnog posjeda. Statististički prikazi su pravljeni na osnovi privatnih poljoprivrednih gospodarstava, dodatno usitnjenih nakon provedenih zakona i izmjena zakona o agrarnoj reformi.

Za razvoj poljoprivredne djelatnosti vrlo bitni odnosi su između brojno-sti članova seoskih kućanstava i veličine obradive površine kojom raspola-žu. U sljedećoj tablici mogu se uočiti određeni pokazatelji.

Godina Broj.članova.kućanstava.bez.vlastite.zemlje Udio.%

1949. 11.866 0,581950. 13.322 0,731951. 13.813 0,761952. 19.068 1,041953. 17.702 0,89

Godina Broj.članova.kućanstava.sa.vl..zemljom.do.2.ha Udio.%

1949. 520.212 25,291950. 470.925 25,651951. 462.902 25,431952. 495.036 26,911953. 533.078 26,71

Godina Broj.članova.kućanstava.sa.vl..zem..od.2,01.do.5,0.ha Udio.%

1949. 763.370 37,111950. 684.060 37,261951. 690.184 37,921952. 695.466 37,811953. 754.985 37,83

Godina Broj.članova.kućanstava.sa.vl..zem..od.5,o1.do.8,0.ha Udio.%

1949. 374.308 18,191950. 333.054 18,141951. 332.388 18,26



65

1952. 328.115 17,831953. 349.955 17,53

Godina Broj.članova.kućanstava.sa.vl..zem..od.8,01.do.10,0.ha Udio.%

1949. 134.235 6,521950. 122.472 6,671951. 116.135 6,381952. 110.469 6,011953. 125.562 6,29

Godina Broj.članova.kućanstava.sa.vl..zem..od.10,01.do.15.ha Udio.%

1949. 149.431 7,261950. 128.688 7,011951. 124.517 6,841952. 117.580 6,391953. 126.718 6,35

Godina Broj.članova.kućanstava.sa.vlastitom.zem..preko.15.ha Udio.%

1949. 103.848 5,051950. 83.379 4,541951. 80.358 4,411952. 73.796 4,011953. 87.876 4,40

Tablica 21. Članovi privatnih poljoprivrednih gospodarstava prema veličini posjeda 1949.-1953.91

Prema naznačenim pokazateljima, najveći je broj onih na imanjima do 5 ha, a broj onih preko 8 ha zemlje iskazuje se u jednocifrenim relativnim udjelima. Kada se ovim postotcima pridruži saznanje o stradanju poljopri-vrede tijekom rata, o ljudskim i u materijalnim gubicima, kao i poslijerat-nim pritiscima na selo, tada se može barem donekle predstaviti koliko je stanovništvo na selu bilo u krajnjoj bijedi.

U ukupan udio stanovništva u poljoprivredi pribrojano je i ono učla-njeno putem kućanstava u seljačke radne zadruge (SRZ). Ostavljajući po strani pitanje dobrovoljnog ili prisilnog učlanjenja u zadruge, što je dodat-no opterećivalo taj dio stanovništva uz naporan fizički rad, pokazatelji su sljedeći:

91 Isto, 128.



66

Datum Broj.SRZBroj.

kućanstavaBroj.stanovnika.kućanstava

Površina.zemlje.u.ha

31.12.1946. 26 1.025 ... 5.28631.12.1947. 77 2.417 ... 12.04731.12.1948. 120 4.232 21.000 20.32731.12.1949. 1.518 56.751 329.667 303.90630.06.1950. 1.514 71.150 ... 347.75731.12.1950. 1.511 70.070 378.378 359.05130.06.1951. 1.505 69.821 377.033 371.833

Tablica 22. Razvoj seljačkih radnih zadruga u BiH 1946.-1951.92

Prema ovim pokazateljima, brojnost članova kućanstava u poljoprivredi je u izravnoj vezi s intenzitetom organiziranja seljačkih radnih zadruga. Dio stanovništva koje je vezano za poljoprivredu preko seljačkih radnih zadruga bio je izravna posljedica partijske politike snažnog pritiska na ko-lektivizaciju sela do 1949. godine, a poslije toga, od 1952. godine, napušta-njem ove politike broj članova kućanstava od 380.532 člana smanjio se na 214.542 u 1953. godini, odnosno sa 13,62% udjela na 7,50% u odnosu na prethodnu godinu.93

Znatno manji postotak stanovništva ostvarivao je svoj dohodak izvan poljoprivrede. Struktura popisanog stanovništva prema ovim pokazatelji-ma izražena je vrlo jednostavno raščlanjivanjem na radnike i službenike. “Podjela na radnike i službenike vršena je prema definiciji da se radnicima smatraju ona lica koja pretežno učestvuju fizičkim radom u procesu proi-zvodnje, a službenicima ona lica koja pretežno učestvuju umnim radom u procesu proizvodnje. Prema ovom kriterijumu svo osoblje koje je pokazano kao prodavačko osoblje u trgovini, ili osoblje u ugostiteljstvu, pokazano je kao radnici”.94

92 Husnija KAMBEROVIĆ, Prema modernom društvu – Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953. godine, 93.93 Statistički godišnjak 1945-1953., 128.94 Isto, 389.



67

Godina Ukupno Radnici % Službenici %

1949. 373.655 297.294 79,56 76.361 20,44

1950. 358.677 292.182 81,46 66.495 18,54

1951. 339.292 280.891 82,79 58.401 17,21

1952. 327.621 277.912 84,83 49.709 15,17

1953. 333.376 284.399 85,31 48.977 14,69

Tablica 23. Uposleno osoblje izvan poljoprivrede 1949.-195395

Grupacija radnika i službenika u Bosni i Hercegovini 1949.-1953. ima-la je vrlo mali udio u ukupnom stanovništvu. Niska razina razvoja indu-strijskih i prerađivačkih pogona u to vrijeme nije mogla zaposliti veći broj radnika. Podaci do 1949. godine nisu usporedivi zbog primjene različi-tih kriterija u evidencijama. Postotak radnika u odnosu na službenike je u ovom periodu visok, tako da je u 1949. godini bio veći za 59,12 %; u 1950. za 62,92 %; u 1951. za 65,58 %; u 1952. za 69,66 % i u 1953. godini za 70,62 %. Tijekom naznačenog vremena postotak radnika je bio u stalnom usponu, a broj službenika u opadanju, što je bila posljedica proširivanja pro-izvodnje te prenošenja dijela administrativnih i računovodstvenih poslova na organe resornih ministarstava. Općenito, brojnost uposlenih bila je u tijesnoj vezi s obnavljanjem i otvaranjem novih pogona, tvornica i proširi-vanjem proizvodnje.

U ukupan broj uposlenih prema ovim kategorijama uključen je i broj onih koji su radili na eksploataciji šume i u općim zemljoradničkim zadru-gama. Radnici i službenici su bili raspoređeni prema granama djelatnosti na sljedeći način, što indirektno ukazuje i na vrstu i veličinu proizvodnih kapaciteta. “Podaci za ovu tabelu prikupljeni su mjesečnom izvještajnom službom, a obuhvataju socijalistički sektor t.j. opštedržavni, zadružni i društvenih organizacija, bez vojne privrede, privrednih jedinica sekretarija-ta za unutrašnje poslove i privatnog sektora”.96

95 Isto, 39396 Isto, 389.



68

Djelatnost Kategorija 1949. 1950. 1951. 1952. 1953.

Industrija i rudarstvo

Svega RadniciSlužbenici

123.350104.554

18.796

117.767100.852

16.915

109.66994.85114.818

109.04196.47112.570

108.18396.13912.044

Proizvodnja i raspodjela el. energije

SvegaRadniciSlužbenici

2.1381.437

701

2.4151.703

712

2.6041.752

852

2.1551.653

502

1.9981.538

460

Proizvodnja i prerada uglja


25.00722.132

2.875

25.09922.125

2.974

23.38220.999

2.383

23.69621.803

1.893

21.99920.478

1.521

Proizvodnja i prerada nafte


362287

75

496405

91

623481142

623509114

668591

77

Crna metalurgija


12.10411.122

982

12.03811.199

839

11.87110.979

892

12.53411.488

1.046

13.54212.314

1.228Obojena meta-lurgija


460363

97

425340

85

1.1681.008

160

1.2631.184

79

1.1441.068

76Proizvodnja i prerada neme-tala


2.1841.958

226

2.2361.922

314

2.2021.906

296

2.2992.133

166

2.6202.474

146

Metalna industrija

SvegaRadnici Službenici

8.0295.0103.019

9.0566.3902.666

4.3663.638

728

4.6513.869

782

4.8524.128

724

Kemijska indu-strija


2.9182.354

564

3.5052.921

584

3.1782.649

529

2.0421.683

359

2.2711.947

324Proizvodnja građevnog ma-terijala


6.2235.496

727

6.2585.461

797

5.3674.616

751

3.4913.133

358

3.6373.328

309

Drvnaindustrija


52.57845.308

7.270

46.66740.892

5.775

45.09139.139

5.952

47.14341.480

5.663

45.49439.993

5.501

Proizvodnja i prerada papira


296248

48

625210

808695113

707563144

708542166

Tekstilnaindustrija


3.3812.874

507

3.3792.868

511

2.9912.535

456

2.8992.582

317

3.3433.020

323

Industrija kože i obuće

Svega Radnici Službenici

703521182

612457155

557412145

966791175

940782158

Prehrambena industrija


1.6531.208

445

1.6481.168

480

1.8501.320

530

1.3521.032

320

1.8071.427

380



69

Grafička industrija


644478166

529383146

726450276

736544192

884632252

Industrija duhana


4.4943.693

801

3.0332.446

587

2.6802.179

501

2.5582.160

398

2.1621.812

350

Filmska industrija


17665

111

309120189

20593

112

1266462

1146549

PoljoprivredaSvega Radnici Službenici

7.6246.0561.568

7.7156.2261.489

8.0336.8581.175

5.8805.085

795

5.3784.666

712

GrađevinarstvoSvega Radnici Službenici

46.36438.782

7.582

48.85440.979

7.875

46.43439.194

7.240

39.85735.315

4.542

42.85738.002

4.855

PrometSvega Radnici Službenici

20.40113.524

6.877

20.86414.964

5.900

24.90318.190

6.713

23.13016.778

6.352

24.15117.768

6.383

Trgovina i ugostiteljstvo


33.40319.30014.103

27.75216.30011.452

24.38615.494

8.892

24.27416.139

8.135

28.42620.232

8.194

ZanatstvoSvegaRadnici Službenici

8.4567.1881.268

9.7688.0401.728

9.1127.6021.510

8.5467.4051.141

8.6887.741

947

Komunalna djelatnost


2.4861.0211.465

2.5552.077

478

2.8682.311

577

2.7192.185

534

3.8553.221

634

Kulturno-soci-jalna djelatnost


3.9461.5772.369

2.8021.2731.529

1.411541870

1.131425706

1.195462733

Djelatnost državnih organa


4.275738

3.537

2.833619

2.214

2.430489

1.941

2.56338

2.525

2.46029

2.431

UKUPNO:Svega Radnici Službenici

373.655297.294

76.361

358.677292.182

66.495

339.292280.891

58.401

327.621277.912

49.709

333.376284.399

48.977

Tablica 24. Uposleno osoblje po vrstama i granama djelatnosti i kategorijama 1949.-1953.97

Uposleni radnici i službenici razvrstani su prema 26 vrsta – grana djelat-nosti za period između 1949. i 1953. godine. Apsolutni iskazi predstavljaju

97 Isto, 393-395



70

malobrojnost i neravnomjernost s obzirom na nerazvijenost gospodarstva u to vrijeme. Osim toga, nedostatak podataka za proizvodne kapacitete u vlasništvu vojske i prelazak radnika i službenika u ta poduzeća donekle umanjuje sliku za ove kategorije uposlenih. Istraživanja te vrste su izostav-ljena s obzirom na to da se ne nalaze u službenoj državnoj statistici u ovom razdoblju. Da bi se donekle prezentirao raspored ovih kategorija stanovniš-tva, potrebno ih je pretvoriti u relativne pokazatelje, a u ovom slučaju uzet će se zbog preglednosti samo granične godine.

Djelatnost: Kategorija: 1949. 1953.

Industrija.irudarstvo


33,0127,985,03

32,4528,843,61

Drvna.industrijaSvegaRadniciSlužbenici

14,0712,131,94

13,6511,991,66

GrađevinarstvoSvegaRadniciSlužbenici

12,4110,382,03

12,8611,401,46

Trgovina.iugostiteljstvo


8,945,173,77

8,536,072,46

PrometSvegaRadniciSlužbenici

5,463,621,84

7,245,331,91

Proizvodnja.iprerada.drveta


6,695,920,77

6,606,140,46

Crnametalurgija


3,242,980,26

3,623,300,32

ZanatstvoSvegaRadniciSlužbenici

2,261,930,33

2,612,330,28

PoljoprivredaSvegaRadniciSlužbenici

2,041,620,42

1,611,400,21

Metalnaindustrija


2,151,340,81

1,461,240,22

Komunalnadjelatnost


0,670,280,39

1,160,970,19



71

Proizvodnjagrađevnog.materijala


1,671,470,20

1,091,000,09

Tekstilnaindustrija


0,900,770,13

1,000,900,10

Proizvodnjai.prerada.nemetala


0,580,520,06

0,790,740,05

Djelatnostdržavnih.organa


1,140,200,94

0,740,010,73

Kemijskaindustrija


0,780,630,15

0,680,580,10

Industrijaduhana


1,200,990,21

0,650,540,11

Proizvodnjaelektrične.energije


0,570,380,19

0,600,460,14

Prehrambenaindustrija


0,440,320,12

0,540,430,11

Kulturno-socijalnadjelatnost


1,060,420,64

0,360,140,22

Obojenametalurgija


0,120,100,02

0,340,320,02

Industrijakože.i.obuće


0,190,140,05

0,280,230,05

Grafička.industrija


0,170,130,04

0,270,190,08

Proizvodnja.iprerada.papira


0,080,070,01

0,210,160,05

Proizvodnja.iprerada.nafte


0,100,080,02

0,200,180,02

Filmskaindustrija


0,050,020,03

0,040,020,02

Tablica 25. Uposleni radnici i službenici u Bosni i Hercegovini prema djelatnosti 1949.-1953. godine: (relativni pokazatelji u %)



72

Prema udjelu, najveći postotak radnika bio je uposlen u industriji i ru-darstvu, zatim drvnoj industriji, građevinarstvu, trgovini i ugostiteljstvu, prometu i proizvodnji i preradi uglja. U tih pet gospodarskih grana bilo je 81,33% od ukupnog broja uposlenih radnika i službenika. Broj službenika bio je znatno manji od radnika u svim vrstama i granama djelatnosti, osim u kulturno-socijalnoj i državnim organima. Prema ovim pokazateljima uočljiv je prijelazni period, kada se postavljaju temelji osnovnim proizvod-nim kapacitetima.

Na osnovi raspoloživih prezentiranih pokazatelja može se sumirati ras-pored stanovništva u Bosni i Hercegovini prema osnovnim djelatnostima.

1949. 1950. 1951. 1952. 1953.

Poljoprivreda(vl..imanja)

2,079.691(79,23%)

2,165.567(80,89%)

2,202.795(80,59%)

2,220.062(79,46%)

2,210.418(77,31%)

Radnici.islužbenici

373.655(14,23%)

358.677(13,40%)

339.292(12,42%)

327.621(11,72%)

333.376(11,66%)

Ostali171.654(6,54%)

152.756(5,71%)

190.913(6,99%)

246.317(8,82%)

315.206(11,03%)

UKUPNO: 2,625.000 2,677.000 2,733.000 2,794.000 2,859.000

Tablica 26. Raspored stanovništva u Bosni i Hercegovini prema djelatnostima 1949.-1953.

Iz gornjeg tabličnog pregleda uočljivo je postupno smanjenje udjela stanovništva zaposlenog na vlastitim imanjima u poljoprivredi (1949.-1953.=1,92%), ali i uposlenog stanovništva u 26 naznačenih gospodarskih djelatnosti (1949.-1953. = 2,57%), dok je u “ostalim” postotak ravnomjerno povećavan tijekom cijelog naznačenog perioda te je dostigao vrijednost od 4,49 %. Ovaj dio stanovništva bio je u socijalnom smislu vrlo različitog sa-stava. U tom broju su sadržani uposleni u saveznim institucijama državnog i gospodarskog značaja, zatim vojnim strukturama različitih djelatnosti, zatim umirovljenici i izdržavane osobe (kućanice, učenici i studenti). Pre-ma tome, bosanskohercegovačko stanovništvo prema osnovnim socijalnim obilježjima i dalje je pripadalo agrarnom društvu, koje se postupno mije-njalo, prvo u porastu uposlenih u bazičnoj industriji i u energetici, a kasnije i u ostalim djelatnostima.



73

Obilježja jednog društva iskazuju se i u njegovom nacionalnom sastavu. Jugoslavenska državna zajednica okupila je brojne narode što ju je činilo demografski raznovrsnom. Međutim, iz jednog realnijeg kuta promatra-no, ta nacionalna šarolikost bila je izvorom mnogih političkih problema, a osobito ratnih međunacionalnih sukoba. Vodstvo Komunističke parti-je Jugoslavije bilo je svjesno nacionalnog problema kao gorućeg i toga da njegovo rješavanje nije moglo čekati odlaganje, pa je s idejom “bratstva i jedinstva” krenulo u kampanju za njegovo rješavanje. Između ostalog, u političkim govorima naglašavalo se da je nacionalno pitanje riješeno. Ovo pitanje bilo je stalno prisutno na stranicama knjiga i članaka iz različitih društvenih znanosti tijekom cijelog poslijeratnog perioda, bilo da je idea-lizirano kao uspješno rješenje ili pak analizama ukazivano da su političari parolom “bratstva i jedinstva” probleme odgodili za neko kasnije vrijeme, ne očekujući da će eskalirati u ratni konflikt u vremenu pada komuniza u Jugoslaviji. Kratkim uvidom u bosanskohercegovački primjer vidljivo je koliko su obilježja nacionalne pripadnosti bila bitna sastavnica njenog sta-novništva.

U saveznim i republičkim statističkim godišnjacima susreću se različite definicije kod popisa Bošnjaka. Tako se npr. u jednom kaže: “Najveći dio ‘Neopredijeljenih’ odnosi se na muslimane neopredijeljene dok su ostali muslimani (po metodologiji Srbi-muslimani i Hrvati-muslimani) prika-zani kao Srbi odnosno Hrvati”.98 U jednom kasnijem izdanju ovo pitanje se definira na sljedeći način: “Muslimani jugoslovenskog etničkog porekla koji se nisu opredelili ni za jednu od jugoslovenskih narodnosti, razvrstani su u popisima različito: u 1948. godini iskazani su kao posebna grupa pod nazivom muslimani, u 1953. godini svrstani su u Jugoslovene neopredijeljene (u ovoj grupi nalaze se i sva druga lica jugoslovenskog etničkog porekla koja se ne smatraju pripadnicima ni jedne od jugoslovenskih narodnosti), a u 1961. godini postojala je posebna grupa Muslimani u etničkom smislu”.99 U sljedećem tabličnom pregledu prema statističkom godišnjaku iz kojeg su uzeti podaci pod imenom Muslimani kaže se sljedeće: “U rezultatima

98 Isto, 49.99 Jugoslavija 1945-1964., 39.



74

ranijih popisa iskazivani su pod različitim nazivima, i to: 1948. godine kao ‘neopredijeljeni muslimani’, 1953. godine kao ‘Jugosloveni neopredijelje-ni’, 1961. godine kao ‘Muslimani u smislu narodnosti’, a 1981. godine kao ‘Muslimani’.”100

1948. % 1953. %

Nacionalno.se.izjasnili

Srbi 1.136.116 44,29 1.264.372 44,41

Muslimani 788.403 30,73 891.800 31,32

Hrvati 614.123 23,94 654.229 22,97

Rusini 7.883 0,31 7.473 0,26

Slovenci 4.338 0,17 6.300 0,22

Crnogorci 3.094 0,12 7.336 0,26

Česi 1.978 0,08 1.638 0,06

Rusi 1.316 0,05 951 0,03

Nijemci 1.174 0,05 1.111 0,04

Italijani 964 0,04 909 0,03

Albanci...... 755 0,03 1.578 0,06

Makedonci....... 675 0,03 1.884 0,07

Mađari 532 0,02 1.140 0,04

Romi. 442 0,02 2.297 0,08

Slovaci 274 0,01 314 0,01

Bugari 94 0,00 108 0,00

Turci 80 0,00 435 0,01

Rumuni 71 0,00 91 0,00

Vlasi 1 0,00 2 0,00

Austrijanci ... ... 87 0,00

Grci....................... ... ... 26 0,00

Židovi................... ... ... 310 0,01

Poljaci. ... ... 1.161 0,04

100 Jugoslavija 1918-1988., Statistički godišnjak SFRJ, Beograd, Savezni zavod za statis-tiku, 1989., 45.



75

Ukrajinci ... ... ... ...

Ostali 2.964 0,11 876 0,03

Nepoznato ... ... 1.362 0,05

UKUPNO: 2,565.277 100,00 2,847.790 100,00

Tablica 27. Stanovništvo u Bosni i Hercegovini prema narodnosti 1948.-1953.101

Apsolutni i relativni pokazatelji za bosanskohercegovačko stanovništvo između dva naznačena popisa ukazuju na brojnost njegove nacionalne ra-zličitosti. Za najbrojnije tri nacije u Bosni i Hercegovini karakteristično je da su, prema iskazanim vrijednostima, Srbi i Muslimani bilježili porast, za razliku od Hrvata. Pripadnici nacionalnih manjina su imali udio ispod ili oko pola postotka, ali njihova je nazočnost bila bitna za razvitak višenaci-onalnog društva, bez obzira što su u ukupnom stanovništvu sudjelovali u zbroju od 1,08%. Za analizu kretanja stanovništva prema gornjim pokaza-teljima potreban je duži period, a ovi pokazatelji zahtijevaju opreznost i s obzirom na činjenicu da je u skupini Srba i Hrvata bilo pripadnika musli-manskog naroda. Međutim, u ovom radu nije namjera precizno analizirati brojnost pojedinih nacija u Bosni i Hercegovini, već samo istaknuti više-nacionalnost bosanskohercegovačkog stanovništva, ne zanemarujući stal-no prisutno pitanje nepriznavanja Muslimana zasebnom nacijom. U vezi s tim, zanimljiva je i fluktuacija bosanskohercegovačkog stanovništva prema nacionalnim obilježjima u jugoslavenskom državnom okviru između dva službena popisa, što ilustrira sljedeći tablični pregled.

SFRJ BiH Udio.(%) Razlika.(%)

Muslimani

1948..godina 808.921 788.403 97,46

1953..godina 998.698 891.800 89,30

1948.-1953. - 8,16

Srbi

1948..godina 6.547.117 1.136.116 17,35

101 Isto



76

1953..godina 7.065.923 1. 264.372 17,89

1948.-1953. 0,54

Hrvati

1948..godina 3.784.353 614.123 16,23

1953..godina 3.975.550 654.299 16,46

1948.-1953. 0,23

Tablica 28. Udio stanovništva prema narodnosti, Odnos: SFRJ-BiH (1948.-1953.)102

Prema gornjim pokazateljima mogu se dati orijentacijski pravci razvo-ja nacionalnih komponenti bosanskohercegovačkog stanovništva na koje su utjecali migracijski pravci, različitosti u definiranju popisnih kategorija, politički problem u vezi sa službenim priznavanjem muslimanskog naroda kao ravnopravne nacije, ali i utvrđivanje koliko se “stranaca” prema vjero-ispovijesti izjasnilo za pripadnost srpskom i hrvatskom narodu. Mada ti postotci vjerojatno nisu visoki s obzirom na njihov ukupan broj, ipak su značajni u smislu razumijevanja društvenih procesa u Bosni i Hercegovini/Jugoslaviji. Za godine rata, a osobito prve godine mira, karakteristično je to da su se u partijskoj dokumentaciji, putem proglasa i javnih obraćanja narodu, obvezatno isticala imena naroda u Bosni i Hercegovini: “Braćo Srbi, Muslimani i Hrvati”, ili “Braćo Muslimani”, ako im se izravno obra-ćalo povodom nekih političkih poruka. Stoga se postupak izveden popi-som 1948. godine u kojem su Muslimani popisani kao “Neopredijeljeni”103 shvaća kao negiranje javnih partijskih stavova na kojima su gradili poslije-ratni legitimitet. Nacionalno pitanje, kao vrlo osjetljivo područje bosansko-hercegovačke/jugoslavenske prošlosti i sadašnjosti, u prijelaznom periodu do 1953. godine nije moglo naći rješenje u paroli “bratstva-jedinstva”, ali se moglo političkim i ideološkim metodama odgoditi za kasnije vrijeme.

Na osnovi glavnih pokazatelja uočava se da je bosanskohercegovačko društvo 1945. godinu dočekalo kao veoma nerazvijeno u svim dijelovima. Njegova su prirodna bogatstva bila evidentna, ali s nerazvijenim proizvod-nim kapacitetima i bez tradicije industrijskog društva u vremenu 1945.-

102 Isto, 45103 Statistički godišnjak 1945.-1953., 48.



77

1953. godine to je ostala i dalje pretežito ruralna sredina s koncentraci-jom malobrojnog radništva u gradovima koji su ostvarili veći industrijski razvitak. S većinskim poljoprivrednim stanovništvom čiji je postotak vrlo sporo opadao, postupno se popravljala obrazovanost stanovništva putem različitih razina i načina školovanja, što je bilo polazište za ukupan poslije-ratni razvitak. Prema podacima koji su dani u smislu orijentira za napredak i promjene, može se primijetiti da je istraživano razdoblje bilo temeljno, odnosno prijelazno ka kasnijim dinamičnijim procesima, koji su vidno pre-obrazili bosanskohercegovačko društvo već u šezdesetim godinama. Mada je naznačeno razdoblje samo kratki interval u istraživanju ovih procesa, ono ukazuje na postupan prijelaz k napretku, od brojnosti stanovništva do njegove strukturalne diferencijacije.


78

NARODNA VLAST I PROCES STRUKTURALNE TRANSFORMACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Bosna.i.Hercegovina.kao.federalna.jedinica

Uspostavljanje federativnog načela u socijalističkoj je Jugoslaviji do 1953. godine prošlo kroz tri faze: “I. faza je bilo vrijeme privremenog ustavnog uređenja, kada je bilo malo pisanih propisa o odnosu između federacije i njenih posebnih jedinica, i trajala je do stupanja na snagu Ustava od 31. siječnja 1946. godine; II. faza je počela stupanjem na snagu spomenutog Ustava i trajala je do donošenja Ustavnog zakona od 13. siječnja 1953. go-dine i III. faza je započela stupanjem na snagu Ustavnog zakona, čime su otvorene mogućnosti za promjenama”.104 Naravno, u kasnijem vremenu, do disolucije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ti odnosi su se nadalje mijenjali. Koliko su proklamirana načela jačala ili slabila kroz naznačeni period između federacije i njenih jedinica, moguće je elaborirati i na bosanskohercegovačkom primjeru.

Jugoslavenska federacija stvorena je prema nacionalnom principu, kada je pobrojeno tada priznatih pet naroda i njima pripadajućih republika, ali je povijesno naslijeđe zajedničkog života Muslimana, Srba, Hrvata i ostalih na prostoru koje se kroz povijest identificiralo imenom Bosna i Herce-govina, izborilo i opravdalo teritorijalni princip, po kojem je ova zemlja Odlukom Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja

104 Jovan STEFANOVIĆ, Širenje federalizma i njegovo uporedno slabljenje po sadržaju, Sarajevo, Naučno društvo NR BiH, Djela, knj. II., Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knj. 2., 1954., 96.



79

Jugoslavije 1943. godine ušla kao šesta federalna jedinica sa granicama iz 1918. godine, uz neke kasnije korekcije granica kod Sutorine i na području tadašnjeg bosansko-grahovskog i bihaćkog sreza.105 Bez obzira na različita, često oprečna mišljenja nekih tadašnjih aktualnih političara (revoluciona-ra), ipak je bosanskohercegovačka povijest zajedničkog življenja tri naroda i mnogobrojnih nacionalnih manjina osigurala sebi ravnopravan status u novoj Jugoslaviji, što je i tada potvrdilo da je Bosna i Hercegovina imala svoju državno-pravnu i političku tradiciju.106 Tako je Bosna i Hercegovina prema partijskim i političkim planovima dobila mogućnost bržeg razvoja, tj. da iz nerazvijene sredine raspoloživim ljudskim i prirodnim potencijali-ma krene u izgradnju, kako se tada govorilo, “bolje i svjetlije budućnosti”. U stvaranju novog poretka prvenstveno joj je bila namijenjena uloga dobrog primjera u rješavanju gorućeg nacionalnog pitanja, o čemu ilustrira po-zdravni govor Edvarda Kardelja, potpredsjednika Savezne vlade i ministra za Konstituantu, na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a 26. travnja 1945. godine u Sarajevu, u kojem se kaže: “U Bosni i Hercegovini imala je u pr-vom redu osnovna parola narodno-oslobodilačkog pokreta, parola o brat-stvu i jedinstvu naroda Jugoslavije, da izdrži svoju vatrenu probu. I izdržala ju je. I pobijedila. Svi narodi Jugoslavije biće narodu Bosne i Hercegovine za tu pobjedu vječito zahvalni. Tu svoju ulogu mora Bosna i Hercegovina zadržati i u budućnosti. Ona mora praktički ponovo svaki dan dokazivati da ne može biti ugnjetavanja naroda po narodu tamo gdje vlast drže u ruka-ma narodne mase, radni narod. Ona mora bratskim unutarnjim odnosima svaki dan iznova razoružavati sve one neprijatelje iz svih naših zemalja koji hoće raspirivati međusobnu nacionalnu mržnju da bi na taj način slomili vlast demokratskih narodnih snaga. U toj svojoj ulozi Bosna i Hercegovina biće najčvršći potporni stup Demokratske Federativne Jugoslavije”.107

105 Husnija KAMBEROVIĆ, “Rasprave o bosanskim granicama”, u: Prema modernom društvu, Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953. godine, 21.-29.106 Mustafa IMAMOVIĆ, Historija države i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001., 341. 107 ZAVNOBiH – dokumenti 1945., knj. II., Govor Edvarda Kardelja podpredsjednika Savezne Vlade i ministra za Konstituantu na trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a, 397.



80

Prema saznanjima dosadašnje historiografije, ime Bosne i Hercegovine kao federalne zemlje u novoj jugoslavenskoj državi javno je zapisano 13.-14. lipnja 1943. godine na prvom zasjedanju Zemaljskog antifašistič-kog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH-a), kada je u nje-govoj Rezoluciji, uz ostale, spomenuta i slobodna Bosna i Hercegovina s kojom se slobodna i demokratska Hrvatska želi udružiti u bratskoj zajed-nici.108 Na isti način su se i ostali narodi izjašnjavali na svojim antifašistič-kim vijećima, uz široko proklamirana načela samoopredjeljenja naroda uključujući i pravo odcjepljenja ili prisajedinjenja drugim narodima, što je bilo sukladno usvojenom stavu Komunističke partije Jugoslavije o nacio-nalnom pitanju. Međutim, u redovima najviših rukovodilaca KPJ nije bilo dileme oko stvaranja Demokratske Federativne Jugoslavije koju će činiti federalne jedinice: Hrvatska, Srbija, Slovenija, Crna Gora i Makedonija, jer prema nacionalnom principu, u tim zemljama žive Hrvati, Srbi, Slovenci, Crnogorci i Makedonci. Različita mišljenja su se pojavila kada se razgova-ralo o Bosni i Hercegovini. Ona se nije uklapala u nacionalni princip zacr-tanog federativnog uređenja nove jugoslavenske zajednice. O različitim mišljenjima razrješenja ovog pitanja saznajemo iz kazivanja Hasana Brkića, Avde Hume, Osmana Karabegovića i Rodoljuba Čolakovića,109 visokih partijskih funkcionara iz Bosne i Hercegovine. Pitanje statusa ove jugosla-venske zemlje postavljeno je i razriješeno nakon razgovora Josipa Broza Tita sa članovima Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH (PK KPJ BiH) u vezi sa sazivanjem “bosanske skupštine”. To je bilo zeleno svjetlo za rješenje položaja Bosne i Hercegovine u budućoj jugoslavenskoj federaciji. Pokra-jinsko rukovodstvo je stalo na poziciju argumentiranog zagovaranja statusa federalne jedinice. Nakon usklađivanja mišljenja među partijskim instan-cama iskristalizirano je opredjeljenje PK KPJ za BiH da “Bosna i Hercego-vina nije nacionalno homogena zemlja, ali ona vijekovima postoji kao eko-

108 ZAVNOH – Zbornik dokumenata 1943., Institut za historiju radničkog pokreta, Za-greb, 1964., 17.109 Hasan BRKIĆ, U matici života, Sarajevo, 1967., 37.-81.; Diskusija Avde Hume na skupu AVNOJ i NOB u BiH, Beograd, 1974., Osman KARABEGOVIĆ, “Poslije dvade-set godina”, u: Tako je stvorena nova Jugoslavija, knj. II., Beograd, 1964., 302., Rodoljub ČOLAKOVIĆ, “Kroz otvoren prozor prodirala je svjetlost prvog dana DFJ”, u: Tako je stvorena nova Jugoslavija, knj. I., Beograd, 1963., 118.-119.



81

nomsko-istorijska cjelina, sa svojim složenim društveno-političkim proble-mima. Biće potrebno mnogo strpljenja i upornosti da se oni rješavaju u interesu sviju. Uvjereni smo da će to biti rađeno efikasnije bude li Bosna i Hercegovina samostalno rješavala ona pitanja koja će rješavati i druge fe-deralne jedinice”.110 Opredjeljenje da Bosna i Hercegovina bude federalna jedinica, a ne autonomna pokrajina, bilo je bolje rješenje u nadilaženju srp-sko-hrvatskog konflikta; priključenje Bosne i Hercegovine Srbiji ili Hrvat-skoj ne bi doprinijelo političkom rješenju ovog gorućeg pitanja u budućno-sti “(…) jer bi se ponovo trovali odnosi između Srba i Hrvata. Takvo rješe-nje pogotovo ne bi bilo prihvatljivo za Muslimane, jer bi tako bili nasilno trpani u Srbe ili Hrvate. Rješenje da Bosna i Hercegovina bude posebna federalna jedinica, obezbijedilo je i Muslimanima da se kao cjelina materi-jalno i kulturno razvijaju i slobodno nacionalno razvijaju”.111 Prema kaziva-nju Rodoljuba Čolakovića112 pred sazivanje Drugog zasjedanja AVNOJ-a vođeni su razgovori sa članovima Centralnog komiteta KPJ, koji su bili zaduženi da sastave nacrte odluka o federativnom uređenju Jugoslavije, a time i o položaju Bosne i Hercegovine u toj zajednici. Da su razgovori bosanskohercegovačkih partijskih kadrova s visoko pozicioniranim jugo-slavenskim političkim, vojnim i partijskim ličnostima urodili plodom, uka-zuje činjenica da se prišlo sazivanju osnivačke skupštine Zemaljskog anti-fašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNO-BiH-a)113 25.-26. studenog 1943. godine u Mrkonjić Gradu,114 u nazočno-sti 247 delegata, od kojih su izabrana 173 vijećnika ZAVNOBiH-a, 31 član Prezidijuma i 58 delegata AVNOJ-a iz Bosne i Hercegovine. Izabrano je Predsjedništvo ZAVNOBiH-a od 5 članova (predsjednik, tri potpred-sjednika i sekretar), koje je dobilo mandat zastupanja vijeća između dva

110 Rodoljub ČOLAKOVIĆ, “Prvi odgovor na pitanje: Čija je Bosna i Hercegovina” (uvodni referat) u: AVNOJ i NOB u BiH, Beograd, 1974.111 Drago BOROVČANIN, Izgradnja bosanskohercegovačke državnosti u uslovima NOR-a, Sarajevo, 1979., 172. 112 Rodoljub ČOLAKOVIĆ, “Kroz otvoreni prozor”, 119.113 Osman KARABEGOVIĆ, “Poslije dvadeset godina”, 302.114 ZAVNOBiH – dokumenti 1943-1944, knj. I., Zapisnik Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, 28.



82

zasjedanja.115 Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a usvojena je Rezoluci-ja116 i Proglas narodima Bosne i Hercegovine.117 Tekstovi oba dokumenta sadržavali su u potpunosti politička stremljenja komunističkog vodstva. Naglašeno je predstavljanje ovog tijela kao općenarodnog predstavništva koje zastupa interese cijelog naroda, osim onih koji su se stavili na stranu neprijatelja narodnooslobodilačkog pokreta. Nastupali su u ime ukupnog stanovništva, u ime svih triju nacija i brojnih nacionalnih manjina, a Polja-ci i Ukrajinci su imali i svoje predstavnike. Izrazito je naglašen uklon protiv starih institucija monarhije i njoj primjerenog državno-političkog uređe-nja. Na temelju tih dokumenata jasno je predočena uvjerenost u vrlo snaž-nu pobjedu narodnooslobodilačke vojske i vizija budućeg društva, koja se mogla ostvariti naporima Komunističke partije u otvaranju široke kampa-nje u izgradnji čvršćih organa vlasti, od oblasnih, preko okružnih, sreskih do općinskih narodnooslobodilačkih odbora (NOO), dostavljanjem in-strukcija o upoznavanju javnosti s odlukama AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Sve upute su uglavnom pisane na isti način, strogo shematizirano i direk-tivno, te je dovoljno navesti jedan primjer da bi se ilustrirao agitacijsko-propagandni rad: “S njima treba da bude upoznat sav naš narod, posebice narodno-oslobodilački odbori, koji trebaju na svom području biti tumači ovih odluka i otvoriti političku kampanju po svim pitanjima. (…) Na veli-kim sreskim zborovima, koje treba održati što prije, treba donijeti pozdrav-ne depeše AVNOJ-u, Nacionalnom komitetu, Maršalu Titu, od kojih će neke vjerovatno biti objavljene preko radio stanice Slobodne Jugoslavije ili neke druge. Zborovi trebaju biti dobro pripremljeni, kako bi na njih došao sav narod. Za pripremu zbora treba pored NOO-a angažovati antifašistič-ke organizacije i sve naše članstvo. Odrediti govornike koji se trebaju dobro pripremiti. Glavni zadatak opštinskih i sreskih NOO-a treba da bude da dovedu sav narod na zbor, za što treba punu pomoć u organizaciji da dadne partija. Poslije održanog zbora treba preduzeti održavanje opštinskih i seo-skih konferencija na kojima je potrebno opširno objasniti sve donešene

115 Isto, Poimenični popis vijećnika i članova izabranih organa na Prvom zasjedanju ZA-VNOBiH-a, 58-69. 116 Isto, Rezolucija Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, 69.-73.117 Isto, Proglas ZAVNOBiH-a narodima Bosne i Hercegovine, 79.-82.



83

odluke. Na konferencijama treba diskutovati sa narodom o postavljenim pitanjima i svesrdno objasniti narodu značaj odluka. (…) Ovo treba shva-titi kao najhitnije i najpreče (…)”.118 Naznačeni put stvaranja temelja novoj državnoj zajednici vrlo je zanimljiv jer su se, s jedne strane, sve odluke do-nosile od strane partijskih institucija u ime “narodne volje i želje”, a s druge, narod se uvjeravao, putem angažiranih raspoloživih snaga, u ispravnost tih odluka. Osim toga, dirigiranim odlukama, naredbama i ukazima bilo je potrebno i formalno osigurati što masovniju podršku “cjelokupnog naro-da.” To je bilo vrijeme ostvarivanja zacrtane politike proklamirane na Dru-gom zasjedanju AVNOJ-a, unutar koje su se sadržajno uklopile unaprijed dogovorene odluke i rad ZAVNOBiH-a, jer su morale biti usuglašene. Prema tome, vrlo rano, još tijekom rata, počelo se graditi javno mnijenje za društveno-političke promjene u novoj Jugoslaviji. U Bosni i Hercegovini upotrebljavana je matrica koja se samo donekle varirala, a bila je formulira-na na sljedeći način: “Ta i takva politika u Bosni i Hercegovini, razdvajanja Srba, Hrvata i Muslimana i huškanja jednih na druge i od strane velikosrba i velikohrvata i muslimanskog političkog vodstva, dovela je dotle da je Bo-sna i Hercegovina 20 godina bila svačija više nego svoja, bila ropkinja čita-vih 20 godina, bila zapuštena i zanemarena u svakom pogledu, bila u ruka-ma narodnih zulumćara ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska”.119 Bira-njem Prezidijuma ZAVNOBiH-a i objavljivanjem njegove Rezolucije za-počela je smjena vlasti najavljena stalnim podcrtavanjem da “narodi Bosne i Hercegovine ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do naše nesreće. (…) Razdor i mržnju među našim narodima unosili su tuđinci u našu zemlju od Osmanlija, Mađara i Austrijanaca do današnjih fašističkih zavojevača. Stare političke stranke, kao velikosrpske, tako i Jugoslovenska muslimanska organizacija i reakcioneri iz Hrvatske seljačke stranke, nisu zbližavali narode, već su svojom protivnarodnom politikom produbljivali jaz među njima i sijali mržnju. (…) Zahvaljujući Komunističkoj Partiji, organizatoru narodno-oslobodilačke borbe, narodi Bosne i Hercegovine, poslije toliko žrtava i krvoprolića ostvaruju bratstvo-jedinstvo u narodno-

118 Isto, Okružni komitet KPJ Drvar dostavlja Sreskom komitetu Bosanski Petrovac od-luke Drugog zasjedanja AVNOJ-a i daje uputstva za proradu, 84.-85.119 Isto, Značaj ZAVNOBiH-a (referat), 52.



84

oslobodilačkom pokretu koje će se dalje razvijati i učvršćivati, kao najdra-gocjeniju pobjedu u ovoj borbi”.120 Za distribuciju Proglasa ZAVNOBiH-a bile su zadužene oblasne, okružne i sreske organizacije Komunističke par-tije, a cilj je bio putem narodnooslobodilačkih odbora upoznati i educirati stanovništvo, s posebnim akcentom na proklamirano rješenje nacionalnog pitanja. Prema tome, program je nudio neizbježno pomirenje, bez obzira koliko je to bilo teško ostvariti poslije strahovitih zločina, a time je ujedno napravljen i zaokret u odnosu na dotadašnje višestranačje, s kojim su poi-stovjećene sve negativnosti u bosanskohercegovačkom društvu. Ovo je bio najpogodniji način za prenošenje ideala i ideoloških poruka projiciranih u budućnost. Osim toga, u procesu izgradnje vlasti Partija je vodila politiku čvrstog oslonca na provjerene kadrove različitih zanimanja, što je uočljivo iz socijalne strukture popisa vijećnika ZAVNOBiH-a.121 Najveći broj vi-jećnika bio je iz redova težaka (41) s obzirom na socijalnu osnovicu narod-nooslobodilačke vojske iz najsiromašnijih seljačkih slojeva; zatim koman-dnog kadra različitog oficirskog ranga (21) neophodnog za vođenje završ-nih vojnih operacija i kontrole na ratištu; radnika (19) na koje su se komu-nisti oslanjali u “savezu radnika i seljaka” u izgradnji socijalizma; određenog broja pravnika (9), sudija (3) i odvjetnika (2) zaduženih za uređenje legisla-tivnih poslova neophodnih za ostvarivanje legitimnosti poretka; učitelja i profesora (15) na koje su se oslanjali u prosvjetnoj djelatnosti; a za obnav-ljanje gospodarskih djelatnosti bilo je inženjera (10), geometara (4), šum-skih savjetnika i nadsavjetnika (3); ali nisu zanemarena ni ostala zanimanja koja su bila vrlo važna za organiziranje različitih povjereništava, kao što su: književnici (Avdo Humo, Skender Kulenović i Branko Ćopić), ugledni kompozitor (Oskar Danon), liječnici (2), novinari (1), veterinari (1), agro-nomi (1), činovnici (3), svećenici (3), vjeroučitelji (3), trgovci (3), studenti (6) i ostali, kao što su tehničari, rudari, urari, krojači, namještenici u gospo-darstvu, industrijalci, posjednici, gostioničari, radiotelegrafisti, svi po jedan, a bez naznačenog zanimanja bilo je osam vijećnika. Preciznom analizom ovog obilježja uočljiva je šarolikost socijalne pripadnosti, kojoj je bio cilj proširenje i ostvarenje narodne vlasti u svim dijelovima društva i u svim

120 Isto, Rezolucija ZAVNOBiH-a, 70.121 Isto, Zapisnik Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, 58.



85

oblastima djelatnosti preko provjerenih kadrova koji su kao povjerenici po-jedinih odjeljenja usmjeravali aktivnosti prema nižim organima vlasti. Na spomenutom skupštinskom zasjedanju ZAVNOBiH-a izabran je Prezidi-jum (Predsjedništvo), na čijem čelu su bili predsjednik, tri potpredsjednika i sekretar sa 26 članova, među kojima nije bilo težaka, samo su bila tri ze-mljoradnika i dva radnika, međutim, i oni su bili već vrlo utjecajni politički i partijski funkcionari i nisu se bavili svojim osnovnim zanimanjem. Od ostalih članova značajan broj su bili časnici i politički komesari u vojnim formacijama, tajnici i predsjednici narodnooslobodilačkih odbora.122 Na Predsjedništvu ZAVNOBiH-a bile su velike obveze kojima se pripremala organizacija vlasti nakon oslobođenja, a to su bili poslovi u vezi sa priku-pljanjem podataka o zdravstvenom i gospodarskom životu, zatim o pitanji-ma ishrane vojske i civilnog stanovništva, o stanju narodne vlasti, o sjetve-nim radovima, o političkom značaju organiziranja i funkcioniranja narod-nooslobodilačkih odbora, tj. preko njih narodne vlasti. Poslovi su bili veza-ni i za organiziranje financijske službe i novčanih zavoda, donošenje za-konskih akata o organiziranju državne uprave, organiziranje političkog rada s narodom, formiranje statističke službe, zatim vođenje evidencije o stupnju gladi u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine i procjenjivanje potrebe za dodjeljivanjem novčane pomoći od strane Nacionalnog komite-ta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ-a). Vršene su i pripreme za osnivanje općinskih, sreskih i okružnih sudova te sudskog odjeljenja pri ZAVNO-BiH-u, kao najvišoj sudskoj instanci, a obavljani su i mnogi drugi tekući poslovi kojima su se rješavala pitanja organiziranja svakodnevnog života i pripremanja platforme za funkcioniranje poslijeratnih institucija vlasti.

U koordinaciji s odlukama AVNOJ-a i najvišim jugoslavenskim partij-skim rukovodstvom, a sukladno stanju na svjetskom i jugoslavenskom rati-štu, od 30. lipnja do 2. srpnja 1944. godine u Sanskom Mostu održano je Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u nazočnosti 107 vijećnika, s ukupno 148 punomoćja, dok 25 vijećnika nije bilo u mogućnosti stići na zasjeda-nje.123 Iz pozdravnog telegrama Predsjedništva AVNOJ-a vidljiva je uloga

122 Isto, Članovi Prezidijuma ZAVNOBiH-a, 68. 123 Isto, Zapisnik Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a (30. 6. - 2. 7. 1944.), 197.



86

ZAVNOBiH-a u daljnoj izgradnji jugoslavenske federacije, jer se u njemu podcrtava sljedeće: “Želimo plod i rad Zavnobihu, kao prvom narodnom predstavništvu, vrhovnom organu narodne državne vlasti Bosne i Hercego-vine, kao ravnopravnoj federativnoj državi u sastavu Demokratske Federa-tivne Jugoslavije”.124 Legitimiranje ZAVNOBiH-a kao najvišeg stupnja vlasti u Bosni i Hercegovini, te podneseni referati, diskusije i donesene odluke bili su u potpunom suglasju s njegovim mjestom u jugoslavenskoj federaciji, što se potvrđuje u uzvratnom telegramu, u kojem se kaže da vi-jećnici “(…) upućuju svoje borbene pozdrave Predsjedništvu Antifašistič-kog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, nosiocu suverenosti nove Ju-goslavije. Sprovodeći u život odluke Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, konstituišući se u zakonodavno i izvršno tijelo Bosne i Hercegovine, naše vijeće polaže temelj federalne Bo-sne i Hercegovine, zajedničke domovine Srba, Muslimana i Hrvata. Uvje-ravamo vas, da ćemo u izgradnji bosansko-hercegovačke državnosti nepre-kidno učvršćivati bratstvo naših naroda, svjesni koliko će slobodna i zbrati-mljena Bosna i Hercegovina doprinijeti jačanju naše velike domovine – demokratske federativne Jugoslavije”.125 Redoslijed donesenih odluka u potpunosti potvrđuje put u daljnjoj izgradnji federalne Bosne i Hercegovi-ne. Prvo je usvojen Poslovnik o radu zasjedanja ZAVNOBiH-a, kojim je reguliran ukupan rad. Njime se, između ostalog, daje poseban status vijeć-nicima u smislu zastupničkog imuniteta: “Vijećnik ne može biti uhapšen niti stavljen pred sud bez saglasnosti Predsjedništva Zemaljskog antifaši-stičkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, osim u slučaju izdaje”.126 Poslovnikom se predviđa da vijećnik može biti isključen iz Vije-ća samo “(…) ako iz neopravdanih razloga izostaje sa zasjedanja ili se ogri-ješi o interese narodno-oslobodilačke borbe“,127 a drugi slučajevi nisu pred-viđeni. Ovim odredbama su se počele stvarati društvene strukture, odnosno politička elita koja će voditi bosanskohercegovačko društvo do kraja rata i

124 Isto, Telegram AVNOJ-a upućen ZAVNOBIH-u, 171. 125 Isto, Telegram ZAVNOBiH-a upućen AVNOJ-u, 170.126 Isto, Poslovnik za rad zasjedanja ZAVNOBiH-a,176.127 Isto.



87

nakon oslobođenja. Važnost osnivanja ZAVNOBiH-a sadržana je u refe-ratima u kojima se govori o značaju AVNOJ-a za dalji razvoj narodnooslo-bodilačkog pokreta Bosne i Hercegovine i o izgradnji bosanskohercego-vačke državnosti u okviru Jugoslavije te u kojima se dokazuje legitimnost svim donesenim odlukama. Najvažnije dijelove uvodnih referata potvrdili su u svojim izlaganjima diskutanti koji se mogu nazvati i koreferentima, s obzirom na to da je sadržaj njihova istupanja ranije dogovoren. Istim nači-nom izlaganja i terminologijom oni pojačavaju dojam ispravnosti puta ko-jim se ide prema kraju rata. Različita mišljenja nisu javno iskazivana, a sve odluke su donesene jednoglasno, bez diskusije, jer je bilo općepoznato da su kreatori svih tih vrlo važnih odluka bili najviši partijski funkcionari. Već uspostavljena hijerarhija se uveliko poštivala. Odluka o odobrenju rada bo-sansko-hercegovačke delegacije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a određu-je da “Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Her-cegovine na svom Drugom zasjedanju u potpunosti usvaja odluku AV-NOJ-a o federativnom i demokratskom uređenju Jugoslavije, u kojoj će Bosna i Hercegovina biti ravnopravna federalna jedinica, kao i sve odluke donesene na ovom zasjedanju AVNOJ-a”.128 Sljedeći korak u odlučivanju bila je Odluka o konstituisanju Zemaljskog antifašističkog Vijeća narod-nog oslobođenja Bosne i Hercegovine u najviše zakonodavno i izvršno na-rodno predstavničko tijelo federalne Bosne i Hercegovine, u kojoj se u uvodnom članu kaže da je donesena “(...) na temelju slobodno izražene volje naroda Bosne i Hercegovine (…)“129 i time se bez općih izbora insta-lira “(…) u vrhovno zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo, u najviši organ državne vlasti Bosne i Hercegovine, ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji (…) Svoju zakonodavnu vlast Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Herce-govine vrši na svojim plenarnim zasjedanjima, a između zasjedanja putem sjednica svog Predsjedništva. Svoju izvršnu vlast Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine vrši preko svog Pred-

128 Isto, Odluka o odobrenju rada bosansko-hercegovačke delegacije na Drugom zasje-danju AVNOJ-a, 231.129 Isto, Odluka o konstituisanju ZAVNOBiH-a u najviše zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo federalne BiH, 232.



88

sjedništva i preko narodne vlade Bosne i Hercegovine”.130 Ovako formuli-ran članak 2. otvorio je mogućnost za vrlo važan čl. 5. kojim se kaže: “Dok se ne obrazuje narodna vlada Bosne i Hercegovine, funkciju vlade vrši Predsjedništvo Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine. U tu svrhu stvara se pri Predsjedništvu potreban broj odjeljenja za poslove državne uprave”.131 Ovim postupkom stvorena je de facto vlada, a odjeljenja su funkcionirala kao resorna ministarstva; znači, državna je vlast bila stvorena, samo ju je u pogodnom trenutku trebalo pre-imenovati. Da je Predsjedništvo ZAVNOBiH-a shvatilo svoju potpunu nadležnost, govori njegova prva odluka da se ukinu sve odluke nižih narod-nooslobodilačkih odbora i njihovih skupština koje nisu u suglasju sa zako-nima federalne Bosne i Hercegovine i savezne Jugoslavije.132 Jedno od bit-nih razmišljanja nove vlasti bilo je i pitanje reguliranja propisa o pravima građana Bosne i Hercegovine, o čemu je jednoglasno donijeta Deklaracija,133 koja nije pravno složena u paragrafe, već je slobodnije opisala prava građa-na. Na tekst ove deklaracije bila je primjedba (jedina koja se može naći u ovom objavljenom zapisniku) od strane predstavnika Poljaka na zasjedanju,134 a odnosila se na izostanak naglaska o ravnopravnosti nacio-nalnih manjina. Međutim, pošto je Odlukom Drugog zasjedanja AVNOJ-a regulirana ravnopravnost nacionalnih manjina, to, prema sastavljačima bosanskohercegovačke Deklaracije, nije bilo potrebno, na što je diskutant odustao od svog prijedloga, a Deklaracija usvojena jednoglasno prema predloženom tekstu. Vizionari budućeg državno-političkog poretka bili su svjesni činjenice da je neophodno donijeti zakonsku regulativu za sve ak-tivnosti koje su se provodile. Stvarane su nove institucije, a na one postoje-će osvrtali su se kao na prevladane, koje ne odgovaraju ukupnim najavlje-nim potrebama. Međutim, u mnogim odlukama nova rješenja su se nasla-njala na staru organizaciju u prijelaznom periodu, ali se svemu davao sasvim

130 Isto.131 Isto, 233.132 Isto.133 Isto, Deklaracija ZAVNOBiH-a o pravima građana Bosne i Hercegovine, 233.134 Isto, Diskusija Ignaca Koneskog , 235.



89

novi ideološki uklon. U tom prijelaznom periodu vrlo važan posao su ura-dili partijski kadrovi koji su bili postavljani u različitom svojstvu, ali uglav-nom kao povjerenici ili namještenici, ili su radili u postojećim institucijma na prijelazu 1944./45. godine. U skladu s tim mišljenjem, osnovan je Zako-nodavni odbor pri Predsjedništvu,135 koji je imao zadatak izrađivati nacrte novih zakonskih projekata, zatim usklađivati podzakonska akta s odluka-ma i zakonima saveznog značaja ( Jugoslavije) i na taj način poslije oslobo-đenja legalizirati novi sustav vlasti. Da bi se sprovodila zakonodavna, izvrš-na i sudska vlast, ZAVNOBiH je posebnom odlukom inaugurirao ustroj-stvo i rad narodnooslobodilačkih odbora i njihovih skupština u Federalnoj Bosni i Hercegovini,136 na čemu se u potpunosti legitimirala organizacija novoformirane komunističke vlasti putem odbora koji su nastali “(…) u toku narodno-oslobodilačke borbe naroda Bosne i Hercegovine i razvili se, istorijskom nužnošću i voljom samih naroda, u organe demokratske narod-ne vlasti”.137 Ova odluka bila je temeljna za sve aktivnosti do kraja rata, a osobito poslije oslobođenja kada je trebalo uspostaviti administrativno-te-ritorijalnu podjelu, zatim hijerarhijsko ustrojstvo narodne vlasti, provesti izbore, utvrditi biračko pravo, odrediti djelokrug rada u svim oblastima, dograditi sudstvo u smislu kaznenog i žalbenog postupka i sličnog. U osa-mnaest zakonskih članaka sumirane su sve naznake za kasniju razradu brojnih zakona, odredaba, uredaba, odluka, uputa i druge zakonske regula-tive. Na osnovi odluka koje je usvojilo Drugo zasjedanje AVNOJ-a, postu-pala su zemaljska vijeća u svim federalnim jedinicima, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Sprovodeći te odluke, uspostavili su komisiju “(...) u cilju utvrđivanja odgovornosti, pronalaženja i privođenja sudu svih lica koja su, u svojstvu okupatora ili njegovih pomagača, odgovorna za zločine učinjene nad narodima Bosne i Hercegovine kao i u cilju utvrđivanja materijalne štete, učinjene od strane okupatora i njegovih pomagača narodima Bosne i Hercegovine, a u duhu važne Odluke broj 10 Pretsjedništva Antifašistič-

135 Isto, Odluka o osnivanju Zakonodavnog odbora pri Predsjedništvu ZAVNOBiH-a, 236.136 Isto, Odluka o ustrojstvu i radu narodno-oslobodilačkih odbora i narodno-oslobodilačkih skupština u federalnoj Bosni i Hercegovini, 237.137 Isto.



90

kog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije od 30. novembra 1943. godi-ne, obrazuje se pri Pretsjedništvu Zemaljskog antifašističkog vijeća narod-nog oslobođenja Bosne i Hercegovine Zemaljska komisija za ispitivanje zločina okupatora i njegovih pomagača”.138 Ovo je bila samo jedna od od-luka koje su pripremale društvo za poslijeratno političko djelovanje, ali su svjedočile i o uvjerenosti komunista u potpuno osvajanje vlasti poslije rata. Postavljajući svoje organe vlasti prema hijerarhijskoj ljestvici, Komunistič-ka partija je crpeći legitimnost u narodnooslobodilačkoj borbi, u potpuno-sti izgrađivala budući državno-politički ustroj. Osim ovih odluka za rad na duže vrijeme, donesena je i odluka s donekle kratkim, ali vrlo taktičkim djelovanjem, a to je bila Odluka o stvaranju Vjerske komisije pri Predsjed-ništvu ZAVNOBiH-a.139 Partijsko rukovodstvo bilo je u potpunosti svje-sno važnosti i utjecaja vjerskih zajednica u životu svih naroda u Bosni i Hercegovini, ali i u cijeloj Jugoslaviji, te je pokušalo u to vrijeme barem donekle ublažiti već uveliko stvoreno mišljenje kako su komunisti protiv vjere. Veoma zainteresirano za nacionalno pitanje kao osnovno i najvažnije, od čijeg rješenja je ovisio ukupan razvitak društva, jugoslavensko/bosan-skohercegovačko rukovodstvo u procesu stvaranja sekularnog društva opre-zno je prilazilo ovim pitanjima, deklarativno i javno zastupajući “nesmeta-no i slobodno vršenje vjeroispovijedanja,” a uz pomoć novoformirane ko-misije, koja je imala savjetodavni karakter po pitanju imovinsko-pravnih i drugih odnosa, nastojalo je stvoriti prividni dijalog između narodne vlasti i predstavnika vjerskih zajednica. Bez obzira na formalno ulaganje truda, u praksi nije mogla biti postignuta suradnja, jer su obje strane polazile sa sa-svim suprotnih polazišta. Komunisti su računali na pojedine vjerske službe-nike, ali su oni bili najnižeg položaja u vlastitim zajednicama, ili su već bili ekskomunicirani iz njih zbog naklonjenosti komunistima. Postojanje i rad spomenute komisije nisu mogli ni izdaleka približiti stavove službenih vr-hova vjerskih zajednica s organima narodne vlasti. Svakako, različita poli-tička mišljenja i kritike o ovim i mnogim drugim pitanjima ni najmanje

138 Isto,Odluka ZAVNOBiH-a o uspostavljanju Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, 240.139 Isto, Odluka ZAVNOBiH-a o izborima za seoske, opštinske i gradske narodno-oslobodilačke odbore i sreske, okružne i oblasne narodno-oslobodilačke skupštine, 241.



91

nisu ometale “vlast u nastajanju” da donese Odluku o izborima za seoske, opštinske i gradske narodno-oslobodilačke odbore i sreske, okružne i obla-sne narodno-oslobodilačke skupštine,140 za koje će se potruditi da budu izabrani iz odgovarajućih društvenih struktura i preko njih legalizirati sve zacrtane mjere u ostvarivanju potpune vlasti u smislu tranzicije u novo, socijalističko društvo, koje će se i nakon 1945. godine isključivo imenovati narodnim imenom. Za razliku od spomenutih dokumenata ZAVNOBiH-a, u kojim se javno imenuje Komunistička partija, od oslobođenja do polo-vice 1948. godine u javnosti se često ne spominju riječi komunizam, socija-lizam, Partija i slično, što je također bilo dio vrlo dobro smišljenog plana u vrijeme borbe za potpuno osvajanje vlasti. Te aktivnosti su bile više u smi-slu osvajanja vlasti na planu unutrašnje nego vanjske politike, jer se u svije-tu vrlo dobro znalo kojem ideološkom poslijeratnom bloku pripada Jugo-slavija. Ambiciozno donesene odluke i vrlo jasna namjera njihove primjene za sobom su povlačile i potrebu za financijskim sredstvima neophodnim za njihovo ostvarivanje. Referati o vojnim, gospodarskim, prosvjetnim, zdrav-stvenim i drugim prilikama, a uz to i naznaka potrebe za organiziranjem administrativno-upravnog i državnog aparata i za to potrebne administra-cije na svim razinama, učinili su sasvim razumljivim i usvajanje prijedloga Odluke ZAVNOBiH-a o raspisu zajma narodnog oslobođenja.141 Poseb-nom odlukom je utvrđen iznos od 500.000.000.- (pet stotina milijuna) kuna-dinara, rok otplate, visina kamatne stope, namjena i amortizacija za-jma i ostali modaliteti emisije. Raspisivanje zajma bilo je isključivo u nad-ležnosti Predsjedništva ZAVNOBIH-a, pa je npr. jedan takav pokušaj od strane Oblasnog narodnog odbora za istočnu Bosnu stopiran, a sa sjednice Predsjedništva ZAVNOBiH-a poslana je sljedeća depeša: “Vaša odluka o raspisu zajma je nepravilna. Predsjednštvo ZAVNOBiH-a jedino može raspisati zajam. Stoga obustavite raspis i realizaciju zajma. Uputićemo vam sumu novca za vaše najpreče potrebe”.142 Sve odluke su stupale na snagu “odmah”, a njihov sadržaj, nepreciznost i revolucionarni karakter svjedoče o radikalnom zaokretu uspostavljanja novog državno-političkog poretka.

140 Isto. 141 Isto, Zajam narodnog oslobođenja, 252.142 Isto, Zapisnik sjednice užeg Predsjedništva ZAVNOBiH-a održane 29. 10. 1944., 583.



92

Međutim, nedovršenost pravne regulative u smislu njene preciznosti bio je način ostvarivanja čvrste hijerarhijske vlasti i centralizirane kontrole nje-nog funkcioniranja. Upute za sprovođenje odluka uvijek su dolazile od vi-ših organa vlasti. Na isti način, ali bržim tempom, uspostavljana su gotova rješenja za institucije vlasti u bosanskohercegovačkom društvu.

Izabrano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a od pet članova obavljalo je po-slove vlade, a da bi postojala potpuna koordinacija sa saveznim organima vlasti, četvorica od njih bili su članovi AVNOJ-a i to dvojica u Predsjed-ništvu AVNOJ-a. To je bio najbolji način držanja ispravne partijske linije i usuglašavanja odnosa između ovlasti koje su pripadale federalnim jedi-nicama i onih koje su spadale u saveznu nadležnost, s obzirom na vrijeme završnih ratnih operacija, diplomatskih aktivnosti u vezi s međunarodnim priznanjem nove Jugoslavije i odnosa među susjedima.

Izgrađivanje novih institucija vlasti tijekom rata sprovodilo se upo-redo s vojnim operacijama, a vrlo efikasno sredstvo kod svih tih procesa bila je i terminologija koja se koristila kako u službenim proglasima, tako i na raznim konferencijama i masovnim okupljanjima. Partijsko vodstvo bilo je svjesno da organizacija nove vlasti nije zaživjela prema željenim planovima, zato je terminologija bila dodatno vrlo efikasno sredstvo i način uvjeravanja, pa se u izrazito emotivnim govorima i proglasima najčešće za neprijatelja kaže da su između ostalog: “varvarski fašisti”, “podli i krvožedni fašistički okupatori”, “razbojnička Hitlerova vojska”, “okupator i domaći izrodi koji su s đavolom tikve sadili (…)” itd., a za narodnooslobodilačku vojsku se ostavljalo puno više prostora i o njima se govori na sljedeći način: “naša ju-načka vojska”, “prolilo se mnogo krvi najboljih naših sinova”, “herojska KPJ i plamen NOB-e”, “nije umukla partizanska puška”, “to su puške osvet-nice”, “kada se u bolovima rađa naša sloboda”, “to je put slave i časti, put bolje budućnosti naše domovine, kojim naše narode vodi KPJ”, “naša velika borba koju smo započeli goloruki”, a upotrebljavaju se i riječi koje podsje-ćaju na one koje imaju religiozni prizvuk, kao npr: “braćo i sestre”, “majke i sestre”, “sveti rat za oslobođenje naše domovine”, “žrtve položene na oltar slobode”, “u tom svetom poslu borbe” i slično. Za savezničke zemlje se kaže “džinovska borba svih slobodoljubivih naroda svijeta”, “pod rukovodstvom genijalnog vojskovođe druga Staljina”, “živjeli naši veliki saveznici” itd. Po-



93

seban akcent u svim vrstama javnog obraćanja stavljen je na opisivanje na-rodne vlasti, te su se koristili sljedeći izričaji: “istinska demokratska vlast”, “u časovima naše narodne tragedije, kada su naše narode napustila sva vod-stva bivših političkih stranaka, Komunistička partija povela je naše narode ne samo putem borbe protiv okupatora i njegovih slugu, nego istovremeno i putem borbe protiv svih pokušaja da se vrati staro stanje koje je našu ze-mlju i dovelo do katastrofe”, “to je čvrsta zgrada istinske narodne vlasti”, “izgradnja srećne budućnosti”, “onemogućiti povratak starog režima”, “čuje se tužno cviljenje naših neprijatelja”, “neuništiva je težnja naših naroda za slobodom i pravdom”, “vođa naših naroda, hrabri i mudri drug Tito, koji je oličenje borbenog bratstva u slobodi, miru i blagostanju”, “raspada se ruglo od države, tzv. NDH-a”, “po prvi put smo graditelji novog poretka”, “naša uža domovina Bosna i Hercegovina i naša velika domovina demokratska Jugoslavija” itd. Uz snažne propagandne slogane i parole ostvarivana je dje-latnost najviših partijskih organa preko Predsjedništva ZAVNOBiH-a na-kon Drugog zasjedanja. U Proglasu143 je nagovještavan kraj rata i opisane su sve ratne pobjede i na svjetskom i na domaćem ratištu, ali se najavljuje i nova epoha ukupnog razvoja na čelu s Partijom. Sastavljači Proglasa su se ukratko osvrnuli na sve ratne napore bosanskohercegovačkog naroda, s akcentom na oba zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Ovo je samo jedan od dokumenata u nizu sastavljenih na isti način, iz kojih se mogu analizirati temelji za postavljanje legitimnosti budućem socijalističkom režimu. Paradigma budućem režimu uz neke male izmjene uglavnom je postavljena na sljedeći način: “Odlukama Drugog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine sahra-njuje se vijekovima teška prošlost naroda Bosne i Hercegovine i otvaraju se pred njima sjajni vidici sreće i budućnosti. One, kao bojni poklič, zovu sve čestite sinove i kćeri Bosne i Hercegovine u borbu za što brže istjerivanje okupatora iz naše zemlje, u borbu protiv reakcionera sviju dlaka koji stal-no pokušavaju da osujete veliku narodnu pobjedu”.144 Samo nekoliko dana poslije Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, Predsjedništvo je počelo djelo-

143 Isto, Proglas Izvršnog odbora Narodnooslobodilačkog pokreta Bosne i Hercegovine – narodima Bosne i Hercegovine, 286.144 Isto, 287.



94

vati s kompetencijama vlade i već 6. srpnja 1944. godine osnovano je šest odjeljenja, i to: za narodnu privredu, narodnu prosvjetu, narodno zdravlje i socijalno staranje, obnovu, pravosuđe i za ishranu, jer su to bili i najakutniji problemi ne samo narodne vlasti u ratu već i nakon rata. Na istoj sjedni-ci su imenovani načelnici odjeljenja na kojima je bila glavna odgovornost za funkcioniranje povjerenog posla, zatim imenovanje članova Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, ali i vrlo važno pitanje izrade svih pravnih akata neophodnih za daljnje utemeljenje narodne vlasti. Važno je naglasiti da se u dokumentima već u kolovozu mogu naći primjeri da se odjeljenja nazivaju resorima.145 Prema tome, nove društvene strukture su u ljeto 1944. godine duboko ušle u proces sustavnog uspostavljanja državno-upravnog aparata, dok su stare društvene institucije i njihovi nosioci za njih i dalje vjerovali da su samo privremene. Međutim, za komuniste riječ privremenost značila je samo vrlo kratko vrijeme do preduzimanja sljedećih koraka u već dobro poznatom pravcu, pa se već 18. kolovoza 1944. broj odjeljenja pri Predsjedništvu povećao na osam, jer su dodatno osnovani upravno i financijsko odjeljenje. S obzirom na obujam poslova u odjeljenjima, prišlo se podjeli ovih organa upravljanja na od-sjeke, i to: u Odjeljenju za narodnu privredu osnovano je šest odsjeka: za poljoprivredu i stočarstvo, veterinarski odsjek, za šumarstvo i rudarstvo, za industriju i zanatstvo, za trgovinu i kredit, za građevinarstvo i saobraćaj. Na isti način su uređena i ostala odjeljenja, kao što su: Odjeljenje za narodno zdravlje i socijalno staranje (podijeljeno je na dva odsjeka i to za narodno zdravlje i socijalno staranje), zatim Odjeljenje za narodnu prosvjetu (na četiri: za osnovnoškolsku nastavu i analfabetske tečajeve, za srednjoškolsku nastavu, za narodno prosvjećivanje i za nauku i umjetnost).

U procesu organiziranja narodne vlasti među važnijim odjeljenjima bilo je ono za unutrašnje poslove ZAVNOBiH-a kome je upute za organizaci-ju i rad pri narodnooslobodilačkim odborima na svim razinama dostavilo Povjereništvo unutrašnjih poslova NKOJ-a.146 Uspostavljanje institucija

145 Isto, Zapisnik sjednice Predsjedništva ZAVNOBiH-a održane 18.8.1944., 310.146 Isto, Povjereništvo unutrašnjih poslova NKOJ-a dostavlja Odjeljenju za unutrašnje po-slove ZAVNOBiH-a upute za organizaciju i rad organa unutrašnje uprave pri NOO-ima, 312.



95

vlasti na način revolucionarnog prevrata izazivalo je negodovanje kako ne-kih domaćih tako i stranih političkih krugova i pojedinaca. Da bi se kon-trolirala politička situacija u svakoj društvenoj mikrozajednici, uz svijest o otporu, naređeno je da “(…) u okviru odbora treba da se nalaze i organi unutrašnje uprave, koji za ovaj rad odgovaraju narodno-oslobodilačkom odboru i Odjeljenju za unutrašnje poslove pri Predsjedništvu nacionalnog vijeća. Budući, da će se poslovi unutrašnje uprave sve više proširivati i da će njihov djelokrug, naročito završetkom rata, imati vrlo osjetljivih zadataka (dužnosti), nužno bi bilo da još sada na čelu upravnih odjela unutrašnje uprave, dolaze najodaniji i u borbi prekaljeni odbornici”.147 Djelokrug ovog odjeljenja bio je vrlo širok i odnosio se na borbu protiv kriminala, izgradnju narodne milicije, prikupljanje podataka o ratnim zločinima, zaštitu imovi-ne, zaštitu osobne sigurnosti, opće policijske propise, kretanje stanovništva, statistiku za stanovništvo i za strance, izvješća o funkcioniranju narodnoo-slobodilačkih odbora, brigu o pravilnoj upotrebi radne snage i druge poslo-ve prema potrebi. O važnosti ovog odjeljenja govore i upute da “(...) treba nastojati da aparat unutrašnje uprave bude na pomoći Otseku za zaštitu naroda. Ako se u nekom mestu (selu ili opštini) ne nalazi aparat OZN-e, onda će ‘Narodna milicija’, po direktivama upravnog organa, prikupljati podatke i slati ih u najbliže sedište pretstavnika OZN-e”.148 S ovim orga-nizacijskim nastojanjima trebalo je upoznati savezne institucije, jer se od ZAVNOBiH-a tražilo da pošalje iscrpne podatke o svim detaljima. “(…) U vezi sa ovim, mogli bi nam u prepisu dostaviti sve načelne raspise i upute koje ste, radeći na formiranju i učvršćivanju unutrašnje uprave, izdali”.149 Spomenuti akt od 19. kolovoza 1944. pojašnjen je vrlo brzo jednim novim od 1. rujna iste godine, s posebnom naznakom da “(…) osnovni princip da svaka federalna jedinica, u okviru Federativne Jugoslavije, samostalno izgrađuje svoju državnu vlast, važi i u pitanju unutrašnjih poslova. Državna vlast se gradi od seoskih, preko sreskih (kotarskih) i okružnih narodno-oslobodilačkih odbora, do Zemaljskih veća svake federalne jedinice, pa uz izvesne modifikacije i do AVNOJ-a, kao najviših državnih organa, i istim

147 Isto.148 Isto, 313. 149 Isto.



96

se putem vraća do najnižih narodno-oslobodilačkih odbora kao osnovne državne vlasti”.150 Nakon ponavljanja zasluga narodnooslobodilačke borbe u formiranju i funkcioniranju narodnooslobodilačkih odbora, što je bila obvezujuća i stalna praksa, pojašnjeno je pitanje unutrašnjih poslova koji su u osnovi u nadležnosti federalnih jedinica. Navedeno je da se moraju nalaziti u okviru narodnooslobodilačkih odbora i da njima odgovaraju i uz njihovo znanje i suglasnost rade i ne predstavljaju nikakvu samostalnu dr-žavnu vlast. Nije propuštana prilika da se istakne razlika u odnosu na pre-dratno i ratno stanje, pa se u tom smislu pojašnjava i status Narodne milici-je. “(…) Dok je bivša žandarmerija bila jedna vrsta stalne stajaće vojske pod kontrolom sreskih načelnika, dotle je narodna milicija izborna i stoji pod kontrolom organa narodne vlasti. Ona (narodna milicija) ne uspostavlja se više od okružnih narodno-oslobodilačkih odbora. Opšta pismena naređe-nja (naređenja od opšte važnosti) šefa Otseka unutrašnjih poslova, pored njega, potpisuju pretsednik i sekretar narodno-oslobodilačkog odbora (ili drugi za to ovlašteni, član odbora) i tek tada su pravno važeća”.151 Pojašnje-nja su došla nakon saznanja da su se spomenuti organi vlasti postavili iznad svojih osnovnih državno-upravnih jedinica. Vjerojatno je postojala bojazan da se na terenu nije dobro shvatila njihova uloga koja je trebala biti u službi uspostavljanja narodne vlasti, a ne postavljanja iznad nje. Stoga se pojašnja-va da “(…) narodnu miliciju treba vaspitavati tako da pri vršenju dužnosti ima pravilan i pristojan odnos prema svima strankama, bez obzira da li iste dolaze kod upravnih organa po pozivu ili se privode kao osumnjičene. Dr-žanje narodne milicije prema narodu treba da bude takvo da narodne mase dužnosti narodne milicije shvate kao svoje dužnosti. Svojim držanjem i pravilnim vršenjem dužnosti narodna milicija treba da zadobije ljubav na-roda i tada će narod istoj prokazivati i predavati falsifikatore, zelenaše, pre-kršitelje saobraćajnih propisa i ubice, jednom rečju, narodna milicija treba da zadobije simpatije naroda u takvoj meri, da narodne mase postanu njen

150 Isto, Povjereništvo unutrašnjih poslova NKOJ-a dostavlja Odjeljenju za unutrašnje poslove ZAVNOBiH-a Privremena uputstva o nadležnosti, načinu organizacije i funk-cionisanja službe unutrašnjih poslova pri NOO, 353.151 Isto, Povjereništvo unutrašnjih poslova NKOJ dostavlja Odjeljenju za unutrašnje po-slove ZAVNOBiH-a objašnjenje uputstva od 19.8.1944. godine o organizaciji i radu or-gana unutrašnjih poslova pri NOO, 356.



97

saradnik i aktivni izvršilac odluka vlasti”.152 Prema tome, organi unutraš-njih poslova trebali su biti značajna spona, bolje reći služba informiranja o svim negativnim tendencijama u društvu na koje su organi vlasti trebali vrlo brzo reagirati. U drugoj polovici 1944. godine preciznije je utvrđena organizacija službe unutrašnjih poslova pri Predsjedništvu ZAVNOBiH-a i ostalih narodnooslobodilačkih odbora.153 Zemaljsko odjeljenje za unu-trašnje poslove imalo je sve odlike resornog ministarstva sa dva odjeljenja, i to: upravnim odjeljenjem i odjeljenjem narodne milicije. Oni su bili po-dijeljeni, prvi na sedam, a drugi na četiri odsjeka. Istu organizaciju su imali i oblasni narodnooslobodilački odbori, dok su za niže instance propisane jednostavnije službe, ali im nije pridavano manje pozornosti. Naprotiv, oni su bili među najbitnijim izvorima podataka i uspostavljanja reda na terenu, s obzirom na vrijeme završnih ratnih operacija i meteža među stanovniš-tvom. Zanimljivo je da su ovom odjeljenju dani vrlo detaljni opisi poslova i djelokruga rada te je, između ostalog, odsjek za unutrašnje poslove trebao voditi brigu o usavršavanju struke, zatim evidenciju o popisu državljana i njihovoj promjeni boravka, kartoteku o zaposlenim u upravnoj struci, iz-davati dozvole za podizanje građevina i donositi odluke za izvršenje nekih sitnih poljskih i šumskih radova. Djelokrug odsjeka za narodnu miliciju bio je puno širi, a odnosio se na zaštitu osobne i imovinske sigurnosti građana, održanje mira i reda, suzbijanje hajdučije, čuvanje državne imovine njenih ustanova, suzbijanje kriminaliteta, skitnje, prosjačenja i sličnog, preduzi-manje mjera za zaštitu javnog morala, vršenje nadzora nad osuđenicima i osobama sklonim kriminalitetu, vršenje nadzora nad osobama sklonim alkoholu, upotrebi raznih droga i nad osobama sklonim hazardnim igrama. Zadatak im je bio i suzbijanje zelenaštva, ilegalne trgovine i zanatstva, kon-troliranje mjera i utega, vještačenje rukopisa, vještačenje hladnog i vatrenog oružja, identificiranje leševa, vršenje uviđaja povodom ubojstava i samou-bojstava, ukoliko nije nadležan sud, staranje o sigurnosti javnog prometa i održavanje prometnih propisa, uručivanje poziva strankama, dovođenje osoba pozvanih pred narodnu vlast i staranje o stručnom i vojnom obra-

152 Isto.153 Isto, Projekat organizacije Službe unutrašnjih poslova pri Predsjedništvu ZAVNO-BiH-a i narodnooslobodilačkim odborima, 558.



98

zovanju milicije.154 Tako su stvoreni uvjeti da su uz vojsku, zatim organe državne uprave, postavljeni i temelji organima unutrašnjih poslova kao ne-ophodnom osloncu državnoj vlasti. Da je to pitanje bilo od prvenstvenog značaja, svjedoče i daljnja nastojanja u njegovoj dogradnji. Osim organi-zacijskog prilagođavanja postojećoj administrativno-teritorijalnoj podjeli, koja će se tek kasnije jasnije definirati, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a kra-jem studenog 1944. godine raspravlja o radu organa unutrašnjih poslova i daje naknadne upute za rad, s naznakom da su svjesni svih nedostataka, ali i toga da se ti poslovi moraju redovito obavljati, te će se stjecanjem iskustva nedostaci otklanjati postupno.155

S funkcioniranjem narodne vlasti na terenu bilo je upoznato Predsjed-ništvo ZAVNOBiH-a preko usmenih razgovora, ali i preko vrlo opširnih pismenih izvješća koji su dostavljani s vremena na vrijeme, mada su završ-ne ratne prilike u prvi plan stavljale vojne operacije. Jedno takvo izvješće vrlo sadržajno govori o situaciji na području Oblasnog narodnog odbora za Hercegovinu.156 U njemu su opisani svi problemi vojne situacije i civilnog života u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Osim toga, vidljivo je i koliko ovi organi vlasti nisu bili u mogućnosti djelovati u općoj oskudici kako najosnovnije hrane za vojsku i narod, tako i ostalih neophodnih sredstava za život. Međutim, ono što je uočljivo iz ovog izvješća jeste proces stva-ranja nove vlasti i njene perspektive, bez obzira na izuzetno nepovoljne okolnosti u vremenu na koje se izvješće odnosilo. Donesene odluke u vezi s organizacijom vlasti bile su na snazi, a njihovo provođenje u život bio je stalni zadatak čim se stvore uvjeti za to. Urgentnim uputama one su posta-jale i državni, i partijski, i vojni zadatak. Sve revolucionarne mjere koje su ostvarivane, ponegdje i metodom prisile, nisu imale u to vrijeme alternativu koja bi nudila bilo što drugo povoljnije za stanovništvo koje je bilo iznu-reno dugogodišnjim ratom u siromašnom i opustošenom okruženju. Uz snažan propagandni rad izgrađivala se narodna vlast koja se oslobođenjem

154 Isto, 560. 155 Isto, Referat o ustrojstvu i radu Odjeljenja za unutrašnje poslove pri Predsjedništvu ZAVNOBiH-a i narodnooslobodilačkim odborima, 639.156 Isto, Izvještaj Privremenog oblasnog NOO za Hercegovinu Predsjedništva ZAVNO-BiH-a o političkoj situaciji u oblasti i radu odbora, 319-334.



99

uglavnom kadrovski i organizacijski dopunjavala. Mada u partijskim doku-mentima postoji jedan stalan kritički odnos izražen u uvjerenjima da se nije dovoljno uradilo i mada se neprekidno ukazuje na nedostatke, ipak se iz podataka mogu uočiti značajni pomaci u izgradnji vlasti. Ali, kada se javno govori o narodnoj vlasti u proglasima, novinama, brošurama i sličnom pi-sanom materijalu, ili usmeno na konferencijama, upečatljiv je ton izuzetne pohvale vlastitim rezultatima. To se još više zapaža u obećanjima što će se sve uraditi za dobrobit naroda. Svakako, sadržajno usklađujući različite vrste izvora, moguće je uočiti taktiku osvajanja vlasti posljednje godine rata i prvih godina mira. S jedne strane, kadrovi zaduženi za osnivanje i funk-cioniranje organa vlasti su kritikom poticani na stalan i besprijekoran rad, a s druge se strane masi naroda ta ista vlast predstavljala isticanjem velikih uspjeha i ostvarivanjem napretka u budućnosti. Direktive za akcije su dola-zile iz saveznih partijskih organa, a povratno su se obvezatno slala izvješća o obavljenom poslu ili o poteškoćama u njihovoj realizaciji.

Predsjedništvo ZAVNOBiH-a je iz dostavljenih izvješća dobivalo po-datke o poteškoćama u vezi s osnivanjem narodnih odbora, zatim o nepo-stojanju suradnje između nižih i viših organa vlasti, o brojnim problemima u radu. Međutim, njegov Zakonodavni odbor nije se zadržavao na neura-đenim poslovima, već je odgovarajuće organe vlasti opominjao i poticao na izvršavanje njihove obveze, a daljnjim zakonskim projektima dograđivao je organizaciju mjesnih organa državne vlasti.157 Prema tim projektima, već krajem kolovoza 1944. godine “U federalnoj Bosni i Hercegovini narodnu vlast predstavljaju sljedeći narodno-oslobodilački odbori i narodno-oslo-bodilačke skupštine: 1. Seoski i gradski narodno-oslobodilački odbor; 2. Opštinski narodno-oslobodilački odbor; 3. Sreska narodno-oslobodilačka skupština; 4. Okružna narodno-oslobodilačka skupština; 5. Oblasna na-rodno-oslobodilačka skupština: 6. Zemaljsko antifašističko vijeće narod-nog oslobođenja Bosne i Hercegovine”.158 Svaki od ovih odbora ili skupšti-na predstavljao je državnu vlast za teritorij koji im je po veličini pripadao. Seoski, gradski i općinski narodnooslobodilački odbori se biraju neposred-

157 Isto, Organizacija mjesnih organa državne vlasti (projekt Zakonodavnog odbora ZA-VNOBiH-a predložen Predsjedništvu ZAVNOBiH-a na odobrenje), 340.158 Isto, Organizacija mjesnih organa državne vlasti, 340.



100

no na osnovi lista na kojima su naznačeni predsjednik i sekretar, dok su se u sreske, okružne i oblasne narodnooslobodilačke odbore delegirali članovi čiji broj je zavisio od veličine teritorije koju predstavljaju, odnosno prema broju stanovnika u njoj. Međutim, administrativno-teritorijalna podjela zavisila je o vojnim operacijama, pa se oslobođena teritorija povećavala ili smanjivala, a u vezi s tim i djelatnost ovih organa narodne vlasti. Jedan primjer prinude uočljiv je u čl. 10. u kojem se kaže: “Svaki građanin i gra-đanka su dužni primiti se izbora za odbornika odnosno člana narodno-oslobodilačke skupštine. Samo u opravdanim slučajevima može se uvažiti isprika. (…)”.159 Izbori i na ovaj način govore o revolucionarnom karakteru vlasti; svi oni koji nisu željeli sudjelovati u njenim organima smatrani su oponentima, u to su vrijeme najčešće kvalificirani kao “narodni neprijatelji,” što je bio razlog za vidno podozrenje prema njima. Svaka od razina držav-ne vlasti imala je svoju predviđenu unutarnju organizaciju. Mada brojna odjeljenja i njihovi odsjeci nisu mogli biti kadrovski stručno popunjeni i nisu imali potrebne uvjete za rad, zakonodavac ih je predvidio kao neop-hodne, a na odgovarajućim partijskim organizacijama bio je zadatak da se aktiviraju i da im se prida poseban značaj. Najbrojnije organe državne vlasti imali su oblasni narodnooslobodilački odbori, koji su brojili osam odjeljenja podijeljenih na veći broj odsjeka: gospodarsko (za poljoprivredu i stočarstvo, za građevinarstvo i promet, za trgovinu, industriju i zanat, za šume i rude i veterinarski odsjek); odjeljenje za narodno zdravlje i socijalno staranje (sa dva istoimena odsjeka); prosvjetno (za osnovnoškolsku nastavu i analfabetske tečajeve, za srednjoškolsku nastavu i za kulturno-prosvjetni rad); odjeljenje za pravosuđe kojem se pridavala puna pozornost; uprav-no odjeljenje; financijsko (za blagajnu i za knjigovodstvo); odjeljenje za ishranu i odjeljenje za obnovu. Na čelu svakog od odjeljenja imenovan je načelnik koji je bio odgovoran za ukupan rad oblasnom odboru, a na čelu odsjeka bili su šefovi, odgovorni načelniku i odboru. Hijerarhijska struktu-ra državne vlasti vidljiva je i po nazivima državnih organa, pa tako okružne narodnooslobodilačke skupštine provode zakone, odluke i naredbe putem pet odsjeka podijeljenih na odjeljke, a sreske, preko odjeljaka podijeljenih na više referata. “Niži narodno-oslobodilački odbori su podređeni višim

159 Isto, Organizacija i izbor narodno-oslobodilačkih odbora, 342.



101

narodno-oslobodilačkim odborima odnosno ZAVNOBiH-u i odgovaraju im za svoj rad. Oni su obavezni raditi u smislu zakona, naredaba i odluka viših narodno-oslobodilačkih odbora, odnosno ZAVNOBiH-a. Niži na-rodno-oslobodilački odbori ne mogu odlučivati o zakonitosti naredaba i odluka viših narodno-oslobodilačkih odbora”.160 Međutim, stalno je na-glašavano da “(...) narodno-oslobodilački odbori kao organi državne vlasti odgovaraju narodu kome pripada sva vlast. Ta odgovornost se temelji na izbornosti svih organa”.161 Naročito je to bila praksa na javnim konferen-cijama, čime se legitimnost režima potvrđivala na najbolji način, bez upo-trebljavanja terminologije stranačke, nacionalne ili neke druge pripadnosti. Pravo izbora, opoziva, žalbi, odgovornosti, javnosti rada bili su postavljeni na najširu narodnu osnovu, ali njoj se nije smjelo prigovoriti jer je onaj koji je bio protiv takvih odluka, donesenih u ime naroda, bio izravno protiv naroda, tj. njegov neprijatelj. Taktika osvajanja vlasti vrlo rano započeta, uz to pravno regulirana, organizacijski raširena i uz stalno pozivanje na žrtve narodnooslobodilačke borbe koje su narodu omogućile sudjelovanje u svim organima vlasti, osigurala je uspješan prijelaz vlasti na nove društveno-po-litičke strukture poslije oslobođenja. Predsjedništvo ZAVNOBiH-a vršilo je dogradnju organa uprave brže nego što su oni osnivani, popunjavani, ili što su uspjeli djelovati u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine. Tako se već 3. rujna 1944. osnovanim odjeljenjima dodaju novi, kao npr. odje-ljenje informacija, ali se vrši i specijalizacija poslova. Npr., u odjeljenju za prosvjetu postojećim odsjecima se dodaje i odsjek za nauku i umjetnost, dok se u vrlo važnom financijskom odjeljenju uspostavljaju i odsjeci za ne-posredne poreze, za takse i za budžet. Dopunjavanje javne uprave izvršeno je i u nižim državnim organima prema rangu kojem su pripadali.162

Partijsko je rukovodstvo kao nosilac svih promjena bilo svjesno važnosti organiziranja sudstva kao vrlo važne institucije vlasti u razračunavanju s političkim protivnicima, ratnim profiterima, pristalicama starog režima i svim drugim koji su negativno djelovali i ometali rad novoj vlasti. Upute

160 Isto, Odnos nižih i viših narodno-oslobodilačkih odbora, 348.161 Isto, Odgovornost narodno-oslobodilačkih odbora narodu, 347.162 Isto, Odluka Predsjedništva ZAVNOBiH-a o stvaranja organa javne uprave, 360.



102

za organiziranje “narodnog sudstva” dostavilo je Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a 28. rujna 1944. svim oblasnim narodnooslobodilačkim od-borima sa prioritetnim zadatkom “(…) Prije svega potrebno je pronaći sve one pravnike, koji se nalaze u redovima narodno-oslobodilačkog pokreta i njima povjeriti organizaciju naših sudova te iste postaviti za sekretare po-jedinih sudova. Spisak takovih pravnika dostavite ovom Odjeljenju. Sudo-vanje koje se do sada vršilo u okviru Narodno-oslobodilačkih odbora treba prilagoditi ovim Uputama a nove sudove za koje se u pojedinim mjestima ukaže potreba da se već sad formiraju treba organizirati odvojeno od Na-rodno-oslobodilačkih odbora i prema priloženim Uputama”.163 Agilnost Predsjedništva ZAVNOBiH-a pokazala se i ovaj put, pa je vrlo brzo na-kon iscrpnih diskusija na svojim sjednicama, već 17. listopada iste godine, objavilo detaljne upute za organizaciju i rad narodnih sudova: “(…) U cilju izgradnje državnosti federalne Bosne i Hercegovine i učvršćenja pravne sigurnosti, formiraju se narodni sudovi kao samostalni organi vlasti. Za svoj rad suci odgovaraju narodu koji ih postavlja i skida putem izbora bilo direktno bilo preko svojih predstavnika. Kao dio narodne vlasti narodni sudovi su dužni da sude zakonito u duhu pravednosti, interesa naroda i ciljeva narodno-oslobodilačke borbe imajući uvijek pred očima kao vrhov-ni zakon čuvanje, učvršćenje i izgradnju tekovina narodno-oslobodilačke borbe”.164 U tom vremenu nisu bili napravljeni svi potrebni zakoni pa su podloga za suđenje i izricanje kazni bile “(…) odluke, zakoni i zakonske naredbe AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, ali i narodni pravni običaji ukoliko odgovaraju demokratskom i pravnom shvatanju naših naroda”.165 Ovako postavljeno sudstvo donijelo je brojne odluke koje su bile tipičan primjer dolaska na vlast revolucionarnim putem. U federalnoj Bosni i Hercegovini sudska vlast je organizirana na tri instance: općinski, sreski i okružni na-rodni sudovi, a propisuje se sljedeće: “(…) Dužnost je svakog građanina da

163 Isto, Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a dostavlja Oblasnom NOO za Istočnu Bosnu upute za organizaciju i rad narodnih sudova i daje načela uputstva za organizaciju narodnog sudstva (28.9.1944.), 408.164 Isto, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a izdaje upute za organizaciju i rad narodnih sudova (17.10.1944.), 520. 165 Isto, Organizacija sudstva, 520.



103

se primi funkcije suca“,166 ali je ovaj propis brzo napušten. Ovim uputama opisno je propisano sljedeće: organizacija sudstva, sudski postupak, izvrše-nje sudskih odluka, izvanparnične stvari, postupak sa spisima i rukovanje novcem i predmetima. Predviđene odredbe mogle su se različito tumačiti, a njihov prijelazni karakter može se ilustrirati ulomkom koji govori o pola-ganju zakletve pred sudom. Obje verzije i objašnjenje zvuče vrlo zanimlji-vo: “(…) Svjedoci se zaklinju poslije iskaza a vještaci prije danog iskaza. Tekstovi zakletvi za svjedoke glase: a) ‘ Zaklinjem se Bogom svemogućim i sa svim što mi je najdraže i najmilije, da sam pred sudom istinu kazao i da nisam ništa prešutio. Tako mi Bog pomogao!’ b) ‘Zaklinjem se časnom riječju i sa svim što mi je najdraže i najmilije da sam pred sudom istinu ka-zao i da nisam ništa prešutio!’ Sud će svjedoka zakleti prema onom tekstu koji odgovara ličnom uvjerenju svjedoka. Za vještake treba izmjeniti kod oba teksta ‘da ću pred sudom po svom najboljem znanju i savjesti iskazivati i da neću ništa prešutjeti’”.167 Poenta je stavljena na dio koji govori da pred sudom nije ništa prešućeno, a dvojnost zakletve osim prijelaznog karaktera imala je za cilj i maksimalnu iskrenost u iskazu za koju se pretpostavljalo da se može dobiti na ovaj način, u ovisnosti od religijskog, odnosno ateistič-kog opredjeljenja pojedinca. Međutim, relativno brzo, 19. prosinca 1944. godine, NKOJ je donio odluku o polaganju zakletve državnih službenika i sudija narodnih sudova prema sljedećem tekstu: “Zaklinjem se čašću svoga naroda da ću vjerno služiti narodu, da ću čuvati i braniti tekovine Na-rodno-oslobodilačke borbe, da ću svoju dužnost po zakonima i zakonitim naredbama vršiti savjesno, marljivo i nepristrasno”.168 Polaganje zakletve bilo je obvezatno za sve službenike na radu kod AVNOJ-a, Povjereništva NKOJ-a i njihovih područnih ustanova, zatim ustanova federalnih jedinica i pokrajina, kao i službenike svih narodnooslobodilačkih odbora. Propisi ove odluke ne odnose se na vojne osobe u vojnim ustanovama, a provođenje ove odluke bilo je u nadležnosti Povjerenika pravosuđa NKOJ-a. Prema tome, zakletva je bila jedinstvena za cijeli jugoslavenski teritorij, potpisao

166 Isto, 521.167 Isto, Zakletva, 527.168 Isto, Odluka NKOJ-a o polaganju zakletve državnih službenika i sudija narodnih su-dova, 855.



104

ju je u odluci Josip Broz. Na osnovi raspoloživih dokumenata može se uo-čiti da su međusobne komunikacije bile obvezujuće, jer Povjereništvo za sudstvo NKOJ-a opominje odjeljenje u Bosni i Hercegovini da “(…) od mjeseca svibnja (maj) o.g. zamolili smo, da nas se izvještava o organizaciji sudstva i o njegovom razvoju na Vašem području (…) Do danas međutim, nismo o tome primili nikakvog izvještaja”.169 Dopis je datiran 10. studenog 1944.godine. U radu tih sudova bilo je dosta manjkavosti i nejasnoća, a sudovi nisu bili ni samostalni u svom radu. Za rad sudova na terenu vrlo je indikativan primjer Sreskog narodnog suda u Sanskom Mostu koji je u izvješću o organizaciji i sastavu suda izvijestio Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a o svojim aktivnostima, ali je za najvažniji dio sudskog pro-cesa, kao što je vođenje kaznenog postupka i izricanje kazni u kaznenim predmetima, tražio dodatne upute. Sastav ovog Sreskog suda bio je od kva-lificiranih ljudi, osim predsjednika, pa oni u vezi s tim pitaju sljedeće: “(...) Kako prema ‘Uputama za organizaciju i rad Narodnih sudova’ u krivičnim stvarima kod Sreskih Narodnih sudova, gdje je povrijeđen javno pravni interes, imaju zastupati javni tužioci, koji će po službenoj dužnosti stavljati prijedloge za otvaranje postupka, dizati optužnicu i zastupati je na suđenju, to se ukazuje potreba da se kod ovog Sreskog Narodnog suda postavi javni tužilac ili bar privremeno netko ovlasti da vrši poslove javnog tužioca”.170 Uz ovo temeljno pitanje za vođenje kaznenog postupka, postavljena su i ostala u vezi s izricanjem i odsluženjem kazne. Na te upite, Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBIH-a daje dotičnom sudu sljedeće upute: “1) Za sada se neće izdavati dekreti licima, koja su postavljena za sekretara, pomoćnog sekretara i ostalo osoblje toga suda. Ovo će pitanje biti naknadno riješe-no pri definitivnom postavljanju sudskog osoblja. 2) U svim kriv.(ičnim) stvarima, pa i u onim u kojima se radi o zločinima, nastavite postupak i provedite suđenje bez obzira što nema prijedloga javnog tužioca i bez podizanja formalne optužnice. (…) Mjesto kazne zatvora odnosno robi-

169 Isto, Povjereništvo za sudstvo NKOJ-a traži od Odjeljenja za pravosuđe ZAVNOBiH-a izvještaj o formiranju narodnih sudova u Bosni i Hercegovini, 652.170 Isto, Sreski narodni sud u Sanskom Mostu dostavlja Odjeljenju za pravosuđe ZA-VNOBiH-a izvještaj o organizaciji i sastavu suda i traži upute o vođenju postupka i izri-canju kazni (20.11.1944.), 743.



105

je sud neka do daljnjega izriče kaznu prisilnog rada sa lišenjem slobode ili bez lišenja slobode. Ovu kaznu osuđenici će izdržavati kod opštinskih narodnooslobodilačkih odbora ako su osuđeni na prisilni rad bez lišavanja slobode: a kod Sreskog narod.(no)-oslobodilačkog odbora, ako su osuđeni na prisilni rad sa lišenjem slobode time da se osuđenici upotrebe za korisne radove”.171 Ovako procesuirani slučajevi stvarali su negativno mnijenje o “partizanskim sudovima” jer se sudilo pod emocionalnim nabojem rata koji je bio u tijeku i pod revolucionarnim partijskim pritiskom državnih organa na izabrane sudije. Zanimljiv je položaj i rad sudija, koji su imali prijerat-nu pravničku praksu, a našli su se u tim novim okolnostima kada za svoju službu nisu imali ni službeni dekret, a morali su obavljati vrlo odgovorne poslove kojima su određivane ljudske sudbine. Upute za daljnje dograđiva-nje institucija sudstva dolazile su od saveznih institucija.

Kraj 1944. godine bio je vrijeme već ustaljene prakse postavljanja po-vjerenika u različite institucije. Tako je Povjereništvu za sudstvo NKOJ-a bilo vrlo bitno postaviti delegate tj. svoje provjerene i odane kadrove na čelo odvjetničkih komora u federalnim jedinicama. Njihov zadatak bio je ući u te institucije, ocijeniti ljude i njihovu podobnost, unijeti dozu straha i nepovjerenja među njih, pridobiti stručne članove na različite načine, slati izvješća o stanju i u određenom vremenu ukinuti ih kao institucije koje nisu u stanju obavljati svoje dužnosti, reorganizirati ih jer ne rade u inte-resu naroda, a osim toga jasno pokazati da njihov rad kao takav dalje nije efikasan. Povjereništvo za sudstvo naložilo je rješenjem svim federalnim jedinicama da se “(...) do konačnog uređenja advokature (odvetništva) u svim advokatskim Komorama postavlja delegat. (…) Uveren sam, da će nadležni organi Zemaljskih Veća odnosno Skupština shvatajući intenciju gornjega rešenja, ovo ispravno i realizirati bez potresa i povrede interesa i načela Narodno-oslobodilačke borbe i pokreta. (…) Da li će i u koliko potrebama, interesima i načelima poretka, kojeg je ostvario i kojeg name-rava ostvariti Narodno-oslobodilački pokret odgovarati takva institucija i u kakvom obliku pokazaće iskustvo, a napose iskustvo novog narodnog sud-

171 Isto, Upute Odjeljenja za pravosuđe ZAVNOBiH-a Sreskom narodnom sudu u San-skom Mostu o vođenju postupka i izricanju kazni u krivičnim predmetima (7.12.1944.), 823.



106

stva koje je u stvaranju. Zbog toga je stavljanje pod nadzor tih institucija preko nužno”.172 Osim sustavnog preuzimanja institucija iz prošlog režima zbog političkih i ideoloških razloga, vrlo bitan povod bila je i materijalna dobit, pa se tako i kod postavljanja povjerenika u odvjetničke komore kaže: “Osim toga ove institucije raspolažu arhivom, novčanim i drugim materi-jalnim sredstvima (zgradama, gradilištima i sl.), koje je potrebito u interesu celine sačuvati i eventualno koristiti pa u tu svrhu staviti pod nadzor”.173 Institucija delagata u novoj državnoj vlasti imala je za cilj onemogućiti otu-đivanje materijalnih, financijskih i drugih sredstava, ali i pripremiti proces prenošenja vlasništva nad nekretninama, što je bio slučaj i s odvjetničkim komorama.

Završne vojne operacije su ubrzale daljnje aktivnosti Predsjedništva ZAVNOBiH-a, a one su slijedile odluke NKOJ-a. Među najznačajnijim su izvršavanje donesenih zaključaka o proglašenju ništavnim svih općih pro-pisa Nezavisne Države Hrvatske (NDH), zatim propisa o statusu držav-nih i samoupravnih činovnika. Slijedile su odluke o privatnim društvima i udruženjima, o ukidanju svih listova koji su u službi okupatora, o upra-vama akcionarskih društava i zadruga, o napuštenoj i izvlaštenoj zemlji i imovini, o organizaciji i radu zadrugarstva, o planovima državne izgradnje, o preuzimanju vlasti na novooslobođenim teritorijama i mnogim drugim aktualnim pitanjima.174

U prijelaznom razdoblju, iz rata na mirnodopski razvoj, Bosna i Her-cegovina, kao jedna od šest federalnih jedinica, pratila je odluke najviših jugoslavenskih državnih i partijskih organa, naglašavajući u njima svoju državnost na osnovi zasluga izvojevanih u ratu, odnosno doprinosa u borbi za zajedničku državu. Podcrtavala je ravnopravnost i posebne zasluge u izgradnji “narodne vlasti”. Na iznesenim primjerima izgradnje sudstva, or-gana unutrašnjih poslova i organizacijske sheme državnih organa vidljivo je njeno umrežavanje u jugoslavensku zajednicu. Uz napomenu da je već

172 Isto, Povjereništvo za sudstvo NKOJ saopštava Predsjedništvu ZAVNOBiH-a rješenje NKOJ o postavljanju delegata u advokatskim komorama (21.11.1944.), 744.173 Isto, Rešenje, 744.174 Isto, Zapisnik sjednice Predsjedništva ZAVNOBiH-a, 485.



107

preko partijske organizacije bila sastavni dio jugoslavenske komunističke partije, Bosna i Hercegovina je bila na putu k izgradnji “narodne vlasti”. Isticanje državnosti bilo je vrlo efikasno za uspješno rješavanje svih pitanja koja su bila od vitalnog interesa za jednu federalnu jedinicu, mada se u toj prijelazmoj fazi u potpunosti pratila ukupna razvojna linija na stvaranju uvezanih institucija vlasti prema hijerarhijskom principu na jugoslavenskoj razini.

Administrativno-teritorijalna.podjela..i.daljnja.organizacija.vlasti.u.Bosni.i.Hercegovini.(1945.-.1953.)

Među prioritetnim zadacima nove vlasti za nesmetano odvijanje ukupnih društvenih, političkih, ekonomskih, kulturnih i drugih oblasti razvoja bilo je potrebno iznaći najbolja rješenja za administrativno-teritorijalnu podje-lu Bosne i Hercegovine. U vezi s tim pitanjem relativno često su vršene izmjene zakona i usvajane su brojne odluke kojima se regulirala organi-zacija i model ustavnopravnog uređenja. Takva vrsta promjena uglavnom se obrazlagala poboljšanjem efikasnosti cjelokupnog sustava upravljanja i kontrole izvršenja postavljenih zadataka, odnosno što boljim funkcionira-njem “narodne vlasti”.

Krajem 1944. godine na sjednici Predsjedništva ZAVNOBiH-a razma-trano je izvješće komisije za izradu prijedloga teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine, koje je nekoliko mjeseci najavljivano kao vrlo važno i urgen-tno pitanje. Naznačeno je da je dotadašnja teritorijalna podjela na oblasti i okruge bila donekle jasna, ali sreske i općinske teritorije nisu bile među-sobno razgraničene, jer su pretrpjele promjene tijekom rata, u ovisnosti od stvaranja oslobođenih područja i na njima organizirane “narodne vlasti”. Zbog toga “(...) nova administrativna podjela Bosne i Hercegovine postav-lja se kao nužan i prečan zadatak, jer je postojeća podjela, naročito Oblasni narodno-oslobodilački odbor za B. Krajinu, postala organizacionom pre-prekom za daljnji pravilan razvoj naše narodne vlasti. Oblasni odbor za B. Krajinu zbog prevelike teritorije koju obuhvata nije u stanju da rješava sve zadatke i da uspješno rukovodi radom podređenih narodno-oslobodilačkih odbora. Stvaranjem novih okruga ZAVNOBiH će biti u mogućnosti da



108

uspostavi tješnji kontakt s njima i da na taj način uspješno utiče na njihov rad”.175 Reorganizacijom su ukinute oblasti, ostala je jedino Hercegovina kao zasebna oblast, a na ostalom teritoriju je formirano pet okruga.176 Osim nastojanja izrečenih u navedenim konstatacijama, u izgradnji nove vlasti bilo je bitno nivelirati ovlasti na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, te ne dozvoliti stvaranje snažnih regionalnih centara u odnosu na federal-nu vlast. Izuzetak je napravljen s Hercegovinom, odlučeno je da ostane u rangu oblasti kao jedina u Bosni i Hercegovini. U diskusijama su postojala različita mišljenja i odluka nije donesena jednoglasno, kako je to bilo uo-bičajno. Zaključak da Hercegovina ostane oblast i da ne bude podijeljena na okruge, opravdavao se povijesnim razlozima i posebnosti Hercegovine u narodnooslobodilačkoj borbi, čime se podrazumijevalo postojanje dosta problema u međunacionalnim odnosima. Stoga nije bilo politički mudro pristupiti projektu njene podjele, naročito u dijelovima sa hrvatskom i mu-slimanskom većinom, među kojima je tek predstojao period snažne agita-cije za prihvaćanje novih organa vlasti. Argumenti za organiziranje Her-cegovine kao posebne oblasti traženi su i u prošlosti, te jedan od članova Predsjedništva ZAVNOBiH-a, po struci povjesničar, ističe “(...) da se i mi u našoj teritorijalnoj podjeli moramo rukovoditi istorijskim momentima, kojima se rukovodilo i II zasjedanje AVNOJ-a, kada je donosilo odluku o federativnom uređenju Jugoslavije. Istorijska posebnost Crne Gore, iako je ona u nacionalnom pogledu sastavni dio srpskih zemalja, nametala je potrebu da se Crna Gora organizuje kao posebna federalna jedinica. Ra-zlozi istorijske posebnosti postoje i kada je riječ o Hercegovini. Još od X vijeka Hercegovina ima svoju posebnu istoriju. Slobodno se može reći da se vremenom formirao i poseban mentalitet naroda. Izvjesni momenti iz privredne strukture Hercegovine također nameću potrebu da se Hercego-vina izdvoji u posebnu oblast”.177 Razmimoilaženja su se pojavila i u vezi s pitanjem uspostavljanja okružnih centara i pripajanja određenih srezo-va kao npr. Zenice i Žepča sarajevskom okrugu, zatim formiranja Bihaća kao okružnog središta. Neki su članovi Predsjedništva smatrali da periferni

175 Isto, Zapisnik sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine (30.12.1944.), 899.176 Isto, Teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine, 898.177 Isto, Diskusija Ante Babića, 902.



109

gradovi nisu pogodni za takvu vrstu administrativnih centara. Bilo je in-teresantno i pitanje livanjskog kraja za koji su postojale inicijative da se uspostavi kao središte okruga, uz objašnjenje da je bolje ovo područje pove-zati sa srezovima u Dalmaciji, nego s ostalim dijelovima travničkog okruga. Obrazloženje za ovaj prijedlog bilo je u tome što je dobar dio zimskog pe-rioda ovaj kraj odsječen od administrativnog centra u Travniku, pa je bolje imati okružni centar u Livnu. Međutim, taj prijedlog nije bio usvojen. Veze sa susjedima i nepotenciranje nekih važnih pitanja razgraničenja s njima u tom vremenu može se uočiti na sljedećem primjeru: “Teritorija Bosne i Hercegovine jeste ona, sa kojom su one ušle u sastav bivše Jugoslavije i koja je u toku naše narodno-oslobodilačke borbe ponovno uspostavljena. Međutim, opština Primorskog sreza Trebinje pripojena je za vrijeme bivše Jugoslavije opštini Herceg Novi, sreza Kotor, pa je kao dio Boke i u današ-njoj narodno-oslobodilačkoj borbi ostala u sastavu Crne Gore. (…) Boka zasada ostaje u sastavu Crne Gore, a narod Boke će sam poslije rata riješiti o svojoj definitivnoj pripadnosti. Razumije se da je pitanje primorske opšti-ne od male važnosti, ma kako se ono riješilo, i ako je to baš ono mjesto gdje Bosna i Hercegovina izlazi na more, ali je fakat, da je to pitanje prema refe-ratu druga Zogovića još otvoreno”.178 Kada su bila u pitanju razgraničenja ove vrste, tj. između federalnih jedinica, ona nisu razmatrana već se smatra-lo da su ostavljena za vrijeme nakon konačkog oslobođenja cijele zemlje, jer se pretpostavljalo da će se to riješiti nekim saveznim okvirnim zakonom. To je samo jedno od naslijeđenih pitanja iz vremena Kraljevine Jugoslavije, a za čija rješenja se čekao kraj rata. U duhu stvaranja jugoslavenske zajednice pitanja razgraničenja među federalnim jedinicama nisu imala prioritetan zadatak. Granice sa susjednim zemljama bile su prvenstveno vojni i politič-ki zadatak jugoslavenskog rukovodstva. 30. prosinca 1944. godine zaklju-čeno je da se federalna Bosna i Hercegovina teritorijalno i administrativno podijeli na pet okruga i jednu oblast (Hercegovinu), zatim da se Sanski Most i Ključ priključe banjolučkom okrugu, da se Zenica i Žepče pripoje sarajevskom okrugu i da se Drvar priključi bihaćkom okrugu. Iz zapisnika je uočljiv način odlučivanja. Svi prijedlozi članova KPJ (Đuro Pucar, Avdo

178 Isto, Referat o ustrojstvu i radu Odjeljenja za unutrašnje poslove pri Predsjedništvu ZAVNOBiH-a i narodnooslobodilačkim odborima, 635.



110

Humo, Ante Babić i drugi) bili su usvojeni, a vrlo utemeljeni prijedlozi izvanpartijaca su vješto zaobiđeni, te su se tražila i neka irelevantna objaš-njenja da bi se pokazalo da su im zahtjevi neosnovani. Međutim, njihova imena su spomenuta s uvažavanjem na sljedeći način: “(…) Komisija će izvršiti i stilske ispravke u svom izvještaju u duhu primjedaba dr. V. Kec-manovića i dr. J. Grgurića”.179 Međutim, njihove primjedbe nisu bile stilske već temeljne prirode, suprotne većini usvojenih zaključaka. Bez obzira na to što je dr. Vojislav Kecmanović bio predsjednik tijela koje je odlučivalo i bio politički aktivan, njegov položaj nije mogao utjecati na zacrtanu poli-tiku i na odluke koje su već unaprijed usuglašene na partijskim organima. Ovdje se mora napomenuti da je partijska i državna vlast imala podudarnu organizacijsku shemu. Na spomenutoj sjednici donijeta je odluka da se for-miraju i dva okružna narodna suda: Banjalučki narodni sud sa privremenim sjedištem u Sanskom Mostu i Travnički okružni narodni sud sa sjedištem u Bugojnu. Organizacija sudstva nije pratila administrativno-teritorijalnu podjelu u Bosni i Hercegovini. Ova sjednica bila je prigoda da Đuro Pucar, prvi čovjek Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, iznese prijedlog o stvaranju specijalnog suda koji bi, uporedo s vojnim sudovima, sudio osobama koje su se ogriješile o interese narodnooslobodilačke borbe. Takva vrsta Suda nacionalne časti bila je već formirana u Srbiji. I ovaj put je dr. Grgurić smatrao “(…) da se trenutno ne osjeća potreba za stvaranjem specijalnog suda, jer vojni sudovi uglavnom sude svim ratnim zločincima i narodnim neprijateljima”.180 Međutim, usvojen je zaključak da Odjeljenje za pravosuđe izradi projekt odluke o formiranju takvog suda s potrebnim obrazloženjem i to u roku od petnaest dana.

Pitanje teritorijalne podjele bilo je temeljno za dalje organiziranje i funkcioniranje narodne vlasti. Stoga je komisija već 6. siječnja 1945. godine pripremila detaljno izvješće za sjednicu Predsjedništva ZAVNOBiH-a,181 u kojem su definirani pojmovi općine, sreza, okruga i oblasti. Nova revo-

179 Isto, Zapisnik sjednice Predsjedništva ZAVNOBiH-a (zaključci), 904. 180 Isto, Sud nacionalne časti, 906. 181 ZAVNOBiH – dokumenti 1945., knj. II., Izvještaj Komisije za teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine prerađen prema primjedbama Predsjedništva ZAVNOBiH-a (6.1.1944.), 27.



111

lucionarna vlast nastojala je promijeniti dotadašnje stanje podjele jer “(...) sve što je u bivšoj Jugoslaviji rađeno na teritorijalnoj podjeli, bilo je prosto eksperimentisanje, koje se nije rukovodilo objektivno-naučnim kriteriju-mima, već reakcionarno-idealističkim receptima sa izrabljivačkom tenden-cijom pa i raznim izbornim spekulacijama. (…) Seoske opštine imale su samo to ime, ali su bile daleko od svakog uistinu opštinskog rada, već su služile kao sreske ispostave i lokalne stanice režima”.182 Preširoki uvodi i obrazloženja za formiranje teritorijalne podjele na novim osnovama samo su deklarativno postavljali problem u smislu kako ovo pitanje ranije nije bilo dobro urađeno, zatim se naglašavalo da je došlo vrijeme za promjene. Međutim, stvarnost je bila nešto drugačija pa je spomenuta komisija “(...) stala na stanovište, da bi trebalo u glavnim linijama ostati na okruzima, koje je formirala bivša austrijska uprava na osnovu ranije turske podjele i koji su trajali i u bivšoj Jugoslaviji pod imenom oblasti sve do stvaranja banovina”.183 Ovaj prijedlog bio je politički manevar s obzirom na spoznaju koju je imala komisija da nije bilo potrebno dodatno komplicirati situaciju vrlo rovitih nacionalnih odnosa jer bi bilo kojom promjenom poremetila nacionalni sastav stanovništva pojedinih administrativno-teritorijalnih je-dinica. Taj je problem decidno naznačen i u izvješću na sljedeći način: “(…) Obrazloženje ovog stanovišta je u tome, što se u našim izmiješanim naro-dima još nisu iživjeli ostaci međusobne surevnjivosti i nepovjerenja, koje su među njima raspirivale sve dosadašnje uprave i nenarodni režimi, pa bi promjene u okruzima, ma kakve one bile, reakcija iskorištavala za pravljenje smutnje. Međutim, na temeljima bratstva stvorenog u našoj zajedničkoj narodno-oslobodilačkoj borbi, brzo će iščeznuti ovi tragovi prošlosti, pa to ne treba da bude zapreka za one promjene u okruzima, koje očigledno iziskuju razlozi saobraćajne ili ekonomske prirode”.184 Prema tome, članovi Predsjedništva bili su svjesni međunacionalnih netrpeljivosti i duboke po-dijeljenosti, ali su istovremeno samouvjereno govorili o “iskovanom brat-stvu” tijekom rata. Komisija je predložila formiranje samo jedne oblasti i to Hercegovine i sedam okruga a to su bili: Sarajevo, Banja Luka, Tuzla,

182 Isto, Izvještaj Komisije za teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine, 29.183 Isto, Okruzi, 32.184 Isto, Okruzi i srezovi, 32.



112

Travnik, Bihać, Doboj i Livno. Opet se pojavilo pitanje formiranja okruga u Livnu, odnosno prenošenje sjedišta iz Travnika u Livno. U tom obrazlo-ženju sjedinjeni su politički, kulturni i ekonomski faktori: “(…) Livno je središte jednog staroga kraja. Ono leži u jednom velikom polju i ima sve uslove za razvitak. A Travnik ne bi ustupio pred njim, nego pred Saraje-vom, našim glavnim gradom. Ako se to ne učini sada poslije bi bilo znatno teže. (…) Livanjsko područje je otsječeno od zaleđa i jako orijentisano pre-ma Dalmaciji. (…) Taj uticaj bi i politički bio plodotvoran, jer bi hrvatske mase ovoga kraja bile u bližem dodiru sa dalmatinskim Hrvatima, koji su u našoj narodno-oslobodilačkoj borbi prednjačili svojom borbenošću i viso-kom političkom sviješću”.185 Uz ovo izvješće priložene su statističke tabele u kojima je sadržana raspodjela stanovništva prema konfesionalnoj pripad-nosti, s podacima iz popisa 1931. godine i nekim aproksimativnim ciframa za Drvar i Grahovo. Do usvajanja odluke prikupljeni su podaci s terena, iz kojih se može vidjeti i sljedeće: “Kao što vam je poznato mi u Hercegovini imamo tri okružna NO odbora. Međutim, mi smatramo da bi bilo kori-sno rasformirati okružni NO odbor za zapadnu Hercegovinu i prije defi-nitivne reorganizacije. Ovo rasformiranje bilo bi potrebno u prvom redu radi toga, što se ovaj Okružni NO odbor nije mogao osjetiti kao okružni organ državne vlasti”.186 Prijedlog izvješća spomenute komisije razmatran je na sjednici Predsjedništva ZAVNOBiH-a 7. veljače 1945. godine i u diskusijama se pokušalo neke prijedloge vratiti na početnu razinu. Me-đutim, komunističko jezgro u Predsjedništvu s Đurom Pucarom na čelu donijelo je Odluku o teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine, 7. veljače 1945. godine u Jajcu, pozivajući se na čl. 2. Odluke o konstituisanju ZA-VNOBiH-a u najviše zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo federalne Bosne i Hercegovine od 1. srpnja 1944. godine. Predsjedništvo se nije obaziralo na pojedina mišljenja komisije, zatim na njihove statističke priloge, napravilo je značajan rez prema ovom pitanju, te je teritoriju Bosne i Hercegovine podijelilo na pet okruga i jednu oblast, upravo onako kako su zaključili 30. prosinca 1944., a to su bili: Sarajevski okrug (sa srezovi-

185 Isto, Okruzi, 34.186 Isto, Oblasni NOO za Hercegovinu šalje Predsjedništvu ZAVNOBiH-a izvještaj o radu Odjeljenja NOO-a (11.1.1945.), 67.



113

ma: Čajniče, Foča, Fojnica, Rogatica, Sarajevo, Zenica, Žepče, Visoko i Višegrad); Banjalučki okrug (sa srezovima: Banja Luka, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Bosanski Novi, Derventa, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Prnjavor, Sanski Most, Teslić i Tešanj); Tuzlanski (sa srezovima: Bijeljina, Brčko, Doboj, Gračanica, Gradačac, Kladanj, Maglaj, Srebrenica, Tuzla, Vlasenica i Zvornik); Travnički (sa srezovima: Bugojno, Duvno-Tomislav grad, Glamoč, Grahovo, Jajce, Kupres, Mrkonjić Grad, Prozor i Travnik); Bihaćki okrug (sa srezovima: Bihać, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Cazin, Drvar i Velika Kladuša) i Hercegovina koja je ostala u rangu oblasti sa sljedećim srezovima: Bileća, Čapljina, Gacko, Konjic, Ljubinje, Ljubuš-ki, Mostar, Nevesinje, Posušje, Stolac i Trebinje.187 U odnosu na prethodnu podjelu ukinut je livanjski okrug, Livna nema ni kao sreskog središta, a sre-zovi iz ovog okruga su rasformirani ili pripojeni drugim okruzima. Prema tome, bitni činioci za administrativno-teritorijalnu podjelu bili su političke prirode, vodilo se računa o nacionalnom sastavu stanovništva i njegovom sudjelovanju u narodnooslobodilačkoj borbi, odnosno stupnju podržavanja nove vlasti i njenih institucija. Glavne odrednice za donošenje odluka bile su mišljenja komunističkih članova u tijelima koja su odlučivala, što se vi-djelo i na ovih nekoliko primjera.

Izbori za sve organe vlasti bili su planirani za travanj 1945. godine “(...) što će putem izbora omogućiti demokratski put za ostvarenje nove admini-strativne podjele. Sprovođenje izbora predstavljaće znatan doprinos jačanju narodne vlasti, jer ima slučajeva da na pojedinim mjestima, naročito u Bos.(anskoj) Krajini nisu vršili izbore, već dvije godine. S obzirom na predsto-jeći razvoj događaja, pred kojima ćemo se naći neposredno po oslobođenju zemlje, ovi izbori će imati veliki politički značaj”.188 Prije održavanja izbora intenziviran je još jedan vrlo važan posao, kako za one koji se biraju, tako i za one koji biraju, bolje rečeno za ukupno stanovništvo. Nakon intervencije Odjeljenja za unutrašnje poslove NKOJ-a, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a putem svog odjeljenja za unutrašnje poslove bilo je dužno proslijediti upute o izdavanju uvjerenja o vladanju (u partijskoj terminologiji: karakteristike)

187 Isto, Odluka o teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine (7.2.1945.), 127.188 Isto, Zapisnik sa sjednice Predsjedništva ZAVNOBIH-a (7.2.1945.), 121.



114

sljedeće sadržine: “Primjećeno je, da je postupak oko izdavanja uvjerenja o vladanju različit, a često puta izdaju ih nenadležni organi na način, koji ne zadovoljava ni formalnu ni materijalnu stranu. (...) Uvjerenje o vladanju iz-davaće samo narodno-oslobodilački odbori (organi za unutrašnje poslove). Da li će ova uvjerenja izdavati opštinski, sreski ili okružni narodno-oslobo-dilački odbor, odlučiće Povjereništvo unutrašnjih poslova federalnih jedini-ca, rukovodiće se stepenom izgradnje narodne vlasti na svojoj teritoriji. (...) Svako uvjerenje o vladanju treba da obuhvati rad i držanje molioca od dana kapitulacije Jugoslavije do momenta izdavanja. Naknadno dobijeni podaci (ukoliko su suprotni ranijim) treba da se dostavljaju nadležnom narodno-oslobodilačkom odboru – organu za unutrašnje poslove (na čijoj teritoriji je molilac nastanjen), odnosno direktno ustanovi (gdje je zaposlen). (...) Prikupljanju podataka o radu i držanju molioca, prije nego mu se izda uvje-renje o vladanju, vršiće se uvijek u saradnji sa organima OZN-e. Ova sa-radnja ima karakter unutrašnjeg saobraćaja, koji se odvija između organa za unutrašnje poslove i najbližeg organa OZN-e te prema tome uvjerenje ne nosi potpis ili štambilj organa OZN-e. (...) Ako se neko preseljava iz jedne u drugu administrativnu jedinicu, onda u uvjerenju o vladanju treba, pored ostalog, navesti da li je molilac regulisao poresku i radnu obavezu (...)”.189 U bosanskohercegovačkom slučaju za ovu vrstu uvjerenja bili su zaduženi sreski narodnooslobodilački odbori kao najbolje organizirani organi vlasti u to vrijeme, s obzirom na činjenicu da je to bilo vrijeme kada su trebali biti ukinuti oblasni odbori, a broj okružnih se reducirao na samo pet. Na ovoj razini vlasti bio je također kompletiran i najveći broj predviđenih odjelje-nja po raznim oblastima djelatnosti. Uočljivo je da su upute davane vrlo kratko, a popratni materijali kojima su objašnjavane predstojeće aktivnosti, u ovom slučaju izbori, vrlo opširno i s puno propagandne frazeologije, kao npr.: “Stoga će to biti jedna opšta smotra naše snage i odlučnosti, da očuva-mo i učvrstimo tekovine krvave četvorogodišnje borbe i uz tako ogromne žrtve, ostvareno bratstvo i jedinstvo naroda Bosne i Hercegovine – Srba, Muslimana i Hrvata. U ovim izborima će prvi put masovno u zemaljskim razmjerama učestvovati i omladina iz čitave Bosne i Hercegovine, koja je

189 Isto, Odjeljenje za unutrašnje poslove ZAVNOBiH-a šalje Okružnom NOO Banja Luka upute o izdavanju uvjerenja o vladanju (22.3.1945.), 223.



115

to pravo izvojevala i svojom vrelom mladom krvlju zapečatila u prvim re-dovima našeg borbenog fronta, kao i žene Bosne i Hercegovine, koje su na frontu i u pozadini, kao majke, sestre i supruge, pokazale besprimjernu požrtvovanost, strpljenje i istrajnost i za vječna vremena raskinule lance svoje podređenosti i bespravlja (...)”.190 U tekstovima ovakve vrste nagla-šavaju se Srbi, Muslimani i Hrvati više puta, zatim se nabrajaju i mladi, i stari, i radnici, i žene, i muškarci, borci, vojnici, odnosno sve kategorije stanovništva u kontekstu zasluga u narodnooslobodilačkoj borbi, a u dijelu gdje se objašnjava procedura oko izbora prema administrativno-teritorijal-noj podjeli koja se tek reorganizira, jasnoća uputstava nestaje, dodatno se komplicira izborni postupak dijeljenjem srezova na općine različitog reda, a broj odbornika se nekom čudnom matematičkom radnjom dijeli s ostat-kom. S obzirom na obrazovnu razinu odborničke većine koja je trebala provesti izbore, to je bio za njih vrlo kompliciran zadatak, a vjerojatno je to smišljeno urađeno jer je glasovanje predviđeno po predloženim kandi-datskim listama za svakog kandidata posebno i to dizanjem ruke. Da bi se izborima uz sve prizvoljnosti koje su bile očevidne dala određena težina, na kraju se dodaje uputa, u vrlo ozbiljnom tonu, da se o svim pravnim pitanji-ma narodnooslobodilački odbori i izborne komisije obrate za objašnjenja Odjeljenju za unutrašnje poslove ZAVNOBiH-a. Bez obzira na to što su izbori održani tek u kolovozu 1945. godine, ovim i sličnim uputama, a na-ročito proglasima, stvaralo se javno mnijenje o promjenama, o neminovno-sti uspostavljanja “pravednijeg” sustava vlasti, a parola “narodne vlasti” bila je najšira osnova okupljanja. Propagandno-agitacijski rad, čvrsta kontrola i odlučnost ostvarivanja postavljenog cilja te završne vojne operacije u ovom prijelaznom periodu osigurale su tranziciju vlasti.

U procesu administrativno-teritorijalne reorganizacije, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a je bilo glavni koordinator poslova između organa vlasti na terenu i odjeljenja u vlastitom sastavu. Tako je po hitnom postupku, po naređenju Predsjedništva, Oblasni narodnooslobodilački odbor za Bosan-sku Krajinu donio odluku o prijenosu svojih funkcija na sedam okružnih

190 Isto, Odjeljenje za unutrašnje poslove ZAVNOBiH-a u raspisu upućenom Oblasnom NOO ukazuje na značaj raspisanih izbora za organe narodne vlasti (...), (ožujka 1945.), 239.



116

odbora i u istoj odluci izvještava se da su u dva slučaja dva okružna odbora spojena u jedan – Kozara i Podgrmeč spojeni su u Banjalučki, a Livanjski i Jajački u Travnički okružni narodnooslobodilački odbor. U istom dopisu se informiraju sva odjeljenja Predsjedništva o učinjenim promjenama, o datu-mima izbornih skupština i o načinu daljnje prepiske po svim pitanjima.191 Uspostavljanje nove administrativno-teritorijalne podjele i priprema izbo-ra bili su prioritetni poslovi koji su morali uspjeti, stoga je Predsjedništvo kao najpozvaniji i najvažniji organ vlasti interveniralo tijekom provođenja donesenih odluka. To je bio jedini način da se ostvari zacrtana politika, a važnost ostvarivanja toga uspjeha uvjetovala je pokretanje inicijative da se stvori jedan kontrolni inspektorski organ koji bi obilazio odbore, kontro-lirao rad, pomagao da se pravilno primijene upute i naredbe viših organa vlasti, uspostavljao neposredniju vezu s podređenim organima vlasti, ali se i na terenu uvjeravao u ispravnost i točnost izvješća koja su stizala s terena. Ovo su bili počeci organiziranja kontrolnih odjeljenja kako u državnim, tako i u partijskim strukturama, jer na sjednici Predsjedništva “(...) zaklju-čeno je da se ovakav organ što prije uspostavi i da se pronađu ljudi koji će, po svojim kvalitetima i iskustvom, biti sposobni da uđu u njegov sastav”.192 Prema tome, u vremenu završnih vojnih operacija i vrlo važnog momenta prijelaza na mirnodopske uvjete života bilo je za novu vlast bitno imati potpuni uvid u situaciju na terenu, razgovarati s ljudima i ocijeniti koliko su oni sposobni i podobni iznijeti planirani posao. To se moglo učiniti jedino uz pomoć inspektorskog, odnosno kontrolnog organa koji će imati intenci-ju povezivanja s organima unutrašnjih poslova i odjeljenjima zaštite naroda na svim organizacijskim razinama.

Uporedo s razmatranjima odluke o administrativno-teritorijalnoj po-djeli Bosne i Hercegovine i sa pripremanjem izbora, nastavljeno je organi-ziranje sudstva, gdje je bilo dosta nejasnoća u vezi sa primjenom propisa-nih Uputa ZAVNOBiH-a i tumačenjima koja su dobivana od izaslanika

191 Isto, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a obavještava Odjeljenje za pravosuđe ZAVNO-BiH-a o odluci Oblasnog NOO za Bosansku Krajinu o prenošenju funkcija na okružne NOO i da, prema tome, Odjeljenje ubuduće sa njima neposredno kontaktira (6.3.1945.), 187.192 Isto, Zapisnik sa sjednice Predsjedništva ZAVNOBiH-a (7.2.1945.), 122.



117

viših organa vlasti koji su prisustvovali izborima. Vrlo često su se stvarale nedoumice ne samo zbog nepostojanja javnog tužioca već i u samoj pro-ceduri izbora sudija, kao npr.: “(…) da su skoro svi izabrani sudci članovi narodne vlasti tj. opštinskih ili sreskih NOO te se moli za objašnjenje, da li se takav izbor ne kosi sa principom podjele sudske vlasti od upravne, koja je Uputama naslova sprovedena. Mišljenje je sekretara suda, da su-dije narodnih sudova ne mogu biti i članovi narodnih upravnih vlasti, te je na to osobito upozorio prije izvršenog izbora, ali ovo mišljenje plenum sreskog NOO i izaslani sekretar Okružnog NOO koji je izboru prisustvo-vao, nisu prihvatili. Ukoliko je mišljenje sekretara tačno, moli se dati hitne dalje upute, kako bi izabrani sudci na ponovnom plenumu bili razriješeni jedne ili druge dužnosti, odnosno izabrana druga lica, koja nisu članovi upravnih organa”.193 U ostalim izvješćima bili su uglavnom slični problemi koji svjedoče o vrlo problematičnom procesu prijenosa vlasti na novofor-mirane institucije sudstva. Razlozi za takvo stanje bili su različiti, a među najčešćim je bila malobrojnost stručnog kadra, zatim postojanje nepovje-renja među ljudima, uz to neshvaćanje da se organi upravne i sudske vlasti moraju odvojiti, neuvažavanje mišljenja tajnika suda koji su bili uglavnom diplomirani pravnici sa praksom iz vremena prije rata, ali i uz nestručnost i uvjerenje odbornika da su oni neprikosnoveni nosioci ukupne vlasti na svom terenu. Poslovi u vezi s organiziranjem sudstva bili su osjetljivi i uz to vrlo zahtjevni i obimni. Pored toga, postojala je i neupućenost u obujam nadležnosti općinskih sudova i nedoumica u vezi sa zakonima po kojima mogu suditi o raznim slučajevima. Iz odgovora na upite takve vrste vidljivo je da su općinski sudovi imali nadležnost nad slučajevima lakših tjelesnih povreda, zatim pronevjera, krađe i sličnog u vrijednosti do 10.000 kuna-dinara i u građanskim parnicama u vrijednosti do 50.000 kuna-dinara. Novog usvojenog zakona nije bilo, pozivalo se na neke odredbe zakona iz bivše Jugoslavije, a u uvodu se naznačio projekt novog privremenog Kri-vičnog zakona predviđenog za područje Federalne Bosne i Hercegovine.194

193 Isto, Sreski narodni sud Glamoč izvještava Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a o početku rada i organizaciji suda (12.1.1945.), 89.194 Isto, Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a obavještava Oblasni NOO za Hercego-vinu o nadležnosti općinskih narodnih sudova (15.1.1945.), 102.



118

Tranzicija u oblasti sudstva možda najbolje pokazuje žurnost organiziranja institucija nove vlasti, koju je pratila nemogućnost izrade potrebne regu-lative za sve oblasti prava u vrlo kratkom periodu, nepostojanje stručnjaka koji će preuzeti poslove na svim razinama organiziranih sudova i, uz sve to, revolucionarni naboj u ljudima koji su postavljeni na funkcije sudija, što ni-kako nije moglo doprinijeti objektivnosti pri suđenju. Kada se izvještava o stručnom sastavu sudova, uočava se da su predsjednici sudova imali uglav-nom osnovnu ili nepotpunu srednju školu ili završen neki tečaj, kao i sudije, koji su bili s osnovnom ili nepotpunom osnovnom školom, ali su tajnici i pomoćnici tajnika bili pravnici ili diplomirani pravnici u funkciji tehničkog lica. Članovi sudijskog vijeća su redovito obnašali, osim sudskih, i značajne upravne funkcije u narodnooslobodilačim odborima, tj. bili su lokalni po-litički moćnici toga vremena.195 U radu sudova javljali su se i mnogi drugi problemi, kao npr. u pojedinim je sudovima bio postavljen javni tužilac, ali nisu izabrane sve sudije. Tek kad su pristizale prijave, tužilac se obra-ćao Odjeljenju za pravosuđe ZAVNOBiH-a sa zahtjevom da mu dosta-vi kazneni zakonik i kazneni postupak ukoliko je isti stupio na snagu.196 Najčešći slučajevi su bili da nije postavljen javni tužilac, a bile su izabrane sudije. Stanovit problem je bio čak i pronaći prostorije za smještaj suda, zatim nabaviti kancelarijski i drugi materijal neophodan za rad. Najčešće, u izvješćima “(...) primjećuje se da je ovaj sud već izrekao nekoliko presuda i bez prijedloga javnog tužioca, pošto je bila nužna hitnost postupka, pa se ovaj sud nije mogao obazirati na puke formalnosti”.197 U nedostatku čvrste pravničke regulative, Odjeljenje za pravosuđe nižim sudskim orga-nima daje, koristeći se propagandnom retorikom, upute sljedeće sadržine u smislu orijentira za rad: “Plenum sreskog narodno-oslobodilačkog odbora kod izbora sudaca treba da ima u vidu da za suce bira ljude odane narodu,

195 Isto, Sreski narodni sud u Prnjavoru šalje Odjeljenju za pravosuđe ZAVNOBiH-a izvještaj o formiranju i radu suda (10.3.1945.), 199.196 Isto, Javni tužilac Okružnog narodnog suda u Prijedoru podnosi izvještaj Odjeljenju za pravosuđe ZAVNOBiH-a o formiranju i radu Okružnog narodnog suda i početku rada javnog tužioca (19.2.1945.), 156.197 Isto, Sreski narodni sud u Prnjavoru šalje Odjeljenju za pravosuđe ZAVNOBiH-a izvještaj o formiranju i radu suda (10.3.1945,), 199.



119

poštene u koje narod ima puno povjerenje sa velikim iskustvom i poznava-njem narodnog života, tradicija i pravnih običaja za koje postoji garancija da će donositi odluke po najboljem znanju i savjesti imajući uvijek pred očima interese i učvršćenje tekovina naše borbe. (...) Za sada dok se ne provede potpuna organizacija sudova (...) naši sudovi moraju rješavati sve one stvari koje zahtjeva dnevni život bez obzira na momentalne formalne zapreke. Izbornost sudaca i autoritet koji narodni sud uživa u narodu biće garancija da će njegove presude odgovarati pravilnom shvatanju naroda”.198 S jedne strane, vizionari budućeg društva su uspostavljali organizaciju sud-stva, provodili sudske procese bez minimalnih uvjeta za rad, a s druge su vrlo efikasnom revolucionarnom agitacijsko-propagandnom terminologi-jom nastojali nadoknaditi brojne nedostake u cijelom tom procesu.

Odnos centralne vlasti i federalnih jedinica može se vrlo dobro uočiti na primjeru organiziranja sudstva. Krajem 1944. godine Povjereništvo za sud-stvo NKOJ-a šalje vrlo jasne inicijative u formi postavljenih pitanja odje-ljenjima za pravosuđe pojedinih federalnih jedinica od kojih su očekivali pismene odgovore “(...) smatrajući da je potrebna saradnja u svim važnim pitanjima u našem novom zakonodavstvu radi jedinstva izgradnje i obnove naše državne zajednice, moli da mu to Povjereništvo odgovori na slijedeća pitanja na osnovu stečenih iskustava. (...) Osim toga moli da se ubuduće sve zakonske osnove, a naročito one koje imaju vezu sa čuvanjem Narod-no-oslobodilačke borbe, prije donošenja dostave ovom Povjereništvu radi uvida i koordinacije. U tom smislu treba dostaviti ovom Povjereništvu sve do sada izdate i pripremljene zakonske osnove radi centralne evidencije”.199 Savezno povjereništvo za sudstvo tražilo je od federalnih jedinica mišljenje koji zakoni bi trebali biti doneseni prema centralnom zakonodavnom tijelu (AVNOJ-u), a koji prema federalnom, u slučaju Bosne i Hercegovine pre-ma ZAVNOBIH-u. Tražilo je zatim prijedloge za okvirne zakone za cijelu zemlju i najzad odgovor na pitanje kako se zamišlja stjecanje jugoslaven-

198 Isto, Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a upućuje Odjeljenje za pravosuđe Oblas-nog NOO za Istočnu Bosnu kako će organizovati rad narodnih sudova (27.2.1945.), 172.199 Isto, Povjereništvo za sudstvo NKOJ traži od Odjeljenja za pravosuđe ZAVNOBiH-a mišljenje o podjeli zakonodavne djelatnosti između centralnog i federalnih zakonodavnih tijela (22.11.1944.), 753.



120

skog državljanstva, a kako državljanstva pojedinih federalnih jedinica. Bo-sanskohercegovačko odjeljenje za pravosuđe predložilo je u skupimu cen-tralnog zakonodavstva sljedeće zakone: mjenični, čekovni, trgovački, zatim zakon o patentima, o stečaju, o prinudnom poravnjanju izvan stečaja, zakon o zaštiti autorskog prava, o pomorstvu, o rudarstvu, o tisku, o zemljišnim knjigama, o uređenju sudova, kazneni zakon i kazneni postupak. U skupi-nu federalnog zakonodavstva bosanskohercegovački predlagači su uvrsti-li: građanski zakon, zakon o građanskom parničnom postupku, o naknadi štete učinjene prema državnim organima, o eksproprijaciji, o naknadi štete na motornim vozilima, o agrarnim odnosima, o pobijanju pravnih djela van stečaja i o izvanparničnom postupku. U skupinu okvirnog zakonodavstva predložen je samo jedan zakon i to zakon o šumama.200 U bosanskoher-cegovačkim prijedlozima vidno mjesto su zauzimala obrazloženja za gra-đanski zakon u koji su uvrštene oblasti iz bračnog, obiteljskog i nasljednog prava, a uz njih je priložen i poseban referat, načinjen za tu prigodu. Izvodi iz referata pojašnjavaju situaciju u Bosni i Hercegovini, koju su ocijenili kao vrlo specifičnu, na sljedeći način: “Iz tog referata vidljivo je, da su vjerski propisi regulisali bračno i obiteljsko pravo a dijelom kod muslimana i na-sljedno pravo sa djelomičnim zapostavljanjem žene prema muškarcu. (...) Po osnovnim načelima Deklaracije ZAVNOBiH-a o pravima građana Bo-sne i Hercegovine od 1. 7. 1944. a u duhu narodno-oslobodilačkog pokreta, izjednačena su prava svih građana, a napose žena i muškaraca kako u poli-tičkom životu tako i u svim oblastima društvene djelatnosti. (...) Budući da su ovi principi prvenstveno mjerodavni pri rješavanju postavljenih pitanja ukazuje se nužda, da se za sve narode Bosne i Hercegovine bez obzira na vjersku pripadnost ili spol donesu jedinstveni zakoni iz oblasti bračnog, obiteljskog i nasljednog prava”.201 Ostavljajući prijedlog građanskog zako-na u nadležnosti federalnog zakonodavstva, Odjeljenje za pravosuđe ZA-VNOBiH-a podcrtava potrebu i nastojanje poštivanja slobode vjeroispo-

200 Isto, Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a šalje Povjereništvu za sudstvo NKOJ-a odgovor na postavljena pitanja u vezi sa načinom donošenja zakona iz oblasti pravosuđa (25.2.1945.), 168. 201 Isto, Izvodi iz referata “Obiteljsko (bračno) pravo, nasljedno pravo i sudovanje u Bosni i Hercegovini” (25.2.1945.), 169.



121

vijesti, ravnopravnost svih vjera i ravnopravnosti žene i muškarca u pravu, a ujedno smatra potrebnim uvažiti posebnosti tradicionalizma u društvu. Ovaj prijedlog bilo je nemoguće realizirati na predloženi način. Tu nemo-gućnost potvrđuje za nekoliko mjeseci donesen zakon bosanskohercego-vačke skupštine, u kojem se kaže: “Ukidaju se šerijatski sudovi na području Narodne Republike Bosne i Hercegovine i to: Sreski šerijatski sudovi i Vrhovni šerijatski sud pri Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine”.202 Prema tome, do proljeća 1946. godine završila je prijelazna faza u ovoj oblasti sudstva, što je bilo i najosjetljivije pitanje, a svi predmeti iz nadležnosti ovih sudova prešli su na narodne sudove, a ministar pravosuđa ovlašten je da izdaje sve potrebne upute. Između ostalog, to je bio i jedan od razloga što je savezno odjeljenje traženjem mišljenja prikupilo brojne podatake o specifičnim oblicima vjerskog i običajnog prava u pojedinim federalnim jedinicama, odnosno stvorilo bazu podataka iz koje se moglo odrediti što je to bitno za nadležnost saveznog, a što federalnog značaja. Zanimljivo je i pitanje državljanstva, o kojem se u Bosni i Hercegovini razmišljalo na slje-deći način: “Svaka federalna jedinica ima jednake elemente države jer svaka od njih ima svoju vladu, svoje pretstavništvo sa zakonodavnom i izvršnom vlasti, svoju sudačku vlast i što je osobito važno, svaka ima pravo da istupi iz Federalne Jugoslavije a to sve sačinjava atribute države. Iz toga nužno slijedi, da svaka od njih ima svoje državljanstvo. S druge strane one su uje-dinjene u jednu državnu cjelinu Federalnu Jugoslaviju – koja opet sama za sebe kao cjelina ima također atribute države, jer i ona ima svoju vladu, svoje predstavništvo sa zakonodavnom i izvršnom vlasti i svoju sudačku vlast. Ima dakle uslova za postojanje državljanstva Federalne Jugoslavije. Pitanje državljanstva moglo bi se riješiti tako, da državljani jedne federacije stiču eo ipso i državljanstvo Federalne Jugoslavije kao što ga i gube gubitkom državljanstva u kojoj federalnoj jedinici”.203 Ponuđeni prijedlozi govore o čvrstoj uvjerenosti federalne jedinice (Bosne i Hercegovine) u svoju drža-votvornost, u potpuno slobodan pristup jugoslavenskoj federaciji, u stjeca-

202 Službeni list NR BiH, Sarajevo, god. II., br. 10., 6. 3. 1946., Zakon o ukidanju šerijatskih sudova na području Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 165.203 ZAVNOBiH – dokumenti 1945, knj. II., Sticanje državljanstva Demokratske Federa-tivne Jugoslavije odnosno pojedinih federalnih jedinica (25.2.1945.), 170.



122

nju jugoslavenskog državljanstva uvjetovanom državljanstvu na federaalnoj razini bilo bi primjerenije konfederalnoj a ne federalnoj zajednici. Među-tim, pitanje državljanstva riješeno je na osnovi Ustava NR BiH tako što “(...) državljanin Narodne Republike Bosne i Hercegovine može biti samo lice koje je istovremeno državljanin i Federativne Narodne Republike Ju-goslavije. Državljani ostalih narodnih republika Federativne Narodne Re-publike Jugoslavije mogu biti počasni državljani Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Državljani ostalih narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije uživaju na teritoriji NRBiH jednaka građanska prava kao i državljani NRBiH, izuzev ona prava za koja se zakonom izričito traži državljanstvo NRBiH”.204 Ovim Zakonom su sumirani svi zakonski akti o ovom pitanju iz prethodnog perioda pa je utvrđeno da “ (...) državljani Federativne Narodne Republike Jugoslavije koji su na dan 28 augusta 1945 godine imali prebivalište van teritorije Federativne Narodne Republike Ju-goslavije postali su danom 28 augusta 1945 godine državljani NR BiH ako su prije 6 aprila 1941 godine imali posljednju zavičajnost u kome mjestu na teritoriji NR BiH”.205 Prema tome, državljanstvo NR BiH je zakonski uvezano sa krovnim jugoslavenskim zakonom, te se u slučaju sporova u dodjeljivanju državljanstva među republikama odlučuje prema Zakonu o državljanstvu FNRJ. Poslovi vezani za ovo pitanje su bili u nadležnosti ministarstva unutrašnjih poslova, a u nadležnosti ministra spomenutog mi-nistarstva bile su i ovlasti donošenja rješenja o prijemu u državljanstvo NR BiH i državljana drugih republika koji ne ispunjavaju zakonom propisane uvjete. Evidencija o državljanstvu vođena je u republičkim institucijama, što je bilo vrlo praktično rješenje, ali je uvjetovana saveznim zakonom koji je bio razrađen u pojedinim republikama.

Proces imenovanja, odnosno preimenovanja već postojećih institucija vlasti pokrenulo je Predsjedništvo AVNOJ-a početkom travnja 1945. godine, kada je ocijenjeno povoljno vrijeme za imenovanje vlada po-jedinih federalnih jedinica koje će vršiti izvršne i naredbodavne poslo-ve u svojoj nadležnosti. Predsjedništvo AVNOJ-a je odlučilo da se ova

204 Službeni list NR BiH, god.VI., br. 5., 2.2.1950., Zakon o državljanstvu Narodne Re-publike Bosne i Hercegovine, 27.205 Isto, 28.



123

procedura provede prema propisanim općim načelima s ciljem posti-zanja jednoobraznosti u organizaciji cjelokupne državne vlasti. Prema osnovnim načelima, Vlada Bosne i Hercegovine bila je vrhovni izvršni i naredbodavni organ državne vlasti u ovoj federalnoj jedinici. Nju ime-nuje Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, a za svoj rad odgovara Zemaljskoj skupštini i njenom Predsjedništvu. Vlada se sastoji od predsjednika, jednog ili dva potpredsjednika i devet ministara (unutrašnjih poslova, pravosuđa, prosvjete, financija, industrije i rudarstva, trgovine i snabdi-jevanja, poljoprivrede i šumarstva, socijalne politike i narodnog zdravlja i građevina). Broj resornih ministarstava se mogao smanjiti ili povećati u ovisnosti od potreba, ali uz prethodnu suglasnost Predsjedništva AV-NOJ-a. Predviđeno je bilo da vlade i ministarstava rukovode na teritoriji federalne jedinice poslovima koji su u nadležnosti centralne vlasti, tj. onima koji ne spadaju u nadležnosti federalne vlade. “(...) Vlada i Mi-nistri federalnih jedinica imaju u granicama svojih nadležnosti Uredbe, Naredbe i Uputstva na osnovu Zakona Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije, odnosno njegovog Pretsedništva i Zemaljskih veća (Skupština, Sveta, Sobranja) odnosno njihovih Pretsedništva kao i na osnovu Uredbe, Uputstava Vlade federativne Jugoslavije, a Mini-stri i na osnovu Uredaba i Uputstava Vlade federalnih jedinica te na osnovu rešenja pojedinih Ministara Vlade federativne Jugoslavije u ko-liko se odnose na delokrug koji spada u kompetenciju Vlade federativne Jugoslavije”.206 Prije stupanja na dužnost članovi Vlade dužni su pola-gati zakletvu pred Zemaljskim vijećem, odnosno pred njegovim Pred-sjedništvom koje je dužno sastaviti tekst zakletve u kojoj moraju biti sadržani sljedeći elementi: vjernost narodu, bratstvu i jedinstvu naroda Jugoslavije, zatim tekovinama narodnooslobodilačke borbe i svim za-konskim propisima. Predsjedništvo ZAVNOBiH-a je na sjednici od 16. travnja 1945. razmotrilo potrebu sazivanja Trećeg zasjedanja ZAVNO-BiH, na kojem će se obrazovati vlada federalne Bosne i Hercegovine, zatim proširiti ZAVNOBiH i njegovo predsjedništvo novim članovi-

206 ZAVNOBiH – dokumenti 1945, knj. II., Predsjedništvo AVNOJ-a šalje Predsjedništvu ZAVNOBiH-a uputstvo o osnovnim načelima za obrazovanje vlade federalnih jedinica Demokratske Federativne Jugoslavije (5.4.1945. ), 261.



124

ma i donijeti odluke o izmjenama naziva organa narodne vlasti.207 To je bilo vrijeme kada se Predsjedništvo iz Jajca preselilo u Sarajevo.208 Prije održavanja Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a zakazanog za 26. travnja 1945. godine u Sarajevu, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a imenovalo je Gradski narodnooslobodilački odbor (GNO) za grad Sarajevo na pri-jedlog Inicijativnog odbora Narodnooslobodilačkog fronta (NOF-a) za grad Sarajevo, kojeg su činili predsjednik, dva potpredsjednika, tajnik i 24 člana.209 To je bio vrlo značajan stupanj u dogradnji narodne vlasti pošto su se i u glavnom gradu stekli povoljni uvjeti nakon njegovog oslobođenja (6. travnja 1945.).

Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a bilo je značajna stepenica k završetku organiziranja institucija vlasti u Bosni i Hercegovini. Prema saznanju čla-nova Predsjedništva, u ostalim federalnim jedinicama već su bile formirane narodne vlade, stoga je među najznačajnijim odlukama bosanskohercego-vačkog zasjedanja bila i ona o osnivanju njene vlade. Zasjedanje je održano od 26. do 28. travnja 1945. godine u Sarajevu, a cjelokupna manifestacija bila je transparentna u smislu da su zastupnici na ovoj svenarodnoj skupšti-ni bili pravni i pravi nosioci duha vremena i narodne vlasti, koju su jedino oni bili kadri ostvariti. Taj naboj se osjećao u referatima, kako gostiju tako i domaćih funkcionara. Svi su bili na istoj partijskoj liniji dokazivanja pra-vog puta u budućnost. U svim referatima je postojala dirigirana crta traže-nja legitimiteta za aktivnosti koje su ostvarivali, što je značilo vezivanje le-galiteta za sudjelovanje u narodnooslobodilačkoj borbi. U svim, vrlo opšir-nim, govorima temelj izlaganja je bila narodnooslobodilačka borba. Sve čemu se željela dati težina i legitimnost bazirano je na tome. Nakon oslov-ljavanja sa “drugovi i drugarice”, ali i sa “braćo i sestre”, što je već bilo uobi-čajan obrazac pokazivanja bliskosti na istim poslovima izgradnje novog društva, referenti su imali obvezu pozivanja na žrtve koje su podnesene da bi se dočekalo oslobođenje. Međutim, uz dužno poštovanje svakom izgu-

207 Isto, Zapisnik sa sjednice Predsjedništva ZAVNOBIH-a, 321.208 Oslobođenje, br. 31., 13.4.1945., Kako smo informisani, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a nalazi se na putu za Sarajevo, 1.209 ZAVNOBiH – dokumenti 1945, knj. II., Zapisnik sa sjednice užeg Predsjedništva ZA-VNOBiH-a (19.4.1945.), 328.



125

bljenom životu, govornici su se nekad gubili u vlastitoj euforiji ili dokazi-vanju, pa tako jedan od njih podsjeća: “(...) Ja želim da ovo sjećanje na ove velike žrtve, na ove pokojnike bude vječno. Takvih je mnogo i mnogo, po-čevši od onog malog partizana kojeg ste vidjeli u našim borbenim redovi-ma, koji je manji od one puške koju je nosio pa do staraca iznemoglih, počevši od djevojčica koje su tek progledale u život pa do staračkih baba koje su sve uložile u ovu borbu i na koncu svoje živote dale. Mi ne možemo nikada zaboraviti na njihove velike žrtve i držim i daleka naša potomstva. (...)”.210 Ako se ovako izgubio u govoru visoko obrazovani predsjednik ovo-ga tijela, onda se može barem donekle shvatiti atmosfera zanosa nakon pobjede i uvjerenosti nosilaca novog ideološkog koncepta u daljnju izgrad-nju vlasti. A da bi se ta vlast dograđivala, u referatima je trebalo naznačiti sve one koji su tu narodnu vlast ometali u nastajanju. Taj koncept su slije-dili referenti pa su vrlo jasno odvojili srpsku, muslimansku i hrvatsku reak-ciju od narodnih masa, za koje su naznačili da su za njima krenule iz nezna-nja. Osim što se iz tekstova referata vidi jasna namjera da se potpuno uklo-ni stari koncept vlasti i njegovi zagovornici, vidljivo je i to da je toj “novoj vlasti” bilo veoma stalo do privlačenja k sebi što više stanovništva. Razraču-navanje s političkim vođama starih političkih stranaka osiguralo bi snažni-je djelovanje u “narodnim masama”. O vođama sve tri nacije u Bosni i Her-cegovini govorilo se posebno, ni jedna nije izuzeta, jer su se oni morali jasno naznačiti krivcima za krvoproliće i neprihvaćanje ideala narodnooslobodi-lačke borbe. Uz neke neznatne razlike, o ovom pitanju govorilo se i dugo nakon rata na sljedeći način: “Srpski reakcionari u Bosni i Hercegovini, nastojeći da zadobiju neki uticaj na mase, govore o tome kako je u federal-noj Bosni i Hercegovini ugrožen položaj Srba, kako će se protiv njih složi-ti Hrvati i Muslimani.(...) U toku rata oni su sa svojim Dražom Mihailo-vićem pomagali okupatoru da uništi cvijet srpskog naroda, a sad su se odjednom zabrinuli za njegovu sudbinu. Oni su se zapravo zabrinuli za svoju vlastitu sudbinu i to s pravom. Propalo je njihovo carstvo, prošla su ona vremena, kad su oni u ime srpstva mogli da obmanjuju srpski narod koji se u oslobodilačkom ratu definitivno oslobodio tutorstva tih srpskih

210 Isto, Govor dr. Kecmanovića, predsjednika ZAVNOBiH-a, prilikom otvaranja III. za-sjedanja, 394.



126

izroda koji su svojom politikom služenja okupatoru osramotili srpsko ime. (...) Muslimanski reakcionari, oni ljudi koji se nisu osramotili otvorenom saradnjom sa ustaškom državom, ali koji su ‘prijateljevanje’ sa njemačkim okupatorima smatrali nekakvom političkom mudrošću, imaju drugu takti-ku. Oni su u toku rata odvraćali muslimanske mase od oružane borbe pro-tiv okupatora, plašeći ih njemačkom silom. (...) Muslimanski reakcionari dobro vide da je propalo i njihovo carstvo, da su prošla ona vremena kada su oni mogli da u ime Muslimana prave razne političke pazare na kojima su oni šićarili, bogatili se, dobivali čast i položaje, a široke muslimanske mase plaćale su i znojem i krvlju tu njihovu protivmuslimansku politiku. (...) Hrvatski reakcionari koji su prihvatili Hitlerov ‘novi poredak’ nalaze se u veoma nezavisnom položaju. (...) Oni su napadali na narodno-oslobodi-lačku vojsku kličući ne više Anti Paveliću nego Mačeku. Taj izdajnik hrvat-skog naroda postao je zastava hrvatskih reakcionara i u Bosni i Hercegovi-ni. I oni govore o interesima Hrvata, i oni su se zabrinuli za sudbinu hrvat-skog naroda u Bosni i Hercegovini. A u stvari, oni su se, s pravom, zabrinu-li za svoju sudbinu. U sve većoj mjeri Hrvati Bosne i Hercegovine uviđaju u kakav su ih težak položaj doveli oni njihovi izrodi koji su da se budućnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini može graditi na mržnji svemu što je srpsko. Blagodareći naporima narodno-oslobodilačkog pokreta, hrvatske mase uviđaju u sve većoj mjeri da je i njihova budućnost u Bosni i Herce-govini obezbjeđena samo u bratstvu sa Srbima i Muslimanima Bosne i Hecegovine.(...)”.211 Nakon čitanja referata, brojni diskutanti su vrlo opšir-no govorili o temama iz referata, a svaki se osvrnuo na djelovanje “reakcije” iz miljea nacije kojoj je pripadao, uz obvezno podcrtavanje zajedničkog života i bratstva među sva tri naroda. Ne samo da se govorilo na iste teme, čak je i vokabular bio isti. Osim spomenuta dva nezaobilazna akcenta u svim referatima bio je još jedan, a on se odnosio na veličanje uzora u stva-ranju narodne vlasti, Sovjetskog Saveza, o kojem se oduševljeno kaže: “(...) potpisan je Pakt o prijateljstvu, uzajamnoj pomoći i poslijeratnoj saradnji između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. (...) Taj značaj svi vi osjećate i sr-cem svojim i sviješću. Potcrtaću samo jednu činjenicu. Pakt daje nama, na-

211 Isto, Politički izvještaj, referat Rodoljuba Čolakovića, člana Predsjedništva ZAVNO-BiH-a, 411.-412.



127

šim narodima, našoj novoj Jugoslaviji onaj osjećaj sigurnosti za svoju bu-dućnost kojeg nikada do sada naši narodi nisu imali. Ne radi se pri tome samo o tome da nas Pakt čuva od vanjskih napada, iako je razumije se to vanredno važnija činjenica, ali ono što bih htio naročito potcrtati jeste či-njenica da nam taj pakt daje nazavisnost u čitavom našem radu i u čitavoj našoj politici. Oprti se na taj pakt mi možemo postupiti kao potpuno ne-zavisan narod bez straha za našu slobodu i to je istorijski jedan dar. To je najveći dar koji je Sovjetski Savez mogao dati našim narodima. (...)”.212 Veličajući ideološki put u budućnost, važnost spomenutog Pakta,213 u da-ljem spominjanju je podignuta na razinu međunarodnog značaja, a time i važnosti jugoslavenskih komunista u svijetu “(...) Ovaj Pakt poslužiće za obezbjeđenje mira u našoj državi, što znači, s obzirom na njen značaj u Podunavlju i jugoistoku Evrope, za obezbjeđenje mira u Evropi. Tako će on koristiti ne samo narodima Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, nego i čitavom čovječanstvu željnom mira, jer će biti ozbiljna brana za svakog novog iza-zivača rata u ovom dijelu Evrope, a naročito za svaki pokušaj njemačkih imperijalista da nas opet napadnu.(...)”.214 U istoj ili sličnoj atmosferi do-nosile su se i odluke, uz burnu aklamaciju, uzvikivanje parola, bez diskusije i jednoglasno. Odluke su predstavljale završni posao u konstituiranju orga-na državne vlasti u Bosni i Hercegovini: ZAVNOBiH je preimenovan u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine; nazivi mjesnih organa državne vlasti preimenovani su iz narodnooslobodilačkih odbora u narodne odbore; Predsjedništvo ZAVNOBiH-a postaje Predsjedništvo Narodne skupštine BiH i vrši zakonodavne funkcije koje mu pripadaju između zasjedanja Na-rodne skupštine BiH, kao i one funkcije koje mu pripadaju kao Predsjed-ništvu Federalne države Bosne i Hercegovine i predstavništvu državnog i narodnog suvereniteta Federalne Bosne i Hercegovine.215 Narodna skup-

212 Isto, Govor Edvarda Kardelja, potpredsjednika Savezne vlade i ministra za Konstitu-antu, 398.213 Hronologija 1941.-1945., Ugovor o prijateljstvu, uzajamnoj pomoći i poslijeratnoj saradnji potpisan je u Moskvi, 11.4.1945. godine., 1091. 214 ZAVNOBiH – dokumenti 1945, knj. II., Politički izvještaj, referat Rodoljuba Čolakovića, člana Predsjedništva ZAVNOBiH-a, 408.215 Isto, Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o konstituisanju Zemaljskog anti-



128

ština proširena je s još 44 narodna zastupnika,216 koji su položili zakletvu prema novom tekstu: “Ja N. N. zaklinjem se čašću svoga naroda da ću vjer-no i neumorno služiti narodu, da ću svoje dužnosti vršiti savjesno i predano, čuvajući i braneći slobodu i nezavisnost, bratstvo i jedinstvo svih naroda Jugoslavije i sve ostale tekovine narodnooslobodilačke borbe za sreću i na-predak Bosne i Hercegovine i Demokratske Federativne Jugoslavije”.217 Središnji događaj zasjedanja bio je donošenje zakona na osnovi kojega se mogla formirati Vlada slijedeći u potpunosti upute NKOJ-a od 5. travnja 1945. godine.218 Mandat za sastav Vlade dobio je Rodoljub Čolaković, čiji je bio predsjednik, a uz prvog i drugog potpredsjednika naimenovano je dvanaest ministara. Zahvaljujući na ukazanom povjerenju, predsjednik Vlade se u govoru obratio prisutnima, a između ostalog naglasio u već pre-poznatljivom stilu: “U našem radu, mi ćemo biti, uvjeravam vas, drugovi i drugarice, ispunjeni dubokim osjećanjima odgovornosti pred našim naro-dima, pred vama za sve ono što budemo uradili kao i za sve ono što budemo propustili. Isto tako tražimo od svih naših organa čišćenje nemilosrdno iz državnog aparata svega onoga što imalo miriše na birokratizam, korupciju i na karijerizam. (...) Ratni bogataši, špekulanti, crnoberzijanci i hijene koji su se bogatili na račun krvi i suza naših naroda, činiće sve da ometu naš rad na ekonomskoj obnovi. Ja se nadam da izražavam i vaše misli i misli svih čestitih sinova Bosne i Hercegovine, ako kažem da ćemo se sa tom poga-nom sortom ljudi žestoko sukobiti i da ćemo ih uvjeriti da ovo nije 1918. godina i nećemo dozvoliti nikome da se poigrava sa slobodom i sudbinom naših naroda. (...) Na kraju za rad Vlade odgovaramo svi, i članovi Vlade i vi koji ste nas izabrali. Nije nas izabrala jedna grupa poslanika, koja pred-stavlja samo većinu, već ste nas postavili na ova mjesta vi da dalje vršimo

fašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine u najviše zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo Federalne Bosne i Hercegovine od 1. jula 1944. go-dine, 484.216 Isto, Prijedlog Predsjedništva o prijemu novih narodnih poslanika u Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine, 484.217 Oslobođenje, br. 40., 29.4.1945., Zakon o zakletvi narodnih poslanika Narodne skupštine Bosne i Hercegovine, 2.218 Isto, Zakon o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine, 3.



129

zadatke i da očuvamo tekovine onoga što smo u toku ovoga rata izvojevali”.219 Na jugoslavenskoj razini može se pratiti stvaranje realne i personalne unije Partije i državne vlasti. “Svi predstavnici vlada su sekretari CK, odnosno PK, sem Bosne i Hercegovine (Đuro Pucar, sekretar PK, i Rodoljub Čola-ković, predsednik vlade). Državu toga vremena nazivaju partijskom, bez obzira na razne oblike posredovanja političke volje KPJ, ali i partiju državnom”.220 Izuzetak u personalnim rješenjima u Bosni i Hercegovini nije donosio razlike kod uspostavljenja vlasti u odnosu na druge republike. S obzirom na ogromne zadatke u obnovi zemlje, Zakonodavni odbor ZA-VNOBiH-a preimenovan je u Zakonodavni odbor Narodne skupštine Bo-sne i Hercegovine, kojeg su činili predsjednik i deset članova.221 Treće za-sjedanje završeno je slanjem pozdravnih telegrama Josipu Brozu Titu i Predsjedništvu AVNOJ-a. Tijekom zasjedanja izvikivani su pozdravi odu-ševljenja i parole. Parole su bile nezaobilazne u cjelokupnom poslijeratnom političkom životu. One su upotrebljavane kao dodatni, vrlo efektan propa-gandni sadržaj raznim govorima i masovnim okupljanjima, a odavale su dojam općeprihvaćenosti zadataka, ideja i aktivnosti. Najčešće parole na Trećem zasjedanju su bile: “Živio!”, “Slava našim palim borcima!”, “Živio Maršal Tito!”, “Živjela Bosna i Hercegovina!”, “Živjela naša slavna Jugosla-venska armija!”,222 “Živjela Sovjetska Rusija!”, “Dole izdajnici!”, “Živjela naša velika i voljena slobodna Jugoslavenska zajednica!”, “Neka živi jedin-stvo i bratstvo naroda Bosne i Hercegovine!”, “Neka živi neimar nove Jugo-slavije, naš mudri i neustrašivi vođa maršal Tito!”, “Živjela naša narodna vlada!”, “Živio savez Sovjetske Rusije, Engleske i Amerike!”, “Živjele naše partizanke!”, “Živjela majka, bratska slovenska Rusija, koja je pobijedila i srušila snage njemačkog fašizma!”, “Da živi veliki vođa i učitelj naroda Ju-

219 ZAVNOBiH – dokumenti 1945, knj. II., Obraćanje Rodoljuba Čolakovića, predsjed-nika Vlade, 494.-495.220 Branko PETRANOVIĆ, Istorija Jugoslavije 1918-1988. Knj. III, 72. 221 ZAVNOBiH – dokumenti 1945, knj. II., Zakon o izmjeni člana 2 Odluke Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine o stvaranju Zakono-davnog odbora od 1.4.1944. godine, 496.222 Oslobođenje, br. 24., 17.3.1945., Povjereništvo narodne odbrane DFJ donijelo je 1.3.1945. Odluku da se Narodnooslobodilačka vojska nazove Jugoslavenskom armijom, 1.



130

goslavije maršal Tito, koji će uspjeti i koji je uspio da uvede naš državni brod u luku sreće i blagostanja!” i puno drugih. Bilo je uobičajno frenetično aplaudirati na spominjanje Titovog imena, narodnooslobodilačke vojske, Staljinovog imena, Jugoslavije, Bosne i Hercegovine, boraca, partizana, od-nosno svih ključnih riječi koje su asocirale na narodnooslobodilački rat. Taj se postupak nije mogao svesti samo na spontanost, jer kada bi Partija oci-jenila da oduševljenje splašnjava, ona je zaduživala određene mlađe ljude da izvikuju (tadašnjim rječnikom rečeno “bacaju”) parole na brojnim mitinzi-ma i konferencijama, a drugi su ih morali prihvatiti. Prema tome, osim zacrtane ideološke koncepcije koja se ostvarivala putem državnih instituci-ja, bilo je neophodno unutar agitacijsko-propagandnog rada imati i službu glasne masovne podrške.

Krajem travnja 1945. godine, imenovanjem Narodne vlade Federalne Bosne i Hercegovine stekli su se uvjeti za potpuno kompletiranje svih dr-žavnih organa vlasti po hijerahijskoj ljestvici od najviših do najnižih pu-tem već definiranih oblasti djelatnosti, organiziranih u pojedina odjeljenja, odsjeke i referate. Pošto je bio završen proces formiranja narodnih vlada u svim federalnim jedinicama, od 10. kolovoza 1945. godine AVNOJ je i službeno počeo djelovati pod novim nazivom: Privremena narodna skup-ština Demokratske Federativne Jugoslavije.223 Za uspješno ostvarivanje svih postavljenih zadataka bilo je potrebno vrlo precizno odrediti admi-nistrativno-teritorijalnu podjelu u zemlji, što je Predsjedništvo Narodne skupštine Bosne i Hercegovine učinilo 16. kolovoza 1945. godine dono-šenjem Zakona224 prema kojem je bosanskohercegovačka teritorija podi-jeljena na 7 (sedam) okruga: banjolučki, bihaćki, dobojski, hercegovački, sarajevski, travnički i tuzlanski, a grad Sarajevo izdvojen u posebno po-dručje narodne vlasti, u rangu okružnog odbora i sačinjavala su ga četiri reona kao područja narodnih odbora. Svaki okrug dijelio se na srezove i to: banjolučki na 13 (banjolučki, bosanskogradiški, bosanskodubički, kotor-

223 Službeni list DFJ, Beograd, god. I., br. 59., 11.8.1945., Rezolucija o proglašenju AVNOJ-a za Privremenu narodnu skupštinu DFJ, 541. 224 Službeni list Federalne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, god. I., br. 11., 18.8.1945., Za-kon o teritorijalnoj podjeli Federalne Bosne i Hercegovine na okruge, srezove i područja mjesnih narodnih odbora, 107.



131

varoški, bosanskonovski, laktaški, ključki, mrkonjićki, piskavički, prijedor-ski, sanski, prnjavorski i srbački); bihaćki na 8 (bihaćki, bosanskokrupski, bosanskograhovački, bosanskopetrovački, cazinski, drvarski, velikokladuški i lušcipalanački); dobojski na 11 (bosanskobrodski, dobojski, derventski, gračanički, maglajski, modrički, teslićki, tešanjski, zavidovićki, žepački i odžački); hercegovački na 12 (bilećki, gatački, čapljinski, konjički, ljubinj-ski, ljubuški, mostarski, nevesinjski, posuški, stolački, širokobriješki i tre-binjski); sarajevski na 12 (fočanski, fojnički, goraždanski, kalinovački, roga-tički, vareški, visočki, višegradski, zenički, sokolački, sarajevski i sredanjski ); travnički na 9 (bugojanski, duvanjski, glamočki, gornjovakufski, jajački, livanjski, prozorski, travnički i viteški) i tuzlanski na 12 (bijeljinski, bosan-skošamački, brčanski, lukavački, gradačački, ugljevički, kladanjski, loparski, srebrenički, tuzlanski, vlasenički i zvornički). Gradovi: Banja Luka, Bihać, Mostar, Zenica, Travnik, Tuzla, Bijeljina i Brčko bili su izdvojeni u samo-stalna administrativno-teritorijalna područja i bili su u rangu sreskih na-rodnih odbora. Narodna vlada je za nepunih deset dana uredbom odredila područja okruga i srezova, zatim samostalnih gradskih područja i područja rejonskih narodnih odbora u gradu Sarajevu, odnosno broj i granice mje-snih narodnih odbora i njihova sjedišta u pojedinim srezovima, uzimajući pri tome u obzir ekonomske i prometne veze kao i kriterij da srezovi po veličini i po broju stanovnika budu što približniji.225

Prema navedenoj shemi administrativno-teritorijalne podjele bilo je re-organizirano i ustrojstvo narodnih odbora kao osnovnih nosilaca vlasti na svim razinama.226 Narodnu vlast su obnašali okružni, sreski, gradski, rejon-ski i mjesni narodni odbori u granicama svojih nadležnosti. Prema hijerar-hijskoj ljestvici najniži organi vlasti bili su mjesni narodni odbori koji su se sastojali od 7 do 15 članova s rukovodstvom kojeg su činili predsjednik, dopredsjednik i sekretar, uz mogućnost proširenja. Ako djeluju u gradu ili u većim naseljima, mogli su osnovati odjeljenja, ovisno o potrebama i to: za unutarnje poslove, za gospodarstvo, za financije, za socijalnu politiku i narodno zdravlje i za prosvjetu. Odjeljenjima su rukovodili povjerenici kao članovi užeg rukovodstva. Sljedeća administrativno-teritorijalna instanca

225 Isto, 108.226 Isto, Zakon o ustrojstvu narodnih odbora u Federalnoj Bosni i Hercegovini, 108.



132

bila je srez kojim je upravljao sreski narodni odbor u sastavu od 40 do 60 članova s izvršnim odborom od 9 članova i skupštinskim načinom rada. U rangu sreskih narodnih odbora bili su gradski narodni odbori u Banja Luci, Bihaću, Mostaru, Zenici, Travniku, Tuzli, Bijeljini, Brčkom i rejonski narodni odbori u Sarajevu. Pošto su ovi sreski, gradski i rejonski narodni odbori obavljali složeniju vrstu poslova i na većoj teritoriji koordinirali rad mjesnih narodnih odbora, njihove poslove su obavljali sekretarijati, a imali su i više od 7 odjeljenja i to za: unutarnje poslove, financije, gospodarstvo, socijalnu politiku, narodno zdravlje, prosvjetu i za građevinarstvo i šumar-stvo. Sreske narodne vlasti su odjeljenja, prema potrebi, dijelile na određen broj referata. Daljnja viša instanca bili su okružni narodni odbori, odgovor-ni za izgradnju narodne vlasti na teritoriji okruga. Rang okružnog narod-nog odbora imao je gradski narodni odbor u Sarajevu. Svaki okružni odbor imao je između 80 i 90 članova, a svoju vlast obavljao je na skupštinama. Izvršni odbor se sastojao od 12 članova kojim je rukovodio predsjednik, 2 dopredsjednika i tajnik. Poslove iz djelokruga okružnog narodnog odbora obavljao je sekretarijat i 10 odjeljenja: za unutarnje poslove, financije, in-dustriju, trgovinu i snabdijevanje, poljoprivredu, šumarstvo, građevinarstvo, socijalnu politiku, narodno zdravlje i prosvjetu. Svako odjeljenje se dijelilo na odsjeke, a odsjeci na referate. Odjeljenjima su rukovodili povjerenici koji su bili članovi izvršnih odbora, sekretarijatima su rukovodili sekretari, odsjecima šefovi, a referatima referenti. Na prijedloge okružnih narodnih odbora, a uz suglasnost i rješenje Narodne vlade Bosne i Hercegovine mo-gla su se pojedina odjeljenja i odsjeci ukidati, spajati i razdvajati. Stupanjem na snagu ovog zakona prestale su važiti odredbe Odluke ZAVNOBiH-a o ustrojstvu i radu narodnooslobodilačkih odbora i narodnooslobodilačkih skupština u federalnoj Bosni i Hercegovini od 1. srpnja 1944.227 Prema tome, novom administrativno-teritorijalnom podjelom bilo je uvedeno 7 okruga, 1 grad u rangu okružnog narodnog odbora (Sarajevo), 77 srezo-va, 8 gradova u rangu sreskih odbora, 4 gradska rejona u istom rangu (u Sarajevu) i 1293 mjesna narodna odbora.228 U odnosu na spomenutu ad-ministrativno-teritorijalnu podjelu desile su se naknadno neke neznatne

227 Službeni list Federalne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, god. I., br. 11., 18.8.1945., 108. 228 Statistički godišnjak 1945.-1953., 5.



133

izmjene, pa je tako u banjolučkom okrugu piskavički srez sa sjedištem u Pi-skavicama promijenio sjedište u Omarskoj i dobio naziv omarski, također, u hercegovačkom okrugu osnovan je i trinaesti srez, ostrožački, sa sjedištem u Ostrošcu, zatim u tuzlanskom okrugu umjesto ugljevičkog sreza uveden je trnovski sa sjedištem u Suhom Polju, a došlo je i do izmjene u broju gradova, već postojećim dodan je i grad Derventa.229 Sve ove izmjene su bile u nadležnosti Predsjedništva Narodne skupštine Bosne i Hercegovine, međutim, jedna je došla i na inicijativu Direkcije pošta, telegrafa i telefona u Sarajevu, bila je tehničke prirode. S izmjenom, za koju je rješenje doni-jelo Ministarstvo unutrašnjih poslova, morao se usuglasiti okružni odbor u Tuzli. Odnosila se na srez bijeljinski i promjenu imena Suho Polje u Bije-ljinsko Suho Polje.230

Kraj 1945. i prva polovica 1946. godine bili su izuzetno važni po mno-gim odlukama, a jedna od njih je sljedeća: “Na osnovu člana 2 Ustava Fede-rativne Narodne Republike Jugoslavije mijenja se dosadašnji naziv ‘Fede-ralna Bosna i Hercegovina’ i glasi ‘Narodna Republika Bosna i Hercegovi-na.’ Ovom Zakonu saobraziće se nazivi svih organa državne vlasti i državne uprave Narodne Republike Bosne i Hercegovine”.231

Administrativno-teritorijalna podjela bila je osnovica na kojoj je primje-njivan Opšti zakon o narodnim odborima232 koji je donijelo Savezno vijeće i Vijeće naroda Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugo-slavije (FNRJ), a proglasio Prezidijum Narodne skupštine FNRJ na osnovi članka 74. Ustava FNRJ. Odmah na početku podcrtana je i nadalje važ-nost narodnih odbora kao osnovnih organa državne vlasti, neodvojivih od daljnjeg procesa izgradnje državne organizacije na svim razinama. Njihova se legitimnost dokazuje odmah u uvodnim stavovima jer ih se povezuje s

229 Službeni list Narodne Republike Bosne i Hercegovine (NR BiH), Sarajevo, god. II., br. 10., 6.3.1946., Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj podjeli Federalne Bosne i Hercegovine na okruge, srezove i područja mjesnih narodnih odbora, 165.230 Službeni list NR BiH, god.II., br. 54., 18.12.1946., Rješenje, 615.231 Službeni list NR BiH, god.II., br. 8., 20.2.1946. Zakon o imenu Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 157.232 Službeni list NR BiH, god. II., br. 23., 5.6.1946., (Preneseno iz Službenog lista FNRJ, br. 43., 28.5.1946.), 275.



134

ratom “(...) kao narodnooslobodilačke odbore nastale u toku oslobodilačke borbe protiv fašizma i reakcije”.233 Zakon je predstavljen kao “(...) širi osnov za aktivno učešće naroda u vršenju vlasti, da bi najšire narodne mase, koje su vijekovima stajale van vlasti, bile uključene u državnu upravu i naučile se upravljanju državom, da bi se u svim stepenima organizacije državne vlasti u punoj mjeri izrazila načela istinske narodne demokratije i da bi se obez-bijedilo jedinstvo demokratskih načela u ustrojstvu i radu organa državne vlasti i državne uprave u našim narodnim republikama, autonomnim po-krajinama i oblastima”.234 U 90 članaka detaljno su propisane opće odredbe, zadaci i nadležnosti narodnih odbora, njihovo ustrojstvo, njihovi odnosi prema višim organima državne vlasti i uprave i pravila za administrativni rad. Hijerarhijski ustrojena ljestvica nadležnosti, odgovornosti, kontrole i postavljenih zadataka trebala je omogućiti efikasnu izgradnju socijalistič-kog društvenog uređenja u svim segmentima djelatnosti. Da bi se ostvarile sve planirane djelatnosti, bilo je potrebno primjeriti i unutarnju organiza-ciju narodnih odbora prema rangu kojem su pripadali.235 S obzirom na si-romašnu društvenu sredinu i nedostatak kadrova sposobnih za predviđena radna i rukovodeća mjesta, unutarnja organizacija bila je planirana pretje-rano široko. Tako je svaki od sedam okružnih narodnih odbora imao po 10 odjeljenja s najmanje 27 odsjeka i unutar tih odsjeka brojne referate, čemu se treba pridodati i grad Sarajevo s još dodatnih 10 odjeljenja i s najmanje 27 odsjeka, što je samo na razini okružnih organa vlasti bilo ukupno 80 odjeljenja sa 297 odsjeka i još većim brojem referata. Zatim, svaki od 78 srezova imao je sedam odsjeka sa brojnim referatima, a uglavnom ih je bilo između 20 i 29, što je preko 1500 referata. Kada se navedenoj brojci dodaju odsjeci i referati za 9 gradova i četiri rejonska odbora u rangu srezova, te njihova administracija, tada ta cifra dostiže blizu 1800 operativnih jedinica. Svaki mjesni narodni odbor (a bilo ih je oko 1293) imao je zakonski propi-sana tri člana uprave, a neki veći odbori i pojedine referate, što je predstav-ljalo izuzetno brojan narodnoodborski administrativni aparat potreban u

233 Isto.234 Isto.235 Službeni list NR BiH, god. II., br. 38., 5.9.1946., Naredba o unutrašnjoj organizaciji narodnih odbora, 516.



135

«izgradnji narodne vlasti». Malobrojnost obrazovanog kadra, nemogućnost organiziranja predviđene sheme, nedostatak kancelarijskog prostora i ma-terijala, veoma nepovoljne komunikacijske veze i izražena preopterećenost uglavnom istih ljudi (općepoznatih pod nazivom kadrovi) angažiranih na mnogim zadacima gospodarskog, partijskog i državnog sektora otežavali su efikasnost cjelokupnog sustava vlasti na terenu, odnosno postizani su mnogo manji efekti nego što se to očekivalo s vrha državne piramide.

Nakon rasprava o funkcioniranju narodnih odbora na svim razinama, Narodna skupština je vrlo brzo, već početkom 1947. godine, donijela novi Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli,236 kojim je nastojala sma-njiti broj okružnih narodnih odbora i koncentrirati vlast na terenu na manji broj organa, a time i na lakšu komunikaciju i efikasniju distribuciju potreb-nih informacija, izvješća i stalne kontrole u obnovi gospodarskih objekata lokalnog značaja. Ovim zakonom smanjen je broj okruga, jer se došlo do zaključka da je postojeća organizacijska mreža obimna. Tako je teritorija Bosne i Hercegovine bila podijeljena na četiri okruga, i to na: banjolučki sa sjedištem u Banja Luci, mostarski u Mostaru, sarajevski u Sarajevu i tuzlan-ski u Tuzli, što je podsjećalo na nekadašnju podjelu na oblasti. Grad Saraje-vo je zbog važnosti republičkog središta ostao izdvojen iz administrativnog sastava sarajevskog okruga kao samostalno područje narodne vlasti. Ovom reorganizacijom ukinuta su tri okruga, i to: travnički, dobojski i bihaćki, a hercegovački je preimenovan u mostarski. Srezovi iz njihovog sastava raspoređeni su prema reorganizaciji u četiri okruga, tako se broj srezova u pojedinim okruzima povećao: osobito u banjolučkom sa 13 na 20 i tuzlan-skom sa 12 na 20, a neznatno u sarajevskom sa 12 na 13, dok je mostarski ostao s istim brojem srezova. Dvanaest srezova iz prethodne sheme je uki-nuto i pripojeno na sljedeći način: omarski i laktaški banjolučkom srezu, lušcipalanački sanskom, širokobriješki mostarskom, ostrožački konjičkom, ljubinski trebinjskom, kalinovački fočanskom, sredanjski sarajevskom, vi-teški travničkom, gornjovakufski bugojanskom, lukavački tuzlanskom i tr-navski bijeljinskom srezu.237 Ukidanje pojedinih srezova i sreskih središta

236 Službeni list NR BiH, god. III., br. 2., 9.1.1947., Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Bosne i Hercegovine na okruge. 21.237 Isto, 22.



136

na terenu je izazvalo različite reakcije, često negativne, ali to nije ometalo vlast u traganju za najefikasnijim rješenjem u danom vremenu. Zakonom je izdvojeno jedanaest gradova iz administrativnog sastava srezova u posebna područja narodne vlasti, a to su bili: Banja Luka, Prijedor, Bihać, Mostar, Zenica, Travnik, Bijeljina, Brčko, Tuzla, Doboj i Derventa. Već ustaljenom procedurom, zakon je donijela Narodna skupština NR BiH, proglasio ga njen Prezidijum, a predsjednik vlade je bio ovlašten donijeti sve potrebne mjere za njegovo sprovođenje.238 Reorganizacija je rukovodstvima na tere-nu donijela dodatni posao pošto se morala primjeriti organizacija narod-nih odbora na svim razinama novoj shemi administrativno-teritorijalne podjele.

Bez obzira na smanjenje broja okružnih i sreskih administrativno-te-ritorijalnih jedinica, nova reorganizacija vlasti nije se pokazala efikasnom u sprovođenju zacrtanih zadataka. Vrlo česte reorganizacije i nisu mogle ostvariti željene rezultate za kratko vrijeme, jer se neke narodnoodborske jedinice nisu uspjele ni reorganizirati, a dolazile su nove izmjene. Aktualna vlast je uočila da neefikasnost okružnih narodnih odbora usporava procese neophodne za ostvarivanje krupnih zadataka u 1947. godini. Bila je po-trebna brža i neposrednija komunikacija između organa vlasti na terenu s pojedinim republičkim resornim ministarstvima i sa vladom, što se smatra-lo preduvjetom efikasnog ostvarivanja Petogodišnjeg plana. U sljedećem koraku reorganizacije, koja je uslijedila za nepunih pet mjeseci, sredinom 1947. godine, Narodna skupština BiH, vođena zamašnim planskim zadaci-ma, donijela je ponovo još jedan, novi Zakon o administrativno-teritorijal-noj podjeli.239 Ovim najnovijim zakonom ukinuti su okružni narodni od-bori, a potvrđene su sljedeće administrativno-teritorijalne jedinice: srezovi, gradovi, gradski rejoni, gradska naselja i područja mjesnih narodnih odbo-ra. Srez je definiran kao prirodna i ekonomska cjelina na čijem području je više mjesnih narodnih odbora koji imaju zajedničke ekonomske, kulturne i administrativne interese, te ih je na teritoriji Bosne i Hercegovine formi-

238 Službeni list NR BiH, god. III., br. 2., 9.1.1947., Zakon o administrativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Bosne i Hercegovine na okruge, 22.239 Službeni list NR BiH, god. III., br. 29., 7.7.1947., Zakon o administrativno-teritorijal-noj podjeli Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 315.



137

rano 65 sa sjedištem u mjestu koji je životni centar sreza.240 Povećan je broj gradova na trinaest: Sarajevo, Banja Luka, Prijedor, Jajce, Bihać, Mostar, Travnik, Zenica, Tuzla, Brčko, Bijeljina, Doboj i Derventa jer se, prema obrazloženju, oni razlikuju po broju stanovnika, razvijenijoj gospodarskoj strukturi i kulturnoj važnosti u odnosu na ostala mjesta. Gradovi su bili izdvojeni iz sastava srezova i postali posebne administrativno-teritorijalne jedinice.241 Za grad Sarajevo je naznačeno da je glavni grad Narodne Repu-blike Bosne i Hercegovine u kome je sjedište najviših organa državne vlasti i državne uprave NR BiH. Sarajevo je bilo podijeljeno na četiri gradska rejona, a gradski rejon je definiran kao “(…) administrativno-teritorijalna jedinica na području većeg grada, a obrazuje se zbog privrednih, kulturnih, socijalnih i drugih osobenosti gradskog područja i pojedinog njegovog di-jela, a radi ostvarivanja što neposrednijeg učešća građana u radu organa dr-žavne vlasti i državne uprave”.242 Za ostale gradove ostavljena je mogućnost osnivanja gradskih naselja, što je bilo u nadležnosti Prezidijuma Narodne skupštine NR BiH, nakon ocjene opravdanosti takvog zahtjeva. Srezovi su bili podijeljeni na mjesne narodne odbore čiji je broj varirao od sedam (sokolački, prozorski, bilećki) do 25 u banjolučkom, što je bio i najveći broj mjesnih odbora u jednom srezu, a nešto manji broj bio je u bijeljinskom (23), tuzlanskom (22) i prijedorskom (20) srezu. Većina sreskih odbora imala je između 11 i 15 mjesnih narodnih odbora u svom sastavu. Ovim zakonom razgraničene su teritorije pojedinih organizacijskih jedinica vrlo detaljno.243 Novom reorganizacijom pokrivena je bosanskohercegovačka teritorija sa 65 srezova koji koordiniraju rad nad 875 mjesnih narodnih od-bora, a ovi svojom organizacijom djeluju na 5.510 naseljenih mjesta (sela, zaseoka, naselja i manjih gradova u sastavu njihovih područja). Gornjim brojevima potrebno je dodati gradske narodne odbore (bilo ih je 13) i re-jonske (4 u gradu Sarajevu). Da bi se izabrala narodna vlast prema novoj administrativno-teritorijalnoj podjeli, Narodna skupština NR BiH donijela je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika za narodne

240 Isto, 319.241 Isto, 325.242 Isto, 333.243 Isto, 362-378.



138

odbore,244 kojim je pravno regulirana izravna nadležnost centralnih organa vlasti nad sreskim i gradskim narodnim odborima. Iz zakona su izbrisane okružne instance vlasti i prenesene na Prezidijum Narodne skupštine NR BiH, koji odlučuje o relevantnim pitanjima za sreske, gradske i rejonske narodne odbore. Sreski narodni odbori odlučivali su o pitanjima mjesnih narodnih odbora, ali su o tome morali izvijestiti Prezidijum Narodne skup-štine. Ovaj zakon bio je vrlo bitan za izbore narodnih odbornika, pa su njime propisane i izborne komisije. Ustanovljene su: Zemaljska izborna komisija i Sreske izborne komisije sa statusom stalnih državnih organa s mandatom od 3 godine. Od izbora je zavisio budući rad narodnih odbora, stoga su izborne komisije potpuno u nadležnosti najviših državnih instanci. “Zemaljsku izbornu komisiju postavlja Prezidijum Narodne skupštine NR BiH. Zemaljska izborna komisija sastoji se od predsjednika, sekretara i tri člana. Njima se određuju zamjenici. Za predsjednika i njegovog zamjenika postavljaju se sudije Vrhovnog suda NR BiH”.245 Kontrola cijelog izbornog postupka vrši se tako što je Zemaljska izborna komisija nadležna za “(...) 1. tehničku pripremu izbora; 2. postavljanje sreskih izbornih komisija; 3. utvrđivanje na predlog sreske izborne komisije izbornih jedinica kao i bro-ja odbornika koji se u njima bira; 4. rješavanje po žalbama protiv rješenja sreskih izbornih komisija i 6. vršenje drugih zadataka po odredbama ovog zakona”.246 Precizno su propisani svi detalji u vezi s izborima narodnih od-bornika, pa je tako npr. uvedena i terminološka zamjena riječi “zasjedanje” u “sjednica”, što je dokaz stalnog približavanja mirnodopskim uvjetima rada, ali i prakse da se zakonom propisuju i najmanji detalji.247 Osim navedenog, strogo kontrolirani sustav se uočava i na sljedećem: o onome što izravno ne propisuje Prezidijum Narodne skupštine ili Zemaljska komisija, moraju izvijestiti sreski narodni odbori ili sreske izborne komisije. Zatim su dani striktni termini za sazivanje novoizabranih organa vlasti; slanje izvješća o izborima, zatim zapisnika biračkih odbora i davanje na uvid biračkih popisa potrebnih verifikacijskoj komisiji bilo je obvezatno. Prema tome,

244 Službeni list NR BiH, god. III., br.30., 11.7.1947., Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika za narodne odbore, 387.245 Isto, 388.246 Isto.247 Isto.



139

nakon nekoliko pokušaja uređenja administrativno-teritorijalne podjele, ovim zakonom su ukinuti okružni narodni odbori kao kočnice neposredne suradnje najviših organa vlasti s onima na terenu, zatim uz čvrsto propisanu hijerarhijsku subordinaciju i kontrolu, nastojala se pripremiti osnovica za izvršavanje postavljenih zadataka u svim vidovima djelatnosti. Samostalne inicijative u razgraničenju među nižim organima vlasti nisu bile dopuštene. Vlada NR BiH to je decidno propisala objavivši Uputstvo o načinu opisi-vanja granica gradskih rejona i gradskih naselja,248 a Prezidijum Narodne skupštine NR BiH donio je Odluku o obrazovanju gradskih naselja249 i to gradskog naselja Ilidža na području grada Sarajeva i dva u gradu Tuzli: Slavinovići i Bukinje. Sva tri su imala status samostalnih administrativno-teritorijalnih jedinica.

Ukidanjem okružnih narodnih odbora bila je nametnuta potreba raspo-djele nadležnosti s okružnih na državne organe. Jedan od glavnih razloga za ukidanje okružnih odbora bile su njegove prevelike ovlasti i njihovo osamostaljivanje kao značajnih centara političke i ekonomske moći, što nije odgovaralo republičkoj vlasti. Vlada NR BiH je to pitanje uredila vrlo brzo svojom Uredbom o prenosu poslova koje su vršili okružni narodni odbori na druge državne organe.250 Ovom zakonskom uredbom poslovi iz nadležnosti okružnih narodnih odbora preneseni su na sreske i gradske narodne odbore, a na resorna ministarstva Vlade NR BiH sljedeći poslovi: “(...) donošenje propisa o iskorišćavanju privatnih poljoprivrednih mašina i cijenama njihovih usluga u okviru opšteg cjenovnika; odobravanje regula-cije i parcelacije gradova i većih naselja; regulacija rijeka, izgradnja i regu-lacija kanala i pristaništa; davanje proizvodnih zadataka industrijskim pre-duzećima u okviru privrednog plana; davanje dozvola za rad zadružnim i privatnim industrijskim preduzećima; izdavanje dozvola za rad ljekarnama; održavanje puteva saveznog i republičkog značaja; osnivanje i izdržavanje

248 Službeni list NR BiH, god. III., br. 33., 23.7.1947., Uputstvo o načinu opisivanja grani-ca gradskih rejona i gradskih naselja, 424. 249 Službeni list NR BiH, god. III., br.34., 30.7.1947.,Odluka o obrazovanju gradskih nas-elja, 435.250 Isto, Uredba o prenosu poslova koje su vršili okružni narodni odbori na druge državne organe, 435.



140

gimnazija, učiteljskih škola, učiteljskih tečajeva, umjetničkih škola, speci-jalnih škola i specijalnih domova (internata); nadzor nad osnovnom i nad opštom i stručnom srednjoškolskom nastavom i sprovođenje plana eksplo-atacije šumom; dok je u nadležnost Predsjedništva Vlade NR BiH prešlo davanje suglasnosti za imenovanja i ostale službeničke odnose narodnih odbora”.251 Za ukupan razvoj bosanskohercegovačkog gospodarstva jedan od bitnih resursa bile su šume nad kojima su okružni narodni odbori, od-nosno njegove komisije imale značajne ovlasti i financijsku dobit. Okružne komisije su imale u svojoj nadležnosti šumske posjede podržavljene ek-sproprijacijom i konfiskacijom, pa su reorganizacijom vlasti preimenovane u Prvostepene komisije za dodjeljivanje šuma, a kako su se one nalazile na području više srezova, njihovo je sjedište određivao je ministar šumarstva. On je određivao i njihov sastav, u koji su bili imenovani: šumski stručnjak u svom djelokrugu po prijedlogu resornog ministra, poljoprivredni stručnjak po prijedlogu ministra poljoprivrede, predstavnik šumskih, odnosno seljač-kih radnih zadruga po prijedlogu Glavnog zadružnog saveza NR BiH i predstavnici izvršnih odbora sreskih narodnih odbora na čijem području leže šume i šumska zemljišta.252 Uključivanjem svih zainteresiranih stra-na između sreskih i ministarskih instanci očekivala se i tješnja suradnja u ostvarivanju svih ostalih planskih zadataka, ali i kontrola ovog vrlo važnog gospodarskog resursa. Izravnim povezivanjem najviših republičkih instanci sa sreskim, gradskim i drugim narodnim odborima, odnosno ukidanjem okružnih odbora, očekivali su se povoljniji rezultati.

Tijekom 1948. godine narodna vlast funkcionirala je prema izloženoj shemi, a doneseno je samo nekoliko odluka kojima su se promijenile gra-nice postojećih administrativno-teritorijalnih jedinica. To je uglavnom obrazloženo razlozima praktične prirode, ali i potrebom povezivanja te-ritorija u ekonomske cjeline sa što boljim mogućnostima za prometno povezivanje. Nakon određenog vremena, kada je nova organizacija vlasti zaživjela, ukazala se potreba za korekcijama granica između pojedinih ad-ministrativno-teritorijalnih jedinica, na što je vrlo ozbiljno reagirao Prezi-

251 Isto.252 Isto, Uredba o prenosu poslova koje su vršili okružni narodni odbori na druge državne organe, 435.



141

dijum Narodne skupštine NR BiH donoseći odluke o ispravljanju granica između srezova,253 grada Sarajeva,254 zatim ostalih gradova, gradskih rejona i naselja, te područja mjesnih narodnih odbora,255 a osobito o određivanju područja u vezi sa mjesnim narodnim odborima.256 To je značilo i novu raspodjelu administrativne dokumentacije. Pred sam kraj 1948. godine, nakon provedene procedure u Narodnoj skupštini NR BiH, Prezidijum proglašava Zakon257 kojim se gradu Trebinju daje status grada, a početkom 1949. godine raspisuju izbori za njegov gradski narodni odbor,258 tako da ih je bilo ukupno četrnaest u Bosni i Hercegovini. Navedenim odlukama i uredbama tijekom 1948. godine uredili su se i najsitniji detalji oko razgra-ničenja mjesnih, sreskih i gradskih narodnih odbora, ali i precizno utvrdile nadležnosti svakog od njih. Ogroman posao administriranja bio je redovita tema brojnih izvješća s terena u kojima su se naglašavali nedostaci, a među najčešćim su bili: kratkoća vremena za izvršavanje zadataka, nedostatak i opterećenost istih ljudi brojnim poslovima, daljnji nedostatak adekvatnih uvjeta za rad i vrlo spora komunikacija između mjesnih i sreskih organa vlasti. S druge strane, više državne instance su nudile pomoć; uglavnom su bili upućivani službenici određenih odjeljenja na teren, gdje se to shvaćalo kao inspekcija, a u dopisima je dirigirana potreba ostvarivanja postavljenih zadataka. Značajan utjecaj na efikasnost rada u mjesnim i sreskim narod-nim odborima imale su kontrolne komisije koje su se počele osnivati već početkom 1945. godine na svim razinama vlasti. Kontinuitet ostvarivanja

253 Službeni list NR BiH, god. IV., br. 15., 14.4.1948., Odlika o ispravkama granica srezova, 119.254 Isto, Odluka o ispravci granica grada Sarajeva, 120.255 Isto, Odluka o određivanju granica gradova, gradskih rejona, gradskih naselja i područja mjesnih narodnih odbora, 121.256 Isto, Odluka o spajanju, odvajanju i ukidanju postojećih i obrazovanju novih admin-istrativno-teritorijalnih jedinica, promjeni naziva administrativno-teritorijalnih jedinica i promjeni sjedišta organa državne vlasti administrativno-teritorijalnih jedinica, 219.257 Službeni list NR BiH, god. IV., br. 51., 23.12.1948., Zakon o izmjeni Zakona o admin-istrativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 530.258 Službeni list NR BiH, god. V., br. 1., 6.1.1949., Ukaz o raspisivanju izbora za Gradski narodni odbor Trebinje, 2.



142

zacrtane politike u izgradnji narodne vlasti morao se provoditi, a svi oni koji to nisu činili, morali su napustiti organe vlasti. Razrješenje dužnosti pojedinaca i raspuštanje neefikasnih organa vlasti bilo je javno objavljivano putem službenih listova, a najčešći razlozi su bili sljedeći: “(...) Mjesni na-rodni odbor Gornji Bešpelj, srez Jajce, radi toga što je na svojoj sjednici do-nio odluku da neće učestvovati u poreskoj komisiji i da neće plaćati porez za 1945. i 1946. godinu i što je odlučio da odbornici neće dolaziti na sjed-nice motivišući sa tim, da nisu nagrađeni. (...) MNO Rilić, srez Bugojno, radi toga što odbor ima nasilnički stav prema narodu i što ne sprovodi di-rektive viših organa, a da se razrješe dužnosti odbornici slijedećih mjesnih narodnih odbora (...) radi toga što svoju predsjedničku dužnost potpuno zanemaruju i što mu je stav i rad suprotan direktivama viših organa (...) predsjednika radi toga što je pred narodom psovao narodnu vlast i državu i pošto je pristran u radu i odan alkoholu, (...) radi neobjektivnosti i saboter-stva u radu i što je psovao narodnu vlast, te što ne dolazi na sjednice odbora i radi harangiranja na rad odbora (...)”.259 Ovakvi primjeri bili su brojni, ali bilo je slučajeva kada su raspušteni cijeli gradski odbori kao npr. “(...) raspuštaju se i razrješuju dužnosti svi članovi GNO u Bihaću, zato što je na osnovu provedenih izvida od strane Okružnog narodnog odbora u Bihaću, utvrđeno da je odbor novčanu socijalnu pomoć kao i odjeću i obuću davao onima kojima ista nije pripadala, što su članovi toga Odbora samovoljno i protuzakonito rukovali sa narodnom (državnom) imovinom, što je odbor izdavao hranu preko tablice iako je imao i propisanu tablicu, što su molbe i žalbe koje su stizale od građana bile neriješene dva do tri mjeseca, što se nemarno odnosi prema direktivama viših organa narodne vlasti i što u svom radu ne pokazuje nimalo volje da svlada postavljene zadatke (...)”.260 Sličnih primjera bilo je tijekom svih godina, a slijedeći ih, moguće je anali-zirati rad nadzornih i kontrolnih komisija koje su budno pratile rad organa vlasti i pojedinaca u njima. Osim razrješenja dužnosti, što se tiče kadrovske politike, vrlo često su premještani ljudi s jedne na drugu funkciju ili duž-

259 Službeni list NR BiH, god. II., br. 37., 4.9.1946., Odluka o raspuštanju i razrješenju dužnosti odbornika mjesnih narodnih odbora, 428.260 Službeni list NR BiH, god. II., br. 53., 11.12.1946., Odluka o raspuštanju Gradskog narodnog odbora u Bihaću, 601.



143

nost, odnosno na mjesta gdje su viši organi vlasti odlučili da su potrebniji. Ova praksa je bila važeća za sve razine vlasti, od najnižih do republičkih i saveznih ministarstava, i te promjene bile su izrazito česte.

Za prva četiri mjeseca 1949. godine uređivale su se granice između sre-zova i mjesnih narodnih odbora,261 zatim su određene granice grada Trebi-nja262 i osnovan kalinovački srez sa sjedištem sreskog narodnog odbora u Kalinoviku, čime se broj srezova popeo na 66 u Bosni i Hercegovini.263 Ovim izmjenama došlo je do pomjeranja u organizaciji mjesnih narodnih odbora u susjednim srezovima (gatačkom, konjičkom, sarajevskom i fočanskom),264 što je zahtijevalo dodatno administriranje. Kada su se odre-dile granice, nadležnosti i donekle uhodala administrativno-upravna orga-nizacija narodnih odbora od mjesnih do republičkih organa vlasti, što je funkcioniralo u vremenu od 7. siječnja 1947. godine, sa vrlo čestim manjim ili većim izmjenama vezanim za razgraničenja, do travnja 1949. godine, ponovo dolazi do radikalnog zaokreta. Brojni srezovi su za naznačeno vri-jeme postali moćna središta, te je republička vlast konstatirala da se zbog njihove brojnosti gubi moć efikasne koordinacije nad njihovim radom.Te-žeći strogo centraliziranoj organizaciji državno-upravne organizacije vlasti, Prezidijum Narodne skupštine NR BiH donio je novi Zakon o admini-strativno-teritorijalnoj podjeli NR Bosne i Hercegovine na oblasti,265 ko-jim se osnivaju četiri oblasti, i to: banjolučka sa sjedištem Oblasnog narod-nog odbora u Banja Luci, mostarska u Mostaru, sarajevska u Sarajevu i

261 Službeni list NR BiH, god. V., br. 6., 10.2.1949., Odluka o odvajanju postojeće i obrazo-vanju nove administrativno-teritorijalne jedinice kao i o izmjeni granica srezova i granica mjesnih narodnih odbora na području srezova zavidovićkog, vareškog i kladanjskog, 65.262 Isto, Odluka o ukidanju, spajanju i izmjeni granica područja mjesnih narodnih odbora i o određivanju granica grada Trebinja, 66.263 Službeni list NR BiH, god. V., br. 16., 21.4.1949., Zakon o izmjeni Zakona o adminis-trativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 142. 264 Službeni list NR BiH, god. V., br. 37., 15.9.1949., Odluka o odvajanju i pripajanju di-jelova postojećih i obrazovanju novih administrativno-teritorijalnih jedinica i određivanja granica područja mjesnih narodnih odbora, 271.265 Službeni list NR BiH, god. V., br. 16., 21.4.1949., Zakon o administrativno-teritorijal-noj podjeli Narodne Republike Bosne i Hercegovine na oblasti, 141.



144

tuzlanska u Tuzli, a grad Sarajevo kao glavni grad izdvaja se iz Oblasti sa-rajevske u posebnu administrativnu jedinicu kao područje Gradskog na-rodnog odbora. Srezovi, kojih je bilo 66, raspoređuju se u novoformirane četiri oblasti, tako što banjolučkoj oblasti pripada 20, mostarskoj 13, sara-jevskoj 15 i tuzlanskoj 18 srezova. Osim Sarajeva, gradova je bilo 13, pa su i oni bili raspoređeni unutar oblasti: 4 (Banja Luka, Bihać, Jajce i Prijedor) u banjolučkoj; 2 (Mostar i Trebinje) u mostarskoj; 2 (Zenica i Travnik) u sarajevskoj i 5 gradova (Bijeljina, Brčko, Derventa, Doboj i Tuzla) u tuzlan-skoj oblasti. Primjenom novog Zakona morao je ponovo uslijediti obiman posao izbora narodnih odbora i procedura prijenosa nadležnosti na njih.266 Republički organi bili su svjesni odgovornosti za takav organizacijski zao-kret, pa je već u ožujku, prije proglašenja Zakona, na prijedlog predsjednika Komiteta za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti, Vlada NR BiH do-nijela Rješenje o imenovanju članova sekretarijata Vlade za organizovanje oblasnih narodnih odbora.267 Za svaka od četiri oblasna narodna odbora u njihovim sjedištima organizirani su sekretarijati Vlade. To je bilo relativno brojno tijelo, tri sekretarijata po jedanaest i jedan od njih imao je dvanaest (sarajevska oblast) članova. Na čelu tih sekretarijata bili su komunisti na visokim političkim i upravnim funkcijama i to: predsjednik Komisije dr-žavne kontrole NR BiH (Banja Luka), ministar prosvjete (Mostar), mini-star drvne industrije (Sarajevo) i sekretar Sekretarijata Vlade NR BiH za personalnu službu (Tuzla).268 Ostalih deset, odnosno 11 članova (za Sara-jevo) imali su također vrlo značajne pozicije u vlasti, kao npr: predsjednici sreskih i gradskih komiteta KP BiH, članovi CK KP BiH, članovi ili pred-sjednici pojedinih odjeljenja CK KP BiH, časnici jugoslavenske armije, predsjednici izvršnih odbora sreskih i gradskih narodnih odbora, studenti iz Bosne i Hercegovine na Višoj političkoj školi u Beogradu i načelnici republičkih ministarstava. U svakom od sekretarijata bili su raspoređeni kadrovi iz navedenih struktura vlasti, a sekretari sekretarijata bili su ljudi

266 Isto, Zakon o izboru i radu privremenih oblasnih narodnih odbora i o načinu prenosa nadležnosti na oblasne narodne odbore,141.267 Službeni list NR BiH, god. V., br. 14., 7.4.1949., Rješenje o imenovanju članova Sekre-tarijata Vlade za organizovanje oblasnih narodnih odbora, 125.268 Isto.



145

porijeklom iz tih krajeva ili su imali ogroman politički utjecaj u njima. Za-crtano je bilo da zamišljeni vid reorganizacije vlasti mora uspjeti, jer je bilo planirano koncentrirati vlast na manji broj dobro organiziranih regionalnih centara. To je odlučeno nakon zaključka da je vlast razuđena na veliki broj srezova (66), čija je brojna administracija povećavala troškove, a vrlo teško ih je bilo kontrolirati, posjećivati, pomagati im u radu. Osim toga, i oni su se počeli osamostaljivati i postajati moćnim političkim središtima, a takva decentralizacija uopće nije odgovarala republičkoj vlasti. Zamisao je bila da je lakše putem provjerenih kadrova koordinirati i kontrolirati rad u četiri centra koji će odgovarati za rad nižih organa vlasti. Nakon vrlo ozbiljnih političkih priprema, prvih takve vrste nakon 1945. godine, te nakon progla-šenja novog zakona o podjeli Bosne i Hercegovine na četiri oblasti, krenu-lo se u realiziranje postavljenih zadataka. Prioritetan posao bio je pripremi-ti izbore. Prezidijum Narodne skupštine NR BiH izadao je ukaz o izboru narodnih odbornika269 kojim je precizno propisano za svaki sreski i gradski narodni odbor koliki broj odbornika su obvezni birati. Broj se kretao od jednog do trinaest. Prema tome, u privremene oblasne narodne odbore tre-balo je izabrati po 120 odbornika za banjolučku i tuzlansku oblast, za mo-starsku 75 i za sarajevsku 95 odbornika.270 Interesantno je spomenuti jedan detalj koji je urađen prije izbora za nove organe vlasti, a to je bila odluka Prezidijuma Narodne skupštine NR BiH o promjeni imena mjesta “Luka-vac Muslimanski” u “Lukavac”.271 Ovo je bila do tada jedina promjena na-ziva naseljenog mjesta ovakve vrste, mada je bilo 71 mjesto u Bosni i Her-cegovini s nacionalnim ili vjerskim dodatkom u nazivu i uglavnom su bili smješteni u sjeveroistočnom dijelu Bosne i to najveći broj u tuzlanskom srezu 27; zatim u gradačačkom 8; po 4 u srebreničkom, maglajskom, teslić-kom i dobojskom; po 3 u zvorničkom, zavidovićkom, derventskom i prnja-vorskom; po 2 u vlaseničkom, bosanskogradiškom i brčanskom, a samo po jedan u bosanskokrupskom i modričkom srezu. To su bili nazivi sela i za-

269 Službeni list NR BiH, god. V., br. 17., 28.4.1949., Ukaz o određivanju broja narodnih odbornika koji će se birati na područjima pojedinih sreskih i gradskih narodnih odbora u privremene oblasne narodne odbore, 149.270 Isto, 150.271 Isto, Odluka o promjeni imena “Lukavac Muslimanski” u “Lukavac”, 150.



146

selaka, a samo su u tri veća naselja s nacionalnim predznakom bila smješte-na središta mjesnih narodnih odbora i to u Lukavcu Muslimanskom (tu-zlanski srez) i Špionici Srpskoj i Srnici Srpskoj (gradačački srez). S obzi-rom na to da ova dva posljednja nisu imala u industrijskom pogledu savezni značaj, njihova se imena nisu ni mijenjala, što nije bio slučaj s Lukavcem koji je igrao vrlo važnu ulogu u Petogodišnjem planu ostvarivanja zadataka i to onih koji se odnose na poduzeća saveznog značaja smještenih u Tu-zlanskom bazenu.272 Bilo je određeno da se izbori za privremene oblasne narodne odbore obave za 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, što je bio kratak rok uz sve ostale poslove za koje su bile zadužene aktualne strukture vlasti. Da bi se taj proces ubrzao, predviđeno je da se odbornici za oblasnu instancu vlasti biraju između odbornika sreskih i gradskih narod-nih odbora, ali je ostavljena mogućnost biranja i ostalih građana koji imaju biračko pravo. Propisana je procedura o svim relevantnim pitanjima, tako da je bio vrlo jasan cjelokupni postupak, a ostavljeno je Prezidijumu Na-rodne skupštine NR BiH i Vladi NR BiH da u svojim nadležnostima do-datnim ukazima urede odnose između republičkih i lokalnih nadležnosti po svim pitanjima. Ubrzo su ukazom zakazani izbori za 15. svibnja 1949. godine,273 a da bi oni u potpunosti uspjeli, Vlada BiH izdala je dodatno Uputstvo o načinu sprovođenja izbora odbornika privremenih oblasnih na-rodnih odbora.274 I ovaj put izbori su morali uspjeti, jer su propisana pravi-la ukazivala na to, što ilustrira sljedeći ulomak: “Glasač glasa na taj način što će na glasačkom listiću potcrtati imena onih kandidata za koje glasa. – Ukoliko bi na glasačkom listiću bilo potcrtano više kandidata nego što se bira odbornika uzima se da je glasač glasao za potreban broj kandidata potcrtanih na glasačkom listiću po redu odozgo. – Ako bi na glasačkom listiću bilo potcrtano manje kandidata nego što je potrebno, uzima se da je birač glasao i za nepotcrtane kandidate redom odozgo do potrebnog broja”.275 Prema tome, uputstvima nisu predviđene situacije nevažećih listi-

272 Oslobođenje, god. VI., br. 772., 15.4.1949., 3.273 Službeni list NR BiH, god. V., br. 17., 28.4.1949., Ukaz o izboru odbornika u privremene oblasne narodne odbore, 149.274 Isto, Uputstvo o načinu sprovođenja izbora odbornika privremenih oblasnih narodnih odbora, 151.275 Isto.



147

ća. Osim ovog najvažnijeg zadatka u organizaciji narodne vlasti, u nadlež-nosti Prezidijuma Narodne skupštine bila su sva pitanja razgraničenja pa je, između ostalog, premjestio sjedište sreza fojničkog iz Fojnice u Kiseljak.276 Izabrani odbornici za privremene oblasne odbore su prema proceduri po-tjecali iz sreskih i gradskih narodnih odbora, i mada su već bili za taj stu-panj vlasti provjereni, ipak je verifikacijska komisija za svaki privremeni oblasni odbor davala konačnu riječ o njihovom potvrđivanju, a neke man-date mogla je poništiti iz proceduralnih razloga. Ovo je bila ujedno i prilika da se još jednom provjere kandidati koji su trebali obnašati vrlo važne funkcije vlasti. Sekretarijati Vlade BiH su pomagali u ovom poslu, a bili su nezvanično i komisija koja je kontrolirala ukupan rad i vodila brigu o po-dobnosti izabranih odbornika. Već za 21. svibnja 1949. godine sazvano je prvo zasjedanje privremenih oblasnih narodnih odbora što je ocijenjeno u partijskim komitetima kao vrlo uspješno obavljen posao. Izbori na svim razinama vlasti bili su prioritetan zadatak za funkcioniranje državno-upravnog aparata, pa je u tom pravcu Prezidijum Narodne skupštine NR BiH već u jesen iste godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zako-na o izboru odbornika za narodne odbore.277 Njime je podcrtano u uvod-nom članku da se izbori vrše “(…) po odredbama ovog zakona na osnovu opšteg, jednakog i neposrednog izbornog prava tajnim glasanjem”.278 S ob-zirom na važnost izbora budućih odbornika u vremenu velikih političkih promjena i ekonomskih zadataka “(...) pravo da biraju i da budu birani na izborima odbornika za sve narodne odbore imaju svi građani FNRJ koji imaju prebivalište na području administrativno-teritorijalne jedinice u ko-joj se vrši izbor a koji uživaju biračko pravo. – U oblasni narodni mogu biti birani i građani NR BiH koji nemaju prebivalište na području oblasnog narodnog odbora. U sreske narodne odbore mogu biti birani i građani FNRJ koji imaju prebivalište na području u kojem je središe sreza, a koji su

276 Službeni list NR BiH, god.V., br. 18., 5.5.1949., Odluka o promjeni sjedišta Sreskog narodnog odbora Fojničkog, 157. 277 Službeni list NR BiH, Sarajevo, god. V.,br. 37., 15.9.1949., Zakon o izmjenama i dopu-nama Zakona o izboru odbornika za narodne odbore, 261.278 Isto.



148

svojim radom vezani za srez”.279 Ove odredbe su bile bitne zbog uključiva-nja stručnog kadra angažiranog na velikim objektima. U narodne odbore bilo je potrebno uključiti i vojna lica, koja se nisu smjela zanemariti ne samo zbog zasluga iz rata, već i zbog toga što su se ove strukture smatrale vjernim sljedbenicima partijske ideje u izgradnji socijalizma. Stoga, “(...) pravo da biraju i da budu birani imaju i vojna lica koja imaju prebivalište na području administrativno-teritorijalne jedinice u kojoj se vrši izbor. – Voj-na lica koja se nalaze na odsluženju kadra van mjesta svog prebivališta mogu takođe biti birana i predlagati kandidate na izborima odbornika za narodne odbore u svojoj administrativno-teritorijalnoj jedinici po odred-bama ovog zakona”.280 Unesena je još jedna bitna nova odredba: “Kandida-ti, njihovi zamjenici, predstavnici kandidata i kandidatskih lista i njihovi zamjenici ne mogu u ovom vremenu biti lišeni slobode osim u slučaju za-ticanja u vršenju težeg krivičnog djela”.281 Tako se i institucija imuniteta proširila na sve organe narodne vlasti, što je bio značajan iskorak u izgrađi-vanju jednog novog, društvenog sloja sa brojnim beneficijama u društvu. To nije bio zanemarljiv broj kada se uzme ukupna administrativno-teritorijal-na podjela Bosne i Hercegovine i broj odbornika koji se bira na svim razi-nama vlasti. Samo za četiri oblasna narodna odbora biralo se između 180 i 240 odbornika u zavisnosti od broja stanovnika u njima; za grad Sarajevo 180; u gradovima koji su bili izvan sastava srezova između 50 i 100; u rejo-nima koji su bili u sastavu grada Sarajeva između 60 i 90; zatim u gradovi-ma u sastavu srezova između 35 i 60; te u brojnim mjesnim narodnim od-borima između 11 i 50 odbornika.282 Da bi se ilustrirala brojnost admini-strativno-upravnog aparata, može se navesti samo ukupan broj od 7.225 odbornika izabranih na oblasnim (870), sreskim (4.865), gradskim (1.1209) i rejonskim (370) razinama vlasti (bez gradova u sastavu srezova i mjesnih narodnih odbora).283 Kada se tome broju dodaju zamjenici i predlagači

279 Isto.280 Isto, 262.281 Isto. 282 Isto.283 Službeni list NR BiH, god. V., br. 40., 6.10.1949., Odluka o brojnom sastavu oblasnih, sreskih, gradskih i rejonskih narodnih odbora, 291.



149

kandidata i kandidatskih lista, broj onih koji su se u narednim godinama uobličavali u novu društvenu elitu s vodećim ideološkim predznakom bio je doista značajan. Precizno je propisana i izborna procedura, zatim nadlež-nosti po strogo hijerarhijskoj ljestvici na čijem vrhu je bio Prezidijum Na-rodne skupštine NR BiH, za sve narodne odbore, osim mjesnih, ali i o tome moraju biti pismeno izviješteni od strane nižih organa, potom Zemaljska izborna komisija koja je preimenovana u Izbornu komisiju NR BiH, za čijeg predsjednika i zamjenika se postavljaju sudije Vrhovnog suda NR BiH. Ovim novim izmjenama određeno je da se za predsjednike i zamje-nike oblasnih izbornih komisija i Gradske izborne komisije grada Sarajeva postavljaju sudije okružnih sudova, za predsjednike sreskih izbornih komi-sija postavljaju se sudije sreskih sudova, s mogućnošću da zamjenik ne mora biti sudija, može biti i porotnik dotičnog suda.284 U Izbornu komisiju NR BiH imenovani su istaknuti partijski i državni funkcionari: predsjednik Vr-hovnog suda NR BiH, zatim sudija istog suda, predsjednik Glavnog sindi-kata za BiH, dekan Pravnog fakulteta u Sarajevu, sekretar i član CK Na-rodne omladine BiH, direktor Radio-stanice Sarajevo i dva narodna posla-nika, što najbolje govori o zauzimanju narodne vlasti za uspjeh izbora.285 Sreske, gradske i rejonske izborne komisije su slijedile isti primjer sastava, ali na nižem rangu funkcija. Tako su predsjednici oblasnih izbornih komi-sija bili sudije okružnih sudova u oblasnim središtima, a u gradu Sarajevu sreskog suda, a zamjenici sudije sudova istog ranga.286 Članovi su obnašali funkcije oblasnih odbora sindikata, oblasnih narodnih odbora, oblasnih odbora Antifašističkog fronta žena (AFŽ), sreskih zadružnih saveza, obla-snih odbora narodnog fronta (NF), oblasnih komiteta Narodne omladine, oblasnih odbora Saveza boraca, majori i kapetani Jugoslavenske armije ( JA), direktori učiteljskih škola i direktori komunalne banke. Postavljene

284 Službeni list NR BiH, god. V., br. 37., 15.9.1949., Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika za narodne odbore, 261.285 Službeni list NR BiH, god. V., br. 40., 6.10.1949., Odluka o razrješenju dužnosti članova Zemaljske izborne komisije za izbore odbornika za narodne odbore i postavljanju Izborne komisije Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 291.286 Službeni list NR BiH, god. V., br. 37., 15.9.1949., Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika za narodne odbore, 263.



150

izborne komisije garantirale su uspjeh zakazanim izborima. S obzirom na ozbiljnost kojom se prišlo u cjelokupno postavljenoj reorganizaciji i izbori-ma, ovim novim izmjenama propisani su svi detalji, npr. kakve trebaju izgledati glasačke kutije: “Kutije će biti od drveta ili drugog prikladnog materijala i biće tako udešene da se spuštanje kuglice u njih ne vidi i ne čuje”.287 Koliko su ispoštovani ovi zahtjevi na terenu, naročito u mjesnim narodnim odborima, ne može se sa preciznošću odrediti. Da bi se smanjio broj prigovora na način glasovanja, ovim zakonskim izmjenama potpuno je bila opisana tehnika spuštanja kuglica u kutiju: “Kad birač primi kuglicu stavlja je u ruku, zatim ruku zatvara, pa sa tako zatvorenom rukom prilazi svakoj kutiji redom i u svaku kutiju zavlači zatvorenu ruku. Kuglicu će spu-stiti u onu kutiju koja pripada kandidatskoj listi odnosno kandidatu za koga hoće da da svoj glas, odnosno u ‘kutiju bez liste’. Kad iz posljednje kutije izvuče ruku, birač će je pred svima otvoriti tako, da svako može vidje-ti da u njoj nema više kuglice. – Za vrijeme dok birač vrši glasanje predsjed-nik i članovi biračkog odbora paze da ne premjesti kuglicu u drugu ruku i da je sobom ne odnese”.288 Pokušalo se također onemogućiti i dvostruko glasovanje, doduše na pomalo neobičan način: “( …) Ako se koji birač po-javi da glasa, a na njegovo ime već je neko glasao, predsjednik biračkog odbora će narediti da se njegovo porodično i rođeno ime, zanimanje i mje-sto stanovanja unese u zapisnik, ali mu neće dopustiti da glasa”.289 Ovaj članak zakona se dalje ne obrazlaže, stoga se postavlja puno pitanja u vezi s mogućnošću manipulacije na izborima. Ove izmjene su donijele nedoumi-ce i oko potpisivanja zapisnika: “Zapisnik potpisuju svi članovi biračkog odbora kao i predstavnici kandidata odnosno kandidatskih lista. Ako pred-stavnici kandidata odnosno kandidatskih lista ne bi potpisali zapisnik on vrijedi i bez njihovih potpisa. – Svaki član biračkog odbora i pretstavnik kandidata ima pravo da izdvoji mišljenje i stavi svoje primjedbe”.290 Nije dalje obrazloženo utječu li ta mišljenja na ishod izbora i vrijednost zapisni-

287 Isto.288 Isto. 289 Isto.290 Isto.



151

ka. Da bi cijela procedura izbora dobila na ozbiljnosti i strogosti, u dijelu kaznenih odredbi propisane su vrlo visoke novčane kazne, uglavnom od 20.000 dinara, što je velika svota novca za te uvjete kada se uporedi sa pla-ćama radnika i namještenika (službenika). Uporedo s donošenjem pravne regulative za izbore, Prezidijum Narodne skupštine proširio je broj srezova na 67, dodajući postojećim i posuški srez sa sjedištem u Posušju, a istom odlukom je grad Sarajevo podijelio na 5 rejona.291 Osnivanjem novog po-suškog sreza organizacijski su bili pomjerani mjesni narodni odbori u su-sjednim srezovima (duvanjski, mostarski, širokobriješki i ljubuški), koje je trebalo administrativno i upravno urediti.292 U daljnjem uređivanju admi-nistrativno-teritorijalne podjele, Prezidijum Narodne skupštine NR BiH povećao je broj gradova u sastavu srezova, pa je već postojećim, kojih je bilo 13, pridodao novih 26 i to: Bosanski Brod, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Bosanski Šamac, Bugojno, Ča-pljina, Drvar, Foča, Gradačac, Gračanica, Goražde, Konjic, Livno, Rogati-ca, Sanski Most, Stolac, Teslić, Vareš, Visoko, Zavidovići, Zvornik, Mrko-njić Grad, Bosanski Petrovac i Prnjavor.293 Svi ovi gradovi su bili središta budućih industrijskih ili prerađivačkih postrojenja lokalnog i republičkog značaja, bitnih za ukupan ekonomski razvoj. Bilo je potrebno da imaju posebnu administrativnu upravu s obzirom na obimnost poslova i pitanje koordinacije. Do kraja 1949. godine Prezidijum Narodne skupštine je uči-nio još jednu izmjenu unutar fočanskog sreza, kada je sela Kruševo i Vuče-vo pripojio Mjesnom narodnom odboru Sutjeska.294 Nakon svih većih i manjih administrativno-teritorijalnih izmjena, te propisanih pravila za iz-bore, Prezidijum Narodne skupštine NR BiH donio je ukaz o raspisivanju općih izbora za izbore odbornika za narodne odbore, i to: 20. studenog za

291 Isto, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o administrativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 269.292 Službeni list NR BiH, god. V., br. 40., 6.10.1949., Odluka o određivanju granica Sreza posuškog, 291.293 Službeni list NR BiH, god.V., br. 37., 15.9.1949., Zakon o proglašenju gradova u sas-tavu srezova, 269.294 Službeni list NR BiH, god. V., br. 43., 27.10.1949., Odluka o pripajanju sela Kruševo i Vučevo području Mjesnog narodnog odbora Sutjeska, 311.



152

mjesne, gradske u okviru srezova, gradskih naselja i rejonske, a 27. stude-nog 1949. za sreske, gradske i oblasne narodne odbore.295 Paralelno sa pro-cesom organiziranja nove administrativno-teritorijalne podjele i prema tome odgovarajućih oblasnih narodnih odbora, odvijao se i proces prenosa nadležnosti na ove organe narodne vlasti, što je bilo u suglasju s Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ o obrazovanju oblasti kao admini-strativno-teritorijalnih jedinica i privremenih oblasnih narodnih odbora na teritoriji NR Srbije, NR Hrvatske, NR Slovenije, NR Bosne i Hercegovine i NR Makedonije, a na prijedlog resornih ministarstava NR Bosne i Her-cegovine.296 Ovom uredbom za Bosnu i Hercegovinu su poimenično po-brojene institucije koje prelaze u nadležnost oblasnih narodnih odbora, i to: iz nadležnosti Ministarstva industrije: državne industrijske škole za preradu i obradu metala i đački domovi; iz Ministarstva poljoprivrede: dr-žavni voćni rasadnici, državni veterinarski zavodi, hidrotehničke sekcije, niže ratarske i stočarske škole, zemaljske peradarske stanice; iz nadležnosti Ministarstva narodnog zdravlja: opće državne bolnice, sanitarno-epidemi-ološke stanice, škole za babice, njegovateljice i bolničarke; iz Ministarstva socijalnog staranja: dječja prihvatilišta, ljetovališta i domove, zatim domove za stara lica; iz nadležnosti Ministarstva prosvjete: Narodno pozorište, Et-nografski muzej i Muzej Narodnog oslobođenja, sve tri institucije u Banjoj Luci.297 Pošto su se te nadležnosti proširivale donesen je Ukaz o prenosu poslova određenih zakona NR Bosne i Hercegovine u nadležnost oblasnih narodnih odbora298 kojim su okvirno dane ovlasti u sferi osnivanja domova učenika srednjih i stručnih škola; zatim donošenja rješenja o službeničkim odnosima; o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorijama; potom zna-čajne nadležnosti po pitanju gospodarenja šumama, a za one zaštićene mo-

295 Službeni list NR BiH, god. V., br. 40., 6.10.1949., Ukaz o raspisivanju opštih izbora za izbore odbornika za narodne odbore, 291.296 Službeni list NR BiH, god. V., br. 36., 8.9.1949., Uredba o prenosu ustanova koje imaju oblasni značaj na oblasne narodne odbore, 253.297 Isto.298 Službeni list NR BiH, god. V., br. 42., 20.10.1949., Ukaz o prenosu poslova određenih zakonima Narodne Republike Bosne i Hercegovine u nadležnost oblasnih narodnih od-bora, 299.



153

rali su tražiti suglasnost Ministarstva šumarstva; kao i za izdavanje odobre-nja za obrazovanje lovišta, dozvole za lov. Regulirano je pitanje donošenja rješenja u drugom stupnju po žalbama protiv rješenja sreskih i gradskih narodnih odbora u administrativno-kaznenom postupku.299 Nakon detalj-ne analize nadležnosti koje su prenesene iz zakona o đačkim domovima, o državnim službenicima, o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorima, o šumama, o lovu i o žalbenom postupku, može se zaključiti da su na ove organe državne vlasti prenesene značajne ovlasti i ukazano im je veliko povjerenje od strane republičkih institucija.

Značajnijih promjena u administrativno-teritorijalnoj podjeli nije bilo tijekom 1950., ali već na početku 1951. godine Prezidijum Narodne skup-štine Bosne i Hercegovine na svojoj sjednici od 31. siječnja 1951. donosi zakon kojim “Prezidijum Narodne skupštine može određivati granice svih administrativno-teritorijalnih jedinica u okviru utvrđene administrativ-no-teritorijalne podjele”,300 što je značilo i početak razmišljanja o ukida-nju oblasti i njima pripadajućih organa vlasti. To se i desilo u istoj godini. Prezidijum Narodne skupštine 22. studenog 1951. godine donio je Ukaz, vrlo kratak i jasan: “Ukidaju se oblasti banjalučka, mostarska, sarajevska i tuzlanska kao administrativno-teritorijalne jedinice. - Oblasni narodni odbori ukinutih oblasti prestaće sa radom na dan 30. novembra 1951 godi-ne. Rad na likvidaciji poslova oblasnih narodnih odbora završiće se do 31 decembra 1951 godine. – Poslovi koje su obavljali oblasni narodni odbo-ri prenose se u nadležnost sreskih i gradskih narodnih odbora osim onih koje su oblasni narodni odbori vršili u funkciji višeg državnog organa. Ovi poslovi se prenose u nadležnost odgovarajućih republičkih organa.- Vla-da NR BiH izvršiće ovaj ukaz”.301 Planirani posao oko nove teritorijalne podjele trajao je u naredna četiri mjeseca, te je Prezidijum Narodne skup-štine 28. travnja 1952. godine donio novi zakon kojim je teritorija Bosne i

299 Isto, 230. 300 Službeni list NR BiH, god.VII., br. 2., 7.2.1951., Zakon o dopuni Zakona o adminis-trativno-teritorijalnoj podjeli Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 26.301 Službeni list NR BiH, god. VII., br. 26., 1.12.1951., Ukaz o ukidanju oblasti kao admi-nistrativno-teritorijalnih jedinica i prestanku rada oblasnih narodnih odbora na teritoriji Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 185.



154

Hercegovine bila podijeljena na srezove, gradove i općine.302 Prema novoj podjeli bilo je ukupno 66 srezova koji su prvi put službeno poredani po abecednom redu, a ne po regionalnom principu. Ustanovljeno je 5 gradova, i to su bili: Sarajevo kao glavni grad, zatim Banja Luka, Mostar, Tuzla i Ze-nica. Srezovi su bili podijeljeni na općine i bilo ih je ukupno 414, od kojih su 55 bile gradske općine. Broj gradskih općina bio je u srezovima različit, pa je tako u 44 sreza bila formirana po jedna gradska općina. Međutim, u 4 sreza (kiseljačkom, prijedorskom, tuzlanskom i modričkom) bile su po dvije gradske općine,303 a samo u visočkom srezu bile su tri gradske općine (Breza, Kakanj i Visoko). Naravno, u zakonu se ne obrazlažu razlozi za ovakvu podjelu, ali na osnovi nekih ranijih obrazloženja mogu se uočiti motivi, kao npr: oni nacionalne prirode, kada su u pitanju Kiseljak i Fojni-ca, zatim gospodarske za Banoviće i Lukavac ili npr. zbog lokalnih anta-gonizama. Iz popisa srezova uočljivo je da se promijenilo ime samo jednog sreza i to Širokobriješkog u Lištički. Međutim, uočljivo je da promjena ovakve vrste nije donesena posebnim ukazom kao što je to prije bila praksa. Također je primjetno da u 13 izuzetno nerazvijenih sreskih središtva nisu bile formirane gradske općine.304 Također, u 5 mjesta sa statusom grada (Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Tuzla i Zenica) nije bilo posebnih grad-skih općina. Jedino je Sarajevo imalo dodatno tri općine, ali one nisu imale status gradske općine (Dolac, Ilidža i Vogošća). Novim zakonom Prezidi-jum Narodne skupštine određuje granice srezova, gradova i općina, kao i sporove među njima, zatim nazive i njihova sjedišta. Osim toga, zakonski propisi su pravnički jasni, bez naznaka proizvoljnosti i narodnofrontovskog vokabulara. Uz ovaj, donesen je i Zakon o reorganizaciji narodnih odbora, u kojim je novo bilo sljedeće: “Ukidaju se izvršni odbori narodnih odbora,

302 Službeni list NR BiH, god. VIII., br. 11., 5.5.1952., Zakon o podjeli teritorije Narodne Republike Bosne i Hercegovine na srezove, gradove i opštine, 69.303 Službeni list NR BiH, god. VIII., br. 11., 5.5.1952., U kiseljačkom srezu su bile gradske općine: Fojnica i Kiseljak; u prijedorskom: Ljubija i Prijedor; u tuzlanskom: Banovići i Lukavac i u modričkom srezu: Modriča i Odžak, 69.304 Isto, Gradske općine nisu formirane u sljedećim srezovima: gatačkom, glamočkom, ka-linovičkom, kladanjskom, kotorvaroškom, lištičkom, loparskom, posuškom, prozorskom, sokolačkom, srbačkom, velikokladuškom i duvanjskom, 69



155

njihova povjereništva i njihovi dosadašnji savjeti”.305 Ovim zakonom na-rodni odbori srezova i gradova u svom sastavu imaju savjete za privredu, komunalne poslove, prosvjetu i kulturu, narodno zdravlje i socijalnu poli-tiku i za unutrašnje poslove. “Načelnika odjeljenja i šefa otsjeka narodnog odbora postavlja i razrješava narodni odbor uz saglasnost nadležnog mi-nistarstva. (...) načelnika odjeljenja za unutrašnje poslove i sve druge služ-benike ovog odjeljenja postavlja i razrješava Ministar unutrašnjih poslova Vlade NR BiH u sporazumu sa narodnim odborom”.306 Sljedeći korak uči-nila je Vlada NR BiH donoseći rješenje o prenosu republičkih ustanova na sreske i gradske narodne odbore.307 Uglavnom su prenesene u nadležnost srednje poljoprivredne i šumarske škole s đačkim domovima i ekonomi-jama, a u Sarajevu je na Gradski narodni odbor preneseno Pozorište NR BiH, Narodna biblioteka NR BIH, Umjetnička galerija i Srednja dramska škola. Novom teritorijalnom podjelom izvršen je i izuzetno značajan prije-nos nadležnosti između republičkih i nižih državnih organa. Tako je samo jednom naredbom s republičkih organa prenesena nadležnost nad ukupno 191 poduzećem na 47 sreskih i gradskih narodnih odbora.308 Do kraja go-dine isti postupak je učinjen i za ostala poduzeća.

U 1952./53. godini nije bilo nekih većih administrativno-teritorijalnih promjena, samo su nekim mjestima promijenjena imena, kao npr: “Ime sela Zloselo područja Mjesnog narodnog odbora Svojat, sreza tuzlanskog mije-nja se u ime Zelenika“;309 zatim “Grabska Muslimanska i Grabska Srpska op-štine Grabska, Sreza dobojskog, spajaju se pod zajedničko ime sa nazivom Grabska; mjesta Makljenovac Muslimanski i Makljenovac Hrvatski, opštine Makljenovac, Sreza dobojskog, spajaju se pod zajedničko ime Makljenovac; ime sela Božinci Srpski, opštine Majevac, Sreza dobojskog, mijenja se u ime

305 Isto, Zakon o sprovođenju reorganizacije narodnih odbora., 87.306 Isto, 91. 307 Službeni list NR BiH, god. VIII., br. 13., 20.5.1952., Rješenje o prenosu republičkih ustanova na sreske i gradske narodne odbore, 121.308 Službeni list NR BiH, god. VIII., br. 21., 21.7.1952., Naredba o prenosu preduzeća iz republičke nadležnosti u nadležnost narodnih odbora, 146.309 Službeni list NR BiH, god. VIII., br. 2., 30.1.1952., Ukaz o promjeni imena sela Zloselo u ime Zelenika, 21.



156

Božinci“;310 “Ime mjesta Čelinac Srpski, opštine Čelinac, Sreza banjalučkog mijenja se u ime Čelinac Gornji, ime mjesta Čelinac Muslimanski, opštine Čelinac, Sreza banjalučkog mijenja se u ime Čelinac Donji”.311 Osim pro-mjene imena mjestima s nacionalnim predznakom, nekim mjestima su se davala i nova imena, pa tako npr: “Industrijskom naselju vojnog preduzeća Bratstvo u Kasapovićima, Sreza travničkog daje se ime Novi Travnik”.312 Tada su bila regulirana i pogranična razgraničenja s NR Hrvatskom, pa je tako 25. travnja 1952. godine Narodna skupština NR BiH pristala da Narodna skupština FNRJ iz teritorije Bosne i Hercegovine “(...) izdvoji mjesta: a) Kestenovac, Bosanski Štrbci i Seoce, koja se nalaze na području MNO Kestenovac sreza bihaćkog; b) Drenovac i Lički Tiškovac, koja se nalaze u području MNO Tiškovac sreza bosanskograhovskog, i ustupi ih Narodnoj Republici Hrvatskoj”.313 Prema ovoj odredbi, očevidno je da su međurepublička razgraničenja bila u nadležnosti saveznih institucija, uz republičku suglasnost.

Za naznačeno razdoblje u Bosni i Hercegovini može se sa sigurnošću tvrditi da je predstavljalo prijelaz iz vremena rata u vrijeme mira, sa svim atributima postavljanja čvrstih temelja socijalističkog društva. U odnosu na zajedničku jugoslavensku zajednicu, bosanskohercegovačko društvo ima-lo je federativni status s čvrstim hijerarhijski ustrojenim vezama po svim vitalnim pitanjima za očuvanje jedinstva zajedničke države. Partijskim i političkim sredstvima održavala se uspostavljena ravnoteža unutar Bosne i Hercegovine, a na istom je načelu to ostvareno i na jugoslavenskoj državnoj razini. Isti principi i metode uspostavljanja vlasti mogu se pratiti u svim oblastima društva, što se pokazalo vrlo efikasnim. Na izabranim primje-rima u ovom radu može se uočiti nekoliko konstanti: uvjerenost u uspjeh, nepromijenjena koncepcija iskazivanja legitimnosti, koja je bila stalno pod-

310 Službeni list NR BiH, god. VIII., br. 17., 21.7.1952., Ukaz o promjeni imena naseljenih mjesta, 145.311 Službeni list NR BiH, god. IX., br. 1., 21.1.1953., Ukaz o promjeni imena naseljenih mjesta, 1.312 Službeni list NR BiH, god. VIII., br. 29., 24.12.1952., Ukaz o davanju imena novonasta-lom naseljenom mjestu, 285.313 Službeni list NR BiH, god. VIII., br. 13., 20.5.1952., Odluka, 121.



157

crtavana na primjerima narodnooslobodilačke borbe, upornost u isticanju postojanja “neprijatelja”, tj. onih koji “narodu” ne žele napredak, razračuna-vanje s pojedincima i grupama koji imaju drugačija mišljenja o pojedinim pitanjima rješavanja aktualnih problema, stvaranje javnog mnijenja da je vlastiti put jedini ispravan i najbolji za “narod”. Čestim reorganizacijama nastojalo se davati nadu i uvjeravati u dolazeći napredak, držati pozornost stanovništvu njegovim aktiviranjem putem različitih formi organiziranja i okupljanja i stalnom i ciljanom nazočnošću u medijima.

Uspostavljanje državnog aparata intenzivno je izgrađivano tijekom 1945. godine, a da bi funkcionirao narodnoodborski sustav vlasti, propi-san je Poslovni pravilnik o jednoobraznom administrativnom poslovanju narodnih odbora.314 Međutim, novoj je vlasti bilo vrlo važno imati potpuni utjecaj “na terenu”, pa se ukazala potreba za inoviranjem ovog poslovnika u smislu davanja jasnijih uputa za osnovne narodnoodborske jedinice, što je Vlada BiH i učinila Pravilnikom o administraciji i unutrašnjem poslovanju mjesnih narodnih odbora,315 kojim je propisan “(…) način na koji će se što brže i što jeftinije obavljati administrativno poslovanje kod mjesnih narod-nih odbora”.316 Administrativnim poslovanjem mjesnog narodnog odbora rukovodi sekretar, neposredno ili preko ovlaštenog službenika. On je bio odgovoran za ukupan rad koji je podrazumijevao uspostavljavljanje pisar-nice u koju se zavode, registriraju, razrađuju, prepisuju, primaju i otpremaju službeni akti, zatim obvezatnu upotrebu pečata, djelovodnog broja, potpisa na aktu i slično. Posebnim člankom propisano je da će “Mjesni narodni odbor sve svoje službene akte pisati srpskim ili hrvatskim jezikom, i to ćirilicom ili latinicom”.317 Ozbiljnost kojom je Vlada izradila ovaj pravilnik govori o važnosti narodnih odbora kao osnovnih organizacijskih jedinica formiranih u selima, zaseocima, naseljenim mjestima, a od čijeg rada je ovisio rad viših organa narodne vlasti. Detaljno su određeni poslovi prije-ma, otvaranja, zavođenja pošte; zatim vođenja sedam vrsta kancelarijskih knjiga na propisanim jednoobraznim tiskanim obrascima; vrijeme rješa-

314 Službeni list Federalne Bosne i Hercegovine, god. I., br.27., 26.11.1945. 545.315 Službeni list NR BiH, god. II., br. 50., 20.11.1946., 567.316 Isto.317 Isto.



158

vanja akata i njihovo arhiviranje; a osobit akcent je stavljen na vođenje posebnih knjiga u kojima se registriraju stanovnici prema kućnim listama. U tim knjigama stanovnika bilježena je vrlo važna statistika, ime i prezime starješine domaćinstva i svih njegovih članova prema spolu, srodstvu ili poslovnom odnosu prema starješini domaćinstva; zatim datum; mjesto ro-đenja; zanimanje; bračno stanje; vjera; narodnost; državljanstvo; pismenost; nepismenost; školska sprema; samoukost; analfabetski tečajevi; invalidnost; socijalna i druga pomoć; detaljni podaci, preračunati u novcu, o posjedima različitih vrsta; broj imovine u stoci, peradi, konjima, fijakerima, kolima, automobilima, popisan prema vrstama imovine.318 Isti oblik statistike vo-đen je za strane državljane koji su bili nastanjeni na području mjesnog narodnog odbora. Da je vlast nastojala biti nazočna i informirana o svemu na terenu, govori i jedan vrlo ilustrativan primjer: “Mjesni narodni odbor vodiće knjigu kažnjenih (obrazac broj 9). Knjiga kažnjenih sadržavaće u sebi podatke o licima koja su kažnjena od strane mjesnog narodnog od-bora. Ona će pružiti dokaz o tome koje je lice, kada, zbog čega i kakvom kaznom kažnjeno uz broj rješenja o tomu; da li je kaznu lišenja slobode ili prinudnog rada izdržalo, odnosno novčanu kaznu platilo”.319 Dodatna kontrola rada propisana je i vođenjem knjige telefonskih razgovora, u koju se morao upisati datum kada je razgovor obavljen, s kim se razgovaralo, što se razgovaralo, vrijeme i dužina trajanja razgovora, iznos troškova i potpis osobe koja je obavljala razgovor. Također, propisane su upute i knjige za blagajničko-rukovodstveno poslovanje, što je izravno u nadležnosti pred-sjednika vlade. Ovaj pravilnik bio je temelj na osnovi kojeg je Vlada Bosne i Hercegovine donijela svoje uredbe za administraciju i unutrašnje poslo-vanje izvršnih odbora narodnih odbora gradskih naselja i rejona.320 Propi-

318 Isto.319 Isto.320 Službeni list NR BiH, god. IV., br. 1., 7.1.1948., Naredba o primjeni Pravilnika o ad-ministraciji i unutrašnjem poslovanju mjesnih narodnih odbora od 15 novembra. 1946 g. na administraciju i unutrašnje poslovanje izvršnih odbora narodnih odbora gradskih naselja; Naredba o primjeni Naredbe o administraciji i unutrašnjem poslovanju sreskih i gradskih izvršnih odbora, njihovih organa i ustanova od 22 novembra 1947 godine na administraciju i unutrašnje poslovanje rejonskih izvršnih odbora u Sarajevu i njihovih organa i ustanova, 10. i 11.



159

sivanjem ovih naredaba postavljani su pred sekretare mjesnih narodnih od-bora i pred izvršne odbore narodnih odbora višeg ranga, kao nositelje vlasti, vrlo zahtjevni zadaci, kojima oni nisu mogli odgovoriti iz različitih razloga. Među najčešćim opravdanim razlozima za neizvršavanje zadataka bili su: deficitarnost sposobnog, obrazovanog kadra koji je bio sposoban raditi na administrativnim poslovima, zatim opterećenost pojedinih obrazovanijih ljudi koji su morali biti angažirani na različitim poslovima pa nisu bili u stanju da odgovore svim zadacima, nedostatak prostorija, nedostatak kan-celarijskog materijala i pisaćih strojeva, nepostojanje komunikacija i slič-no. Osobito je bio jak politički pritisak odgovornosti u vremenu sukoba sa Sovjetskim Savezom. Svaki neostvareni rok u izvršavanju poslova dobivao je političke konotacije. Osim tih objektivnih poteškoća postojale su i one vezane za neodgovornost pojedinih predsjednika odbora, sekretara, odbor-nika ili cijelih odbora. Ta vrsta ometanja, koja su utjecala na nesprovođenje propisanih naredaba, može se pratiti putem odluka o raspuštanju i razrješe-nju dužnosti odbornika mjesnih narodnih odbora.321 Među obrazloženjima najčešće se navodi alkoholizam, zatim nedolaženje na sastanke, psovanje narodne vlasti, nepostojanje novčane naknade za rad u odborima, ali i nes-povođenje naredaba i direktiva viših organa vlasti, što se smatralo najvećim prekršajem, uz onaj da se namjerno “harangira rad narodne vlasti”.322

U naznačenom vremenu uređivali su se administrativno-upravni poslovi a, između ostalih, jedan se vrlo važan posao, reguliran Zakonom o imeni-ma naseljenih mjesta i ulica i o obilježavanju kuća brojevima,323 odnosio na uređivanje lokalnih zajednica. Ovim zakonom svako naseljeno mjesto (grad, varoš, varošica, selo industrijsko i radničko naselje, lječilište, banja ili slično) moralo je imati naziv i taj naziv nisu mogla imati druga mjesta u istom srezu. Ako su postojala jednako imenovana mjesta, njihov se naziv morao izmijeniti, ako ne potpuno, onda dodatkom starom imenu. Sve rad-nje oko ovog pitanja bile su u nadležnosti Prezidijuma Narodne skupštine

321 Službeni list NR BiH, god. II., br. 37., 4.9.1946., 428.322 Isto.323 Službeni list NR BiH, br. 1., 7.1.1948., 5.



160

NR BiH, a obavljane su na prijedlog predsjednika Vlade NR BiH.324 Sva-ka razina vlasti bila je zadužena za određen dio posla, tako su evidenciju kuća po brojevima vodili mjesni, odnosno gradski izvršni odbori; evidencija naseljenih mjesta bila je u nadležnosti sreskih izvršnih odbora, a za cijelo područje Bosne i Hercegovine bila je odgovorna Republikanska planska komisija. Propisani su također svi detalji oko tehničkog uređenja tog posla, a posebnim se člankom određuje da se “(...) za imena ulica i trgova mogu uzimati imena znamenitih istorijskih ličnosti, istorijski događaji i datumi, geografsko-istorijska imena i slično. Ne mogu se davati imena koja bi bila u suprotnosti sa tekovinama narodno-oslobodilačke borbe i novim držav-nim uređenjem”.325 Ovim zakonom je definirano što se to podrazumijeva pod kućom, a to je “(…) svaka zgrada sagrađena od bilo kakvog materi-jala, u kojoj ljudi stalno ili povremeno stanuju, ili ne stanuju ali obavljaju svoje redovno zanimanje, ili ako ta zgrada služi javnim potrebama (javna zgrada)”.326 Važnost uređivanja odnosa u cijeloj Republici, ali i u njenim najmanjim organizacijskim jedinicima potvrđuje donošenje dodatnog Uputstva za obilježavanje naseljenih mjesta, ulica trgova i kuća te o načinu vođenja evidencije po ovom obilježavanju,327 kojima se precizirao svaki de-talj, od dimenzija table sa brojem i nazivom ulice, trga ili naselja, do visine i mjesta gdje trebaju biti jednoobrazno postavljeni. Vođenje evidencije je do-datno pojašnjeno, uz dodatak da se popisi moraju pisati u duplikatu, i jedan primjerak obvezatno slati Planskoj komisiji NR BiH, a sva pitanja u vezi s ovom problematikom dogovarana su u suglasnosti s ministrom komunal-nih poslova. Svim naznačenim zakonskim propisima nastojala se urediti država od onih krovnih institucija do osnovnih državno-političkih jedinica. Vrlo efikasnim mjerama kontrole to se i ostvarilo u ovom prijelaznom peri-odu, kada su se stvorili temelji centraliziranog sustava vlasti. Prožimanjem državnih, partijskih i narodnofrontovskih organizacija na svim razinama vlasti, ideološki koncept socijalističkog društva je u potpunosti bio ostva-ren. Mada su se u nekim sredinama javljali otpori, oni su vrlo energično

324 Isto.325 Isto, 6.326 Isto.327 Službeni list NR BiH, br. 32., 12.8.1948., 399.



161

onemogućavani, a njihovi nosioci su okvalificirani na stari, već provjereni način kao “neprijatelji napretka i boljeg života”, za što su se zalagale poli-tičke strukture koje su radile za “dobrobit naroda”. Čvrsti politički aparat je vrlo uspješno primijenio zacrtani partijski koncept vlasti na društvo u Bosni i Hercegovini u prvom desetljeću poslije Drugog svjetskog rata.

Smjena.društvenih.elita..na.bosanskohercegovačkoj.političkoj.sceni

Da se samo dotakne kompleksna tema modernizacije u bosanskohercego-vačkom društvu nakon Drugog svjetskog rata, potrebno je istražiti mnoge aspekte društveno-ekonomskog razvoja. Ratovi uvijek pomjeraju živote pojedinaca i naroda iz temelja, te utječu na ukupan političko-ekonomski razvoj, zatim kulturu, ideje, ponašanje, moral, etiku, ali i na smjenu politički utjecajnih društvenih elita.

Do 1941. godine stupanj razvoja proizvodnih kapaciteta u Jugoslaviji bio je među najnižim u Europi, a u Bosni i Hercegovini među najnižim u Jugoslaviji (uz Kosovo i Makedoniju). Tijekom rata bosanskohercegovač-ka ekonomija bila je dodatno urušena, a preživjelo stanovništvo izmoreno ratom i stradanjima. Nakon oslobođenja, prioritetan zadatak obnove i iz-gradnje uzimao je zamah u izuzetno nepovoljnim uvjetima da bi se uspjela dostići prijeratna proizvodnja i krenuti na putu k industrijalizaciji i elektri-fikaciji, suglasno proklamiranim ciljevima, pod parolom “u bolju i svjetliju budućnost.” Vodeća je snaga na tom putu bila Komunistička partija Jugo-slavije koja je izašla iz rata pobjednički, s vojnom silom – Jugoslavenskom narodnom armijom, koja je predstavljala jamstvo za ostvarenje partijskih interesa. Da bi sačuvala visoko stečene pozicije, Partija se opredijelila za državni centralizam kao najpovoljniji oblik državno-političkog ustrojstva nove države u pravcu nastavljanja “ratnog komunizma” u mirnodopskim uvjetima. Opredjeljenjem za ovaj model vlasti, KPJ se morala obračunati sa stvarnim i potencijalnim neprijateljima novog režima, provodeći vlastiti ideološki koncept u praksu uz nastojanje da okupi što veći broj stanovništva – “vanpartijaca” za izgradnju “narodne vlasti”, uglavnom rabljenog termina u to vrijeme.



162

Da bi ostvarila svoje ciljeve, KPJ je posredstvom državnih organa dono-sila revolucionarne mjere dekretima, naredbama, ukazima, zakonima, odlu-kama, a njihovo izvršenje kontrolirala oštrim sankcioniranjem neprovede-nog, uz napomenu da se u javnosti nije prečesto pojavljivala, slijedeći i dalje jedan vid konspiracije i nastojanja da održi kadrovski tip partije. Djelovala je pod imenom “narodni” po hijerarhijskoj vertikali od republičkih do mje-snih narodnih odbora prema administrativno-teritorijalnoj podjeli, putem partijskih, državnih i narodnofrontovskih struktura. Najdalekosežnije re-volucionarne mjere bile su u oblasti interveniranja u gospodarstvu s ciljem kvalitativne i kvantitativne promjene svojinskih odnosa u društvu, što je za sobom povlačilo promjene u socijalnoj strukturi stanovništva, tj. nastajanje novih ili nestajanje starih društvenih struktura u ovisnosti od njihove jačine i brojnosti. Imajući u vidu bosanskohercegovačko društvo do rata 1941. go-dine u pogledu razvoja proizvodnih potencijala i stupnja izdiferenciranosti socijalne strukture, poslijeratne promjene dešavale su se na izrazito agrarno zaostalom društvu sa vrlo tankim slojem građanstva, koje je tek u periodu između dva svjetska rata otpočelo značajnije pomake k demokraciji za-padnog tipa. Međutim, to malobrojno građanstvo se tijekom rata uveliko dezorijentiralo i oslabilo. Poslijeratno agrarno društvo, dodatno opterećeno surovim ratnim pustošenjima, bilo je osnovica na kojoj su od 1945. godine počele burne promjene u svim aspektima djelatnosti, od politike, preko pri-vrede, do kulture. Partija je bila osobito podozriva prema društvenom sloju građanstva na putu u izgradnji ideološko orijentirane “narodne demokra-tije”, pošto je u toj društvenoj kategoriji vidjela opasnost za svoje pozicije, pa je vrlo dosljedno poduzimala udarne revolucionarne mjere: sekvestira-nje imovine još iz vremena rata, zatim oduzimanje ratne dobiti stečene za vrijeme okupacije, konfiskaciju, prvu i drugu agrarnu reformu i prvu i drugu nacionalizaciju. Ovim revolucionarnim udarom na privatno vlasniš-tvo, nova je vlast stekla materijalnu osnovicu na kojoj je mogla učvrstiti svoje pozicije. Te izravne udare na imovinske odnose trebalo je potkrijepiti i objasniti “narodu” ideološkim i političkim degradiranjem bivših vlasnika, okarakteriziranih “narodnim neprijateljima” ili “ostacima građanskih snaga” koji rade protiv “narodnih interesa”, uz neizostavno pozivanje “na svijetle tradicije NOB-e”. Takav stav, usmjeren protiv većeg dijela buržoazije koja je emigrirala u ratu ili neposredno pred kraj rata, te onih koji su se otvoreno



163

stavili na stranu okupatora, nije bilo teško objasniti. Međutim, postojao je određen broj građanskih snaga koje su javno zagovarale institucije de-mokracije zapadnoeuropske orijentacije u raspravama o budućem uređenju države, a sebe su smatrali nekompromitiranim u odnosu na fašističke snage tijekom rata. Oni su bili i najozbiljniji neprijatelj novom režimu, što su ko-munisti vrlo dobro znali, pa su ih u kratkom vremenu “prividne demokrati-je” onemogućavali u djelovanju vrlo efikasnim metodama, sve do njihovog potpunog političkog neutraliziranja. Komunisti su se ponašali prema defi-niciji: “O nama ljudi znaju koliko mi to želimo da oni znaju. S druge strane, mi želimo i nastojimo da prema nama ljudi budu iskreni i otvoreni”.328 Ovakvo nepovjerenje komunista dolazilo je zbog toga što su bili svjesni činjenice da se “(...) rezerviranost prvaka građanskih stranaka, koji su ostali u okupiranoj Jugoslaviji, može do određene mjere tumačiti time što su oni smatrali da su njihove partije zastupljene bilo u vladi bilo u emigraciji i da će, bez rizika za svoju osobnu sigurnost, moći u ime svojih partija produžiti pravno postojanje jugoslavenske države”.329 Također, za razliku od zapad-noeuropskih koalicija građanskih i komunističkih partija koje su bez obzira na političke razlike imale suradnju u borbi protiv glavnog neprijatelja, u Jugoslaviji “(...) sve građanske stranke, ukoliko se nisu već raspale poslije poraza, odbile su prijedloge KPJ. Samo u Sloveniji je osnovana Osvobodil-na fronta u koju su uz KP Slovenije ušli jedan dio Kršćanskih socijalista, dio ‹Sokola› i veći broj nezavisnih intelektualaca. U Srbiji je vođa lijevog krila Zemljoradničke stranke dr. Dragoljub Jovanović pozdravio inicijativu KPJ, ali dalje od toga nije išao, a na terenu njegova stranka nije htjela sura-đivati s KPJ već se ponašala kao i druge građanske stranke”.330 Prema tome, imajući na umu neprihvaćenu suradnju s početka rata, komunisti su u gra-đanskim strankama i njihovim prvacima vidjeli svog velikog protivnika na putu ostvarivanja već zacrtanog vlastitog programa, koji nisu imali namjeru revidirati prema zahtjevima opozicije.

328 Vladimir VELEBIT, Tajne i zamke II. svjetskog rata, Zagreb, 2002., 244.329 Isto, 12.330 Isto, 13.



164

Poslije Prvog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Bihaću, “(...) Tito je odlučio da će se suprotstaviti svakom pokušaju povratka emigrantske vlade u Jugoslaviju. Ovo zasjedanje bilo je prekretnica konačnog razilaženja s kraljevskom vladom. Došlo se do točke s koje više nema povratka. Iako zbog protivljenja Sovjetskog Saveza nije smio Nacionalni komitet oslobođenja nazvati novom, revolucionarnom vladom Jugoslavije, Tito je tada odlučio da više ne prizna kraljevsku vladu, već je za njega novostvoreno političko tijelo predstavljalo siguran začetak buduće, narodne vlade Jugoslavije”.331 Od vremena Drugog zasjedanja AV-NOJ-a intenzivno su se donosile i primjenjivale odluke koje će onemogu-ćiti i eliminirati protivnike, te će se kraj rata dočekati spremno, s izgrađe-nim institucijama vlasti kojima je trebalo samo učvrstiti legitimitet, a on se osiguravao monopoliziranim pozivanjem na narodnooslobodilačku borbu. Odluke su distribuirane preko nacionalnih narodnooslobodilačkih vijeća do osnovnih organizacijskih jedinica, a regulirale su najbitnije oblasti živo-ta, od izgradnje narodnooslobodilačke vlasti, preko snabdijevanja vojske i stanovništva, do prosvjetno-kulturne djelatnosti na oslobođenim dijelovi-ma teritorije. Jedna od brojnih odluka izravno vezana za ovu temu je ona o Sudu nacionalne časti,332 donesena 6. travnja 1945. godine. Ona je usmje-rena kako protiv ratnih zločinaca, tako i protiv političkih neistomišljenika. Inicijativu za pokretanje Suda nacionalne časti dao je već krajem 1944. godine Đuro Pucar, sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Herce-govinu (PK KPJ BiH), na sjednici Predsjedništva ZAVNOBiH-a. Tom prigodom on “(...) obrazlaže potrebu stvaranja specijalnog suda koji bi, uporedo sa vojnim sudovima sudio licima koji su se ogriješila o interese narodno-oslobodilačke borbe. Dr. Grgurić zastupa mišljenje da se trenutno ne osjeća praktična potreba za stvaranjem specijalnog suda, jer vojni sudovi uglavnom sude svim ratnim zločincima i narodnim neprijateljima. Po pita-nju stvaranja specijalnog suda, po primjeru suda nacionalne časti u Srbiji, donesen je zaključak da Odjeljenje za pravosuđe izradi projekat odluke o formiranju takvog suda sa potrebnim obrazloženjem. Ovaj projekat Odje-

331 Isto, 243.332 ZAVNOBiH- dokumenti 1945., knj. II., Odluka o sudu za suđenje zločina i prestupa protiv narodne časti Srba, Muslimana i Hrvata Federalne Bosne i Hercegovine i o njego-vom ustrojstvu i prestupu, 30.4.1945., 266-271.



165

ljenje za pravosuđe podnijeće u roku od 15 dana”.333 Prije nego što je done-sena spomenuta Odluka, Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a sugeri-ralo je Povjereništvu za sudstvo Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugo-slavije potrebu formiranja suda narodne časti, kako su to već uradili u Pred-sjedništvu Velike narodne skupštine Srbije 11. studenog 1944. godine, uz sljedeće obrazloženje: “Kako na teritoriji Federalne Bosne i Hercegovine žive Srbi i Hrvati te Muslimani kao posebna zajednica, to bi ovaj sud obu-hvatio širi pojam narodne časti Srba, Hrvata i Muslimana koji žive u Fede-ralnoj Bosni i Hercegovini za razliku od srpske nacionalne časti koja je mogla biti uzeta za nacionalno homogenu Federalnu Srbiju. Kod prosuđi-vanja djela učinjenih protiv narodne časti mi moramo postaviti težište na interese naroda Bosne i Hercegovine, na bratstvo naših naroda, koje u Bo-sni i Hercegovini dolazi naročito do izražaja, jer bez njegovog ostvarenja onemogućena je i Federalna Bosna i Hercegovina. Svako ono djelo, kojim se jedan Srbin, Hrvat ili Musliman ogriješio o čast svoje uže zajednice, ujedno povređuje interese svih naroda Bosne i Hercegovine, te je prema tome i pravilno da odgovara za povredu narodne časti Federalne Bosne i Hercegovine”.334 Na ovaj se način u političkoj javnosti stvarao privid da inicijative dolaze i od republičkih vodstava, a ne da ih uvijek nameću save-zni organi. S obzirom na nedostatak iskustva u sudstvu uopće, a osobito u radu ovih specijalnih sudova “(...) molimo da nam dostavite projekte za-konskih odluka, u kojima su pobliže određene krivice koje će suditi taj sud te odluku o uređenju suda i postupku, a također i sav materijal koji se od-nosi na organizaciju i način rada toga suda”.335 Uz informaciju da je osno-van specijalni sud u Srbiji, o svojim namjerama Odjeljenje za pravosuđe

333 ZAVNOBiH- dokumenti 1943-1944. knj.I., Zapisnik sjednice Predsjedništva ZA-VNOBiH-a, 30.12. 1944.,/dr. Jakov Grgurić bio je član Predsjedništva ZAVNOBiH-a ispred HSS-a, 905.334 ZAVNOBiH- dokumenti 1945., knj. II., Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a obavještava Povjereništvo za sudstvo NKOJ da bi bilo potrebno da se formira Sud nar-odne časti Federalne Bosne i Hercegovine čije bi kompetencije bile slične Sudu za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti, 12.1.1945., 91.335 Isto, Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a traži od Predsjedništva Velike narodno-oslobodilačke skupštine Srbije projekte zakonskih odluka u kojima su pobliže određene krivice koje će suditi Sud za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti, 12.1.1945., 90.



166

ZAVNOBiH-a upoznaje i Odjel za pravosuđe ZAVNOH-a na sljedeći način: “(...) Molimo, da nas izvjestite, da li postoji namjera, da se i u Fede-ralnoj Hrvatskoj takav sud osnuje, a ukoliko je već nešto rađeno po tome izvolite nam dostaviti odnosne projekte odluka radi uvida. Na teritoriji Bo-sne i Hercegovine isto kao i u Hrvatskoj žive Srbi i Hrvati, a u Bosni i Hercegovini još i Muslimani, pa će prema tome taj sud morati obuhvatiti širi pojam narodne časti za razliku od srpske nacionalne časti, kako je mo-gla biti uzeta u nacionalno homogenoj Federalnoj Srbiji. Ovom prilikom molimo, da nam i dalje šaljete sve zakonske projekte, koji se izrade u Vašem Odjelu, a mi ćemo također Vama dostavljati naše”.336 U navedenoj kores-pondenciji zanimljivo je kako bosanskohercegovačko političko rukovod-stvo vidi Srbiju kao nacionalno homogenu federalnu jedinicu i to podcrta-va u svim dopisima, ali uočljiva je i potreba konzultiranja sa srpskim i hr-vatskim političkim rukovodstvima u vezi s usuglašavanjem rada specijalnih sudova za hrvatski i srpski narod u Bosni i Hercegovini. Tadašnje bosanko-hercegovačko partijsko rukovodstvo uočilo je postojanje Srba u Federalnoj Hrvatskoj, ali ne i Muslimana, Albanaca i ostalih u Federalnoj Srbiji. Pre-sude su izricane “U ime naroda”, a sudije je postavljala i kontrolirala Parti-ja. Pozivanje na odgovornost postavljeno je na vrlo široku osnovu jer: “Sud pokreće postupak na prijavu Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, organa Odjeljenja zaštite naroda za Bosnu i Hercegovinu, vojnih sudova, redovnih narodnih sudova, po vlastitoj inici-jativi ili po prijavi privatnih lica”.337 Prema propisanim paragrafima Odlu-ke, ustrojstvo suda i postupak suđenja odisalo je nabojem revolucionarnog obračuna, a gubitak narodne časti mogao je biti određen privremeno ili doživotno, s lakšim ili težim prisilnim radom najdulje do deset godina, uz neizostavnu konfiskaciju imovine. Na stranicama dnevnog lista Oslobođenje zabilježena su neka od imena optuženih, redovito pripadnika sva tri naro-da, zatim njihovi prijestupi i izrečene kazne, s ciljem javnog isticanja nepri-

336 Isto, Odjeljenje za pravosuđe ZAVNOBiH-a obavještava Odjel za pravosuđe ZA-VNOH-a o odluci skupštine Srbije o formiranju Suda za suđenje zločina i prestupa protiv srpske nacionalne časti, 12.1.1945., 92.337 Isto, Odluka o sudu za suđenje zločina i prestupa protiv narodne časti Srba, Muslimana i Hrvata Federalne Bosne i Hercegovine i o njegovom ustrojstvu i postupku, 6.4.1945., 269.



167

jatelja i njegovih djela. U novinskim tekstovima u kojima se prenose detalji sa suđenja podcrtani su i uzvici koji su se mogli čuti iz prisutne mase i koji su stvarali atmosferu potpore tim sudskim procesima i u slučajevima gdje nisu postojala opravdanja za njih. Okrivljeni su prvo označeni kao neprija-telji vlastitog naroda, čime su ugrožavali i one druge, zločinima, pljačkama i nemoralnim ponašanjem. Bez obzira na negativne kritike građanstva, osobito na njegovu primjenu u praksi, Sud nacionalne časti formalno je imao obilježje federalne institucije, a kada je za nepunih pet mjeseci sud ispunio očekivanja zakonodavca, ocijenjeno je da se ukine. Kako su u novi-nama objavljivani tekstovi koji su javnosti objašnjavali donošenje Zakona,338 tako su čitateljima dana objašnjenja i zašto se taj zakon ukida, koje je, pre-ma riječima autora teksta, “narod prihvatio sa puno oduševljenja i podrške.” O stvaranju javnog mnijenja povodom ukidanja ovog suda od strane Pred-sjedništva Narodne skupštine Federalne Bosne i Hercegovine 2. kolovoza 1945. godine,339 Oslobođenje bilježi kako su ovi sudovi “(…) nastali u vre-menu kada su naši narodi prelazili iz oružane borbe na mirnu izgradnju svoje zemlje i kada su se trebali očistiti od onoga što se kroz iskustvo poka-zalo izdajničko i nenarodno. Njihovo dalje postojanje i rad u novim uvjeti-ma normalizacije državnog i narodnog života moglo bi biti kočnica bržeg sređivanja prilika u zemlji. (...) Niz novih zakona, kako to kaže Moša Pija-de treba da izvrše prelaz sa ratnog na mirnodopsko pravosuđe, a normali-zacija života je zahtjevala, a naša snaga, čvrstina pozicija NOP-a je omogu-ćavala donošenje ne samo ovoga zakona, nego i niza zakonodavnih akata, koja pored ostalog pokazuju i veličinu naše širikogrudosti”.340 Da su brojne presude donesene ishitreno, svjedoče njihove korekcije tijekom 1946. godi-ne, kada je uslijedio proces smanjenja ili oslobađanja za određen broj osu-đenih prema odredbama ovoga suda. Njihova se imena i prezimena mogu vidjeti u Službenim listovima Federalne Bosne i Hercegovine. Prema tome,

338 Oslobođenje, br. 29., 9.4.1945., 2.339 Službeni list Federalne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, god. I., br. 8., Zakon o ukidanju Suda za suđenje zločina i prestupa protiv narodne časti Srba, Muslimana i Hrvata Fede-ralne Bosne i Hercegovine, 20.8.1945.340 Oslobođenje, Sarajevo, god. III., br.81., 12.8.1945., Kako je došlo do ukidanja suda narodne časti, 5.



168

kada se čitaju relevantni dokumenti za Bosnu i Hercegovinu, istraživač može steći dojam o izvjesnoj autonomiji u donošenju odluka, međutim, kao i u ostalim, i u ovom slučaju federalne institucije su striktno pratile direktive saveznih institucija. Između ostalog, to se može uočiti i na pri-mjerima citiranja najviših jugoslavenskih političara kada govore o konkret-nim mjerama, kao što je u ovom slučaju dano objašnjenje Moše Pijade o ukidanju suda narodne časti, što je vrijedilo i za Bosnu i Hercegovinu. Sta-vovi bosanskohercegovačke vrlo blijede i nemoćne opozicije nisu mogli utjecati na revolucionarno zakonodavstvo, a bili su javnosti poznati uglav-nom u komentarima glasnogovornika vlasti i organizacija Narodnog fron-ta. Mišljenja opozicije iznosili su predstavnici narodne vlasti tako da su njihove nosioce unaprijed okarakterizirali “narodnim neprijateljima” i “koč-ničarima napretka”, a neprekidnim ponavljanjem istih fraza stvarano je već prepoznatljivo javno mnijenje protiv njih.

Posebno negodovanje opozicije pojavilo se povodom donošenja Zakona o biračkim spiskovima341 na Trećem zasjedanju AVNOJ-a.342 Institucional-na žustra rasprava povodom ovog i drugih zakona vezanih za izbore vođena je između uglednih predstavnika građanske opozicije i najviše pozicionira-nih predstavnika Narodnog fronta Jugoslavije, odnosno Partije, u Privreme-noj narodnoj skupštini DFJ, od 10. do 25. kolovoza 1945. godine.343 Glavni ton partijskoj liniji u takvoj situaciji ilustrira izvod iz novinskog članka u kojem je Rodoljub Čolaković, predsjednik Vlade Federalne Republike Bo-sne i Hercegovine, najavio ovaj zakon u obliku naredbe, tj. da “(…) s njime treba da bude upoznat svaki naš patriota, svi oni koji žele dobro svojoj zemlji i svom narodu, kako bi svaki pojedinac mogao što više doprinijeti da taj zakon bude sproveden u djelo u svakom kutiću naše zemlje”.344 S obzirom na to da je autor teksta bio predsjednik Vlade, to govori o važnosti

341 Službeni list DFJ, Beograd, god.I., br. 59., 11.8.1945., Zakon o biračkim spiskovima, 541.342 Slobodan NEŠOVIĆ i Branko PETRANOVIĆ, AVNOJ i revolucija, Tematska zbirka dokumenata 1941-1945., Beograd, 1983., 761.343 Isto, 772-782.344 Oslobođenje, Sarajevo, god. III., br. 82., 19.8.1945., Zakon o biračkim spiskovima. Zna-čajno oruđe naše demokratije, 1.



169

ovog zakona, što je bila najčešća praksa i u mnogim drugim slučajevima u ovom periodu. Objašnjavajući zakon, Čolaković se u članku osvrnuo na sve njegove odredbe s polazišta da “(...) kroz zakon o biračkim spiskovima pro-vejava duh naše demokratije, u njemu se govori ko ima pravo da određuje sudbinu naše zemlje, a kome je to pravo oduzeto”.345 Međutim, o dubini jaza između njih i predratnih građanskih društvenih struktura najslikovitije govore izrečene kvalifikacije za one koje autor teksta naziva zagovornicima “čiste” ili “pune demokratije”, misleći na opoziciju. S obzirom na funkciju koju je obavljao i autoritet koji je imao, uporabom nekih neprimjerenih riječi, on je svjesno davao instrukcije kako se treba raditi u nižim organima vlasti, odnosno izravno diktirao ton nepovjerenja i diskvalifikacije. Tako je, objašnjavajući davanje prava glasa vojnicima, Čolaković pisao:“Naša Jugo-slovenska armija, to je naoružan narod u borbi za slobodu i bolju buduć-nost. (…) ona je istinski čuvar otadžbine koja je sada doista njegova, da se sada s njenom sudbinom ne može poigravati šačica određenih političkih prostitutki, bez mrvice osjećaja nacionalne časti i ponosa“, ili “Ne smijemo dozvoliti da biračko pravo dobiju upljuvci koji su do juče zabadali nož u leđa našem narodu, a sad se isčaurili u ‘demokrate’.”346 Čolaković je osobito naglasio da “(...) sve naše antifašističke organizacije, sve snage Narodnog fronta treba da se mobilišu i da pomognu da se birački spiskovi sastave u duhu zakona i u određeno vrijeme. (…) U našim selima, po gradovima, na sastancima i konferencijama, sastavljanje biračkih spiskova mora biti predmet svestrane diskusije, u kojoj će se bez sitničavosti i uskogrudosti, ali i bez trulog oportunizma, pretresti rad onih lica za koje njihovi sugra-đani smatraju da ne mogu biti uneseni u biračke spiskove”.347 S obzirom na tadašnju simbiozu državne i partijske vlasti, važno je istaknuti i partijsku liniju u vezi s ovim pitanjem, što je također bila stalna praksa djelovanja “naše demokratije”. Aleksandar Ranković potpisuje direktivu Centralnog komiteta KPJ svim centralnim i pokrajinskim komitetima, pa tako i Pokra-jinskom komitetu KPJ za BiH u kojoj se, između ostalog, kaže: “Da bi naše partijske organizacije mogle izvršiti u kratkom roku ovaj ogromni zadatak,

345 Isto.346 Isto.347 Isto.



170

nužno je da se poduzmu hitno sledeće mere: 1) Centralni komitet treba da u roku od dva dana po primitku ovog pisma obrazuju svoju izbornu komisiju i da o tome nas izveste; 2) Jedan dio komisije neka se bavi pripre-mama za izbore, a drugi neka rukovodi kampanjom za sastavljanje biračkih spiskova; 3) Komisije pri CK odmah će formirati svoje organe kod okruž-nih komiteta i dati im najhitnija upustva za rad”.348 Provodeći direktivu partijskim, državnim, narodnofrontovskim i uopće javnim priopćavanjem, opozicija je onemogućena u nekom ozbiljnijem djelovanju, a epilog je bio sljedeći: “(…) najveći procenat brisan iz biračkih spiskova bio (je) u Bosni i Hercegovini (biračko pravo je oduzeto za 39.438 lica ili 3,46% punoljetnih osoba)”.349 Svakako, ne manje značajno pitanje je i sam postupak glasovanja i izbora predstavničkih organa, što je i u daljnjoj djelatnosti onemogućavalo opoziciju. “Kutija bez liste” trebala je opoziciji biti jasan pokazatelj o nji-hovom nestanku s političke scene, a njihove nade da će uz pomoć interve-niranja Zapada vratiti svoj politički utjecaj, bile su samo izgubljene iluzije. Tito, koji je u Politbirou CK KPJ, najmoćnijoj instituciji toga vremena, bio neprikosnovena ličnost, “(...) diktaturu proleterijata shvatio je kao potrebu da se sve ostale društvene klase politički obesprave i liše svakog sudjelova-nja u upravljanju državom. To drugim riječima znači da nije dopuštao rad nikakvoj legalnoj opoziciji i da je spriječio osnivanje drugih političkih stra-naka osim komunističke partije koju je smatrao predstavnikom jedinstve-nog proleterijata. Nije htio uvidjeti da čak ni proleterijat nije jedinstven, jer je očigledno da i među radnicima postoje različiti interesi koji mogu biti u konfliktu jedni s drugima. Nije htio prihvatiti tezu da i drugi slojevi društva konstruktivno surađuju u njegovom harmoničnom djelovanju i da su neophodni za uspješan razvitak”.350

Taj koncept stvaranja monolitnog partijskog društva provodio se u Bo-sni i Hercegovini još u vrijeme rata s jasnom naznakom da “narodi Bosne i Hercegovine ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do naše

348 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 84/45., dok. 53/45., Direktiva CK KPJ svim centralnim i pokrajinskim komitetima, 12.8.1945.349 Husnija KAMBEROVIĆ, Prema modernom društvu. Bosna i Hercegovina od 1945.-1953. godine, 39.350 Vladimir VELEBIT, Tajne i zamke II. svjetskog rata, 314.



171

nesreće. (…) Razdor i mržnju među našim narodima unosili su tuđinci u našu zemlju od Osmanlija, Mađara i Austrijanaca do današnjih fašističkih zavojevača. Stare političke stranke, kao velikosrpske, tako i Jugoslovenska muslimanska organizacija i reakcioneri iz Hrvatske seljačke stranke, nisu zbližavali narode, već su svojom protivnarodnom politikom produbljivali jaz među njima i sijali mržnju. (…) Zahvaljujući Komunističkoj Partiji, organizatoru narodno-oslobodilačke borbe, narodi Bosne i Hercegovine, poslije toliko žrtava i krvoprolića ostvaruju bratstvo-jedinstvo u narodno-oslobodilačkom pokretu koji će se dalje razvijati i učvršćivati, kao najdrago-cjeniju pobjedu u ovoj borbi”.351 Pozivanje na daleku prošlost osmanskog i austrougarskog vremena imalo je za cilj politički poistovjetiti višestranački život između dva svjetska rata kao “nenarodni”, te stvoriti platformu za od-vajanje vodstva srpskih, muslimanskih i hrvatskih građanskih stranaka od “narodnih masa”, za koje su naznačili da su za njima krenule iz neznanja. Takvu taktiku nova komunistička vlast smatrala je vrlo efikasnom u privla-čenju k sebi što više stanovništva, a razračunavanjem sa predratnim poli-tičkim vođama osiguralo bi se snažnije djelovanje u “narodnim masama”. O građanskim političkim vođama iz sve tri nacije u Bosni i Hercegovini govorilo se posebno, ni jedna nije izuzeta, jer su se oni morali jasno nazna-čiti krivcima za krvoproliće i neprihvaćanje ideala narodnooslobodilačke borbe. Uz neke neznatne razlike, o ovom se pitanju govorilo na isti način nekoliko godina nakon rata. Prema tome, komunisti su vrlo dosljedno i oštro primjenjivali svoj zacrtani ideološki program u izgradnji vlasti pošto su na glavnu partijsku liniju ostvarivanja zacrtanog puta imali monopol. Inicijative od strane nekih bivših građanskih političara, koji su okarakte-rizirani kao “nekompromitirani političari starog režima”, pojavljivale su se kao usamljeni primjeri, ali nisu usvajane, jer su sve bitne odluke unaprijed bile dogovorene u partijskim komitetima, a samo su ih putem institucija vlasti legalizirali. Pojedinci iz reda građanstva bili su uključeni u organe nove vlasti najčešće kao stručnjaci ili potrebni kadrovi u vrijeme kratkog perioda međunarodnog priznavanja nove države, stoga nisu imali utjeca-ja na političko odlučivanje. Neki su od njih zbog političke nemoći davali ostavke ili su ih poslali u mirovinu, ali je određen broj prihvatio novi režim, prilagodio mu se u nastojanju da si osigura pristojnu egzistenciju i položaj.

351 ZAVNOBiH – dokumenti 1943-1944, knj. I., Rezolucija ZAVNOBiH-a, 70.



172

“Izgradnja narodne vlasti” je, osim vrlo efikasnim revolucionarnim mje-rama, učvršćivana i nekim postupnim metodama, npr. preko nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava Bosni i Hercegovini i ostataka nekih pre-dratnih političkih stranaka. Metode gušenja ovih oblika djelatnosti, koji se mogu podvesti pod odrednicu civilnog društva, zabilježile su sporiji tem-po, jer je bio već napravljen snažan udar na pojedince koji su bili naju-gledniji i najglasniji u zahtjevima za podjelu vlasti ili participaciju u njoj izvan narodnofrontovskog bloka. Evidentno je bilo da su sva tri nacionalna kulturno-prosvjetna društva tretirana na isti način, istim metodama i po istom šablonu. Među prvim potezima bilo je organizirati društva na sasvim drugačijim osnovama, ponovnom registracijom za Prosvjetu, kojoj je bio zabranjen rad tijekom rata, ali također i obnavljanjem Napretka koji je ne-smetano djelovao tijekom sve četiri ratne godine. Nacionalna društva koja su okupljala Muslimane, Gajret i Narodna uzdanica, bila su rasformirana zbog njihove prosrpske, odnosno prohrvatske orijentacije, a osnovano je novo drušvo pod imenom Preporod. Usporedo s ovim organizacijskim pre-strojavanjem, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a – Povjereništvo za prosvjetu imenovalo je delegate koji su preuzeli upravu i to po principu odgovarajuće nacionalne pripadnosti. Istim su odlukama stara rukovodstva razriješena dužnosti, a novopostavljena su nastavila rad, usmjeravajući društva na sa-svim drugačijim ideološkim osnovama, a glavni cilj bio je osigurati vlastiti interes u njima. Znajući kakav su utjecaj u svojim nacionalnim korpusima imala ova nacionalna udruženja, nastala početkom 20. stoljeća, “narodna vlast“ ih je, putem novopostavljenih uprava sa provjerenim i odanim par-tijskim kadrovima, nastojala iskoristiti za vlastito djelovanje kao vrlo po-godan politički poligon. Iz godine u godinu aktivnosti ovih društava su smanjivane, pokazivalo se sve više objektivnih razloga za njihovu organiza-cijsku neefikasnost, iz njihovih redova su “otpadali” svi oni koji se se proti-vili narodnofrontovskoj orijentaciji u spomenutim društvima. Najugledniji predstavnici iz nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava bili su osuđeni na Sudu narodne časti, čime su onemogućeni u daljnjoj javnoj djelatnosti, jer su izgubili građanska prava za određen broj godina. Sačuvana arhivska dokumentacija sasvim dovoljno ilustrira postupke novoosnovanih uprava, od središnjih do podružnih, s ciljem gušenja ovih društava iznutra i nji-hovog konačnog utapanja u Savez kulturno-prosvjetnih društava Bosne i



173

Hercegovine, čija je Prva redovita godišnja skupština održana 8. i 9. svibnja 1949. godine. Tada se predsjednik Saveza, između ostalog, osvrnuo i na rad nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava sljedećom konstatacijom: “Daljnji razvoj kulturno-masovnog rada zahtijevao je da se izvrši likvidaci-ja triju tradicionalnih društava Prosvjete, Preporoda i Napretka. To je zavr-šeno na sastancima plenarnih uprava marta o. g. Odmah 1945. i 1946. ova tradicionalna društva razbijala su pozicije reakcije, afirmirala su liniju naše kulturne politike i rješavanja nacionalnog pitanja kod onih slojeva građan-stva koji su bili pod šovinističkim uticajem. Ovaj zadatak ova tri društva uspješno su izvršila”.352 Njihova je velika imovina odlukom vlastitih uprava prenesena na Savez kulturno-prosvjetnih društava Bosne i Hercegovine, odnosno uknjižena je u državno vlasništvo. Tako je likvidacija kulturne i prosvjetne djelatnosti ovih društava izvršena uporedo s njihovim gubitkom vlasništva nad svom pokretnom i nepokretnom imovinom. Prema tome, i na ovom se primjeru iz vremenu “privida pluralizma” vidi da nisu uspjeli pokušaji nastavljanja djelatnosti institucija na osnovama civilnog društva, jer su ih na tom putu u ideološkom pogledu usmjeravali novopostavljeni rukovodioci na svim razinama, ispraznim veličanjem nacionalnih imena, potpunom unutarnjom kontrolom i neometanim izravnim slamanjem po-stojećih otpora zacrtanoj “partijskoj liniji”.

Utjecaj Partije bio je od prvorazrednog značaja u politici prema nacio-nalnim kulturno-prosvjetnim društvima. Kao prvo, nastojalo se reorgani-zirati rad podružnica prema administrativno-teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine s ciljem bolje kontrole, jer su partijske organizacije na svim razinama slale izvješća višim partijskim instancama o svim pitanjima, pa i o djelatnosti društava. Iz različitih izvješća može se istražiti taj odnos. Svi relevantni pokazatelji političke situacije na terenu slijevali su se u različita odjeljenja Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, koji je kao najviši partijski forum u Bosni i Hercegovini rezimirao ukupnu djelatnost, kako uspjehe, tako i nedostatke. U različitim zapisnicima, koji su uglavnom bili vrlo kritično intonirani, izraženo je nezadovoljstvo kako radom dru-

352 Odjek – organ Saveza kulturno-prosvjetnih drušava Bosne i Hercegovine, god. III., br. 27., 1-2., 1949., Referat predsjednika Mladena Čaldarevića na Prvoj redovitoj godišnjoj skupštini, 6.



174

štava, tako i nedovoljnim zalaganjem partijskih organizacija, osobito u vezi s pitanjem uključivanja Hrvata u društveno-politički život. U to vrijeme omasovljenja partijskog članstva bilo je od izuzetne važnosti privući nove članove iz hrvatskog naroda. Da je taj proces tekao vrlo sporo, svjedoče zapisnici posebnih sjednica Pokrajinskog i okružnih komiteta posvećenih ovom pitanju. Namjera partijskih tijela bila je da se iz reda “ Napretkovaca” i Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS) regrutiraju novi članovi, stoga im je i poklanjan određen značaj. U svim zapisnicima se govorilo na isti način, a ovdje se to može ilustrirati jednim ulomkom koji je sadržajem obuhvatio ukupan problem: “U radu sa hrvatskim masama partijska or-ganizacija nije pokazala upornost. Hrvati su u očima naših rukovodilaca ostali i dalje ustaše, nacionalna grupa koja se neprijateljski odnosi prema našem poretku. Kod nas ima i šovinističkih gledišta po tom pitanju, a ima i bježanja od poteškoća da se bori za hrvatske mase. Mi smo napravili niz grešaka u personalnoj politici prema Hrvatima, u sudstvu itd., i u stvari često je primjenjivan oštriji kriterij prema Hrvatima nego prema Srbima i muslimanima. To je jedno od najtežih pitanja u BiH. Izolovati katolički kler, mačekovce od uticaja na hrvatske mase to je zadatak. Hrvatske mase danas proživljavaju krizu u tome se osjeća kod njih lutanje. (...) “Napredak” koji je u tom kulturno-prosvjetnom radu imao zadatak da okupi građane, podbacio je. “Napredak” postaje žarište mačekovaca, reakcionari su napra-vili od njega svoju busiju i učvršćuju svoje pozicije. Mi moramo danas radi malobrojnosti Hrvata-komunista, radi posebnosti kulturnog i političkog života kod Hrvata, da forsiramo HRSS i “Napredak” i da te organizaci-je budu pod našim uticajem, a ne pod uticajem klera i mačekovaca. I re-akcionari hoće pozicije u tim organizacijama. Mi moramo preorijentisati svoj rad, moramo uočiti važnost tih organizacija. U “Napredak” mogu ući svi komunisti, a u HRSS svi koji nisu funkcioneri Partije”.353 Tijekom tih diskusija i zacrtanih smjernica, nisu izostavljena ni druga dva nacionalna društva, pa se tako za “Preporod” konstatira sljedeće: “Mi smo stvorili ‘Pre-porod’ koji treba da bude čvrst savez komunista i nekomunista muslimana. Tu mi trebamo da vršimo svoj uticaj. Naša partijska organizacija nije o tome mislila. U ‘Preporod’ treba da dođu borbeni muslimani, a mi vidimo

353 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 102/1946., dok. 2/46., Zapisnik sa sastanka Pokrajin-skog komiteta KPJ za BiH, 11.3.1946.



175

ponegdje da se on razvija u kočnicu muslimana. Poslije pobjede i uspjeha dolazi do splašnjavanja baš radi toga, što reakcionarni elementi uzimaju uprave (odbore) u svoje ruke. Naši drugovi kao od bijede idu tamo. Sve je u manjoj mjeri slučaj sa ‘Prosvjetom’.”354 Da bi se u narednom perio-du onemogućila nastojanja članova društva za koje je Partija smatrala da su neprijateljski raspoloženi prema novoj vlasti, uslijedila je intenzivnija aktivnost u povezivanju podružnica pojedinih društava s narodnofrontov-skim organizacijama na terenu. Kako su predsjednici odbora u društvima bili provjereni kadrovi, ako ne članovi Partije onda vrlo naklonjeni njoj, te su u isto vrijeme obnašali i neke druge funkcije na kojima su bili više angažirani nego u svojim matičnim društvima, došlo je do sužavanja nji-hovog rada, neodržavanja sastanaka i godišnjih skupština, gubitka među-sobne komunikacije, kao i veze sa središnjim upravama. Uporedo s tim laganim zamiranjem aktivnosti u nacionalnim društvima gradila se jedna nova organizacija jedinstvenog saveza kulturno-prosvjetnih društava u Bo-sni i Hercegovini, koja je ostvarila svoj cilj objedinjavanjem svih društava i udruženja. To je bilo potpuno u suglasju sa proklamiranim “bratsvom i jedinstvom “, jedinim važećim principom u rješavanju nacionalnog pitanja. Kada su vladajuće partijske strukture ocijenile da nacionalna društva više nisu potrebna, i da se putem njih ostvario odgovarajući partijski interes, odlučile su da se ona zatvore na jedan miran način uz objašnjenje: “No, sa periodom obnove kao da je počela jenjavati životna snaga sva tri društva. Sve su se više čuli glasovi sa terena koji su tražili da se društva stope, da se sliju u jedno bratsko društvo, jer su se i radni ljudi slili u jedan front. Kroz kulturno-umjetnički rad u sindikalnim organizacijama, u organizacijama Narodnog fronta, Narodne omladine, AFŽ-a, kroz kulturno-prosvjetni rad zadružnih organizacija na selu naši radni ljudi razvili su najširu kulturu i prosvjetnu djelatnost i pod rukovodstvom svoje Partije oni ne samo li-kvidiraju kulturnu zaostalost, nego i stvaraju novu nacionalnu kulturu, is-punjeni novim sadržajem, koji je odraz nove socijalističke stvarnosti”.355 Na potpuno isti način vijesti o gašenju nacionalnih društava objavljene su u

354 Isto.355 Oslobođenje, god. VI/1949., br. 772., 15.4.1949., Prestanak rada “Prosvjete”, “Napre-tka” i “Preporoda”. Glavni odbori donijeli su odluku da nacionalna kulturno-prosvjetna društva obustave svoj rad, (tekst potpisao Salko Nazečić), 2.



176

Odjeku.356 To je bila svakodnevna praksa kontrolirane informativne djelat-nosti, tekstove su pisali provjereni partijski kadrovi koji su u sva tri društva postavljeni kao povjerenici, zatim tajnici i na koncu kao članovi komisija za likvidaciju društava, pa su bili zaduženi izvijestiti i o njihovom nestanku. Partijsko rukovodstvo je javnosti predstavilo nestajanje nacionalnih dru-štava kao građanskih institucija koje su se iznutra istrošile, za koje je nesta-lo interesa i koje su nadiđene u vremenu socijalističkog društva i “(...) od tada u kulturi glavnu ulogu imaju amaterska kulturno-umjetnička i kultur-no-prosvjetna društva, amaterska pozorišta, te narodni i radnički univer-ziteti. Njihov je zadatak bio njegovanje kulturno-historijske baštine kao zajedničke tekovine svih bosanskohercegovačkih naroda, a ne isticanje i naglašavanje posebnih nacionalnih tradicija”.357 Osim toga, nestajanje ovih društava došlo je u vrlo burnom vremenu javnog obračuna s Rezolucijom IB-a, kada je Komunistička partija od polovice 1948. godine u potpunosti izašla iz zatvorenih partijskih krugova u tisak, javni govor, izjašnjavanje “za” ili “protiv”, pa joj stoga nije bila više potrebna neka posebna, indirek-tna infiltracija vlastite ideologije putem tradicionalnih društava, pa ni ovih nacionalnih. Na osnovi sačuvanih arhivskih i drugih relevantnih povijesnih vrela može se vrlo detaljno rekonstruirati vrijeme likvidacije nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava od 1945. do 1949. godine, ali ono što bi bilo zanimljivo u istraživanjima jeste priča o bosanskohercegovačkom društvu, odnosno o tome kako je javno građansko mnijenje doživljavalo preimeno-vanje već ustaljenih naziva palača, zgrada, domova. Je li osjećalo nedostatak tradicionalno organiziranih plesova, matinea, svakodnevnih sastajanja u či-taonicama, razgovora, pozdrava i sličnog? Moguće je samo pretpostaviti da su razmišljali o prošlom vremenu, vjerojatno ne tako glasno, ali su u općoj oskudici koja je vladala u poslijeratnom životu tražili način preživljavanja. Nekima, kao npr. modisticama, koje su bile značajno obilježje građanskih manira, bila je onemogućena osnovna zanatska djelatnost, pošto je Partija nepisanim odredbama propisivala i stil odijevanja.

356 Odjek, god. III., br. 25., 4., 1-2., Zašto su nacionalna kulturna društva prestala sa radom, (tekst potpisao Alojz Benac), 5.357 Iljas HADŽIBEGOVIĆ i Husnija KAMBEROVIĆ, Građansko društvo u Bosni i Hercegovini – porijeklo i kontekst, Časopis “99”, Revija slobodne misli, br. 9-10, Sarajevo, IX-XII/1997., 54.



177

Nestajanje “ostataka građanskog društva” može se pratiti i u politici pre-ma političkim strankama. Većina se značajnih prijeratnih stranaka u Bosni i Hercegovini tijekom rata iznutra politički polarizirala, naročito one koje su imale svoje centrale u Zagrebu i Beogradu, zatim su se dezorganizirale u smislu članstva i dočekale kraj rata s jačim ili slabijim utjecajem. Istaknuti pojedinci su tijekom 1945. godine još gajili nade u obnavljanje političkog pluralizma. Najizrazitiji primjer metoda partijskog djelovanja prema osta-cima građanskih stranaka u Bosni i Hercegovini predstavljen je pred sazi-vanje Prve zemaljske konferencije HRSS i to pisanjem opširnih članaka na prvoj stranici dnevnog lista Oslobođenje. Terminološka i ideološka matrica bila je istovjetna kao i prema HKD Napredak, a i autori tekstova su bili isti, zaduženi od KPJ za tu vrstu posla.358 Među najvažnijim postavljenim zadacima bio je izbor Odbora HRSS-a za BiH, u koji je trebalo imeno-vati provjerene članove Partije, Hrvate. U tome se uspjelo, što i nije bilo osobito teško zbog nepovezanosti članstva i preostalog vodstva i već obav-ljene vrlo snažne političke polarizacije unutar ove stranke još tijekom rata. Komunisti su kontinuirano u svojim žestokim kampanjama diskvalificirali Mačeka. U njima su sva opozicijska i neprijateljska djelovanja označavali “mačekovštinom”, i to u najnegativnijem kontekstu, a iz nekadašnjeg HR-SS-ovog programa primjenjivali su na buduće državno-političko uređenje sve odgovarajuće pojmove, kao što su: republikanstvo, federalizam, socijalni program, ukidanje monarhije i poziv na opću slavensku solidarnost. To se vrlo dobro može pratiti u tekstovima poslijeratnih brojeva “Napretkovih kalendara”. Vijest o održanoj I. zemaljskoj konferenciji HRSS-a za Bo-snu i Hercegovinu sa prvih je stranica došla na treću i to na samo dva kratka stupca, gdje se daje informacija da su stranci namijenjeni zadaci opismenjavanja, ali u istom članku izrazito se podcrtava važnost obnav-ljanja rada “Seljačke sloge” s istim zadacima.359 Između ostalog, javno se

358 Oslobođenje, god. III., br. 84., 2.9.2945., Pred saziv Zemaljske konferencije Hrvatske re-publikanske seljačke stranke (tekst potpisao Anto Babić, član Izvršnog odbora HRSS-a), 1., Oslobođenje, god. III., br. 85., 9.9.1945., Zemaljska konferencija HRSS-a znači jačanje Narodnog fronta Bosne i Hercegovine, (tekst potpisao Bogomir Brajković, član Izvršnog odbora HRSS-a), 1.359 Oslobođenje, god.III., br.86., 16.9.1945., Održana je konferencija HRSS-a. Rezolucija I. zemaljske konferencije HRSS-a, 3.



178

željela pokazati mogućnost egzistiranja hrvatskih institucija, a glavni cilj bio je unaprijed određen, tj. ovladati njima, u čemu se i uspjelo, jer “Kon-ferencija je zaključena pjevanjem ‘Hej, Slaveni’ i ponovnim oduševljenim manifestacijama maršalu Titu i Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji”.360 Uključivanjem uglednijih pojedinaca, a preko njih i dijela članstva pojedi-nih političkih stranaka, osim ovog javnog narodnofrontovskog programa, koji je široko postavljen, pravljen je i onaj uži, koji je i određivao ukupan pravac djelovanja, i to putem partijske organizacije. Činjenicu da su vodeći narodnofrontovski kadrovi ujedno i partijski, bio je precizno definiran cilj, a to je privući što veći broj Hrvata novoj vlasti, te iz njih regrutirati članove Partije, a ujedno se razračunati s njihovim preostalim najutjecajnijim stra-načkim vođama. U partijskim dokumentima se na sličan način ponavljaju zadaci o ovom pitanju i uglavnom se konstatira sljedeće: “(…) Mi smo postavili pitanje Hrvatske republikanske seljačke stranke, ali naša partijska organizacija nije razumjela kakvu važnost na hrvatske mase ima kler i stari političari uticaj. Linija mora biti forsiranje HRSS, koji ne bi smio biti bari-jera našeg uticaja na hrvatske mase. Partija ima u Hrvatima ugleda. Dokaz je npr. da su komunisti pobjeđivali HRSS-ove kandidate. HRSS mora biti borbena organizacija, tako da preko HRSS privučemo našem uticaju hr-vatske mase. Mi moramo danas radi malobrojnosti Hrvata komunista radi posebnosti kulturnog i političkog života kod Hrvata, da forsiramo HRSS i ‘Napredak’ i da te organizacije budu pod našim uticajem, a ne pod utica-jem klera i mačekovaca”.361 U ovom prijelaznom periodu manipuliralo se imenom ove stranke samo iz taktičkih razloga, ona nikada nije bila služ-beno registrirana, a da bi se izbjeglo stvarno formiranje stranke, uvodi se pojam “pristaše HRSS-a”. Pokretanjem HRSS-a i njegovom potpunom instrumentalizacijom, bosanskohercegovačko partijsko rukovodstvo stva-ralo je privid višestranačkog sustava, a u stvari je i preko njega učvršćivalo svoju vlast do trenutka kada je to Partiji bilo potrebno. U stvari, HRSS je u tom vremenu pokušaja političkog kompromisa nesvjesno pomogla ko-munistima u legaliziranju vlasti. Međutim, Komunistička partija nije samo

360 Isto.361 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 102/46., dok.- 2/46., Zapisnik sa sastanka Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, 11.3.1946.



179

djelovala mirnim taktičkim postupcima, ona je paralelno upotrebljavala i prisilu, pa kada pojedince nije mogla uvjeriti u jedini ispravan put, a to je bio onaj kojim komunisti idu, sudski organi su ih osuđivali zbog izdaje, suradnje s neprijateljem, povezivanja s imperijalističkim zemljama, špijun-skog rada, sabotaže, neprijateljske djelatnosti, krađe i sličnog. Ovo je bila glavna odrednica djelovanja Partije u odnosu na Hrvate, a isti metodi rada provodili su se i prema ostacima stranaka i kadrovima iz muslimanskog naroda, jer je u vremenu težnje k omasovljenju članstva bilo vrlo bitno privući i Muslimane u KPJ. Pridobiti Muslimane i Hrvate u Partiju bio je u to vrijeme prioritetan zadatak, pa su se pronalazili različiti načini, među kojima je i ovaj, putem nacionalnih društava i ostataka nekih građanskih stranaka. Vještom kombinacijom različitih metoda, komunisti su za kratko vrijeme poslije rata onemogućili opoziciju u javnom djelovanju, a tu im je pomogla i većina stanovništva izmučenog ratom, strahom, nasiljem, nei-maštinom, glađu, prisilnim radom i gubitkom članova obitelji. Kao takvi, oni nisu bili u mogućnosti značajnije se angažirati na obnavljanju i okuplja-nju u članstvo predratnih stranaka. Osim toga, svakodnevno dirigirane po-litičke smjernice ostavljale su stanovništvu samo mogućnost da razmišlja o egzistenciji i obvezama prema političko-kulturnom radu koji mu je Partija propisala putem masovnih narodnofrontovskih, omladinskih, AFŽ-ovskih, sindikalnih, zadružnih i mnogih drugih organizacija.

Svakako, sve ove kratke naznake svjedoče o vremenu nestajanja jedne i nastajanja nove epohe. Istočno od spuštene “gvozdene zavjese”, u sasta-vu Demokratske Federativne Jugoslavije, bosanskohercegovačka federalna jedinica konzistentno je provodila ideje “narodne vlasti” koje su postupno mijenjale njeno zaostalo agrarno društvo. Vrlo tanki sloj politički oslablje-nog i nacionalno podijeljenog bosanskohercegovačkog građanstva pod pri-tiskom “novog režima” nestajao je i politički i fizički. S obzirom na nemoć, nesnalaženje i nerazumijevanje ideološkog koncepta nove jugoslavenske države, preostali predstavnici bosanskohercegovačkog građanstva vrlo brzo su izgubili i iluzije koje su gajili u odnosu na pomoć izvana. Postupno je ne-stao i koncept demokratizacije zapadnog tipa, koji se zasnivao na privatnoj svojini, tržišnoj privredi i individualnoj inicijativi. Ostaci građanskog druš-tva ugušeni su putem institucija vlasti, politički i ekonomski, te prisilom i nasiljem, tj. kombinacijom različitih metoda, a time je nestalo osnovnih



180

pretpostavki za političku modernizaciju društva. Nova “naša demokrati-ja” nametnula je utopistički koncept riješenog nacionalnog pitanja u samo dvije riječi “bratstvo-jedinstvo”, a industrijalizacijom je nastojala ponuditi tehnički naprednije društvo. Svako buduće nastojanje postizanja političke modernizacije onemogućeno je od strane nove, vrlo mlade komunističke elite koja je nastala veoma rano, uporedo s nestankom stare, građanske, i koja je vladala jugoslavenskim/bosanskohercegovačkim socijalističkim društvom do kriznih 80-tih godina.

U procesu rekonstrukcije jugoslavenskog društva u socijalističko i upo-redo sa preobražajem njegovog stratifikacijskog sustava, uobličavala se ko-munistička partijska elita. Uz proklamiranje komunističke ideologije ega-litarizma u socijalističkom društvu, izrastao je novi društveni sloj koji se regrutirao iz partijske birokracije. Imajući u vidu instituciju nomenklature kojoj se posvećivala posebna važnost, nova društvena elita bila je hijerarhij-ski razmještena unutar odgovarajućeg partijskog aparata. Centralni komitet KPJ, koji je u ovom prijelaznom periodu radio putem svog Politbiroa, kao centralnog operativnog organa, s ekskluzivnim pravom odlučivanja o svim pitanjima, već je 3. srpnja 1945. godine dao instrukcije za poslijeratnu re-organizaciju rukovodećeg partijskog aparata od Centralnog komiteta KPJ u Beogradu, preko onih u republikama i pokrajinama, do okružnih, sreskih i mjesnih komiteta.362 Sukladno Odluci o organizacionim pitanjima u Po-krajinskom komitetu KPJ za BiH osnovana su tri odjeljenja (Odjeljenje za kadrove, Organizaciono-instruktorsko odjeljenje i Ekonomsko-finansijsko odjeljenje) i šest komisija (za agitaciju i propagandu, za žene, za ekonom-sku politiku, za škole, za izgradnju narodne vlasti i komisija za socijalnu politiku).363 Bosanskohercegovačka partijska organizacija nije imala kon-trolnu i vanjskopolitičku komisiju jer su one, kao jedinstven organ za sve partijske organizacije u Jugoslaviji, bile sastavni dio Centralnog komiteta KPJ. Glavno odjeljenje pokrajinskog partijskog aparata, Organizaciono-instruktorsko, bilo je pod neposrednim rukovodstvom organizacionog se-kretara, zaduženog da prenosi direktive i uputstva CK KPJ, kontrolira nji-

362 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 84/45., dok. 19/45., Odluka CK KPJ po organiza-cionim pitanjima, 3.7.1945. 363 Isto.



181

hovo sprovođenje i prati cjelokupni organizacijski partijsko-politički rad. U odjeljenju su bili zaposleni organizatori (instruktori) čiji je broj stalno rastao. U njegovom odsjeku za informacije razrađivao se pisani materijal dobiven od CK KPJ koji se distribuirao nižim partijskim organizacijama, a u odsjeku za evidenciju i statistiku registrirala se brojnost članstva, njegova struktura, te izrađivali formulari za vođenje efikasnije administracije. Na razini okružnih komiteta također su bila osnovana odjeljenja, samo u nešto jednostavnijoj formi, a činila su ga 2-3 referenta, ovisno od mogućnosti-ma. “Julskom odlukom o organizacionim pitanjima” uvedeno je kadrovsko odjeljenje kojem se pridavao veliki značaj. Mreža kadrovskih odjeljenja bila je uspostavljena od onog u Pokrajinskom komitetu KPJ, preko svih sedam okružnih komiteta, Mjesnog komiteta grada Sarajeva (koji je bio u ran-gu okružnog), do svih mjesnih komiteta sa preko 500 članova, dok se u onim mjesnim i sreskim komitetima ispod 500 članova, angažirao po jedan član komiteta (popularno su ga zvali kadrovik) koji je za svoj rad odgo-varao višoj instanci koja je imala kadrovsko odjeljenje.364 Važnost kadrov-skog odjeljenja bila je u neposrednoj vezi sa brojčanim porastom partijskog članstva, sukladno potrebama za stalnim odabirom sposobnih, ali u prvom redu podobnih kadrova za rukovodstva i za različite funkcije u političkim, državnim i gospodarskim institucijama. Na isti način su organizirana ostala dva odjeljenja, ali i komisije, među kojima je ona za agitaciju i propagandu imala velike zadatke u izgradnji socijalističkog društva, djelujući preko tri sektora rada: za agitaciju i štampu, propagandu i teorijsko-predavački sek-tor.365 Širenjem organizacijskog partijskog aparata na svim razinama pove-ćavao se i broj političkih radnika profesionalno zaposlenih u tim partijskim tijelima. Tijekom razdoblja od 1945. do 1953. godine, partijsko političko vodstvo brojno je raslo, a pratila ju je odgovarajuća administrativna služ-ba. Organizacijska shema je bila primjerena administrativno-teritorijalnoj podjeli, ali i svakoj njenoj reorganizaciji. Da bi se ilustrirao porast partijske organizacije, može se navesti usporedba za jedan kratki interval. Na pri-mjer, “U septembru 1947. godine organizacionu shemu činilo je 65 sreskih

364 Isto.365 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 84/1945., dok.-57/45., Izvještaj Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH Centralnom komitetu KPJ o agitaciji i propagandi od 2.7.1945.



182

komiteta, 31 mjesni, 24 tvornička i 1.862 osnovne organizacije”.366 Svaki od komiteta bio je obvezatan poslati višoj partijskoj instanci izvješće po poje-dinim pitanjima, pa tako i za organizacijski razvoj, a ukupni rezultati su se zbrajali u organizacijsko-instruktorskom odjeljenju PK KPJ za BiH. “To-kom 1948. godine partijska organizacija se znatno proširila, tako da je pred Osnivački kongres članstvo bilo raspoređeno u 3.049 osnovnih organizaci-ja, sa 779 biroa, 7 komiteta šumskih gazdinstava, 9 rejonskih komiteta (od toga jedan komitet UDB-e za BiH), 20 tvorničkih i preduzetnih komiteta, 8 mjesnih komiteta na mjesnim područjima, 38 mjesnih komiteta manjih gradova, 5 mjesnih komiteta većih gradova vezanih direktno za Pokrajin-ski komitet i 65 sreskih komiteta.367 Povećavanje broja partijskog članstva imalo je za posljedicu i uvećavanje broja organizacijskih jedinica na svim razinama, ali i broja političkih funkcionara u njima. U povećanju broja pro-fesionalnih “političkih radnika” u organizacijama Narodnog fronta, omla-dine, žena, sindikata i slično može se vidjeti začetak buduće komunističke elite u Bosni i Hercegovini.

Članstvo KPJ bilo je pokretačka snaga ukupnog političkog razvoja, pa je prioritetan partijski zadatak bio povećavanje njegovog broja. Bosansko-hercegovačka partijska organizacija ostvarila je najveći porast članstva ti-jekom 1948. godine, što je bilo najveće povećanje za jednu godinu kroz cijelo poslijeratno razdoblje. Od siječnja 1948. godine, kada je u Bosni i Hercegovini evidentirano 31.658 članova, do polovice godine broj se po-peo na 40.069, a pred Osnivački kongres KP Bosne i Hercegovine iznosio je 53.031 registriranog člana.368 Cijeli naznačeni period bilježio je porast članstva u odnosu na 1945., označenu kao baznu godinu (=100) i to viso-kim indeksnim poenima, od 167 u 1946. godini do 1952. godine sa 757, te sa padom u 1953. godini na 645, jer je zabilježeno smanjenje za 13.780 članova. Ako se uspoređuju podaci povećanja za svaku prethodnu godinu (=100), uočljivo je najveće povećanje od 1947. do 1948. godine, a smanjenje od 1952. do 1953. godine, kada je zabilježen pad za 15 indeksnih poena. Bez obzira na smanjenje brojnosti članstva u 1953. godini, naznačeni pe-

366 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 157/1947., dok. bez br., 15. 10.1947. 367 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 266/1948., dok. 4.284/48., 17.11. 1848.368 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 292/1948., dok. bez br., 11.9.1948.



183

riod može se okarakterizirati značajnim u stvaranju osnovice iz koje se re-grutirala jedna nova društvena snaga koja je sebi ostvarila položaj nove so-cijalističke elite, što se ogledalo u njihovom političkom utjecaju u društvu, zatim u gospodarstvu, obrazovanju, kulturi, odnosno u svim sferama života do onog svakodnevnog. Ono što je ostajalo kao konstanta jesu zasluge iz Drugog svjetskog rata na koje su se pozivali opravdavajući svoj vrlo visok standard življenja.

Godina Broj.članova Index.(1945=100) Index.(prethodna.godina.=.100)

1945. 12.275 100 100

1946. 20.474 167 167

1947. 29.935 244 146

1948. 52.014 424 174

1949. 54.421 443 105

1950. 63.795 520 117

1951. 81.069 660 127

1952. 92.949 757 115

1953. 79.167 645 85

Tablica 29. Pregled brojnosti članstva KPJ u Bosni i Hercegovini (1945.-1953.)369 (podaci iz prosinca svake naznačene godine)

Komunistička partija kao jedna jedina i suverena na cijelom prostoru Jugoslavije okupljala je članstvo svih republika i pokrajina.

Republike Broj.članova Udio

Srbija 167.025 41,68 %

Hrvatska 85.369 21,31 %

Bosna i Hercegovina 52.014 12,98 %

Slovenija 38.635 9,64 %

Makedonija 27.074 6,76 %

Crna Gora 16.214 4,05 %

369 ABH, fond: PK KPJ BiH, fond: PK KP BiH, kut. 84/1945; kut. 102/1946.; kut. 151/ 1947.; fond: CK KP BiH, kut. 277/1948.; kut. 408/1949.; kut. 513/1950.; kut. 45/1951.; kut. 1/1952. i kut. 14/1953.



184

Jugoslavenska armija 14.353 3,58 %

UKUPNO: 400.684 100,00.%

Tablica 30. Broj članova KPJ u federalnim jedinicama i u Jugoslavenskoj armiji, 1948. godine370

Prema brojnosti članstva KPJ, Bosna i Hercegovina je zauzimala treće mjesto, iza Srbije i Hrvatske, a to mjesto je zadržala kroz cijeli naznačeni period.

U odnosu na ukupno stanovništvo u Bosni i Hercegovini udio partij-skog članstva imao je sljedeće vrijednosti (podaci za mart):

1948. 1953.

Odrasli.dio.stanovništva.BiH

1.181.849 1.417.564

Broj.članova.KP.BiH 34.535 85.842

Udio.članstva.u.odraslom.stanovništvu

2,92 % 6,06 %

Tablica 31. Udio članstva KP BiH u odraslom dijelu bosanskohercegovačkog stanovništva

Udio partijskog članstva u odnosu na punoljetni dio stanovništva pove-ćao se između dva popisa za 3,14 %, što se može smatrati visokom stopom rasta članstva za jednu političku partiju. Prema tome, komunisti su, kao jedna nova snaga u društvu, izašla iz rata kao pobjednička, svojom revoluci-onarnom prošlošću predstavljali kontinuitet u borbi za socijalizam. Njima su se pridružili u velikom broju novi partijski kadrovi. Oni su svoje opre-djeljenje gradili na veličanju tekovina narodnooslobodilačke borbe, a da bi partijsko vodstvo bilo sigurno u ispravnost njihovih političkih pogleda, najaktivnije među njima obrazovala je i odgajala u partijskim školama. Par-tijskim školama bili su obuhvaćeni najperspektivniji mladi članovi Partije koji su prema rangu škole mogli i očekivati adekvatne funkcije. Tako je od 1948. do 1952. godine, tj. u vremenu kada je i primljen veliki broj no-vih članova Partije, razne partijske škole i tečajeve završilo 21.038 članova,

370 Arhiv Jugoslavije (AJ) Fond: CK SKJ, Beograd, V., K-II/10., 15.1.1949.



185

Višu partijsku školu 560, niže partijske škole 14.180, a partijske tečajeve 3.282 slušaoca.371 Mada su novoprimljeni članovi bili dobrodošli u partij-ske redove, ipak se prema dužini staža znalo u toj hijerarhijskoj listi gdje je kome mjesto po zaslugama. Najmanji broj bio je onih sa predratnim partijskim stažom, jer ih je većina izginula u ratu, nastradala po zatvorima i logorima, zatim su prema brojnosti bili oni koji su primljeni u Partiju tijekom rata, a prevladavali su novi partijski kadrovi primljeni od 1945. pa nadalje, u vremenu omasovljenja ove političke stranke u odnosu na onu do 1945. godine, do kada je bila tipičan primjer kadrovske partije. Ipak, čak do polovice 1948. godine može se govoriti o malo blažem tipu kadrov-ske partije, jer se do tada samo u nekoliko slučajeva javno oglasila, ali od Rezolucije Informbiroa se sa sigurnošću može konstatirati njen masovan karakter. Iako se inzistiralo na uzornom liku za člana Partije, ipak njeno stalno omasovljavanje nije moglo zadovoljiti zadane kriterije. Brojčani od-nos “starih” i “novih” komunista bio je sljedeći:372

Godina.ulaska.u.KPJ1947.godina.(29.935.čl.)

%1948..godina(52.014.čl.)

%

do 1929. 6 0,02 4 0,01

do 1935. 11 0,04 13 0,02

do 1937. 16 0,05 14 0,03

do 1939. 35 0,12 31 0,06

do 1941. 69 0,23 73 0,14

u 1941. 263 0,88 258 0,50

u 1942. 799 2,67 821 1,58

u 1943. 1.817 6,07 1.877 3,61

u 1944. 3.517 11,75 3.437 6,61

u 1945. 7.469 24,95 7.569 14,55

u 1946. 4.772 15,94 4.644 8,93

u 1947. 11.161 37,28 10.166 19,54

u 1948. - - 23.107 44,42

Tablica 32. Odnos članova Parije prema dužini staža u KPJ

371 Šesti kongres KPJ/SKJ , Beograd 1952., 82.372 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut.178/1947., dok. bez br., 15.1.1948., fond: CK KP BiH, kut. 277., dok. 5.165/III., 24.1.1949.



186

Prema gornjim pokazateljima novoprimljeno članstvo, od 1945. godine pa nadalje, činilo je znatnu većinu, a taj broj novoprimljenih je rastao svake godine, s izuzetkom 1946. godine. Osim rasta u apsolutnim pokazateljima i njihov relativni udio bilježio je porast. S obzirom na važnost ovog pita-nja, slijedi i pregled brojnosti i udjela članstva prema dužini staža za tri određujuća perioda, tj. predratni, ratni i poslijeratni (sumirani podaci), koji pokazuje znatne disproporcije.

Period.ulaska..u.članstvo

1947..godina

(.29.935.član.)%

1948..godina

(.52.014.član.)%

do 1941. 137 0,45 135 0,26

od 1941. do 1945. 6.396 21,37 6.393 12,29

od 1945. do 1947./48. 23.402 78,18 45.486 87,45

Tablica 33. Udio članstva KPJ u BiH prema dužini staža za tri određujuća perioda

Ovaj primjer poredbe ukazuje na činjenicu omasovljenja partijskog član-stva “novim kadrovima”, i to za 9,27%. Oni su se, uglavnom, pripremali za sektore društvenog upravljanja i kontrole, zatim za rukovodioce u gospo-darstvu, kulturi, spoljnoj politici itd., dok su “stari komunisti revolucionari” ostajali u partijskim forumima i odlučivali o glavnim pravcima ideološkog, političkog i gospodarskog razvoja. To potvrđuje i sastav delegata na Osni-vačkom kongresu KP Bosne i Hercegovine, gdje su od 678 delegata: 102 (ili 15,1%) bila primljena u KPJ do 1941. godine, zatim 485 (ili 71,5 %) primljeni tijekom rata i samo 91 (ili 13,4 %) sa stažom iz 1945. pa dalje.373 Drugi, ne manje važan kriterij za ovako visoko predstavničko tijelo bilo je sudjelovanje u narodnooslobodilačkoj borbi, gdje su 91,2 % bili sudionici NOR-a, a samo 8,8 % onih bez tog ratnog, vrlo važnog obilježja.374 Prema tim kriterijima bila su birana rukovodeća partijska tijela na svim razina-ma hijerarhijske ljestvice. U naznačenom vremenu prvog desetljeća poslije rata nije došlo do promjena u ovim osnovnim obilježjima vodeće društve-

373 ABH, fond: Osnivački kongres Komunističke partije Bosne i Hercegovine, stenografske bilješke, 5.11.1948.374 Isto.



187

ne strukture, zasnovane na zaslugama do 1945. godine, koja je kreirala i usmjeravala ukupan društveno-ekonomski razvitak.

Partijsko članstvo bilo je osnovica iz koje se regrutirala “nova rukovode-ća društvena struktura”, tj. iz koje je nastajala komunistička elita, uglavnom u to vrijeme imenovana pod nazivom “partijski radnici” zaslužni za regu-liranje i unapređenje društvenog blagostanja. Cio njihov rad bio je javno deklariran kao rad na dobrobit ukupnog naroda. Kao i sve druge društvene elite u nastajanju, i ova je imala svoja osnovna obilježja. Među prvim, to su ona koja govore o njenom socijalnom sastavu, što je bilo odraz sastava partijskog članstva, a ovaj ukupnog bosanskohercegovačkog društva.

GodinaUkupan.broj.članova

Seljaci RadniciIntelektu-

alciOstali

1946. 20.474 12.258 4.295 3.199 722

1947. 29.935 16.201 7.703 5.028 1.033

1948. 52.014 26.717 14.242 9.510 1.545

1949. 54.421 22.258 13.822 16.543 1.798

1950. 63.795 28.324 16.778 16.459 2.234

1951. 81.069 37.119 22.279 18.293 3.378

1952. 92.949 38.341 29.859 20.653 4.096

1953. 79.167 17.813 25.650 28.025 7.679

Tablica 34. Socijalni sastav članstva KP BiH, 1946.-1953.375

Bez obzira što su ovako reducirano predstavljene osnovne socijalne ka-tegorije, jer su prenesene iz arhivske građe, ipak se može napraviti jedan opći uvid. Navedeni brojčani pokazatelji odraz su socijalne strukture bo-sanskohercegovačkog društva iz koje je regrutirano partijsko članstvo. Naj-veći broj partijskog članstva bio je seljačkog podrijetla i on je prevladavao u svim naznačenim godinama izuzev 1953., kada je zabilježeno ukupno smanjenje za 13.782 člana. To je također godina kada su članovi iz reda se-

375 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 178/1947., dok. bez br., 15.1.1948., kut. 277/1948., dok. 5.165 –III/1948., 24.1.1949.; fond: CK KP BiH, kut. 513/1950., dok. bez br., 15.1.1951., dok. bez br., 10.1.1952., kut. 1/1952., dok. 14/03., 20.1.1953. i kut. 14/1953., dok. 7/14., 20.2.1954.



188

ljaka bili u manjini u odnosu na radnike za 7.837 i intelektualce za 10.212 članova. U odnosu na ostale socijalne grupe bili su u prednosti za 10.134 člana. Kroz naznačeni period seljaci su zabilježili pad u apsolutnim vrijed-nostima tijekom 1949. i 1953. godine. Radnici su imali uzlazni rast sve do 1953. godine, a intelektualci izuzetno povećanje kroz cijeli period, kao i ostale socijalne skupine. Broj intelektualaca je porastao zbog toga što su tu ubrojeni i službenici. Imajući u vidu političke odluke u vezi s kolektivizaci-jom sela, zatim izjašnjavanje o pitanju Rezolucije IB-a, te politička previ-ranja oko pitanja daljnje koncepcije u vezi s neuspjelom demokratizacijom društva, numerički iskazi o partijskom članstvu vrlo su važan pokazatelj pulsiranja društveno-političkog života u Bosni i Hercegovini u naznačeno vrijeme.

Premda nisu jasno definirane i rasčlanjene socijalne kategorije, ipak se mogu navesti i za analizu prema relativnim pokazateljima, jer se time po-tvrđuju glavni zaključci:


Seljaci.%

Radnici.%

Intelektu-alci.%

Ostali.%

1946. 20.474 59,88 20,98 15,62 3,52

1947. 29.935 54,12 25,73 16,80 3,35

1948. 52.014 51,37 27,38 18,28 2,97

1949. 54.421 40,90 25,40 30,40 3,30

1950. 63.795 44,40 26,30 25,80 3,50

1951. 81.069 45,79 27,48 22,56 4,17

1952. 92.949 41,25 32,12 22,22 4,41

1953. 79.167 22,50 32,40 35,40 9,70

Tablica 35. Udio socijalnih kategorija u partijskom članstvu, relativni pokazatelji

Realnije odnose pružaju podaci prema relativnom udjelu. Vidljivo je opadanje članstva iz redova seljaka već od 1948. godine, s malim variranji-ma u postotku, a u 1953. godini se njegov broj smanjio za 37,38 %. Među-tim, mora se uzeti u obzir da kriteriji pri evidenciji nisu bili za svaku godinu isti, odnosno ujednačeni za tretirani period. Ponekada je uzimano podri-



189

jetlo, a nekada osnovna djelatnost člana Partije, pa tako da ovi pokazatelji nisu precizni, ali se mogu uzeti kao dobar orijentir u daljnjem istraživanju. Ono što je u gornjem tabličnom pregledu evidentno jeste stalan, ali postu-pan rast radnika. Eventualna mala odstupanja u broju ne mijenjaju liniju tendencije porasta radništva u bosanskohercegovačkom stanovništvu, pa su ovi postoci vjerodostojniji od onih za seljaštvo. Grupacija intelektualaca bi-lježi rast za blizu 20% u naznačenom vremenu, a to je zbog povećanog ula-ska službenika u partijsko članstvo. Također, ostale socijalne skupine koje nisu po najjednostavnijoj podjeli svrstane u seljake, radnike i intelektualce bilježe porast za čak 6,18%.

Tablični pregledi zornije prikazuju određene pokazatelje, ali je možda interesantnije vidjeti kako je tadašnje partijsko rukovodstvo vidjelo tu soci-jalnu strukturu partijskog članstva iz kojeg su izrastali partijski funkcionari, a time i kreatori ukupnog razvoja. U većini izvješća pokazali su nezado-voljstvo, jer su zahtjevi bili usmjereni na obrazovane, kvalificirane i idejno svjesne kadrove. Mada su izvješća partijskih organa nabijena snažnim kri-tičnim tonom, ipak govore o nepovoljnoj strukturi partijskog članstva. O ovom pitanju se uglavnom govori na sljedeći način: “Karakteristika naše bosanskohercegovačke partijske organizacije jeste da je njen sastav seljač-ki. Tek u posljednje vrijeme imamo priliv radništva(...)”.376 Istih i sličnih izvoda iz dokumenata ima zaista veliki broj i svi oni potvrđuju većinski udio seljaštva u partijskom članstvu. Mada rukovodstva nastoje “popraviti socijalnu strukturu”, to je išlo vrlo postupno. Za ovo pitanje smjernice se daju na sljedeći način: “U toku rata mi smo se orijentisali na dobre borce jer su oni tad bili najpotrebniji i oni su često puta bili primani bez kandi-dacije i ako je tada bio teži kriterijum nego danas. Sada je orijentacija često bila pogrešna. Osvrtali smo se većinom na mirne ljude, dok na radnike koji nisu znali isticati svoj rad nismo se osvrtali. Danas su najzaslužniji ljudi koji se zalažu na radu a to su udarnici t.j. dobri radnici. Često puta je stav ćelije da je pojedini udarnik zato što hoće više da zaradi. To je nepravilno. Međutim kada se prošlog mjeseca provjeravalo, vidjelo se da su udarnici u većini slučajeva ljudi na kojih se nije obraćalo pažnje. Naša orijentacija

376 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 84/1945., dok. 32/45., Izvještaj o organizacionim pitan-jima, 26.12.1945.



190

treba da bude sada redovi udarnika ili dobri radnici koji se zalažu na radu ili skojevci, ili dobri omladinci (...)”.377 Partijska rukovodstva su nastojala obuhvatiti u svom sastavu sve socijalne slojeve, s akcentom na radništvu kao najsvjesnijem sloju, a iz dokumenata se vidi i najpotrebnijoj socijalnoj kate-goriji u periodu obnove i daljnje izgradnje zemlje, ali su nastojali da komu-nisti budu obrazovaniji i svjesniji dio stanovništva jer imaju vodeću ulogu u društvu. U tom je smislu u brojnim analizama pokrajinsko rukovodstvo zapazilo određene pojave, pa o tomu izvještava na sljedeći način: “(...) Na-vešćemo još jednu pojavu karakterističnu za našu partijsku organizaciju. Svi oni borci odani partijskom životu za proteklo vrijeme traže oslobađanje od članstva i žele samo obrađivati svoju zemlju i baviti se zemljoradnjom. Oni su dobri drugovi ali ih zanima njihovo domaćinstvo. Osim toga danas klasna diferencijacija na selu, koja se sve više ispoljava odvajanjem bogatijeg seljaka od nas, a koji je za vrijeme borbe išao s nama, zbunjuje naše mlade partijce i oni često puta ne znaju da odrede stav. U nekim srezovima (kao što je bijeljinski) politička zrelost masa prerasta naša rukovodstva i mase mimo njih rješavaju probleme (...)”.378

Numerički i ilustrativni primjeri koji ocrtavaju socijalni sastav partij-skog članstva ukazuju na činjenicu da se vrijeme od 1945. do 1953. godine može nazvati prijelaznim u smislu ostvarivanja ciljeva najvišeg partijskog rukovodstva, a to su bili: omasovljenje članstva, i to osobito iz redova rad-ništva, kao i ostalih socijalnih slojeva, s tendencijom smanjenja udjela se-ljaštva, odnosno nastojanje da se uz obrazovanje i razne tečajeve osposobi višak radne snage sa sela te da ga se kao dio “svjesne mase” zaposli izvan agrarne djelatnosti. Ti procesi su tekli vrlo sporo u bosanskohercegovač-kom društvu uopće, pa tako i u partijskom članstvu koje se zrcalilo u nje-mu. Međutim, praćenje tih malih, ali značajnih pomaka govori o ovom vremenu kao prijelaznom u smislu formiranja nove socijalističke elite u bosanskohercegovačkom/jugoslavenskom društvu.

377 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 84/1945., dok. 47/45., Izvještaj o organizacionim pitan-jima, 19.7.1945.378 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 102/1946., dok. 121/46., Izvještaj PK KPJ za BiH Cen-tralnom komitetu KPJ o organizacionim pitanjima, 30. 3. 1946.



191

U svom konstituiranju, vodeći društveni sloj u ovom prijelaznom peri-odu morao je ostvariti još jedan stupanj u napredovanju, a on se odnosio na popravljanje njegove obrazovne strukture. Partijsko rukovodstvo bilo je svjesno da vodeću ulogu može ostvariti samo uz obrazovano članstvo, ne samo u ideološkom, već i u općeobrazovnom pogledu. U mnogim izvješći-ma pokrajinsko partijsko rukovodstvo iskazivalo je nezadovoljstvo stup-njem obrazovanosti svog članstva i stalnim direktivama ga upozoravalo i usmjeravalo na školovanje, kako redovitim, tako i izvanrednim putem, uz rad. Ove aktivnosti bile su sukladne općim nastojanjima da se u cijelom bosanskohercegovačkom društvu popravi obrazovna struktura, koja je bila nezadovoljavajuća. U tom smislu su postignuti vidni rezultati, što se odra-zilo i na partijsko članstvo koje je iz godine u godinu bilježilo viši stupanj školske spreme. Najčešći komentari u partijskim izvješćima bili su sljedeći: “(...) Naši su komunisti u najvećem broju polupismeni seljaci koji čine i jez-gro većine sreskih i drugih nižih rukovodstava”.379 Ovaj problem bio je vrlo bitan pa se od sredine 1949. godine u partijskim direktivama daju smjerni-ce o planskom usmjeravanju kadrova na školovanje: “(...) poslati iz sreskih, oblasnih, šumskih, centralnih, poduzetnih i drugih komiteta na školovanje prema potrebama na kurseve, srednje, više škole i fakultete s ciljem da se partijski kadar uzdigne, osposobi za zadatke koje petogodišnji plan zahtje-va, ali i da partijski kadrovi prednjače u izgradnji zemlje i socijalizma”.380 Ove direktive bile su važne s obzirom na obrazovnu strukturu koja je pre-zentirana u sljedećem tabelarnom pregledu.

Školskasprema

1946. 1947. 1948. 1949. 1951. 1953.

Ukupan.broj.članova

20.474 29.935 52.014 54.421 81.069 79.167

Bez.škole 5.383 6.597 10.920 11.265 16.015 11.138S.osnovnomškolom

10.903 17.320 30.493 32.366 45.590 43.775

379 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 84/1945., dok. 47/45., 2.8.1945. 380 ABH, fond: CK KP BiH, kut. 347/1949., dok. 2.964/49., 4,7,1949., UputstvoCK KP BiH za školovanje kadrova upućeno nižim partijskim organima.



192

Do.IV..raz.srednje.škole

2.219 3.378 6.321 6.521 11.746 -

Od.V..doVIII..raz.srednje.šk.

895 1.236 1.986 1.997 3.357 -

Sa.svršenomsrednjom.šk.

587 814 1.373 1.342 2.668 1.013

Studenata 187 256 499 500 857 -

S.fakultetom 300 334 422 430 836 1.067

Tablica 36. Članstvo KP BiH prema školskoj spremi (1946.-1953.)381

Apsolutnim pokazateljima izražene su vrijednosti koje ukazuju na sta-lan porast više školske spreme partijskog članstva. Napredak u tom pogle-du je vidljiviji u prikazu njegovog relativnog udjela prema broju ukupnog članstva.

Školska.sprema

1946.

%

1947.

%

1948.

%

1949.

%

1951.

%

1953.

%

Bez.škole 26,29 22,04 20,99 20,70 19,75 14,07

S.osnovnom.školom

53,25 57,86 58,63 59,47 56,24 55,29

Do.IV.raz..srednje.šk.

10,84 11,28 12,15 11,98 14,49 -

Od.V.do.VIII.raz..srednje.šk.

4,37 4,13 3,82 3,67 4,14 -

Sa.svršenom.srednjom.šk.

2,87 2,72 2,64 2,47 3,29 1,28

Studenata 0,91 0,86 0,96 0,92 1,06 -

S.fakultetom 1,47 1,11 0,81 0,79 1,03 1,35

Tablica 37. Članstvo KP BiH prema školskoj spremi (1946.-1953), relativni pokazatelji

381 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 178/1947., dok. bez br., 15.1.1948., kut. 277/1948., dok. 5.165-III/48., 24.1.1949., fond: CK KP BiH, kut. 513/1950., dok. bez.br., 15.1.1951., kut. 45/1951., dok.bez br., 10.1.1952. i kut. 14/1953., dok. 7/14., 20.2.1954.



193

Vidno smanjenje zabilježeno je u skupini “bez škole”, za 12,22 %, ali kroz cijelo naznačeno vrijeme preko 50% članstva imalo je samo osnovnu školu, što je bila i njegova glavna karakteristika. U ostalim obrazovnim grupacijama pomaci su postupni, a ponegdje i variraju, s obzirom na na-stavak školovanja, ali i na vrlo česte premještaje u službi, naročito visoko obrazovanih kadrova. Prema tome, kada se govori o partijskom članstvu i njegovom rukovodstvu, koje je bilo vodeća snaga u ukupnom društvenom razvitku, ovaj period se može označiti prijelaznim u smislu popravljanja njegove obrazovne strukture. I u vezi s ovim pitanjem procesi su išli u prav-cu stvaranja obrazovanog vodećeg komunističkog društvenog sloja.

Političko vodstvo socijalističke vlasti u ovom periodu smatralo je po-trebnim uključivanje većeg broja žena u društveno-politički život, kroz ra-zne masovne organizacije, a osobito Antifašistički front žena (AFŽ), ali i partijsko članstvo. Međutim, bez obzira na ogromne napore aktualne vlasti, angažiranje žena bilo je nezadovoljavajuće.


Broj.žena.članova.KPJ

Udio.u.%Bazni.index

(1946.=100)

Lančani.index.(pret.god.=100)

1946. 20.474 4.182 20,43 100 100

1947. 29.935 5.495 18,36 146 146

1948. 52.014 9.627 18,51 254 174

1949. 54.421 9.821 18,05 266 105

1950. 63.795 10.933 17,14 312 117

1951. 81.069 13.316 16,43 395 127

1952. 92.949 14.475 15,57 454 115

1953. 79.167 12.190 15,40 387 85

Tablica 38. Žene u članstvu KP BiH (1946.-1953.)382

382 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 178/1947., dok. bez br., 15.1.1948., kut.277/1948., dok. 5.165/III., 24.1.1949., fond: CK KP BiH, kut. 513/1950., dok. bez br., 25. 1. 1951., kut.45/1951., dok. bez br., 10.1.1952., kut. 7/14., dok. bez br., 20.2.1954.



194

Iz tabličnog pregleda uočljivo je smanjenje udjela žena za 5,03 % tije-kom naznačenog perioda. Razlozi za takvo stanje su različiti, od onih veza-nih za patrijarhalne norme ponašanja u jednom vrlo siromašnom i zaosta-lom društvu, preko inertnosti i neobrazovanosti žena, nezainteresiranih za poboljšanje svog položaja u društvu, do velike opterećenosti svakodnevnim obvezama. Kada se promatra ovaj aspekt djelovanja, onda se može zaključiti da se nije uspio za ovo vrijeme nadvladati taj ogromni zaostatak u položaju žene u društvu, a vrlo mali broj ih je došao u komunistički politički vrh.

Nova partijska elita je sve akcije, radne zadatke i manifestacije popratila parolama, a među njima najčešće isticana bila je ona o bratstvu i jedin-stvu kao kohezionoj snazi u funkciji ostvarivanja nacionalnog povjerenja i pomirenja u okviru zajedničkih stremljenja u obnovi porušene zemlje. Mada je bilo evidentno odsustvo rasprava o međunacionalnim odnosima, pošto se javno smatralo da je to pitanje riješeno u narodnooslobodilačkoj borbi, sukladno općeprihvaćenim principima utemeljenim u donesenim dokumentima, rukovodstvo najviših partijskih organa poduzimalo je niz mjera i akcija u popravljanju nacionalne strukture u partijskom članstvu. S obzirom na većinu Srba u njemu, stalno je nastojano da se različitim načinima uključe i predstavnici hrvatskog i muslimanskog naroda. Komu-nistički prvaci su bili uvjereni da novi rukovodeći društveni sloj mora biti nacionalno izbalansiran, a pošto nije bio, oni su nastojali to popraviti, jer su bili svjesni da samo tako mogu zadržati vodeći položaj u društvu. Svakako, kada bi dolazile kritike na malu zastupljenost pojedinih naroda u rukovo-dećim strukturama, akcije su se intenzivirale. Komunistička elita je prida-vala veliku važnost nacionalnoj strukturi Komunističke partije Jugoslavije, a osobito u Bosni i Hercegovini, što je bilo u neposrednoj vezi s njenim programskim zahtjevom za utemeljenjem u sve nacionalne sredine. Djelo-vanjem putem unutarnje snage svake nacije posebno i svih nacija zajedno unutar sustava, omogućavalo bi se ostvarivanje objedinjavajućih zadataka u smislu socijalističke transformacije društva uopće. Podaci o nacionalnom sastavu partijskog članstva u Bosni i Hercegovini u ovom radu dani su samo u smislu prezentacije brojčanog i postotnog udjela pojedinih nacija i nacionalnih manjina u partijskom članstvu, a ne u smislu elaboracije naci-onalnog pitanja.



195

Godina 1946. 1947. 1948. 1950. 1951. 1952.

Srbi 14.145 19.439 32.454 49.262 63.661 71.188

Hrvati 1.742 3.218 5.976 9.172 11.544 13.953

Muslimani 4.155 6.622 12.616 - - -

Neopredijeljeni - - - 4.193 4.223 5.936

Ostali 432 656 968 1.170 1.641 1.872

UKUPNO: 20.474 29.935 52.014 63.797 81.069 92.949

Tablica 39. Nacionalni sastav partijskog članstva u BiH (1946.-1952.)383

Numerički pokazatelji ukazuju na velike razlike u udjelu pojedinih na-cija u ukupnom partijskom članstvu. Taj odnos se kreće od natpolovične do dvotrećinske većine u korist članova iz srpskog naroda. Ako se uzme u obzir da je u tim brojkama određeni dio pripadnika muslimanskog naroda, ipak je većinsko članstvo iz srpskog naroda. Mada ova partijska evidenci-ja prenesena izravno iz partijskih dokumenta izaziva mnoge nedoumice u smislu imena pod kojim su zabilježeni Muslimani, ipak glavni zaključak ne dovodi u pitanje. O ovom pitanju preglediji uvid može se steći iz prikaza relativnog udjela.

Godina1946.

%

1947.

%

1948.

%

1950.

%

1951.

%

1952.

%

Srbi 69,09 64,94 62,39 77,22 78,53 76,59

Hrvati 8,51 10,75 11,49 14,38 14,24 15,01

Muslimani 20,29 22,12 24,26 - - -

Neopredijeljeni - - - 6,57 5,21 6,39

Ostali 2,11 2,19 1,86 1,83 2,02 2,01

100,00 100,00 100,00 100,00 100,00 100,00

Tablica 40. Nacionalni sastav partijskog članstva u BiH (1946.-1952.) relativni pokazatelji

383 ABH, fond: PK KPJ BiH, kut. 178/1947., dok. bez br., 15.1.1948., kut 277/1948., dok. 5.165/48., 24.1.1949., fond: CK KP BiH, kut. 513/1950., dok. bez. br., 25.1.1951., kut. 45/1951., dok. bez, br., 10.1.1952. i kut. 14/1953., dok. 7/14., 20.2.1954.



196

Uočljivo je povećanje udjela svih nacija u partijskom članstvu. Različita evidencija za Muslimane umanjuje vrijednost prezentiranih rezultata, ali se i tu može naznačiti porast. Skupinu “ostalih” činili su pripadnici ostalih naroda u Bosni i Hercegovini, pobrojeno ih je 11: Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Albanci, Bugari, Rusi, Rusini, Česi, Slovaci, Talijani, Mađari i ostali. Mada se postotci ne mogu uzeti kao apsolutno točni, ipak se može uočiti nastojanje partijskog rukovodstva da regrutira članstvo iz reda svih naroda i nacionalnih manjina. Ono što bi se moglo prepoznati kao prije-lazno u smislu izmjene vodećih društvenih struktura za ovo vrijeme, je-ste stvaranje vodeće elite na principu ideološke pripadnosti, tj. pripadnosti jednoj političkoj partiji, a sukladno rješavanju nacionalnog pitanja, bilo je potrebno okupiti članove iz svih naroda koji su živjeli u Jugoslaviji/Bosni i Hercegovini. Prema tome, u odnosu na prijeratne i ratne nacionalne elite, ovo je bio radikalan zaokret u tom pogledu, što je u potpunosti određivalo poslijeratno društvo. Kada se ovome doda podatak da je prosječna starost partijskog članstva bila oko 25 godina, onda je to bila doista snaga u nasta-janju. O mladosti partijskog članstva govori se u mnogim izvješćima. Tako u jednom od njih spominju se iskusni i stari članovi Partije sa 25 godina života. Npr., na kraju 1950. godine od 63.785 članova, do 20 godina sta-rosti bilo je 6.872 člana, do 25 godina 19.050, do 30 godina 14.002, do 35 godina 11.423, do 40 godina 10.196, do 50 godina 2.143 člana i preko 50 godina 99 članova Partije.384

U transformiranju vlasti, partijsko članstvo bilo je vodeća i upravljačka snaga u svim poslijeratnim procesima, a svoju ulogu ostvarilo je na osno-vi pobjede u ratu, na čemu je i temeljilo svoju legitimnost. Organizirani u snažnu političku partiju, komunisti su predano izgrađivali organe “na-rodne vlasti” na svim razinama, prema hijerarhijskom načelu, na platformi demokratskog centralizma. Shvaćajući radne obveze kao partijski zadatak, djelovali su na svoju okolinu prema danim uputama. Na putu stvaranja novog socijalističkog društva beskompromisno su se obračunavali sa svima koji nisu bili “za njih”. Prema vlastitim načelima, ostvarili su društveno-ekonomski sustav koji je u periodu 1945.-1953. imao izrazito prijelazno obilježje u odnosu na period do Drugog svjetskog rata.

384 ABH, fond: CK KP BiH, kut. 525/1950., dok. bez br. 25.12.1950.


197

USPOSTAVLJANJE DRŽAVNOG MONOPOLA NAD GOSPODARSTVOM

Stvaranje.državne.svojine

Za funkcioniranje političke vlasti Komunističke partije neophodan uvjet bio je ostvarivanje njene društvene moći, a da bi to postigla, s jedne strane je nastojala osigurati političku podršku što širih krugova stanovništva, a s druge osvojiti državno-svojinski monopol nad sredstvima za proizvodnju. Komunistička partija Jugoslavije je tijekom narodnooslobodilačke borbe ostvarivala taj cilj postupno, provedbom svoje koncepcije stvaranja narod-nooslobodilačkih odbora. Odbori su imali i političku i ekonomsku funkci-ju, odnosno stvaranjem “općenarodne imovine” gradili su društvenu moć, kao preduvjet za uspostavljanje i organizaciju političke vlasti. Ti su procesi tekli paralelno svuda gdje su to ratni uvjeti dopuštali, a tamo gdje nisu, bili su planirani i njihovo ostvarivanje čekalo je pogodnije vrijeme. Donošenje ključnih političkih odluka bilo je u nadležnosti najvišeg partijskog ruko-vodstva, a narodnooslobodilački odbori i s njima usko povezane masovne organizacije imale su zadatak propagiranja komunističke ideologije i na toj osnovi stvaranja političke “podrške naroda novoj vlasti”.

Sustavnije sprovođenje plana stvaranja “općenarodne imovine” započelo je u Bosni i Hercegovini početkom 1944. godine, kada je Predsjedništvo ZAVNOBiH-a uputilo statističke formulare oblasnim narodnooslobo-dilačkim odborima, u kojima bi bilo evidentirano stvarno gospodarsko i zdravstveno stanje kako na oslobođenim tako i, prema procjenama, na ne-oslobođenim teritorijama. “Dosada mi nismo ozbiljno pristupili prikuplja-nju statističkih podataka o svim pojavama narodnog života, ali ova današnja


198

potreba upozorava nas da tom poslu ubuduće posvetimo veću pažnju. (...) Za dugo vremena mi nećemo postići da pribavimo sve potrebne podatke, koji bi nam dali pravu sliku privrednog života kao i ostalih važnih pojava iz ostalih oblasti narodnog života. (...) Mišljenja smo da se taj posao može uspješno sprovesti i organizovati u okviru ekonomskog odsjeka pri Obla-snom odboru”.385 Glavni ekonomski zadaci odnosili su se na prikupljanje podataka, prema stanju u pojedinim okruzima, o broju stoke, zatim zaprež-nih kola i neophodne opreme za njih, osnovnih potreba u poljoprivrednom inventaru, zatim u sjemenu po vrstama i količini, potom o zaraznim bo-lestima i broju izbjeglica na oslobođenim teritorijama. Ovo su bili i važni podaci s obzirom na zadatak prehrane vojno angažiranog, ali i ugroženog civilnog stanovništva. Prikupljeni su podaci pokazali opću nestašicu osnov-nih životnih namirnica, odnosno upozorili na pitanje opstanka, jer je većina stanovništva bila na rubu gladi. U izvješću upućenom NKOJ-u, Predsjed-ništvo ZAVNOBiH-a ga upoznaje sa štetama koje je pretrpjelo selo i ne-mogućnostima prehrane stanovništva do sljedeće žetve.386 Prema uputama Nacionalnog komiteta, aktivnosti su bile paralelno usmjerene na formira-nje gospodarskih komisija pri oblasnim i okružnim narodnooslobodilčkim odborima, na praktične aktivnosti u vezi sa sjetvenim radovima, uz snažan politički rad, tj. “(...) ovogodišnju privrednu kampanju treba sprovesti pod parolom ‘Sve za pobjedu’ i N.O.O. moraju da u ovom poslu obezbijede punu saradnju i jedinstvo svih antifašističkih organizacija. Pripremu za sje-tvu treba popratiti sa političkim zborovima, konferencijama, preko kojih će se pojačati radni elan cijelog naroda u izvršenju”.387

385 ZAVNOBiH-dokumenti 1943-1944., knj.I., Predsjedništvo ZAVNOBiH-a dostavlja Oblasnom NOO za Bosansku krajinu statističke formulare za prikupljanje podataka o privrednom i zdravstvenom životu naroda i daje uputstva za popunjavanje, 13.2.1944., 93.386 Isto, Izvještaj Predsjedništva ZAVNOBiH-a Nacionalnom komitetu oslobođenja Ju-goslavije o problemu ishrane vojske i civilnog stanovništva na oslobođenoj teritoriji Bo-sanske krajine, Centralne i Istočne Bosne, 3.3.1944., 97.387 Isto, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a traži da Oblasni NOO za Bosansku krajinu pris-tupi formiranju privrednih komisija pri Oblasnom i okružnim NOO odborima i daje upute za organizaciju predstojećih sjetvenih radova, 6.3.1944., 102.



199

Za uspješnu djelatnost “narodne vlasti” bila su potrebna znatna finan-cijska sredstva, a da bi ona došla pod njihovu kontrolu, Povjereništvo za fi-nansije NKOJ-a izdalo je upute svim zemaljskim oslobodilačkim odborima kako će organizirati financijsku službu i novčane zavode po pokrajinama i otpočeti planirani posao, “(...) da bi mogao posle naše pobede i naših sa-veznika poslužiti kao osnova mirnodopskoj finansijskoj administraciji”.388 Pokrajinski narodni odbori ustanovili su svoje novčane zavode, što je samo formalno značilo decentralizaciju financijske politike, jer ako bi Nacionalni komitet sam iz centralne uprave izdavao bonove, oni bi dobili značaj nov-čanica bez podloge u zlatu, a politički neprijatelji bi na tržištu roba i nov-ca manipuliranjem s bonovima snizili novcu vrijednost, a robu poskupili, odnosno podigli cijene osnovnih životnih namirnica, što bi poljuljalo po-vjerenje u “novu narodnu vlast”. U prijelaznom periodu organizirani su po-krajinski novčani zavodi, definirane njihove nadležnosti, regulirano raspisi-vanje zajmova, zatim izdavanje bonova sa preferiranjem zamjene talijanske lire i njemačke marke, s kojima se računalo u mirnodopskom deviznom poslovanju. Sve urađene financijske transakcije imale su za cilj pripremanje izdavanja jedinstvene nove novčanice u emisiji Svesavezne jugoslavenske narodne banke. Međutim, prvenstveno je bilo potrebno prikupiti novčana sredstva za financiranje vojske, ali i početi uspostavljati financijsku službu. Bez obzira što nije imala potrebnu civilnu egzekutivu, vlast je bila uvjerena u svoj uspjeh. Za one ljude koji nisu htjeli dati dadžbine tijekom rata, bilo je određeno da će to u povećanom obujmu biti naplaćeno poslije oslobođe-nja, što je i bilo učinjeno. I dalje se inzistiralo na prikupljanju evidencije o “narodnom životu”, a oni statistički podaci koji nisu bili realni vraćani su od strane viših instanci vlasti na korekciju, uz naznaku da “(...) kod pojedinih formulara treba naročito biti kritičan i tačan. Mi trebamo da znamo da je statistika polazna baza za naš praktični rad i da danas ima dalekosežni značaj, pogotovo što će te statistike doći u međunarodnu javnost koja će ih vrlo rigorozno cijeniti. (...)“389 Vraćane su na ponovne provjere i korekcije

388 Isto, Upute Povjereništva za financije NKOJ svim zemaljskim oslobodilačkim odbori-ma o organizaciji finansijske službe i novčanih zavoda po pokrajinama, 16.3.1944., 105.389 Isto, Dopis Predsjedništva ZAVNOBiH-a Oblasnom NOO za Bosansku krajinu u kome se daju uputstva za popunjavanje statističkih formulara, 24.4.1944., 120.



200

razne evidencije o pljačkama, jer su cifre bile pretjerane, čak negdje i utro-stručene, zatim su bili neprovjereni i netočni podaci o poginulim i slično. Stalnim inzistiranjem na važnosti evidencije kod nižih organa vlasti, stati-stičkoj službi je pridavan osobit značaj, mada je to bilo veliko opterećenje za njih jer su bili kadrovski malobrojni i neobrazovani.

U obnovu zemlje krenulo se sa iskustvom koje su imali organi narodne vlasti na oslobođenim teritorijama, sukladno smjernicama Povereništva za ekonomsku obnovu NKOJ, koje su sadržavale osnovne principe organizi-ranja gospodarstva poslije oslobođenja: “Obnova naše privrede biće mogu-ća i efikasna, ukoliko bude izvođena po nekom opštem planu, koji će uje-diniti napore svih naroda Jugoslavije i koristiti privredne izvore i bogatstva svih zemalja naše savezne države. Radi toga rad na ekonomskoj obnovi zemlje mora biti centralizovan u Povereništvu za ekonomsku obnovu Na-cionalnog Komiteta Oslobođenja Jugoslavije”.390 Ovim zadacima prišlo se planski, tako što je organizirana koordinacija Povereništva NKOJ-a s od-sjecima pri zemaljskim vijećima. Na osnovi prikupljenih podataka nastojali su se uspostaviti prioriteti u obnovi, zatim stvoriti evidencija o raspoloži-vim sredstvima i kadrovima, organizirati njihova raspodjela i kontrola do najnižih organa zaduženih za izvršenje “linije plana”. Smjernice za gos-podarski razvoj bile su preširoko postavljene pred organe vlasti koji su ih trebali izvršiti. Planovi o brzoj obnovi su iskazivani u vrlo optimističnom tonu, ali je bosanskohercegovačko gospodarstvo bilo previše uništeno da bi se moglo uskoro dovesti na predratnu razinu. Međutim, ove upute su stvorile temelj za budući razvoj. Bez obzira na to što je prikupljanje poda-taka neophodnih za stvaranje plana obnove nailazilo na mnoge poteškoće, ipak se stvarao jedan važan organizirani sustav za poslijeratni gospodarski razvoj. Informacije su se odnosile na poduzeća, njihove vlasnike, akcionare, udio kapitala u firmama, državljanstvo. Obilovale su “karakterističnim po-dacima o njihovom odnosu prema našem narodu” i opisivale poduzeća do najsitnijih detalja unutar sheme prema gospodarskim granama. Posebno se naglasilo poduzimanje mjera u vezi s očuvanjem gospodarskih poduzeća: “Pripremiti stručno onesposobljavanje preduzeća u slučaju da bi mogla da

390 Isto, Povereništvo za obnovu NKOJ dostavlja ZAVNOBiH-u uputstvo za rad organa za ekonomsku obnovu, 27.4.1944., 130.



201

padnu u ruke neprijatelju. Treba naći načina da već u ovoj etapi stavimo pod izvesnu kontrolu što više preduzeća koja se nalaze na neoslobođenoj teritoriji.To činiti, bilo povezujući se sa pojedinim stručnim licima, bilo stvarajući borbene organizacije unutar takvih preduzeća, sa zadatkom da prema uputstvima vrše sabotažu ili dostavljaju podatke potrebne za rad ovog Povereništva. Osim toga njihova bi zadaća bila da po završetku rata ili pri povlačenju okupatora spreče uništavanje preduzeća te omoguće njegovo što brže korišćenje”.391 Ostvarivanje ovih zadataka bilo je od važnosti za ukupan poslijeratni razvoj, a spomenuta Uputstva imala su dalekosežne ci-ljeve. U njima je naznačeno i razmišljanje o međunarodnoj pomoći koja se očekivala poslije rata, pa je Povereništvo NKOJ-a upozorilo odsjeke za gos-podarstvo u federalnim jedinicama da je ono jedini nosilac ukupnog, kako političkog tako i ekonomskog, suvereniteta u budućoj socijalističkoj državi: “Jugoslovenska izbeglička vlada stupila je u vezu sa raznim savezničkim faktorima i institucijama čiji su zadatci da rešavaju problem posleratne ob-nove u zemljama postradalim u ratu. Moramo odmah naći načina da preko savezničkih vlada dobijemo podatke o sadržaju, obimu i obavezama tih odnosa”.392 U procesu vojno-diplomatskih aktivnosti za priznavanje nove Jugoslavije, vodilo se računa i o ekonomskim poslovima. Predsedništvo NKOJ-a se nametnulo kao jedini mjerodavni politički organ i po pitanju ekonomskih veza sa saveznicima, a na unutarnjem ekonomskom planu se na jednoj strani politički sustavno vodila strategijska borba za centralizi-rano plansko gospodarstvo, a na drugoj, onoj tada realnoj ravni, uz krajnje napore su se nastojale podmiriti najosnovnije potrebe vojnih jedinica i ci-vilnog stanovništva.

Nakon Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, na prvoj sjednici njegovog Predsjedništva osnovano je šest odjeljenja, među kojima su bila odjeljenja za narodnu privredu i za narodnu obnovu, a načelnici su imenovani iz reda članova Predsjedništva.393 Svako je od odjeljenja, kojima su dodavana i nova u kasnijim etapama izgradnje vlasti, preimenovano u resorno ministarstvo.

391 Isto, 140.392 Isto.393 Isto, Zapisnik sjednice Predsjedništva ZAVNOBiH-a, 6.7.1944., 292.



202

Prema tome, odjeljenja nastala tijekom rata bila su temelj budućoj vladi. S obzirom na veliku oskudicu, od Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugo-slavije tražena je pomoć za podmirivanje najosnovnijih potreba. U broj-nim izvješćima prioritet je bila hrana, a zatim najosnovniji alati i ekseri za popravljanje kuća. Ni obnova drvenih kuća nije mogla biti obavljena bez najosnovnijeg materijala. Glad, neimaština, siromaštvo, rat bile su glavne odrednice ekonomskog stanja zemlje, ali to je bilo vrijeme kada su se od narodnooslobodilačkih odbora i dalje tražili podaci o uništenoj i opljač-kanoj stoci, poljoprivrednom inventaru, zgradama, izraženi u dinarima po kursu iz 1939. godine, evidentirani prema općinama, srezovima i okruzi-ma unutar pojedinih oblasti. Međutim, rješavanje tih osnovnih životnih pitanja, koja je nametala oskudica, nije zaustavljalo planove koji su ima-li dalekosežni značaj, među prvim, nezaobilaznu financijsku politiku. Na osnovi odluke NKOJ-a, platežni bonovi su se izdavali za svaku federalnu jedinicu posebno: “(...) s obzirom na to da će bon poslužiti kao platežno sredstvo u prelaznoj etapi do formiranja novog državnog novca pa stoga upravljanje bonom u toj etapi stvarno doprinosi stvaranju uslova za do-nošenje odluke o stabilizaciji novca naročito u pogledu odnosa naprama valutama koje danas cirkuliraju na našem državnom području. Usvaja se kao zajednička direktiva da upravljanje bonom bude vršeno na način da se kuna, Nedićev dinar, lira itd. mogu što prije potpuno prepustiti punoj devalvaciji. Zato treba u podesnom času ostvariti i kontrolu trgovine i cije-na da bi se bonu što više stabilizovala vrijednost i otkačilo ga od valute na koju glasi. Usvojena je nadalje direktiva da bonovi jedne jedinice važe kao zakonsko sredstvo plaćanja samo na području te jedinice te da se suzbija prenošenje i cirkulacija bonova jedne jedinice na području druge”.394 Kako je jugoslavensko područje u monetarnom pogledu bilo razjedinjeno, par-tijsko rukovodstvo je odlučilo da je najbolji način vezati bonove za valute na određenim federalnim područjima. Formalno je zagovarana financijska autonomija federalnih jedinica u obujmu koliko je to bilo dozvoljeno do-govorenim sporazumom zajedničke komisije, a na osnovi kojeg je NKOJ donosio odluke, što je u praksi značilo da su u svim federalnim financijskim

394 Isto, Zapisnik konferencije održane u Povereništvu za privredu NKOJ-a povodom nekih aktuelnih finansijskih pitanja u federalnim jedinicama, 19.8.1944., 314.



203

zavodima uvedeni komesari, zatim sekvestar u zavodima koji su u veći-ni pripadali “stranom neprijateljskom kapitalu” i da su obrazovane nove zemaljske banke koje su preuzele “neprijateljske banke” i provele njihovu likvidaciju. Ta vrsta postupka uvedena je i u Bosni i Hercegovini, čime su putem zadanog postupka bile podržavljene banke. Do potpunog preuzi-manja banaka vršene su financijske transakcije kojima se oštrica inflacije okrenula protiv privatnih banaka, a kreditno poslovanje dovedeno na kri-tičnu razinu. Federalne jedinice nisu mogle voditi poslove s inozemstvom, što je ostavljeno u nadležnost centralnoj banci. Preko financijske politike vidljiva je jasna politička linija iskazana u sljedećoj direktivi: “U koliko se pred pojedine federalne jedinice već sada postavljaju izvjesni financijski i privredni problemi, skreće im se pažnja na potrebu da pri rješavanju tih problema drže u vidu princip državnog kontinuiteta kao jedan od osnovnih principa naše sadanje opće političke linije”.395 Zacrtani planovi su ostvari-vani postupno da se ne bi remetila politička nastojanja u procesu među-narodnog priznavanja nove države, a novac potreban za daljnje vođenje završnih borbi, ishrane stanovništva, odnosno namijenjen Finacijskom odjeljenju ZAVNOBiH-a za redovitu djelatnost kretao se uglavnom izvan bankovnih računa, u gotovini, preko visokih funkcionera u to vrijeme. Tako na primjer: “Danas sam primio od druga (...) dva velika paketa novca u kojima sam našao (...) 13,999.000 kuna-dinara, sve paketiće nisam brojao, nego sam provjerio (...), paketiće po 1000 (10x10) nisam brojao niti pro-vjeravao. Osim gore navedene sume primio sam od druga (...) još 25.000 (dvadesetpethiljada) Dolara u novčanicama (...)”.396 Također je ilustrativan i sljedeći primjer: “Danas sam primio od druga (...) dva paketa novčanica kao drugu partiju a konto zamjene 5.000 dolara preko ZAVNOH-a. U paketima sam našao: (...) svega 7,986.000.- kuna. (...) Manjak od 14.000 kuna misli drug (...) da je nastao na taj način da je neki od domobrana koji su ga pratili od Une do sela Rujiška izvukao tih 14.000 iz kutije. (...) Traka na paketu je bila poderana. Osim toga je još jedan paket bio rasut.(...)”.397 I

395 Isto, 316. 396 Isto, Zapisnik o prijemu novca od Đure Pucara Starog za Finansijsko odjeljenje ZA-VNOBiH-a, 25.8.1944., 318. 397 Isto, Zapisnik o primopredaji novca između Augustina Papića i Dragomira Krndije, načelnika Finansijskog odjeljenja ZAVNOBiH-a, 20.9.1944., 393.



204

sljedeći primjer je vrlo upečatljiv: “Primio sam u Sanici jednu veliku vreću zaključanu i ključ od njene brave, jednu kožnu torbu bez ključa nezaklju-čanu i pet sanduka, koji su bili u slabom stanju, rasklimani. Iz dva sanduka su ispadale novčanice prilikom prenosa iz kamiona u kancelariju, a kod jednog je poklopac bio otkovan, jer je bio od slabe daske i ekseri nisu držali. Rasute novčanice su bile po 10 kuna, i ja sam ih sve pokupio i odnio u kan-celariju. Novac nisam mogao sav prebrojati u Sanici nego sam ga prije po-kreta prenio iz vreće, torbe i sanduka u čvrste sanduke napravljene u pilani u Sanici. (...) Prebrojavanjem, koje sam počeo u Sanici, a završio u Jajcu, našao sam da je iz Banja Luke doneto: (...) svega 94,537,960.- kuna”.398 Iz navedenih primjera vidljiva su nastojanja vlasti na jednoj strani u stvaranju normativa za buduće financijsko poslovanje, a na drugoj, znatne količine novca su se uglavnom prenosile gotovinom, bez transakcijskih računa. U tom prijelaznom periodu ocrtavala se ukupna realnost u financijskom po-slovanju “nove vlasti” u razdoblju preuzimanja vodeće uloge.

Imajući u vidu povoljno odvijanje vojnih operacija, spoznaju o skorom završetku rata, ali i potpunu uvjerenost u vlastitu pobjedu, “narodna vlast” je imala razrađenu shemu odjeljenja, unutar njih odsjeka i odjeljaka koji su se i kadrovski popunjavali. Stalnim inzistiranjem na traženju podataka o potrebama civilnog stanovništva u hrani, odjeći, obući, lijekovima, sjemenu za sjetvu i drugom materijalu uvezivane su službe potrebne za djelovanje u mirnodopskim uvjetima. Da bi se ukupno snabdijevanje odvijalo prema određenim propisima, donosili su se i pravilnici u vezi s otkupom hrane,399 a u provedbu nepopularnih mjera rekvizicije nastojalo se uvesti više reda tako što “(...) po završenom popisu naredićemo preciznije uputstvo za vršenje rekvizicije, koje će pojedina domaćinstva progresivno opterećivati prema imovnom stanju i prema broju čeljadi”.400 Međutim, još uvijek se radilo u

398 Isto, Zapisnik o prijemu i stanju novca dobijenog iz Banja Luke, sastavljen u Finansi-jskom odjeljenju ZAVNOBiH-a, 5.10.1944., 435. 399 Isto, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a izdaje Pravilnik o rukovanju potvrdama o otkupu hrane za vojsku i građansko stanovništvo, august 1944., 352. 400 Isto, Izvještaj Privremenog oblasnog NOO za Hercegovinu Predsjedništvu ZAVNO-BiH-a, 26.8.1944., 327.



205

ratnim uvjetima i novopostavljeni odbornici su na terenu rekviziciju spro-vodili vrlo grubo i nerealno.401

Mada su procesi tekli postupno, putem statističke službe dolazilo se do zbirnih podataka s kojima se mogla planirati daljnja aktivnost i ukupna organizacija društva. To je bilo vidljivo iz odgovora Predsjedništva ZA-VNOBiH-a upućenih NKOJ-u na njihov upit o broju stanovnika, po-trebama u hrani, odjeći i obući, stanju žetve i stoke na području Bosne i Hercegovine,402 u kojem se za ukupnu bosanskohercegovačku teritoriju šalje izvješće o 1.900.000 stanovnika, od kojih je za 660.000 bila potrebna pomoć u hrani do nove žetve, a potrebe u obući i odjeći cijenile su se za 1.710.000 ljudi, s obzirom na činjenicu da su žetveni prinosi bili smanjeni i to žitarica za 35%, krumpira za 25% i graha za 20% u odnosu na predratne vrijednosti, a broj stoke se znatno smanjio i to: konja za 63%, ovaca za 75%, koza za 74% i svinja za 73%.403 Bez obzira što su podaci aproksimativni, oni svjedoče o katastrofalnom stanju bosanskohercegovačkog gospodarstva. Ipak, oni ukazuju i na napredak službe, odnosno na mogućnost planiranja nekih osnovnih djelatnosti centralnih organa vlasti. Najveći dio financijskih potreba podmirivan je iz fondova NKOJ-a, a preko Financijskog odjeljenja ZAVNOBiH-a distribuiran prema potrebama za rad upravnih organa i za pomoć na terenu. Izražen u dolarima, financijski bilans se rujna 1944. godi-ne kretao oko 30.000.404 Svakako, to nisu bila dovoljna sredstva za podmi-rivanje najnužnijih troškova i pružanje pomoći postradalim krajevima, pa su nastojanja bila usmjeravana prema pokretanju proizvodnje, mada je to uglavnom zvučalo vrlo nerealno. Da bi se uopće počelo s obnovom, državna

401 O tome: Vera KRŽIŠNIK-BUKIĆ, Politika KPJ prema agrarnom i seljačkom pitanju na području Bosanske Krajine 1945-1948. Uvod u problematiku agrara i seljaštva u ranom socijalizmu, Banja Luka 1988., Vera KRŽIŠNIK-BUKIĆ Cazinska buna 1950., Sarajevo 1991., Ljubljana 1993. (reprint). 402 Isto, Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije traži od (Predsjedništva) ZAVNO-BiH-a podatke o broju stanovnika, potrebama stanovništva u hrani, odjeći i obući, kao i podatke o stanju žetve i stoke na području Bosne i Hercegovine, 4.9.1944., 368.403 Isto, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a saopštava Nacionalnom komitetu oslobođenja Ju-goslavije podatke o broju stanovnika, potrebama (...), 6.9.1944., 369.404 Isto, Izvještaj Finansijskog odjeljenja ZAVNOBiH-a Predsjedništvu ZAVNOBiH-a o stanju državne blagajne od 15. augusta do 8. septembra 1944. godine, 9.9.1944., 369.



206

uprava inzistirala je na projektima organiziranja državnih organa i unutar njih planiranja zadataka. Planovi i zadaci obnove su neprekidno ponavljani u svim političkim govorima, obraćanjima na konferencijama, odnosno u javnosti se stvaralo mnijenje da se svi zacrtani zadaci moraju ostvariti, bez obzira na nedostatak osnovnih materijalnih pretpostavki.

Vrlo jasna planska shema napravljena je detaljno. Organiziranje ukupnog posla povjereno je Odjeljenju za ekonomsku obnovu pri ZAVNOBiH-u. Polazna osnova bila je također prikupljanje podataka o stanju gospodar-stva prije rata, zatim popis štete tijekom rata i ustanovljavanje potreba za neophodnu obnovu. I za najneophodnije aktivnosti bila su potrebna finan-cijska sredstva koja je trebalo planirati, odnosno naznačiti izvore novčanih sredstava. Osim vlastitih prihoda, ZAVNOBIH je u svom financijskom planu istakao još tri: pomoć od savezničkih organizacija i zemalja, kao i od nadoknade za ratnu štetu. Posao u vezi sa statističkim pokazateljima već je bio započet i bile su prebrođene osnovne poteškoće prikupljanja raznih evidencija, mada se na tome i dalje inzistiralo. U ovoj etapi, bilo je bitno povezati odjeljenja unutar ukupnog upravnog aparata, tako što je svako odjeljenje imalo zadatak izraditi vlastiti plan obnove, iskazati potrebe, a svi podaci su trebali biti na raspolaganju svim odjeljenjima. Cjelokupni pripremni poslovi stvarali su temelj centraliziranoj etatistički koncipiranoj ekonomiji koja će preko ovog središnjeg Odjeljenja za obnovu koordinirati ukupnom obnovom. Obimni planirani zadaci morali su se klasificirati pa je u tom smislu osnovano 12 odsjeka unutar spomenutog odjeljenja, i to: za poljoprivredu i stočarstvo, za promet, za ishranu, za rude, za šume, za industriju i zanate, za trgovinu i zadrugarstvo, za zdravlje, za raspodjelu radne snage, za vezu sa savezničkim organizacijama, za statistiku i tehnički odsjek.405 Opisani su zadaci obnove u svim gospodarskim granama s po-sebnim akcentom na utvrđivanje stanja u domenu radne snage, s obzirom na činjenicu da je u nedostatku mehanizacije i ostalih tehničkih pomagala, ona bila i najbitnija. Vođene su detaljne evidencije o brojnosti kvalificirane i nekvalificirane radne snage, njihovoj fluktuaciji, učinku i mogućnostima dokvalifikacije. Nova narodna vlast ponesena vojnom pobjedom, koja je

405 Isto, Projekat organizacije i zadataka za ekonomsku obnovu pri ZAVNOBiH-u, 11.9.1944., 375.



207

bila na pomolu, zacrtala je opsežne planove obnove u svim sektorima mir-nodobskog razvoja, osobito ekonomskog.

Među važnim uputama, Povereništvo za industriju i trgovinu NKOJ-a je podcrtalo da “(...) oslobođenje naše zemlje od okupatora ne sme da za-tekne organe naše narodne državne vlasti nespremne. Pred njima će u tom trenutku stajati veliki novi zadatci, neuporedivo veći i zamašniji nego rani-je. To važi za sve organe državne vlasti od Predsedništva zemaljskih veća do opštinskih i seoskih NOO. Treba preduzeti sve mere da, posle istrebljenja okupatora i krupnih promena koje će u tome slediti, industrija i zanatstvo ne bi zamrli, već naprotiv, ne samo radili dosadašnjim kapacitetom nego i povećali i proširili svoju delatnost svuda gde je to moguće. To važi i za trgovinu (...) U tom poslu treba ispoljiti puno inicijative, snalažljivosti i energije”.406 Već tada je odlučeno da će u prijelaznom razdoblju postojati četiri vrste poduzeća: državna, konfiscirana, sekvestrirana i privatna, kojima će rukovoditi Uprave za državna, konfiskovana i sekvestrirana imanja, kao neposredne poslovne ustanove u nadležnosti odjeljenja Predsjedništva Ze-maljskih vijeća. Spomenuta odjeljenja će imenovati upravu za svako držav-no poduzeće, “sastavljenu od drugova odanih narodnooslobodilačkoj borbi” i stručnjaka u sporazumu sa sreskim i okružnim narodnooslobodilačkim odborima, na čijem se terenu poduzeća nalaze, a neka manje važna podu-zeća mogu biti dodijeljena i pojedinim mjesnim narodnooslobodilačkim odborima.407 U ovom periodu konfiscirana i sekvestrirana poduzeća bila su samo formalno odvojena prema evidenciji koja se slala Nacionalnom komitetu, ali po pitanju upravljanja spadala su pod ingerenciju nadležnog odjeljenja, samo što su na sekvestriranim imanjima državnih neprijatelja i stranaca iz neprijateljskih zemalja rukovodioci bili sekvestri. U ovom pri-jelaznom periodu “(...) nad privatnim preduzećima vršiće nadležna ode-lenja Pretsedništva zemaljskih veća preko svojih potčinjenih organa pri oblasnim, okružnim i sreskim NOO nadzor i paziće da njihov rad bude u skladu sa naređenjima i propisima viših državnih organa, kao i sa interesi-

406 Isto, Upute Povereništva za industriju i trgovinu NKOJ (Predsjedništvu ZAVNO-BiH-a) za organizaciju industrijskih i trgovinskih preduzeća poslije oslobođenja zemlje sa šemom organizacije Povjereništva, 16.9.1944., 383.407 Isto, 384.



208

ma naroda i narodne privrede. (...) U slučaju nedostataka sirovine i goriva mogu nadležna odelenja Pretsedništva zemaljskih veća sama ili na predlog nižih organa doneti odluku o obustavi rada pojedinih preduzeća ako će se time omogućiti nesmetani rad onih preduzeća čiji je rad važniji za snabde-vanje stanovništva”.408 Otvorena mogućnost za odlučivanje i kontrolu većih i važnijih privatnih poduzeća bila je putem imenovanih delegata koji su imali zadatak “koordinirati rad preduzeća sa interesima državne i narodne privrede”. Obnavljanju industrijskih poduzeća davan je prioritet, a državna vlast propisala je upute i za zanatstvo, na čije se proizvode stanovništvo oslanjalo u svakodnevnim potrebama. Naglašeno je da se zanatstvo ne treba zapostaviti, ali svim snagama treba nastojati da se od njih stvore proizvo-đačke i zanatlijske zadruge, u kojima će se postojeći prostori, alati, strojevi i gorivo moći bolje rasporediti i iskoristiti, a imovini tih zadruga bi se pri-dodali alati i inventari konfisciranih zanatlijskih radnji. “Što se tiče zaliha sirovina koje će se nalaziti kod pojedinih preduzeća ili trgovina, treba o njima voditi tačnu evidenciju i ako se ukaže potreba treba ih blokirati – de-limično ili potpuno – i dodeljivati preduzećima kojima je to potrebno i koja ih mogu celishodnije iskoristiti. Treba preduzeti oštre mere prema svim po-kušajima prikrivanja sirovina, ili njihove prodaje na crnoj berzi. To isto važi za eventualne slučajeve prikrivanja mašina i njihovih delova te njihovog otuđivanja štetnog po opšte interese”.409 Poseban vid kontrole uspostavljen je kod trgovačkih radnji: “Posle oslobođenja pojedinih gradova treba da se otvore sve trgovačke radnje i prodavaonice i da nastave svoj rad po cenama i uz ograničenja koja su do tada važila – davanje dozvole od strane organa državne narodne vlasti. (...) Sve trgovačke radnje moraju u najkraćem roku podneti tačan spisak sve robe sa naznakom količina i cena, te predati ih organima narodne državne vlasti. (...) Pri suzbijanju špekulacije, nabijanja cena i crne berze organi narodne i državne vlasti treba da se oslanjaju na široke narodne slojeve i masovne narodno-oslobodilačke organizacije.(...) Sve zalihe sekvestriranih i konfiskovanih radnji treba također odmah popi-sati i spisak dostaviti ovom Povereništvu. U nadležnost ovog Povereništva i njegovih potčinjenih organa u pojedinim zemljama Jugoslavije spadaju

408 Isto.409 Isto, 385.



209

potrošačko-nabavljačke zadruge za gradsko stanovništvo i radništvo in-dustrijskih centara. Nabavljačko-potrošačke zadruge po selima spadaju u nadležnost Povereništva za poljoprivredu”.410 Organizacijska shema Pove-reništva za industriju i trgovinu pri NKOJ-u bila je krovna institucija za sve ostale u federalnim jedinicama tog resora na hijerarhijskom principu odlučivanja. “Izvoz i uvoz kao i sve trgovinske poslovne i političke veze sa inostranstvom vršiće isključivo Zavod za unutrašnju i spoljnju trgovinu Povereništva za industriju i trgovinu Nacionalnog Komiteta Oslobođenja Jugoslavije”.411 Navedeno uputstvo NKOJ-a samo je jedno od značajnih u nizu izdanih krajem rata, kojima je uveliko otpočeo proces uspostavlja-nja centralističko-državnog upravljanja gospodarstvom, kojim se nastojala ekonomski objediniti rasparčana teritorija, a put je bio državno-admini-strativnom, a ne tržišnom koncepcijom poslovanja.

Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije je preko svojih povjereni-štava davao upute za sve najvažnije gospodarske grane. Ne manji značaj pridavao je poljoprivredi, čija organizacija je išla u osnovi prema istoj shemi kao za industriju i trgovinu. Vlasnički odnosi bilu su: državna, konfiscira-na, sekvestrirana i privatna imanja, a u ovom razdoblju o zadrugarstvu se razmišljalo na sljedeći način: “Ne treba zaboraviti da su zadruge poslov-na ekonomska tela koja su odgovorna za uspeh i za ispravno poslovanje. Potrebno je da u svakom selu postoje poljoprivredne zadruge, ali ako bi ostale samo na papiru ili imale neispravnosti u poslovanju ili bile neaktiv-ne, onda je mnogo bolje da ih nema. Zadruge vredi osnivati samo tamo gde su zadrugari uvereni u njihovu korisnost i potrebu. Znači, treba putem propagande i putem konkretnih rezultata već osnovanih zadruga, uticati na buduće zadrugare i pripremiti ih da pravilno shvate ulogu zadruge”.412 Svakako, poslije rata se ostvarivanju politike zadrugarstva pristupalo ra-zličitim metodama, između ostalih i grubim uvjeravanjima i prisilom. U okviru Povjereništva za poljoprivredu bilo je pet odjeljenja, i to: za opće poslove, za biljnju proizvodnju, za stočarstvo i veterinarstvo, agrarnu politi-

410 Isto, 385.-386.411 Isto, 389.412 Isto, Upute Povereništva poljoprivrede NKOJ-a za organizaciju poljoprivrede poslije oslobođenja zemlje, 22.9.1944., 394.



210

ku i glavna veterinarska stanica. Ovo je bila već poodmakla etapa organiza-cijskog uobličavanja budućeg ministarstva, a potreba za njim bila je visoko na ljestvici prioriteta. Istim načinom organiziranja stvarana su i sva ostala povjereništva, odnosno buduća ministarstva, podijeljena prema najvažnijim sektorima djelatnosti.

Nakon dobivenih uputa od različitih povjereništava NKOJ-a, najviše instance “narodne vlasti” u Bosni i Hercegovini (Predsjedništvo ZAVNO-BiH-a) distribuirale su svoje upute nižim organima vlasti, tj. oblasnim na-rodnooslobodilačkim odborima koristeći se dobivenim pisanim materijali-ma NKOJ-a. Kako se smanjivala razina organa vlasti, tako je i organizacij-ska shema bila jednostavnija, tj. odjeljenja su imala manje odsjeka, odnosno referata. Međutim, u vezi sa svim zadacima i zaduženjima bila je uspostav-ljena vertikalna linija povezanosti. To se očitovalo i u Uputstvima Povere-ništva za šume i rude NKOJ-a, upućenih Predsjedništvu ZAVNOBiH-a u vezi s organiziranjem šumarske i rudarske službe poslije oslobođenja ze-mlje. “Kako se približava čas oslobođenja naše zemlje, čekaju nas mnogi zadaci od čijeg pravilnog izvršenja zavisi i politički i privredni uspjeh. Na uspjeh možemo računati ako se sve predvidi i ništa ne propusti, tako da se upravlja po unapred spremljenom planu, a sva šumarska i rudarska predu-zeća, prvenstveno ugljenokopi, produže, odnosno preuzmu rad. Naša pri-vreda i obnova zemlje zahtijeva, da se, tako reći, ne izgubi ni jedan čas. U tu svrhu daju se još i ova uputstva: Upravni organi biće NOO-i preko svojih odgovarajućih odjeljenja, svaki u svom području, s tim što će Predsjed-ništva (Izvršni odbori) zemaljskih vijeća preuzeti kvislinška ministarstva i specijalne zavode i ustanove, Oblasni NOO dosadašnje Direkcije šuma i rudnika i Rudarska satništva, Okružni NOO dosadašnje šumske uprave, a Sreski NOO-i dosadašnje niže šumske ustanove (sreske šumske referate, sreske šumske rasadnike i tome slično). Poslije rata imaćemo slijedeće vrste šumarskih i rudarskih industrijskih preduzeća: državna (tj. ranija državna i ranija samoupravna), konfiskovana, sekvestrirana, napuštena i privatna”.413 Prema tim uputama, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a preko svog odjeljenja za ovu gospodarsku oblast rukovodit će državnim i konfisciranim podu-zećima, kojima će imenovati upravu od stručnih, ali odanih ljudi NOB-i,

413 Isto, Uputstvo Povereništva za šume i rude NKOJ (Predsjedništvu) ZAVNOBiH-a za organizaciju šumarske i rudarske službe poslije oslobođenja zemlje, 8.10.1944., 448.



211

uz posebnu napomenu za konfiscirana poduzeća u raznim izvješćima koja budu slali Povereništvu za šume i rude NKOJ-u. Urgentan posao trebalo je obaviti i po pitanju sekvestra, pod koji su došla sva imanja i poduzeća “narodnih neprijatelja” do izricanja presude. O njima je bilo potrebno tako-đer voditi posebnu evidenciju, a i ona su ulazila pod nadležnost odjeljenja u sastavu Predsjedništva ZAVNOBiH-a. Postojala je također kategorija “napuštenih” imanja i poduzeća, koja su bila pod upravom državnih organa, a “(...) konačno rješenje po ovome ne može se za sada donositi”.414 Tako su prema Uputstvima postojali i dalje poslovi koji su morali čekati dovršenje pravne regulative, koja je također bila u proceduri tijekom uspostavljanja vlasti. Predsedništvo NKOJ-a je prema istom obrascu davalo upute svim odjeljenjima, pa su se i time uspostavljali vrlo jasni načini i postupci kod pruzimanja vlasti. Predviđeni vlasnički odnosi bili su isti, metodologija po-četnih poslova također, a i primjena kadrovske politike. U vezi s tim nare-đeno je sljedeće: “Postupak sa činovništvom treba da se utvrdi tako da bude u skladu sa postupkom u svim ostalim odjeljenjima. Načelno, činovnici se stavljaju na raspoloženje, s tim da ostaju i dalje na radu. Sa vodećih položaja treba odmah i bez daljnjeg ukloniti sve fašističke i profašističke elemente i na takove položaje postaviti pouzdane ljude, odane NOB-i, prvenstveno stručnjake, ali ako takvih nema postaviti najsposobnije NOB-i odane ljude. One koji žele da napuste državnu službu, pošto podnesu izjavu i uredno predaju dužnost, otpustiti. Sposobne i nekompromitovane činovnike, koje su odpustile okupatorske vlasti i fašistički režimi, treba da njihovu mo-lbu primiti na odgovarajuće dužnosti. Za sve činovnike treba preispitati kakvi su bili za vrijeme okupacije, kako bi se moglo odlučiti da li će biti uopće primljeni u državnu službu. Ni u kojem slučaju ne smiju se zadrža-vati bivši članovi – funkcioneri fašističkih organizacija”.415 Ovom vrstom uputa “nova vlast” je kadrovskoj politici poklanjala najveću pozornost, jer je uspjeh vlastitog koncepta mogla ostvariti s ljudima naklonjenim novoj vlasti, osobito u tom prijelaznom periodu kada se provjerenim kadrovi-ma popunjavala upravna administracija. Prilikom provjeravanja uposlenih moralo se naznačiti ime i prezime, zatim odgovor je li osoba surađivala s

414 Isto, 449.415 Isto, 451.



212

okupatorom i zašto je pobjegla, uz eventualnu primjedbu. Iz popisa imena uočava se da su, između ostalih, davane sljedeće karakteristike: “pobjegao od straha pred odgovornošću”, “ustaški eksponenet”, “nije surađivao, ali kao nesvjestan pobjegao”, “kao Slovenac bio pristaša ustaša i okupatora”, “kao otac dvojice ustaških oficira, pobjegao”, “ bio je u NOV-u odakle je dezerti-rao”, “pobornik ustaške mladeži”, a za veliki dio uposlenih dane su karakte-ristike “indiferentan i pošten”, što također nisu bile pozitivne karakteristike u to vrijeme, ali to nije bio razlog za sankcioniranje takvog ponašanja.

Organizirano Povjereništvo za šume i rude NKOJ-a sastojalo se od tri odjeljenja: općeg odjeljenja i odjeljenja za šumarstvo i rudarstvo. Svako se od dva posljednja odjeljenja dijelilo na upravno i kontrolno. S obzirom na važnost i šuma i ruda u obnovi zemlje, ali i za kasniji industrijski razvitak, pri Povereništvu NKOJ-a osnovano je jedno savjetodavno tijelo pod nazi-vom Savjet Delegata Federalnih Jedinica. Obimnost poslova zahtijevala je razgranatiju organizacijsku mrežu. Tako je u Općem odjeljenju postojalo pet odsjeka: administrativni (personalni pododsjek, prepiska, računovod-stveni pododsjek i nastava), zatim pravni, geološki, socijalni i kontrolni. Također, šumarska i rudarska odjeljenja bila su podijeljenja na odsjeke i pododsjeke koji su bili zaduženi za sve vrste potrebnih djelatnosti, kao npr., statistiku, sekvestar, uzgoj i iskorištavanje šuma, lov, prometnice, zgrade, uređivanje klizišta i bujica, za tehničke radove, za socijalno osiguranje, za topionice, livnice itd., što je bilo važno za uspješno planiranje i ostvarivanje ukupnog razvitka.

Povereništvo NKOJ-a preciziralo je sve potrebne mjere i organizacijsku shemu buduće državne uprave, kao i smjernice za djelovanje pri preuzi-manju i uspostavljanju “nove vlasti”. Kako su se te smjernice primjenjivale, može se donekle uočiti iz zapisnika sa sjednica Predsjedništva ZAVNO-BiH-a na kojima se raspravljalo o svim aktualnim pitanjima relevantnim za proces “preuzimanja” i funkcioniranja vlasti. “U pogledu načina preu-zimanja uprave zaključeno je da se novčani zavodi i ostale novčane rad-nje privremeno zapečete dok se ne odredi državni povjerenik koji će na osnovu datog punomoćja pregledati njihovo poslovanje. Preduzeća: držav-na, samoupravna i privatna, koja imaju životnog značaja za stanovništvo i čije bi obustavljanje lišilo stanovništvo svakodnevnih potreba, ne smiju se



213

obustavljati u radu već je potrebno da nadležna odjelenja preduzmu mjere da se rad u takvim preduzećima normalizuju. Trgovačke radnje narodnih neprijatelja, kao i trgovačke radnje žrtava fašističkog terora, također će se zapečetiti, odrediće se državni povjerenici koji će pregledati stanje tih rad-nji i na osnovu njihovog izvještaja nadležna odjelenja donijeće odluku o daljem poslovanju. Sve bivše ustanove starog aparata koje će oslobođenjem prestati da funkcionišu, treba zapečetiti. Sve važne arhive, nadležna odele-nja treba, također, da zapečete. (...) U pogledu zadružnih saveza, zadruga, akcionarskih preduzeća, kao i raznih udruženja i profesionalnih komora, treba, također, da se donese odluka Predsjedništva. U cilju što pravilnijeg izvođenja poslova oko preuzimanja vlasti zaključeno je da se održi sastanak sa Štabom Korpusa na kome bi se raspravljalo pitanje razgraničenja kom-petencija između vojnih vlasti i organa narodne vlasti. Načelno se stalo na stanovište da se to razgraničenje ima izvršiti na toj bazi što će vojne vlasti preuzeti sve one ustanove kojima je ranije upravljala vojska”.416 Vrijeme u kojem su se donosile ove odluke bilo je kratko s obzirom na blizinu kraja rata, pa su komunisti, koji su činili “uže Predsjedništvo ZAVNOBiH-a”, unaprijed pripremali odluke koje su u formi zaključaka usvajane na sjedni-cama Predsjedništva.417

Planiranje poslova u pojedinim odjeljenjima uglavnom se dijelilo na ak-tivnosti do konačnog oslobođenja cijele Bosne i Hercegovine i poslije oslo-bođenja. Brojna izvješća o radu sadržavala su i mnoge prijedloge o budućoj organizaciji odjeljenja, koja su se neprekidno dograđivala, a sve u namjeri da se sa što boljom organizacijom vlasti dočeka kraj rata, odnosno da se osiguraju uvjeti za potpuni prijenos vlasti. Prvenstveno je bilo potrebno završiti pripreme da Finansijsko odjeljenje ZAVNOBiH-a može preuzeti sve financijske ustanove u Bosni i Hercegovini. “U te pripreme spada i organizacija Odjelenja tako da će ono imati 5 otsjeka. 1) opšti, 2) otsjek za državno računovodstvo, budžet i dugove, 3) otsjek za državne prihode, 4) otsjek za banke, valute i državnu imovinu i 5) otsjek za kontrole državnih prihoda i rashoda. Sve te otsjeke treba popuniti i osposobiti ih za nor-

416 Isto, Zapisnik Predsjedništva ZAVNOBiH-a, 9.-11.10.1944., 482.-483.417 Isto, Zapisnik Užeg Predsjedništva ZAVNOBiH-a, 10.10.1944., 485.



214

malan rad u Sarajevu”.418 U spomenutom prijedlogu naznačena je potreba formiranja financijskih odjeljaka pri sreskim narodooslobodilačkim odbo-rima, a prioritetan zadatak bilo je otpočeti s budžetiranjem, tj. pravljenjem mjesečnih budžeta, a ukoliko ne bi mogli pokriti rashode, to bi se učini-lo iz fondova Finansijskog odjeljenja uz opću štednju i krajnje racionalno trošenje novca. “(...) Odjeljenje momentalno raspolaže sa gotovinom od oko 200,000.000 kuna, koja bi se mogla korisno upotrebiti. (...) U ovom periodu a vjerovatno i u kasnijem poslije oslobođenja može se dogoditi da nemadnemo dovoljno kredita. U tom slučaju ili bi morali neke rashode odgoditi za kasnije dok država ne uspije da osigura veće prihode, ili bi se poslužili dosadašnjim načinom financiranja t.j. uzimanjem od naroda u naturi”.419 Za vrijeme 1944. i 1945. godine nije bilo procjene nacionalnog dohotka, s obzirom na razorenu zemlju, ali i nemogućnost ubiranja poreza prema važećim propisima poreznog sustava. U grupu neposrednih poreza ulazili su: zemljarina, prihodi od zgrada, od trgovine, zanata, ugostiteljstva, porez na rente, društveni porez koji plaća industrija, banke i velika podu-zeća, zatim službenički porez, ali svi ti prihodi bili su vrlo mali s obzirom na uništenu imovinu i gospodarstvo, a u nekim gradovima su bile uništene poreske i katastarske knjige, a nije bilo ni stručnog osoblja koje bi moglo povezati cijelu službu.420 U posredne poreze su spadali: trošarine, takse i carine, a “(...) van diskusije je da bi se oni mogli ostaviti u onom obliku, kakav im je dala ustaška vlada i da bi se morali neki sasvim napustiti, a kod nekih umanjiti stopa iz dva razloga, jer su politički nezgodni, nepopularni i jer su nepravedni, nesocijalni. Prema tome niti oni neće moći dati državnoj kasi potrebna sredstva da pokrije rashode iako su u bivšoj državi bili glavni izvor prihoda”.421 Mada je “nova vlast” kritizirala stari porezni sustav, ipak je najsigurnije izvore prihoda očekivala od državnog monopola na sol, petro-lej, šibice i cigaret-papir, a uz dobru organizaciju izvoza duhana i soli mogli

418 Isto, Finansijsko odjeljenje ZAVNOBiH-a dostavlja Predsjedništvu ZAVNOBiH-a izvještaj o radu i prijedlog buduće organizacije finansijske službe u Bosni i Hercegovini, 16.10.1944., 510.419 Isto, 511.420 Isto, 513.421 Isto.



215

su doći do znatnih financijskih sredstava. Međutim, nije se moglo računati na posredne poreze od državnih poduzeća, kao što su rudnici uglja u Kreki, Bukinju, Brezi, Mostaru i drugdje, jer su stradali krajem rata, bilo oslobo-đanjem ili uništavanjem prigodom neprijateljskog povlačenja. Vrlo važni prihodi mogli su se ostvariti od poštanskih taksi, ali i tu je bilo bitno za kratko vrijeme organizirati prijevoz pošte, dok su se od telefona i telegrafa prihodi mogli očekivati tek uspostavljanjem telegrafsko-telefonske mreže. Jedan od vrlo važnih izvora iz grupe posrednih poreza bio je od željeznica, ali se na to nije moglo računati za duže vrijeme, jer ih je trebalo popraviti i obnoviti. Najsigurniji izvori prihoda za obnovu zemlje bili su od šumskog bogatstva tamo gdje su se uspostavile osnovne komunikacije. Prema tome, redoviti prihodi koje su činili neposredni i posredni porezi, s obzirom na objektivne okolnosti u kojima se nalazila zemlja, nisu mogli ostvariti velika, sigurna i mobilna novčana sredstva za nesmetano financiranje organa vlasti i ulaganje u obnovu zemlje. Novim projektom predviđeni su i izvanredni prihodi i to od: konfiskacije imovine, od valutnih transakcija, pomoći sa-veznika, ratne odštete, jednokratnih poreza od ratnih profitera, po potrebi unutrašnjeg zajma i od podjele državne imovine Nezavisne Države Hr-vatske.422 I dalje je ostala dilema, odnosno Predsjedništvo ZAVNOBiH-a moralo je donijeti odluku hoće li se u prijelaznom periodu zadržati stari porezni sustav ili će se odmah temeljno reformirati, ali je bilo sigurno da će “(...) poreske uprave biti uklopljene u Finansijske odjeljke sreskih NOO-a da bi prikupljanje poreza bilo vršeno od organa narodne vlasti”.423 Priku-pljanje poreza bilo je od izuzetne važnosti za rashode koji su bili znatni, a dijelili su se na redovite i izvanredne. Dok su se redoviti rashodi mogli pri-bližno planirati, a oni su se odnosili na: plaće državnih službenika, nadnice radnicima, materijalne troškove za funkcioniranje državnih organa, zatim mirovine i pomoć članovima obitelji poginulih boraca narodnooslobodi-lačke borbe i partizanskih jedinica; izvanredni, koji su bili puno veći, nisu se mogli ni aproksimativno naznačiti, jer su se odnosili na obnovu zemlje, ishranu stanovništva, tiskanje i isplatu vojnih priznanica o otkupu hrane i slično.

422 Isto, 515.423 Isto, 514.



216

Redoslijed prioriteta je vrlo teško napraviti, s obzirom na važnost sva-kog od tih sektora financijske politike poslije rata. Među osnovnim pita-njima bilo je valutno pitanje. “U Bosni i Hercegovini u opticaju se nalaze uglavnom tri valute: kuna, dinar i lira, a u cijeloj Jugoslaviji osim njih još i Pönge, Levi, njemačka marka i nešto Leja. Ovako valutno šarenilo biće teš-ka kočnica za razvoj unutrašnje trgovine poslije oslobođenja i treba ga što prije ukloniti. Jedino rješenje tog pitanja je zavođenje jedinstvene valute za cijelu državu putem konverzije sadašnjih valuta. To pitanje spada u nadlež-nost NKOJ-a, a kako će ga on riješiti ovom Odjeljenju nije poznato,(...)”.424 Iz Finansijskog odjeljenja ZAVNOBIH-a javilo se drugačije mišljenje u odnosu na rješenja koja je dao NKOJ, u vezi s uvođenjem bonova kao pla-težnog sredstva federalnih jedinica. Za razliku od Povereništva NKOJ-a, smatrali su da je “(...) cjelishodnije da NKOJ zavede jedinstvenu valutu za cijelu državu, vršeći pri tome snažno smanjenje novčanična opticaja i zadržavajući u korist države izvjestan procenat od većih iznosa predatih na zamjenu. Zamjena bi se mogla vršiti slično kao u Belgiji tako da bi se mogla lahko izvršiti zapljena novca ratnih zločinaca. Tako bi NKOJ došao do znatnih prihoda u kojima bi participirale i federalne jedinice”.425 Ovo pitanje je riješeno na saveznoj razini uz aktivno sudjelovanje federalnih jedinica. Vrlo važan posao koji su obavile federalne jedinice bio je u vezi s bankarstvom, tako što su osnovane zemaljske banke federalnih jedinica koje su objedinile sve financijske poslove bilo državnih bilo privatnih bana-ka, a cilj je bio financiranje obnove, ali i narodnooslobodilačkih odbora koji nisu imali razrađenu metodu prikupljanja poreza ili nekih drugih prihoda, što je bilo planirano tek stavljanjem u pogon nekih lokalnih prerađivačkih poduzeća.

Okončanje ratnih operacija bilo je poticaj za daljnje preuzimanje vla-sti. U listopadu 1944. godine, Finansijsko odjeljenje Predsjedništva ZA-VNOBiH-a dalo je nove prijedloge o dogradnji ovog najvažnijeg budu-ćeg resornog ministarstva, tako što je Pravilnikom definirano sljedeće: “Finansijsko odjeljenje je najviša finansijska vlast u Bosni i Hercegovini.

424 Isto, 515.425 Isto, 516.



217

Ono vrši kontrolu nad svim finansijskim organima i ustanovama u zemlji, sastavlja budžet Federalne države Bosne i Hercegovine, obavlja sve držav-ne finansijske poslove i vrši nadzor nad finansijskim poslovima narodno-oslobodilačkih odbora”.426 Državna financijska uprava bila je pred velikim zadatkom pokrivanja rashoda u momentu oslobođenja zemlje, pa je zato pitanje prikupljanja državnih prihoda bilo prioritetno. Bilo ih je potrebno naznačiti, raščlaniti, ali isto tako odrediti koji se neće ubirati dok se za to ne steknu uvjeti. Državni prihodi bili su podijeljeni na redovite i izvan-redne. U redovite su uvršteni: a) neposredni porezi (zemljarina, kućarina, tečevina, porez na rentu, društveni porez, službenički porez i porez na ratnu dobit); b) posredni porezi (trošarina, takse i carine); c) državni monopol (sol, petrolej, šibice, cigaret-papir, upaljači i kremen); d) prihodi od dr-žavnih poduzeća; e) prihodi od poštanskih taksa i f ) prihodi od državnih dobara. U izvanredne prihode su ulazili: konfiskacija imovine državljana neprijateljskih zemalja, prihod od valutnih transakcija, pomoć saveznika, ratna odšteta, jednokratni porez na imovinu i unutrašnji zajam. Sve vrste poreza su bile pobrojene, ali to nije značilo da su se i ubirale s obzirom na opće ekonomsko stanje u zemlji. Intencija je bila da se pokuša što više državnih poduzeća staviti u pogon, te od njih dobiti prihode, ali isto tako uspostaviti porezne uprave tamo gdje ih nije bilo, kao i knjige koje su bile uništene uz novi popis obveznika za kućarinu, tečevinu, društveni porez i porez na rentu.427 Kako u to vrijeme nije bilo proračuna državnog budžeta ni zakona o državnom računovodstvu, glavne naloge za isplatu odobravalo je Predsjedništvo ZAVNOBiH-a.

Najmobilnija novčana sredstva mogla su se ostvariti iz šumske djelatno-sti, pa se tako na jednom primjeru može ilustrirati kako je tekao postupak prijenosa vlasništva. “Oslobođenjem Travnika protegao se uticaj naše vlasti prvi puta na jedno centralno šumarsko nadleštvo, na Ravnateljstvo šuma u Travniku. (...) Kako još nije definitivno rješeno pitanje organizacije šumar-ske službe, i pošto će se to pitanje najvjerojatnije rješiti jednoobrazno za

426 Isto, Finansijsko odjeljenje ZAVNOBiH-a dostavlja na odobrenje Predsjedništvu ZAVNOBiH-a prijedlog novog Pravilnika, sa dodatkom, o organizaciji odjeljenja i finan-sijske službe u Bosni i Hercegovini, 27.10.1944., 563. 427 Isto, 569.



218

čitavu Jugoslaviju, to bi za sada privremeno Ravnateljstvo šuma u Travniku kao centralna šumarska ustanova prestalo da funkcioniše”.428 U daljnjem postupku, donijeta je odluka o prestanku važnosti ugovora sklopljenih za vrijeme NDH. Već usječeno drvo po tim je ugovorima bilo blokirano u ko-rist države, a cjelokupan inventar ušao u sastav šumskog odsjeka Okružnog NOO-a. “Šumarske Uprave na teritoriji Ravnateljstva koje su do sada mo-gle raditi, a to su Busovača, Nemila, Vitez, Žepče i Turbe, organizovati kao režijske šumske manipulacije, šumarskog odsjeka Okružnog N.O.O.”.429 Financijsko odjeljenje je imenovalo rukovodeće osoblje, a svi uposleni bili su provjereni u odnosu na narodnooslobodilačku borbu. Prezentirani pri-mjer bio je uzorkom za sva ostala poduzeća koja su se preuzimala u to prijelazno vrijeme.

U preuzimanju vlasti veliku ulogu je odigralo postavljanje povjerenika u poduzeća i razne ustanove i delegata u novčane ustanove. Pod novčanim ustanovama su se podrazumijevale sve banke, štedionice, mjenjačnice, osu-guravajuća društva, zadruge i druge ustanove kojima je promet i zarada novca glavni posao. Prema direktivama, pripremljene uredbe su se mogle javno objavljiviti neposredno nakon oslobođenja Sarajeva, a one su imale jasne i razrađene upute kako će se postupati u praksi. Ovlasti delegata u novčanim zavodima bile se velike, a one su proisticale iz punomoći koju su dobili od Finansijskog odjeljenja Predsjedništva ZAVNOBiH-a.430 Oslo-bađanjem gradova, “nova vlast” je imala najveći interes za novčane zavode. To je ostvarivala imenovanjem delegata koji su imali pravo uvida u sve knji-ge, spise i arhivu poduzeća, a ona su također bila dužna dati im i sve dodat-ne informacije o svim poslovima i klijentima. Interes “narodne vlasti” je bio da: “(...) a) blokira svu imovinu lica, koja su se ogriješila o NOB-u, zatim imovinu neprijateljskih državnih ustanova i da ne dozvoli nikakvo raspola-ganje tom imovinom do donošenja nadležne sudske presude o konfiskaciji

428 Isto, Odjeljenje za šumarstvo i rudarstvo ZAVNOBiH-a prijedlog organizacije šumarske službe na području bivšeg Ravnateljstva šuma u Travniku, 31.10.1944., 583.429 Isto, 584.430 Isto, Finansijsko odjeljenje ZAVNOBiH-a dostavlja Predsjedništvu ZAVNOBiH-a na odobrenje prijedlog uredbe o pregledu poslovanja novčanih ustanova, kao i pomoć za delegate Finansijskog odjeljenja, 2.11.1944., 602.



219

te imovine; b) da se ustanovi vlasništvo novčanog preduzeća po nacional-nom sastavu kapitala ili kredita kojim preduzeće radi; c) da se ustanovi nacionalitet članova upravnog i nadzornog odbora i direktora, odnosno vlasnika preduzeća te njihove adrese; d) da se ustanovi kakvo je bilo poli-tičko držanje lica pobrojanih pod c) i svih činovnika tog preduzeća u odno-su prema NOB-i, zatim prema ustaškom poretku i okupatoru”.431 Za svoj rad delegati su bili odgovorni Finansijskom odjeljenju i nisu bili ovlašteni za preduzimanje bilo kakvih radnji bez dopuštenja spomenutog odjelje-nja. Uporabom ovog načina tranzicije, “narodna vlast” stekla je materijalnu podlogu na kojoj je stvarala društvenu moć; ideološkim razračunavanjem sa starim vlasnicima kapitala razbaštinila ih je i onemogućila u njihovom daljnjem političkom i ekonomskom djelovanju. Početkom prosinca 1944. godine, Predsjedništvo je usvojilo propise za mjesečno budžetiranje na svim razinama narodne vlasti, s naznakom da pojedini narodooslobodilački odbori mogu uvesti takse i trošarinu u visini koju određuje visina režijskih troškova svake pojedine javne službe.432 S obzirom na opustošenost zemlje, svako naturalno ili novčano davanje (ili “uzimanje”) predstavljalo je veliko opterećenje za stanovništvo. Do kraja 1944. godine bila je usvojena raču-novodstveno-blagajnička služba, zatim propisi o poslovanju ekonomata pri NOO, formulari isplatnih dokumenata i ostale prateće službe za funkcio-niranje ove djelatnosti.

Početkom 1945. godine, formalna organizacija vlasti već je funkcionira-la prema uspostavljenoj shemi. Međutim, njena stvarna djelatnost nije mo-gla odgovoriti svim široko zacrtanim planovima s obzirom na prošle četiri godine rata, koji je u potpunosti iscrpio ekonomski i ljudski potencijal ze-mlje. U krajnjim naporima završnih vojnih operacija pred “narodnu vlast” se postavilo prioritetno pitanje ishrane vojske, civila i stoke. Da bi odgovo-rila velikim potrebama i racionalizirala snabdijevanje, pri Predsjedništvu

431 Isto, 607.432 Isto, Finansijsko odjeljenje ZAVNOBiH-a dostavlja na odobrenje Predsjedništvu ZAVNOBiH-a prijedlog uputstva za sastavljanje i izvršenje mjesečnog pregleda priho-da i rashoda, 18. 11. 1944., 695., Zapisnik sjednice užeg Predsjedništva ZAVNOBiH-a, 4.12.1944., 817.



220

ZAVNOBiH-a osnovano je Odjeljenje za ishranu,433 koje je, za potrebe centralne evidencije o količinama hrane, napravilo formulare koji su treba-li biti popunjeni u svim narodooslobodilačkim odborima. Podaci su evi-dentirani prema selima i to za svako selo posebno, zatim su se objedinjava-li u općinske, općinski u sreske, a sreski u izvješća okružnih narodnooslo-bodilačkih odbora. Prikupljanje hrane obavljalo se na tri načina: dobrovolj-nim davanjem, otkupom i konfisciranjem. Svaki od tih načina je trebao biti naznačen za sve vrste ljudske i stočne hrane. Od ljudske hrane najvažniji su bili: žito (pšenica, kukuruz, ječam, raž, smjesa i pir, proso i heljda), meso i masnoće (goveđe, bravlje, svinjsko, mast i maslo) i varivo (grah, grašak, leća, krumpir, kupus i luk); a od stočne hrane: zob, sijeno, slama i ostalo. Postojao je i drugi formular koji su također trebali popuniti odbori, a on se odnosio na izdanu hranu prema istim artiklima: “U rubriku ‘Kome je izdato’ opštin-ski odbor će unijeti sve ustanove, i to prvo vojne pa onda civilne, kojima je hranu izdao. Tu dolazi hrana koja je izdata za potrebe opštinskog odbora i drugih civilnih ustanova koje opštinski odbor snabdijeva. Zatim hrana koja je izdata sreskom ili okružnom odboru. Najzad, hrana koja je data kao po-moć sirotinji i izbjeglicama”.434 Ovakav postupak imao je nekoliko ciljeva: najvažniju djelatnost preuzeti pod svoju kontrolu, snabdjeti vojne jedinice koje su bile i najvažnije u oslobađanju zemlje, prehraniti najugroženije sta-novništvo, onemogućiti crnu burzu i stvoriti najnužnije uvjete za funkcio-niranje narodnooslobodilačkih odbora. Ukupna organizacija bila je uveza-na tako što su općinski odbori pravili izvješće za sreski odbor, a sreski za okružne, a kada bi oni prikupili sve podatke, slali su ih u jednom prepisa-nom primjerku Odjeljenju za ishranu ZAVNOBiH-a, sa prilozima izvje-šća sreskih i općinskih odbora. Organizacijska shema bila je na zavidnoj razini, ali je “na terenu” stanje vezano za ishranu bilo izuzetno nepovoljno, o čemu su izvještavali oblasni narodnooslobodilački odbori prezentirajući u potpunosti dramu gladi. Uz obvezatnu pohvalu ovakvom načinu rada, u izvješćima je ukazivano na nedostatke, kao npr.: “Isto tako usljed nepisme-nosti ima nesređenosti u pogledu vođenja knjiga, što je uočeno i što će se

433 ZAVNOBiH-dokumenti 1945., knj.II., Zapisnik sa sjednice užeg Predsjedništva ZA-VNOBiH-a, 5.1.1945., 12.434 Isto, Uputstvo za popunjavanje formulara o prikupljenoj i izdatoj hrani, 5.1.1945., 15.



221

nastojati ukloniti. Ova nesređenost pojavljuje se mahom kod opštinskih komisija, a manje kod sreskih”.435 Za hercegovačku oblast opterećenje veza-no za ishranu pojavilo se i dolaskom dalmatinskih jedinica u Hercegovinu, što je zahtijevalo i više hrane za vojsku. Međutim, primijećena je i pojava izvoza viškova hrane “(...) koji je nastao radi nastojanja četničkih i ustaških porodica, čija je tendencija da sve viškove hrane razmjene za manje važne stvari, kako ih ne bi dali našoj vojsci i kako bi što više pogoršali ekonomsko stanje”.436 Svakako, “nova vlast” je već bila u mogućnosti obustaviti ovakve pojave i pojačati otkup i konfisciranje u ovakvim slučajevima. Prioritet su bile vojne jedinice, a pomoć narodu je bila minimalna. Od prikupljenih 80 vagona hrane i još 45 vagona potrebnih za dalmatinske jedinice, na pomoć ugroženim dijelovima stanovništva podijeljeno je samo 3 vagona, što je i prema riječima sastavljača izvješća bilo minimalno. Uz to je išao jedan vrlo zanimljiv komentar: “Pred nas se postavlja pitanje mnogo veće pomoći na-rodu i svi naši pokušaji u tom pogledu, kao i odricanja jednog obroka za Božić od strane odbora, vojno-pozadinskih vlasti i ustanova, a djelomično i operativnih jedinica (Štab divizije, Zaštitni bataljon), minimalni su i mi ovo dosta teško pitanje nećemo moći riješiti bez pomoći”.437 Podatak da će krajem siječnja 1945. godine u Hercegovini biti oko 50% naroda bez hrane, odslikava ekonomsku situaciju, ali i svu oštrinu mjera otkupa i konfiskacije. Poseban problem bio je nedostatak stočne hrane, pa je uvedena praksa kla-nja stoke i sušenja mesa, što se naknadno nepovoljno odrazilo na daljnji razvoj stočarstva. Situacija se nastojala popraviti i sugestijom “(...) vaši mje-sečni planovi za ishranu vojske treba da obuhvate i imućnije trgovce i gra-đane, koji mogu za svoju robu putem razmjene da dobiju od seljaka životne namirnice. Od građana koji imaju novaca a nemaju robe, može se uzimati novac kao pomoć za vojsku”.438 Izvješća iz drugih dijelova Bosne i Herce-

435 Isto, Odjeljenje za ishranu Oblasnog NOO za Hercegovinu upućuje istom Odjeljenju ZAVNOBiH-a izvještaj o radu, 6.1.1945., 25.436 Isto.437 Isto, 26.438 Isto, Odjeljenje za ishranu ZAVNOBiH-a sugeriše Oblasnom NOO za Hercegovinu da putem razmjene robe za prehrambene artikle, kao i novčanih priloga imućnijih građana priže pomoć vojsci, 15.1.1945., 100.



222

govine također nisu bila povoljnija. Uglavnom se susreću isti problemi, a među najvećim je pitanje crne burze, koju je trebalo suzbiti. Za Bosansku krajinu, koja je imala mnogo više hrane od Hercegovine, problem su bili preprodavci iz Dalmacije, koji su kupovinom hrane podizali cijene artikli-ma u slobodnoj prodaji i stvarali nestašicu roba. Narodnooslobodilački od-bori su imali razumijevanje za glad u Dalmaciji, ali su morali naći načina da barem donekle suzbiju šverc, jer je seljak za 1 kg soli u razmjeni morao davati i do 20 kg žita. Kada se zna da je sol bila neophodan artikl za ljudsku i stočnu ishranu, tada se može shvatiti težina takve situacije. Važan zadatak Odjeljenja za ishranu ZAVNOBiH-a bio je napraviti uvid u kretanje cije-na, pa je od nižih organa vlasti tražena evidencija i o tome. Tako se u jed-nom izvješću Oblasnog NOO za Bosansku krajinu kaže da su se od kraja prosinca 1944. do sredine siječnja 1945. cijene pšenice u pojedinim srezo-vima povećale sa 220 na 1400 kuna.439 Problemi povećanja cijena i do 80% za sedam dana, zatim opasnost općeg siromaštva u namirnicama, kontroli-ranje tržišta, mogućnosti snabdijevanja pasivnih krajeva, pomoć Dalmaciji i slično, bili su gorući ekonomski problemi. Na osnovi prikupljenih poda-taka, Predsjedništvo ZAVNOBiH-a donijelo je odluku o osnivanju Držav-nih nabavno-prodajnih ureda za snabdijevanje stanovništva životnim po-trepštinama, racioniranja potrošnje i suzbijanja špekulacije na razini svih državnih instanci.440 Takav način organiziranja prodaje bio je uveden “(...) s obzirom da Saveznici vrše isporuku pomoći na takav način što će naša ze-mlja, u pogodnom času, platiti sve isporuke, to je zaključeno, da se pojedini artikli raspodjeljuju po slijedećim cijenama: pšenica kuna 300 po kg., kuku-ruza kuna 200 po kg., brašno kuna 400 po kg., šećer kuna 1400 po kg., sa-puna kuna 1000 po kg”.441 Ovim načinom prodaje savezničke pomoći sta-novništvu punili su se budžeti organiziranih ureda od najnižih do central-nog, što se odrazilo na porast sredstava u blagajni “nove narodne vlasti”.

439 Isto, Odjeljenje za ishranu ZAVNOBiH-a dostavlja Predsjedništvu ZAVNOBiH-a izvještaj – tabelarni pregled o kretanju cijena prehrambenih artikala na srezovima: Prije-dor, Sanski Most, Ključ, Livno i Jajce, 16.1.1945., 103.440 Isto, Odluka Predsjedništva ZAVNOBiH-a o osnivanju državnog, okružnih i sreskih nabavno-prodajnih ureda, 10.2.1945., 137. 441 Isto, Zapisnik sa sjednice Predsjedništva ZAVNOBiH-a, 7.3.1945., 191.



223

Međutim, najveći priliv sredstava u centralnu federalnu blagajnu dolazio je od prodaje artikala nad kojima je država imala monopol. “Odjeljenje za industriju i trgovinu pri Predsjedništvu ZAVNOBiH-a, Državno nabav-no-prodajni ured, isporučio je i isporučuje N O odborima: monopolske proizvode (so, duhan, cigarete, šibice) i karbit, a Centralna Komisija za prijem i podjelu pomoći pri Predsjedništvu ZAVNOBiH-a: brašno, šećer, sapun, pšenicu i kukuruz radi raspodjele i prodaje potrošačima uz određene cijene. Sav novac od tih prodaja državni je prihod, koji ulazi u glavnu Fe-deralnu blagajnu. Taj novac, svi NO odbori imaju knjižiti na tekući račun Odjeljenja za finansije pri Predsjedništvu ZAVNOBiH-a što znači, da se s njime ne može raspolagati niti ga trošiti bez odobrenja i naređenja Odje-ljenja za finansije. U tome smislu izdana su uputstva i raspisi, ali je ustanov-ljeno da se pojedini NO odbori toga ne pridržavaju”.442 Potreba za ovim sredstvima bila je velika, s obzirom na rashode u vezi s financiranjem dr-žavne uprave i njene aktivnosti, zatim pomoći postradalim krajevima, ali u prvom redu zbog izdavanja kredita pojedinim narodnooslobodilačkim od-borima za ekonomsku obnovu najnužnijih prerađivačkih pogona kojima se trebala otpočeti proizvodnja poslije rata. Da potrebna sredstva nisu bila mala, vidljivo je iz predračuna budžeta za travanj-lipanj 1945. godine, u iznosu od 20.698,264.000 kuna za sva odjeljenja.443 Najveća izdvajanja bila su predviđena za građevinske radove (4.952.891.000), zatim industriju i trgovinu (4.332.486.000), šumarstvo (2.448.887.600), socijalnu politiku (2.411.233.000), rudarstvo (2.171.880.000), unutrašnje poslove (1.148.845.000), dok su za ostala odjeljenja bila predviđena znatno manja sredstva.444 Iznosi u kunama bili su znatni, ali kada su se rasporedili na te-ritorij Bosne i Hercegovine, bili su nedostatni za zacrtane planove obnove. Jedan dio sredstava dobiven je nakon oslobođenja Sarajeva, kada su svi dotadašnji rukovodioci i blagajnici banaka, zadruga, državnih ustanova,

442 Isto, Odjeljenje za finansije ZAVNOBiH-a uputilo je Okružnom NOO za Hercegov-inu naređenje kojim se reguliše uplata i postupakpri podizanju novca ubranog prodajom monopolskih proizvoda, 31.3.1945., 237. 443 Isto, Odjeljenje za finansije ZAVNOBiH-a upućuje Ministartvu finansija Jugoslavije predračun budžeta za april-juni , za sve resore ZAVNOBiH-a, mart 1945., 238.444 Isto.



224

osiguravajućih društava i drugih poduzeća bili dužni predati zatečeni novac u blagajnama imenovanim delegatima Povjereništva finansija ZAVNO-BiH-a.445 Na popisu je bilo 75 naslova u kojima je zatečeno 655.018.602,54. kune, a najveća sredstva su bila u Kinema d. d. prenos (198.442.178,84 kune), Vakufskoj direkciji (103.215.392. kune) itd., a “U Blagajni Hrutad-a nađeno je pored gore navedene gotovine cca ½ kg platine (potvrda Ozne), a u bla-gajni zadruge Narodne Uzdanice 78 napoleona, 6 sufurina i 5 engleskih funti”.446 Ova je praksa nastavljena i dalje, u ostalim državnim financijskim ustanovama, do završetka procedure preuzimanja zatečene gotovine i stav-ljanja pod novu upravu.447

Organizirana shema odjeljenja za različite djelatnosti bila je osnova za stvaranje resornih ministarstava na Trećem zasjedanju ZAVNOBIH-a 26.-28. travnja 1945. godine u Sarajevu, usvajanjem Zakona o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine.448 Predsjedništvo ZAVNOBIH-a preimeno-vano je u Narodnu skupštinu, koja bira Vladu, u sastavu: predsjednik, dva potpredsjednika i 12 ministara (unutrašnjih poslova, pravosuđa, prosvje-te, financija, trgovine i snabdijevanja, industrije i rudarstva, poljoprivrede i stočarstva, šumarstva, narodnog zdravlja, socijalne politike, građevina i lokalnog prometa). Ovim činom završeni su poslovi tranzicije vlasti sa sta-rih na nove društvene strukture. Ona je bila moguća jer se tijekom rata, a osobito za njegove dvije posljednje godine, intenzivno razmišljalo, radilo i organiziralo paralelno uspostavljanje vlasti. Nakon vojne pobjede komuni-sti su sa prilično uređenom upravnom strukturom dočekali mir i legalizirali svoje institucije vlasti pod imenom “narodna” i stalnim pozivanjem na na-rodnooslobodilačku borbu i žrtve koje je narod pretrpio i podnio za “novu

445 Isto, Stanje gotovine u blagajnama banaka, zadruga, državnih ustanova, osiguravajućih društava i drugih preduzeća u Sarajevu, prema nalazu Komisije Povjereništva za finan-sije ZAVNOBiH-a, 16.4.1945., 323.; Povjereništvo za finansije ZAVNOBiH-a naređuje svim navedenim ustanovama u Sarajevu da gotovinu koja je blokirana u kasama i trezori-ma predaju delegatima Povjereništva, 18.4.1945., 325.446 Isto,325.447 Isto, Izvještaj delegata Povjereništva za finansije ZAVNOBiH-a Predsjedništvu ZA-VNOBiH-a o preuzimanju gotovine od državnih finansijskih ustanova, 22.4.1945., 335. 448 Isto, Zakon o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine, 27.4.1945., 487.



225

narodnu vlast”. Preuzimanje sredstava za proizvodnju podrazumijevalo je i političku vlast, a komunisti su stvorili takav državno-vlasnički monopol da je bilo nemoguće razdvojiti društveno-ekonomski od političkog sustava. Takva uzajamna ovisnost dovela je do uspostavljanja države u kojoj su po-litički i ekonomski monopol bili u potpunoj sprezi. Mada u ovom prijela-znom periodu ostaje jedan mali dio gospodarskih poduzeća pod oznakom privatne imovine, to je bio samo taktički manevar prijelaznog perioda kod uspostavljanja “narodne vlasti”, s obzirom da su takva ostala na marginama društva i po pitanju privređivanja i društvenog utjecaja. Do kraja 1945. go-dine, svi najvažniji proizvodni kapaciteti su prešli u državnu svojinu.

Osnovne.karakteristike.gospodarstva..u.prijelaznom.periodu

Uobličavanjem etatističkog gospodarskog modela intenziviralo se približa-vanjem kraja Drugog svjetskog rata uporedo s institucionalizacijom vlasti Komunističke partije Jugoslavije. “Revolucionarni organi narodne vlasti” su tijekom rata različitim odlukama i privremenim rješenjima pripremili etatistički sustav upravljanja ekonomijom. Činom oslobođenja zemlje do-vršena je državno-pravna legalizacija partijske vlasti, utvrđeni su mehaniz-mi privređivanja, ekonomski i pravni okviri njihove djelatnosti, regulirani su glavni aspekti gospodarstva, a sve u koordinaciji partijskih i državnih organa te organa masovnih narodnofrontovskih organizacija. Stvaranjem državno-svojinskog monopola ostvaren je nužan politički preduvjet da “narodna država” postane neposredni organizator društvene reprodukcije i njen osnovni subjekt. Normativno zacrtani planovi bili su stalno prisutni na raspravama svih razina partijskih organa koji su kreirali i kontrolirali urađeno, zatim narodnofrontovskih organizacija koje su svojim masovnim propagandnim aktivnostima trebale aktivirati ukupnu javnost i državne or-gane kao nositelje ukupnog ekonomskog razvitka. U odnosu na zacrtane planove, bosanskohercegovačka stvarnost bila je sasvim drugačija.

Prema urađenim planskim zadacima prvo je napravljen uvid u stanje proizvodnih objekata. Među prioritetima bili su rudnici, kao najvažniji energetski izvori, i to oni koji su uz manje opravke mogli otpočeti proi-



226

zvodnju. U planovima obnove bosanskohercegovački rudnici su zauzima-li prioritetno mjesto, ali nije svima mogla biti poklonjena ista pozornost, s obzirom na ogromne potrebe, a vrlo skromne mogućnosti. Osim toga, rudarska poduzeća su bila brojna s različitim razvojnim mogućnostima, a bila su razvrstana u državna, privatna i ona u okviru Jugoslavenskog čelika a. d. iz Beograda. Državna rudarska poduzeća kojima je rukovodila Di-rekcija državnih rudarskih preduzeća u Sarajevu okupljala su 18 rudnika i to: uglja (Mostar, Kakanj, Kreka, Bukinje, Banovići, Ugljevik, Banja Luka, Maslovare, Radin i Mušići, Rogatica, Majevica; zatim rudnike mangana u Semizovcu; arsenove rude u Kreševu; boksita u Čitluku, mangana kod Banja Luke i soli u Solani Kreka. Ovaj posljednji je imao i najveće gubitke i to od 1.084.230.000 dinara, a bio je stratetiški prozvod kako unutar tako i izvan Bosne i Hercegovine.449 Najveća i najznačajnija poduzeća, koja su dobila status poduzeća saveznog značaja, bila su okupljena u korporaciju Jugoslovenski čelik a.d. Osim Generalne direkcije u Sarajevu, tu su ula-zili rudnici uglja u Brezi i Zenici, zatim željezne rude u Ljubiji, topionica i rudnik željezne rude u Varešu, željezara u Zenici i kovnica u Ilijašu s ukupnom štetom od 1.530.000.000 dinara.450 Veliki broj ih je bio uklju-čen u grupaciju privatnih rudarskih poduzeća, i to: uglja (Montanika d. d. Tuzla, Begov Potok Živinice, Destilacija d.d. Tuzla, Đurđevik d. d. Živi-nice, Vesela – Bugojno, Dobrlin d.d. Lješljani, Opskrba – Livno); željezne rude (Tomašica – Rasavci Ozren; željezne troske (E.J. Kosović – Blagaj); mangana (H.Kapetanović – Sarajevo); boksita (Kontinentalno d.d. Mo-star, Dalmacija boksit Mostar, Ugrovača d.d. Mostar, Hrvatski aluminijum d.d. Mostar, Rudnica d.d. Čapljina); arsenove rude (F. Brezar – Sarajevo) i zlata Trosnik Mines u Bakovićima.451 Sva navedena poduzeća nisu mogla očekivati ubrzanu obnovu i vrlo je teško bilo dostići prijeratnu proizvodnju s obzirom da su štete procijenjene na blizu 4 milijarde dinara. Prikupljeni podaci omogućili su planskom odjeljenju da napravi prioritete u obnovi.

449 ABH, fond: Ministarstvo industrije i rudarstva NR BiH (MIR NR BiH), kut. 2/1945., dok. 2946/45., Podaci o visini ratne štete na rudarskim i topioničkim preduzećima na području BiH, 11.6.1945.450 Isto.451 Isto.



227

Ovo je bilo vrijeme kada se uporedo s aktivnostima popisivanja štete, planiranjem i pokretanjem osnovne proizvodnje, vodila debata o podjeli nadležnosti između savezne i federalnih vlasti u Demokratskoj Federativ-noj Jugoslaviji. Gospodarski okvir je planiran prema sljedećem principu: “Načelo da se federacija u DFJ mora odvijati u okviru jedinstvenog pri-vrednog, carinskog i trgovinskog područja svakako najbolje odgovara op-štim interesima naše zemlje. Nadalje je zauzeto principijelno stanovište, da centralne vlasti postavljaju osnovne smjernice za privrednu izgradnju ze-mlje po jedinstvenom državnom planu, daju direktive za rad i vrše vrhovni nadzor na cijeloj teritoriji. Iz tog logično slijedi, da je federalnim jedinica-ma prepušteno i stavljeno u dužnost neposredno upravljanje i sprovođenje plana i direktiva centralnih vlasti u djelo. Ovo odgovara opštim interesima države kao cjeline i nije ni u koliko u koliziji sa federalnim uređenjem DFJ”.452 Iz Ministarstva industrije i rudarstva Bosne i Hercegovine, a preko Predsjedništva NR BiH, dane su primjedbe na uređivanje podjele nadlež-nosti, tj. primjedbe da su u pojedinim saveznim ministarstvima dane i takve nadležnosti koje su u opreci s navedenim načelima. Bosanskohercegovačko ministarstvo imalo je primjedbe na to što je neposredni nadzor i uprava cjelokupne krupne metalurgijske industrije u nadležnosti savezne vlasti; zatim što savezna vlast vrši neposredni nadzor i upravu nad rudnicima koji su s obzirom na vrstu rude koja se iz njih dobiva od “općeg naročitog zna-čaja” za cijelu državu i što se koncesije za iskorištavanje ruda mogu davati od strane federalnih jedinica samo uz prethodnu suglasnost saveznog mi-nistarstva rudarstva. Prema mišljenju bosankohercegovačkog Ministarstva za industriju i rudarstvo “(...) ove odluke s jedne strane nisu svrsishodne, a s druge strane njima se osjetljivo krnji nadležnost federalnih jedinica”.453 Ovo pitanje je široko obrazloženo. Prvo su se osvrnuli na udaljenost Beo-grada od glavnih bosanskohercegovačkih rudnika željeza i uglja, pogotovo u vrijeme obnove, kada još nisu bili uspostavljeni prometni pravci. Među-tim, akcent je ipak stavljen na to da “(...) usvajanjem ovih i ovakvih odreda-ba bila bi skučena i okrnjena federalna samostalnost pojedinih federalnih jedinica, jer bi im na taj način bila oduzeta mogućnost ne samo inicijative,

452 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 223.045., Primjedbe na Nacrt o podjeli nadležnosti između centralne i federalne vlasti DFJ, 22.5.1945.453 Isto.



228

već i neposredne uprave i nadzor nad najvažnijim preduzećima i cijelim privrednim granama nego, šta više, federalne vlasti ne bi imale mogućnosti ni uvida evidencije itd. nad veoma važnim / u nekim federalnim jedinicama kao što je n.p.r. Bosna i Hercegovina / najvažnijim privrednim granama, pa ne bi bile u stanju ni u najdelikatnijim slučajevima da intervenišu ili vrše ma kakav uticaj na ta preduzeća bilo u kojem pogledu”.454 Ovim bi se mini-starstvo spustilo na puno nižu razinu nego što to treba imati a “(...) odred-bom kojom se uskraćuje pravo federalnim vlastima da daju koncesije na iskorištavanje rudnika bilo bi svedeno na niži stepen rudarske vlasti nego što je to bilo ranije Rudarsko glavarstvo u Sarajevu”.455 Prijedlog federalnih vlasti da centralnoj vlasti ostane u nadležnosti donošenje jedinstvenog gos-podarskog plana, vrhovna kontrola i nadzor, ali sve preko federalnih insti-tucija vlasti koje bi svoj rad dovodile, na osnovi direktiva iz centra, u sklad s općim republičkim interesima, nije bio prihvaćen u Beogradu. Mada se u ovim primjedbama i opširnim obrazloženjima nije spominjala dobit, to je bio glavni motiv jer su najvažnija i najprofitabilnija poduzeća u Bosni i Hercegovini u to vrijeme bila u nadležnosti saveznog ministarstva. Mada su ova poduzeća dobivala i najveću pomoć, kredite i slično, federalna vlast nije imala kontrolu nad njima, a kasnijim odredbama ta poduzeća su čak svoja izvješća slala izravno saveznim ministarstvima. Primjedaba ovakve vrste kasnije nije bilo, točno su određena poduzeća saveznog, “republikan-skog” i lokalnog značaja. Savezne institucije vlasti su u Bosni i Hercegovini imale i sljedeća poduzeća na čije artikle su ubirali porez od monopola, a to su: Tvornica šibica – Dolac, Destilacija drveta – Teslić, Tvornica Elektro-bosna – Jajce, Tvornica Solvay – Lukavac, zatim tvornice duhana u Travni-ku, Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci.456 Osim toga, pokušaji diskusije na ova i slična pitanja prebačeni su u djelokrug “neprijatelja naroda i države”, pa su se povlačile i različite političke sankcije, ali ne samo u ovom prijelaznom periodu, kada su federalne jedinice preširoko shvaćale svoju samostalnost, nego i u kasnijim vremenima razvoja socijalizma. Etatistički centralizam u ovom vremenu je dobio čvrste temelje i u potpunosti je zamijenio tržišni

454 Isto.455 Isto.456 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 2298/45., Novčana naknada industrijskim preduzećima pod saveznom upravom, 29.5.1945.



229

način privređivanja. Sličnih primjedbi bilo je i iz drugih resornih mini-starstava BiH, kao npr. Ministarstva zdravlja, kome je tražena nadležnost federalnih vlasti “(...) nad cjelokupnom zdravstvenom zaštitom narodnog zdravlja na teritoriji federalnih jedinica u suglasnosti sa opštim propisima saveznog Ministarstva zdravlja”.457

Svakako, uz proizvodnju, administracija je morala sastavljati i različita izvješća o šteti, zalihama, radnoj snazi, ishrani i promjeni vlasništva. Evi-dentiranjem potreba, povjereništva su od vojnih komandi potraživala naj-potrebnije za pokretanje proizvodnje. Tako npr. “(...) budući da su sva naša područna preduzeća počela s radom potrebno je da se tim preduzećima žurno dostavlja hrana, alat, eksploziv i ostalo iz Sarajeva. Stavljen nam je na raspolaganje jedan kamion za koji nemamo benzina u dovoljnoj mjeri, pa Vas molimo da nam isti što prije odobrite, iz Vaših raspoloživih zaliha, jer svakodnevno moramo u Mostar i Zenicu ovim kamionom dostavljati najnužniju hranu za radnike i potreban eksploziv i alat za normalno odvija-nje posla. Isto tako za potrebe rudnika u Brezi moramo iz grada do stanice dostavljati kamionom sve potrebno za ubrzani rad našeg rudnika. Molimo naslov, da ovo smatrate nužnim budući da mi moramo iz naših rudnika snabdijevati željezare, elektrane i državnu bolnicu”.458 Već početkom 1945. godine bile su završene procjene štete u tri rudnika željezne rudače u Bo-sanskoj Krajini (Ljubija, Rasavci i Tomašica) na bazi vrijednosti dinara iz 1940. godine. “(...) Od početka rata pa do konca 1944. godine okupatori su bili preliminirali samo iz rudnika Ljubije izvoz željezne rudače od 2,3 milijona tona ili oko 2.000 tona prosječno dnevno. Za ovo razdoblje nji-ma nije uspjelo, zahvaljujući akcijama naše vojske, da izvezu više od od oko 600.000 tona ili oko 26% od namjeravanog izvoza. (...) Procjene štete samo na rudniku Ljubija iznose dinara 178.235.000”.459 Mnogo bolja si-tuacija bila je s rudnikom uglja Breza, koji je nakon oslobođenja Sarajeva

457 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 887/45., Primjedbe na osnovne linije podjele nadležnosti između centralne vlasti i vlasti federalnih jedinica federativne Jugoslavije, 6.6.1945.458 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 1.062/45., Povjereništvo za rudarstvo ZA-VNOBiH-a – Komandi grada Sarajevo, 18.4.1945.459 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 1492/45., Pustošenje okupatora na našim rud-nicima (za Tanjug), 20.3.1945.



230

ostao neoštećen i nastavio s radom, a prugu Vareš – Breza – Podlugovi – Visoko, rudari su obnovili za samo četiri dana. “Brezanski rudari istakli su se naročito uoči prvoga maja, pa su na poziv svoje uprave udarničkim radom proizveli dne 30. aprila, 469 tona uglja, a to je 40% više od prosječ-ne proizvodnje u zadnjim mjesecima okupacije.(...) Nadležni vode računa o Brezanskim rudarima, pa je već po oslobođenju dostavljen jedan vagon žita kao prva pomoć ekonomski najslabijim rudarima”.460 Međutim, u tim uvjetima pojavili su se problemi “(...) na transportiranju slijedećih količina koje su se pojavile kao posljedice teških oštećenja željezničkih pruga od Sarajeva u svim pravcima, koji vode u žitarske krajeve, odnosno na morsku obalu, gdje već čekaju velike količine hrane dobivene od saveznika. Radnici i namještenici rudnika Breze shvaćaju ove teškoće i puni povjerenja strplji-vo očekuju normalne pošiljke živežnih namirnica ne gubeći volju za rad i ne umanjujući svoje napore u radu za obnovu svoje iscrpljene i napaćene, ali konačno slobodne domovine”.461 U izvješćima za Tanjug (Telegrafska agencija nove Jugoslavije – službena novinska agencija SFRJ), bilo je bitno podcrtati napore i pregalaštvo, a za prateće nepovoljne uvjete života i rada uobičajenim frazama prikazati razumijevanje naroda i radnika. Međutim, podjela hrane bila je i sredstvo ucjene, ljepše rečeno motiviranja radnika da dolaze na posao. Tako je Ministarstvo industrije i rudarstva uputilo Opće upute za razdiobu hrane direkcijama rudnika “(...) a u cilju da se kod svih preduzeća na jednoobrazan način postupi u pogledu smanjivanja obroka hrane onim potrošačima, koji ne dolaze uredno na rad, uz istovremeno po-većanje količine namirnica onima, koji se radu više posvećuju, pa su skoro svakog dana – bez obzira na nedelje i praznike, - na poslu, izdaju i slijede-će upute: 1) krušarice – svakom radniku pripada za svaki dan u kojem je radio najmanje 6 sati 900 gr., a za svakog njegovog člana obitelji, također na bazi rada po 300 gr., 2) mast ili ulje – 200 gr., 3) konzerve – 200 gr., 4) sol – izdavati po 0,45 kg svima potrošačima po osobi mjesečno bez obzira na broj radnih dana. (...) Kod ovakve razdiobe hrane dana je mogućnost da uredan radnik dobije znatno veće količine hrane od one količine, koja se smatra normalnom, dok će neuredan radnik biti u količini hrane osjet-

460 Isto, Rudnik Breza nakon oslobođenja (za Tanjug ), 20.3.1945.461 Isto.



231

ljivo prikraćen pa će ga to ponukati na urednije dolaženje na posao”.462 U vremenu veličanja fizičkog rada to su bila primamljiva sledovanja, jer je postojala znatna nestašica hrane, što pokazuju i podaci za mjesečnu ko-ličinu hrane koju su dobivali službenici koji su prije 6. travnja 1945. bili u službi ZAVNOBiH-a: “Za službenike je odobrena slijedeća mjesečna količina: brašna 12 kg, geršla 3 kg, masti 0,75 kg, soli 0,50 kg, šećera 0,50 kg, konzervi 4 kg, a za članove njihovih porodica: neobskrbljeni roditelji, žena i djeca ispod 16 godina po članu mjesečno: brašna 7 kg, geršla 1,50 kg, masti 0,50 kg, soli 0,25 kg, šećera 0,25 kg i konzervi 1 kg”.463 U odnosu na ovu skromnu količinu hrane za privilegirane ljude, može se vidjeti s koliko minimalnih namirnica su preživljavali radnici. Posebna potražnja bila je za solju, pa je jedan od radnika na jednom od sastanaka na kojima se raspravljalo o nabavci hrane izjavio: “(...) da on mora dati cijelu mjesečnu plaću za 1 kg soli”.464 Postojale su ideje i da se ide u Tuzlu po sol s konjima, međutim, poslovođe nisu davale dopust za nabavku hrane, ali su davali de-setodnevni izostanak radi obrade zemlje. Ovi ilustrativni primjeri ukazuju na svu težinu radnih i životnih uvjeta u vremenu obnavljanja gospodarstva, pa tako Uprava državnih rudnika u Kaknju izvještava resorno ministarstvo da “(...) hrane za rudnik nije tokom mjeseca pristizalo. U koloniji primje-ćuje se potpuna nestašica na bilo kakvim živežnim namirnicama, a osobito s obzirom na proljetne mjesece, što je jako nepovoljno i utiče na rad. Kod radnika i namještenika primjećuje se volja za rad, ali svaka volja oslabljena je uslijed nestašice hrane t.j. fizičke iznemoglosti. Stoga je potrebno hitno pitanje prehrane povoljno riješiti. Osim toga, radnik i namještenik ostao je potpuno i bez novca, tako da mu je nemoguće išta nabaviti i u slobodnoj trgovini.(...)”.465 U brojnim izvješćima se pitanje ishrane ističe kao najteži

462 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945.,dok. 1437/45., Opće upute za razdiobe hrane upućeno direkcijama državnih rudnika Kakanj, Sarajevo, “Bosnia”-Semizovac, Breza, Rudnik i željezara Vareš Majdan, 7.5.1945.463 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 1467/45., Ministarstvo trgovine i snabdijevanja –Odjeljenje za snabdijevanje, 7.5.1945.464 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 1464/45., Zapisnik sa šireg sastanka radnika i namještenika održanog u “Staroj Jami”, 5.5.1945. 465 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok.- Uprava Državnih rudnika u Kaknju – izvještaj



232

problem i što se tiče redovitosti i količine snabdijevanja namirnicama. Da bi se donekle reguliralo uredno i ravnomjerno snabdijevanje stanovništva i vojske neophodnim artiklima za život, Privredni savjet DFJ, donio je Ured-bu o planskoj raspodjeli i potrošnji robe,466 a nešto kasnije Rješenje o odre-đivanju predmeta koji spadaju pod plansku raspodjelu i potrošnju.467 Ovim propisima su poimenično detaljno navedeni svi artikli koji ne mogu biti u slobodnom prometu unutar federalnih jedinica, kao i između njih. To su bile osnovne namirnice (brašno, šećer, mast, ulje, sol), zatim tekstilni i kož-ni proizvodi, guma i gumeni proizvodi, željezo i željezni proizvodi, metali, elektrotehnički materijali, kemijski proizvodi, tečno gorivo i maziva, drvo, ugalj i duhanski proizvodi. Ono što nije nabrojeno u Rješenju, moglo se prodavati, kupovati i transportirati u slobodnom prometu, ali prema Ured-bi o regulisanju unutrašnjeg prometa robom.468 Međutim, ni roba u slobod-nom prometu nije bila bez ograničenja, pa su je tako mogli prodavati samo u zadrugama i trgovačkim radnjama koje su imale dozvole po Zakonu o radnjama, kupoprodaja ove robe putem trampe bila je zabranjena, ograni-čene su količine i cijene, mjesta prodaje i slično. Nabavljačko-potrošačke zadruge mogle su tu robu prodavati samo svojim članovima i nije se smjela preprodavati. Mada je i ova prodaja bila krajnje ograničena, predviđene su kaznene mjere za sve one koji se ne budu pridržavali propisanog zakona, što nije važilo samo za fizička lica, već i za organe vlasti.469

Među najvažnijim industrijskim objektima bili su rudnici i željezare u Vareš Majdanu i Zenici. Kako su to bili velika industrijska postrojenja za tadašnje bosanskohercegovačke prilike, osobito Zenica, njima se pridavao puni značaj, ali ih je bilo najteže održavati jer su nedostajala maziva, koks, šamot, električni motori, sitni alat i ostali materijal. Neophodan reproduk-

o ishrani, 14.5.1945.466 Službeni list DFJ, br. 32/1945., 15.5.1945., Uredba o planskoj raspodjeli i potrošnji robe, 154.467 Službeni list DFJ, br. 40/1945., 8.6.1945., Rješenje o određivanju predmeta koji spadaju pod plansku raspodjelu i potrošnju, 165.468 Isto, Uredba o regulisanju unutrašnjeg prometa robom, 168.469 Službeni list DFJ, br. 25/1945., 25.4.1945., Zakon o suzbijanju nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže, 125.



233

cijski materijal bilo je teško nabaviti, jer je ranije nabavljan iz uvoza koji sada nije funkcionirao jer su bile prekinute veze, ali isto su tako bile ukinute privatne firme s kojima su domaći proizvođači poslovali. Odjeljenje za pla-nove i koordinaciju iz Beograda uputilo je Federalnoj vladi u Bosni i Her-cegovini vrlo hitan zahtjev “(...) da bi se mogle uspostaviti stare trgovačke veze sa firmama iz pojedinih država iz inostranstva i da bi se te veze što više pojačale bilo bi potrebno da prikupe sa kojim inostranim firmama su stojali u poslovnim vezama i kakve su predmete nabavljali od njih. Nabrojati samo tipične glavne artikle”.470 Impozantan popis firmi uputio je Rudnik Zenica. Od domaćih firmi bilo ih je sedam privatnih iz Sarajeva, Zagreba i Osijeka, a od stranih čak 16, i to sve iz Njemačke. Kada se pogleda popis predmeta uvoza, onda je to sve neophodna oprema za normalnu proizvodnju, a ta vrsta industrije nije ni bila razvijena u Bosni i Hercegovini već se i ranije uvozila. Prema tome, ta vrsta kapaciteta nije se ni mogla obnoviti, jer nije ni postojala. Tako npr., samo za Zenicu uvozili su se: dijelovi za vodovod, čelična užad, kuglageri, vodovodna instalacija, zaptivači za turbine i ugljeni prstenovi, zaštitne plinske maske, gumena zaštitna odijela, aparati za prvu pomoć, mannesmann cijevi, bešarafne čelične cijevi, razni kablovi, prespan papir, vodogrijne cijevi za parne kotlove itd. Ista i slična situacija bila je s ostalim rudnicima i poduzećima. Najveći dio uvoza bio je iz Njemačke i Čehoslovačke. Orijenatacija na uvoz išla je poslije oslobođenja prema Če-hoslovačkoj. “U pogledu dobave magnezitskih i krommagnezitskih opeka, odnosno odgovarajućeg materijala iz Čehoslovačke, ova uprava je još 20.8. o.g. upozorila Savezno Ministarstvo rudarstva, da je potrebno osigurati 80-100 tona magnezitskih opeka i oko 100-150 tona sintermagnezita. (...) Na naše mnogobrojne upite da li možemo očekivati isporuku vatrostalnog materijala, koksa i feromangana iz Čehoslovačke, načelnik je odgovorio da postoji mogućnost da ovo dobijemo iz Čehoslovačke, ali da se ne zna kada će isporuke uslijedit, jer još nije potpisan trgovinski ugovor između naše zemlje i Čehoslovačke”.471 Koliki je bio problem reprodukcijski mate-

470 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 5186/45., Dopis Ministarstva industrije-Beo-grad Federalnoj vladi BiH, 27.7.1945.471 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945, dok. 5559/45., Izvještaj o koksu i vatrostalnom ma-terijalu za naše željezare, 12.10.1945.



234

rijal iz inozemstva, toliko je bilo teško nabaviti i neki osnovni materijal iz susjednih federalnih jedinica. Tako npr. “(...) po nalogu saveznog Rudar-skog nabavnog zavoda u Beogradu, a po ovlaštenju Ministarstva narodne odbrane, otputovao je 27. o.mj. drug Roland Knopfmaher lično u Kamnik da otpremi jedan 15-tonski vagon metanskog eksploziva za bosanske rud-nike. Ova namjera predviđena u Beogradu, nije se mogla međutim ostva-riti, jer su produkcione mogućnosti barutane, u nedostatku sirovina, kraj-nje oskudne”.472 Međutim, “Rudarski odjeljak federalne Hrvatske ne daje odobrenje, da se ovaj materijal otpremi u Bosnu. Motiviše se to time, da i u Hrvatskoj vlada ista oskudica u eksplozivu, a da osim toga i druge federalne jedinice zadržavaju sve što se kod njih zateklo”.473 Ovakvi neuspjesi u na-bavci rješavali su se preko Beograda, a pošto su to bila poduzeća saveznog značaja, bosanskohercegovačko resorno ministarstvo je predočilo potrebe od 8 vagona eksploziva, 150.000 kolutova duplih sporogorućih štapina, 400.000 električnih vremenskih upaljača, 700.000 komada rudarskih kap-sula (...). “Eksploziv kao i štapini su bezuvjetno potrebni – da ne bi došlo do zastoja u proizvodnji (...)”.474 Prema važnosti pojedinih poduzeća stva-rao se prioritet u snabdijevanju potrebnim reprodukcijskim materijalom. U tom smislu, Ministarstvo za konstituantu Demokratske Federativne Jugoslavije od Predsjedništva Narodne vlade BiH tražilo je informaciju o privremenoj unutrašnjoj organizaciji Ministarstva za industriju i rudarstvo. U samoj organizaciji bili su vidljivi prioriteti proizvodnje i ulaganja u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo je bilo podijeljeno na: Samostalni personalni odsjek, Odjeljenje za planove i nadzor, i 5 državnih bosanskohercegovačkih uprava: za ugljenokope, za metalurgijska poduzeća, električna poduzeća, kemijska industrijska poduzeća i upravu kožarskih i tekstilnih industrijskih poduzeća.475 Najviše se ulagalo u strateška poduzeća kakva su bila rudnici

472 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 5699/45., Izvještaj delegacije u Zagrebu Nabavnom odsjeku Ministarstva industrije i rudarstva, 31.8.1945.473 Isto.474 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 5699/II., Potrebe rudnika u Zenici upućene Ministarstvu rudarstva D.F.J., 6.9.1945.475 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 8727/45., Odgovor Ministarstvu za konstitu-antu DFJ, 27.8.1945.



235

i željezara u Bosni i Hercegovini, a ostalim poduzećima kojima nije bio definiran pravni status i nije određen prinudni upravitelj, a koji je jedini bio u poziciji da se kao takav javlja banci, nisu dodjeljivani krediti. Osim toga, svima kojima je definiran status, ali nisu bili uključeni u opći gospodarski plan, također nisu davani krediti.476

Krajem 1945. godine, uglavnom, su se uredili odnosi i sa svim radnjama na području Federalne Bosne i Hercegovine. “Fizička i pravna lica koja obavljaju radnju na osnovu ovlašćenja odnosno dozvole imaju u roku od dva mjeseca po stupanju na snagu ove Uredbe svoju radnju prijaviti u cilju registracije kod sreskih, odnosno gradskih, u stepenu sreskih, rejonskih n.o. (...) Po stupanju na snagu ove uredbe nadležni narodni odbori dužni su u roku od mjesec dana ustrojiti registre radnja”.477

Korespondencija među državnim organima, čak i u vezi s gospodarskim problemima, odiše posebnom šablonskom frazeologijom, i kada se izađe iz te sheme moglo je doći i do neželjenih posljedica, kao npr. “Prigovor nije umjestan, da se u pogledu sječe i otpreme drveta iz Nemile – ‘Obnavlja ista pjesma kao prošle godine’, a i radi se pod sasvim drugim okolnostima. Ukoliko pak referent odnosno pisac dopisa br. 4616/45. svojim prekorom namjerava istaknuti, da se je lani premalo drveta izvezlo za okupatora i time u vezi okupator dobio premalo ugljena, takav se slučaj nikako ne slaže sa duhom i principima današnjeg poretka. Ovakve pojave, nema sumnje, zaslužuju najozbiljnije interesovanje i mjere nadležnih vlasti”.478 Najveća odgovornost bila je na načelnicima i direktorima, pa su tako oni bili i naj-odgovorniji kada nisu bili ostvareni očekivani planovi. Jedan od tih direk-tora je smatrao: “Što sječa ne ide kako je poželjno, a da su tome krive niske nadnice i što rudnik ne izdaje radnicima u šumi potrebnu hranu, također nije moja krivica, pa me samo čudi, kako mogu biti ja kriv, što se posao ne

476 ABH,MIR NR BIH, kut. 2/1945., dok. 8051/45., Zaključci sa konferencije održane na poziv Ministra finansija 25.10.1945. godine po pitanju kreditiranja manjih državnih industrijskih preduzeća kod Privredne banke za Bosnu i Hercegovinu, 7.11.1945.477 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 8246/45., Uredba o registraciji radnja na području Federalne Bosne i Hercegovine, 15.11.1945.478 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 6024/45., Dopis direktora državnog rudnika u Kaknju upućuje dopis Opštem odjeljenju resornog Ministarstva, 29.8.1945.



236

odvija povoljno”.479 Osim organiziranja proizvodnje na direktorima je bila i obveza da politički djeluju na radnike, da ih animiraju u radu, uz obećanja “o boljim danima”.

Rudnike je čuvala vojska, a u direkcijama se podvlačila potreba zadrža-vanja postojeće i zapošljavanja nove radne snage, ali osobito je naglašena potreba zaštite kvalificiranih radnika, neophodnih za stručne poslove, a od-mah se vodilo računa i o školovanju stručnog kadra. Ova vrsta škola bila je u sastavu industrije, a provjereni i sposobni inženjeri su bili vrlo bitni za njihovo funkcioniranje. Osim plana upisa prema potrebama struke, dječa-cima, polaznicima šegrtske škole, izlazilo se u susret u izboru zanata, kada se to moglo udovoljiti u okviru plana.480 O radničkom podmlatku tijekom ovog vremena vodila se briga na način da budu povezani s poduzećima i proizvodnjom, a nastojali su se također osnivati i đački domovi u kojima bi šegrti imali smještaj i hranu.

Izvješća o pojedinim proizvodnim kapacitetima bila su brojna, jer je bila obveza slati ih nadležnim organima. U njima su naznačavani isti ili slič-ni problemi. Vrlo detaljno su naznačena oštećenja, mogućnosti pokretanja proizvodnje, minimalne potrebe u energiji, rezervnim dijelovima, radnoj snazi, komunikacijama i sličnom, odnosno ukazivano je na najosnovnije potrebe neophodne za pokretanje i održavanje proizvodnje. Planovi su bili veliki, a mogućnosti vrlo skromne. Nedostatak mehanizacije nadoknađi-vao se fizičkom radnom snagom, gdje je god to bilo moguće. Nedostatak osnovnih sirovina bio je stalno prisutan, jer prerađivačka industrija nije bila u funkciji onoliko koliko je bilo potrebno. Postojeće zalihe, ukoliko ih je bilo, donekle su pomogle osiguravajući najpotrebnije količine.

Inzistiranje na kontinuiranom vođenju statistike i evidencije o svim, pa i najmanjim detaljima, pomoglo je u sagledavanju stanja u svim sektori-ma proizvodnje. Principom konferencija dogovarane su aktivnosti i načini snabdijevanja, ali zaključci, kojih su se morali pridržavati, u praksi uglav-nom nisu mogli biti ostvarivi. Taj princip rada bio je obvezatan za sve obla-

479 Isto.480 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 1145/45., Rudnik i željezara Zenica-Povjereništvu za rudarstvo, 19.4.1945.



237

sti djelovanja. Već u proljeće 1945. godine, na bazi sakupljenih podataka, direkcije su imale uvid u stanje “na terenu”, pa je zadatak bio na najbolji način uvezati proizvodnju, naravno prilagoditi je mogućnostima, ali i na-stojati da se postigne više od zacrtanog. Međutim, mogućnosti su bile vrlo skromne. Vrijednost tih podataka i počeci uvezivanja proizvodnje i raspo-loživih sirovina mogu se ilustrirati na primjeru rudarstva. Na konferenciji u Direkciji državnih rudarskih preduzeća iskazane su potrebe za proizvodnju rudarskih produkata u sljedećem materijalu: benzinu, karbitu, ulju, jam-skom drvetu, japiji, balvanima, cementu, stočnoj hrani, kremenju za lampe, dinamo žici, sumporu i solnoj kiselini, koksu i ostalim materijalima.481 Za svaku od ovih potrebnih sirovina postojale su velike prepreke u nabavci. Ilustrativan primjer je sljedeći: “Ing. Šuštarčić izjavljuje, da na terenu ima dovoljna količina isječenog drveta i to u Varešu i Nemili, ali je potrebno da se isto izvuče. Taj bi se rad mogao obaviti samo pomoću konja s tim, da se ima na raspolaganju bar 6 pari. Napominje, da je velika oskudica u konjima i da je to jedini problem koji koči izvlačenje već isječenog drveta. Ujedno izjavljuje, da bi se i taj problem mogao eventualno povoljno riješiti, ako bi se pribavila dovoljna količina zobi za ishranu konja, ali ju je teško nabaviti. Stoga se zaključuje, da se što hitnije pribavi dovoljna količina zobi, koja će se staviti na raspolaganje ing. Šušterčiću, a on će se pobrinuti da na samom terenu, iz okolnih sela iznajmi potrebne konje”.482 Kada se uzme u obzir samo ovaj primjer vezan za sirovinu u jamskoj japiji, koja je neop-hodna za osiguravanje jama, i to drveta koje je već postojalo “na terenu”, te nepostojanje najosnovnijih sredstava za prijevoz i nezadovoljstvo seljaka kojima su uzimani konji i zob, može se pretpostaviti koliki su bili problemi u pokretanju proizvodnje vezani za nabavku kremena za lampe, dinamo-žice, feromangana, što je trebalo nabavljati iz inozemstva. Za najpotrebnije proizvode kao što su bili žica i ekseri, Željezari Zenica bile su neophodne sumporna i solna kiselina, a da se ne govori o koksu, jer “(...) za visoku peć u Varešu je potrebno dnevno 20 vagona koksa i sa sadašnjom zalihom moglo bi se pokriti jedva potreba za jedan mjesec dana. Pošto se koks vje-

481 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 1170/45., Zapisnik konferencije održane dne 15.IV.1945. u 14 časova u Direkciji državnih rudarskih preduzeća u Sarajevu.482 Isto.



238

rovatno neće moći kroz dulje vrijeme nabavljati, to se visoka peć za sada neće paliti, ali će se voditi stalna briga o dobavi koksa”.483 Problemi su se javljali i s eksploatiranim ugljem koji nije mogao biti transportiran jer nisu popravljeni mostovi, zatim željezničke pruge, utovarne stanice i slično. Sve je to otežavalo proizvodnju. U općoj nestašici energetskih sirovina planski su se distribuirale količine iz svakog rudnika, pa tako npr. “Rudnik Breza sve krupne vrste uglja da dostavi državnim željeznicama, 1 vagon orašastog dnevno Željezari Vareš, 1 vagon bolnicama (1 dan civilna, a 1 dan vojna bolnica), a svu ostalu količinu orašastog ugljena elektrani u Sarajevu, od sit-nog ugljena otpremiće 2-3 vagona u Vareš za Pivaru preko Državno nabav-no-prodajnog ureda u Sarajevu, a ostale količine sitnog ugljena deponovati i prema potrebi odpremiti”.484 Stroga raspodjela proizvodnje i distribucije i za njih potrebnih sirovina, vršena je isključivo preko Državnog nabavno-prodajnog ureda i to sve nabavke i liferacije iz državnih rudarskih podu-zeća. Osim organiziranja proizvodnje, bilo je potrebno uspostaviti i naviku redovitog dolaženja na posao. U tom smislu su rudnici uglavnom postupali na isti način: “Novčanih kazni nema. Za prestupe i prekršaje primjenjivati će se kazne u vidu smanjenja sledovanja hrane i životnih potrebština, od-nosno u težim slučajevima kao i nakon trećeg opetovanja krivice odnosno kazne, krivac će se predati na postupak NO odboru, odnosno Komandi mjesta. Svi prometi imaju ustrojiti knjigu kazne, koja se redovno podnosi upravi preduzeća”.485

Nedostatak radne snage osjećao se u svim djelatnostima. Uz neadekvat-nu ishranu, opterećenje postojeće radne snage bilo je ogromno. S istim stručnim radnicima, kojih nije bilo mnogo, morali su se obaviti mnogi ne-ophodni poslovi. Svi ti planirani zadaci bili su povezani, odnosno uvjetovali su jedni druge, pa tako npr. Generalna direkcija Jugoslovenskog čelika u Sarajevu obraća se rudnicima i željezarama u Varešu i Zenici te rudniku Brezi da pošalju svoje tesare, bravare, zidare i ostale kvalificirane radnike

483 Isto.484 Isto.485 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 1195/45., Jugoslovenski čelik a. d. Rudnik i željezara Vareš Majdan- Povjereništvo za rudarstvo ZAVNOBiH-a, 24.4.1945.



239

na ispomoć pri obnovi željezničkih pruga koje su neophodne za transport uglja i gotovih proizvoda iz spomenutih poduzeća, a da ne ugroze proi-zvodnju. To je bilo nemoguće ostvariti. Oskudica u stručnoj radnoj snazi bila je najviše izražena. Odjeljenje za planove i nadzor Ministarstva in-dustrije i rudarstva je “(...) na osnovu prikupljenih podataka od rudnika, talionica i ostalih ind. preduzeća pod njegovim nadzorom zatražilo za ova preduzeća preko novina, radio emisije, javne berze rada i od Štaba VI. Ar-mije – Komande pozadine Sarajevo potrebite stručne radne sile zatraživši od poslednje, da mu stavi na raspolaganje potrebiti broj stručnih radnika iz redova zarobljenika”.486 Rudnici u Banjoj Luci, Ljubiji, Zenici, zatim željezare u Varešu i Zenici, ciglana Baškarad (Turbe kod Travnika) iskazali su potrebe za 546 stručnih radnika, a javila su se samo trojica, Dionička pivara Sarajevo, rudnici u Kaknju, Brezi i Zenici tražili su preko 1.000 rad-nika, koje nisu mogli dobiti. “Komanda pozadine Štaba VI. Armije nakon prvog traženja zarobljenika odgovorila je negativno sa obrazloženjem, da zarobljenike stručne radnike treba za popravke vojnih kasarni”.487 Razlozi takvom stanju bili su višestruki: s obzirom na obnovu, bila je velika potra-žnja stručne radne snage; mnogi stručni radnici nisu htjeli ići iz gradova, osobito iz Sarajeva u provinciju; jedan je dio bio angažiran u vojsci, pa će se demobilizacijom određenih godišta njihov broj povećati, ali se i određen broj povukao s neprijateljskim vojnim jedinicama. Na drugoj strani, po-kazivao se veći interes za uredske poslove u Sarajevu, tako npr. “Bratinska blagajna u Sarajevu koja je putem novinske anonse tražila 5-6 početnih kancelarijskih sila, u vezi s čime je predato blizu 100 podnesaka za namje-štanje, dok istovremeno okružni i sreski narodni odbori u unutrašnjosti općenito oskudijevaju sa kancelarijskim radnim silama”.488

Uz gore navedene teškoće u ishrani radnika, što je bilo prisutno u cije-lom društvu, vladali su vrlo nepovoljni uvjeti i rada i života uopće. Ogromni problemi javljali su se i u vezi s odjećom, a pogotovo obućom. Postojali su

486 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 4294/45., Suzbijanje nezaposlenosti i raspodje-la radne snage, 26.7.1945.487 Isto.488 Isto.



240

primjeri da su radnici bili bosi i nisu bili u stanju doći na posao, osobito u zimskim uvjetima, i to u poduzećima od vitalnog interesa. “Naši radnici i namještenici, specijalno ovde u Varešu, veoma su slabo stali sa obućom. Sada preko ljeta ovo je stanje još nekako snošljivo i ne ugrožava redovan rad preduzeća, ali dolaskom jeseni, hladnoće i zime, što u Varešu srazmjer-no rano nastupa, stanje radnika i namještenika obzirom na obuću biti će vrlo nepovoljno. Može se uzeti kao vrlo lahka mogućnost da radništvo tada uslijed pomanjkanja obuće neće moći dolaziti redovito na posao, što će svakako imati za posljedicu opadanje učinka, kao i uopće ugrožavanje re-dovnog rada preduzeća. Osim toga, uslijed slabe obuće doći će tada opet do masovnih oboljenja, što se također vrlo nepovoljno odrazuje u radu pre-duzeća (...)”.489 Također, bolesnim je rudarima bilo teško pomoći jer “(...) pred početak rata imali smo po rudnicima 21 ljekara, a danas imamo svega 4 – po jednog u Varešu i Kaknju, i 2 u Zenici. Imali smo u Sarajevu 2 ljekara, danas nemamo ni jednog”.490 Sve to ukazuje na vrlo teške radne uvjete nakon oslobođenja zemlje i pokretanja proizvodnje. Ovaj problem se nastojao nadvladati tako što bi se Javna berza rada i Odsjek za socijal-na pitanja uzajamno izvještavali o ponudi i potražnji radne snage, zatim odlukom da nezaposleni kancelarijski radnici u Sarajevu moraju prihvatiti posao u okružnim i sreskim narodnim odborima, a za proizvodne stručne radnike da se angažira veći broj šegrta u raznim industrijskim školama u organizaciji i pod nadležnošću Ministarstva industrije i rudarstva. Potre-be za stručnom radnom snagom nisu mogle čekati radnike nakon dužeg školovanja, pa je najčešći način bio organizirati različite tečajeve u okviru industrijskih i rudarskih poduzeća. Tečajevi su organizirani na sličan način, pa se na jednom primjeru može opisati njihovo organiziranje. “Obzirom na potrebe Državnog rudnika u Mostaru, gdje se osjeća nestašica kvali-fikovanih radnika-rudara, bili smo mišljenja, da prije svega treba održati tečaj, kojemu je svrha da sposobnim i marljivim mladim radnicima prikaže temelje rudarske tehnike; da ih uputi kako da rezultate ove tehnike upotre-

489 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 3590/45., Državna topionica i livnica Vareš-Majdan iskazuje potrebe radnika i namještenika obućom Upravi državnih b-h metalurgi-jskih preduzeća, 19.6.1945. 490 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 2011/45., Izvještaj Glavne bratinske blagajne za osiguranje rudarskih radnika i namještenika u Sarajevu, 30.5.1945.



241

be korisno prilikom svog rada. Konačno, da tečajce kratkim predavanjem iz oblasti radničkog zakonodavstva i srodnih područja učvrsti i izgradi i, politički”.491 Trajanje tečaja bilo je 3 mjeseca, planiran je za 20 polaznika, ne mlađih od 18, ali ni starijih od 35 godina, morali su biti pismeni i imati jednu godinu iskustva na jamskom radu. Polaznicima tečaja bilo je vrlo naporno, jer su radili od 7 do 12 sati u prvoj smjeni, a svako popodne imali po tri školska sata i jamske vježbe koje su mogle trajati i duže od tri sata. Nastavnici su bili rudarski inženjeri i nadzornici. Nastavni plan i program bio je obiman: opće obrazovanje 14 sati (narodni jezik, historija, razgovori, historija radničkog pokreta, radničko zakonodavstvo, razvijanje radničke svijesti); račun i geometrija 20 sati; čitanje karata i planova 5 sati; geologija 14 sati; prva pomoć 9 sati i rudarstvo 162 sata (otvaranje i priprema, otkop, zasipavanje, uzdržavanje, jamsko građevinarstvo, rudarsko strojarstvo, tran-sport, izvoz, jamska rasvjeta, odvodnjavanje, jamski požari, oplemenjivanje jamskih proizvoda i eksploziv).492 Prema ovim najosnovnijim podacima polaznici tečajeva bili su veoma opterećeni i poslom i obukom. To su bili izuzetni napori u osposobljavanju stručne radne snage potrebne za obnovu. Ovaj tečaj u Mostaru bio je vrlo uspješan i poticajan za ostale rudnike pa je na održanoj konferenciji o ovom pitanju zaključeno: “Na svim rudnicima treba otvoriti tečajeve za kopače, pomoćne kopače, predradnike i lagumaše.(...) U Mostaru i sada radi takav tečaj sa vrlo dobrim uspehom i dobrim na-stavnim planom, pa bi trebalo isti zadržati, umnožiti i razaslati ga ostalim rudnicima. U oskudici inžinjera mogu i rudarski nadzornici /štajgeri/ koji imaju dugogodišnje iskustvo biti predavači na ovim tečajevima”.493 Tečajevi su bili neophodni da bi se mogla proizvodnja pokretati i organizirati, ali već tada, u ljeto 1945. godine, vršene su pripreme za obnavljanje rada Rudarske škole u Zenici u školskoj 1945./46. godini.494

491 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 4451/45., Direkcija Državnog rudnika Mostar dostavlja plan rada za stručni rudarski tečaj Opštem odjeljenju Ministarstva industrije i rudarstva, 1.7.1945.492 Isto. 493 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 3962/45., Konferencija o stručnoj nastavi Odelenja za planove i nadzor upućuje zaključke Opštem odelenju, 13.7.1945.494 Isto.



242

Opterećenje za rudnike bilo je i u organiziranju straža u rudnicima. Tako je “(...) osnovana rudnička straža od 30 ljudi koja je dovoljna za po-trebe rudnika u mjestu Kakanj, dočim za Ričicu treba postaviti 4 čovjeka i za Novu Jamu 2 čovjeka. Svi ljudi koji su odabrani u stražu povjerljivi su i odani N.O.P. te njihovo patriotsko osjećanje, dokazano ranijim radom. (...) Da se na nadležnom mjestu dobije za potrebe rudarske straže dvije strojnice, 15 pušaka i pedeset bombi”.495 S vanjske strane su se oružanom stražom čuvala postrojenja od neprijateljski raspoloženih grupa, a unutar poduzeća vršila se provjera i preduzimale mjere protiv takvih: “Glede rad-nika koji su fašistički raspoloženi (...) da svi prometni upravnici podnesu spiskove takovih radnika pod ličnom odgovornošću, a isto tako prome-ti će dostaviti spiskove nadzornog osoblja, predradnika i ostalih, koji su fašistički nastrojeni ili su od ustaških vlasti bili protežirani i preko reda unapređivani”.496 Upravnici i njihovi pomoćnici imali su velike ovlasti u rasporedu radnika na posao, pogotovo kada je u pitanju njihova politička podobnost, pa su bez velikih komisijskih rasprava uglavnom to činili na sljedeći način: “Drug Gliha objašnjava kako je Lukić Ivanku morao pre-mjestiti sa telefonske centrale u materijalni magazin, potom uprava zaklju-čuje što je imenovana ustaški nastrojena, a k tome nema školske spreme, da se dade na rad vanjskom prometu. (...) Terzić Jelena moli za zaposlenje, pošto joj je poginuo brat u partizanskim redovima, te uprava zaključuje da se primi u telefonsku centralu”.497 Primjera ovakve vrste može se navesti veliki broj, a ona pokazuju da su poduzeća, na osnovi vlastitih saznanja ili saznanja organa narodnooslobodilačkog fronta ili partijskih organiza-cija, vršila provjeru uposlenih, njihovo premještanje na manje odgovorna mjesta ili su ih otpuštali, a određen broj radnika, među kojima je bilo i onih stručnih, već se bio povukao s neprijateljskim jedinicama. O takvi-ma je Ministarstvo industrije i rudarstva izdalo naređenje i distribuiralo ga upravama rudnika: “Naređuje se upravi da se brišu iz spiskova svi oni radnici i namještenici, koji su se evakuirali sa okupatorom i ustašama. Treba

495 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. bez br., Zapisnik sa sjednice Uprave rudnika u Kaknju, sastavljen 25.4.1945.496 Isto.497 Isto.



243

sastaviti spisak svih onih radnika i namještenika koji su bili domobrani, četnici i legionari iza 15.1.1945. zatim ustaše i D.V.Z. pa te spiskove treba dostaviti nadležnoj Komandi mjesta radi znanja”.498 O kadrovskoj politici se također vodilo računa. “Čuvali” su se stručni radnici, inženjeri, tehničari, majstori različitih zanata, važni u podizanju proizvodnih pogona, ali isto tako i u stručnoj nastavi za polaznike različitih industrijskih škola. Kadrove na rukovodećim mjestima su postavljali najviši državni organi, pa tako npr. zbog značaja Željezare Zenica iz Kabineta Vlade DFJ, ministar industrije Andrija Hebrang, na osnovi Odluke AVNOJ-a od 21. studenog 1944., po-stavlja ing. Nikolu Gakovića, dotadašnjeg tehničkog upravitelja poduzeća “Sartid”, za upravnika cjelokupnog poduzeća Željezare Zenica.499 To je bio prelazak na stalne organe upravljanja, jer je imenovanjem upravnika raspu-štena dotadašnja privremena uprava, koju je bilo postavilo Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, zaslužnih za rad u prijelaznom periodu u preuzimanju poduzeća. Ovo imenovanje primjer je općeprihvaćenog načela funkcioni-ranja “naročitog sistema nomenklatura”, tj. na različitim razinama postojale su “nomenklature” utjecajnih mjesta za koja se tražilo odobrenje određene partijske instance. Ustvari, na svim mjestima trebalo je osigurati politič-ku lojalnost odabranih osoba. Mada to u vezi s naimenovanjem u Zenici nije bio slučaj, bilo je primjera da je bila važnija ideološka podobnost nego stručnost u djelatnostima kojima su se uposleni bavili. Iako je Zenica ima-la prioritet u zadovoljavanju potreba i omogućavanju proizvodnje, ipak su njeni radnici osjećali poslijeratnu oskudicu kao i ostali, što pokazuje jedan ulomak iz obraćanja resornom ministarstvu: “Ovom prilikom molimo da nam se kod iduće dodjele namirnica po mogućnosti nastoji dodijeliti i šećer makar za radnike i namještenike ako već nije moguće i za njihove obitelji, ali svakako treba da nam se dodijeliti šećer za bolesnike u bolnicama rud-nika i željezare kojih ima prosječno dnevno oko 60, te za porodilje, kojima bi šećer izdavali po receptima ljekara”.500 Problemi u vezi sa snabdijevanjem

498 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., Naređenje Ministarstva industrije i rudarstva, 9.5.1945. 499 Službeni list DFJ, br. 2/1945., 6.2.1945.500 ABH, MIR NR BiH, kut. 2/1945., dok. 2567/45., Zahtjev nabavljačke zadruge iz Ze-nice-Ministarstvo industrije i rudarstva, 1.6.1945.



244

stanovništva hranom, obućom, odjećom, ogrjevom i ostalim potrepštinama dugo su ostali prisutni u bosanskohercegovačkom društvu.

Jedan od brojnih izraženih problema bilo je stambeno pitanje, kako za one koji su tražili stan tako i za one koji su imali višak stambenog prostora prema novouspostavljenim zakonskim propisima. S obzirom na nedostatak stambenog prostora u gradovima, posebno u većim, a napose u Sarajevu, već od kraja 1945. godine, kada je donesen Zakon o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorijama,501 zatim njegove izmjene,502 te ponovne dopune503 i još neke manje odluke, nastojalo se regulirati ovo goruće pitanje stambe-nog prostora. Svaka od ovih naznačenih zakonskih mjera, ali i onih koje su se dešavale izvan normom propisanih odluka, izazivala je podozrenje i nezadovoljstvo uglavnom gradskog stanovništva koje je u «novoj vlasti» vidjelo uzurpatore svoje privatnosti i obiteljskog života. Pritiskom radne snage na industrijske i gradske centre, tijekom godina stambeni problem se pogoršavao. Mada je Ministarstvo građevina poduzimalo brojne projekte u vezi s izgradnjom baraka, novih zgrada, ipak su da bi se podmirile potrebe to bile prevelike investicije za jednu siromašnu zemlju. Prateći arhivsku dokumentaciju spomenutog ministarstva, bez obzira na broj izgrađenih stanova, uočava se da se ovaj akutni problem nije mogao riješiti. Odluke i uzurpacije u vezi s oduzimanjem «viška» prostora, bilo stambenog ili po-slovnog, bile su isto tako povod negodovanju kao i otkup ili kolektivizacija zemlje na selu. Ove «revolucionarne mjere» poslije završetka rata navođene su, u razgovorima ljudi, kao najčešći primjeri negativnosti komunističkog društva. Međutim, čvrsti policijski režim i nemogućnosti negodovanja bez političkih posljedica učinili su da se ove, kao i mnoge druge odluke, spro-vedu u djelo. Kako je odmicalo vrijeme i pritisak na gradove rastao, tako je stambeni prostor postajao sve više skučen. Nakon usvojenih zakonskih

501 Službeni list Federalne BiH, god. I., br. 29., 19.12.1945. Zakon o raspolaganju sta-novima i poslovnim prostorijama, 235.502 Službeni list NR BiH, god II., br. 29., 17.7.1946., Odluka o broju i veličini stambenih prostorija koje imaju ostati stanarima u slučaju oduzimanja dijela stana, 360.503 Službeni list NR BiH, god.II., br. 50., 20.11.1946., Odluka o broju i veličini stambenih prostorija koje imaju ostati stanarima u slučaju oduzimanja dijela stana, 579.



245

rješenja, Odluka504 početkom 1948. godine najbolje ilustrira taj problem. Mada se do tada izgradio određen broj stambenih zgrada, pritisak je bio i dalje izuzetno snažan. Protokom vremena jedinica stambenog prostora se smanjivala pa se “(...) pod stambenom prostorijom smatra prostorija koja ima: minimum prostora, direktno osvjetljenje i mogućnost zagrijavanja. U stambeni prostor ne spada: ostava, kupatilo, predsoblje, kuhinja koja služi za više stanara i kada ne prelazi potrebni minimum za kuhinjsku prostoriju. U minimum prostora za kuhinju smatra se prostor na kojem se racional-no može smjestiti štednjak, kuhinjski stol, kuhinjski ormar (kredenac) i vodovod. Ukoliko se osim gornjeg može u kuhinju smjestiti ležaj, onda se taj dio kuhinje smatra stambenim prostorom”.505 Spomenutom Odlukom regulirana su prava uživaoca stana. Na raspolaganje im se ostavljaju sljedeće prostorije: “a) bračnom paru bez djece, bračnom paru sa jednim, dvoje ili troje djece ispod 14 godina; trima odraslim osobama istog spola bez obzira da li su članovi porodice ili ne – jedna soba; b) bračnom paru sa više od troje djece ispod 14 godina, sa jedno do troje djece istog spola iznad 14 godina kao i porodici odnosno uživaocima stana sa više od 3 odrasla člana različitog spola (do 3 člana muškog i 3 člana ženskog spola – dvije sobe; c) na svaka 3 daljnja člana porodice ili uživaoca stana istog spola – još jedna soba”.506 Skučenost je propisana i kvadraturom, koja je za jednu osobu bila 8, za dvije 12, a za svaku sljedeću osobu po 6 kvadrata. Jednu radnu sobu koja se nije mogla oduzeti dobivali su umjetnici, znanstvenici i javni radni-ci, društveno angažirani i naklonjeni “novoj vlasti”, a bolesničku sobu oni koji su bolovali od “otvorene tuberkuloze” ili neke druge zarazne bolesti i takvi se nisu mogli ni useliti u tuđi stan.507 Svakodnevni život u zajed-ničkim kuhinjama, zahodima, hodnicima i posebnim sobama u jednom stanu, predstavljao je zasigurno noćnu moru i vlasnicima i novopridošlim uživaocima zajedničkih stanova. Ovo je jedna od zanimljivijih tema poslije 1945. godine, ali iziskuje obimnije istraživanje, jer bi na jednom sociološ-

504 Službeni list NR BiH, god. IV., br. 3., 21.1.1948., Odluka o broju i veličini stambenih prostorija koje mogu imati porodice i lica, 40.505 Isto.506 Isto.507 Isto.



246

kom uzorku, tj. možda uzorku samo jednog grada, bilo potrebno analizirati brojnost takvih stanova, zatim strukturalna obilježja uživaoca stana i dose-ljenih stanara, podjelu jednog stana između dviju ili više obitelji iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. To bi možda moglo donekle odslikati dramu sudara ruralnog i urbanog poslije 1945. godine, a sve u okviru ideološko-političkog koncepta stvaranja socijalističkog društva.

Siromaštvo.kao.odrednica.gospodarskog.razvoja

U svakom dijelu društva osjećale su se posljedice rata, razaranja i pljačke, što se nastojalo popraviti u periodu obnove, ali su opća nestašica i siromaš-tvo učinili to vrijeme izuzetno teškim, nesigurnim i oskudnim. Opterećenja na poljoprivredu nisu prestajala, čak su se povećavala, a seljak koji je iznio svu težinu rata nastavio je borbu za golu egzistenciju. Sukladno proklami-ranim ciljevima “industrijalizacije i elektrifikacije” kao odrednica ekonom-skog prosperiteta, “nova narodna vlast” protežirala je uzdizanje radnika kao nove snage u izgradnji socijalizma. U partijskim dokumentima seljaštvo se označilo kao važan činilac u ratu, ali je u miru orijentacija trebala biti pri-vlačenje što više radne snage u industrijska i prerađivačka poduzeća. Taj se proces kretao vrlo sporo, što je uočljivo iz socijalne strukture stanovništva. Međutim, ponuđeni uvjeti života i rada u rudarskim, industrijskim i dru-gim poduzećima nisu bili nimalo primamljivi za “radničku klasu” koja je trebala iznijeti Prvi petogodišnji plan.

Da bi se uspješno izvršavali zadaci regrutiranja radne snage, 1946. go-dine osnovano je Ministarstva rada, na osnovi čije dokumentacije se može napraviti djelomičan uvid u tadašnje životne i radne uvjete. Pod nadlež-nošću ovog Ministarstva bila su sva najvažnija poduzeća “republikanskog značaja” u Bosni i Hercegovini određena sukladno karakteristikama done-senim prema odluci Privrednog Saveta FNRJ.508 U adresaru je pobrojeno 56 poduzeća iz sljedećih industrijskih grana: prehrambene (4), tekstilne (11), kožarske (6), kemijske (3), građevinske (13), metalne (4) i drvne (15).

508 ABH, fond: Ministarstvo rada Narodne Republike Bosne i Hercegovine (dalje:MRA NR BiH), kut. 7/1946., dok. 1028/46., Novi adresar industrijskih preduzeća na teritoriji Bosne i Hercegovine, 13.8.1946.



247

Prema broju poduzeća priorit je stavljen na drvnu, zatim na građevinsku, tekstilnu i kožarsku industriju. Iz pregleda je uočljivo da su sva ta poduzeća, bez obzira je li vlasništvo državno, privatno, pod sekvestrom, ili sa mješovi-tim kapitalom, bila uključena u proizvodni plan.

Redni.broj

Naziv.i.sjedište.poduzeća

Raniji.naziv.prije.1939.

Vlasništvo

Je.li.uklju-čeno.u.plan.proizvod-nje?

I..Prehrambena.industrija

1.Državna tvornica tijesta, Koševo - Sarajevo

Tvornica tijesta“Lah”

državno u planu

2.Državna pivovara i tvorni-ca tjestenina, Delibašino Selo, Banja Luka

Pivovara i tvornica tjestenina, d.d.

državno u planu

3.“Bosna” tvornica tjesteni-na, Zenica

Isti privatno u planu

4. Dionička pivara, Sara-jevo

Isti60 % državno30% privatno

10% nepoznatou planu

II..Tekstilna.industrija

5.Predionica državne tka-onice ćilima,Ilidža – Sa-rajevo

Isti državno u planu

6.Tkaonica platna “Ukrina”, Derventa

“Ukrina” industrij-sko i trgovačko, a.d.

sekvestar u planu

7.Tkaonica platna “Vitko-vić”, Mostar

Manufaktura “Vit-ković”, a.d. Fabrika platna, Mostar

sekvestar u planu

8.Prva sarajevska TkaonicaPlatna “Vila”, ČengićVila - Sarajevo

Fuzija: “Vila”, d.d. za tekstilnu industriju i “Silvio Salom” tkaonica

sekvestar u planu

9.Tekstilna industrija “Šik” Sarajevo

Trikotaža “Šik”, Sarajevo

sekvestar u planu

10.Trikotažna industrija “Ključ”, Sarajevo

Fuzija: Fabrika ča-rapa “Avram Levi” i Trikotaža “Drina”

sekvestar u planu

11.Tvornica čarapa “Bosna”, Bosanski Brod


12.Tvornica čipaka i traka“Texta”, Sarajevo

Isti sekvestar u planu



248

13.Državna tkaonica ćilima, Sarajevo


14.“Obnova”, d.d. za isko-rištavanje sirovina, Sa-rajevo


15.

Sarajevska industrija svi-lenog prediva i konca“M. Zinhasović”, Sara-jevo


III..Kožarska.industrija

16.Državna tvornica kože, Visoko

Fuzija: Radionica kože “Čabarabdić”, Radionica kože, “Sirćo”Tvornica kože “Furenko”, Derventa

sekvestar u planu

17.Državna kožarsko krznar-ska škola, Visoko


18.Tvornica koža “Braća Fra-njić”, Bugojno


19.“A. Landa”Radionica za preradu kože, Tuzla


20.Tvornica koža “Jakuš i drug”, Banja Luka


21.Državna tvornica obuće, Banja Luka

Tvornica obuće “Turčinhodžić”

državno u planu

IV..Kemijska.industrija

22.“Astro”, k. d.tvornica sapuna Alipašin Most

Tvornica sapuna i kristalne sode “Pe-tra Evangelidisa”

državno u planu

23.“Hercegovina” - tvornica sapuna, Mostar

“Hercegovina”, tvornica sapuna,“Braća Mihajlović”

sekvestar u planu

24.“Aga Ruše”,tvornica kisika,Alipašin Most

Osnovano 1940. g. kao filijala “Aga Ruše”, Maribor

državno u planu

V..Građevinska.industrija

25. Državna ciglana, Sarajevo

Ciglana “Atijas, Majer, Levi, Braun i Mehmedić”, Sa-rajevo

državno u planu

26.“I. Krajiška”, tvornica cigle i crepa, Prijedor

Isti70 % državnog30 % privatnog

u planu



249

27. Državna ciglana, VisokoCiglana “Handžić”, Visoko

državno u planu

28.Ciglana “Slavinovići” Tuzla

Ciglana “Ibrahimo-vić”, Slavinovići-Tuzla

državno u planu

29.Državna ciglana, Banja Luka

Ciglana “Husedži-nović”

državno u planu

30.Ciglana“M. Paskolo”,Banja Luka


31.Državna ciglana,B. Jankovac, Bosanska Gradiška

Ciglana “dr. Šur-kić”, B. Jankovac

sekvestar u planu

32.Ciglana “Kantardžić”, Brčko


33.Ciglana “Levia”, Bosan-ska Dubica

Ciglana, “A Levia” državno u planu

34.Ciglana “Pribičević-Muf-tić”, Bosanski Novi


35.Ciglana “Jeftanović”,Sarajevo


36.Tvornica gipsa “Sadra”, Donji Vakuf

“Savo Jeftić i dr.”, Beograd

državno u planu

37.Zavod za impregnaciju pragova, Vitez


VI..Metalna.industrija

38.Metaloindustrija “Ančić i drug”, Sarajevo


39.Ljevaonica kovina i želje-za, Tuzla

“Josip Stakne”,Tuzla

državno u planu

40.“Vladimir Merčep” in-dustrija metalne robe, Sarajevo


41.Kovačka zadruga s.o.j., Kreševo


VII..Drvna.industrija

42.Šumsko ind. pred.“Romanija”, SarajevoPogoni:Pilana “Vijenac”, Pale “Lučić i Šauli” državno u planu

Pilana “Drvoza”, Pale “Helena Ler”priv. pod državnim

u planu

Državna pilana, Vasin Han

“Stokić Nedeljko” državno u planu



250

Državna pilana, Hadžići “Braća Nanić” državno u planu

Državna pilana,Fojnica i Zimija

“Braća HadžiŠabanović”

državno u planu

Pilana “R Salihagić”, Ostružnica-Fojnica

Ostavina“R. Salihagić”

privatno u planu

Pilana “Todorović i drug”, Ilijaš

“Todorović i Do-hah”

privatno u planu

Pilana “Guječ i sin”, Pod-grab Sjetlina

“Pero Guječ” privatno u planu

P.”Braća Šišić”, Vareš “Braća Šišić” privatno u planu

43.

Šumsko ind. pred. «Krivaja», ZavidovićiPogoni:Drž. pil. ZavidovićiP.”Našička”ZavidovićiDrž. pilana, OlovoDrž. pilana, Ljeskovac

“Šipad”, d.d.“Našička”,d.d.“Jamaković F.”novopostavljeno

državnodržavnodržavnodržavno

u planuu planuu planuu planu

44.

Šumsko ind.pred.“Konjuh”, ŽivinicePogoni:Drž. pilana, Živinice “Krivaja”, d.d. državno u planu

45.

Šum. ind. pred.“Janj”, Donji VakufPogoni:Drž. pil., Donji Vakuf “Ugar”, d.d. državno u planu

46.

Šum. ind. pred.“Grmeč”, B.KrupaPogoni: Pilana “Krajina”,Bosanska Krupa

“Krajina”, d.d.privat. pod dr-

žavnimu planu

47.

Šum. ind. pred.“Drvar”, DrvarPogoni:Drž. pilana, Drvar “Šipad”,d.d. državno u planu

48.Šum. ind. pred.“Drina”, Foča novoformirano državno u planu

49.

Šum. ind. pred.O.N.O.-a Sarajevo,“Igman”Pogoni:Pilana “Obnova”,Sokolac

“L. Stojanović”privat.pod držav-

nimu planu

Pilana “Davidović”,Mrković Kolo,Čajniče

“Davidović”privat.pod držav-

nimu planu



251

Pilana”Dragačevo”,Foča

“Jeremić V.Hadži Vuković”

privat.pod držav-nim

u planu

Pilana”Sveto Popović”Štrbci

“Sveto Popović” državno u planu

50.Šum.ind.preduzećeO.N.O.-a, Mostar novoformirano državno u planu

51.Šum.ind.preduzećeO.N.O.-a, TravnikPogoni:Drž.pilana “Doljani” “Sedres i sons” državno u planu

Pil. “Ivanišević Mara”, Busovača

“Ivanišević Mara”privat.pod držav-

nimu planu

Pilana “Jadrina”,Busovača

“Jadrina”, d.d.privat. pod dr-

žavnimu planu

52.52.Šum.ind.preduzećeO.N.O.-a, Banja LukaPogoni:

Pilana “Tandžerić”,Gornji Podgradci

“Tandžerić Dra-goje”

privat. pod dr-žavnim

u planu

Drž. pil.,B.Gradiška “Topić Huso” državno u planu

Drž. pil.,Gornji Šeher “Nanut” državno u planu

Drž. pilana, Kozarac “Alagić Milan” državno u planu

P.”Trapista”, B. Luka “Trapisti” privatno u planu

53.Šum.ind.preduzećeO.N.O.-a, Bihać

novoformirano državno u planu

54.

Šum.ind.preduzećeO.N.O.-a, TuzlaPogoni:Drž. pilana, Brčko

“Jakovljević”

državno u planu

55.

Šum. ind.preduzećeO.N.O.-a, Travnik,GlamočPogoni:Drž. pilana, Glamoč

“Krstanović”državno u planu

56.

Drž. ind.preduzećeza obradu drveta“DIP-ZOD”, SarajevoPogoni:Drž. pilana, Sarajevo

“Butaconi-Ventu-rini”

državno u planu

Tablica 41. Popis industrijskih poduzeća na teritoriji Bosne i Hercegovine – obuhvaćen novom industrijskom statističkom službom509

509 Isto.



252

Iz pregleda poduzeća republičkog značaja uočavaju se glavne karakte-ristike bosanskohercegovačkog gospodarstva kome je određena uloga ra-zvoja drvne industrije s obzirom na prirodne resurse. To je s jedne strane značilo brže pomake k pokretanju proizvodnje u periodu obnove, a s dru-ge strane, manja ulaganja i bržu zaradu. Osim toga, bila je velika potreba za drvetom u građevinarstvu, zatim u obnavljanju rudnika (jamska japija), ali i za izgradnju baraka za smještaj radnika, pošto je obnavljanje najvećih rudnika bio prioritet za Bosnu i Hercegovinu na razini poduzeća saveznog značaja. U rudnicima je bilo izuzetno teško raditi, jer je tehnička podrška radnicima bila vrlo oskudna, ali ni na šumskim radilištima i u pilanama uvjeti za život i rad nisu bili manje podnošljivi, o čemu svjedoče zapisnici o pregledu poduzeća. Među većim problemima bio je stambeni i uopće smještajni prostor. “Obiteljski stanovi izuzev stanova u koloniji kraj Bosne u građevnom pogledu uglavnom zadovoljavaju, ali su bez osnovnih higi-jenskih potreba. U prvom redu nedovoljan ih je broj, obzirom na broj lica koji u njima stanuju, tako da su stanovi posve prenatrpani, a s druge strane postavlja se pitanje vodovoda i kanalizacije, kojih uopšte u čitavom mjestu nema, tako da vrlo često naročito ljeti uslijed nezdrave vode i nehigijen-skih nužnika dolazi do raznih zaraznih bolesti (oboljenja), trbušni tifus i dizenterija. Stanovi u koloniji kraj rijeke Bosne uopšte ne zadovoljavaju ni u jednom pogledu i potrebno ih je srušiti. Kao jedan vrlo važan problem u tome pogledu postavlja se pitanje izgradnje novih obiteljskih stanova”.510 O problemima stanovanja govori podatak da se ti stanovi moraju rušiti, čak i u situaciji opće oskudice. Međutim, stambeni uvjeti u zajedničkim radničkim barakama bili su još gori. “Broj zajedničkih spavaona za radnike iznosi 23, a ukupan broj radnika koji u njima spavaju iznosi oko 700”.511 Podatak da u jednoj spavaonici prosječno boravi oko 30 radnika dovoljno govori o neadekvatnom smještaju. “Nedostatak ovih zajedničkih spavaona je taj, što su prenatrpane. (...) osim toga te spavaone nemaju u blizini ni nužnika ni umivaonika. Što se tiče zajedničkih spavaona postoje dvije nove i nekoliko starih baraka u kojima je smješteno oko 400 radnika, koji imaju

510 ABH, MRA NR BiH, kut. 10/1946., dok. 2/46., Zapisnik sastavljen u Zavidoviću pri-likom pregleda Šumsko-industrijskog preduzeća “Krivaja”-Zavidovići, 28.12.1946.511 Isto.



253

svaki svoj krevet, a veći dio od njih i sa čaršafima. To su oni radnici koji se hrane u zajedničkoj kuhinji organizovanoj od strane preduzeća. (...) Ostali radnici njih oko 300 stanuje u zajedničkim spavaonama na krevetima, ali bez slamarica i bez pokrivača, nego je svaki pojedinac donio sebi od kuće razne vrste prostirke i pokrivača, a negdje nema čak ni toga, nego se spava na golim daskama. Dok je u onim prvim spavaonama čistoća zadovoljava-juća, dotle ove u higijenskom pogledu uopšte ne zadovoljavaju. Prenatrpa-ne su i nečiste, ostaci od jela i prljavo posuđe nalaze se svuda po sobama. U jednom dijelu tih baraka nema uopšte ni kreveta, nego radnici spavaju na pločama. Svima ovim radnicima stavljeno je do znanja putem sindikalne organizacije u preduzeću i Uprave preduzeća, da u koliko i oni stupe u zajedničku radničku kuhinju, daće Uprava preduzeća i za njih sve naba-viti krevete, slamarice, čaršafe i ćebad. Ovo je prema izjavi predstavnika preduzeća i predstavnika sindikalne podružnice u preduzeću učinjeno radi toga, što jedna grupa radnika tvrdoglavo odbija da stupi u zajedničku rad-ničku kuhinju, nego svaki za sebe kuha i sprema jelo, navodeći da to rade radi toga, da bi što više zarade donijeli kući.(...)”.512 Poboljšanje uvjeta rada, stanovanja i ishrane nastojalo se postići osnivanjem radničkih povjerenika koji su trebali u radionicama postavljati na razne strojeve zaštitna sredstva da bi se smanjio broj nesreća kojih je bilo dvadesetšest samo u jednom po-duzeću za četiri mjeseca 1946. godine.513 Povjerenici su inicirali i osnivanje higijensko-tehničkih komisija, ali opće siromaštvo im nije dopuštalo šire djelovanje, čak ni u izgradnji vodovoda i kanalizacije, jer je nedostajalo ma-terijala za ovaj posao. “Pošto u samom mjestu ne postoji uopšte vodovod, to je ovdje zdrava pijaća voda u pitanju. Postoji izvan kruga pilane bunar odakle se voda za piće donosi. U tu svrhu postoje stalno određena lica koja taj posao obavljaju. Posuda za vodu nema u dovoljnom broju, a osim toga su neke zahrđale i nečiste. Na tim posudama nema poklopca, tako da u njih pada prašina i razni sitni otpatci, koji se stvaraju prilikom rada.(...) U pre-duzeću ne postoje umivaonici, gdje bi se radnici umivali i prali ruke prije jela i poslije završenoga rada. Naročito se osjećaju nedostatci umivaonika u zajedničkim spavaonama i u trpezariji zajedničke kuhinje, pred kojom

512 Isto.513 Isto.



254

ima samo jedna pumpa za vodu, koja ne može praktički doći u obzir za ovu svrhu. (...) U preduzeću postoji dovoljan broj ormarića za prvu pomoć, samo isti nisu u dovoljnoj mjeri snabdjeveni sa svim potrebnim sredstvima za pružanje prve pomoći. Isto tako ne postoji ni potreban broj lica, koja bi bila osposobljena za pružanje prve pomoći. (...) U čitavom preduzeću u nijednoj radnoj prostoriji nema uopšte pljuvaonica. (...) Veliki broj radnika kao na pr. na stovarištu balvana ili pružni radnici i.t.d. po prirodi posla moraju da rade na otvorenom terenu, a nemaju kišnih kabanica. Uprava preduzeća nabavila je izvjestan broj kišnih kabanica, ali ih daje radnicima samo uz naplatu, a radnici opet neće da ih kupuju, tako da kabanice stoje u magazinu, a radnici na kišnom vremenu rade bez kabanica.(...) Većina radnih prostorija je nečista, podovi neoribani i blatni, a zidovi i prozo-ri prljavi. Raznog potrebnog i nepotrebnog materijala, raznih odpadaka i alata nalazi se svuda razbacano, što samo otežava kretanje i smanjuje efe-kat rada, a ujedno daje ružnu sliku čitavoj prostoriji”.514 Brojna opširna i detaljna izvješća odslikavaju vrlo neuredne, zapuštene, prljave prostore za stanovanje i rad. Nedostatak odijevnih predmeta uopće, a osobito zaštitnih, bio je svakidašnja pojava, strojevi za rad su bili nezaštićeni ili se o njima nije uopće vodilo računa. Podovi su bili prljavi, neoribani, u prostorije i radionice ulazilo se iz blatnih dvorišta, bez vode i toaleta. Sve je to odavalo vrlo neurednu sliku poduzeća. Siromaštvo je bilo razlog cijeloj nepovoljnoj situaciji, ali se može tomu dodati i nepostojanje najosnovnijih higijenskih i drugih svakodnevnih navika radništva. Većinu njih trebalo je educirati o najosnovnim higijenskim navikama i ponašanju. To su radili higijeničari, ali nedostatak sapuna, vode, kupatila, obuće, odjeće, hrane, stanova spriječio je realiziranje planiranih akcija u edukaciji stanovništva.

Među uposlenim radnicima bilo je i onih ispod 18 godina, a bili su razvrstani u tri kategorije: do 14 godina, od 14 do 16 i od 16 do18 godina života, ali se vremenom njihov broj smanjivao. U poduzećima je uglavnom bio najveći broj nekvalificiranih radnika, tako npr. u “Krivaji”, o kojoj govo-re sve gore navedene ilustracije, na šumskim radilištima bilo ih je 3.666, u pilanama 701, na željeznici poduzeća 621 i u upravi poduzeća 26, odnosno

514 Isto.



255

od ukupno zaposlenih (6301) 79,6% bilo je nekvalificiranih radnika.515 Za uposleno osoblje bila je napravljena vrlo raščlanjena kategorizacija, prema kojoj je svako poduzeće moralo slati Ministarstvu rada podatke o njima. Kategorije uposlenog osoblja bile su sljedeće:516

a. Nekvalificiranib. Polukvalificiranic. Kvalificiranid. Poslovođe i predradnici, naročito kvalificiranie. Radnici ispod 18 godina:

a) do 6 mjeseci obukeb) od 6 do 18 mjeseci obukec) od 18 do 30 mjeseci obuked) preko 30 mjeseci obuke

I-1 Pomoćno tehničko osobljeI-2 Stručno-administrativno i tehničko osobljeII-1 Pripravnici namještenici sa srednjom školskom spremomII-2 Pripravnici namještenici s višom školskom spremomIII-1 Niži pomoćniciIII-2 Viši pomoćniciIII-3 Samostalni pomoćniciIV-1 Posebni rukovodiociIV-2 Opći rukovodiociV Izuzetni rukovodioci

515 Isto.516 Isto.



256

Na primjeru šumsko-industrijskog poduzeća “Krivaja” broj kvalificira-nih i ostalih se smanjivao prema vrhu ljestice k višim kategorijama uposle-nih, tako da je od polukvalificiranih do izuzetnih rukovodilaca bilo svega 20,4% od ukupno uposlenih.

Navedeni opisi za ovo poduzeće karakteristični su i za sva ostala u drv-noj industriji. Detaljna izvješća inspekcije rada, u kojima je zabilježeno za-tečeno stanje u poduzećima, odslikavaju opće karakteristike bijede u kojoj su živjeli, stanovali, radili i hranili se radnici, koji su bez obzira na nepo-voljne uvjete privređivanja iznijeli period obnove svojom fizičkom snagom.

I za ostala poduzeća uočeni su slični nedostatci, ali su ponegdje bili još i nepovoljniji uvjeti rada nego u drvnoj industriji. Tako su u Majdanu i tvornici gipsa u Donjem Vakufu nedostajali prozori na radionici, nije bilo zaštite na pogonskom kaišu lokomobile, radnici koji su radili na drobi-lici nisu imali maske, nije bilo ventilatora, sve je bilo puno sitne prašine, radnici koji su radili oko kohera, mlina i na pakovanju gipsa nisu imali ni pola litre mlijeka dnevno.517 Isti i slični problemi bili su i u poduzećima za preradu kože, npr. u poduzeću “Braće Franjić” u Bugojnu, gdje radnici u krečnom odjeljenju nisu imali rukavica, nije bilo ventilatora, a zapara je bila nesnošljiva, ventilator je umjesto za pročišćenje zraka služio za sušenje kože, radnici su držali hranu na prozorima radionice, gdje su i jeli na pauzi, voda za piće je držana u istoj prostoriji gdje i kemikalije za preradu kože, radnici nisu imali nužnik, praonu i blagovaonu, sprave za gašenje požara su postojale, ali se nije znalo rukovati njima itd.518 Radni su uvjeti i u svim ostalim poduzećima bili isti, pa kada se čitaju izvješća inspekcije, ima se dojam kao da su prepisani.

Vrlo česte inspekcije su imale u svom djelokrugu rada i ukazivanje na nepravilnosti u vezi s isplatama nadnica, s njihovom redovitošću, zatim sklapanje ugovora s “naučnicima”, što su uprave poduzeća kršile, a osobito privatne zanatlije. Inspekcije su morale voditi računa i o tome da se redo-

517 ABH, MRA NR BiH, kut. 10/1946., Izvještaj inspekcije za Majdan i tvornicu gipsa u Donjem Vakufu, 5.11.1946.518 ABH, MRA NR BiH, kut. 10/1946., Izvještaj za preduzeće “Tvornica koža – Braća Franjić” u Bugojnu, 28.10.1946.



257

vito izdaje hrana prema propisanim tablicama, “(...) a naročito muslima-nima, kojima je sledovanje masnoće uskraćeno”.519 Problemi i nedostaci u svim poduzećima bili su slični ili isti. Međutim, da bi se popravila situacija, intenzivirana je aktivnost inspektorata rada organiziranih pri okružnim narodnim odborima, koji su s pozicije političke vlasti uređivali odnose u proizvodnji na sljedeći način: “Naređuje vam se da odmah s vašim naučni-kom sklopite ugovor, prijavite socijalnom osiguranju i platite ga po Uredbi o regulisanju nadnica i plata radnika i namještenika po radnom satu do šest mjeseci obuke. Vaši izgovori da je naučnik kod vas na probi neopravdani su i kažnjivi”.520 Inspektori su imali puno posla, morali su obići sva podu-zeća i sve zanatske i druge radnje, uočiti nedostatke, o njima napisati de-taljan zapisnik i zadužiti odgovorne osobe za uklanjanje svih nedostataka do utvrđenih rokova, te ponovo obići iste i provjeriti je li se postupilo po primjedbama. Na taj način, uz primjenu kontrole i prisile, mogla se done-kle popraviti situacija, ali je to išlo vrlo teško s obzirom na opću nestašicu, siromaštvo i štednju. Uprave su imale dobru volju da poprave radne uvjete zaposlenim, ali nisu imale dodatnih financijskih sredstava za te djelatnosti.

Ovakvo stanje se vrlo teško moglo poboljšati, pa su isti problemi na-stavljeni u sljedećoj godini, početnoj godini Prvog petogodišnjeg plana. U inspektoratima rada okružnih narodnih odbora nagomilavalo se sve više poslova. Sva poduzeća i radnje kojima su oni bili AOP-i (Administrativ-no-operativna rukovodstva) morali su biti pregledani, ali su bili zaduženi i da poprave postojeće životne i radne uvjete. S obzirom na opće stanje, to je bilo vrlo teško. Uglavnom su kritizirani da nisu ažurirali svoje poslove. Me-đutim, kritike su stizale i iz Ministarstva rada FNRJ upućene Ministarstvu rada NR Bosne i Hercegovine. Ova savezna institucija bila je nezadovoljna učinjenim u poboljšanju uvjeta rada u poduzećima saveznog značaja. Do-stavljen je popis poduzeća saveznog značaja za koja su se tražili zapisnici, rješenja i izvješća o otklanjanju nedostataka. To su bila sljedeća poduzeća:

519 ABH, MRA NR BiH, kut. 10/1946., Izvještaj za Prvu Krajiška tvornica crijepa i zidne cigle, d. d., Prijedor, 15.5.1946.520 ABH, MRA NR BiH, kut. 10/1946., Okružni narodni odbor Banja Luka – Inspektorat rada, 21. 6. 1946.



258

1. Tvornica cementa, Livno2. Elektrana, Zenica3. Tvornica šibica, Dolac na Lašvi4. Destilacija drva, Teslić5. Tvornica duhana, Travnik6. Tvornica duhana, Banja Luka7. Rudnik “Tito”, Živinice8. Rudnik “Zenica”9. Rudnik “Kreka”10. Rudnik “Mostar”11. Rudnik “Ljubija”12. Rudnik i željezara “Vareš”13. Preduzeće za elektrifikaciju –Bogatići14. Jugoslovenski kombinat gume i obuće, Sarajevo

Neka od poduzeća saveznog značaja, npr. Željezara u Zenici, imala su izravnu kontrolu od strane Ministarstva rada FNRJ. Kritike na republičko ministarstvo bile su sljedeće: “Primećuje se da jedan veliki broj preduzeća saveznog značaja uopšte nije pregledan. Rešenja koja izdaju inspektori rada često su nerealna ili bez rokova ili ne sadrže obaveze poslodavca, odnosno odgovornog rukovodioca, da izvještaj o otklanjanju nedostataka dostavlja direktno Ministarstvu rada FNRJ, ako su u pitanju preduzeća saveznog značaja. (...) Isto tako ovom Ministarstvu potrebno je dostaviti spisak svih saveznih preduzeća na vašem području sa naznakom kada će se koja pre-duzeća pregledati. Plan rada do kraja ove godine”.521

Problemi su nastajali i oko nadležnosti pojedinih narodnih odbora pre-ma pregledu pojedinih poduzeća. Pošto je vrlo često dolazilo do promje-ne u administrativno-teritorijalnoj podjeli, koju je pratila i reorganizacija narodnih odbora, a time i inspektorata rada, dolazilo je do prekida rada, odnosno reorganizacije službe. Administrativni poslovi te vrste su uzima-li puno vremena pa se nisu mogli na vrijeme obaviti pregledi i ponovne

521 ABH, MRA NR BiH, kut. 32/1947., dok. 14.802/47., Dostavljanje zapisnika, izveštaja i rešenja o otklanjanju nedostataka Ministarstvu rada FNRJ, 26.8.1947.



259

revizije stanja u poduzećima, a osim toga daljnje siromaštvo društva nije pružalo neke povoljnije uvjete života i rada. Situacija se nastojala popra-viti stalnim pozivanjem na Zakon o radničkim povjerenicima i Pravilnik o radu radničkih povjerenika, kojima su se nastojali angažirati i radnici u otklanjanju nedostataka i poboljšanju ukupnog stanja radnih odnosa i uvjeta rada. Zakonom se predviđalo biranje povjerenika u svim privatnim, zadružnim i državnim poduzećima, ustanovama, državnim nadleštvima i privatnim, zadružnim i javnim organizacijama, u kojima je zaposleno naj-manje pet radnika.522 Radnički povjerenici su “(...) predstavnici radnika, namještenika i službenika u preduzeću, nadleštvu, ustanovi i organizaciji i vrše svoju službu po propisima ovog Zakona u saradnji sa državnim organi-ma, sindikatima, vlasnicima, odnosno rukovodiocima preduzeća”.523 Mada su u istom Zakonu predviđene kaznene mjere za one koji su ometali rad radničkih povjerenika, ova praksa interne kontrole i ukazivanja na nedo-statke nije zaživjela. I u ovom slučaju siromaštvo i nedostatak materijalnih sredstava bilo kočnica njihovom efikasnijem djelovanju.

Bez obzira na nepovoljne uvjete, politika stvaranja “radničke klase” i to obrazovane, stalno je potencirana. Tako je Ministarstvo rada organiziralo značajnu akciju slanja omladinaca u Čehoslovačku na izučavanje raznih zanata. Akcija za cijelu Jugoslaviju započela je konferencijom održanom krajem 1945. godine u organizaciji Ministarstva socijalne politike FNRJ.524 U kontaktu dviju vlada, odnosno njihovih ministarstava socijalne politike, postignut je dogovor o slanju oko 3.000 omladinaca na izučavanje zanata, i to 1.000 iz vojske, a 2.000 iz federalnih republika. Obuka bi trajala dvije do tri godine, a potom bi se vratili u zemlju. Bilo je predviđeno da šegrti budu smješteni u internate, a uposleni u velikim čehoslovačkim poduzećima, a odgojni rad bi pripadao jugoslavenskim odgojiteljima koji bi išli s njima. U šest transporta planirano je 520 polaznika u pratnji deset odgajatelja iz

522 ABH, MRA NR BiH, kut. 7/1946., dok. 662/46., Primjena Zakona o radničkim povjerenicima, 7.8.1946.523 Isto.524 ABH, MRA NR BiH, kut. 7/1946., dok. 1084/46., Konferencija održana 29.12.1945. godine u Ministarstvu socijalne politike povodom odašiljanja šegrta u ČSR, 29.12.1946.



260

Bosne i Hercegovine.525 To je bio značajan broj s obzirom na to da je Srbija s Vojvodinom i Kosovom imala na raspolaganju samo 60 mjesta više, dok je iz Hrvatske planirano 470, Slovenije 250, Makedonije 200, Crne Gore 180 i Jugoslovenske armije 800 polaznika. Za Bosnu i Hercegovinu njih 480 bili su iz civilstva, a 150 iz vojske.526 Ministarstvo rada NR BiH prenijelo je nižim organima vlasti u okruzima da prema planiranom broju za njihova područja izaberu omladince koji nisu smjeli biti mlađi od 14 godina, ali ni stariji od 17, zatim da imaju najmanje četiri razreda osnovne škole, da su duševno i tjelesno zdravi. Prvenstvo su imala ratna siročad, djeca boraca, invalida i oni slabog materijalnog stanja, trebalo je da su primjerni i da nisu zaposleni kao učenici u privredi. Za ove poslove bosanskohercegovačko ministarstvo je od saveznog potraživalo kredit od 100.000.- dinara da bi ih mogli spremiti na put, da bi im osigurali hranu i smještaj do Subotice, gdje je bilo krajnje sabiralište za odlazak u Čehoslovačku.527 Interesantno je napomenuti da “(...) pored rada u fabrici i redovnog učenja u šegrtskim školama, za koje će važiti nastavni plan i program propisan od strane čeho-slovačke vlasti, vrše vaspitači sa svojim grupama u domu redovni vaspitno-obrazovni rad iz sledećih sektora obrazovne delatnosti: 1) maternji jezik 3 časa nedeljno, 2) istorija 2 časa nedeljno i 3) geografija 1 čas nedeljno. (...) Prije samog odlaska dostavljamo vam spisak predavanja sa tezama koja tre-ba održati omladini pre odlaska u ČSR. 1) Obnova zemlje i značaj stručnih kadrova; 2) Značaj odlaska naše omladine na učenje u ČSR; 3) Ponašanje na putu; 4) Život i rad u ČSR; 5) Istorija ČSR i bratski odnosi s njima”.528 Za sve ove teme dane su vrlo detaljne teze, pa se može reći da su to bila cijela unaprijed pripremljena predavanja. U preporukama za organiziranje transporta zanimljiv je još jedan detalj “Da bi naša omladina mogla da izra-zi svoju radost i elan potrebno je, da u putu i pri odlasku u Čehoslovačku pored ostaloga zna i da peva. Da bi to pevanje bilo skladno, treba još ovde u zemlji i na putu uvežbati nekoliko pesama, u prvom redu one o radu, rad-

525 ABH, MRA NR BiH, kut. 7/46.,dok. 2005/46., Ministarstvo socijalne politike NR BiH, 30.9.1946.526 Isto.527 Isto.528 Isto.



261

nicima, partizanske i najzad narodne”.529 Za 480 bosanskohercegovačkih omladinaca (civila) bilo je određeno da se njih 69 uputi na zanat građevne i drvne struke; 48 prehrambene, 88 električne, 64 kemijske, 61 tekstilne i kožne i 150 metalne struke. U odnosu na potrebe bosanskohercegovačkog gospodarstva, ovo nije bio ni izdaleka dovoljan broj, ali itekako potreban za izvršavanje predstojećih planskih zadataka. Međutim, vrijeme siromaštva se osjećalo i kod ovih aktivnosti, mada se o materijalnoj situaciji ovih omla-dinaca vodilo više računa. Bilo je slučajeva da su neki vraćeni zbog lošeg zdravlja, pa tako je “U IV transportu učenika za Čehoslovačku otposlato još od strane toga Ministarstva 18 učenika koji nisu bili zdravi, te ih je komisija u prihvatilištu u Subotici vratila natrag radi liječenja. Pošto su ovi učenici prilikom pregleda, po dolasku u Sarajevo ustanovljeni kao zdravi, to se pretpostavlja da su za vrijeme boravka koji je trajao oko 3 mjeseca, uslijed slabe ishrane obolili. Prema nalogu Ministarstva rada FNRJ potreb-no je ovim učenicima hitno omogućiti odmor i liječenje, kako bi se mogli nakon ozdravljenja uputiti sa jednim transportom u ČSR. (...) Pored ovih 18 učenika vraćena su još 4 učenika koja svojim vladanjem nisu zaslužila da budu otpremljena u ČSR”.530 Informacije o poteškoćama oko smještaja i ishrane ovih učenika, za koje su izdvojena određena materijalna sredstva, dodatno ukazuju na vrlo ozbiljnu situaciju u vezi sa prehranom, potrebnom odjećom, obućom i nekim osnovnim sitnicama potrebnim za put. Sve su to neke od slika iz prvih nekoliko godina poslije rata, godina siromaštva kao odrednice obnove, a potom izgradnje zemlje.

Ilustrativni primjeri zorno svjedoče o ukupnom teškom materijalnom stanju u godinama poslije rata. Na jednoj su strani postavljani ogromni proizvodni zadaci, a na drugoj su postojali minimalni uvjeti za njihovo ostvarenje. To su ogromno siromaštvo “narodne vlasti” nastojale objasni-ti privremenim poteškoćama, nakon kojih će doći vrijeme blagostanja za sve. Tražila se strpljivost i radinost, uz razumijevanje postojećeg stanja, a za uzvrat su se od strane aktualnih vlasti dobivale pohvale i uzdizanje fi-

529 ABH, MRA NR BiH, kut. 7/46., dok. 2051/46., Upute Ministarstva prosvete FNRJ, 30.9.1946.530 ABH, MRA NR BiH, kut. 7/1946., dok. 1804/46., Informacija Odjeljenju za zaštitu djece, majki i mladeži Ministarstva socijalne politike, 3.8.1946.



262

zičkog rada do kulta. Uz to, svako se nezadovoljstvo postojećim stanjem i dalje smatralo reakcionarnom i neprijateljskom djelatnošću. Oštrije kritike usmjerene prema organima vlasti i upravljanja bile su shvaćene kao atak na društveno-politički sustav, ali i na tekovine narodnooslobodilačke borbe. Upravljačka struktura je u javnosti raznim konkretnim primjerima isticala uspjehe u razvoju, obvezatno dodajući i poteškoće koje se moraju nadvla-dati “vrlo brzo”, dajući tako radnicima i stanovništvu uopće do znanja da oni moraju biti najsvjesniji i najodgovorniji u razumijevanju poteškoća.


263

PRIVREDNI PLAN I KAPITALNA IZGRADNJA PO MODELU “SOCIJALISTIČKE

INDUSTRIJALIZACIJE” (1947.-1952.)

Privredni.plan.kao.instrument..promjene.gospodarske.strukture.zemlje

Svoju političku moć Komunistička partija Jugoslavije ostvarila je struk-turalnom asimilacijom svih elemenata političke djelatnosti. Preduvjet za to bilo je uvezivanje u opći sustav partijskih organizacija, organa državne vlasti i masovnih organizacija. Međutim, učvršćivanje političke moći Par-tije ovisilo je od uspostavljanja potpune kontrole nad procesom društvene reprodukcije, a da bi se to postiglo, bilo je potrebno stvaranje državno-svo-jinskog monopola nad sredstvima za proizvodnju. To je učinjeno do kraja 1946. godine primjenom mjera konfiskacije i prve nacionalizacije od strane državne vlasti, ali i sekvestrom kojim je privremeno izvršeno oduzimanje uprave nad cjelokupnom ili dijelom imovine protiv čijih vlasnika se vo-dio kazneni postupak. Svim navedenim revolucionarnim mjerama državna svojina postala je dominirajući oblik vlasništva nad financijskim i industrij-skim kapitalom. Preostala privatna poduzeća, uz ograničeno i kontrolirano davanje koncesija, kao i većina privatnih zanatskih radnji nisu ugrožavali državno-svojinski monopol, jer su bili uključeni u plansku raspodjelu siro-vina za proizvodnju, zatim su bili ograničeni obujmom, kvalitetom i vrstom proizvodnje i striktnim određivanjem jedinstvenih cijena za proizvedenu robu. Mada su značajni kompleksi zemlje došli u državne ruke, najveći postotak vlasništva nad zemljom pripadao je seljacima na malim privatnim



264

imanjima, koji su bili ograničeni mjerama agrarne reforme, obvezatnim ot-kupom i kontroliranim planom poljoprivredne proizvodnje, te kao takvi nisu mogli ugroziti državno-svojinski monopol nad društvenom reproduk-cijom.

Međutim, državno-svojinski monopol sam po sebi nije bio dovoljan za etatističko-političko reguliranje svih ekonomskih tokova robe i novca. To se moglo postići planskim gospodarstvom koje je već u periodu obnove snažno utemeljeno i načinilo prijelaz od privređivanja na osnovama slo-bodnog tržišta. Da bi se uvezala ukupno jugoslavensko gospodarstvo, s ci-ljem onemogućavanja funkcioniranja slobodnog tržišta, državne vlasti su donijele jedinstven plan kao regulator ekonomskog sustava. Pošto je već bila uspostavljena državna svojina kao preduvjet planskom razvijanju “na-rodne privrede”, veoma euforično je 28. travnja 1947. godine u Narodnoj skupštini FNRJ usvojen Prvi petogodišnji plan.531 Planski način gospodar-skog razvitka donesen je na temelju načela Ustava FNRJ koji je decidno odredio društveno-ekonomsko uređenje u novoj Jugoslaviji, prema kojem “(...) sredstva za proizvodnju u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslavi-ji jesu ili opštenarodna imovina, to jest imovina u rukama države, ili imovi-na narodnih zadružnih organizacija, ili imovina privatnih fizičkih i pravnih lica. Sva rudna i druga blaga u utrobi zemlje, vode, uključujući mineralne i lekovite, izvori prirodne snage, sredstva železničkog i vazdušnog saobraća-ja, pošta, telegraf, telefon i radio jesu opštenarodna imovina. Sredstva za prozvodnju u rukama države iskorišćava država sama ili ih daje drugom na korišćenje. Spoljna trgovina je pod kontrolom države”.532 Ustavom je lega-liziran tip općenarodne imovine, što je značilo planski način privređivanja pod kontrolom države. “U cilju zaštite životnih interesa naroda, podizanja narodnog blagostanja i pravilnog iskorišćavanja svih privrednih mogućno-sti i snaga, država daje pravac privrednom životu i razvitku putem opšteg privrednog plana, oslanjajući se na državni i zadružni privredni sektor a ostvarajući opštu kontrolu nad privatnim sektorom privrede. U ostvariva-

531 Službeni list FNRJ, br. 36., 30.4.1947., Zakon o Petogodišnjem planu razvitka narodne privrede FNRJ u godinama 1947-1951.532 Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, izd. Službenog lista FNRJ, Beograd 1949., 13.


PRIVREDNI PLAN I KAPITALNA IZGRADNJA PO MODELU “SOCIJALISTIČKE INDUSTRIJALIZACIJE” (1947.-1952.)

265

nju opšteg privrednog plana i privredne kontrole, država se oslanja na sa-radnju sindikalnih organizacija radnika i nameštenika i drugih organizaci-ja radnog naroda”.533 Glavni oslonac države u razvitku “narodne privrede” je “opštenarodna imovina.” Kako je u Ustav bilo potrebno unijeti i neka de-mokratska načela, deklarativno “zajemčuje se privatna svojina i privatna preduzimljivost u privredi”, ali u istom članu Ustava određeno je vlasništvo, te stoji da se “(...) zabranjuje postojanje privatnih monopolističkih organi-zacija, kao što su karteli, sindikati, trustovi i slične organizacije stvorene u cilju diktiranja cena, monopolisanja tržišta i oštećivanja interesa narodne privrede. Privatna svojina može se ograničiti ili eksproprisati ako to traži opšti interes, ali samo na osnovu zakona. Zakonom će se odrediti u kojim će se slučajevima i u kojoj visini dati naknada sopstveniku. Pod istim uslo-vima mogu se zakonom nacionalizovati ako to traži opšti interes”.534 Svi daljnji zakoni proizašli su iz Ustava i regulirali su vlasništvo na isti način. Prema tome, deklarativno postavljene neke od odrednica prethodnog druš-tveno-ekonomskog sustava, kao npr. garantiranje privatne svojine, bile su samo forma, jer socijalistička država je stvaranjem “opštenarodne imovine” ozvaničila de iure gospodarski plan i kapitalnu izgradnju po modelu “soci-jalističke industrijalizacije”. U taj koncept vlasti uklopljeno je i vlasništvo nad zemljom prema načelu da “(...) zemlja pripada onima koji je obrađuju. Zakon određuje može li i koliko zemlje imati ustanova i lice koje nije ze-mljoradnik. Ne može biti velikih zemljišnih poseda u privatnim rukama ni po kojem osnovu. Maksimum privatnog zemljišnog poseda određuje zakon”.535 Svakako, za ovakav način određivanja zemljišnog maksimuma, država je deklarativno nudila solidarnost socijalističke države na sljedeći način: “Država naročito zaštićuje i pomaže siromašnog i srednjeg seljaka svojom opštom privrednom politikom, jevtinim kreditom i poreskim sistemom”.536 Ukupna zaštita “radnog naroda” definirana je tako da “(...) privrednim i drugim merama država pomaže radni narod da se udružuje i

533 Isto, 14.534 Isto, 15. 535 Isto.536 Isto.



266

organizuje u cilju odbrane od privredne eksploatacije”.537 S jedne strane, stvorena je državna svojina, a s druge, ustavna podloga (točka 6. članka 74. Ustava FNRJ) na osnovi koje je Prezidijum Narodne skupštine FNRJ pro-glasio Zakon o petogodišnjeg planu razvitka narodne privrede Fedrativne Narodne Republike Jugoslavije u godinama 1947-1951.538 U uvodu spo-menutog zakona ponovile su se zasluge Komunističke partije koja je po-zvala narode Jugoslavije na oružanu borbu protiv fašizma, čime se svaki put nanovo podcrtavala legitimnost svim usvojenim odlukama, ali “(...) iz ta-kvih posebnih uslova oslobodilačkog rata stvoreni su takođe uslovi za ostvarenje boljeg društvenog sistema i za pristupanje socijalističkoj izgrad-nji narodne privrede”.539 Da je opredjeljenje za plansko gospodarstvo već postavljeno do 1947. godine govori se u samom uvodu Zakona o petogo-dišnjem planu: “U skladu sa osnovnim načelima saveznog Ustava i Ustava narodnih republika, koja čine suštinu novog poretka narodne države kao demokratije novog tipa, izgradio se državni privredni sektor, po svojoj su-štini socijalistički, i ovladao odlučujućim granama narodne privrede. Likvi-dacijom eksploatatorske svojine u industrijskoj proizvodnji i finansiskom sistemu dati su uslovi za ostranjenje slepog delovanja ekonomskih zakona i, uz radni polet trudbenika, stvoreni su uslovi za sistematski prelaz na plansku privredu”.540 Komunisti su bili svjesni postojanja nacionalnih eko-nomija, pa su u uvodu Zakona podsjetili na “riješeno” nacionalno pitanje u Jugoslaviji tj. “(...) izgradivši na osnovi pravilnog rešenja nacionalnog pita-nja svoju zajedničku domovinu, federativnu narodnu republiku, narodi Ju-goslavije mogli su i na pobedi u ratu i na pobedi postignutoj u privrednoj, društvenoj i kulturnoj obnovi, na samom delu proveriti koristi koje ovakvo rešenje nacionalnog pitanja donosi, kako svakom narodu posebno, tako i njihovoj zajednici. (...) Pomoć koju država kao celina pruža privredno ma-nje razvijenim narodnim republikama, u cilju da se likvidira njihova zaosta-

537 Isto, 16. 538 Zakon o petogodišnjem planu razvitka narodne privrede FNRJ 1947-1951 i Zakoni o petogodišnjim planovima razvitka narodne privrede narodnih republika, izd. Savezna planska komisija, Beograd 1947., 63.539 Isto, 64.540 Isto, 64.



267

lost, donosi neposredne koristi i razvijenijim republikama i jača celu zajednicu”.541 Naglaskom i u Zakonu na proklamirano zajedništvo u smislu bratstva i jedinstva ovim ideološkim konceptom su se željeli podmiriti za-htjevi narodnih republika vezani za obnovu, koji nisu bili mali. Stalnim inzistiranjem državne uprave na vođenju evidencije o zalihama, potrebama i kadrovima nastojala se uvezati jugoslavenska ekonomija, tj. intervenirati u onim dijelovima zemlje gdje je ukupno stanje bilo osobito nepovoljno. Uz potenciranje solidarnosti i pozivanjem na zasluge u narodnooslobodilačkoj borbi, naročito u pasivnim krajevima, željelo se stanje popraviti, mada je bilo nemoguće za kratko vrijeme postići neke značajnije rezultate. Opće siromaštvo i nestašica su se s jedne strane nastojali psihološki ublažiti go-vorima o ogromnom napretku samo za dvije poslijeratne godine, a s druge obećanjima da će bolja budućnost doći vrlo brzo, s ostvarenjem Prvog pe-togodišnjeg plana uz podršku naroda. Pod narodom se podrazumijevalo ukupno stanovništvo, a da bi se dobila potpora svih društvenih struktura, nanovo se u novom odjeljku Zakona pozivalo na zajedništvo: “Istinski de-mokratski karakter oslobodilačkog rata ujedinio je u borbi sve radne sloje-ve – radničku klasu, radno seljaštvo, radne srednje slojeve i radnu inteligen-ciju, sve patriote naše zemlje u čvrsti savez trudbenika. Taj savez politički oličen u Narodnom frontu, pretstavlja osnovnu društvenu snagu koja je nosila dosadašnju izgradnju nove države i obnovu narodne privrede, i koja i dalje ostaje ona masovna snaga koja je nosilac borbe za ostvarenje zadata-ka Petogodišnjeg plana”.542 Uobičajen je bio način distanciranja od onih koji su kritizirali predloženi plan kao nerealan. Oni su svrstavani u “narod-ne neprijatelje”, vlasti su plan usko vezale za patriotizam, a uz sve društvene slojeve dodavao se naziv “radni” jer se time želio poistovjetiti “radni narod” sa socijalizmom, koji se opet pozivao na tekovine narodnooslobodilačke borbe. U to su vrijeme svi tekstovi zakona imali istu formu, pa i ovaj nije izuzetak. Obvezatno su se naznačile zasluge “narodne države” koja je stvo-rila uvjete da bi se mogao izraziti “(...) radni polet i duh takmičenja i nova-torstva, koji sve više zahvata radničku klasu i sav radni narod i uslove koje je narodna država stvorila i dalje ih razvija za ekonomsko, socijalno i kul-

541 Isto.542 Isto.



268

turno podizanje radnih masa, predstavljaju jemstvo da će radni narod, oslo-bođen kapitalističke eksploatacije s najvećim poletom i požrtvovanjem pri-miti na sebe veliki i odgovorni zadatak sprovođenja Petogodišnjeg plana u oblasti industrijske izgradnje”.543 Prema tome, “narodna država” je zaslužna za osmišljavanje Petogodišnjeg plana, a “radni narod” bio je odgovoran za njegovo sprovođenje, jer je od njihovog angažmana zavisio uspjeh zacrtane “socijalističke industrijalizacije”. Obećanja nisu izostala ni za poljoprivredu jer “(...) isto tako potrebno je pružiti jaku pomoć postojećim seljačkim rad-nim zadrugama, kao i dobrovoljnoj inicijativi koja se sve više ispoljava kod sitnog i srednjeg seljaka za stvaranje zadruga za zajedničko obrađivanje zemlje i za zajedničko gajenje stoke”.544 Na isti način je zacrtana i pomoć zanatlijama organiziranim u zanatske zadruge, mada su u stvarnosti prema tim mjerama ispoljavani značajni otpori.

Svi zadaci Petogodišnjeg plana bili su glavni zadatak najviših partijskih i državnih funkcionara toga vremena. Ono što su oni kazali o tome pred poslanicima Narodne skupštine bilo je pretočeno u zakon kao prijedlog Savezne vlade, ali i vizionarski cilj kojem su trebali svi težiti, uz obećanje da će: “(...) silno porasti blagostanje naroda. Već pri kraju pete godine ostvare-nog plana opći narodni dohodak silno će se povećati. U odnosu na 1939 godinu izgledat će po prilici ovako: opći narodni dohodak 1939 godine: 132 milijarde, 1951: 235 milijardi ili 193%. Dalje vrijednost ukupne mate-rijalne proizvodnje bila je 1939 godine 203 milijarde, 1951 biće 366,6 mi-lijardi ili 180%”.545 S obzirom na postojeće stanje, ovakvi planovi činili su se nerealnim stručnjacima (ekonomistima) koji su smatrali da je bez stranih ulaganja nemoguće napraviti pomak u pretpostavljenim postotcima u svim granama gospodarstva. Naravno, za takva skeptična razmišljanja postojala je već ustaljena politička kvalifikacija: “Prema tome, oni elementi u našoj zemlji, koji su protiv industrijalizacije naše zemlje u suštini su protiv blago-stanja naroda. Oni su protiv seljaka, protiv radnika, protiv naroda uopće pa

543 Isto, 65.544 Isto.545 Petogodišnji plan, Beograd, 1947., Govor Josipa Broza Tita o Petogodišnjem planu u Narodnoj skupštini 26.4.1947. godine, 15.



269

ma kako oni maskirali svoju borbu protiv industrijalizacije. Dalje, razni reakcionarni elementi pokušavat će da ometaju na razne načine ostvarenje plana. Ti elementi neće da priznaju da je u ovom kratkom periodu poslije rata nova Jugoslavija pokazala ogromnu životnu snagu. Svakome je pozna-to da je Jugoslavija najviše postradala, pa ipak može li itko danas osporiti da smo mi kroz ovaj period postigli takve rezulatate u obnovi, kakvih nije postigla nijedna zemlja u Evropi koja je bila okupirana ili napadana od fa-šističkih sila. To nam priznaju i naši protivnici u inostranstvu.(...)”.546 Ako se analiziraju rečenice iz Titovog govora, a takvi su bili i ostali, znimljivo je vidjeti put kojim se krenulo. Poistovjećivanje političkih i ekonomskih cilje-va s “narodnim interesom” stvaralo je atmosferu “za” i “protiv” socijalizma; svi koji nisu ispoljavali javno vjeru u ponuđeni koncept bili su “narodni neprijatelji”, a to je bilo dovoljno za oštro sankcioniranje neposlušnih. Uz pozivanje na ‹›svijetle tradicije NOB-e›› stvaralo se javno mnijenje da su svi predstojeći napori na dobrobit naroda i njegovog boljeg života. U objašnja-vanju tranzicijskog procesa skretalo se s puta nekih osnovnih zakonitosti ekonomskog razvitka, pa su se tako i od prvog čovjeka Jugoslavije, Josipa Broza Tita, čule sljedeće konstatacije: “(...) Planska privreda i njezin uspjeh su, razumije se, nerazdvojno vezani sa novim društvenim uređenjem u no-voj Jugoslaviji. Bez takvog uređenja, bez prelaza sredstava za proizvodnju iz privatne u društvenu svojinu, bez nove demokracije, istinski narodne de-mokracije bila bi takva privreda nemoguća. Kod nas je ona moguća prema tome i zbog toga što je industrija, što su rudnici i osnovna bogatstva zemlje u rukama naroda. Zbog toga država može i mora da utiče i na privatni sektor privrede, zbog toga i privatni sektor privrede mora biti uključen u opću plansku privredu. Takav način privrede ima, razumije se, veliku pred-nost pred kapitalističkom privredom, koja je stalno bremena svim mogu-ćim krizama. U kapitalističkoj privredi osnovni regulator proizvodnje je profit vlasnika sredstava za proizvodnju, to jest kapitaliste. Kod toga igra veliku ulogu potražnja. Čim tu nastaje zastoj dolazi do teških kriza, kriza zbog obilja. U socijalističkoj privredi, kao što je u SSSR, takve su krize nemoguće. Kod nas u opštenarodnoj privredi, gdje se proizvodi za potrebe ljudi, a ne za profit, takve su krize nemoguće. Putem statistike brine se dr-

546 Isto, 11.



270

žava da potrebe budu ne samo podmirene, već povećana produkcija postaje neprekidan stimulans za povećanje blagostanja pojedinaca i cijele zajednice”.547 Iza predsjednika Vlade FNRJ Josipa Broza Tita, na skupštini je ekspoze iznio Andrija Hebrang, predsjednik Savezne planske komisije, koja je po nalogu Vlade FNRJ sačinila prijedlog Petogodišnjeg plana. Pre-ma već ustaljenoj praksi, niži partijski funkcionari u odnosu na Tita, svoje su govore, pa i ekspoze o ekonomskoj i gospodarskoj politici, započinjali spomenom Titovog imena u kontekstu zahvale za učinjeno tijekom Dru-gog svjetskog rata: “Naši su narodi, pod vodstvom druga Tita, u oslobodi-lačkom ratu izvojevali veliku pobjedu nad vanjskim i unutrašnjim neprija-teljima i stvorili su preuvjete za izgradnju novog društvenog i ekonomskog uređenja”.548 Na isti način su i završavani govori: “Sve su te promjene, uzete zajedno, omogućile našu brzu obnovu i izgradnju našeg prvog Petogodiš-njeg plana razvitka narodne privrede FNRJ. Bilo bi izlišno dokazivati da spomenute činjenice neoborivom snagom i jasnoćom potvrđuju pravilnost politike Savezne Vlade na čelu sa drugom Titom”.549 Titove i Hebrangove pohvale za uspjeh koji je Jugoslavija doživjela i ostvarila za samo dvije go-dine, potpuno su u suprotnosti s realnim stanjem i situacijom kako u proi-zvodnji, tako i u svakodnevnom životu stanovništva. Neprimjerena samo-hvala je vidljiva u sljedećim ulomcima u govoru: “Nova Jugoslavija sada u miru, kao ranije u ratu, pokazuje svijetu kakove plodove donosi njenim narodima prava demokratska vlast. Sa takovim se uspjesima ne mogu po-hvaliti oni narodi koji su usrećeni vladavinom zapadno demokratskog tipa. Stvaralački rad naroda Jugoslavije i naše pobjede u obnovi i izgradnji odu-ševljavaju sve prave demokrate širom svijeta i izazivaju zavist i mržnju kod reakcionara sviju zemalja”.550 Andrija Hebrang hvalio je “narodnu demo-kraciju” jugoslavenskog tipa u svjetskim razmjerima, te u spomenutom ek-spozeu predstavio politički i ideološki okvir društvenog i ekonomskog ra-zvitka jugoslavenske “narodne” države: “(...) izmijenio se karakter vlasti.

547 Isto, 7.548 Petogodišnji plan, Beograd 1947., Ekspoze predsednika Savezne planske komisije An-drije Hebranga, 19.549 Isto, 21.550 Isto, 19.



271

Vlast je prešla iz ruku izrabljivača i reakcionara u narodne ruke. Razorena je stara država, država izrabljivača radnog naroda i izgrađena nova narodna država, država novog tipa, koja štiti i unapređuje interese trudbenika. (...) izmijenio se i socijalni karakter i sadržaj komandnih vrhova narodne pri-vrede. Kapitalisti su najureni sa komandnih pozicija narodne privrede, uki-nuto je njihovo eksploatatorsko vlasništvo u industriji, bankarstvu, zemljo-posjedu i veletrgovini. Tako je stvoren vodeći – po svom karakteru socijali-stički - sektor narodne privrede kao materijalni temelj narodne vlasti. Stva-ranje državnog sektora narodne privrede omogućuje ukidanje slijepog djelovanja ekonomskih zakona i prijelaz na svjesno upravljanje narodnom privredom. (...) izmijenili su se stari kapitalistički odnosi proizvodnje, za-snovani na izrabljivanju radnog naroda. Izgrađuju se novi socijalistički od-nosi proizvodnje. (...) izmijenio se organizacioni oblik narodne privrede. Planska privreda potiskuje slijepo djelovanje ekonomskih zakona i naslije-đenu anarhičnost. Socijalistički sektor privrede utječe na sve ostale sektore i određuje pravac razvitka cijele privrede. (...) Izmijenili su se odnosi izme-đu industrije i poljoprivrede radnog seljaka. U staroj je Jugoslaviji odnos industrije prema poljoprivredi radnog seljaka bio odnos izrabljivača prema izrabljenome. Novi odnosi između industrije i poljoprivrede počivaju na međusobnom pomaganju i dopunjavanju. (...) izmijenila se trgovina i njena uloga. U staroj se Jugoslaviji između industrije i poljoprivrede nalazio ka-pitalistički posrednik - trgovac. I tome je zauvijek došao kraj. Mjesto kapi-talističkoga posrednika imamo danas državnu, zadružnu i sitnu privatnu trgovinu. Njihova je zadaća da što uspješnije i uz najmanje troškova vrše promet robe, da opskrbljuju selo industrijskim proizvodima i otkupljuju poljoprivredne proizvode. (...) izmijenio se novčani i kreditni sistem. Izra-đuje se novi sistem jeftinog državnog kredita koji će pomoći napredak po-ljoprivrede i radnog seljaka. (...) izmijenio se način raspodjele narodnog dohotka. U staroj je Jugoslaviji ogroman dio narodnog dohotka išao u dže-pove domaćih i stranih kapitalista. Oni su znatan dio tog dohotka rasipali na besplodan i raskošan život. Ukidanje parazitskih egzistencija i smanje-nje velikog dijela neproduktivnih izdataka omogućuje novu i pravedniju podjelu narodnog dohotka na fond potrošnje stanovništva, fond akumula-cije i fond državnih rezervi. Nova raspodjela narodnog dohotka osigurava i visoki tempo akumulacije i podizanje materijalnog i kulturnog stupnja rad-



272

nog čovjeka”.551 Već tijekom 1946. godine, javljala su se neka mišljenja u vezi s nadležnošću nad saveznim i “republikanskim” poduzećima suprotna zamisli saveznih ministarstava, odnosno partijskog vrha. Usvajanjem Peto-godišnjeg plana ta dilema je razjašnjena i odgođena za nešto kasnije vrije-me na sljedeći način: “Jedinstveni privredni plan nije u suprotnosti sa po-djelom privrede na privredu saveznog i republikanskog značaja. On ne kr-nji privrednu samostalnost narodnih republika. (...) Određujući glavne za-daće narodnim republikama Petogodišnji plan nikome ne veže ruke, ne sputava inicijativu. Svaka će narodna republika kod izrade svog Petogodiš-njeg plana, ne dirajući opći pravac određen ovim planom, prema svojim mogućnostima proširiti i u praksi premašiti postavljene zadatke. Predlože-ni Petogodišnji privredni plan konkretizira na privrednom polju pravilnu politiku Savezne Vlade po nacionalnom pitanju. Bratstvo i jedinstvo naših naroda ostalo bi pusta fraza, kad plan ne bi predvidio razliku u stupnju ra-zvitka pojedinih republika. U staroj je Jugoslaviji to bilo drugačije. U njoj je tempo razvitka industrijske proizvodnje u pojedinim zemljama bio u skla-du sa politikom nacionalnog ugnjetavanja, koju je provodila velikosrpska buržoazija”.552 Naravno, uvjerljivost iskazanih kvalifikacija trebalo je i nu-merički potkrijepiti, a to je učinjeno prikazom tempa razvitka industrijske proizvodnje u cijeloj Jugoslaviji i u pojedinim njenim zemljama od 1929. do 1939. godine. Ostavljamo po strani pitanje kako se moglo doći do tih podataka tako brzim proračunom kada je Jugoslavija bila podijeljena na banovine.

Raspored je bio predočen na sljedeći način:553

1929. 1939.

Jugoslavija 100 120

Srbija 100 144

Crna Gora 100 111

Bosna.i.Hercegovina 100 111

551 Isto, 19., 20. i 21.552 Isto, 32.553 Isto, 33.



273

Slovenija 100 110

Hrvatska 100 107

Makedonija 100 92

Tablica 42. Tempo razvitka jugoslavenskog gospodarstva 1929.-1939.

Prema tome, prikazom stanja do rata, pokazala se službena politika “sta-re” Jugoslavije da bi se predočile sve vrijednosti Petogodišnjeg plana, osobi-to kada su u pitanju nerazvijene republike.

1946. 1951.

FNRJ 100 516

NR Makedonija 100 800

NR Crna Gora 100 775

NR.Bosna.i.Hercegovina 100 721

NR Hrvatska 100 466

NR Srbija 100 439

NR Slovenija 100 368

Tablica 43. Prikaz porasta investicija554

“Viši postotak investicija i brži tempo razvitka proizvodnje iznad općeg prosjeka znatno će smanjiti postojeće razlike između privredno i kulturno zaostalih i naprednijih republika. Pravilna politika po nacionalnom pitanju primijenjena na privredu dovodi do ekonomskog i kulturnog podizanja zaostalih republika i uklanjanja naslijeđenih razlika u stupnju razvitka”.555 Međutim, razlike u razvoju npr. Slovenije i Bosne i Hercegovine bile su izuzetno velike da bi se mogle pokriti investicijama većim za samo 3,5 puta jer je Bosni i Hercegovini bilo potrebno mnogo više ulaganja da bi se približila u startu slovenskom industrijskom razvoju. Osim gospodarskih, razlike su bile nepremostive i u drugim oblastima života, kao npr. u obra-zovanju.

554 Isto.555 Isto.



274

Najambiciozniji planovi bili su kod porasta vrijednosti proizvodnje in-dustrije, rudarstva i elektroprivrede:556

1939. 1951.

FNRJ 100 494

NR Makedonija 100 2.633

NR Crna Gora 100 1.100

NR.Bosna.i.Hercegovina 100 1.054

NR Hrvatska 100 452

NR Srbija 100 417

NR Slovenija 100 366

Tablica 44. Porast proizvodnje u industriji, rudarstvu i elektroprivredi

Ovaj tempo ulaganja značio je da će se ove grane industrije u Bosni i Hercegovini do 1951. godine povećati za 1.054 puta više nego u 1939. go-dini, u Makedoniji za 2.633 puta više itd., što je svakako bilo vrlo zahtjevno.

Iza ovako postavljenih načela i preambiciozno izraženih vrijednosti planiranog napretka, bio je plan ideološko-političkog djelovanja, koji se može ilustrirati sljedećim govorima: “Možemo li mi, drugovi, ostvariti sve ove zadaće i izmijeniti sliku naše zemlje. Da, možemo. Za to nam jamči: prirodno bogatstvo naše zemlje, njene rezerve i njene mogućnosti; požr-tvovnost i radni heroizam radnog naroda naše domovine, koji neće žaliti truda, napora ni žrtava u borbi za veliko djelo Petogodišnjeg plana; naša volja i odlučnost da izvojujemo novu veliku pobjedu, da mogućnost pre-tvorimo u stvarnost; vodstvo naše zemlje na čelu s inicijatorom i organi-zatorom svih naših pobjeda drugom Titom”.557 Na važnost svakodnevnog ispunjavanja plana proizvodnje usmjerio je svoj govor Boris Kidrič, pred-sjednik Privrednog Saveta Vlade FNRJ, koji je istakao “(...) činjenicu da se svakog dana moramo boriti za ispunjavanje i premašivanje plana ako hoćemo da postignemo mesečni, kvartalni, godišnji i petogodišnji planski uspeh, treba bez sumnje smatrati kao najkarakterističniju osobenost bor-

556 Isto.557 Isto, 38.



275

be za plan. Ona pretstavlja kategoričnu zakonitost čije neuvažavanje pre-ti krupnim podbacivanjem plana”.558 Da se ne bi posustalo u ostvarivanju plana, uvedena je operativna planska kontrola, a iz Kidričevog govora vidi se da se baš i nije puno vjerovalo samo u kontrolu unutar poduzeća, na što se on osvrnuo predlažući sljedeću organizaciju, koja je već bila ušla u Plan: “(...) operativna dnevna planska kontrola nije i ne sme da bude samo i pre svega stvar planskih odeljenja naših fabrika, naših gradilišta, planskih sek-tora naših direkcija, privrednih ustanova i ministarstava i republikanskih planskih komisija, odnosno Savezne planske komisije. Naprotiv, operativna dnevna planska kontrola mora da bude pre svega zadaća i oružje operativ-nih rukovodilaca. Ne može biti pravog operativnog rukovodioca u našoj privredi bez operativne planske kontrole. Rukovodilac, koji svoj rad ne ba-zira pre svega na operativnoj planskoj kontroli, nužno postaje brbljivac i birokrata”.559 Svakako, odgovorio je i svim onima koji su se protivili tolikoj administraciji “(...) i u isto vreme se jasno pokazalo da se za otporom protiv takve evidencije ne krije ništa drugo nego baš birokratski otpor protiv kon-trole i prelaza na operativnost”.560 Kidričev politički govor pledirao je na svakog “trudbenika” da je ostvarenje Plana stvar njegovog osobnog ponosa i časti, zatim da se svaki dan moraju objaviti rezultati dnevnog učinka, a u istom euforičnom tonu je i imao i završni dio govora: “Drugovi narodni poslanici, mi već od januara radimo i gradimo po planu. Činjenica da ova Skupština danas zvanično prima veliki Petogodišnji plan kao nov rezultat Titovog vođstva prožet će radošću i ponosom čitavu našu otadžbinu. Pe-togodišnji plan otvara našim narodima perspektivu koja u staroj Jugoslaviji nikada ne bi bila moguća, a koja je danas potpuno realna. Danas nam radni čovek još jasnije vidi zašto se isplati raditi, zašto se isplati davati napore, zašto se isplati živeti. U najširim narodnim masama još više će porasti vera u njihovu sopstvenu snagu, u nesalomljivu moć naše otadžbine. Plan i nje-gove postavke treba da postanu svojina svesti najširih naših narodnih masa, svih naših trudbenika. S druge strane, svi mi moramo biti svesni da za

558 Petogodišnji plan, Beograd 1947., Govor predsednika Privrednog Saveza Vlade FNRJ Borisa Kidriča, 42.559 Isto.560 Isto, 43.



276

ostvarenje ovog plana radimo svakog dana, da od našeg svakodnevnog ope-rativnog ispunjavanja i premašivanja plana zavisi njegov konačan uspeh”.561 Ministar rada FNRJ Vicko Krstulović u agitacijsko-propagandnom tonu na najbolji je način odslikao vrijeme u kojem se donosio Petogodišnji plan: “Na završetku, jednako onako kao što su u uslovima okupacije na poziv druga Tita narodi Jugoslavije pošli u borbu protivu okupatora pod plame-nom parolom “Smrt fašizmu − sloboda narodu”, − s istim oduševljenjem u uslovima mirne izgradnje naše domovine odazvale su se pozivu svoga vođe i učitelja najšire narodne mase, − pozivu na obnovu i izgradnju naše zemlje. Plamena parola ‘Neka 1946 godina bude godina najvećeg poleta i pobjede na obnovi naše zemlje!’ pokrenula je radničku klasu, pokrenula je radno seljaštvo i radnu inteligenciju u nove podvige, radne podvige. U oslobodilačkom ratu iznikli su brojni heroji – borci za slobodu i nezavi-snost svoje domovine. Na frontu rada, u borbi za obnovu i izgradnju naše ratom razorene domovine iznikli su i stalno niču novi heroji – heroji rada, udarnici i novatori, koji sa najvećim samopožrtvovanjem rade na velikom djelu izgradnje, jer su svjesni da bez velikih napora nema i ne može biti ljepše i srećnije budućnosti. Dosadašnja postignuća na polju poboljšanja života radnika, namještenika i službenika jasan su dokaz da, prema riječima maršala Tita: Čvrsto koračamo u pravcu poboljšanja životnih uslova naših naroda”.562 Cijelu koncepciju socijalističkog razvitka spomenuti ministar sažeo je u jednom pasusu: “I zato i tim više nema nikakve sumnje da će radnička klasa i radna inteligencija u čvrstom savezu sa radnim seljaštvom i ostalim patriotskim građanima poći u borbu za ostvarenje prvog Petogo-dišnjeg privrednog plana – industrijalizacije i elektrifikacije, jer će njegovo ostvarenje likvidirati privrednu i tehničku zaostalost naše zemlje, učvrstiti ekonomsku i obrambenu snagu naše domovine, učvrstiti i dalje razviti so-cijalistički sektor narodne privrede i nove odnose proizvodnje koji iz njega poističu, i podići opće blagostanje svih trudbenika, − a koji je plan pred naše narode postavio maršal Jugoslavije – drug Tito”.563 Preneseni su opširniji izvodi iz govora jer na najbolji način svjedoče o tom vremenu. Način na

561 Isto, 47.562 Petogodišnji plan, Beograd 1947., Govor Ministra rada FNRJ Vicka Krstulovića, 59.563 Isto.



277

koji se predstavljao etatistički centralizam je vrlo zanimljiv, Partija je čvr-sto držala strategiju razvoja uz formalno dodavanje izvjesnih mogućnosti odstupanja, ali koje nisu mogle utjecati na glavni pravac djelovanja. Stalno pozivanje na Titov autoritet i njegove zasluge u svemu davali su težinu i autoritativnost svim aktivnostima. Uz nezaobilaznu zahvalu “svom vođi”, čija je bila zasluga za sve postignuto, slijedila je i obveza svih “trudbenika” da ispunjavaju zadatke koji su pred njih postavljani. Svako razmišljanje na drugačiji način okarakterizirano je kao “reakcionarno”, “protunarodno”, a na neispunjavanje dnevnog plana, bez obzira na to što su radnici bili “gladni, goli i bosi”, a ni seljacima nije bilo ništa bolje, ako ne i gore, partijsko-dr-žavne vlasti su gledale kao na opstrukcije. Tehničke službe u poduzećima su u svojim izvješćima ukazivale na nedostatak hrane, opreme, repromaterijala i sličnog, ali od upravnih struktura su uglavnom pledirali na požrtvovanost, zalaganje, čast, ponos, pregalaštvo, udarništvo itd. To je bilo vrijeme velikih napora, s jedne strane Komunističke partije da dokaže vlastitu uvjerenost u jedini ispravni put razvitka, a s druge naroda koji se nadao da će možda doći vrijeme ubiranja plodova napornog rada. Kako su svi otpori vrlo efika-sno uklanjani i javno denuncirani, tako je “savezu radnika, seljaka i poštene inteligencije” jedino preostalo da radom uz pjesmu ostvaruju zacrtane plan-ske zadatke. Pravo kritike ostalo je i dalje u nadležnosti “viših foruma”, koji su mogli u “ime naroda” kritizirati sve podređene niže partijske, državne i proizvodne institucije. Komuniciranje direktivama, naređenjima i odluka-ma bilo je i općeprisutno i općeprihvaćeno.

Mjesto.Bosne.i.Hercegovine..u.Petogodišnjem.planu.FNRJ

U Petogodišnjem planu FNRJ dani su glavni pravci za ostvarenje republič-kih petogodišnjih planova. Među njima bili su i zadaci za Bosnu i Herce-govinu: “Uvesti proizvodnju građevinskih mašina i povećati 1951 godine proizvodnju na 530 tona. Isto tako proizvesti 1951 godine 1.600 tona po-ljoprivrednih mašina i alata. U cilju unapređenja građevinarstva proizvesti 1951 godine 22.000 tona betonskih prefabrikata. Proizvesti 1951 godine 13.600 m³ šper-ploča. U tekstilnoj industriji 1951 godine proizvesti 25 mi-liona metara pamučnih tkanina i 3 miliona metara vunenih tkanina. Cipela



278

sa kožnim đonom 1951 godine proizvesti 300.000 pari. Proizvesti 14.250 tona konzervi voća i povrća prvoklasnog kvaliteta. Proizvodnju električne energije povećati 1951 godine na 800 miliona kWh i premašiti proizvod-nju iz 1939 godine 6,6 puta. Povećati zasejane površine ukidanjem ugara i melioracijama podvodnih zemljišta i dostići u 1951 godini 1,2 miliona hektara. Površinu pod industriskim biljem povećati na 40.000 ha, površi-nu pod krmnim biljem na 140.000 ha, a površinu pod povrtarskim biljem na 100.000 ha. Izvršiti rejonizaciju poljoprivredne proizvodnje i u vezi s time znatno pojačati gajenje krmnog bilja, a u nežitorodnim rejonima sma-njiti površinu pod kukuruzom. Povećati proizvodnju žitarica u Bosanskoj Posavini. Povećati površinu pod uljaricama, šećernom repom, tekstilnim biljem i u Hercegovini duvanom. Krompirom za seme obezbediti sop-stvene potrebe i potrebe drugih narodnih republika. Razvijati voćarstvo i vinogradarstvo. U planu melioracije obuhvatiti isušenje podvodnih terena u Bosanskoj Posavini i kraška polja u središnjem i južnom delu narodne republike. Krajem 1951 godine dostići sledeći broj stoke: konja 190.000 grla, goveda 1,000.000 grla, svinja 700.000, što predstavlja povećanje od 1,7 puta u odnosu na povećanje u 1939 godini; ovaca 3 miliona komada, tj. 1,5 puta više nego u 1939 godini, živine 4,6 miliona komada. U konjar-stvu odgajivati bosanskog konja, naročito u brdskim krajevima. Poboljšati proizvodnost kod ostalih vrsta stoke, a kod ovaca obratiti pažnju na pove-ćanje brojnog stanja i proizvodnju vune. Pošumiti 21.000 ha starih secišta, paljevina, krša i goleti, meliorisati 60.000 ha zapuštenih šuma. Sprovesti opsežne radove na uređivanju bujica. Urediti 860.000 ha šuma. Organizo-vati službu za zaštitu šuma od požara i potkornjaka”.564 Prema navedenim numeričkim pokazateljima, u bosanskohercegovačkom republičkom planu zacrtani su ogromni ciljevi, a ovome je trebalo dodati i one zadatke koji su se trebali ostvariti na teritoriji Bosne i Hercegovine za Savezni plan, a to se odnosilo na: eksploataciju i preradu mrkog uglja (Banovići, Srednjo-bosanski, Mostarski i Livanjski rudnici); lignita (Kreka); uređivanje i me-haniziranje rudnika željezne rude (Ljubija i Vareš); podizanje jedne nove željezare u dolini rijeke Bosne; početak građenja aluminijske industrije u području Mostara, kao i obnovu rudišta boksita u Bosanskoj Krupi i Mo-staru te otvaranje tvornice srednjih mašina u Sarajevu.

564 Petogodišnji plan, Beograd, 1947., Narodna Republika Bosna i Hercegovina, 110.-111.



279

Koliko se računalo na bosanskohercegovačko gospodarstvo vidljivo je iz usporednih planova proizvodnje prema granama djelatnosti u pojedinim narodnim republikama, što je predočeno sljedećim pokazateljima, a među prioritetima je bila električna energija:565

1939. 1951. % povećanja

FNRJ (ukupno) 1.100 4.350 395

NR.BiH 120 800 667

udio u % 10,91% 18,39% -

Tablica 45. Proizvodnja električne energije (u milijunima kWh)

U proizvodnji električne energije planiralo se povećanje udjela Bosne i Hercegovine za 7,48%, a na četvrtom mjestu je u jugoslavenskoj zajednici iza Slovenije, Srbije i Hrvatske. S obzirom na potrebe električne energije u industriji, planom je bilo predviđeno da od ukupnih 4.350 kWh na potrebe savezne proizvodnje treba izdvojiti 3.800, a na republičke i lokalne samo 550 kWh.

1939. 1951. %.povećanja

FNRJ (ukupno) 6.608 16.500 272

Od toga republike: 1.282 4.169 326

NR.BiH 88 350 398

udio u %- 6,86% 8,40% -

Tablica 46. Proizvodnja uglja (u 1.000 tona)566

Proizvodnja uglja bila je u najvećem dijelu planirana iz rudnika save-znog značaja (12.331.000 tona), a iz rudnika Bosne i Hercegovine u repu-bličkoj planskoj kvoti bila je na trećem mjestu, iza Srbije i Slovenije, te je njeno povećanje planirano za 1,54%, jer su pokazatelji od 88.000 tona iz 1946. godine.

565 Isto, 117.566 Isto, 127.



280

U obojenoj metalurgiji u saveznom planu mjesto je imala samo Slove-nija. Metalna industrija u Bosni i Hercegovini nije bila razvijena, zato je u saveznom planu bila planirana u proizvodnji građevinskih i poljoprivred-nih strojeva i alata i željeznih livova:567

1939. 1951 %.povećanja

Građevinski.strojevi:

FNRJ - 7.620 t -

Od toga: republike - 4.020 t -

NR.BiH - 530 t -

udio u % - 13,18% -

Poljoprivredni.strojevi.i.alati:

FNRJ - 34.000 t -

Od toga: republike - 22.900 t -

NR.BiH - 1.600.t -

udio u % - 6,99% -

Željezni.livovi:

republike 4.306 t 28.570 t 663

NR.BiH 643 ( iz 1946.) 3.450.t 537

udio u % 14,93% 12,08% -

Tablica 47. Planirana proizvodnja građevinskih i poljoprivrednih strojeva i alata i željeznih livova

U saveznom petogodišnjem planu u dijelu za metalnu industriju Bosna i Hercegovina nije imala značajnije mjesto, osim u odjeljku gdje se govori o razvoju ove industrije u pogledu građevinskih i poljoprivrednih strojeva i željeznih livova. U Bosni i Hercegovini nisu se proizvodili hidraulični strojevi (samo u Sloveniji za savezne potrebe), parni kotlovi (samo u Hr-vatskoj), dizalice (samo u Hrvatskoj), uređaji za rudnike i tvornice (samo u Hrvatskoj), a ukupan petogodišnji plan u proizvodnji od 50.000 bicikla i 10.000 pisaćih strojeva trebala je uraditi Slovenija. To ujedno ukazuje i na

567 Isto, 127.-133.



281

stupanj razvijenosti i raspored određenih industrijskih grana u pojedinim narodnim republikama.

Nerazvijenost bosanskohercegovačke kemijske industrije onemogući-la joj je sudjelovanje u saveznom planu za proizvodnju sumporne kiseline (samo Slovenija), zatim plastične mase (Hrvatska, Srbija i Slovenija), ali je uzela udio u proizvodnji sapuna:568

1939. 1951. %.povećanje

Sapun

republike 13.327 t 28.000 t 175

NR.BiH - 800.t -

udio u % - 2,86 % -

Tablica 48. Planirana proizvodnja sapuna u Bosni i Hercegovini

Međutim, u industriji građevinskog materijala, cementa i stakla, Bo-sna i Hercegovina je znatno sudjelovala u ostvarenju saveznog plana proizvodnje:569

1939. 1951. %.povećanje

Betonski.prefabrikati.(1.000.t)

FNRJ (ukupno) - 170 -

Od toga republike: - 144 -

NR.BiH 7.(iz.1946.) 22 -

udio u % - 15,28 % -

Gips.(1.000.t)

republike: - 150 -

NR.BiH 8.(iz.1946.) 50 -

udio u % - 33,33% -

Crijep(milijuna.komada)

568 Isto,128.569 Isto, 129.



282

republike: 192 586 305

NR.BiH 17 41 241

udio u % 8,85% 7,0 % -

1939. 1951. % povećanja

Cigla.(milijuna.kom.)

republike: 639 1.374 215

NR.BiH 114 250 219

udio u % 17,84 % 18,20 % -

Kreč.(1.000.t)

FNRJ (ukupno) 120 340 283

republike: 58 299 516

NR.BiH 6 30 500

udio u % 10,34 % 10.03 % -

Tablica 49. Planirana proizvodnja građevnog materijala u Bosni i Hercegovini

Prema tome, Bosna i Hercegovina je mogla ostvariti proizvodnju kreča, crijepa, cigle i ostalog neophodnog građevnog materijala, dok su za ukupnu saveznu proizvodnju montažnih kuća bile zadužene Hrvatska (400.000 m²) i Srbija (60.000 m²).570

Drvna industrija bila je razvijena u Bosni i Hercegovini, pa je njeno sudjelovanje u saveznom petogodišnjem planu bilo značajno:571

1939. 1951. %.povećanja

Rezana.građa(ukupno.1.000.m³)

FNRJ (ukupno) - 1.650 -

republike - 1.590 -

NR.BiH 473.(iz.1946.) 575 121

udio u % - 36,16 % -

Šperploče.(m³)

republike 18.500 48.400 262

NR.BiH - 13.600 -

570 Isto, 129.571 Isto, 130.



283

udio u % - 28,10% -

Pokućstvo(garnitura)

republike: - 41.000 -

NR.BiH 200 (iz.1946.) 2.700 1.350

udio u % - 6,59% -

Tablica 50. Planirani razvitak drvne industrije u Bosni i Hercegovini

Prema podacima za drvnu industriju, zadatak Bosne i Hercegovine bio je da osigura najviše kubnih metara rezane građe u odnosu na ostale na-rodne republike. Što se tiče izrade šperploča, bila je na drugom mjestu iza Hrvatske, ali kada su bili u pitanju gotovi proizvodi pokućstva, tj. oni najskuplji u saveznom planu drvne industrije, ispred nje su bile Hrvatska, Srbija i Slovenija.

Među mnogim problemima s kojima se stanovništvo poslijeratne Jugo-slavije susretalo jeste nabavka i kupovina tkanina. Njihova raspodjela bila je racionirana i vrlo je teško bilo doći do materijala od kojeg se mogla sašiti odjeća, pa se tome moralo odrediti važno mjesto u Petogodišnjem planu:572

1939. 1951. %.povećanja

Pamučne.tkanine(milijuna.metara)

FNRJ (ukupno) 116 (iz 1946.) 250 216

republike 68,7 183,4 351

NR.BiH 4.(iz.1946.) 25 625

udio u % 5,88 % 13,66% -

Lanene.tkanine(milijuna.metara)

FNRJ (ukupno) 2,1 19,7 938

republike 2,1 3,60 174

NR.BiH - 2,30 -

udio u % - 0,64 % -

Vunene.tkanine(milijuna.metara)

572 Isto,131.



284

FNRJ (ukupno) 13,3 (iz 1946.) 24,2 182

republike 6,4 13,8 210

NR.BiH - 3 -

udio u % - 21,74 % -

Tablica 51. Planirana proizvodnja tkanine u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina nije uzela udjela u proizvodnji kudeljne tkanine, a najveći dio ovog materijala proizvodio se u srbijanskim poduzećima.

Industrija kože i obuće bila je relativno razvijena i u Bosni i Hercegovi-ni, stoga se na nju računalo u saveznom planu. Posebna studija za ovaj peri-od može se napisati o potražnji i nedostatku obuće za stanovništvo, napose zaštitne obuće za radnike u rudnicima, šumskim radilištima, željezarama i slično. Određeni kontingenti visoko kvalitetne kožne obuće proizvodili su se za izvoz jer su bila potrebna novčana sredstva za nabavku raznih strojeva, ali i raznih sirovina za pokretanje i održavanje proizvodnje.

1939. 1951. %.povećanje

Krupon.(tona)

FNRJ (ukupno) 1.746 4.400 260

republike 1.746 2.400 137

NR.BiH 83 (iz.1946.) 130 157

udio u % 4,75 % 5,42 % -

Ostala.donja.koža.(t)

FNRJ (ukupno) 2.3100 6.000 258

republike 762 3.200 420

NR.BiH - 180 -

udio u % - 5,63 % -

Gornja.koža.(t)

FNRJ (ukupno) 7.700 17.000 221

republike - 9.630 -

NR.BiH - 850 -

udio u % - 8,83 % -

Sitna.koža.(1.000.fusi)

FNRJ (ukupno) 12.000 25.000 208



285

republike - 21.000 -

NR.BiH 895 (iz.1946.) 1.250 140

udio u % - 5,95 % -

Tablica 52. Industrija kože i obuće u Petogodišnjem planu FNRJ 573

1939. 1951. %.povećanje

Cipele.s.kožnim.đonom.(1.000.pari)

FNRJ (ukupno) 3.250 6.500 200

republike 2.633 3.500 133

NR.BiH 895.(iz.1946.) 1.250 140

udio u % 34,00 % 35,71 % -

Cipele.s.gumenim.đo-nom.(1.000.pari)

FNRJ (ukupno) 600 1.500 250

republike - 900 -

NR.BiH 120.(iz.1946.) 300 250

udio u % - 33,33 % -

Tablica 53. Planirana proizvodnja obuće u saveznom planu574

Kad se govori o periodu poslije Drugog svjetskog rata, najčešće je riječ o siromašnim i sušnim godinama, nestašici hrane, pomoći UNRRE (Upra-va Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu, osnovana 1943. i djelovala do 31.3.1949.), ali i naporima da se obnovi prehrambena industrija.575 U Peto-godišnjem planu FNRJ bilo je zacrtano da se u 1951. godini ostvari značaj-na količina važnih prerađevina, a to su bili skrob, skrobni šećer i prerađevine od skroba (80.000 tona), zatim biljnog ulja (75.000 tona), konzerviranog voća i povrća (87.000 tona), piva (1.040.000 hl) i tjestenine (68.780 tona). Bosna i Hercegovina je planirana u participaciji za sve ove artikle, osim za skrob, skrobni šećer i skrobne prerađevine, za što su za to bile zadužene

573 Isto, 131.-132.574 Isto.575 Isto, 133.



286

Srbija, Hrvatska i Makedonija, mada je i njihovo udio bio skroman, od 4.560 tona u odnosu na ukupno 80.000 tona, planiranih na saveznoj razini. Posebne kampanje su vođene za uzgoj voća i povrća i za njegovu preradu i konzerviranje. Održavani su tečajevi za spremanje prerađevina od voća, a nastojala se suzbiti navika pečenja rakije, što uglavnom nije uspijevalo.

Raspored planirane prehrambene industrije prema naznačenim artikli-ma bio je sljedeći:

1939. 1951. %.povećanje

Biljno.ulje.(.tona.)

FNRJ (ukupno) 24.676 75.000 304

republike 5.768 30.625 530

NR.BiH - 4.000 -

udio u % 23,37 % 13,06 % -

Konzerve.voća.i.povrća.(tona)

FNRJ (ukupno) 5.541 87.000 1.500

republike - 87.000 -

NR.BiH - 14.250 -

udio u % - 16,38 % -

Pivo.(1.000.hl)

republike 426,6 1.040 243

NR.BiH - 109 -

udio u % - 10,48 % -

Tjestenine.(tona)

republike 11.700 68.780 1.732

NR.BiH - 9.000 -

udio u % - 13,09 % -

Tablica 54. Planirana proizvodnja prehrambene industrije u Bosni i Hercegovini

Prehrambena industrija bila je usko povezana sa planom poljoprivredne proizvodnje. Uz vrlo radikalne mjere provedene na selu, što se tiče ograni-čavanja zemljišnog maksimuma te stvaranja državnih poljoprivrednih ima-nja, Petogodišnji plan je zacrtao isto tako ambiciozne količine u proizvod-



287

nji poljoprivrednih proizvoda za 1951. godinu. “Narodna vlast” je imala po-datke o siromaštvu na selu, o nepostojanju osnovnog poljoprivrednog alata, a osobito naprednijih tehničkih strojeva i zaštitnih kemijskih sredstva, ali je nastojala uvezivanjem industrije i poljoprivrede omogućiti veću količinu hrane za stanovništvo, a i za izvoz. U relativno kratkom vremenu bilo je teško podići razinu proizvodnje poljoprivrednih strojeva i alata i kemijsku industriju zaštitnih sredstava i vještačkog đubriva i paralelno s tim djelat-nostima povećati poljoprivrednu proizvodnju. Ako se samo tome dodaju najvažnije karakteristike agrarne politike prema selu, u smislu prinudnog otkupa, ograničavanja cijena za slobodnu prodaju, visine cijena industrij-skih i zanatskih proizvoda u odnosu na one proizvode sa sela, te nerodne godine ali i postojeće nepovjerenje prema seljaku, može se samo naslutiti sva težina stanja, odnosno pretjeranost u planiranju povećanja poljopri-vredne proizvodnje.

U planiranju se krenulo od povećanja ukupno zasijanih površina, koje je trebalo povećati za 6,04 % za sve narodne republike.576

1939. 1951. %.povećanja

Ukupno zasijanepovršine (1.000 ha)

7.235 7.700 106

od.toga:.NR.BiH 1.106 1.200 109

udio u % 15,29 % 15,58 % 3

Tablica 55. Planirano povećanje ukupno zasijanih površina u Bosni i Hercegovini

Za Bosnu i Hercegovinu je planirano minimalno povećanje zasijanih površina, za 0,29%, s obzirom na financijsku nemogućnost ulaganja u zna-čajnija povećanja obradivih površina zamašnim zadacima isušivanja kraš-kih polja i meliorizacijom određenih ravničarskih krajeva. Najveće zasijane površine planirane su za Srbiju (3.930.000 ha), Hrvatsku (1,580.000 ha) uz mogućnosti melioracije, a na trećem je mjestu bila Bosna i Hercegovina. U odnosu na njih, znatno manje površine su planirane za Makedoniju, Sloveniju i Crnu Goru.

576 Isto, 134.



288

U saveznom planu su našli mjesto strateški poljoprivredni proizvodi, a to su bili: žitarice, industrijsko, krmno i povrtno bilje, neophodno kako svježe, tako i za konzerviranje, za domaću upotrebu, ali i za izvoz.

Raspored planiranih zasijanih površina u odnosu na poljoprivredne kul-ture u Bosni i Hercegovini bio je sljedeći: žitarica na 920.000 ha, industrij-skog bilja na 40.000 ha, krmnog bilja na 140.000 ha i povrtnog na 100.000 hektara.577

1939. 1951. %.povećanje

Žitarice.(1.000.ha) 6.240 5.710 92

od.toga: NR.BiH 988 920 93

udio u % 15,83 % 16,11 % -

Industrijsko.bilje.(1.000.ha)

204 500 245

od.toga:.NR.BiH 18 40 222

udio u % 8,82 % 8,0 % -

Krmno.bilje.(1.000.ha) 361 840 233


udio u % 7,76 % 16,67 % -

Povrtno.bilje.(1.000.ha) 431 650 151


udio u % 16,94 % 15,38 % -

Tablica 56. Udio poljoprivrednih kultura zasijanih u Bosni i Hercegovini na razini saveznog plana

Saveznim planom se predvidjelo smanjenje uzgoja žitarica, s obzirom na ispodprosječne prinose na zemljištima koja nisu bila adekvatna za njih, što je naznačeno za Bosnu i Hercegovinu u tekstualnom dijelu Plana, ali je i za sve ostale narodne republike planirano smanjenje površina zasijanih žitaricama, osim za Crnu Goru. Na račun žitarica, koje su kod seljaka u psihološkom smislu značile sigurnost za ishranu, mada to nije bilo uvijek točno jer su žetve vrlo često podbacivale, planirano je povećanje proizvod-

577 Isto, 134.-135.



289

nje industrijskog bilja za 245%, krmnog za 233% i povrtnog bilja za 151%, čime su se nastojali postići bolji rezultati i povezivanje sa drugim gospo-darskim granama.

Povezano sa poljoprivredom bilo je planiranje povećanja brojnog stanja stoke. Međutim, ratni uvjeti su načinili puno štete stočnom fondu, pa ga je bilo vrlo teško obnoviti, dovesti na predratnu razinu i povećati broj stoke. Preduzimane su razne mjere, kao npr. zabrana klanja stoke do određene starosti i težine, zatim određenih kategorija uopće i slično. Propisane mjere imale su težinu zakona, pa su za prekršaje postojale i određene sankcije. Uz povećanje brojnog stanja stoke bilo je planirano i podizanje veterinarske službe putem veterinarskih stanica. U saveznom Petogodišnjem planu za stočni fond iz Bosne i Hercegovine bio je planiran sljedeći udio:

1939. 1951. %.povećanje

Konji (1.000 kom.) 1.273 1.160 91


udio u % 20,74 % 16,38 % -

Goveda (1.000 kom.) 4.225 4.920 116

od.toga:.NR.BiH 967 1.000 103

udio u % 22,89 % 20,33 % -

Svinje (1.000 kom.) 3.504 6.000 171


udio u % 11,87 % 11,67 % -

Ovce (1.000 kom.) 10.153 14.800 146

od.toga:.NR.BiH 1.949 3.000 154

udio u % 19,20 % 20,27 % -

Živina (1.000 kom.) 22.450 31.300 139

od.toga:.NR.BiH 2.969 4.600 155

udio u % 13,22 % 14,70 % -

Tablica 57. Planirano povećanje stočnog fonda u Bosni i Hercegovini

Najznačajniji udio bosanskohercegovačkog gospodarstva u saveznom Planu bilo je u šumarstvu. Najveći broj četvornih metara drveta planiran je



290

u kategoriji ukupne drvne mase za sječu, ali i za snabdijevanje industrije. U odnosu na 1939. godinu, količine drveta za sječu su se donekle smanjile.578

1939. 1951. %.povećanje

Drvna masa za sječu

(1.000 m³)19.943 (iz 1946.) 18.500 93

Od toga: republike 19.882 18.405 93

NR.BiH 6.343 5.600 88

Udio u % 31,90 % 30,43 % -

Tablica 58. Planirana drvna masa za sječu u Bosni i Hercegovini

Planirana sječa drvne mase bila je najveća u Bosni i Hercegovini, zatim u Hrvatskoj 4.600.000 m³, Srbiji 3.800.000 m³, Sloveniji 2.350.000 m³, u Crnoj Gori 1.175.000 m³ i Makedoniji 880.000 m³ drvne mase. Isti odnosi su vrijedili i za sječu drvne mase za snabdijevanje industrije:

1939. 1951. %.povećanje

Sječa drvne mase za snabdijevanje industrije

(1.000 m³)10.231 (iz 1946.) 8.500 83

Od toga: republike 10.170 8.405 83

NR.BiH 4.333 2.800 65

udio u % 42,61 % 33,31 % -

Tablica 59. Planirana sječa drvne mase za potrebe industrije u Bosni i Hercegovini

Planirano smanjenje sječe industrijskog drveta za 9,3% bilo je značajno s obzirom na devastiranost šuma tijekom rata, ali i stalnu eksploataciju tijekom 20. stoljeća. Smanjenje upotrebe drveta do 1951. godine nastojalo se nadomjestiti drugim materijalima koji su se trebali proizvesti u plani-rano vrijeme razvojem industrije. Osim toga, u ministarstvu za šumarstvo razrađivali su se projekti o zaštiti i obnavljanju šuma i uspostavi službe za zaštitu šuma.

578 Isto, 136.-137.



291

Saveznim planom nastojala se smanjiti neravnomjernost u razvijenosti među pojedinim narodnim republikama. “Radi uklanjanja neravnomer-nosti u ekonomskom razvitku pojedinih narodnih republika i u izgradnji Federativne Narodne Republike Jugoslavije kao privredne celine, osigura-ti što brži tempo porasta proizvodnje i investicija u ekonomski zaostalim narodnim republikama: Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Crnoj Gori i u ekonomski zaostalim krajevima u drugim narodnim republikama. Pove-ćati vrednost industrijske proizvodnje 1951 godine: u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini za 10,5 puta, u Narodnoj Republici Makedoniji za 26,3 puta u poređenju sa 1939. godinom, a u Crnoj Gori, koja nije imala industrije, postići proizvodnju u vrednosti od 1,1 milijarde dinara, i time premašiti u tim narodnim republikama opšti prosečni tempo porasta vred-nosti industrijske proizvodnje. Povećati ukupne investicije u toku izvođenja Petogodišnjeg plana, i to: u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini preko 7 puta, u Narodnoj Republici Makedoniji 8 puta, u Narodnoj Republici Crnoj Gori blizu 8 puta, u poređenju sa 1946. godinom, i na taj način pre-mašiti prosečni tempo porasta investicija u celoj zemlji”.579

Iz brojnih govora najviših partijskih funkcionara očigledno je da su s pozicije monopoliziranja vlasti preuzeli upravljanje cjelinom odnosa druš-tvene reprodukcije. Prema receptu “rukovodeće idejne i političke uloge Ko-munističke partije”, odnosno njenoj avangardnoj ulozi u društvu, izražen je fundamentalni stav komunističkog ideološkog sustava o političkoj organi-zaciji društva kao “narodne države”, kojom je upravljala ideološki i politički homogena politička grupacija s pozicija Partije koja je svojim ideološkim i političkim monopolom postavila dominaciju političke sfere nad gospo-darskom i društvenom u cjelini. U ovom tranzicijskom vremenu se s ide-oloških i političkih pozicija, a prema sovjetskom modelu, kreirala ukupna gospodarska politika. “U cilju da se delatnost svih državnih organa uskladi sa zadacima postavljenim u Petogodišnjem planu, dužni su svi ministri, savezni i republikanski, rukovodioci svih nadleštava i ustanova da izvrše reviziju svojih podređenih organa i da njihov rad upute u pravcu izvršenja i premašenja petogodišnjeg plana”.580

579 Isto, 105.-106.580 Isto, 140.



292

Razvitak.“narodne.privrede”.prema.Petogodišnjem.planu..NR.Bosne.i.Hercegovine.(1947.-1952.)

Prvi petogodišnji plan bio je razrađen za svaku od šest jugoslavenskih fe-deralnih jedinica posebnim zakonima donesenim u republičkim skupština-ma. Tako je bosanskohercegovački Petogodišnji plan bio usvojen 27. lipnja 1947. godine na zasjedanju Narodne skupštine NR BiH,581 a na osnovi republičkog Ustava,582 koji je u odjeljku o društveno-ekonomskom uređe-nju identičan Ustavu FNRJ. “Sredstva za proizvodnju u Narodnoj Repu-blici Bosni i Hercegovini jesu ili opštenarodna imovina, to jest imovina u rukama države, ili imovina narodnih zadružnih organizacija, ili imovina privatnih fizičkih i pravnih lica (...) Spoljna trgovina je pod kontrolom države”.583 Pošto je već ranije bilo definirano da vanjska trgovina ulazi u nadležnost saveznih institucija vlasti, onda je ovaj stavak bosanskoher-cegovačkog Ustava bio samo ponovljen. Dalje se u odjeljku o državnom uređenju kaže, između ostalog, da “(...) u nadležnost Narodne Republike Bosne i Hercegovine, u licu njenih najviših organa državne vlasti i držav-ne uprave spada: (...) 5) donošenje privrednog plana Narodne Republike Bosne i Hercegovine; 6) upravljanje privredom republikanskog značaja i rukovodstvo privredom lokalnog značaja; 7) donošenje državnog budžeta NR BiH; ostvarenje i kontrola izvršenja budžeta, kao i odobrenje završ-nog računa NR BiH; rukovodstvo u ostvarenju budžeta narodnih odbora; (...) 10) finansijska, industrijska, rudarska, građevinska, trgovačka, šumska i poljoprivredna preduzeća republikanskog značaja; 12) transport i saobra-ćaj republikanskog značaja; 13) zaključivanje zajmova Narodne Republike Bosne i Hercegovine i odobrenje zaključenih zajmova narodnih odbora u granicama zakona; 14) utvrđivanje i odobrenje, u saglasnosti sa saveznim zakonima, republikanskih i lokalnih dadžbina; utvrđivanje i odobrenje

581 Službeni list NR BiH, god. III., br. 31., 14.7.1947., Zakon o petogodišnjem planu raz-vitka narodne privrede Narodne Republike Bosne i Hercegovine u godinama 1947-1951., 395. 582 Službeni list NR BiH, god. III., br. 1., 8.1.1947., Ustav Narodne Republike Bosne i Her-cegovine, 2.583 Isto,4.



293

dadžbina narodnih odbora; 15) kontrola nad stanjem preduzeća i ustanova opštedržavnog značaja na teritoriji Narodne Republike Bosne i Hercegovi-ne; 16) utvrđivanje republikanskog i lokalnog značaja privrednih preduzeća i ustanova iz nadležnosti NR BiH; 17) rukovodstvo stanbenim i komu-nalnim poslovima: stanbena izgradnja, izgradnja i uređenje gradova i mje-sta; 18) zakonodavstvo i rukovodstvo na osnovu opštih i načelnih propisa FNRJ, u oblasti: a) industrije, rudarstva trgovine, poljoprivrede, šumarstva, lova i vodnih snaga; b) građevinarstva; privrednog poslovanja i politike cijena; (...)”.584 Bez obzira što se u Ustavu NR BiH stalno upotrebljavao pojam države, te kompetencije nije imala jer “(...) teritorija Narodne Repu-blike Bosne i Hercegovine zajedno sa teritorijama drugih narodnih repu-blika Federativne Narodne Republike Jugoslavije čini jedinstveno državno i privredno područje. (...) Promet robe između Narodne Republike Bosne i Hercegovine i drugih narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije slobodan je i ne može se ograničiti zakonom Narodne Repu-blike Bosne i Hercegovine”.585 Prema tome, Bosna i Hercegovina je bila sastavni dio jugoslavenskoga zajedničkog gospodarskoga sustava i nije ga mogla ograničavati republička vlada nekim svojim posebnim propisima. Sukladno tome, donesen je savezni, a potom republički zakon o petogodiš-njim planovima.

Zakon o petogodišnjem planu razvitka Bosne i Hercegovine u svom uvodnom dijelu imao je isti tekst, samo se uz ime Jugoslavije spominje se i ime Bosne i Hercegovine kroz već poznate shematske okvire narodnoo-slobodilačke borbe, zatim stradanja i ratne štete tijekom Drugog svjetskog rata, naslijeđene zaostalosti, kritike kapitalističkog načina proizvodnje, stranog investiranja i slično. Terminologija je identična, također i upotreba predznaka “narodni” uz sve ključne riječi. Postavljeni glavni zadaci u save-znom planu bili su obvezujući i za Bosnu i Hercegovinu: “(...) a) likvidirati privrednu i tehničku zaostalost; b) učvrstiti ekonomsku i odbranbenu sna-gu zemlje; c) učvrstiti i dalje razviti socijalistički sektor narodne privrede i nove odnose koji iz njega proističu, i d) podići opšte blagostanje trudbenika

584 Isto, 8.585 Isto.



294

sva tri privredna sektora, (...)”.586 Okvirni financijski plan bio je: “(...) U privredu republikanskog i lokalnog značaja, kao i za kulturno uzdizanje i zdravstvenu zaštitu naroda investirati u toku 1947-1951 godine 23.272 miliona dinara. Na taj način proširiti do kraja 1951 godine obim produk-cije i vrijednost godišnje proizvodnje povećati na 176% u odnosu na 1939 godinu”.587 Ti ambiciozni planovi odnosili su se na razvitak republičke i lokalne industrije, zatim na osiguranje dovoljnih količina hrane i sirovina za industriju i razvijanje poljoprivredn proizvodnje. I u poljoprivredi su postavljeni visoki zahtjevi: “(...) Povećati proizvodnju pšenice za 16%, ku-kuruza za 32%, ječma za 46%, duhana za 100% u odnosu na 10-godišnji prosjek 1930-1939. Uvesti proizvodnju pamuka”.588 Naravno, planiranjem ovih povećanja imala se u vidu primjena agrotehničkih mjera, koje će biti moguće paralelnim razvojem industrije.

Ukupna vrijednost investicija prema Petogodišnjem planu od 23.272 milijuna dinara za Bosnu i Hercegovinu bila je raspoređena u trinaest dje-latnosti prema iznosima koji su trebali doprinijeti povećanju proizvodnje i poboljšanju kvalitete života u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Mada su bili u pitanju milijuni dinara, njima se trebalo obnoviti porušeno, dostići predratna razina, premašiti je i dokazati uspjeh “narodne vlasti” u stvaranju novog poretka.589

1951. Vrijednost investicija u milijunima dinara

I..Industrija.i.rudarstvo:

ugalj 255

nemetali 18

metalna industrija 478

586 Zakon o Petogodišnjem planu razvitka narodne privrede Narodne Republike Bosne i Her-cegovine u godinama 1947-1951., u knjizi: Petogodišnji plan, Savezna planska komisija, Beograd, 1947., 302. 587 Isto.588 Isto.589 Isto,309.



295

kemijska industrija 320

prehrambena industrija 915

tekstilna industrija 1.158

kožarsko-obućarska industrija 100

industrija građevinskog materijala 656

drvna industrija 652

grafička industrija 53

elektroprivreda 1.400

instituti, industrijske škole i kursevi 409

II..Poljoprivreda 2.645

III..Šumarstvo 1.450

IV..Građevinska.poduzeća 800

V..Promet 1.968

VI..Trgovina.i.snabdijevanje 1.150

VII..Zdravlje 1.190

VIII..Socijalno.staranje 254

IX..Prosvjeta 1.983

X..Kultura.i.umjetnost 130

XI..Fiskultura 76

XII..Kinematografija 184

XIII..Stambeno.i.komunalno.gospodarstvo 5.028

U.K.U.P.N.O: 23.272.milijuna.dinara

Tablica 60. Planirane vrijednosti investicija prema djelatnostima u Bosni i Hercegovini

Prema gornjim pokazateljima najveći iznos bilo je potrebno investirati u stambenu i komunalnu izgradnju. O važnosti ove djelatnosti govori i či-njenica da je u 1947. godini osnovano Ministarstvo komunalnih poslova,590

590 Službeni list NR BiH, god.III., br.19., 30.4.1947., Ukaz o organizovanju, početku rada i imenovanju Ministra komunalnih poslova, 229.



296

za čiji djelokrug rada su bila potrebna znatna novčana sredstva. Zatim su u odnosu na potrebe slijedili: poljoprivreda, prosvjeta, promet, šumarstvo, elektroprivreda, zdravlje, tekstilna industrija, trgovina i snabdijevanje, pre-hrambena industrija i tako dalje.

Na osnovi planiranih investicija za 1951. godinu, očekivala se sljedeća vrijednost proizvodnje u ključnim oblastima kapitalnog ulaganja:591 To su bili: industrija i rudarstvo, zanatstvo, poljoprivreda i šumarstvo.

1939. 1951.1951..u%.prema.

1939.

I..Industrija.i.rudarstvo 2.110 8.475 401,6

ugalj 36 186 516

nemetali 10 46 416

metalna industrija 25 491 1.964

kemijska industrija 33 607 1.840

tekstilna industrija 114 2.002 1.756

kožarsko-obućarska i. 49 341 696

prehrambena indust. 27 1.630 6.037

ind. građev. materijala 57 1.084 1.902

drvna industrija 1.683 1.991 118

elektroprivreda 75 97 129

II..Zanatstvo 1.200 1.900 158

vrijednost proizvod. 1.000 1.300 130

u tome zadružni sekt. - 415 -

vrijednost opravki 200 600 300

u tome zadružni sekt. - 185 -

III..Poljoprivreda 8.116 11.427 140

a) žitarice 1.689 1.939 114

b) industrijske biljke 262 626 238

c) povrtno bilje 813 2.526 310

d) voće 982 953 97

Stočna proizvodnja 4.370 5.383 124

591 Zakon o Petogodišnjem planu razvitka narodne privrede NR BiH, 308.



297

IV..Šumarstvo 1.569 1.166 73

glavni proizvodi 1.549 1.105 71

prodaja na panju za lokalne potrebe

14 8 54

sporedni proizvodi 6 53 875

SVE.GRANE:. 12.995 22.868 175,9

Tablica 61. Vrijednosti proizvodnje u Bosni i Hercegovini

Iz saveznog Petogodišnjeg plana bilo je predviđeno “(...) 1.400 milijuna dinara za izgradnju republikanskih centrala, dalekovoda i transformator-skih stanica, a od toga iznosa 97 milijuna dinara za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj je bilo planirano izgraditi hidrocentrale na rijekama Prači, Studenom Jadru i Sani i time osigurati izvore jeftine energije za potrebe industrije i zanatstva i za osvjetljenje gradova i sela. Plan je predviđao i gradnju većeg broja manjih električnih centrala, prvenstveno automatskih hidrocentrala, radi snabdijevanja elektroenergijom onih mjesta čije povezivanje dalekovo-dima nije predviđeno Petogodišnjim planom, zatim 2.440 km dalekovoda visokog napona i 1.549 km mreže niskog napona”.592 U opisnom dijelu pla-na bila je predviđena rekonstrukcija lokalne mreže, povećanje broja kućnih priključaka, likvidiranje dotadašnjih nerentabilnih centrala, povezivanje sa saveznim centralama i dalekovodima, uvođenje dispečerske službe, sprovo-đenje tipizacije strojeva, dalekovodnog materijala, rasklopnih uređaja, za-vođenje standardizacije napona i razvijanje propagande za široku upotrebu električne energije u gradovima i selima.

Za bosanskohercegovačko gospodarstvo kapitalna izgradnja bila je u in-dustriji i rudarstvu. Osnovni cilj bio je tehnički rekonstruirati i racionalizi-rati postojeće i izgraditi nove tvornice. “U toku pet godina izvršiti investici-je u iznosu od 5.014 miliona dinara, odnosno 16,6 puta prema 1946 godini. U industriji lokalnog značaja investirati 742 miliona dinara”.593 Osim spro-vođenja koncentracije manjih pogona u veće i specijalizacije proizvodnje,

592 Isto, 310.593 Isto, 311.



298

bilo je planirano uvesti i nove proizvode za potrebe industrije, građevinar-stva i robe široke potrošnje. Preporučena je bila upotreba domaćih sirovina, uz štednju i racionalno korištenje energije, sirovina i otpadaka. Traženo je posvećivanje pune pažnje racionalnom organiziranju radnih mjesta, po-stavljanju normi, nagrađivanju prema radu. Prema planu bilo je potrebno “(...) u odnosu na 1946 godinu povećati proizvodnost rada za 66%, a punu cijenu koštanja proizvoda u odnosu na cijenu početkom 1947 godine sni-ziti za 26%”.594 Stanje stručne radne snage u Bosni i Hercegovini bilo je nezadovoljavajuće u odnosu na zacrtane planove, pa je bilo potrebno “(...) za podizanje kadrova u industriji i naučno-istraživačke radove investirati 409 miliona dinara. Poboljšati radne uslove, pojačati higijenske i zaštitne mjere u fabrikama. Posebnu pažnju posvetiti poboljšanju stanbenih uslova i podizanju novog stanbenog prostora. Za izgradnju radničkih stanova u industriji investirati 538 miliona dinara”.595

Najvažniji bosanskohercegovački ugljenokopi bili su poduzeća od save-znog značaja u jugoslavenskom petogodišnjem planu, ali se nastojalo repu-bličkim planom izvršiti “Mehanizaciju radnog procesa u postojećim i otva-ranjem novih republikanskih i mjesnih ugljenokopa povisiti proizvodnju uglja od 103.000 tona u 1939 godini na 505.000 tona u 1951 godini, tj. za 4,6%”.596 Za sve te potrebe bilo je predviđeno za pet godina 255 miliona di-nara, da bi se dostigla vrijednost proizvodnje od 186 miliona dinara bilo je potrebno povećati produktivnost rada na 100%, ali pri tome smanjiti punu cijenu koštanja za 25% uvođenjem novih, modernijih metoda otkopavanja. Preporučeno je usmjeriti istraživačke radove na nalazišta kamenog i mrkog uglja. “U prvom redu izvršiti istražne radove na terenima kamenog uglja u predjelu Majevice, te na terenima boljeg mrkog ugljena Žepče, Novi Šeher i u okolini Sarajeva. Izvršiti rekonstrukciju rudnika Ugljevik premještajem radova u predio Mezgraje. Osposobiti ga za proizvodnju od 120.000 tona uglja u 1951. godini. Za šire snabdijevanje ugljem sjeverozapadne Bosne otvoriti novi rudnik uglja u predjelu Suhača-Kamengrad i osposobiti ga da

594 Isto, 312.595 Isto.596 Isto, 312.



299

do kraja 1951. razvije proizvodnju od 125.000 tona godišnje. Za potrebe saobraćaja, industrije i stanovništva jugoistočne Bosne otvoriti ugljenokop u Miljevini i opremiti ga modernim strojevima za vađenje, transport i se-paraciju tako da do 1951 poveća proizvodnju na 125.000 tona godišnje. (...) Za potrebe radnika u industriji uglja podići nove stanove i u tu svrhu investirati 28 miliona dinara”.597 Preporuke za otvaranje lokalnih rudnika bile su s ciljem snabdijevanja stanovništva ugljem, naročito u krajevima koji su bili udaljeni od prometnica, a time bi se povećala štednja drveta i zaštita šuma. Također, bilo je preporučeno da se umjesto jamskog drveta upo-trebljavaju beton, betonske kocke, armirano-betonske podgrade i željezni stupovi. Međutim, poteškoće su bile ogromne, sve proizvodne djelatnosti startale su s ambicioznim planovima, a potrebe su bile puno veće od mo-gućnosti da se podmire svi zahtjevi saveznih, republičkih i lokalnih podu-zeća. Npr., kada je bila u pitanju oprema za rudnike, takva vrsta industrije nije bila razvijena u Bosni i Hercegovini već se morala čekati iz Hrvatske. Uvoz raznih vrsta strojeva bio je u jugoslavenskoj spoljnopolitičkoj nad-ležnosti, te se trebalo dugo čekati i u republičkim, a naročito poduzećima lokalnog značaja. Prioritet je bio stavljen na kapitalnu izgradnju. Računalo se da će se nakon velikih ulaganja u nju moći podmiriti opremanje ostalih manjih proizvodnih kapaciteta.

Popis nerazvijenih grana industrije u Bosni i Hercegovini je dugačak. Industrija nemetala je također na tom popisu. Planirano je znatno pove-ćanje za preko pet puta s obzirom na saznanja o rezervama koje je trebalo aktivirati. Bilo je potrebo “(...) naučno ispitati poznate pojave korisnih ne-metala i nalazišta geološki kartirati. U prvom redu ispitati pojave asfalta kod Drežnice, talka kod Ostrošca, te azbesta kod Halilovca na Japri i Pe-trova Sela kod Gračanice. Ispitati baritne terene prvenstveno kod Zavi-dovića, Gornjeg Vakufa, Raštelice, Jajca, Velike Kladuše i na Zec-planini, pojave vatrostalne gline kod Travnika, Gračanice i Mataruga i na raznim mjestima nalazišta azbesta i asfalta”.598 U odnosu na planirane zadatke, na terenu su se javljali različiti problemi, npr. nedostatak stručnih ekipa koje

597 Isto, 312.-313.598 Isto, 313.



300

su trebale obaviti istraživanja, nedostatak opreme i novca za takvu vrstu ra-dova, pomanjkanje vremena zbog zauzetosti malobrojnih stručnjaka, slabe komunikacijske veze, nesustavno istraživanje i slično. Osim toga, to je bilo vrijeme kada su se rezultati očekivali vrlo brzo, uz mala ulaganja, što je bilo teško ostvariti kod ovakvih kompliciranih istraživanja.

Za metalnu industriju su zacrtani prvenstveno planovi proizvodnje za poljoprivredu, a to su bili: plugovi i dijelovi za njih, drljače, sječke, prese, motike, lopate, grablje, vile, razni alati za kosidbu, voćarstvo i stočarstvo. “Do kraja 1951 godine postići godišnju proizvodnju od 750 tona građevin-skih mašina, 1610 tona poljoprivrednih mašina, 3180 tona raznih uređaja za rudnike i fabrike, 5100 tona gvozdenog liva, 160 komada mašina za obradu drveta, 577 tona građevinskog i stolarskog okova, 1650 tona zavrt-njeva i zakivki, 83 tone raznog alata, sprava i instrumenata, 100 tona pot-kovica, 519 tona raznog pribora za kućanstvo i 180 tona raznog metalnog liva. (...) Racionalizovati i rekonstruisati radionicu za generalne opravke motornih vozila u Sarajevu i podići još dvije za manje opravke. (...) Razviti proučavanje procesa proizvodnje u ovoj grani industrije. (...) Za podizanje stanbenih kolonija, naročito pri novim preduzećima, utrošiti 89 miliona dinara”.599

Kemijska industrija je planirana na bazi domaćih sirovina i na iskorišta-vanju otpadaka, ali i na uvođenju novih organskih i neorganskih proizvoda, dobivenih na osnovi sinteze. Također je bilo potrebno uvesti pokretna po-strojenja za suhu destilaciju, zatim postrojenja za eterična ulja, za ugljen-disulfide, sintetičke smole, omekšivače, otapala, emulgatore, a preradom smole četinara povećati proizvodnju terpentinskog ulja, kalofonija, firnajsa, boja, lakova i sredstava za zaštitu bilja. Uz obvezu moderniziranja i prošire-nja Gradske plinare u Sarajevu, planirano je osnivanje kemijskog instituta.

Za obnavljanje devastiranih gospodarskih, stambenih i poslovnih pro-stora bile su neophodne velike količine građevnog materijala, za što je bilo potrebno proizvodnjom obogatiti posebnu industrijsku granu. U planirano povećanje proizvodnje za 19 puta u odnosu na 1939. godinu, bilo je pla-nirano unijeti i nove artikle kao npr. gipsane ploče, cement, šuplju ciglu,

599 Isto, 314.



301

izolatore, keramičke cijevi, betonske prefabrikate, sedru, pečeni gips, gra-nitnu kocku, a osobito vatrostalnu glinu i kaolin, kao sirovinsku bazu za proizvodnju porculana i šamotnog materijala, koji se morao uvoziti. Da bi se osigurala radna snaga, i u ovoj industrijskoj grani planirano je 60 miliju-na dinara za stambenu izgradnju.

Vrlo važno mjesto u bosanskohercegovačkom gospodarstvu zauzimala je drvna industrija. Na jednoj strani se propagirala potreba čuvanja šum-skog blaga, pa je bilo planirano “(...) smanjiti proizvodnju polufabrikata, a povećati proizvodnju finalnih proizvoda tako da se 1951 godine u odnosu na 1939 godinu količina utrošene sirovine smanji sa 32%, a vrijednost pro-izvoda poveća za 18,3% (...)“,600 ali na drugoj strani, bez obzira na značajne investicije u eksploataciji drveta, uz nerazvijenu tehnološku razinu nisu se mogli postići željeni rezultati u sječi drveta. Podizali su se novi drvni kom-binati “(...) u sirovinskim bazenima sliva rijeke Une i Sane, Gornjeg Vrba-sa, Bosne, Spreče i Drine”.601 Planski zadaci bili su usmjereni k povećanju finalnih proizvoda, a to su bili: stambeni i kancelarijski namještaj, tipizirani prozori i vrata, šper-ploče, panel-ploče, furnir, parket, heraklit-ploče, mon-tažne kuće, bačve, “narodna kola” i razna drvena galanterija. Naglašavala se potreba povezivanja drvne industrije s kemijskom radi racionalnijeg isko-rištavanja drveta i njegovih otpadaka. Za smještaj radnika bilo je planirano uložiti 98 milijuna dinara.

Kako prehraniti stanovništvo, osobito ono u gradu, zatim vojsku, rad-nike i one na brojnim radnim akcijama, bilo je jedno od nezaobilaznih pitanja. Stoga su bile planirane investicije od 915 milijuna dinara u pre-hrambenu industriju. Njima su se trebale podići tvornice za preradu voća i povrća, zatim tvornice za proizvodnju suhomesnatih proizvoda, tjesteni-ne, industrijske pekare u velikim gradovima: Sarajevu, Banjoj Luci, Zenici, Mostaru i Tuzli, također mljekare. Trebalo je rekonstruirati pivovare i po-većati proizvodnja piva, obnoviti tvornice bonbona, keksa i drugih slatkiša, špirita, kvasca, modernizirati mlinsku industriju itd. Pošto je prehrambena industrija bila vrlo važna, planirano je osnivanje centralne laboratorije za

600 Isto, 317.601 Isto.



302

kontrolu proizvoda, a u stambenu izgradnju za potrebe uposlenih u ovoj industrijskoj grani bio je plan uložiti 30,5 milijuna dinara.

Potražnja za većim količinama tekstilnih proizvoda nametala je potrebu ulaganja u ovu granu industrije. Bilo je potrebno izgraditi kombinate za izradu pamučne pređe i pamučnih tkanina, ali i onih od lana i vune. Osim povećanja proizvodnje trikotaže, bilo je planirano proizvesti veće količine vate, ćilima, konfekcije i ostalih tekstilnih proizvoda. Bilo je naznačeno da jedan od pamučnih kombinata mora biti u Mostaru. Osim povećanja količine raznih tkanina bilo je potrebno osigurati kvalitetu, ali i “ukusne tkanine za odjeću”. Sličan odnos je bio prema industriji kože i obuće.

U Petogodišnjem planu zanatstvo je imalo značajno mjesto, a naročito zadružno, koje je moglo nadomjestiti nedostatak sitnijih industrijih proi-zvoda. Osobito je bilo važno zadržati zanatsku proizvodnju u oblasti kućne radinosti kao što je izrada vezova, ćilima, rezbarije, filigranske i kujundžij-ske djelatnosti. Planirano ulaganje od 1.900 milijuna dinara u zanatstvo bio je značajan iznos za ovu granu djelatnosti.

Glavni cilj u poljoprivredi bio je u svim njenim granama dostići i pre-stići predratnu proizvodnju u količini hrane za stanovništvo, krmnog bilja za stoku i industrijskog bilja za izvršenje plana u tekstilnoj industriji. Da bi se dostigle planirane količine, bilo je potrebno osnovati mašinsko-poljo-privredne stanice za pozajmljivanje potrebnih strojeva i alata, ali i radionice koje bi bile na usluzi poljoprivrednicima za različite opravke. Dio ulaganja u poljoprivredu od 108 milijuna dinara bio je planiran za osnivanje i ra-zvijanje znanstvenih istraživačkih zavoda, a za melioraciju 1.379 miliju-na dinara kojima se trebalo regulirati područje pritoka rijeke Save, zatim Mostarsko, Trebinjsko i Sarajevsko polje i područje Tihaljina – Mlada – Trebižat u Hercegovini. Za uspješno izvršavanje planskih zadataka bilo je neophodno popravljanje postojećih i izgradnja novih puteva i mostova. Za 1,2 milijarde dinara bila je planirana izgradnja 1.620 km putne mreže i objekata na njoj, a naglašeno je da treba izgraditi prvenstveno put Semizo-vac – Olovo – Kladanj, tj. vezu Sarajeva s Tuzlanskim bazenom, put Foča – Gacko kojim bi se povezala dolina Drine s istočnom Hercegovinom i dovršiti put Sarajevo – Visoko – Kakanj-Zenica.602 Mada su se tada plani-

602 Isto, 332.



303

rali putevi s tucanikom, izgradnja putne mreže u Bosni i Hercegovini bila je najurgentnija, kao i obnavljanje željezničkih pruga. Promet se odvijao sporo, uz nedostatak voznih kola.

Neobrazovana društvena struktura zahtijevala je također ozbiljno plani-ranje. Za izvršenje plana za pet godina bilo je potrebno osposobiti 90.000 kvalificiranih radnika, tj. da do 1951. godine njihov broj dostigne 120.000 kadrova. Cilj je bio polukvalificirane educirati na razinu kvalificiranih, a povećanjem broja “učenika u privredi”, za koje bi osposobili đačke domove i osigurali stipendije, pojačali bi stručnu radnu snagu u svim granama in-dustrije. “Obezbijediti dovoljan broj stručnjaka sa fakultetskom spremom. Do 1951 osposobiti 300 nastavnika sa Višom pedagoškom školom i 150 svršenih pravnika. Regulisati pravilan priliv studenata na sve fakultete”.603 Sve razine obrazovanja odvijale su se usporedo, pa je u Petogodišnjem pla-nu bilo zacrtano da se svi nepismeni stanovnici do 45 godina života moraju opismeniti, a za potrebe djece u obvezatnom četvorogodišnjem školovanju povećati broj mjesta u osnovnim školama za 171.411 u jednoj smjeni tije-kom pet godina. Sa 1.340 milijuna dinara trebalo je izgraditi za te potre-be 171.411 m² učeničkog prostora s potrebnim namještajem. Nastavkom školovanja u sedmogodišnjim školama bilo je planirano obuhvatiti 40% obveznika, za koje je trebalo izgraditi 280 učionica sa 13.000 mjesta u jed-noj smjeni i za to uložiti 132 milijuna dinara.604 Da bi se školovao učitelj-ski kadar, bilo je potrebno investirati 42 milijuna dinara za šest učiteljskih škola u kojima se trebalo opremiti 2.100 mjesta u jednoj smjeni, a za smje-štaj srednjoškolaca bilo je potrebno izgraditi 14 đačkih domova sa 4.700 mjesta i za to izdvojiti 120 milijuna dinara. Za školovanje srednjoškolskog nastavničkog kadra bilo je planirano otvoriti filozofski fakultet i proširi-ti postojeću višu pedagošku školu s investicijom od 64 milijuna dinara.605 Već u Petogodišnjem planu izražena je briga za djecu i mlade s posebnim potrebama pa su bila planirana 93 milijuna dinara za izgradnju šest speci-

603 Isto, 334.-335.604 Isto, 337.605 Isto, 337.



304

jalnih škola s internatima za djecu, s kapacitetom od 1.600 mjesta.606 Plan je predviđao razvijanje geološkog i biološkog instituta, zatim instituta za fiziku i kemiju, reorganizaciju Državnog muzeja u Sarajevu, osnivanje mu-zeja narodno-oslobodilačke borbe, zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, zatim instituta za proučavanje folklora, proširenje ka-zališta i opere u Sarajevu i pomoć u razvitku lokalnih kazališta, podizanje škole likovnih umjetnosti, muzičke škole i galerije slika, narodne knjižnice u Sarajevu i velikog broja lokalnih stalnih i pokretnih knjižnica i osobito razvijanje domaće kinematografije sa proširenom mrežom stalnih i pokret-nih kina kojima bi se djelovalo na narodno prosvjećivanje i podizanje “kul-turno-umjetničkog nivoa trudbenika”. Unutar svih tih djelatnosti bili su zacrtani vlastiti planovi, pa je tako bilo planirano po mogućnosti “premašiti plan” koji se odnosio na brojnost čitatelja knjiga, gledatelja filmova i ostalog filmskog materijala, odlazaka u muzeje i slično. Posebno mjesto u novom socijalističkom poretku imao je radio. U tu je svrhu Petogodišnjim planom za Bosnu i Hercegovinu zacrtano da je potrebno “(...) izgraditi novu emi-sionu stanicu srednjotalasne dužine od 20 mW jačine u Sarajevu. Izgraditi u 1951. godini u zapadnoj Bosni radioemisionu stanicu jačine 10 kilovata. Organizovati zvučne stanice sa vezama za potrebe škola, trgova i ustanova. Osigurati veći broj radiopretplatnika”.607 Bez obzira na mali broj radio apa-rata, planiranom mrežom čujnosti i kolektivnim slušanjem radija, glavne agitpropovske emisije su trebale stizati do slušatelja. Također, postojale su u to vrijeme i zabranjene frekvencije (stranih zapadnih radioemitera) za žitelje socijalističke Jugoslavije.

Zaseban odjeljak u Petogodišnjem planu za Bosnu i Hercegovinu odno-sio se na “narodno zdravlje” i za te potrebe bilo je planirano utrošiti 1.190 milijuna dinara. Zadaci su bili mnogostruki: “Podići zdravstveno stanje stanovništva i povisiti stepen zdravstvene zaštite, naročiti u zaostalim obla-stima, razvijati zdravstvenu službu uporedo sa razvitkom industrijskih cen-tara i sprovoditi široku akciju zdravstvenog prosvjećivanja putem tečajeva, predavanja i filma. Osigurati vaspitanje i podizanje kadrova za izvršenje

606 Isto, 338.607 Isto.



305

plana zaštite zdravlja. Podići ljekarsku službu na savremeni nivo. Izgraditi medicinski fakultet, institute i srednje medicinske škole, usmjeriti njihov rad na praktično rješavanje zdravstvenih problema u vezi sa Petogodišnjim planom i za podizanje medicinskih kadrova”.608 Bilo je planirano izgraditi pet novih bolnica i 21 zdravstvenu stanicu s bolničkim odjeljenjima, pro-širiti kapacitete postojećih bolnica tako da se postigne u 1951. godini 2,58 kreveta na 1.000 stanovnika, zatim pet polikliničkih ustanova, 58 seoskih ambulanti, 28 ambulanti socijalnog osiguranja, osnovati lječilišta za plućnu i koštanu tuberkulozu, 14 izvanbolničkih porodilišta, dva oporavilišta za odraslu djecu, osposobiti sedam banjskih lječilišta i proširiti zdravstvene stanice s lokalnim epidemiološkim službama za suzbijanje malarije, ende-mičkog sifilisa i tuberkuloze.609 Osim opremanja zdravstvenih ustanova, bilo je potrebno razvijati farmaceutsku i stomatološku službu, a da bi se osigurao stručan kadar, predviđeno je proširivanje Medicinskog fakulteta, osnivanje dva instituta u Sarajevu i to za protivepidemijsku službu i za pu-erikulturu, tri srednje medicinske škole s internatima i tri škole za babice (u Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru). Stručni kadar bio je neophodan, pa se do 1951. godine očekivalo osposobljenih 500 liječnika, 580 srednjih, 900 nižih medicinskih kadrova i 200 babica.610 Osim izgradnje domova za defektnu djecu i stara i iznemogla lica, iskazane su potrebe za izgradnju ljetovališta i sportskih objekata jer, kako se naglašavalo, treba “učiniti fiskulturu sastav-nim dijelom života i rada trudbenika”.

Mada su na posljednjem mjestu zakonom regulirane djelatnosti trgovine i snabdijevanja, ove djelatnosti bile su izuzetno važne za ukupno funkcioni-ranje društva. Predviđenih 15.300 milijuna dinara trebao je biti dostignuti robni promet na malo u 1951. godini, tj. 2,3 puta više u odnosu na 1946. godinu. Plan je bio “(...) usavršiti i poboljšati cirkulaciju dobara i snabdi-jevanje širokih narodnih slojeva, naročito životnim namirnicama, odjećom i obućom. (...) S povećanjem obima proizvodnje i obuhvatanjem lokalnih

608 Isto, 339.609 Isto.610 Isto.



306

izvora postepeno napuštati sistem racionisanog snabdijevanja prehrambe-nim proizvodima i na taj način poboljšati snabdijevanje potrošača”.611

Petogodišnji plan stavljen je u dužnost Vladi Narodne Republike Bosne i Hercegovine koja je trebala utvrđivati i donositi tekuće gospodarske pla-nove čime bi se omogućilo ostvarenje ukupnog Plana. Vlada je bila dužna davati opća uputstva za izradu planova narodnih odbora, tako da su se na razini mikroplanova mogle donositi uredbe, ali i vršiti njihovo sustavno provjeravanje. Na Vladi je bilo da “(...) obezbijedi učešće radnika, seljaka, radne inteligencije i ostalih trudbenika na djelu ostvarenja petogodišnjeg plana na bazi socijalističkog takmičenja u cilju izvršenja i premašenja pla-na (...) Pri dodjeljivanju sredstava i stvaranju uslova za izvršenje zadataka određenih ovim planom uživaće sve privredne jedinice državnog, zadruž-nog i privatnog sektora ravnopravnost”.612

Posebne zadatke su imale partijske i narodnofrontovske organizacije u motiviranju stanovništva na ostvarenju Plana, podređujući mu ukupan društveno-politički život. I one su bile dio Plana, jer su bile obvezatne pra-viti posebne operativne planove agitacije i propagande na svim razinama djelovanja.

Realizacija.Petogodišnjeg.plana..u.Bosni.i.Hercegovini.(1947.-1952.)

Pravci poratnog ekonomskog razvitka Jugoslavije, a unutar nje kao sastav-nog dijela i Bosne i Hercegovine, bili su konkretizirani i ozakonjeni Pr-vim petogodišnjim planom. Osnovna ideja Plana bila je razviti “narodnu privredu” putem elektrifikacije i industrijalizacije zemlje. Prioritet je bio dan teškoj industriji, koja bi se razvijala na vlastitoj sirovinskoj osnovi i angažiranjem unutarnje akumulacije, a najveći dio narodnog dohotka bio je planiran za daljnje investiranje.

611 Isto, 340.612 Isto, 350.



307

Koncept ekonomskog razvitka Jugoslavije/Bosne i Hercegovine na osnovama Petogodišnjeg plana podrazumijevao je sovjetski koncept gos-podarstva, na kome je temeljena dugoročna suradnja sa SSSR-om i socija-lističkim zemljama istočnog bloka. Raznim partijsko-političkim dogovo-rima koji su realizirani bilaterarnim sporazumima, između ostalog, regu-lirana je ekonomska suradnja u smislu razmjene dobara široke potrošnje, repromaterijala, industrijske opreme, usuglašavanja zajedničkih investicij-skih programa i ispomoći u stručnim kadrovima. Zamašnim investicijskim ulaganjima, Plan je po modelu “socijalističke industrijalizacije i elektrifika-cije” izvršio značajne promjene u gospodarskoj strukturi forsiranjem ener-getike (proizvodnje električne energije i rudarstva) i teške industrije (crne metalurgije i mašinogradnje).

Ozakonjenjem državne svojine nad sredstvima za proizvodnju i plan-skog umjesto tržišnog sustava, omogućena je centralističko-etatistička akumulacija i njena politička alokacija na “socijalističku industrijalizaciju” u čemu je Bosna i Hercegovina značajno participirala. Kao na sastavni dio ju-goslavenskog društva, i na Bosnu i Hercegovinu su se odrazili svi politički procesi toga vremena. U odnosu na ambiciozno zacrtani Petogodišnji plan njegovo realiziranje u proizvodnji važnijih industrijskih proizvoda imalo je sljedeće vrijednosti za Bosnu i Hercegovinu (1939.-1953.):

Godina FNRJ 100 BiH %

1939. 1.173 100 121 10,3

1946. 1.150 100 104 9,0

1947. 1.453 100 145 10,0

1948. 2.061 100 151 7,3

1949. 2.214 100 204 9,2

1950. 2.408 100 241 10,0

1951. 2.550 100 254 10,0

1952. 2.700 100 279 10,3

1953. 2.982 100 314 10,6

Tablica 62. Električna energija (ukupno u milijunima kWh)613

613 Statistički godišnjak 1945-1953., Zavod za statistiku i evidenciju NR BiH, Sarajevo, 1954., 525.



308

U ukupnoj jugoslavenskoj proizvodnji električne energije u poratnom periodu u odnosu na 1939. godinu, Bosna i Hercegovina je sudjelovala u prosjeku s oko 10%, s najzanačajnijim padom proizvodnje na 7,3% u 1948. godini. Ukupno povećanje za naznačeno razdoblje bilo je 0,3%, što je da-leko ispod rasta prema Petogodišnjem planu kojim je planirana proizvod-nja električne energije za Bosnu i Hercegovinu u iznosu od 800 milijuna kWh, tj. povećanje za 6,6 puta u odnosu na 1939. godinu. Neostvarenih 521 milijuna kWh u 1952. godini u odnosu na planiranu proizvodnju (jer se ostvarenje Plana produžilo za još jednu godinu) govori o značajnom promašaju u planiranju, koje je očigledno bilo megalomansko. To je znak i neočekivanih poteškoća koje su se pojavile nakon 1948. godine, pa je pre-dratna razina proizvodnje dostignuta tek 1952. godine. Bosna i Hercego-vina je bila na četvrtom mjestu, jer su isti ekonomski procesi djelovali i u drugim republikama, što se odrazilo na ukupnu jugoslavensku proizvodnju.


1939. 7.032 100 1.766 25,1

1946. 6.652 100 1.747 26,3

1947. 9.291 100 2.703 29,1

1948. 10.644 100 3.428 32,2

1949. 12.107 100 3.981 32,9

1950. 12.819 100 4.501 35,1

1951. 12.042 100 4.525 37,6

1952. 12.098 100 4.496 37,2

1953. 11.346 100 3.942 34,7

Tablica 63. Ugalj (ukupno u 1.000 tona) 614

Bosanskohercegovačka proizvodnja uglja je prema relativnim pokazate-ljima udjela na jugoslavenskoj razini premašila proizvodnju za 1,2%, mada je ukupna jugoslavenska proizvodnja bila smanjena za 380.000 tona za na-značeni period. Od 1946. do 1951. godine u Bosni i Hercegovini zabilježen je kontinuiran porast, a u 1952. blagi pad za 0,4%, u 1953. godini znatno

614 Isto.



309

veći pad i to za 2,5 %. Ako se vrijednosti usporede s onim planiranim (1947.-1951.), kada je za Bosnu i Hercegovinu bilo zacrtano 350.000 tona uglja u saveznom planu (505.500 tona u republičkom planu), iz gornjih pokazatelja vidljivo je povećanje proizvodnje za blizu 13 puta za 1951. go-dinu. Ovdje se mora naglasiti da je planirana proizvodnja na razini FNRJ za 1951. godinu bila 16.500.000 tona, a ostvareno je bilo 12.042.000 tona, što je manje za 4.458.000 tona, odnosno za 27% od planiranog. Osim toga, do korištenih službenih statističkih podataka došlo se metodologijom na-vođenja ukupne proizvodnje u Bosni i Hercegovini, a Petogodišnji plan kvotama proizvodnje saveznih, republičkih i lokalnih poduzeća. Međutim, ne ulazeći u preciznost numeričkih pokazatelja, mada se ne treba podcije-niti njihova važnost, a s obzirom na spoznaju o preambicioznom Planu, u ovom radu je bitno pratiti koliko je bosanskohercegovačko gospodarstvo napredovalo u poslijeratnom periodu i na koje proizvodne djelatnosti je postavljen najveći teret i na saveznoj i na republičkoj razini. Iz apsolutnih i relativnih pokazatelja proizvodnje uglja u Bosni i Hercegovini može se uočiti velik udio eksploatacije uglja u poduzećima saveznog značaja.

Osim proizvodnje električne energije i uglja, kao najvažnijih energet-skih potencijala, Planom je bila predviđena proizvodnja i prerada nafte. Mada su predviđena značajna ulaganja u proizvodnju, na kraju razmatra-nog perioda pokazatelji se odnose samo na preradu nafte.

Godina FNRJ 100 Hrvatska % BiH %

1939. (97.383) 100 ... - ... -

1946. 21.283 100 21.283 100 ... -

1947. 39.485 100 39.485 100 ... -

1948. 133.699 100 129.771 97,0 3.928 3,0

1949. 334.683 100 267.038 79,7 67.645 20,3

1950. 475.001 100 334.000 70,3 141.001 29,7

1951. 503.633 100 334.390 66,2 169.243 33,8

1952. 516.698 100 351.733 68,1 164.965 31,9

1953. 585.122 100 404.556 69,2 180.566 30,8

Tablica 64. Prerada nafte (u tonama)615

615 Isto.



310

Tijekom 1946. i 1947. godine nafta se prerađivala samo u Hrvatskoj, a od 1948. godine i u Bosni i Hercegovini. Proizvodnja je startala sa 3%, da bi se do kraja 1951. godine njen udio u jugoslavenskoj proizvodnji povećao za 30,8%. Kao i ostale industrijske grane, i ova je u 1952. zabilježila pad, i to za 1,9%, a u 1952. za 3% u odnosu na 1951. godinu. U apsolutnim po-kazateljima prerada nafte u Bosni i Hercegovini bilježila je solidan porast. Prema Planu bilo je potrebno dostići preradu od 500.000 tona sirove nafte, što je i učinjeno.

Osim pokazatelja za energetske izvore, za “socijalističku industrijaliza-ciju” bitni pokazatelji su bili proizvodnja sirovog željeza i čelika, pošto se investiralo i u tešku industriju. Uz Hrvatsku i Sloveniju, Bosna i Herce-govina je proizvodila sirovo željezo i imala značajan udio u jugoslavenskoj produkciji. Udio Bosne i Hercegovine bio je značajan i u 1939. godini, kada je sudjelovala sa 46,5 %, Slovenija sa 49,5% i Hrvatska samo sa 4%. Mada Bosna i Hercegovina nije dostigla tu prijeratnu proizvodnju do 1953. go-dine, Zenica je već tada bila simbol teške industrije u socijalističkoj Jugo-slaviji.

Godina FNRJ 100Hrvat-ska

%Slove-nija

% BiH %

1939. 101 100 4 4 50 49,5 47 46,5

1946. 84 100 19 22,6 33 39,3 32 38,1

1947. 162 100 28 17,3 87 53,7 47 29,0

1948. 172 100 27 15,7 94 54,7 51 29,6

1949. 190 100 28 14,8 88 46,3 74 38,9

1950. 212 100 62 29,2 90 42,5 60 28,3

1951. 248 100 98 39,5 85 34,3 65 26,2

1952. 273 100 113 41,4 94 34,4 66 24,2

1953. 270 100 120 44,4 109 40,4 41 15,2

Tablica 65. Sirovo željezo (u 1.000 tona)616

616 Isto.



311

Petogodišnjim planom bilo je predviđeno povećanje proizvodnje siro-vog željeza do 1951. godine na 550.000 tona, s tim da kapacitet do kraja 1951. godine dostigne 730.000 tona. Iz gornjih pokazatelja vidljivo je da nije dostignuta ni polovica planirane proizvodnje.

Sa Srbijom i Slovenijom, Bosna i Hercegovina je u ovom razdoblju uze-la udio u proizvodnji čelika, koji je za ovo vrijeme također bilo pokazatelj industrijskog uspjeha.

Godina FNRJ 100 Srbija %Slove-nija

% BiH %

1939. 235 100 16 6,8 139 59,1 80 34,1

1946. 202 100 14 6,9 142 70,3 46 22,8

1947. 311 100 17 5,5 195 62,7 99 31,8

1948. 368 100 23 6,2 206 56,0 139 37,8

1949. 401 100 24 6,0 210 52,4 167 41,6

1950. 428 100 36 8,4 205 47,9 187 43,7

1951. 434 100 41 9,4 206 47,5 187 43,1

1952. 442 100 41 9,3 219 49,5 182 41,2

1953. 515 100 43 8,3 276 53,6 196 38,1

Tablica 66. Čelik (u 1.000 tona)617

Proizvodnja sirovog čelika bila je u nadležnosti poduzeća saveznog zna-čaja, te je saveznim Petogodišnjim planom bilo predviđeno da se do 1951. godine proizvede 760.000 tona, s tim da kapacitet na kraju 1951. godi-ne dostigne 1.000.000 tona. Prema numeričkim pokazateljima vidljivo je ostvarenje Plana sa 51,5%, što je daleko od zacrtanih zadataka.

Udio Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj industrijskoj proizvodnji moguće je prezentirati i preko sljedećih proizvoda. Među najvažnijim gra-đevnim materijalima bila je cigla.

617 Isto.



312


1939. 379.686 100 14.520 3,8

1946. 323.673 100 20.611 6,4

1947. 596.576 100 53.994 9,0

1948. 722.261 100 68.348 9,5

1949. 774.179 100 66.343 8,6

1950. 767.582 100 78.603 10,2

1951. 551.801 100 57.499 10,4

1952. 550.131 100 63.093 11,5

1953. 661.009 100 67.540 10,2

Tabelica 67. Cigla (u 1.000 komada) 618

Prema apsolutnim pokazateljima porast proizvodnje cigle zabilježen je tijekom naznačenog razdoblja. I ova proizvodnja zabilježila je značajan pad u 1951. godini, a najveća proizvodnja u apsolutnim vrijednostima bila je dostignuta 1950. godine. Međutim, u odnosu na planiranu proizvodnju za 1951. godinu od 250 milijuna komada proizvedene cigle u Bosni i Her-cegovini, Plan je ostvaren za samo 23%. Također, plan nije ni približno ostvaren na razini FNRJ, jer se planiralo proizvesti 1.376 milijuna komada cigle u 1951. godini.

Bosna i Hercegovina je značajno sudjelovala u proizvodnji duhana, vrlo važnog industrijskog prozvoda od kojeg se ubirao porez na državni mono-pol, ali i novac od izvoza.


1939. 11.771 100 4.056 34,4

1946. 9.638 100 2.485 25,8

1947. 10.672 100 2.738 25,7

1948. 14.919 100 3.820 25,6

618 Isto, 526.



313

1949. 19.891 100 4.871 24,5

1950. 19.270 100 5.293 27,5

1951. 14.146 100 3.853 27,2

1952. 12.571 100 3.489 27,8

1953. 13.785 100 3.556 25,8

Tablica 68. Duhanske prerađevine (u tonama)619

Predratna proizvodnja duhanskih prerađevina na jugoslavenskoj razini dostignuta je tek u 1948. godini, a u Bosni i Hercegovini 1949. godine. Međutim, postotak udjela Bosne i Hercegovine u proizvodnji i preradi du-hana iz 1939. godine nije dostignut tijekom cijelog naznačenog perioda. To je bilo dijelom i zato što su se u Hercegovini nastojale uvoditi nove industrijske kulture kao npr. pamuk i kikiriki, čemu je trebalo ustupiti dio obradivog zemljišta. Petogodišnjim planom za Bosnu i Hercegovinu bila je predviđena proizvodnja duhana i iznosu od 750 mtc (odnosno 75.000 kg = 7,5 tona), što nije ostvareno, mada je do 1950. godine zabilježen zadovo-ljavajući rast proizvodnje. Jedan od glavnih razloga bile su suše, a s njom i bolesti koje napadaju duhan zbog nedostatka zaštitnih sredstava.

Eksploatacija bosanskohercegovačkih šuma nastavljena je i nakon 1945. godine mada se u Petogodišnjem planu zastupala ideja zaštite šuma i za-mjene drveta nekim drugim industrijskim materijalima. U odnosu na ove brojke i postotke, zaštita šuma bila je samo deklarativno postavljena.


1939. 7.159 100 2.900 40,5

1946. 4.117 100 1.096 26,6

1947. 6.734 100 1.809 26,9

1948. 9.824 100 3.194 32,5

1949. 12.326 100 3.555 28,9

1950. 9.756 100 2.998 30,7

619 Isto.



314

1951. 8.241 100 2.664 32,3

1952. 8.776 100 2.874 32,7

1953. 7.202 100 2.557 35,5

Tablica 69. Posječena drvna masa (u 1.000 m³)620

U 1939. godini usječena drvna masa od 2.900.000 m³ sudjelovala je u jugoslavenskim potrebama sa 40,5 %, u odnosu na sve ostale (sa 59,5 %). Međutim, taj omjer se smanjo do 1951. godine za samo 5,0%. Srbija i Slo-venija su smanjivale postotak usječenog drveta, dok je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini on bio u stalnom porastu, a Makedonija i Crna Gora su imale mali postotak udjela sa blagim porastom. Kada su bili u pitanju planovi sječe u Bosni i Hercegovini za naznačeni period petogodišnjeg plana, vrlo teško je pratiti numeričke pokazatelje jer su oni razbijeni na ukupnu drvnu masu za sječu, zatim na sječu u šikarama i zapuštenim šumama, te posebno drvnu masu za industriju, za lokalne potrebe, za potrebe sela, pa sve to po-dijeljeno na četinarsku i listopadnu šumu. Kada se zbroje sve te kategorije drveta za sječu, zbir premašuje onaj ukupni. Bez obzira na blagu konfuziju sa brojevima, uočljivo je da se trend ekploatacije drveta u Bosni i Hercego-vini nastavio nesmanjenim tempom.

Rezana građa kao važan građevni materijal proizvodila se u Bosni i Hercegovini i imala vrlo značajan udio u strukturi drvne industrije na ra-zini Jugoslavije.


1939. 1.922 100 712 37,0

1946. 1.202 100 306 25,5

1947. 1.943 100 539 27,7

1948. 2.770 100 848 30,6

1949. 3.191 100 946 29,7

1950. 3.008 100 938 31,2

1951. 2.311 100 821 35,5

620 Isto.



315

1952. 2.111 100 819 38,8

1953. 2.107 100 851 40,4

Tablica 70. Rezana građa (ukupno u 1.000 m³) 621

Najveći udio u kontinuitetu porasta proizvodnje rezane građe na jugo-slavenskoj razini imala je Bosna i Hercegovina. Do 1950. godine i u Slo-veniji se bilježio stalni porast, ali nakon te godine oni su smanjili ovu vrstu proizvoda za 50%, dok je bosanskohercegovačka proizvodnja znatno rasla i do 1953. godine dostigla preko 40 % jugoslavenske proizvodnje. U ovoj vrsti proizvoda premašen je Petogodišnji plan za Bosnu i Hercegovini u iznosu od 246.000 m³ rezane građe. Osim velikih potreba za ovom vrstom materijala, povećanju proizvodnje pogodovalo je obilje sirovina, ali i znatno manja ulaganja nego u druge industrijske grane.

Na ovaj ili sličan način moguće je dati usporedne preglede za sve djelat-nosti praćene statističkim pokazateljima uz mogućnost komparacije s Pe-togodišnjim planom. U cjelini govoreći, megalomanski planovi nisu ostva-reni. S jedne strane bili su preambiciozni, s puno euforičnog očekivanja nakon pobjedonosne revolucije, a s druge, vanjskopolitički događaji nisu bili naklonjeni planiranom industrijskom razvoju. Osim ovih, vrlo važni momenti bili su i na unutrašnjopolitičkom planu jer je “narodna vlast” u općoj neimaštini stanovništva stvarala atmosferu pritiska, velikih napora, nerazumljivih i neprihvaćenih kampanja, nepodizanja društvenog standar-da kojim bi se olakšali radni i životni uvjeti stanovništvu. Raspored prihoda i rashoda budžeta NR Bosne i Hercegovine su relevantni pokazatelji od-nosa oscilirajućih investicija i nedostatnih izdvajanja za široku potrošnju.

Budžet su punili prihodi od gospodarstva, od stanovništva, od ustanova i nadleštava, ostali prihodi, višak prihoda iz ranijih godina (za 1948., 1949. i 1950. godinu), trošarina (samo za 1947.) i dotacija tijekom svih godina (osim za 1947. godinu).

621 Isto.



316

Prihodi općedržavnog budžeta za 1946. godinu nisu statistički raščla-njeni i iznosili su 1.862.850.000 dinara. Za budžetsku 1946. godinu bio je samo raščlanjen republički dio budžeta na sljedeći način:622

Vrsta.prihoda 1946. %

Ukupni prihodi: 1.485.281.000 100,00

Prihodi od gospodarstva 114.000 0,01

Prihodi od stanovništva 482.808.000 32,51

Prihodi ustanova i nadleštava 121.230.000 8,16

Ostali prihodi 18.686.000 1,26

Višak prihoda iz ranijih godina - -

Dotacija 862.443.000 58,06

Tablica 71. Prihodi republičkog budžeta NR BiH za 1946. godinu

Prihodi od gospodarstva prema pokazateljima za 1946. godinu nisu ni postojali bez obzira na razna izvješća koja su na propagandni način bilježila uspjehe. Jedan vrlo značajan dio prihoda “narodna vlast” je prikupljala od stanovništva a najveći, 58,06 %, bile su dotacije koje je republičko gospo-darstvo dobivalo od saveznih institucija za pokretanje proizvodnje. Dota-cija republičkom budžetu bila je zabilježena samo u 1946. godini, dok su dotacije za ostale godine išle u budžete narodnih odbora.

Za daljnje godine raščlanjeni prihodi budžeta su praćeni prema Peto-godišnjem planu radi kompariranja podataka. Službeno su praćeni općedr-žavni budžeti koji su bili zbir republičkih i budžeta narodnih odbora.


Ukupni prihodi: 4.890.299.000 100Prihodi od gospodarstva 2.913.226.000 59,6

622 Statistički godišnjak 1945-1953., Zavod za statistiku i evidenciju NR BiH, Sarajevo 1954., 411.



317

Prihodi od stanovništva 1.313.671.000 26,9Prihodi ustanova i nadleštava 299.947.000 6,1Ostali prihodi 245.478.000 5,0Višak prihoda iz ranijih god. - -Trošarina 117.977.000 2,4Dotacija - -Ukupni prihodi po odbitku dotacija 4.890.299.000 100

Tablica 72. Prihodi općedržavnog budžeta NR BiH za 1947. godinu623

U odnosu na 1946. godinu, u prvoj godini Petogodišnjeg plana priho-di su povećani za 61,9% (jer je budžet iz 1946. sudjelovao u ostvarenom sa 38,1%). Najveći dio prihoda dolazio je iz gospodarstva, a sa prihodima od stanovništva činio je 86,5%, što je dvotrećinski dio. U općedržavnom budžetu za 1947. godinu 62,16% činili su prihodi republičkog, a 37,84% prihodi budžeta narodnih odbora.

Općedržavni budžet: 4.890.299.000 100,00%

Republički budžet 3.039.871.000 62,16 %

Budžeti narodnih odbora 1.850,428.000 37,84 %

Tablica 73. Udio republičkog i budžeta narodnih odbora u općedržavnom budžetu NR BiH 1947. godini

Prema rasporedu nadleštava nad gospodarstvom, raspoređenih na sa-vezna, republička i lokalna poduzeća, u općedržavnom budžetu NR BiH najveći dio prihoda dolazio je iz gospodarstva republičkog značaja s obzi-rom na znatno manje investicije u lokalna poduzeća tijekom 1947. godine. U općedržavnom budžetu, budžeti narodnih odbora sudjelovali su samo sa 37,84 % prihoda, od kojih je najveći dio od stanovništva.

623 Isto.



318

Vrsta.prihoda Republički % Narodnih.odbora %

Ukupni prihodi 3.039.871.000 100,00 1.850.428.000 100,00

Od gospodarstva 2.127.076.000 69,97 786.150.000 42,48

Od stanovništva 492.889.000 16,21 820.782.000 44,36

Od ustanova i nadle-štava

261.623.000 8,61 38.324.000 2,07

Ostali prihodi 158.283.000 5,21 87.195.000 4,71

Višak od ran.god - - - -

Trošarina - - 117.977.000 6,38

Dotacija - - - -

Ukupni prihodi po odbitku dotacija

3.039.871.000 100,00 1.850.428.000 100,00

Tablica 74. Udio republičkog i budžeta narodnih odbora u općedržavnom budže-tu NR BiH za 1947. godinu prema strukturi prihoda 624

U republičkom dijelu budžeta 70% prihoda dolazilo je iz gospodarstva, a znatno manje iz svih ostalih oblasti privređivanja (30%). Međutim, iz pokazatelja za budžete narodnih odbora vidljivo je da je najveći priliv sred-stava dolazio od stanovništva, a ta opterećenja značila su udar na životni standard, a time uvjetovala i na daljnje siromaštvo.

Tijekom 1948. godine prihodi općedržavnog budžeta bili su povećani za 33,7% u odnosu na 1947. godinu. Od 1948. godine zabilježeni su iznosi dotacija kojima su popravljani budžeti narodnih odbora.


Ukupni prihodi: 7.379.093.000 100,00

Prihodi od gospodartva 4.215.786.000 57,13

Prihodi od stanovništva 1.690.244.000 22,91


624 Isto.



319


Višak prihoda iz ranijih god. 382.291.000 5,18

Dotacije 145.182.000 1,97

Ukupni prihodi po odbitku dotacija 7.233.911.000 98,03


I dalje je preko polovine prihoda dolazilo iz gospodarstva, a uz prihode od stanovništva sudjelovali su sa 80%. Međutim, uočljiva je tendencija nji-hovog relativnog opadanja za 2,5%, a povećanja ukupnih ostalih prihoda za 9,5% u odnosu na 1947. godinu.

Općedržavni budžet: 7.379.093.000 100,00

Republički dio budžeta 5.402.462.000 73,21 %

Budžeti narodnih odbora 1.976.631.000 26,79 %

Tablica 76. Udio republičkog i budžeta narodnih odbora u općedržavnom budžetu NR BiH za 1948. godinu

U odnosu na 1947. godinu, u 1948. godini republički dio budžeta pove-ćao se za 11,05%, odnosno za taj iznos su se smanjili prihodi u budžetima narodnih odbora.


Ukupni prihodi: 5.402.462.000 100,00 1.976.631.000 100,00

Od gospodarstva 3.761.465.000 69,62 454.323.000 22,98

Od stanovništva 627.118.000 11,61 1.063.126.000 53,79

Od ust.i nadleš. 364.411.000 6,75 43.092.000 2,18

Ostali prihodi 415.813.000 7,70 122.272.000 6,19

625 Isto.



320

Višak prihoda iz ranijih godina

233.655.000 4,32 148.638.000 7,52

Dotacije - - 145.182.000 7,34

Ukupni prihodi po odbitku dotac.

5.402.462.000 - 1.831.449.000 92,66

Tablica 77. Udio republičkog i budžeta narodnih odbora u općedržavnom budžetu NR BiH za 1948. godinu prema strukturi prihoda

Za razliku od republičkog dijela budžeta koji je činilo blizu 70% pri-hoda od gospodarstva, budžeti narodnih odbora su se punili prihodima od stanovništva i taj iznos je visok, preko 50%, za 9,43% se povećao u odnosu na 1947. godinu, što je bilo pretjerano opterećenje poreskim i drugim ob-vezama.

U 1949. godini u općedržavnom budžetu zabilježen je relativni pad pri-hoda za 3,3%, tj. na 30,4%, mada je apsolutna vrijednost porasta bila za 3.220.415.000 dinara. U ovoj godini počele su se javljati poteškoće, a one su nagovijestile daljnju investicijsku, ideološku i fizičku bitku za ostvare-nje Petogodišnjeg plana. Prioritet je bilo investiranje u gospodarstvo, što se pokazalo i na prihodima. Bilo je potrebno smanjiti izdatke društvenog standarda, a time su smanjeni i prihodi od stanovništva.


Ukupni prihodi: 10.599.508.000 100,00

Prihodi od gospodarstva 7.487.447.000 70,64




Višak prihoda iz ranijih god. 220.661.000 2,08

Dotacije 336.393.000 3,17


Tablica 78. Prihodi općedržavnog budžeta NR BiH za 1949. godinu 626

626 Isto



321

Prihodi od gospodarstva povećali su se za 13,51% u odnosu na prethod-nu godinu, a od stanovništva se smanjili za 9,56 %, dok su ostali ukupni prihodi pali na 16,01% odnosno za 3,95 % u odnosu na 1948. godinu (bili su 19,96 %).





Blagi porast republičkog dijela budžeta bio je za svega 0,63%, odnosno za toliko su se smanjili prihodi u budžetu narodnih odbora. Minimalno povećanje prihoda svjedoči o poteškoćama koje su postale vidljive nakon Rezolucije Informbiroa. Smanjenje prihoda od stanovništva bila je poslje-dica njegovog daljnjeg siromaštva. To je bio početak nastojanja održavanja investicija u “socijalističku industrijalizaciju”.


Ukupni prihodi: 7.826.702.000 100,00 2.772.806.000 100,00

Od gospodarstva 6.307.150.000 80,58 1.180.297.000 42,57

Od stanovništva 394.886.000 5,05 1.020.522.000 36,80

Od ust. i nadlešt. 285.611.000 3,65 49.922.000 1,80

Ostali prihodi 618.394.000 7,90 185.672.000 6,70


220.661.000 2,82 - -

Dotacije - - 336.393.000 12,13


7.826.702.000 - 2.436.413.000 87,87

Tablica 80. Udio republičkog i budžeta narodnih odbora u općedržavnom budže-tu NR BiH za 1949. godinu prema strukturi prihoda



322

U republičkom dijelu budžeta povećanje prihoda iz gospodarstva bilo je za 10,96% veće u odnosu na prethodnu godinu, a smanjili su se ukupni ostali prihodi, dok je u budžetskoj 1949. godini za narodne odbore zabi-lježeno smanjenje prihoda od stanovništva i to za 16,99%, što je s jedne strane pokazatelj povećavanja prihoda iz lokalnog gospodarstva, a sa druge daljnjeg opadanje životnog standarda stanovništva.

U četvrtoj godini Petogodišnjeg plana općedržavni budžet se povećao za 22,3%.


Ukupni prihodi: 13.640.034.000 100,00





Višak prihoda iz ranijih god. 1.832.313.000 13,43

Dotacije 282.710.000 2,07



U 1950. godini desile su znatne promjene koje su nagovijestile velike poteškoće u daljnjem ostvarivanju Petogodišnjeg plana, a one su sljedeće u odnosu na prethodnu godinu: prihodi iz gospodarstva smanjili su se za značajnih 5,8%, zatim od stanovništva za 1,4%, neznatno su se povećali prihodi od ustanova za 0,36%, ali su opali ostali prihodi za 3,3%, kao i do-tacije za 1,1%. Značajno su se povećali prihodi preostali iz ranijih godina i to za 11,35%.

627 Isto.



323





U odnosu na 1949. godinu republički udio u općedržavnom budžetu se smanjio za 2,36 %, a narodnih odbora se povećao za 2,42 %. Prema tome, pokazatelji i za ove prihode bilježe određene promjene u odnosu na očeki-vani dotok u budžetska sredstva.


Ukupni prihodi: 9.749.298.000 100,00 3.890.736.000 100,00

Od gospodarstva 6.352.009.000 65,15 2.492.126.000 64,05

Od stanovništva 840.751.000 8,62 783.020.000 20,13

Od ust. i nadlešt. 350.800.000 3,61 130.257.000 3,35

Ostali prihodi 373.425.000 3,83 202.623.000 5,20

Višak prihoda iz rani-jih godina

1.832.313.000 18,79 - -

Dotacije - - 282.710.000 7,27


9.749.298.000 - 3.608.026.000 92,73


Kontinuirani procesi su u 1950. godini već bili poremećemi, jer je u re-publičkom budžetu zabilježen pad prihoda iz gospodarstva za 15,43%, što se moglo samo malo ublažiti povećanjem prihoda od stanovništva i to za 3,12% i ustanova za 0,04 %. Pali su i ostali prihodi za 4,07%, a najveći po-rast je zabilježen u stavci viška prihoda iz ranijih godina i to za 15,97%, što je značilo da je akumulacija zadržana za naredne investicije.U odnosu na prethodnu godinu, promjene su nastupile i u budžetima narodnih odbora,



324

gdje su povećani prihodi od gospodarstva za 21,48%, a smanjeni od stanov-ništva za značajnih 16,67%, od ustanova se povećali za neznatnih 1,55%, ali za toliko su opali ostali prihodi (1,50%). Smanjenje općih prihoda na razini NR BiH učinilo je da su se dotacije smanjile za 4,86%, a to su bila vrlo važna sredstva za funkcioniranje narodnih odbora, odnosno “narodne vlasti” na terenu.

U 1951. godini očekivali su se veliki rezultati ostvarivanja Petogodišnjeg plana. Međutim, to je bila godina sa zabilježenim negativnim rezultatima. U Bosni i Hercegovini prihodi općedržavnog budžeta smanjili su se u ap-solutnoj vrijednosti za 1.243.243.520.000 dinara, odnosno u relativnoj za 9,12 % u odnosu na 1950. godinu. U budžetu za 1951. godinu nije bilo viš-ka sredstava iz prethodne godine, što je znatno utjecalo na ukupne prihode općedržavnog budžeta.


Ukupni prihodi: 12.396.514.000 100,00





Višak prihoda iz ranijih god. - -

Dotacije 90.661.000 0,73



U odnosu na 1950. godinu prihodi od gospodarstva su se povećali za 15,36 %, od stanovništva za neznatnih 0,22 %, a smanjili su se od ustanova i nadleštava (za 0,49%), ostalih izvora (za 0,24%). Viška prihoda iz pret-hodnih godina uopće nije bilo, a dotacija je smanjena za 1,34%. Bez obzira

628 Isto.



325

na povećanje prihoda od gospodarstva, ukupna ekonomska situacija doživ-ljavala je značajne turbulencije i bila je daleko od zacrtanih pravaca razvoja.


Republički budžet 9.435.819.000 76,12

Budžeti narodnih odbora 2.960.695.000 23,88


U odnosu na 1950. godinu, prihodi republičkog budžeta su povećani za 4,64 %, za koliko su se smanjili prihodi u budžetima narodnih odbora.


Ukupni prihodi: 9.435.819.000 100,00 2.960.695 100,00

Od gospodarstva 8.398.464.000 89,01 1.532.967.000 51,78

Od stanovništva 462.572.000 4,90 1.041.518.000 35,18

Od ust. i nadlešt. 269.352.000 2,85 108.097.000 3,65

Ostali prihodi 305.431.000 3,24 187.452.000 6,33


- - -

Dotacije - - 90.661.000 3,06


9.435.819.000 - 2.870.034.000 96,94

Tablica 86. Udio republičkog i budžeta narodnih odbora u općedržavnom budže-tu NR BiH za 1951. godinu prema strukturi prihoda

Relativni pokazatelji ukazuju na povećanje prihoda u gospodarstvu na republičkoj razini i to za značajnih 23,86 %, ali i na smanjenje prihoda od stanovništva za 3,72 %. Ostali prihodi su bilježili pad, a preostalih prihoda iz ranijih godina nije ni bilo. Budžeti narodnih odbora su se manje punili prihodima iz gospodarstva za 12,27%, ali se povećalo opterećenje na sta-



326

novništvo za 15,05%. Ostali prihodi su se smanjili, kao i dotacija za 4,21%, a prihoda iz ranijih godina nije bilo.

Mada je Petogodišnji plan bio produžen za još jednu godinu, tendencije njegova neostvarivanja su se nastavile. Daljnje opadanje prihoda općedr-žavnog budžeta NR BiH za 1952. godinu bilo je za 14,07% u odnosu na 1951. godinu.

Vrsta prihoda 1952. %

Ukupni prihodi: 10.652.144.000 100,00



Prihodi ustanova i nadle-štava

1.521.766.000 14,29


Višak prihoda iz ranijih god.

- -

Dotacije 174.189.000 1,64


10.477.955.000 98,36


Prihodi od gospodarstva su se izrazito smanjili i to za 26,92%, ali su se prihodi od stanovništva povećali za 14,18%, od ustanova i nadleštava za 11,25%, od ostalih za 0,58% i dotacije za 0,91%. Manjak prihoda od gos-podarstva nadoknađen je iz ukupnih ostalih prihoda.





629 Isto.



327

U 1952. godini se dogodilo po prvi put u naznačenom razdoblju da su vrijednosti republičkog budžeta i budžeta narodnih odbora bile skoro iste. Također, bili su pomjereni odnosi prihoda unutar ove dvije razine budžeta.


Ukupni prihodi: 5.331.222.000 100,00 5.320.922.000 100,00

Od gospodarstva 2.851.115.000 53,48 2.816.088.000 52,92

Od stanovništva 759.540.000 14,25 2.043.282.000 38,41

Od ust i nadlešt. 1.469.029.000 27,56 52.737.000 0,99

Ostali prihodi 251.538.000 4,71 234.646.000 4,41

Višak od ran.god - - - -

Dotacije - - 174.189.000 3,27


5.331.222.000 - 5.146.733.000 93,73


Oscilacije u prihodima iz gospodarstva u republičkom budžetu su bile znatne, jer su se prihodi smanjili za 35,53%, a povećali od stanovništva za 9,35%, od ustanova i nadleštava za 24,71% i ostalih izvora za 1,47% u odnosu na 1951. godinu. U budžetima narodnih republika vrijednosti pri-hoda su ostale uglavnom slične u odnosu na prethodnu godinu.

Relativni pokazatelji za kretanje općedržavnog budžeta NR BiH u peri-odu od 1946. do 1952. godine mogu se vrlo ilustrativno prezentirati prema komparativnoj metodi u odnosu na 1946. godinu, u odnosu na 1947. kao prvu godinu Petogodišnjeg plana i u odnosu prema svakoj prethodnoj go-dini.

Godina Općedržavni.budžet 1946=100

1946. 1.862.855.000 100

1947. 4.890.299.000 263

1948. 7.379.093.000 396



328

1949. 10.599.508.000 569

1950. 13.640.034.000 732

1951. 12.396.514.000 665

1952. 10.652.144.000 572

Tablica 90. Kretanje općedržavnog budžeta NR BiH (1946.-1952.)

U odnosu na 1946. godinu prihodi općedržavnog budžeta NR BiH nisu se smanjivali tijekom naznačenog perioda u odnosu na početnu 1946. go-dinu. Do 1950. godine snažno su rasli, a za u 1951. i 1952. su se počeli smanjivati, ali nisu bili ispod početne razine.

Ako se uzmu relativni pokazatelji za isti budžet, ali prema pokazatelji-ma u vremenu Petogodišnjeg plana (1947.-1952.), relativne vrijednosti su sljedeće:

Godina Općedržavni.budžet 1947.=.100

1947. 4.890.299.000 100

1948. 7.379.093.000 151

1949. 10.599.508.000 217

1950. 13.640.034.000 279

1951. 12.396.514.000 253

1952. 10.652.144.000 218


Prema osnovnoj 1947. godini (1947=100) do 1950. godine vrijednosti pokazuju rast prihoda, a u 1951. i 1952. godini značajno opadanje.

Pad općedržavnih prihoda nakon 1950. godine na najbolji način ilustri-ra poredba kretanja relativnih vrijednosti prema svakoj prethodnoj godini (pret.god.=100):



329

Godina Općedržavni.prihodi Prethodna.godina=100

1946. 1.862.855.000 100

1947. 4.890.299.000 263

1948. 7.379.093.000 151

1949. 10.599.508.000 144

1950. 13.640.034.000 129

1951. 12.396.514.000 91

1952. 10.652.144.000 86


Ovaj način je najilustrativniji u smislu prezentiranja oscilacija u pri-hodima općedržavnog budžeta. Najveći pomak u prihodima je ostvaren u 1947. u odnosu na 1946. godinu, da bi se od 1948. u svakoj godini bilježio pad prihoda. Značajan pad prihoda je zabilježen 1951. u odnosu na 1950. godinu. Pad je zabilježen i u sljedećoj 1952. u odnosu na prethodnu godinu. Prema tome, prema prezentiranim metodama uočljiv je pad prihoda od 1951. godine.

Odnos prihoda i rashoda općedržavnog budžeta NR BiH na najbolji način prezentira napore ostvarivanja Petogodišnjeg plana koji je prezenti-ran prema sljedećim dijelovima: investicije u kapitalnu izgradnju, investici-je u korist društvenog standarda, u prosvjetu i narodnu kulturu, socijalno-zdravstvenu zaštitu naroda, rashode državne uprave i sudstva, budžetsku rezervu i dotacije. Analiza odnosa prihoda i rashoda ukazuje na postoja-nje viška prihoda nad rashodima od 1947. godine pa nadalje, s izuzetkom 1951. godine, kada je zabilježen skoro polumilijunski manjak. Višak priho-da je prenesen u 1948., 1949. i 1950. godinu, a ostale godine nisu imale taj budžetski stimulans.

Godina Prihodi Rashodi Bilans

1946. 1.862.855.000 1.862.855.000 0

1947. 4.890.299.000 4.487.396.000 + 402.903.000

1948. 7.379.093.000 6.937.650.000 + 441.443.000



330

1949. 10.599.508.000 8.760.554.000 + 1.838.954.000

1950. 13.640.034.000 12.993.608.000 + 646.426.000

1951. 12.396.514.000 12.871.689.000 - 475.175.000

1952. 10.652.144.000 10.279.064.000 + 373.080.000

Tablica 93. Odnos prihoda i rashoda općedržavnog budžeta NR BiH (1946.-1952.)630

Najveći je višak prihoda je ostvaren u 1949. godinu i on je u potpunosti prenesen u 1950. godinu, a prije te godine bio je prenesen samo dio viška prihoda. Nakon 1950. godine nije se prenosio višak prihoda, čak ni u 1951. kada je zabilježen negativni saldo.

Prema ideološko-političkoj orijentaciji k “industrijalizaciji i elektrifika-ciji”, najveći dio rashoda odlazio je na investicije za kapitalnu izgradnju.

Godina Ukupni.rashodi Invest.u.kapit..izgrad. %

1947. 4.487.396.000 2.353.799.000 52,45

1948. 6.937.650.000 2.671.971.000 38,51

1949. 8.760.554.000 3.362.855.000 38,39

1950. 12.993.606.000 7.242.991.000 55,74

1951. 12.871.689.000 7.019.976.000 54.54

1952. 10.279.064.000 - -

Tablica 94. Inevesticije za kapitalnu izgradnju u rashodima općedržavnog budžeta NR BiH (1947.-1952.)631

U 1946. godini nije bilo investicija za kapitalnu izgradnju. Od 1947. godine, kada je zabilježeno preko 50% ulaganja u kapitalnu izgradnju, taj postotak se smanjio u naredne dvije godine, da bi u 1950. i 1951. godini dostigao najviše vrijednosti tijekom naznačenog perioda. Posljednja godina

630 Isto, 411.-412631 Isto.



331

Petogodišnjeg plana nije zabilježila investicije za kapitalnu izgradnju, jer se u prethodnoj godini poslovalo s negativnim saldom narodnog dohotka sa preko pola milijuna dinara. To je u političkom smislu značilo i traženje novih puteva u razvoju gospodarstva, ali ne u smislu oslobađanja tržišta od strogo etatističko-centralističkog koncepta, već opet u okviru njega. Vraća-nje na koncept tržišne ekonomije bilo je neprihvatljivo i za takve prijedloge slijedile su političke sankcije. Ta snažna kriza razvoja politički se opravda-vala na razne načine, a termin “kriza” bio je zabranjen za uporabu, koristile su se fraze kao npr: “neke poteškoće na putu u socijalizam”.

Značajne investicije u kapitalnu izgradnju u prvom redu bile su moguće jer su obavljane na račun investicija u korist društvenog standarda, što je vidljivo iz sljedećeg tabelarnog pregleda.

Godina Ukupni.rashodi Invest.u.kapit..izgrad. %

1947. 4.487.396.000 - -

1948. 6.937.650.000 812.822.000 11,72

1949. 8.760.554.000 1.057.875.000 12,08

1950. 12.993.608.000 1.245.743.000 9,59

1951. 12.871.689.000 1.373.202.000 10,69

1952. 10.279.064.000 - -

Tablica 95. Investicije u društveni standard u rashodima općedržavnog budžeta NR BiH632

Bez obzira na velike potrebe poslije rata za ulaganjima u korist društve-nog standarda, to se nije ostvarilo. Osim što se nije ulagalo 1946., ulaganja ovakve vrste nisu ostvarena ni 1947. i 1952. godine. Ulaganja u ovu oblast su u izravnoj vezi s ulaganjima u kapitalnu izgradnju, pa je najmanje ula-ganje u korist društvenog standarda bilo 1950. godine, kada su bile najveće investicije u kapitalnu izgradnju.

632 Isto.



332

Bosanskohercegovačko društvo bilo je na najnižim dijelovima ljestvice obrazovanosti i pismenosti, pa su ulaganja u ovu oblast bilježila stalni us-pon u apsolutnim pokazateljima.

Godina Ukupni.rashodi Prosvjeta.i.nar..kult. %

1947. 4.487.396.000 365.051.000 8,14

1948. 6.937.650.000 677.549.000 9,77

1949. 8.760.554.000 787.348.000 8,99

1950. 12.993.606.000 1.286.316.000 9,99

1951. 12.871.689.000 1.330.279.000 10,33

1952. 10.279.064.000 2.169.275.000 21,10

Tablica 96. Rashodi za prosvjetu i narodnu kulturu iz općedržavnog budžeta NR BiH 633

Izuzimajući neznatni pad u 1949. godini, tijekom naznačenog razdoblja stalno je raslo ulaganje u prosvjetu i narodnu kulturu da bi u kriznim go-dinama dobilo najviše vrijednosti u 1951., a osobito u 1952. godini, kada je dostignuta vrijednost od 21,10%.

Za razliku od ulaganja sredstava u prosvjetu i narodnu kulturu, procesi u dijelu rashoda ostvarenih u socijalno-zdravstvenoj zaštiti naroda imali su značajnih oscilacija.

Godina Ukupni.rashodi Socijalno-zdrav..zašt. %

1947. 4.487.396.000 609.561.000 13,58

1948. 6.937.650.000 1.090.399.000 15,72

1949. 8.760.554.000 703.986.000 8,04

1950. 12.993.606.000 803.497.000 6,18

1951. 12.871.689.000 1.042.828.000 8,10

633 Isto.



333

1952. 10.279.064.000 2.673.673.000 26,01

Tablica 97. Rashodi za socijalno-zdravstvenu zaštitu naroda u općedržavnom budžetu NR BiH 634

Početna ulaganja u socijalno-zdravstvenu zaštitu tijekom 1947. i 1948. godine znatno su se smanjila u 1949., osobito u 1950., ali i 1951. godini, dok su izuzetno porasla tijekom 1952. godine zbog izostanka investicija u kapitalnu izgradnju. Prema tome, novčana sredstva su se prelila u oblasti prosvjete, kulture i socijalno-zdravstvenog staranja, za čim su se pojavljivale ogromne potrebe.

U vremenu izgradnje državne uprave, institucija vlasti i sudstva, neop-hodnih za održavanje “narodne vlasti”, u ovaj sektor rashoda su se odlije-vala znatna sredstva.

Godina Ukupni.rashodi Drž.uprava.i.sudstvo %

1947. 4.487.396.000 1.093.436.000 24,37

1948. 6.937.650.000 1.405.651.000 20,26

1949. 8.760.554.000 1.908.675.000 21,79

1950. 12.993.606.000 1.717.248.000 13,22

1951. 12.871.689.000 1.624.734.000 12,62

1952. 10.279.064.000 4.282.267.000 41,66

Tablica 98. Rashodi državne uprave i sudstva u općedržavnom budžetu NR BiH 635

Prema gornjim pokazateljima, izdvajanja za državnu upravu i sudstvo bila su veća od izdvajanja za prosvjetu i socijalno-zdravstvenu zaštitu. Vid-ljivo je da su se u godinama povećavanja ulaganja u kapitalnu izgradnju smanjivala sredstva za državnu upravu i sudstvo, a u 1952., godini, kada su izostala kapitalna ulaganja, ostvarena su najveća izdvajanja za državno-upravne djelatnosti.

634 Isto.635 Isto.



334

Iskazano u apsolutnim vrijednostima, budžetske rezerve su rasle s izu-zetkom 1950. i 1951. godine. Relativni pokazatelji su sljedeći:

Godina Ukupni.rashodi Budžetska.rezerva %

1947. 4.487.396.000 65.549.000 1,46

1948. 6.937.650.000 134,076.000 1,93

1949. 8.760.554.000 603.422.000 6,89

1950. 12.993.608.000 415.095.000 3,19

1951. 12.871.689.000 390.009.000 3,03

1952. 10.279.064.000 979.660.000 9,53

Tablica 99. Budžetske rezerve u općedržavnom budžetu NR BiH 636

Karakteristično za budžetske rezerve jeste da su one u izravnoj vezi s ulaganjima u druge sektore, a proporcionalne su ulaganjima u kapitalnu izgradnju, zato su bile najveće u 1952. godini.

Posljednja stavka u rashodima su dotacije. One su imale neravnomjerno kretanje, a bile su izdvojene za najneophodnije potrebe.

Godina Ukupni.rashodi Dotacije %

1947. 4.487.396.000 - -

1948. 6.937.650.000 145.182.000 2,09

1949. 8.760.554.000 336.393.000 3,84

1950. 12.993.606.000 415.710.000 3,20

1951. 12.871.689.000 90.661.000 0,70

1952. 10.279.064.000 174.189.000 1,69

Tablica 100. Dotacije u općedržavnom budžetu NR BiH 637

Prema gornjim pokazateljima, u planskom razdoblju je uočljiv prospe-ritetan period do 1950. godine. Međutim, poslije ove prve faze uspona,

636 Isto.637 Isto.



335

nastupio je period stagnacije i opadanja. Razlozi su bili višestruki. Između ostalog, u ovom vremenskom intervalu najviše su se osjetile posljedice eko-nomske blokade SSSR-a i zemalja “narodne demokratije”, nakon sukoba Jugoslavije s Informbiroom, što je predstavljalo najveći problem s obzirom na činjenicu da se Petogodišnji plan konceptualno i prema uvozno-izvo-znoj politici orijentirao na ove socijalističke zemlje.

Na kraju ovog petogodišnjeg perioda, u 1952. godini kao godini formal-nog kraja Petogodišnjeg plana, pojedine gospodarske oblasti u ukupnom društvenom proizvodu imale su sljedeći udio:

Gospodarskaoblast

Društveni.proi-zvod.(%)

Amortizacija

(%)

Narodni

dohodak.(%)Materijalni.troškovi.(%)

Ukupno: 100 100 100 100

Ind. i rudar-stvo

48,2 50,2 47,6 51,5

Poljoprivreda 20,0 5,6 22,2 15,2

Šumarstvo 1,4 1,3 1,5 0,2

Građevinar-stvo

15,4 7,6 16,4 18,3

Promet 8,3 33,2 4,9 4,3

Trgovina 3,6 0,7 4,1 3,0

Ugostiteljstvo 1,0 0,6 0,9 2,6

Zanatstvo 2,1 0,8 2,4 4,9

Tablica 101. Udio gospodarskih oblasti u ukupnom društvenom proizvodu i na-rodnom dohotku (1952. = 100) 638

Najveći udio u društvenom proizvodu imala je industrija i rudarstvo, zatim poljoprivreda i promet. Šumarstvo je, kao vrlo unosna gospodarska oblast, ovdje iskazano samo preko uzgoja i njege šuma, dok je eksploatacija obuhvaćena u industriji. Adekvatno tomu, najveća amortizacija (nadoknada uloženih sredstava za proizvodnju) bila je u industriji i rudarstvu, prometu i građevinarstvu. U narodnom dohotku s najvećim postotkom su sudjelo-

638 Isto, 409.



336

vali industrija i rudarstvo, poljoprivreda i građevinarstvo s ukupno 86,2%, a na ostale djelatnosti otpadalo je 13,8% dohotka. Preko 50% materijalnih troškova odlazilo je na industriju i rudarstvo, 18,3% na građevinarstvo i 15,2% na poljoprivredu, a ostalih 15% na sve ostale gospodarske obla-sti. Prema ovim osnovnim statističkim pokazateljima vidljivo je siromaš-tvo bosanskohercegovačkog gospodarstva koje od trgovine i ugostiteljstva nije bilo u mogućnosti ubirati više dohotka. Ulaganjima u “socijalističku industrijalizaciju” veliki je dio sredstava preko amortizacije i materijalnih troškova odlazio na industriju i rudarstvo. Pošto je u ovom vremenskom intervalu ovo bila glavna orijentacija bosanskohercegovačkog gospodarstva, tada je iz numeričkih pokazatelja vidljivo zašto nije bilo više sredstava za djelatnosti kao što su, u prvom redu, investicije u društveni standard. Izme-đu ostalog, to se može uočiti iz odnosa amortizacije i narodnog dohotka unutar društvenog proizvoda prema gospodarskim oblastima predočenim indeksom=100.

Gospodarska.oblastDruštveniproizvod.(%)

Amortizacija.(%)Narodni.dohodak.–ukupno.(%)

Ukupno: 100 12,0 88,0

Ind. i rudarstvo 100 12,5 87,5

Poljoprivreda 100 3,3 96,7

Šumarstvo 100 10,0 90,0

Građevinarstvo 100 6,2 93,8

Promet 100 47,5 52,5

Trgovina 100 2,0 98,0

Ugostiteljstvo 100 7,6 92,4

Zanatstvo 100 4,1 95,9

Tablica 102. Struktura udjela pojedinih gospodarskih oblasti 1952. godine 639

Ako za svaku gospodarsku oblast uzmemo index 100, tada se može uo-čiti da je najveću amortizaciju imao promet i s najmanje je postotaka su-

639 Isto.



337

djelovao u narodnom dohotku (sa 52,5%). Sve ostale oblasti imale su visok udio, od 87,% % iz industrije do 98,0% iz ugostiteljstva. Vrlo visok udio imala je poljoprivreda sa 96,7%, jer je njena amortizacija bila svega 3,3%. Najmanja amortizacija bila je u ugostiteljstvu, svega 2,0%, pa je udio ove oblasti u dohotku bio vrlo visok. Niske stope amortizacije su posljedica nedostatka tehnološko-tehničkog razvitka, te činjenice da je glavni oslonac bila fizička radna snaga. Premda je to vidljivo u svim gospodarskim oblasti-ma, najizraženije je u građevinarstvu.

Zanimljivo je pogledati odnos narodnog i “raspoloživog” dohotka koji se može predočiti putem strukture narodnog dohotka koji čine: fond pla-ća, porez na višak fonda plaća, ostala sredstva fonda plaća za druge svr-he, akumulacija i fondovi i porez na promet. Zbroj svih ovih čimbenika čine narodni (nacionalni) dohodak, a ostatak je “raspoloživi”, koji se može upotrijebiti na različite načine. Porez na višak fonda plaća nije izdvajan iz poljoprivrede i šumarstva (eksploatacija šuma bila je u oblasti industrije i rudarstva), kao i ostala sredstva fonda plaća za druge svrhe. Porez na pro-met nije plaćan iz oblasti poljoprivrede, šumarstva (izuzeta je eksploataci-ja), građevinarstva i prometa. Prezentiranje udjela postavljeno je u odnosu na bosanskohercegovački prosjek, s indeksom = 100 za društveni proizvod.

Gospodarska.oblast

Fond.plaća.(%)

Porez.na.višak.fonda.plaća.(%)

Ostala.sred-stva.fonda.

plaća.za.druge.svrhe.(%)

Akumu-lacija.i.fondovi.(%)

Porez.na.

promet.(%)

Raspolo-živi.doho-dak.(%)

Ukupno: 21,3 0,4 1,5 43,6 3,0 30,2

Ind. i rudarstvo 17,8 0,3 0,6 63,5 5,3 12,5

Poljoprivreda 4,2 - - 10,2 - 85,6

Šumarstvo 18,6 - - 71,4 - 10,0

Građevinarstvo 41,3 0,4 5,0 47,1 - 6,2

Promet 23,5 0,1 0,3 28,6 - 47,5

Trgovina 41,1 6,8 10,6 35,1 4,4 2,0



338

Ugostiteljstvo 2,8 0,3 0,4 21,2 27,7 47,6

Zanatstvo 57,6 1,0 1,7 32,4 3,2 4,1

Tablica 103. Struktura narodnog dohotka 640

Na osnovi indeksa =100 za društveni proizvod prema gospodarskim oblastima, najveća izdvajanja u fond plaća imalo je zanatstvo, zatim građe-vinarstvo i trgovina. Najveći porez na višak fonda plaća imala je trgovina, a najveću akumulaciju i fondove šumarstvo (uzgoj i njega šuma), a potom in-dustrija i rudarstvo i građevinarstvo. Porez na promet izdvajan je najviše iz ugostiteljstva. Za ukupni narodni dohodak vrlo važan je onaj “raspoloživi” dio, koji je najviše dolazio iz poljoprivrede, zatim ugostiteljstva, prometa, pa tek onda iz industrije i rudarstva. Zanatstvo, trgovina i građevinarstvo su imali nizak udio u ovom “ raspoloživom” dijelu dohotka.

Prioritetan zadatak razvitka bosanskohercegovačkog gospodarstva bio je u industriji i rudarstvu. Unutar ove oblasti, u koju se najviše sredstava ulagalo, pokazatelji društvenog proizvoda i narodnog dohotka imali su ra-zličite iznose za pojedine gospodarske grane tijekom naznačenog razdo-blja. Najveći društveni proizvod ostvaren je u proizvodnji i preradi uglja, drvnoj, metalnoj, crnoj metalurgiji i u industriji duhana, što je povezano s ranijom razvijenošću bosanskohercegovačkog gospodarstva u ovim obla-stima djelatnosti. U vezi s tim je i nastavak ulaganja u oblasti koje mogu u ovom početnom periodu najviše doprinijeti povoljnijem ostvarenju narod-nog dohotka. Osim toga, u saveznim planskim zadacima ove industrijske oblasti bile su uključene u proizvodnju na saveznoj razini.

Grana.djelatnosti

Društveni.proizvod.(u.mil.din.)

%Amortiza-cija.(u.mil.

din.)%

Narodni.dohodak.(u.mil.din.)

%

Ukupno: 60.592 100,00 7.594 12,53 52.998 87,47

Proiz. uglja 14.187 23,41 919 12,10 13.268 25,04

Drvna ind. 12.969 21,40 2.327 30,64 10.642 20,08

640 Isto.



339

Metal. Ind. 9.140 15,08 872 11,48 8.268 15,60

Crna metal. 7.167 11,83 1.526 20,09 5.641 10,64

Ind. duhana 5.827 9,62 400 5,27 5.427 10,24

Kem. ind. 2.954 4,88 871 11,47 2.083 3,93

Nemetali 1.562 2,58 46 0,61 1.516 2,86

Tekstilna ind. 1.216 2,01 59 0,78 1.157 2,18

Prer. nafte 1.146 1,88 191 2,52 955 1,80

Prehrambena 1.046 1,73 67 0,88 979 1,85

Obojena m. 1.043 1,72 108 1,42 935 1,77

Ind. celuloze 631 1,04 67 0,88 564 1,07

Proiz.el.ener. 571 0,94 90 1,18 481 0,91

Ind.gr.mater. 557 0,92 34 0,45 523 0,99

Ind.kože,obuće 409 0,68 8 0,11 401 0,75

Grafič. ind. 187 0,31 7 0,09 180 0,33

Filmska ind. - 20 -0,03 2 0,03 -22 -0,04

Tablica 104. Društveni proizvod i narodni dohodak za 1952. godinu (industrija i rudarstvo)641

Industrija i rudarstvo imali su najveći udio u društvenom proizvodu (23,41%) i narodnom dohotku (25,04%), odnosno proizvodnja i prerada uglja; zatim drvna i metalna industrija, crna metalurgija i industrija duha-na. Drvna industrija i crna metalurgija imale su visoke stope amortizacije, pa je njihov udio u narodnom dohotku nešto niži od udjela u društvenom proizvodu. Ispod jedan posto udjela i u društvenom proizvodu i u narod-nom dohotku imale su proizvodnja i raspodjela električne enrgije, industri-ja građevnog materijala, industrija kože i obuće i grafička industrija. Pre-ma prezentiranoj službenoj statistici, samo je filmska industrija zabilježila značajan negativan saldo poslovanja od 20.000.000 dinara, uz 2.000.000 amortizacije opteretila je gubitkom narodni dohodak za 22.000.000 dina-ra. Industrijske grane u razvoju, kao što su kemijska, proizvodnja nemetala, tekstilna proizvodnja i prerada nafte, prehrambena i industrija drvenjače i celuloze do 1952. godine stekle su početne osnove za daljnji razvoj, bez ob-zira na opći pad proizvodnje u ovoj posljednjoj godini Petogodišnjeg plana.

641 Isto, 410.



340

Proizvodnja u prezentiranim industrijskim granama bila je opterećena značajnim materijalnim troškovima koji su bili posljedica neiskorištenosti kapaciteta proizvodnje, nedostatka sirovina, zastarjele tehnologije, “uskih grla” u transportu gotovih proizvoda i sličnog. Najveći materijalni troškovi opterećivali su drvnu industriju, zatim crnu metalurgiju, metalnu industriju i proizvodnju i preradu nafte, mada su i u ostalim industrijskim granama imali značajan udio.

Grana.djelatnostiMaterijalni.troškovi(u.milijunima.dinara)

%

Ukupno: 57.488 100,00

Drvna industrija 12.282 21,37

Crna metalurgija 11.256 19,58

Metalna industrija 9.419 16,39

Proiz. i prerada nafte 4.115 7,16

Tekstilna industrija 3.695 6,43

Industrija duhana 3.631 6,32

Proiz. i prerada uglja 3.377 5,87

Proiz. i rasp. el. energije 2.727 4,74

Kemijska industrija 1.946 3,39

Prehrambena industrija 1.547 2,69

Ind. drvenjače i celuloze 972 1,69

Nemetali 819 1,42

Industrija kože i obuće 780 1,36

Grafička industrija 380 0,66

Ind.građevinskog materijala 376 0,65

Obojena metalurgija 135 0,23

Filmska industrija 31 0,05

Tablica 105. Udio materijalnih troškova prema granama djelatnosti za 1952. godinu642

642 Isto.



341

U odnosu na društveni proizvod i narodni dohodak drvna industrija i crna metalurgija imale su najveće materijalne troškove, dok su ostale in-dustrijske grane neravnomjerno sudjelovale u njima, a filmska industrija s najmanje materijalnih troškova ostvarila je gubitak kako u društvenom proizvodu, tako i u narodnom dohotku. To je svakako bila skupa djelatnost, a uz to u Bosni i Hercegovini nerazvijena. U nju je bilo potrebno puno ulagati da bi se nakon dužeg vremena mogla ubirati sredstva od distribucije filmova. Kada se usporede relativne vrijednosti narodnog dohotka i mate-rijalnih troškova, uočljiva je rentabilnost proizvodnje i prerade uglja jer se iz toga izdvajao značajan dio narodnog dohotka, uz relativno niske mate-rijalne troškove. Međutim, zbog nerazvijenosti prerađivačke industrije, nije se moglo osigurati više prihoda u narodni budžet. Proizvodnja sirovinskih i energetskih produkata nije donosila veliki dobitak.

Jedna od vrlo značajnih proizvodnih oblasti bilo je građevinarstvo. Me-đutim, i tu su zabilježeni visoki materijalni troškovi, ali za razliku od in-dustrije i rudarstva, bila mu je najviša stopa udjela u narodnom dohotku. U ovom periodu se puno gradilo, pa je amortizacija sudjelovala s niskom stopom.

Društveni.proizvod(mil.din.)

%Amorti-zacija.

(mil.din.)%

Narodni.dohodak.(mil.din.)

%

Materi-jalni.troš-kovi.(mil.din.)

%

Ukupno:19.450 100 1.201 100 18.249 100 20.820 100

100,00 6,17% 93,83% -

Projekti-ranje

224 1,15 4 0,33 220 1,21 47 0,23

Građenje 18.960 97,48 1.152 95,93 17.808 97,58 20.558 98,74

Montaža 42 0,22 1 0,08 41 0,22 67 0,32

Istražni rad. i dubinska istraživa-nja

224 1,15 44 3,66 180 0,99 148 0,71

Tablica 106. Društveni proizvod, narodni dohodak, materijalni troškovi u građevinarstvu za 1952. godinu643

643 Isto.



342

Poslijeratni period građenja ogledao se najviše u građevinarstvu, a pri-mjereno tome bio je i njegov udio u narodnom dohotku. Ova vrsta djelat-nosti zahtijevala je velike materijalne troškove koji su za 1,16% prelazili udio u narodnom dohotku. Montaža je bila slabo razvijena pošto se tek počela graditi tvornica montažnih kuća, a za istraživačke i dubinske radove nije bilo sredstava zbog nedostatka stambenog i poslovnog prostora uopće. U većini slučajeva morale su se izgraditi ili temeljito popraviti proizvodne hale.

U različitim izvješćima kako poduzeća, tako i različitih ministarstava skretala se pozornost na promet robe i ljudi. Obnavljanje željeznički i put-nih pravaca zahtijevalo je puno vremena i novca, a od toga je ovisilo i uku-pno gospodarsko poslovanje. Osim nedostatka prijevoznih sredstava svih vrsta i pogonskog goriva, javljao se veliki problem zakrčenja prometnih komunikacija i gubitaka uslijed sporosti prijevoza roba i ljudi. Na kraju ostvarivanja Prvog petogodišnjeg plana u ovoj gospodarskoj oblasti rezul-tati poslovanja u sektoru prometa bili su sljedeći:

Društveniproizvod(mil.din.)

%

Amorti-zacija(mil.din.)

%Narodni.dohodak(mil.din.)

%

Materi-jalni

troškovi(mil.din.)

%

Ukupno:10.511 100 4.993 100 5.518 100 4.682 100

100 47,50 % 52,50% -

Željeznice 8.811 83,83 4.414 88,40 4.397 79,69 4.010 85,65

Riječni 1 0,01 - - 1 0,02 1 0,02

Cestovni 851 8,10 283 5,67 568 10,29 457 9,76

PTT 848 8,06 296 5,93 552 10,00 214 4,57

Tablica 107. Društveni proizvod, narodni dohodak i materijalni troškovi u transportu 1952. godine644

Željeznički promet bio je najpogodnije sredstvo prijevoza za robu koja se proizvodila u Bosni i Hercegovini. Međutim, uz visoku amortizaciju, ovaj

644 Isto.



343

sektor je narodnom dohotku donio oko 49,9 % svog društvenog proizvoda. Materijalni troškovi za željeznicu bili su veći i od društvenog proizvoda i od narodnog dohotka. Prihodi od riječnog prometa bili su samo 1.000.000 dinara, odnosno zanemarljivi, a cestovni i poštansko-telefonsko-telegrafski bili su daleko ispod planiranog, mada su pokazali tendenciju razvitka.

Sve prezentirane grane djelatnosti različito su sudjelovale u narodnom dohotku. U 1952. godini udio ima sljedeće apsolutne i relativne vrijednosti:

Grana.djelatnosti

Ukupno

% Fond.plaća

% Porez.na.višak

fonda.plaća

% Ostala.sredstva.fonda.

plaća.za.druge.svrhe

% Akumulacija.i.fondovi

% Porez.na.prom

et

%

Industrijairudarstvo

52.998 100 10.825 20,4 147 0,3 368 0,7 38.485 72,6 3.173 6,0

Građevi-narstvo

18.249 100 8001 43,8 113 0,6 980 5,4 9.155 50,2 - -

Promet 5.518 100 2.478 44,9 7 0,1 31 0,6 3.002 54,4 - -

Tablica 108. Narodni dohodak prema granama djelatnosti u 1952. godini645 (u milijunima dinara)

U odnosu na ukupna sredstva, najveći postotak u fond za plaće odvajao se iz oblasti prometa, zatim građevinarstva. Međutim, u sredstva akumula-cije najviše se izdvajalo iz industrije i rudarstva, preko 70%, mada i iz ostale dvije oblasti nisu zanemarljiva sredstva od preko 50%.

Uvidom u mnoge relevantne pokazatelje gospodarskog razvoja Bosne i Hercegovine bilo je evidentno nastojanje koncentracije investicijskih sred-stava na “ključne objekte kapitalne izgradnje”, radi završetka Prvog peto-godišnjeg plana. Bez obzira na nastojanja da se u zaostale republike ulože

645 Isto.



344

znatna investicijska sredstva, uz prethodno lociranje nekih “ključnih obje-kata” na njihovim teritorijama, u čemu je Bosna i Hercegovina imala zna-čajno mjesto, taj Plan nije se realizirao prema očekivanjima državno-partij-skog vodstva jugoslavenske države. U ukupnim bruto investicijama Bosna i Hercegovina je značajno participirala, što se vidi iz sljedećeg pregleda:

Ukupne.investicije

u..000.000.dinara%

Investicije.po.glavi.sta-novnika.u..000.din.

FNRJ 262.178 100,00 15,9

Srbija 89.419 34,11 13,2

Hrvatska 53.994 20,59 13,9

Slovenija 31.408 11,98 21,8

BiH 64.440 24,58 23,0

Makedonija 14.223 5,42 11,5

Crna Gora 8.694 3,32 21,8

Tablica 109. Bruto investicije po narodnim republikama i po glavi stanovnika u 1952. godini 646

U odnosu na ukupna investicijska sredstva, Bosna i Hercegovina je bila na drugom mjestu, iza Srbije, a prema iznosu vrijednosti investicija po glavi stanovnika bila je na prvom mjestu sa 23.000 dinara, tj iznad jugoslaven-skog prosjeka za 7.100 dinara. Međutim, različiti ekonomski utjecaji vezani za strukturu bosanskohercegovačkog gospodarstva, koja je bila u to vrijeme orijentirana na tešku industriju, rudarstvo i drvnu eksploataciju i preradu, odgovorni su što investicije nisu donosile adekvatnu vrijednost društvenog proizvoda i narodnog dohotka. Da su ovo bili prioriteti u bosanskoherce-govačkom gospodarstvu, svjedoče i liste prioriteta za financiranje putem zajma Međunarodne banke kojim je bila planirana modernizacija pomor-ske luke Ploče. Ulaganje je bilo potrebno i za izvoz velikih količina drveta iz Bosne i Hercegovine, zatim za Rudnik lignita “Kreka” 1.1676.000 do-lara, “Srednjobosanskih rudnika” mrkog uglja 1.615.600 dolara, Rudnika

646 Trideset godina socijalističke Jugoslavije (1945-1975), Beograd, 1975., 47.



345

mrkog uglja “Tito-Banovići” 620.500 dolara i kompletne fabrika cementa u Kaknju 4.000.000 dinara.647 Zanimljivo je podsjetiti na višestruko djelo-vanje vlasti u tim godinama, kada se preko partijskih organa nastojala jačati ideološka borba nakon Rezolucije Informbiroa, agitirati za ulaganje većih napora u ostvarenju postavljenih zadataka, dokazujući ispravnost puta u socijalizam, a podizanjem vrijednosti proizvodnje osigurati veći izvoz, čime bi se omogućio uvoz neophodnih sirovina i smanjila izvozno-uvozna ne-uravnoteženost. Sukob jugoslavenskog partijsko-državnog rukovodstva sa sovjetskim partijskim centrom imao je velike političke i ekonomske po-sljedice za daljnji razvitak Jugoslavije, ali i Bosne i Hercegovine. Nestalo je spoljno-političke suradnje s Istokom, a nastavio se i dalje prakticira-ti sovjetski model planskog gospodarstva, pa čak i radikalnije nego prije sukoba, dokazujući time ispravnost puta u socijalizam. Mogućnost vojne intervencije s Istoka dovela je do povećanja vojnih troškova, do političkih razračunavanja unutar Partije i opće nesigurnosti među stanovništvom. To je bilo vrijeme lagane diplomatske i ekonomske orijentacije prema Zapadu u sklapanju aranžmana o trgovini, pomoći i kreditima sa zapadnoeurop-skim zemljama. Međutim, to nije značilo da će se privređivanje koncepcij-ski promijeniti. Prelazak na neke od mogućnosti tržišnog privređivanja nije ni spominjano, stalno je u partijskoj dokumentaciji podcrtavana strategija “socijalističke industrijalizacije i elektrifikacije”. U vremenu općeg nepo-vjerenja prema jugoslavenskom rukovodstvu na spoljnopolitičkom planu, pojačane su mjere ekonomske, a ujedno i političke represije na unutrašnjo-političkom komuniciranju vlasti i stanovništva. Na jednoj je strani agita-cijsko-propagandnim radom poticano stanovništvo na stvaranje svijesti o tada jedinom ispravnom putu u socijalizam, a na drugoj su preduzimani vrlo nepopularni potezi u već snažno osiromašenom narodu. Instrumen-tima ekonomske politike izvlačena je dodatna akumulacija sa sela poveća-njem količine obvezatnog otkupa, intenziviranjem nasilne kolektivizacije i arondacije zemljišta i pojačanim stvaranjem seljačkih radnih zadruga, povećanjem poreznih stopa na dohodak i na promet, ali i prinudnom mo-

647 ABH, fond: CK KP BiH, Organizaciono-instruktorsko odjeljenje, Zadaci u ostvarivan-ju Petogodišnjeg plana, dok. 534/49., 29.8.1949.



346

bilizacijom radne snage,648 osobito korištenjem besplatne radne snage ili vrlo jeftinog rada frontovskih brigada u građevinarstvu, šumarstvu, pa i u rudarstvu, naročito na površinskim kopovima. Sredstva akumulacije na-stojala su se prikupiti smanjenjem ulaganja u društveni standard, zatim zamjenom garantiranog s obvezatnim snabdijevanjem, smanjenjem broja socijalnih kategorija koje su imale pravo korištenja potrošačkih karata za nabavku robe široke potrošnje po nižim jedinstvenim cijenama, puštanjem sve većeg broja artikala po višim komercijalnim cijenama, snižavanjem ci-jena poljoprivrednih proizvoda, a povećanjem onih industrijskih, podiza-njem visine kirija, prometnih tarifa, cijena kinokarata i sličnog, odnosno promjenom strukture široke potrošnje. Međutim, to nije moglo popuniti potreban fond akumulacije, pa su 1948. i 1950. godine raspisani “narod-ni zajmovi”.649 Međutim, sve to iscrpljivanje naroda na razne načine bilo je ograničenog djelovanja, pa je tijekom 1949. godine rukovodstvo KPJ donijelo odluku o revidiranju objekata “kapitalne izgradnje” i produženju roka realizacije Petogodišnjeg plana za još godinu dana. Odluku o ovo-me Politbiro CK KPJ donio je na sjednici od 9. prosinca 1949. godine, a potvrđena je na Trećem plenumu CK KPJ, održanom dvadesetak dana kasnije. Plenum je donio zaključak o “(...) usredsređivanju građevinskih i investicionih radova i odgovarajuće radne snage i kadrova na osnovne objekte Petogodišnjeg plana”.650 Radna snaga bila je odlučujući činilac u ostvarivanju proizvodnje uopće. Osim što je bila zamjena za mehanizaciju, bila je i vrlo jeftina. Problem je bio kako je omasoviti. Prema raznim iz-vješćima vladala je nedisciplina oko dolaženja na posao i napuštanja posla, pa je Partija morala preko svoje mreže partijskih organizacija odrediti mo-bilizaciju nove radne snage kao “glavni zadatak partijskih organizacija na terenu”. S jedne strane se djelovalo putem partijskih organizacija, a s druge

648 Službeni list FNRJ, br. 4/50, Beograd, 1950., Uredba o ustaljivanju radne snage i o usklađivanju plana radne snage sa planom platnog fonda i planom obezbeđenog snab-devanja, 88.649 Službeni list FNRJ, br. 47/1948., 5.6.1948., Uredba o narodnom zajmu Petogodišnjeg plana narodne privrede FNRJ, 234.; i Službeni list FNRJ, br. 40/1950., 14.6.1950., Uredba o drugom narodnom zajmu Petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede FNRJ, 256.650 Sednice Centralnog komiteta KPJ (1948-1952), priredili: Branko Petranović, Ranko Končar, Radovan Radonjić, Beograd, 1985., 491.



347

primjenom zakonske regulative.651 Partijskom članstvu raspored na radnu obvezu bila je stvar partijske discipline, a drugi su se zakonskim propisima i predviđenim sankcijama primoravali na rad. Ovakvi propisi su praktici-rani do kraja 1952. godine dobivajući obilježja prinudnog karaktera. Preko najodgovornijih partijskih instanci vršen je i raspored radne snage. U tom smislu Instruktorska uprava CK KPJ uputila je direktivu republičkim, a ovi nižim partijskim instancama o popunjavanju radnom snagom “prioritetnih objekata”, što se odnosilo na poduzeća saveznog značaja, a u nemogućnosti dodatne mobilizacije da se radna snaga povuče prvo s objekata lokalnog, a ako se ne bi izvršio zadatak, onda i s republičkih gradilišta i iz republičkih poduzeća.652 Mada je KPJ bila strogo centralizirana i hijerahijski ustrojena, “na terenu” se direktiva nije provodila na zadovoljstvo partijskog vrha, pa se u praksi pristupilo i kaznenom gonjenju radnika koji napuštaju posao. U Bosni i Hercegovini je trebalo izvršiti mobilizaciju radne snage za ru-darstvo, ali je to bilo vrlo teško jer Ministarstvo rada nije imalo preciznu evidenciju brojnog stanja radne snage, iako su neprekidno zahtijevana i slana izvješća brojnih poduzeća u vezi s tim pitanjem. Također, zahtijevano je i od Generalnih direkcija za pojedine proizvodne oblasti da se angažiraju u mobilizaciji i premještanju radne snage na prioritetne objekte. Rezultati nisu postignuti prema zacrtanom planu, pa su preko Oblasnih komiteta KP BiH bili poslani partijski funkcionari “dok se stanje ne sredi”. Direktive su prvo morali provesti članovi Partije, koji su preuzimali ulogu agitatora za rješavanje ovoga, ali i drugih pitanja, a za neposlušne su slijedile sankci-je, partijske ili kaznene.653 Partijske organizacije iskazivale su vrlo kritičan odnos spram osnovnih organizacija koje nisu uspjele ostvariti planove mo-bilizacije radne snage. Takav odnos je postojao sve dok Politbiro CK KPJ nije shvatio da se daljnjim pritiskom ovakve vrste ne može ostvariti zacrta-ni Petogodišnji plan. Mada su bili svjesni od prije sukoba s Informbiroom da su investicijski planovi pretjerani, a nakon sukoba i neostvarljivi, nisu

651 Službeni list FNRJ, br. 4/1950., Uredba o ustaljivanju radne snage i o usklađivanju plana radne snage sa planom platnog fonda i planom obezbeđenog snabdevanja, 88.652 ABH, fond:CK KP BiH, kut. 5/49., dok. 6578/1949., 30.6.1949., Direktiva CK KPJ o raspodjeli radne snage upućena svim sreskim komitetima.653 ABH, fond: CK KP BiH, kut. 12/49., dok. 1023/1949,15.12.1949., Direktiva Instruk-torskog odjeljenja CK KP BiH upućena oblasnim komitetima KP.



348

odustajali, već su objekte “kapitalne izgradnje” revidirali, ali kada ih ni kao revidirane nisu mogli ostvariti, nastavili su provoditi projekt etatističko-planskog gospodarstva uvodeći neka nova ideološka i društveno-instituci-onalna rješenja.

Jačanje.mobilizacijskih.funkcija.društveno-ekonomskog..sustava.početkom.50-tih.godina

Problemi u funkcioniranju političkog sustava “narodne vlasti” prema eta-tističko-planskom modelu krajem 40-tih godina u jugoslavenskom soci-jalističkom društvu postajali su sve izraženiji. Komunistička partija kon-trolirala je ukupan društveno-politički i ekonomski sustav i intervenirala u svim situacijama putem čvrsto uspostavljenih upravnih organa. Imajući politički monopol, Politbiro je kreirao i mjere ekonomske politike koje su izazivale negodovanje, a sve većim pritiskom partijske države stvarali su se otpori “narodnoj vlasti” u ostvarivanju konkretnih zadataka. Među najnepopularnijim mjerama ekonomske politike bio je otkup, nasilna ko-lektivizacija, zatim arondacija privatnih seljačkih posjeda i prinudna mo-bilizacija radne snage. Provedbom Petogodišnjeg plana, koji je odražavao investicijsku megalomaniju, a na račun daljnjih ulaganja u “socijalističku industrijalizaciju”, smanjivala se stopa društvenog standarda, što je dovelo stanovništvo u daljnje svakodnevno siromaštvo. Partijsko-politički pritisak Sovjetskog Saveza i svih zemalja istočnog bloka na Jugoslaviju još je više zaoštrio političko-ekonomsku situaciju u cijeloj zemlji. Ekonomska bloka-da je negativno utjecala na gospodarski razvitak, a međupartijski konflikt otvorio je dramatičnu stranicu u jugoslavenskoj povijesti, ispisanu na temu izjašnjavanja odanosti Staljinu ili Titu. Sve je ukazivalo da partijski vrh tre-ba nešto učiniti da bi očuvao uspostavljeni vladarski odnos, mora naći neke nove osnove za dobivanje jače političke podrške, a time i mogućnost daljnje mobilizacije ekonomskih resursa. Povratak na slobodno tržište i privatnu inicijativu nije uopće dolazio u obzir, rješenja su se tražila unutar čvrstog partijsko-državnog monolitizma.

Da bi osnažio mobilizacijske funkcije sustava, Politbiro CK KPJ je pri-mijenio već ustaljene metode kojima se trebala stvoriti iluzija o velikom



349

društvenom preobražaju. I ovoga puta nagomilane probleme trebalo je pre-vladati “daljnjim demokratskim promjenama u borbi protiv birokratizacije i centralizacije”. To se postizalo novim institucionalnim promjenama. Uki-dane su postojeće institucije, a stvarane nove, ali samo u smislu njihovog preimenovanja. Vrlo čestim administrativno-teritorijalnim promjenama nastojalo se pokazati kako stara organizacijska struktura nije bila funkci-onalna, ali nova će to, svakako, biti. Čestim organizacijskim i reorganiza-cijskim promjenama nastojale su se stvoriti mobilizacijske snage za daljnji razvoj. Nakon što se dogodio Informbiro, bilo je potrebno uvesti neki novi ideološki model, jer same institucionalne promjene nisu bile dovoljne. Le-gitimitet vlasti postavljen na temeljima narodnooslobodilačke borbe pola-ko se trošio tijekom četiri do pet godina, pa ga je trebalo obnoviti. Od njega se nije odustajalo nego su i dalje naglašavane te vrste zasluga, ali mu je bilo potrebno pridodati neku novu formulu, tj. osvježiti ga novim ideološkim sadržajem. Uvođenje samoupravljanja u poduzeća bila je nova formula Ko-munističke partije u tom pravcu. Prema tome, ideja samoupravljanja je tre-balo da postane nova snaga u mobilizaciji “radnog naroda u borbi za dalju izgradnju socijalizma”, kao integrirajućeg čimbenika u društvu.

Već krajem prosinca 1949. godine sastavljena su i distribuirana “Uput-stva o osnivanju i radu radničkih saveta državnih privrednih preduzeća”. U popratnom pismu uz Uputstvo stoji: “Dragi drugovi, da bi se u rešavanju problema proizvodnje zainteresovao ili aktivirao što veći broj radnika, Pri-vredni savet Vlade FNRJ i Centralni odbor Saveza sindikata Jugoslavije, doneli su odluku da se u državnim privrednim preduzećima osnivaju rad-nički saveti. Zasada, dok se ne steknu potrebna iskustva, radnički saveti osnivaće se samo u određenom broju najboljih i najvažnijih kolektiva u našoj zemlji. Spisak kolektiva na teritoriji vaše NR u kojima će se pristupi-ti osnivanju radničkih saveta dostavljamo vam u prilogu. (...) pre izbora radničkih saveta treba da organizujete savetovanje. Na savetovanje pozvati nadležne ministre i direktore generalnih, odnosno glavnih direkcija u čijim se preduzećima vrše izbori, zatim direktore preduzeća, sekretare partijskih organizacija i predsednike podružnica ovih preduzeća (...)”.654 Premda su

654 Jugoslavija 1918-1988: tematska zbirka dokumenta, priredili: Branko Petranović i Momčilo Zečević, Beograd, 1988., 1018.



350

dolazili pod idejom demokratizacije u proizvodnji, u ovom su vremenu radnički savjeti uvođeni strogo partijskim načinom rada, direktivno i uklju-čivanjem svih dotadašnjih relevantnih čimbenika. To se vidi u popratnom pismu, kada se o govori o unaprijed organiziranim savjetovanjima, jer u njihovom sastavu neizostavno moraju biti sekretari partijskih organizacija, ali i predsjednici partijskih podružnica, a poznato je da su one organizirane u svim sektorima proizvodnje u određenom poduzeću. Prema već dobro poznatom načinu rada, u službenim uputstvima partijska organizacija se ne spominje ni u jednom naputku, nego “u cilju punog ostvarivanja ustavnog načela o neposrednom učešću radnika u upravljanju privredom i u vršenju privredne kontrole, kao i u cilju aktivnijeg angažovanja radnika u borbi za izvršenje planskih zadataka, u državnim privrednim preduzećima osnivaju se radnički savjeti. (...) Zadatak je radničkih saveta da aktivno učestvuju u rešavanju svih najvažnijih pitanja preduzeća, da budno prati rad i pomaže unapređenje proizvodnje i rada u preduzeću. Obrazovanje radničkih saveta ne umanjuje značaj direktora u rukovođenju preduzećem. Ovlašćenja, duž-nosti i odgovornosti direktora preduzeća u pogledu neposrednog rukovo-đenja radom preduzeća niukoliko se ne menjaju obrazovanjem radničkih saveta. Isto tako obrazovanjem radničkih saveta ne menjaju se niti umanju-ju zadaci sindikalne podružnice koja i nadalje ostaje rukovodilac socijali-stičkog takmičenja i mobilizator radničke klase u cilju izvršenja i premaše-nja planskih zadataka”.655 Ostavljajući i dalje direktoru i sindikalnim orga-nizacijama iste zadatke, ali i partijskim, premda ovdje nisu posebno spome-nute, uvođenjem radničkih savjeta pokušalo se stvoriti jedno masovnije ti-jelo unutarnje kontrole nad svim aspektima ostvarivanja Plana. Međutim, ono što je bilo akutno, jesu financije koje nisu bile dostatne za ostvarivanje svih planiranih zadataka, a na to radnički savjeti nisu mogli utjecati. Osim toga, daljnjem podizanju entuzijazma smetali su vrlo siromašni uvjeti živo-ta i rada. Problemi hrane, odjeće, obuće, stanovanja i slično bili su i dalje vrlo prisutni. U djelovanju ove nove institucije u gospodarstvu akcent je bio stavljen na raspravljanje o normama u poduzeću, za koje su se radnici uvi-jek borili da budu niže od onih koje su tražili upravni organi, zatim na ra-spravljanje o rasporedu radne snage kao ozbiljnom problemu u svakom

655 Isto, Uputstvo o osnivanju i radu radničkih saveta državnih privrednih preduzeća, 1017.



351

poduzeću, a osobito u sastavljanju pravila o radnoj disciplini, na donošenje mjera za borbu protiv kršenja radne discipline, protiv neopravdanih izosta-naka s posla, protiv samovoljnog napuštanja posla i sličnog, jer je u izvješći-ma poduzeća radna disciplina bila i u 1949. godini važan problem koji je ometao ukupni radni proces. Da je radničkim savjetima namijenjena uloga kontrole, očito je iz sljedećeg ulomka iz Uputstava “(...) sudelovati u vrše-nju nadzora u pogledu zaštite, iskorišćavanja opšte narodne imovine, ra-spravljati o pojavama štetočinstva, rasipništva i drugih oblika nesavesnog odnosa prema opštenarodnoj imovini i predlagati mere za sprečavanje, ot-klanjanje i otkrivanje tih pojava; (...) Poseban zadatak radničkog saveta je da se uporno zalaže za otklanjanje teškoća nastalih u vezi sa ispunjavanjem planskih zadataka da se bori protiv svih oportunističkih i neprijateljskih pojava koje se ogledaju u potcenjivanju naših snaga (...)”.656 Najviše pojedi-nosti o pravoj namjeri uvođenja radničkih savjeta može se ipak uočiti iz Titovog govora pred Skupštinom povodom Prijedloga Zakona o radnič-kom samoupravljanju u kojem je obrazložio ideološke, političke i ekonom-ske razloge za renoviranje radničkih povjereništava u poduzećima. Ona su postojala i ranije kao savjetodavni organi uz upravu, a donošenjem zakona u Skupštini davana im je nova uloga, nastojalo ih se omasoviti i odrediti im različite zadatke. Vrlo teško je razgraničiti ideološke od političkih ili eko-nomskih motiva i obrnuto, jer se u političkim govorima to isprepletalo. Tako Tito u svom već spomenutom govoru podsjeća: “Uzmimo samo či-njenicu da mi mnoge objekte, pa čak i neke najveće fabrike, rudnike i dru-go, gradimo i otvaramo baš u privredno najzaostalijim krajevima, kao što su dijelovi Bosne, Sandžaka, Makedonije, Kosovo i Metohija, Lika, Crna Gora itd., dakle, svuda gdje je dosad bilo vrlo malo ili skoro nimalo indu-strije. A ko će raditi u tim fabrikama, rudnicima i drugim preduzećima? Seljaci iz tih zaostalih krajeva. Siromašni seljaci iz tih zaostalih krajeva treba da uđu i ući će u fabrike i rudnike. Oni treba da od siromašnih seljaka, čije su generacije stoljećima životarile na najnižem nivou kulturnog i život-nog standarda, postanu svjesni radnici, graditelji boljeg života za sebe i či-tavu socijalističku zajednicu. (...) Tom savremenom tehnikom neće moći da rukuje poluseljak, koji više misli na svoje parče neplodne zemlje nego na

656 Isto, 1018.



352

savremena moderna sredstva za proizvodnju, koja kod nas nisu više privat-na, kapitalistička, već su društvena svojina čitave naše zajednice. (...) Po Lenjinu, vidi se da birokratizam cvate naročito tamo gdje je zaostalost veća. Ove riječi najjasnije govore o tome gdje moramo tražiti korijene birokra-tizma. (...) Zar to ne pokazuje da birokratizam cvate baš tamo gdje ljudi još nisu svjesni svojih prava kontrole i odlučne borbe protiv svakog birokrat-skog postupka, gdje ljudi još nisu svjesni da je birokratizam jedna štetna pojava za socijalizam, koja se ne može iskorijeniti samo direktivama odoz-go, već je potrebno da se protiv njega bori svaki svjestan čovjek u svakod-nevnoj praksi. (...) Danas, kada je ne samo državna administracija već i cjelokupna privreda u rukama naroda, narod je i kompetentan da budno kontrolira rad onih koji su postavljeni u administraciji da vrše svoje dužno-sti na korist socijalističke zajednice. (...)”.657 Tito je u svom govoru o uvo-đenju radničkih savjeta istakao i njihovu ideološku namjenu emancipacije od sovjetskog modela vlasti “(...) Otsada državna svojina sredstava za pro-izvodnju, fabrika, rudnika, željeznica, prelazi postepeno u viši oblik socija-lističke svojine. Državna svojina je najniži oblik društvene svojine, a ne najviši, kao što smatraju rukovodioci SSSR. Eto, u tome je naš put u soci-jalizam, i to jedino pravilan put kad se radi o odumiranju državnih funkci-ja u privredi. Neka zapamte informbirovci da njihova klevetnička dreka ne može zatamniti naš svijetli put izgradnje socijalizma”.658 U dokazivanju ispravnosti puta u socijalizam, Tito se osvrnuo u svom govoru i na zemlje Zapada “(...) S druge strane, ovaj naš zakon o učešću radnih kolektiva, to jest naših trudbenika, u upravljanju privredom zemlje, predstavlja najsnaž-niji odgovor na pitanje gdje je istinska demokratija: ovdje kod nas ili toliko hvaljena i opjevana na materijalnoj bazi za najšire mase trudbenika. Nju osjećaju mase, služe se njome za ostvarenje ljepše i srećnije budućnosti za sve trudbenike naše zemlje. To je odgovor onima na Zapadu koji toliko pričaju o tome da kod nas nema prave demokratije, da je naša zemlja poli-cijska država itd., koji vole da pričaju o našoj oskudici, o tome da nemamo to i to itd. Da, kod nas postoji oskudica još u mnogo čemu, jer mi još nismo u stanju da stvorimo dovoljno sredstava, dovoljno raznih predmeta za upo-

657 Isto, 1021.658 Isto, 1022.



353

trebu, dovoljno svega onoga čime bi ljudi sebi uljepšali život, podigli svoj standard života. Ali mi smo baš sada na putu da to ostvarimo i ostvarićemo za sve a ne samo za jednu manjinu ljudi, kao što je to slučaj na Zapadu”.659 Javno je iskazao prebacivanje odgovornosti na radno sposobno stanovniš-tvo riječima: “Seljaci u zadrugama, kojima sami upravljaju, i radnici u fabri-kama, u kojima će otsada sami upravljati, imaju danas svoju sudbinu zaista u svojim sopstvenim rukama”.660 Prema tome, u projekt planskog gospo-darstva, adekvatnog monolitnom društvu partijskog odlučivanja i kontrole, uvedena je institucija radničkog samoupravljanja kao pokušaj jačanja mo-bilizacijsko-integrativne funkcije u društvu, a formalnom participacijom radnika u upravljanju poduzećima otvorena je mogućnost prebacivanja od-govornosti za neuspjehe u daljnjem ekonomskom razvoju. Pozivanjem na Lenjina, jugoslavensko partijsko rukovodstvo na čelu s Titom, koji je mo-rao odobriti svaki projekt, pa i kada su bili u pitanju prijedlozi od njegovih najbližih suradnika, obrazloženjem zakona o radničkim savjetima u Skup-štini negiralo je koncepciju staljinističkog centralizma i državne svojine kao trajnog oblika vlasništva. Mada su radnički savjeti imali simbolički značaj u upravljanju poduzećem i samo su posredno utjecali na poslovanje, ovo je bio značajan manevar u zemlji s naslijeđenom nerazvijenošću, ali i novostvorenim proturječnostima. Polovicom lipnja 1950. godine ozakonje-no je radničko samoupravljanje,661 kojim je propisano da se u radnički sa-vjet poduzeća bira od 15 do 120 članova, a u manjim kolektivima, koji broje do 30 članova, svi zaposleni čine radnički savjet. Njegovi članovi se biraju na godinu dana, a izbori se održavaju početkom svake godine, ako drugačije ne odredi Vlada FNRJ. Međutim, direktor poduzeća je po svojoj dužnosti bio član upravnog odbora i bio mu odgovoran, kao i direktoru višeg gospodarskog poduzeća i nadležnom državnom organu. Zakonskim uvođenjem samoupravljanja započeo je proces poznat pod skraćenicom “DDD” (decentralizacija, debirokratizacija i demokratizacija).

659 Isto.660 Isto, 1023.661 Službeni list FNRJ, br. 43/1950., 1.7.1950., Osnovni zakon o upravljanju državnim privrednim preduzećima i višim privrednim udruženjima od strane radnih kolektiva, 231.



354

S reorganizacijom državne uprave započelo se već početkom 1950. go-dine u smislu najavljene “decentralizacije, debirokratizacije i demokrati-zacije”. Pokušavali su se naći politički modusi za daljnje ostvarivanje Pe-togodišnjeg plana. Nagomilana administracija u saveznim institucijama trebala se rasteretiti zbog nemogućnosti daljnje koordinacije, kontrole, ali i pritisaka na savezna poduzeća u pojedinim republikama po pitanju nadle-štava. Reorganizacijom savezne državne uprave najveći broj gospodarskih grana prešao je na operativno rukovođenje narodnih republika u kojima su u tu svrhu organizirani proizvodni savjeti. U nadležnost republika prešlo je i upravljanje teškom i lakom industrijom, rudarstvom, elektroprivredom, trgovinom i snabdijevanjem, državnim nabavkama, poljoprivredom, šu-marstvom i građevinarstvom. U Bosni i Hercegovini proces transformacije započeo je u proljeće 1950. godine, a već je 22. travnja Prezidijum Narod-ne skupštite NR BiH je na prijedlog Vlade NR BIH donio Ukaz o uki-danju Ministarstva industrije, Ministarstva drvne industrije, Ministarstva rudarstva, Ministarstva elektroprivrede i Ministarstva komunalnih poslova Vlade NR BiH i osnivanju Savjeta za prerađivačku industriju, Savjeta za energetiku i ekstraktivnu industriju, Savjeta za promet robom, Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo, Savjeta za komunalne poslove i lokalnu privre-du Vlade NR BiH i o osnivanju Ministarstva za nauku i kulturu Vlade NR BiH.662 U svakom od obrazloženja stoji da je osnivanje savjeta u ci-lju objedinjavanja i usklađivanja rada generalnih direkcija i drugih organa Vlade NR BiH. Predsjednik savjeta bio je ministar Vlade i rukovodio je savjetom koji su po funkciji sačinjavali direktori generalnih direkcija za pojedine gospodarske grane. Svi generalni direktori generalnih direkcija nisu bili ministri u vladi. Tako npr. “Savjet za prerađivačku industriju Vlade NR BiH sačinjavaju, pored Predsjednika Savjeta, koji je ministar Vlade NRBiH – Generalni direktor Generalne direkcije drvne industrije, koji je ministar Vlade NR BiH, - Generalni direktor Generalne direkcije he-mijske industrije, Generalni direktor Generalne direkcije za tekstil, kožu i obuću i Generalni direktor Generalne direkcije metalne industrije”.663 Na sličnom principu su osnovani i ostali. U pripremi je bilo osnivanje komiteta

662 Službeni list NR BiH, br. 17/1950., 29.4.1950., Ukaz o ukidanju (...), 309. 663 Isto.



355

za različite gospodarske podgrane. Međutim, ono što je bilo interesantno i indikativno u smislu agitatorsko-propagandnog rada bila je činjenica da je u toj reorganizaciji prvo osnovan Komitet za kinematografiju Vlade NR BiH.664 Mada je kinematografija donosila financijske gubitke, što se može pratiti preko republičkog budžeta, bila je i dalje vrlo važna djelatnost u koju se investiralo radi njenog udarnog propagandnog učinka. Nakon Ukaza o razrješenju i postavljanju ministara Vlade NR BiH,665 kojim su se raspo-redili najviši republički rukovodioci na nove funkcije ili su ostali na istim, samo pod drugim, promijenjenim imenima, osnovan je Privredni savjet Vlade NR BiH.666 Do ove reorganizacije postojao je samo Privredni savet FNRJ koji je imao funkciju centralnog regulatora ekonomskog života za cijelu Jugoslaviju. On je bio osnovan i funkcionirao je kao najviši gospodar-ski organ od 1945. godine,667 a radio je na principu malobrojnog užeg tijela savezne vlade. Međutim, Ustavom FNRJ iz 1946. godine nije bio reguliran, pa je Prezidijum Narodne skupštine FNRJ, da bi pravno omogućio stvara-nje republičkih gospodarskih savjeta, prvo izvršio njegovu državno-pravnu legalizaciju kao tijela koje ima zadatak kordinirati rad svih gospodarskih nadleštava i ustanova.668 Pored predsjednika koji je bio član Vlade FNRJ, sačinjavali su ga i predstavnici šest novoformiranih saveznih savjeta iz oblasti gospodarstva, ministri financija, rada i vanjske trgovine i pomoćnik ministra narodne obrane. Usporedo s izvršenim promjenama u saveznoj državnoj upravi reorganiziran je upravni aparat i u republikama. Kada se uspoređuju datumi donošenja ukaza o osnivanju pojedinih upravnih tijela saveznog i republičkog značaja, nameće se zaključak da se na partijskim forumima dogovorila strategija reorganizacije, pa su se mogli osnivati svi u isto vrijeme. Najznačajnija izmjena koja je ulazila u projekt “decentraliza-

664 Službeni list NR BiH, br. 16/1950., 22.4.1950., Uredba o Komitetu za kinematografiju Vlade NR BiH, 298.665 Službeni list NR BiH, br.17/1950., 29. 4. 1950., 310.666 Službeni list NR BiH, br.19/1950., 13.5.1950., Ukaz o osnivanju Privrednog savjeta Vlade NR BiH, 321.667 Službeni list DFJ, br. 1/1945., 2.668 Službeni list FNRJ, br. 38/1950., 31.5.1950., Ukaz o nadležnosti i sastavu Privrednog saveta Vlade FNRJ, 345.



356

cije” jeste osnivanje republičkih gospodarskih savjeta koji su imali zadatak preuzeti upravljanje gospodarskim oblastima koje su iz savezne nadležnosti prebačene u republičku. Bili su zacrtani kao organi republičkih vlada za koordinaciju rada gospodarskih resora, nadleštava i ustanova. Obrazloženje za osnivanje bilo je sljedeće: “Za objedinjavanje i usklađivanje djelatnosti savjeta, ministarstava, komiteta, generalnih direkcija i drugih privrednih organa Vlade NR BiH osniva se Privredni savjet NR BiH”.669 U njegov su sastav osim predsjednika, koji je bio ministar vlade, ulazili predsjednici pet novoformiranih savjeta za pojedine privredne oblasti i ministri građevina, financija, rada te predsjednik Planske komisije. Plenum Privrednog savjeta bio je upravno tijelo prošireno ministrima koji rukovode drugim ministar-stvima, komitetima i generalnim direkcijama. U vrlo kratkom roku osnova-ne su: Generalna direkcija za ugalj Vlade NR BiH,670 zatim za elektropri-vredu, 671 za nemetale,672 za drvnu industriju,673 za kemijsku industriju,674 za prehrambenu industriju,675 za metalnu industriju 676 i za tekstil, kožu i obu-ću.677 Nakon osnivanja glavnih generalnih direkcija osnivani su i komiteti, a među prvima za lokalnu industriju i zanatstvo i za komunalne poslove.678 Nešto kasnije osnovana je glavna direkcija sjemenskih preduzeća.679 Prema tome, iz saveznih nadležnosti prešao je značajan broj grana gospodarstva pod nadležnost republičkih generalnih direkcija, a pod neposrednim ru-

669 Službeni list NR BiH, br. 19/1950., 13.5.1950., 321.670 Isto, Uredba o generalnoj direkciji za ugalj Vlade NR BiH, 321.671 Isto, Uredba o generalnoj direkciji za elektroprivredu Vlade NR BiH, 322.672 Isto, Uredba o generalnoj direkciji za nemetale Vlade NR BiH, 322.673 Isto, Uredba o generalnoj direkciji drvne industrije Vlade NR BiH, 323.674 Isto, Uredba o generalnoj direkciji hemijske industrije Vlade NR BiH, 323.675 Isto, Uredba o generalnoj direkciji prehrambene industrije Vlade NR BiH, 323.676 Isto, Uredba o generalnoj direkciji metalne industrije Vlade NR BiH, 324.677 Isto, Uredba o generalnoj direkciji za tekstil, kožu i obuću Vlade NR BiH, 324.678 Isto, Uredba o komitetu za lokalnu industriju i zanatstvo Vlade NR BiH, 325., i Uredba o komitetu za komunalne poslove Vlade NR BiH, 326.679 Službeni list NR BiH, br. 21., 27.5.1950., Uredba o Glavnoj direkciji sjemenskih preduzeća, 337.



357

kovodstvom saveznih generalnih direkcija ostavljeni su poslovi iz oblasti proizvodnje i prerade nafte, metalurgije, mašinogradnje i crne metalurgi-je. Velika promjena bila je u Ministarstvu spoljne trgovine FNRJ, koje je umjesto saveznog postalo savezno-republičko jer su narodne republike do-bile kompetencije i u oblasti vanjske trgovine i, suglasno tome, osnovale su svoja ministarstva vanjske trgovine. U Bosni i Hercegovini osnovano je po prvi put poslije 1945. godine Ministarstvo za izvoz i uvoz Vlade NR BiH i postavljen je ministar, dotadašnji direktor Saveznog preduzeća za izvoz i uvoz “Tehnopromet” iz Beograda.680 Nakon ovih izmjena bilo je potrebno formirati Savjet za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti i General-nu direkciju državnih poljoprivrednih dobara.681 Iz gore naznačenih mje-ra “decentralizacije” vidljivo je usporedno izvršavanje promjena u saveznoj upravi i republičkim državnim upravama. Sukladno tom modelu i u Bosni i Hercegovini su osnovani republički proizvodni savjeti koji su imali za-datak preuzeti upravljanje određenim gospodarskim oblastima koje su iz savezne nadležnosti prebačene u republičke, zatim po uzoru na savezni, osnovan je Privredni savjet za BiH, kao organ Vlade BiH za koordinaciju rada gospodarskih resornih ministarstava, nadleštava u formi generalnih ili glavnih direkcija, novoformiranih komiteta i ustanova. Ova reorganizacija imala je za cilj u prvom redu decentralizaciju vlasti prebacivanjem nadlež-nosti sa saveznih na republičke institucije; zatim smanjenje broja uposle-nih u državnim upravnim organima tj. debirokratizaciju; a sudjelovanjem u upravljanju većeg broja uposlenih putem radničkih savjeta i međusobnom suradnjom različitih organa i demokratizaciju postojećeg sustava. Cilj svih tih mjera bio je mobilizirati snage za izvršenje revidiranog Petogodišnjeg plana.

Za nepunu godinu dana, premda se upravni organi nisu potpuno orga-nizirali, popunili i “uhodali“, uslijedila je druga reorganizacija početkom travnja 1951. godine. Nakon reorganizacije Vlade FNRJ, uslijedile su pro-mjene u narodnim republikama. Prema partijsko-političkom projektu bilo

680 Službeni list NR BiH, br. 23., 24.6.1950., Ukaz o osnivanju Ministarstva za izvoz i uvoz Vlade NR BiH, Ukaz o postavljanju Ministra Vlade NR BiH, 350.681 Službeni list NR BiH, br. 26/1950., Ukaz o ukidanju Komiteta za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti Vlade NR BiH i o osnivanju Savjeta za zakonodavstvo i izgrad-nju narodne vlasti Vlade NR BiH, 373.



358

je potrebno dalje decentralizirati, debirokratizirati i demokratizirati uku-pno jugoslavensko društvo. Međutim, sve promjene nastojale su se spro-vesti unutar istog socijalističkog koncepta države. Ovom reorganizacijom bilo je predviđeno da državno upravljanje u gospodarstvu i društvenim službama preuzmu savjeti, a u političko-upravnom sektoru državne upra-ve ostanu ministarstva. Ovim načinom organizacije države ostavljena su hijerarhijski uređena nadleštva administrativne organizacije izgrađene na principu rukovođenja na čelu s pojedincem u funkciji ministra, a gospodar-stvom su rukovodili savjeti koji su trebali predstavljati kolektivna tijela na principu kolegijalnog, suradničkog rukovođenja, ali i dalje uz zadržavanje kompetencija upravnih organa. Da bi se uspostavila kontrola nad radom savjeta, njegov predsjednik je bio član vlade, bio je odgovoran toj vladi za sprovođenje određene politike za svoju granu gospodarstva. Na jednoj stra-ni je predsjednik savjeta rukovodio jednom vrstom savjetodavnog tijela, a na drugoj bio je odgovoran vladi koja je i dalje provodila centralističko-eta-tistički gospodarski plan na koji nije imao utjecaja u koncepcijskom smislu. U Bosni i Hercegovini je početkom veljače 1951. godine izvršeno ukidanje Komisije državne kontrole NR BiH i kontrolnih komisija u sastavu izvrš-nih odbora narodnih odbora na svima razinama,682 sukladno ukidanju Sa-vezne kontrolne komisije i Savezne planske komisije. Poslovi planiranja bili su preneseni na Glavnu upravu za plan pri Privrednom savetu Vlade FNRJ u čijem sastavu se nalazio i Savezni zavod za statistiku. Prvo je izvršena reorganizacija Vlade FNRJ,683 a zatim republičkih vlada. U Bosni i Herce-govini došlo je do ukidanja savjeta za komunalne poslove i lokalno gospo-darstvo, ministarstva građevina, prometa, trgovine i snabdijevanja, državnih nabavki, uvoza i izvoza, poljoprivrede, zanatstva, te komiteta za komunalne poslove, lokalnu industriju, zanatstvo, turizam i ugostiteljstvo i vodoprivre-du.684 Reorganizacijom su, uz Privredni savjet NR BiH, bili formirani sa-vjeti, kao neposredni organi republičke vlade za upravljanje gospodarstvom,

682 Službeni list NR BiH, br. 3., 17.2.1951., Ukaz o ukidanju Komisije državne kontrole NR BiH i kontrolnih komisija u sastavu izvršnih odbora narodnih odbora, 33.

683 Službeni list NR BiH, br. 18/1951., Ukaz o reorganizaciji Vlade Federalne Narodne Republike Jugoslavije, 325.684 Službeni list NR BiH, br. 9/1951., 14.4.1951., Ukaz o reorganizaciji Vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine, 81.



359

i to: za energetiku i ekstraktivnu industriju, za građevinske i komunalne poslove, za poljoprivredu i šumarstvo, za promet robom i za saobraćaj.685 Umjesto ukinutih ministarstava formirani su savjeti za zakonodavstvo i iz-gradnju narodne vlasti; zatim za prosvjetu, znanost i kulturu i za narodno zdravlje i socijalnu politiku. Uz Predsjedništvo Vlade NR BiH, Privredni savjet i navedene novoformirane savjete postojala su i sljedeća ministarstva: za unutrašnje poslove, za financije, za pravosuđe i ministarstvo rada.686 U republičku vladu ušla je i Glavna direkcija mašinogradnje. Njen direktor nije bio član Vlade, ali je bio član Privrednog savjeta NR BiH.687 U sastav republičkih savjeta za gospodarstvo ulazili su po funkciji ministri i direk-tori glavnih uprava i glavnih direkcija. Npr. procedura u izboru direktora glavnih direkcija, koje je postavljao Prezidijum Narodne skuštine NR BiH, bila je na prijedlog predsjednika vlade, uz prethodnu suglasnost radničkog savjeta glavne direkcije. Ova suglasnost bila je formalna, jer se nije dešavalo da radnički savjet odbije prijedlog predsjednika vlade. Novom organizaci-jom generalnih direkcija, one su bile definirane kao gospodarska udruženja kojim upravljaju organi neposrednih proizvođača putem radničkih savjeta i upravnih odbora. Bilo je, također, zamišljeno da ove direkcije budu samo-stalne gospodarske organizacije prema kojima savjet vrši određene državne funkcije, a da ne budu podređeni administrativni organi savjeta. Međutim, ovaj pokušaj demokratizacije u gospodarstvu nije eliminirao hijerahijsku ljestvicu odlučivanja i kadrovske kontrole za pojedine funkcije. Decentrali-zacija je značila da u savezne savjete za određene grane gospodarstva ulaze i republički predstavnici – ministri i predsjednici republičkih savjeta i direk-cija, što je trebalo pospješiti ukupan rad na jedinstvenom jugoslavenskom gospodarskom području. U diskusijama o ostvarenju Petogodišnjeg plana puno se više očekivalo od ovih reorganizacija kao motivirajućih čimbeni-ka za veće rezultate u ostvarivanju postavljenih zadataka. Ukidanjem ili sažimanjem pojedinih ministarstava, komiteta i direkcija smanjio se broj službenika i materijalnih troškova za održavanje, ali to nije bilo dovoljno za povećanje sredstava za investiranje. Akutni nedostatak akumulativnih

685 Isto.686 Isto.687 Isto.



360

sredstava iz društvene proizvodnje bilo je nemoguće namiriti iz unutrašnjih rezervi.

U kratkom roku desile su se dvije vrlo zahtjevne reorganizacije, za koje je trebalo vremena da počnu optimalno funkcionirati u praksi prema zada-noj shemi koordinacije. Međutim, tijekom “uhodavanja“ u posao, u jesen je došlo do novih promjena jer su ukinuti: Savjet za energetiku i ekstraktivnu industriju i Savjet za prerađivačku industriju, a umjesto njih formiran Sa-vjet za industriju Vlade NR BiH.688 Sažimanjem ova dva savjeta dalje se nastojala koncentrirati djelatnost u srodnim gospodarskim oblastima, pa je novoformirani Savjet za industriju činilo 10 glavnih direkcija, i to: za mašinogradnju, za elektroprivredu, za ugalj, za nemetale, za metalurgiju, za drvnu, za kemijsku, za tekstil, kožu i obuću, za metalnu, za prehrambenu industriju i Glavna uprava za lokalnu industriju i zanatstvo. Na čelu Savjeta za industriju bio je predsjednik koji je bio i ministar u Vladi NR BiH, a ostali članovi Savjeta bili su direktori navedenih glavnih direkcija i uprave. Na novoformirani savjet se prenose poslovi ukinuta dva savjeta.689 Tako su se reorganizacijama administrativni poslovi u pojedinim organima uprave povećavali, mada je prvobitni cilj bio smanjiti broj neproizvodnih radnika, odnosno službenika, u smislu provedbe debirokratizacije. Međutim, pita-nje je koliko su ove reorganizacije donijele bitnih promjena u efikasnost realiziranja postavljenih gospodarskih zadataka. U istom paketu ukinuto je Ministarstvo rada, a njegovi poslovi preneseni su u nadležnost Privrednog savjeta Vlade NR BiH i Savjeta za narodno zdravlje i socijalno staranje,690 zatim je ukinuta Glavna uprava za uvoz i izvoz NR BiH i njeni poslovi podijeljeni između tri organa uprave: Privrednog savjeta NR BiH, Savjeta za promet robom Vlade NR BiH i Ministarstva finansija NR BiH.691 Na-kon ove dodatne reorganizacije formiran je novi Privredni savjet Vlade NR

688 Službeni list NR BiH, br. 22., 17.10.1951., Ukaz o ukidanju Savjeta za energetiku i ekstraktivnu industriju Vlade NR BiH i Savjeta za prerađivačku industriju Vlade NR BiH i o osnivanju Savjeta za industriju Vlade NR BiH, 149.689 Isto.690 Službeni list NR BiH, br. 22., 17.10.1951., Ukaz o ukidanju Ministarstva rada NR BiH, 149.691 Isto.



361

BiH u čiji sastav su ušli njegov predsjednik i sljedeći članovi: predsjednici savjeta za industriju, za građevinske i komunalne poslove, za poljoprivredu i šumarstvo, za promet robom, zatim ministar financija, predsjednik Glav-nog odbora Saveza sindikata Jugoslavije za BiH i direktor Glavne uprave za plan.692 Do kraja 1951. godine obavljani su neki dodatni poslovi u vezi s reorganizacijom, a među najznačajnijim su bili: utvrđivanje sastava Savjeta za industriju NR BiH,693 formiranje Glavne direkcije nemetala i industri-je građevinskog materijala NR BiH, umjesto dvije odvojene direkcije,694 zatim osnivanje Glavne direkcije mašinogradnje i metalne industrije,695 ukidanje Glavne uprave za lokalnu industriju i zanatstvo čiji poslovi su preneseni na Savjet za industriju,696 ukidanje Glavne uprave za trgovinu i snabdijevanje NR BiH, Glavne uprave za turizam i ugostiteljstvo NR BiH i Glavne uprave za državne nabavke NR BiH, čiji su poslovi preneseni na Savjet za promet robom Vlade NR BiH.697

Kada se ovim glavnim organizacijskim poslovima doda stvaranje raznih odbora, razrješenja i imenovanja na funkcije, sastanci različitih foruma, od radničkih savjeta, upravnih odbora, preko sastanaka direkcija i vlade, može se zaključiti da je veliki dio aktivnih radnih sati potrošen na pitanja reorganizacije. Posebna aktivnost se odvijala u vezi sa prenosom i prela-skom lokalnih gospodarskih poduzeća u republička, za što je bila potrebna

692 Službeni list NR BiH, br. 22., 17.10.1951., Ukaz o sastavu Privrednog savjeta Vlade NR BiH, 150.693 Službeni list NR BiH, br. 26., 1.12.1951., Ukaz o sastavu Savjeta za industriju Vlade NR BiH, 185.694 Isto, Ukaz o ukidanju Glavne direkcije nemetala NR BiH i Glavne direkcije industrije građevinskog materijala NR BiH i osnivanje Glavne direkcije nemetala i industrije gra-đevinskog materijala NR BiH, 185.695 Isto, Ukaz o ukidanju Glavne direkcije mašinogradnje NR BiH i Glavne direkcije me-talne industrije NR BiH i o osnivanju Glavne direkcije mašinogradnje i metalne industrije NR BiH, 186.696 Isto, Ukaz o ukidanju Glavne uprave za lokalnu industriju i zanatstvo NR BiH, 186.697 Službeni list NR BiH, br. 28., 26.12.1951., Ukaz o ukidanju Glavne uprave za trgovinu i snabdijevanje NR BiH, Glavne uprave za turizam i ugostiteljstvo NR BiH i Glavne uprave za državne nabavke NR BiH, 198.



362

njihova nova organizacija, registracija, drugačiji vidovi financijsko-knjigo-vodstvenog poslovanja, promjene nadležnosti na razini narodnih odbora i uključivanje u Plan na drugačiji način. Ti i mnogi drugi poslovi, uz onaj o održavanju skupština i osnivanju radničkih savjeta, učinili su ovaj period očekivanja privođenja kraju Petogodišnjeg plana vrlo kompliciranim.

Prethodne dvije reorganizacije su uspjele smanjiti broj administrativnog osoblja što se tada smatralo procesom uspjele debirokratizacije, ali su vrlo brzo uočeni nedostaci u radu zbog ukinutih organizacijskih jedinica koje su vršile administrativne poslove u vezi sa platnim prometom i evidencijom o kadrovima u Ministarstvu finansija, savjetima za određene gospodarske oblasti, Glavnoj upravi za plan i Savjetu za narodno zdravlje i socijalno staranje. Popravljanje tog velikog nedostatka bio je cilj treće reorganizacije izvršene na saveznoj razini početkom srpnja 1952. godine, kada su prošire-ne kompetencije Privrednog saveta FNRJ za navedene administrativne po-slove. U Bosni i Hercegovini Savjet za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti Vlade NR BiH donio je rješenje o spajanju administracije republič-kih gospodarsko-upravnih organa u jedinstvenu administraciju Privrednog savjeta Vlade NR BiH.698 Administrativni aparat Privrednog savjeta NR BiH bio je izrazito brojan, podijeljen u sektore, odjeljenja, odsjeke, grupe stručnjaka, biroe i referate.699 Administracija Privrednog savjeta Vlade NR BIH bila je podijeljena u tri sektora: Ekonomsko-planski, Upravno-pravni i Sekretarijat. Ekonomsko-planski sektor činile su sljedeće organizacijske jedinice: 4 odjeljenja (za nacionalni dohodak, za robno-novčani bilans i životni standard, za analizu domaćeg i stranog tržišta i odjeljenje za in-vesticije i uvoz opreme); 2 odsjeka (za platni bilans i izradu koeficijenata i za kreditni bilans); 2 grupe stručnjaka (za kompleksna pitanja i za 15 gospodarskih grana) i Biro za dokumentaciju. Upravno-pravni sektor sači-njavala su četiri odjeljenja, za gospodarsku organizaciju i propise, za platni bilans i kadrove u gospodarstvu, za administrativni postupak i odjeljenje za upravne mjere unutar kojeg je radio odsjek za poljoprivredu i šest referata

698 Službeni list NR BiH, br. 17/1952., 21.7.1952., Rješenje o spajanju administracije republičkih privredno-upravnih organa, 149.699 Službeni list NR BiH, br. 20/1952., Rješenje o organizaciji administracije Privrednog savjeta Vlade NR BiH, 217.



363

za određene gospodarske grane; zatim šest uprava i to za šumarstvo, vodo-privredu, veterinarstvo, za puteve, za prihode i za mjere; a tehnička inspek-cija bila je organizirana za rudarstvo, za parne kotlove i elektro-energetska postrojenja. Posebna organizacijska jedinica unutar Sekretarijata djelovala je pod imenom Komisije za reviziju projekata. Treći sektor bio je organizi-ran u Sekretarijat koji su činili: arhiva, računovodstvo, personalni referati, ekonomat, daktilo-biro i kabinet.700 Veliki broj ukaza bio je donesen za ovo relativno kratko vrijeme i njima je bila regulirana samo organizacij-ska shema prilikom reorganizacija vlade, ali ne i propisano razgraničenje kompetencija i prava između saveznih i republičkih organa vlasti u odnosu na upravne poslove koje su obavljali. Navedene reorganizacije su narod-nim republikama davale mogućnost utjecanja, preko različitih institucija, na upravljanje gospodarstvom, zatim mogućnost sudjelovanja republičkih ministara u saveznim institucijama i na taj način utjecanja na donošenje odluka. Međutim, ukazima nije definirano koje su kompetencije republičke vlade ili njenih pojedinih organa u donošenju odluka, a ta nedefiniranost mogla se tumačiti kao široko učinjena decentralizacija vlasti i demokrati-zacija odnosa. Kada se pogleda tadašnja pravna regulativa, ne može se naći neka odluka, ukaz ili slično čime je ukinuto načelo demokratskog centra-lizma, već je ono i dalje funkcioniralo, pa je savezna vlada mogla ukinuti akta republičkih organa vlasti ukoliko su bila u nesuglasju sa saveznim.

Početkom 50-ih godina KPJ je nastojala prikazati jedan inovirani ideo-loški kurs zasnovan na uvođenju radničkog samoupravljanja. Decentraliza-cijom vlasti željela je prikazati saveznu državu u svjetlu “suradničkog” fede-ralizma. Ukidanjem podjele gospodarskih poduzeća na savezna, republička i lokalna, odnosno vraćanjem poduzeća iz saveznog u republičko nadleš-tvo nastojala je pokrenuti gospodarske i ljudske potencijale u ostvarivanju planskih zadataka, stvarajući tako osjećaj da svako od njih radi za svoju fe-deralnu jedinicu. Decentralizacija je bila samo privid jer savezna vlada nije ispuštala iz svoje nadležnosti izgradnju “ključnih objekata”, čak ju je povje-rila operativnom tijelu pod imenom “štab za kapitalnu izgradnju”, kakvi su jedno vrijeme postojali i u narodnim republikama kao njihove operativne jedinice. Oni su u republikama ukinuti u proljeće 1951. godine jer su sme-

700 Isto.



364

tali u radu i odlučivanju saveznog “štaba”, koji je u partijskom, političkom i državnom pogledu morao dobiti bitku za izgradnju “ključnih objekata”, čak i revidiranih, te Sovjetskom Savezu pokazati ispravnost vlastitih puteva u socijalizam, bez obzira na ogromne žrtve fizičke iscrpljenosti i rada. Bilo je važno završiti i reducirani plan izgradnje “ključnih objekata kapitalne izgradnje”. “U NR Bosni i Hercegovini “ključni objekti” obuhvatali su pet objekata za proizvodnju uglja, dve koksare, dve željezare, koliko i obje-kata metalne, drvne i hemijske industrije, te za proizvodnju papira, jedan objekat za preradu naftnih derivata i azbesta, jednu termoelektranu i dve hidroelektrane, jednu predionicu pamuka i jednu vune te jednu cementaru i četiri železničke pruge”.701

Jedan od vrlo važnih segmenata djelatnosti u pravcu ostvarivanja Peto-godišnjeg plana bila je snažnija agitacija i propaganda. Nastojalo se educi-rati stanovništvo u shvaćanju korisnosti objekata za budućnost i uvjeriti ga da je sve što se gradi na dobrobit naroda. Takva vrsta kontinuirano plasira-nih informacija prezentirala se putem raznih konferencija, a osobito u no-vinama, za koje su članci određeni direktivno od strane Ideološke komisije CK KPJ, a distribuirani preko republičkih ideoloških komisija. U njima se određivalo na koji se način i s kojim informacijama može pisati ili govoriti o izgradnji “ključnih objekata” i uopće o Planu. Populariziranje “kapitalne izgradnje” intenzivirano je tijekom 1951. godine jer se planiralo u 1952. go-dini uspješno završiti ovaj ogroman posao. Prema direktivi trebalo je “(...) smanjiti hvalisanje, ali neprekidno dizati elan radnih ljudi (...)”.702 Na naj-višim partijskim tijelima donesene su odluke obvezujuće za sve, a odnosile su se na zabranu pisanja o objektima strategijskih sirovina, objektima vojne industrije, o podizanju novih poduzeća, o rudnicima, o istraživanjima na naftonosnim poljima. Akcent je trebalo staviti na napise koji će prikazati korisnost izgradnje objekata u pogledu njihove isplativosti u budućnosti, na populariziranje ekonomičnosti gradnje, a kritiziranje rasipništva i zapo-

701 AJ, 40-55-145, Spisak “ključnih objekata” po granama i po narodnim republikama od 30. marta 1951. godine.702 AJ, fond: CK KPJ VIII II/2-a-24 (1-2), Zapisnik sa sastanka odeljenja agitacije i štampe, održanog 6.1.1951. godine.



365

stavljanja štednje.703 U brojnim direktivama za populariziranje “kapitalne izgradnje” naglasak je bio na mobilizaciji mehanizacije, ali je i dalje u prvi plan postavljana radna snaga. Partijsko rukovodstvo bilo je posebno zadu-ženo ukazivati na potrebu slanja radne snage na “ključne objekte” koji su u republikama i dalje bili savezna poduzeća. U tom smislu se pojavljuju otpori jer je u republikama prevladao interes za poduzeća republičkog i lokalnog značaja. Privredni savet FNRJ nastojao je koncentrirati proizvod-nju na strateškim objektima, suzbiti gradnju “na širokom frontu”. Među-tim, sve tri državno-upravne reorganizacije nisu mogle suzbiti republički partikularizam u gospodarstvu. Direktivnim načinom odlučivanja putem formi prividne demokratizacije, decentralizacije i debirokratizacije nije se mogla stvoriti svijest o koncentraciji mehanizacije i radne snage na izgrad-nji “ključnih objekata”. Međutim, oni su i dalje građeni jer je to bilo pitanje političkog prestiža poslije Informbiroa, u njih se investiralo najviše sred-stava iz unutarnje akumulacije, a pogotovo od inozemnih kredita, ali su proturječnosti bile prisutne do kraja 1952. godine.

Kada se promatraju promjene u ukupnom društvu, uočava se neosporan utjecaj gospodarskog razvitka, predstavljenog putem planskog gospodar-stva na opredjeljenje Partije za radničko samoupravljanje, “decentralizaciju” i “demokratizaciju”. Neostvarivanjem Plana i nakon njegovog revidiranja u nekoliko navrata, Partija je bila svjesna gubljenja vlastite društvene moći. Prema tome, iz pragmatsko-političkih potreba, a ne iz ideoloških, jugo-slavenska partijska država je napravila zaokret k “demokratizaciji”. To se najbolje uočava iz dokumenata partijskog podrijetla, jer se stari metodi rada primjenjuju i kod osnivanja novih intitucija vlasti. Naznačeni period obilovao je stalnim reorganizacijama administrativno-teritorijalne podje-le, zatim državno-upravnog aparata, što je imalo za posljedicu neprekid-no mijenjanje nadleštava u upravljanju. Osim što se društvo iscrpljivalo u stalnim promjenama koje su trebale stvarati osjećaj preobražaja i kretanja naprijed “u svjetliju budućnost”, glavni cilj Partije bio je razbiti međusobne partikularizme. Savezna vlada je npr. stvaranjem srezova kao administra-tivno-državnih organizacija željela razbiti partikularizam okružnih organa vlasti prema republičkim, zatim stvaranjem oblasti i koncentracijom vlasti

703 Isto.



366

u njima nastojala je isto učiniti prema republici, ali je onda dobila regio-nalne političko-gospodarske i kadrovske centre moći, pa je i njih ukinula. U nastojanju da suzbije republički partikularizam, savezne institucije su mijenjale administrativno-državnu organizaciju vlasti. Međutim, uvijek se stvarao partikularizam u odnosu na više organe vlasti, a centralizam u od-nosu na niže organe vlasti na svim razinama. Kada se ovo pitanje promatra u svjetlu gospodarskog razvitka, onda se vidi da je gospodarski partikula-rizam bio prisutan na svim stepenicama administrativno-državne organi-zacije i to kao posljedica državno-planskog koncepta gospodarstva. Svakoj od instanci je bilo potrebno da osigura društvenu moć tako što će od više instance tražiti više sredstava za vlastiti razvitak, a nad nižim provesti naj-jači oblik centralizacije i izvlačenja dohotka u svim vrstama materijalnih dobara. Ovo je u prvom redu bila posljedica nepostojanja tržišnog regulira-nja gospodarskih tokova. Svaki od političkih centara je nastojao izvući što veći dio društvene reprodukcije u cilju povećanja svoje političke uloge, pa je prema tome rascjepkanost interesa proizišla iz partijsko-državne koncepci-je vlasti. Svaki put su se nanovo tražila rješenja unutar istog koncepta par-tijske države i planskog gospodarstva, a pod prividnom demokratizacijom vršile stalne reorganizacije uz snažnu agitatorsko-propagandnu retoriku velikih promjena k “boljoj budućnosti”.


367

PUTEVI TRANZICIJE IZ DRŽAVNOG U SAMOUPRAVNI SOCIJALIZAM

Ustavni.zakon.o.osnovama..društvenog.i.političkog.uređenja

U razdoblju od stupanja na snagu Ustava FNRJ siječnja 1946. godine do donošenja Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja FNRJ 13. siječnja 1953. godine, ostvarile su se značajne promjene u ju-goslavenskom/bosanskohercegovačkom društvu. Ovim je završena druga i započela treća faza u razvoju federalizma u Jugoslaviji. U stvari, Ustavnim zakonom su pravno uređene promjene u političkom i gospodarskom susta-vu koje su ostvarene tijekom proteklog perioda. Uvođenje samoupravljanja, zatim nove smjernice označene Šestim kongresom KJP/SKJ 1952. godine, nametale su potrebu prilagođavanja ustavnih odredbi novom putu u samo-upravni socijalizam.

“Da bi se ustavni sistem doveo u sklad sa načelima Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saveznim organima vlasti, Narodna skupština Narodne Repu-blike Bosne i Hercegovine donosi Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja Narodne Republike Bosne i Hercegovine i republičkih organa vlasti“,704 29. siječnja 1953. godine. Uspoređujući tekstove Ustava iz 1946. i 1953. godine, mogu se uočiti bitne razlike. Prva i temeljna razlika u Ustavnom zakonu je članak 1. kojim je određeno sljedeće: “Narodna Re-publika Bosna i Hercegovina je socijalistička demokratska država radnog

704 Službeni list NR BiH, god. IX., br. 3., 5.2.1953., 36.



368

naroda Bosne i Hercegovine dobrovoljno ujedinjenog s radnim narodom ostalih narodnih republika u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji kao saveznoj državi suverenih i ravnopravnih naroda”.705 On se razlikuje od Ustava iz 1946. po tome što je člancima 1. i 2. bilo propisano: “Narodna Republika Bosna i Hercegovina je narodna država republikanskog oblika. / Narodna Republika Bosna i Hercegovina, ostvarena u svojoj oslobodi-lačkoj borbi i zajedničkoj borbi svih naroda Jugoslavije kao narodna drža-va, i izražavajući, na osnovu prava na samoopredjeljenje, uključujući pravo na odcjepljenje i na ujedinjenje s drugim narodima, slobodnu volju svoga naroda bez razlike narodnosti i vjeroispovijesti, ujedinila se na osnovu na-čela ravnopravnosti sa Narodnom Republikom Srbijom, Narodnom Repu-blikom Hrvatskom, Narodnom Republikom Crnom Gorom, Narodnom Republikom Makedonijom i Narodnom Republikom Slovenijom u zajed-ničku, saveznu državu – Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju”.706 Prema tome, akcent je prenesen s naroda na radni narod, a isključeno je “pravo na odcjepljenje i na ujedinjenje s drugim narodima”. Nakon ove temeljne izmjene ostvarena je “federativna republika” umjesto “federacije republika”, za što se zalagao Tito u diskusijama o Nacrtu novog ustava, podvlačeći sljedeće: “Mislim da to nije sitna stvar, jer je federacija malo nešto drukčija nego federativna republika. A mi treba da se prenesemo u situaciju kakva može da nastupi u najgorim slučajevima koji mogu našu zemlju da snađu i da pretpostavimo da će agresor, neprijatelj, da koristi čak i naše propise da sprovede neke svoje namere, da razbije Jugoslaviju, na one njegove sastavne dijelove koje ustav daje”.707 Da je bilo primjedaba na ponuđeni projekt novog ustavnog zakona vidljivo je i iz rasprava tijekom 1952. godine na partijskim forumima. O važnosti Partije u sustavu ukupne vlasti Tito je naglasio sljedeće: “(...) Mi smo članovi Plenuma, izabrani od 100.000 članova Partije, i ako mi stojimo na tom stanovištu da Partija odgovara za cjelokupni društveni i privredni razvoj i razvoj života uopće, onda mi koji smo izabrani, važniji smo nego svi zakonodavni odbori i te

705 Isto, 37.706 Službeni list NR BiH, god. III., br.1., 8.1.1947., 2.707 Branko PETRANOVIĆ, Momčilo ZEČEVIĆ (ur.), Jugoslavija 1918/1988, Tematska zbirka dokumenata, Beograd 1988., 1028.



369

komisije, i ovdje u prvom redu da padnu te osnovne zamjerke, primedbe i drugi dodaci”.708 Iz ovih osnovnih postavki proizašle su i sve ostale ustavne odredbe postavljene na širem planu samoupravljanja, od kojeg se očekivao uspjeh u daljnjem društveno-ekonomskom razvoju.

Za razliku od Ustava iz 1946. godine, u kojem je člankom 15. bilo odre-đeno da: “Sredstva za proizvodnju u Narodnoj Republici Bosni i Herce-govini jesu ili opštenarodna imovina, to jest imovina u rukama države, ili imovina narodnih zadružnih organizacija, ili imovina privatnih fizičkih i pravnih lica (...)“709, u odredbama Ustavnog zakona to se potpuno mije-nja člankom 3. u: “Društvena svojina na sredstvima za proizvodnju, sa-moupravljanje proizvođača u privredi i samoupravljanje radnog naroda u opštini, gradu i srezu jesu osnova društvenog i političkog uređenja zemlje. Zajamčeno je samoupravljanje radnog naroda u oblasti prosvjete, nauke i kulture i socijalnih službi”.710 Također je vidljiva promjena u odnosu na Ustav iz 1946. godine prema glavi V. u kojoj se tretiraju prava i dužnosti građana. U Ustavnom zakonu posebnog odjeljka s ovim sadržajem nema, nego su prava te vrste načelno uvrštena u nekoliko paragrafa.

“Samoupravljanje proizvođača i radnog naroda ostvaruje se u suglasnosti sa opštim društvenim interesima izraženim u zakonu i drugim odlukama predstavničkih tijela radnog naroda – Savezne narodne skupštine, Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine i narodnih odbora“711. To je polazna odrednica za organe vlasti u Ustavnom zakonu. Narodni odbori su ostali i dalje jedna od temeljnih tekovina narodnooslobodilačke i revolucionarne borbe, kao jedna od glavnih institucija ustavnog uređenja iz 1946. godine. Instituciji narodnih odbora posvećivana je osobita pozornost na saveznoj razini odlučivanja. Tako stoji i u Ustavnom zakonu: “Narodni odbori kao organi narodnog samoupravljanja su osnovni organi vlasti rad-nog naroda i najviši organi vlasti opštine, grada i sreza. / Narodni odbor sreza i grada sačinjavaju sresko odnosno gradsko vijeće i vijeće proizvođača.

708 Isto.709 Službeni list NR BiH, god. III., br. 1., 8.1.1947., 3.710 Službeni list NR BiH, god. IX., br. 3., 5.2.1953., 37. 711 Službeni list NR BiH, god. IX., br. 3., 5.2.1953., 37.



370

/ Odbornike narodnog odbora opštine, gradskog i sreskog vijeća biraju kao svoje predstavnike i opozivaju građani opštine, grada i sreza, odbornike vi-jeća proizvođača narodnog odbora grada odnosno sreza biraju i opozivaju proizvođači u gradu i srezu”.712 Narodnim odborima dane su mnogo šire ovlasti već 1. travnja 1952. godine donošenjem saveznog Opšteg zakona o narodnim odborima, koji je u bosanskohercegovačkoj Narodnoj skupštini razrađen putem Zakona o narodnim odborima sreza, Zakona o narodnim odborima opština i Zakona o narodnim odborima gradova i gradskih op-ština.713 Ustavom dodijeljena prava narodnim odborima 1953. godine bila su proširena, a odnosila su se na pravo da “(...) vrše samostalno sve poslove od opšteg interesa za zajednicu u oblasti privrednog, komunalnog, kultur-nog i socijalnog života i razvitka opštine, grada i sreza”.714 Dalje, narodni odbori imali su pravo donositi dopunske propise, zatim raspolagati dijelom dohotka koji proizvodne organizacije odvajaju za njih, samostalno donositi svoj budžet i društveni plan, vršiti nadzor nad upravljanjem općenarodnom imovinom, nadalje zemljištima i zgradama, raspisivati zajmove itd. Prema tome, u odnosu na republičku vlast, mnogi poslovi društvenog i političkog uređenja su pripali radnom narodu koji odlučuje preko svojih predstavni-ka u narodnim odborima, narodnim skupštinama, radničkim savjetima i u drugim samoupravnim organima, a republičkim organima uprave ostalo je pravo “vršenja nadzora” nad ispravnošću i zakonitošću u njihovom radu.

Ustavnim zakonom uvedena je nova odredba “o pravu na rad” koja nije postojala u Ustavu iz 1946. godine.

Ustavni zakon se sastoji iz tri djela: I. Narodna Republika Bosna i Her-cegovina; II. Republički organi vlasti i III. Završne odredbe. U prvom di-jelu jasno je podcrtano da: “(čl. 17.) Teritorija Narodne Republike Bosne i Hercegovine je sastavni dio teritorije Federativne Narodne Republike Ju-goslavije i njenog jedinstvenog državnog, privrednog i carinskog područja. / Promet robe u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini kao i promet robe između Narodne Republike Bosne i Hercegovine i drugih narod-

712 Isto.713 Službeni list NR BiH, god. VIII., br. 18., 1.8.1952., 153-204.714 Službeni list NR BiH, god. IX., br. 3., 5.2.1953., 37.



371

nih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije slobodan je i ne može se ograničiti nikakvim aktom republičkog organa vlasti ili narodnog odbora. / (čl. 18.) Savezni zakoni i drugi akti saveznih organa obavezni su na teritoriji Narodne Republike Bosne i Hercegovine. U slučaju razmimoi-laženja saveznog zakona i zakona Narodne Republike Bosne i Hercegovine primjenjuje se neposredno savezni zakon. / (čl. 19.) Upravni i sudski akti i isprave državnih organa drugih narodnih republika Federativne Narodne Republike Jugoslavije imaju jednaku važnost u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini./ (čl. 20.) Državljani drugih narodnih republika Federativ-ne Narodne Republike Jugoslavije uživaju u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini ista prava kao i njeni državljani”.715 Prema tome, u državnom, političkom i ekonomskom pogledu ostvareno je ustavno jedinstvo jugosla-venske države, jedinstvo socijalističkog društvenog poretka.

Ustavnim zakonom NR BiH utvrđeno je da je Narodna skupština NR BiH predstavnik narodnog suvereniteta i najviši organ vlasti u republici i da njena prava i dužnosti proizlaze na osnovi i u okviru Saveznog ustava, Ustava NR BiH i saveznih zakona. (čl. 21.)716 “Prava koja pripadaju repu-bličkim organima vlasti Narodna skupština vrši neposredno i preko Izvrš-nog vijeća NR BiH kao svog izvršnog organa. Određene izvršne poslove vrše republički organi uprave prema smjernicama i pod nadzorom Izvršnog vijeća. Prava koja pripadaju republičkim organima vlasti u oblasti pravosu-đa vrši Vrhovni sud NR BiH na osnovu zakona”.717 Prema tome, u odno-su na prethodno ustavno uređenje došlo je do značajnih promjena, jer je Ustavom iz 1946. godine bilo propisano da: “Narodna skupština NR BiH je vrhovni organ državne vlasti Narodne Republike Bosne i Hercegovine i vrši na osnovu Ustava NR BiH sva ona prava koja pripadaju Narodnoj Re-publici Bosni i Hercegovini, ukoliko Ustavom nisu prenesena u nadležnost Prezidijuma Narodne skupštine NR BiH i Vlade NR BiH”.718 Ustavnim zakonom Narodna skupština podijeljena je na dva doma: Republičko vi-

715 Službeni list NR BiH, god. IX., br. 3., 5.2.1953., 38. 716 Isto.717 Isto.718 Službeni list NR BiH, god.III., br.1., 8.1.1947.,9.



372

jeće i Vijeće proizvođača (čl. 33). “Republičko vijeće sačinjavaju narodni poslanici koje biraju građani u srezovima i gradovima na osnovu opšteg, jednakog i neposrednog biračkog prava. Vijeće proizvođača sačinjavaju na-rodni poslanici koje biraju proizvođači zaposleni u proizvodnji, transportu i trgovini srazmjerno učešću privrednih oblasti u ukupnom društvenom proizvodu Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Narodne poslanike za Republičko vijeće biraju građani po normi: jedan poslanik na 25.000 stanovnika. (čl. 34. i 35.)”.719 Za biranje narodnih poslanika u Vijeće proi-zvođača, osim odredbe sudjelovanja svake proizvođačke grupe prema par-ticipiranju u ukupnom društvenom proizvodu u odnosu na utvrđeni tekući republički društveni plan, bilo je propisano da jedan poslanik dolazi na 30.000 proizvođačkog stanovništva. Proizvođačko stanovništvo je bilo po-dijeljeno u tri grupe: industrijsku (radnici i službenici uposleni u industriji, rudarstvu, šumarstvu, građevinarstvu, trgovini, ugostiteljstvu i komunalnoj djelatnosti); poljoprivrednu (zemljoradnici koji su članovi zemljoradničkih zadruga i radnici i službenici na poljoprivrednim dobrima) i zanatsku grupu (trudbenici zaposleni u zanatstvu).720 Prema tome, u Vijeće proizvođača svoje narodne poslanike nisu birali mnogobrojni poljoprivrednici (seljaci) sa privatnim imanjima.

U odnosu na ranija ministarstva, novim ustavom se osnivaju republički organi uprave i to: državni sekretarijati i savjeti. “(čl. 92.) Državni sekreta-rijati jesu: Državni sekretarijat za unutrašnje poslove, Državni sekretarijat za pravosudnu upravu, Državni sekretarijat za poslove narodne privrede i Državni sekretarijat za poslove budžeta i državnu administraciju. Savjeti jesu: Savjet za prosvjetu, nauku i kulturu i Savjet za narodno zdravlje i so-cijalnu politiku”.721 Detaljno su propisane dužnosti, obveze i prava svih or-gana republičke uprave i njihova odgovornost Izvršnom vijeću. Na čelu Iz-vršnog vijeća bio je predsjednik, koji je po svojoj funkciji bio član Saveznog izvršnog vijeća, zajedničkog izvršnog organa, koji je imao brojne značajne nadležnosti na jugoslavenskoj razini odlučivanja. Ovom odredbom bila je

719 Službeni list NR BiH, god. IX., br.3., 5.2.1953., 39.720 Isto, 40.721 Isto, 44.



373

predviđena pojačana primjena federativnog načela u ustavnom uređenju FNRJ. Detaljnom analizom tekstova Saveznog i Republičkog ustavnog za-kona u odnosu na prethodni, iz 1946. godine, mogu se uočiti bitne razlike nastale nakon desetogodišnjeg razvoja jugoslavenske federacije i odnosa među republikama. Ustavni zakon iz 1953. godine u potpunosti je naglasio radni narod, samoupravljanje, radni karakter i princip skupštinske vladavi-ne putem dva doma. Ustavno su regulirane političke promjene uvođenjem radničkog samoupravljanja za koje se mislilo da će prevladati naslijeđene tradicionalne odnose, ostatke staljinističkih utjecaja, ali i otklone k liberal-noj građanskoj demokraciji.

Izbori za Narodnu skupštinu NR BiH, za Republičko vijeće održani su 22. studenog 1953. godine. Od ukupno 1.568.549 upisanih birača u biračke spiskove glasovalo je 85,5% (ili 1.341.568) i izabrali su 114 narodnih posla-nika, od kojih je bilo samo sedam žena.722 Za Vijeće proizvođača izbori su održani 24.-26. studenog 1953. godine. Rezultati su bili sljedeći:723

Članovi.izbornog.tijela

Glasovalo.člano-va.izbornog.tijela

Izabranoposlanika

Ukupno: 2.489 2.272 (91,3%) 82

Izborna grupa:industrija, trgovina, zanatstvo

1.414 1.308 (92.5%) 60

Izborna grupa:Poljoprivreda

1.075 964 (89,7%) 22

Tablica 110. Rezultati izbora za Vijeće proizvođača 1953. godine

U Vijeće proizvođača Republičke skupštine izabrana su 82 narodna po-slanika, od kojih je bila samo jedna žena. Nešto veći broj žena bio je iza-bran u vijećima proizvođača narodnih odbora srezova i gradova u NR BiH. Ukupno ih je bilo izabrano 16.724

722 Statistički godišnjak NR BiH, Zavod za statistiku, Sarajevo 1955., 17.723 Isto.724 Isto, 18.



374

U pedesetim godinama intenzivno su se birali radnički savjeti kao nepo-sredni organi radničkog samoupravljanja.

Kategorija.radnika.prema.broju.radnika.i.službenika

Broj.radnika.i.službenika..

u.poduzećima

Broj.članova.rad-ničkih.savjeta

Od.toga.broj.žena

Poduzeća sa 30 i više radnika i službenika

166.345 13.342 1.352

Poduzeća s manje od 30 radnika i službenika

7.911 7.821 1.210

Ukupno: 174.256 21.163 2.562

Tablica 111. Izbori radničkih savjeta gospodarskih poduzeća u NR BiH u 1953. godini725

Od prezentiranog broja zaposlenih u ove dvije kategorije poduzeća, čla-nova radničkog savjeta bilo je 12,14%, od njih su žene činile 12,11%, znat-no više nego što su bile zastupljene u Vijeću proizvođača.

Agitiranje i propagiranje samoupravljanja i udjela “radnog naroda” u ukupnom društveno-političkom i ekonomskom životu Bosne i Hercego-vine bilo je stalno prisutno tijekom donošenja Ustavnog zakona i izbora narodnih poslanika za nove republičke organe vlasti. Koliko su se ta pro-pagandna opredjeljenja pretočila u praksu, može se vidjeti donekle i preko nekih od obilježja narodnih poslanika u oba doma Narodne skupštine NR BiH.

Narodna.skupština.NR.BiH

Republičko.vijeće

Vijeće..proizvođača

Ukupan broj poslanika 196 114 82

Od toga žena 8 7 1

Bez školske spreme 1 - 1

S osnovnom školom 77 35 42

Nepotpuna srednja škola 67 43 24

725 Isto.



375

Potpuna srednja škola 31 25 6

S fakultetom 20 11 9

Tablica 112. Narodni poslanici Narodne skupštine NR BiH izabrani 22.11.1953. godine (prema školskoj spremi)726

Najveći broj narodnih poslanika je i dalje s osnovnom i nepotpunom srednjom školom. Donekle se popravio broj poslanika s fakultetskom di-plomom.


Republičko.vijeće

Vijeće..proizvođača

Ukupan broj poslanika 196 114 82

od 18 do 24 godine 3 - 3

od 25 do 29 godina 40 19 21

od 30 do 39 godina 102 68 34

od 40 do 49 godina 45 23 22

od 50 do 59 godina 6 4 2

Tablica 113. Narodni poslanici Narodne skupštine NR BiH izabrani 22.11.1953. (po go-dinama starosti)727

Prema navedenim pokazateljima, najveći broj narodnih poslanika bio je u životnoj dobi između 30 i 40 godina.

Mada je tijekom razdoblja od oslobođenja do izbora prema Ustavnom zakonu, točnije studenog 1953. godine, došlo do značajnih promjena u svim sferama života, i dalje su se njegovale tradicije narodnooslobodilačke borbe. To je bio slučaj i kod biranja narodnih poslanika. I dalje se vrlo cijenilo su-djelovanje u narodnooslobodilačkom ratu, ali i sudjelovanje u pozadinskim radovima, koji su bili borcima NOR-a od pomoći. Najveći je bio postotak narodnih poslanika koji su u svom životopisu imali aktivno sudjelovanje

726 Isto, 22.727 Isto.



376

u narodnooslobodilačkoj vojsci, partizanskim odredima Jugoslavije i u Ju-goslavenskoj narodnoj armiji, što je uočljivo iz sljedećeg tabličnog prikaza. Oni sa statusom “boraca” bili su zastupljeni u ukupnom broju narodnih poslanika Narodne skupštine NR BiH znatno iznad natpolovične većine (65,82%), s tim da su u Republičkom vijeću imali iznad dvotrećinske većine (77,19%), a u Vijeću proizvođača polovicu zastupnika (50%).


Republičko..vijeće

Vijeća..proizvođača

Ukupan broj narodnih poslanika 196 114 82

Sudjelovanje u NOV, POJ i JNA (1941.-1945.)

129 (65,82%) 88 (77,19%) 41 (50%)

Sudjelovanje u pozadinskim radovima (1941.-1945.)

42 (21,43%) 22 (19,30%) 20 (24,39%)

Bez udjela u NOP-u 25 (12,75%) 4 (3,51%) 21 (25,61%)

Tablica 114. Narodni poslanici Narodne skupštine NR BiH izabrani 22.11.1953. godine (prema sudjelovanju u NOP-u i na pozadinskim radovima)728

Mada su novim ustavnim promjenama bile naglašavane tendencije ra-zvoja samoupravljanja u svim dijelovima društva, a osobito u gospodarstvu, te su ubrzano osnivani mnogobrojni radnički savjeti i vršena propaganda u tom pogledu, ipak sastav Narodne skupštine prema socijalnoj strukturi nije pratio javno deklarirana načela. U novom sazivu Narodne skupštine 86% njenog sastava činili su službenici.


Republičko..vijeće

Vijeća..proizvođača

Ukupno: 196 114 82

Radnici 20 - 20

Službenici 169 113 56

Članovi zadruge 2 - 2

728 Isto.



377

Samostalni poduzetnici bez radnika

4 - 4

Osobe s osobnim primanjima 1 1 -

Tablica 115. Narodni poslanici Narodne skupštine NR BiH prema zanimanju i položaju u zanimanju prema izborima 22.11.1953. godine729

U Republičkom vijeću Narodne skupštine NR BiH nema narodnih po-slanika iz kategorije radnika, članova zadruga, samostalnih poduzetnika bez uposlenih radnika, jer su isključivo bili zastupljeni tehničari, znanstve-nici, umjetnici i srodna zanimanja sa 46,49%, zatim članovi i funkciona-ri predstavničkih organa i službenici u državnoj upravi i gospodarstvu sa 52,63%, a bio je izabran samo jedan umirovljenik (0,88%).730

U Vijeću proizvođača Narodne skupštine NR BiH prema nazivu ovog skupštinskog doma mogao se očekivati njegov drugačiji socijalni sastav. Međutim, od 20 (ili 24,39%) radnika samo je jedan radnik bio predstavnik grupacije rudara, kopača kamena, oplemenjivača ruda i dubinskih bušača, a 19 ih je bilo ispred prerađivača i obrađivača materije u industriji, zanatstvu i strojari. Od 56 (ili 68,29%) službenika: 15 (18,29%) bili su tehničari, znan-stvenici, umjetnici i srodna zanimanja; 40 (ili 48,78%) članovi i funkcionari predstavničkih organa i službenici u državnoj upravi i gospodarstvu i jedan službenik (ili 1,22%) iz grupacije prodavača na veliko i malo, komercijali-sta i srodnih zanimanja. Od ostalih 6 narodnih poslanika: 2 (ili 2,44%) su bili ispred članova zadruga (jedan ispred poljoprivrednika, ribara, lovaca i šumskih radnika, a drugi ispred njihove administracije); 4 (ili 4,88%) su bili samostalni poduzetnici bez uposlenih radnika (što se najvjerojatnije odnosi na zanatlije), dok umirovljenici nisu bili uopće zastupljeni u ovom vije-ću.731 Prema relativnim pokazateljima, glavno predstavničko tijelo u Bosni i Hercegovini po svom socijalnom sastavu nije odgovaralo onome što se propagiralo. Partijske parole su i dalje bile jako prisutne u društvu, pa je ovaj razvojni period pratio slogan “tvornice radnicima, zemlja seljacima”,

729 Isto, 23.730 Isto.731 Isto.



378

što je bilo i ostvareno jer su to bila njihova radna mjesta, gdje su se trebali ostvariti zacrtani proizvodni planovi. Međutim, nije im dana i mogućnost odlučivanja u skupštinskim klupama, iako se stalno podcrtavalo “da je vlast u rukama radnika.”

Donošenjem Ustavnog zakona početkom 1953. godine završilo je jedno, a istovremeno otpočelo novo razdoblje u načinima uređivanja odnosa u jugoslavenskoj socijalističkoj federaciji. Na jednoj strani, novi ustav je prav-no regulirao procese već prisutne u društvu, a sa druge, ovim je ustavnim zakonom otpočeo novi period u reguliranju odnosa među republikama i autonomnim pokrajinama u odnosu na saveznu vlast. Bosna i Hercegovina je u vremenu od 1943. do 1953. godine, kao jedna od šest jugoslavenskih republika, zabilježila u svojoj povijesti pojačanu ili oslabljenu primjenu fe-derativnog načela u ustavnom uređenju FNRJ. S obzirom na činjenicu da je nacionalno pitanje bilo jedno od najosjetljivijih, Ustavni zakon iz 1953. godine otvorio je proces njegovih daljnjih izmjena (prva izmjena bila je već 11.3.1954., a odnosila se na Vijeće naroda u Saveznoj narodnoj skupštini).

Društveni.plan.Narodne.Republike..Bosne.i.Hercegovine.za.1953..godinu

Mada je, prema mnogim ocjenama, Prvi petogodišnji plan 1947.-1952. po ostvarenim rezultatima bio daleko ispod očekivanja, ipak se može naglasiti da je postavio temelje daljnjem gospodarskom razvitku. Planiranje razvo-ja, kreirano od strane vodećih političkih i partijskih struktura, nije gubilo na intenzitetu. Promjena Ustava, uvođenje samoupravljanja, smjernice VI. Kongresa SKJ i novi zamah agitatorsko-propagandne djelatnosti davali su dovoljno argumenata da se vjeruje u “bolje sutra”. O tome govori i Druš-tveni plan NR BiH za 1953. godinu.732 Ukupan društveni brutoproizvod u 1953. godini bio je planiran na iznos od 139.412 milijuna dinara. Trebalo ga je ostvariti u sljedećim oblastima gospodarstva:

732 Službeni list NR BiH, god. IX., br. 3., 5.2.1953., 15.



379

Gospodarska.oblastDruštveni

brutoproizvodAmortizacija

Nacionalni.doho-dak

Ukupno gospodarstvo NR BiH 139.412 15.369 124.043

Industrija i rudarstvo 68.957 8.979 59.978

Poljoprivreda 37.174 764 36.410

Šumarstvo 1.446 200 1.246

Građevinarstvo 14.243 1.057 13.186

Promet 9.219 3.873 5.346

Trgovina 3.896 98 3.798

Ugostiteljstvo i turizam 1.500 261 1.239

Zanatstvo 2.977 137 2.840

Tablica 116. Društveni brutoproizvod za 1953. godinu prema djelatnostima (u milijunima dinara)

Najveći udio, blizu 50% udjela u ukupnom društvenom brutoproizvodu očekivao se od industrije i rudarstva (49,46%), zatim puno manje od poljo-privrede (26,66%), građevinarstva (10,22%), prometa (6,61%), a još manje od trgovine (2,79%), zanatstva (2,14%), ugostiteljstva i turizma (1,09%) te šumarstva (uzgoj šuma) 1,04%. Od osam spomenutih gospodarskih oblasti planiran je nacionalni dohodak od 124.043 milijuna dinara. Stopa amorti-zacije za pojedine gospodarske oblasti bila je različita. Kretala se od 42% u prometu, 17,5% ugostiteljstvu i turizmu, 13% industriji i rudarstvu, 13,5% šumarstvu, 7,5% građevinarstvu, 4,5% zanatstvu, 2,5% trgovini i samo 2% u poljoprivredi. Planirana visina sredstava za ostvarivanje potreba amorti-zacije svjedoči o stanju gospodarstva. Međutim, i dalje je jedan od najvećih problema poslijeratnog bosanskohercegovačkog gospodarstva bio nedovo-ljan i zastario transportni sektor.

Iz nacionalnog dohotka planirani su: fond za plaće, akumulacija i ostali fondovi u sljedećim iznosima:733

733 Isto.



380

Gospodarska.oblastNacionalni.doho-

dakFond.plaća

Akumulacija.i.fondovi

Ukupno gospodarstvo NR BiH 124.043 55.863 68.180

Industrija i rudarstvo 59.978 11.525 48.453

Poljoprivreda 36.410 31.313 5.097

Šumarstvo 1.246 460 786

Građevinarstvo 13.186 6.364 6.822

Promet 5.346 2.183 3.163

Trgovina 3.798 1.810 1.988

Ugostiteljstvo i turizam 1.239 633 606

Zanatstvo 2.840 1.575 1.265

Tablica 117. Planirani nacionalni dohodak prema izdvajanjima (u milijunima dinara)

U fond plaća se najviše izdvajalo iz poljoprivrede (86%), zatim iz zanat-stva (55,46%), ugostiteljstva (51,10%), građevinarstva (48,26%), trgovine (47,66%), prometa (40,83%), šumarstva (36,92%) i najmanje iz industrije i rudarstva (19,22%). U ukupnoj masi sredstava za fond plaća najviše je sredstava dolazilo iz poljoprivrede (56,05%), zatim iz industrije i rudarstva (20,63%), građevinarstva (11,39%), prometa (3,91%), trgovine (3,24%), za-natstva (2,82%), ugostiteljstva i turizma (1,13%), a najmanje iz šumarstva (0,83%).

Za razliku od fonda plaća, najveći udio u akumulaciji i ostalim fondo-vima planiran je iz industrije i rudarstva (71,07%), a zatim građevinarstva (10%), poljoprivrede (7,48%), prometa (4,64%), trgovine (2,91%), zanat-stva (1,86%), šumarstva (1,15%) i ugostiteljstva i turizma (0,89%).

Za akumulaciju i fondove najviše su izdvajali poljoprivreda, industri-ja i rudarstvo, što obilježava bosanskohercegovačko gospodarstvo kao vrlo jednostavno, tj. s poljoprivredom kao preovlađujućom gospodarskom dje-latnošću uz značajno podizanje udjela industrije i rudarstva u nacionalnom dohotku.



381

I..Fond.potrošnje.u.gospodarstvu 55.863 45,04.%

Fond potrošnje trudbenika u gospodarstvu dr-žavnog sektora

23.692

Fond potrošnje poljoprivrednika 30.885

Fond potrošnje zanatlija i ostalih 1.286

II..Društveni.fondovi 21.252 17,13.%

Fond socijalinog osiguranja i dječjeg dodatka 11.953

Fondovi poduzeća 298

Zadružni fondovi 58

Budžetski rashodi iz akumulacije i fondova za znanost, prosvjetu, narodno zdravlje, socijalno staranje, državnu upravu i budžetske rezerve.

8.943

III..Investicije 39.901 32,17%

Osnovna investicijska izgradnja 35.700

Ostale investicije 4.201

Investicije poduzeća iz fondova za samostalno raspolaganje

2.001

IV..Ukupna.raspodjela 117.016 94,34%

V..Nacionalni.dohodak 124.043 100,00%

VI..Razlika-višak 7.027 5,66%

Tablica 118. Osnovna raspodjela nacionalnog dohotka734 (u milijunima dinara)

Najmanji iznos od 58 milijuna dinara (ili 0,27%) bio je predviđen u zadružni fond, jer se 1953. godine odustalo od masovne kolektivizacije u poljoprivredi. Najveća izdvajanja (56,24%) bila su planirana za socijalno osiguranje i dječji dodatak, a izdvajanja za fondove znanosti, prosvjete, na-rodnog zdravlja, socijalnog staranja, državne uprave i budžetskih rezervi sudjelovala su sa 42,08%.

Značajan iznos od 35.700 milijuna dinara bio je planiran za osnovnu investicijsku izgradnju i to u sljedeće objekte:735

734 Isto.735 Isto, 17.



382

Proizvodnja.i.raspodjela.električne.energije

HE Jablanica

HE Jajce I

Istraživanja i projektiranje HE Konjic

Istraživanja i projektiranje HE Rama

HE Jajce II

HE Una Bihać

Trafostanice

Dalekovodi

Proizvodnja.i.prerada.ugljaKoksara Lukavac

Rudnik mrkog uglja Kakanj-separacija

Proizvodnja.i.prerada.nafte Rafinerija nafte Bosanski Brod

Crna.metalurgija

Željezara i koksara Zenica

Rudnik i Željezara Zenica

Topionica i livnica Ilijaš

Proizvodnja,.oplemenjivanje.i.prerada.nemetalnih.ruda Rudnik kamene soli Tušanj

Industrija.metala.i.prerada.metala Tvornica “Alat“ Trebinje

Kemijska.industrijaTvornica sode Lukavac

Tvornica azotnih jedinjenja Goražde

Drvna.industrijaTvornica fazer ploča “Sutjeska” Foča

Tvornica šper ploča “Bosanka” Blažuj

Industrija.celuloze,.drvenjače.i.papira

Tvornica sulfatne celuloze i natron papira Maglaj

Tvornica celuloze Prijedor

Tekstilna.industrija Predionica pamuka Mostar

Željeznički.prometŽeljeznički čvor u Doboju

Izgradnja mostova na željezničkim prugama

Cestovni.promet

Putevi u reonu HE Jablanica

Putevi u reonu HE Zvornik

Putevi u reonu HE Jajce

Tablica 119. Planirane investicije u 1953. godini



383

Nabrojani gospodarski objekti bili su prioriteti u planiranim investicij-skim sredstvima za 1953. godinu.

Od ukupnog iznosa akumulacije i fondova gospodarskih poduzeća iz-dvaja se dio za samostalno raspolaganje poduzećima koji je u postotcima za pojedine gospodarske oblasti iznosio: u oblasti industrije i rudarstva 2,8%; u oblasti poljoprivrede 7,2%; u oblasti šumarstva 8,0%; u oblasti građevi-narstva 6,3 %; u oblasti prometa 6,4%; u oblasti trgovine i ugostiteljstva 16,8% i u oblasti zanatstva 10,0%. Iz akumulacije i fondova izdvajani su doprinosi za zdravstvenu zaštitu socijalnog osiguranja i to je za sve oblasti gospodarstva iznosilo 10,0% na iznos iz fonda plaća. Od preostalog izno-sa akumulacije i fondova planirano je izdvajanje za podmirenje saveznih potreba 23.179 milijuna dinara, odnosno 46,2%, što je bilo svakako veliko opterećenje, zatim za rashode socijalnog osiguranja 19,05%, za kreditira-nje investicija 28,96%, za republički budžet i budžete srezova i gradova 5,79%.736 Iz naznačenog reda veličina uočljiva su velika izdvajanja za izvan-gospodarske djelatnosti, tako da investicije od 35.700 milijuna dinara i nisu bila tako velika izdvajanja za dovršenje nabrojenih gospodarskih kapacite-ta. Kreditiranje investicijskog fonda dodatno je opterećivalo gospodarstvo.

Bez obzira na proklamirani proces debirokratizacije, ukupan admini-strativni aparat na različitim razinama i prema različitoj strukturi zahtije-vao je ogromna novčana sredstva koja su se morala planirati prema Aneksu stope akumulacije i fondova po gospodarskim poduzećima za pokriće sa-veznih, republičkih potreba, kao i potreba srezova-gradova.737 Za te potrebe su određene planirane stope akumulacije i fondovi iz brojnih bosanskoher-cegovačkih poduzeća, i to: 16 lokalnih hidrocentrala, 8 lokalnih termoelek-trana, 8 poduzeća lokalne distribucije, 14 rudnika mrkog uglja, 8 rudnika lignita, 1 rafinerija nafte, 3 poduzeća crne metalurgije, 2 rudnika oboje-nih metala, 9 tvornica za preradu nemetala, 19 poduzeća industrije metala, 4 kemijske industrije, 44 poduzeća građevinskog materijala, 71 poduzeće drvne industrije, 2 industrije celuloze i papira, 14 tekstilne industrije, 5 industrije kože i obuće, 37 prehrambene industrije, 19 grafičke industrije,

736 Isto, 18.737 Isto.



384

4 duhanske industrije i 33 poduzeća za cestovni promet. Za svako podu-zeće su naznačene stope akumulacije i fondova koje su bile izuzetno visoke s obzirom na ogromne poteškoće u dovršenju objekata iz Petogodišnjeg plana, što je bilo posljedica sušne 1952. godine i evidentnog siromaštva u cijelom periodu nakon oslobođenja. Mada planirane brojke ne mogu ilu-strirati svakodnevni život, svakako su neophodne da bi se razumjeli uzroci opće nestašice i siromaštva, kako seljaštva, tako i radništva. Društvenim planom za 1953. godinu predviđeni su odnosi financiranja između republi-ke i srezova-gradova, a njihovi pokazatelji potvrđuju dodatno opterećenje za gospodarstvo. Ako se podsjetimo na socijalni sastav narodnih poslanika u oba doma Narodne skupštine Bosne i Hercegovine, tada će svi javni istu-pi o velikim društvenim promjenama uvođenjem samoupravljanja dobiti realniju sliku. Do kraja 1953. godine svakodnevica radnika i seljaka vezana za ishranu, stanovanje i društveni standard nije se puno popravila u odnosu na ranije stanje. Ukidanje racionalnog snabdijevanja, porast cijena i ogra-ničeno uvođenje tržišta nije mnogo popravilo radnički i seljački standard.

Traženje.novog.puta

“Industrija Bosne i Hercegovine postigla je značajne uspjehe u socijalistič-koj Jugoslaviji. To je prije svega omogućeno podizanjem niza novih, velikih industrijskih objekata. U periodu 1947.-1952. god. u industriju Bosne i Hercegovine investirano je 146,9 milijardi dinara, ili 52% ukupnih investi-cija u Republici. Bosanskohercegovačka industrija sudjeluje sa 24% u uku-pnim investicijama FNRJ utrošenim za industriju. (...) Prema Društvenom planu za 1953. godinu, njen udio u nacionalnom dohotku, na koji istina ima uticaja i politika cijena, iznosi 48,4%. (...) U nacionalnom dohotku industrije FNRJ za 1953 god. industrija Bosne i Hercegovine sudjeluje sa 15,2%. Bosna i Hercegovina sudjeluje u proizvodnji FNRJ: uglja sa 37,2%, čelika 41,2%, razne građe 39,5%, celuloze 37,5%, u preradi nafte 32%, du-vanske prerađevine 27,8%. Bosna i Hercegovina je isključivi proizvođač željezne rude, ima jake pozicije u kemijskoj industriji. Na drugoj strani, još nije dovoljno razvijena elektroprivreda, obojena metalurgija, mašinograd-nja i metalna industrija, građevinska, tekstilna, kožna, prehrambena i gra-



385

fička industrija, dok elektroindustrija i industrija gume uopće i ne postoje. (...) S podizanjem industrije izgrađivani su novi kadrovi, kao što je ukupno porastao broj industrijskih radnika. Tako je od ukupnog broja zaposlenih 217.100 u 1952. godini na industriju otpalo 104.500, ili 48,1%. Blizu 1/5 radnika i službenika industrije FNRJ zaposleno je u Bosni i Hercegovini”.738 Analize razvoja bosanskohercegovačkog gospodarstva polazile su uglav-nom od postignutih rezultata u odnosu na 1939. godinu i poredio se njen udio na jugoslavenskom prosjeku. Ističe se proizvodnja željezne rude, čeli-ka, eksploatacija uglja i drveta, zatim naglašava početak proizvodnje koksa koji se dotada uvozio, ali je i u ostalim gospodarskim granama naznačen početak razvoja. Bosanskohercegovačko društvo bilježilo je u svim izvješći-ma porast broja radnika, ali to nije objašnjavano činjenicom da je brojnost vezana isključivo za karakter gospodarstva i nedostatak mehanizacije, te da je i dalje jeftina i brojna radna snaga bila neophodan preduvjet ostvarivanju gospodarskog plana. Razloge za nizak društveni standard vodeće politič-ke garniture tražile su u nesnalaženju proizvođača na tržištu, nedisciplini radnika i sličnom, a ne u konceptu ekonomskog razvoja, mada su ga ime-novali samoupravnim umjesto državnim socijalizmom. O tome vrlo zorno svjedoči sljedeća analiza iz tog vremena: “Međutim, konkretnija analiza pokazuje da mnoga naša preduzeća slabo poznaju tržište, nisu u stanju re-alno ocijeniti perspektive njegovog razvoja, nedovoljno se elastično prila-gođavaju zahtjevima tržišta. Preduzeća se slabo bore za svoj uticaj na trži-štu, plasman i, naročito, uvođenje novih proizvoda. (...) Politika cijena niza kolektiva odudara od naše cjelokupne politike cijena, a nije niti u interesu samih preduzeća kada se ti interesi gledaju šire i pravilnije. Naime, u toku 1953 god. naša politika cijena išla je linijom snižavanja cijena industrijske robe svugdje ondje gdje se tržište pojavilo kao kočnica za plasman, a time i za povećanje proizvodnje. U tom smislu korigirane su stope akumulacije i fondova kod industrije uglja, tekstila, niza proizvoda prehrambene indu-strije i sl. Logično bi bilo da sama preduzeća, u okvirima svojih mogućnosti i rezervi, vode sličnu politiku. Istina, stope akumulacije i fondova ograni-čavaju mogućnost ovakve politike, ali mnoga preduzeća imaju ipak veće

738 Augustin PAPIĆ, Neki problemi industrije Bosne i Hercegovine, Pregled – časopis za društvena pitanja, br. 10., Sarajevo ,1953., 254.



386

ili manje mogućnosti u ovom pravcu. Međutim, neshvatanja ove politike cijena ima i kod takvih preduzeća kojima su smanjene stope akumulacije i fondova prvobitno predviđene Društvenim planom. Češći je slučaj da se preduzeća radije orijentišu na veće cijene jer im to na prvi momenat izgleda sigurnije, iako u većini slučajeva veće cijene izazivaju kočenje plasmana, smanjenja proizvodnje, a zbog toga i probijanje troškova proizvodnje. (...) Prije svega, mnogi ugljenokopi sporo su snižavali cijene i nakon smanje-nja stopa akumulacije i fondova. Smatrali su da će veće cijene, pa makar i uz smanjenu proizvodnju, sigurnije obezbijediti plate. Karakterističan je međutim sasvim drukčiji slučaj našeg najvećeg ugljenokopa Banovići. Čak i početkom II polugodišta, kada su bile potpuno jasne perspektive plasma-na uglja, ovaj ugljenokop je po dosta niskim cijenama prodavao ne samo ugalj sa depoa nego je ugovarao i svoju buduću proizvodnju. Jasno je da su na ovakvoj politici cijena potrošači uglja postigli ogromne novčane uštede, dok ugljenokop nije bio u stanju obezbijediti rudarima niti plate. I tek u mjesecu oktobru kada je sagledana teška situacija preduzeća, dolazi do od-luke o povećanju cijena sitnom uglju, i to gotovo za dvostruko”.739 Izvodi iz ovog autorskog teksta na najbolji način svjedoče o vremenu kada se jedan veliki projekt Petogodišnjeg plana nije ostvario, zatim traženju novog puta u društveno-ekonomskoj tranziciji i nesnalaženju na tom putu. Političari uvode “tržište” za koje se nisu definirala ovlašćenja i međusobni odnosi. Na jednoj strani, Društvenim planom se na način planske ekonomije propisuje maksimum sredstava kojima može samostalno raspolagati jedno poduzeće, a na drugoj se razlozi neuspjeha u proizvodnji i plasmanu proizvoda nalaze u nesnalaženju poduzeća na tržištu. Bosanskohercegovački ugljenokopi su snabdijevali druge republike i jugoslavenske željeznice pa je plasman nji-hovog proizvoda najviše osjetio posljedice plasmana na tržištu. Osim toga, stalno nastojanje za snižavanjem troškova proizvodnje u bosanskohercego-vačkim ugljenokopima dovelo ih je u nepovoljan položaj s obzirom na vi-sinu stopa akumulacije i fondova. Kada se uspoređuje porast proizvodnje u Bosni i Hercegovini na jugoslavenskoj razini, uglavnom se ističe taj porast proizvodnje u uglju, željeznoj rudi, boksitu, koksu i slično, a pri tome se ne ističe da su svi ti proizvodi trpjeli najveće oscilacije u jugoslavenskom gos-

739 Isto, 256.



387

podarstvu. Poduzeća s tom vrstom roba, mjerenom u tonama i vagonima, osjećala su posljedice nedostatka transportnih sredstava, visokih stopa aku-mulacije i fondova, brojnosti i nepovoljne strukture radne snage, nedostat-ka modernih sredstava rada, loših uvjeta rada, života, ishrane, zdravstvene zaštite. Povećanje brojnosti bosanskohercegovačkog radništva, uglavnom zaposlenog u rudnicima i crnoj metalurgiji, političarima je služilo da poka-žu uspjeh u ostvarivanju ideala “diktature proleterijata”, kasnije samouprav-ljanja, ali radnicima nije donosilo viši životni i društveni standard.

Prijelaznom periodu u ekonomiji poduzeća su se teško prilagođavala jer su bila naviknuta na poslovanje po strogo određenom asortimanu roba, zatim po propisanim i određenim cijenama svih proizvoda, ne samo in-dustrijskih već i onih iz kućne radinosti. U službenim listovima NR BiH detaljno su bila objavljivana imena proizvoda, do onih najsitnijih, i njihove limitirane cijene. Uvođenje tržišta “odozgo” dovodilo je uglavnom do ne-snalaženja. U smislu tendencija prilagođavanja tržištu interesantan je pri-mjer šibica. To je bio jedan od važnih proizvoda na koje je savezna država imala monopol. Uvođenjem “tržišnog poslovanja” 1953. godine počela se kritizirati visoka cijena ovog artikla u kontekstu neprilagođenih odnosa između proizvodnje i trgovine. Slične su kritike bile i na račun visoke cijene piva u trgovačkim i ugostiteljskim objektima. Ponuđeni paušalni savjeti za nadvladavanje ovih problema bili su sljedeći: “Sigurno je naprimjer da takvi proizvođači kao što je Tvornica šibica i Sarajevska pivara mogu prilikom prodaje svojih proizvoda ugovarati i njihove prodajne cijene u trgovini i ugostiteljstvu. U slučajevima kršenja tih sporazuma mogu opravdano pri-bjeći obustavljanju isporuka svojih proizvoda. Naravno da tako ugovore-ne cijene treba da obezbijede trgovini odnosno ugostiteljstvu rentabilno poslovanje”.740 Sličnih primjera bilo je mnogo, a svi oni mogu potvrditi nesnalaženje u ovom nedefiniranom prijelaznom periodu, za koji se ute-meljeno može reći da nije predstavljao slobodno tržište, kako su ga tadašnji političari nazivali.

Godina 1952. bila je izrazito sušna, a uvozom žita iz inozemstva izbjegla se potpuna glad i ta godina nije pogodna za uspoređivanje. Prema tome,

740 Isto, 257.



388

neostavarenje planskih zadataka i evidentan nastavak pada proizvodnje su uvjetovali promjene u ukupnim društveno-ekonomskim odnosima. To je praćeno ideološkim zaokretom k samoupravljanju, a rješenja za nagomila-ne gospodarske probleme tražena su u poduzećima. Ukoliko nije ostvaren dovoljno visok dohodak, nije se toleriralo traženje ostvarivanja punih plaća dotiranjem iz državnih institucija. Inzistiralo se na povećanju proizvodnje, većoj produktivnosti rada, čvršćoj radnoj disciplini, pravilnom određivanju cijena, prilagođavanju plasmana roba tržištu i sličnom. Sposobnost, znanje i kreativnost rukovodećeg kadra bili su na udaru kritike ne samo zaduženih direkcija i uprava za pojedine proizvodne oblasti već i na partijskim foru-mima. Kritizirano je birokratsko ponašanje, stare navike, sabotaža, neprija-telji “novih smjernica” u društvu i gospodarstvu.

Promjene koje su donijeli Šesti kongres Saveza komunista Jugoslavije, zatim Kongres književnika u Ljubljani, Ustavni zakon, ukidanje kolekti-vizacije kao staljinističkog metoda u poljoprivredi, ukidanje kartica za ra-cionalno snabdijevanje osnovnim životnim namirnicama, orijentacija po-duzeća prema “slobodnom tržištu”, nisu bile shvaćene na način kako su to zamišljale političko-partijske strukture. Shvaćanje ovih promjena kao zao-kreta prema liberalnom građanskom društvu bilo je pogrešno i kao takvo se moralo odmah onemogućiti. Takva shvaćanja su se uglavnom nazivala ma-lograđanštinom i bila su povezana s “poraženim svrgnutim klasama” koje pokušavaju “(...) da na legalan način ožive stare društvene odnose. Zato kada govorimo o sitnosopstveničkoj stihiji i malograđanstvu, moramo ima-ti na umu te njegove osobine. Sama činjenica da u našem privrednom si-stemu koji je u procesu izgradnje ima još ‘pukotina’ i nezavršenosti, sama činjenica da je stari administrativni sistem “planiranja” zamijenio slobodno djelovanje ekonomskih zakona u okviru opštih planskih proporcija, sili ma-lograđanina da stvari posmatra iz svoga aspekta, da ih sebi pretstavlja po svojoj želji kakve one treba da budu, a ne kakove jesu u stvarnosti. Otuda slobodno djelovanje ekonomskih zakona u njegovoj glavi dobija izvrnut oblik. (...) Malograđanin ne može da se pomiri sa činjenicom da je soci-jalistička demokratija izraz klasne borbe u prelaznom periodu, pošto on objektivno teži za klasnim mirom koji predstavlja njegov politički ideal. Da bi se razumio i shvatio, potreban je duži proces preobražaja društvenog



389

bića i društvene svijesti koja se stiče u jednom idejno-političkom okršaju, a u oblasti materijalne proizvodnje revolucionisanjem industrije”.741 Mada se u ovo prijelazno vrijeme nije upotrebljavao stari izričaj “rad s masama”, tome se poklanjala značajna pozornost. Agitatorsko-propagandno djelova-nje nastojalo se prilagoditi vremenu u kojem se govorilo o samoupravljanju, odnosno na drugačiji način oblikovati javno mnijenje prema cilju koji se želio postići. Jedno od najvažnijih sredstava bile su novine i tiskovni ma-terijal uopće. Pošto je već značajan postotak stanovništva bio elementarno opismenjen i mogao pratiti tisak, osobito onaj lokalni i radnički, to je bio dobar način da se objasne društveno-ekonomske promjene koje su zahti-jevale dodatnu mobilizaciju radništva u ostvarivanju “puta u socijalizam”.

U daljnjem političkom djelovanju zahtijevala se lojalnost osobito od novinarstva. Da bi se objasnile nove tendencije u društvu, prvenstveno promjena u gospodarstvu, održavana su brojna savjetovanja na temu ulo-ge novinara u stvaranju povoljnog javnog mnijenja. Diskusije se uglavnom mogu sumirati u sljedećem: “Uloga štampe bitno se izmenila prelaskom na novi privredni sistem. Od direktivnog organa koji je prenosio mišljenje i zadatke koje su postavljali državni organi, štampa sve više postaje tribi-na i odraz društvenog života, tako raznovrsnog, sadržajnog, punog novih momenata i događaja. Upravo zato, novinari su se iznenada našli pred kru-pnim i komplikovanim zadacima. Nalaze se stalno na izvoru novih stvari: progresivnih tendencija i antisocijalističkih popratnih pojava; demokratske forme nisu uvek ispunjene i odgovarajućom demokratskom sadržinom, a često i klasni neprijatelj hoće da iskoristi nisku svest, nerazvijen politički život ili slabosti političkih organizacija da demokratske forme iskoristi u svom interesu; vrlo često pred našim očima izlaze na videlo birokratske i partikularističke tendencije, i to u redovima onih istih snaga koje se bore za socijalizam. Borba za što širu demokratizaciju, lokalnu samoupravu i socijalističke društvene odnose neodvojiva je i nemoguća bez formiranja javnog mnenja u svim oblastima društvenog zbivanja. Život stalno donosi nove promene koje, zato što se radi o revolucionarnim promenama, sukobu starog i novog, treba ne samo stalno pratiti nego i čuti javno mišljenje o

741 Ljubo TADIĆ, Staro u novom (osvrt na jedan društveni problem), Pregled, br. 10., Sa-rajevo, 1953., 259.



390

njima. A štampa, pisana reč nije samo običan informator o novim poja-vama, već snažan kolektivni organizator u borbi za demokratiju i socija-lizam (...)”.742 Međutim, bez obzira na glasno najavljivanje novih puteva demokratizacije, glavne inicijative su i dalje stizale s najvišeg partijskog vrha, odakle su osluškivani pravci kretanja ne samo u novinarstvu već i u književnosti, na univerzitetu, u školstvu, prosvjeti, umjetnosti i slično. Zadani pravci su se zatim “razrađivali” vrlo obazrivo preko različitih sa-vjetovanja, uglavnom organiziranih u okviru Socijalističkog saveza radnog naroda, koji je sukladno naznačenim promjenama naslijedio najmasovniju organizaciju Narodnog fronta. U diskusijama su se kritizirali dotadašnji metodi direktivnog rada, a naglašavala se potreba novinskih komentara na aktualna društveno-ekonomska pitanja. Interesantni su primjeri (ne)sna-laženja novinara u dozvoljenoj granici komentiranja određenih političkih i ekonomskih tema. Tako npr: “U Bosni i Hercegovini nedavno se desio sledeći slučaj: novinar “Oslobođenja” napisao je članak u kome je kritiko-van rad pojedinih organa vlasti. Kada se posle nekoliko dana pojavio na sednici privrednog saveta grada, tu se našao i predsednik gradskog odbora, koji mu je rekao: ‘Napolje, nećeš prisustvovati ovom sastanku’.“743 Slični primjeri su navedeni za mnoge prostore jugoslavenske države. “Novi kurs” u novinarstvu na vrlo plastičan način svjedoči o tom prijelaznom periodu od strogo dirigiranog usmjerenja prema nekom vidu slobodnijeg pisanja i izvještavanja. Međutim, kritičnu granicu dopuštenog morali su odrediti sami novinari, što je bilo vrlo teško. Na jednoj strani, političke strukture su tražile od novinara da tumače ispravno put u samoupravni socijalizam, a s druge, i dalje su postojale nedodirljive teme i ljudi o kojima nije bilo poželj-no pisati. Jedan od zadataka postavljenih novinarima bilo je propagiranje novog društvenog plana i daljnjeg razvoja industrije u koju se vjerovalo da “ruši patrijarhalnu učmalost i unosi novo svježe strujanje u društveni život”. Inzistiralo se na pisanju ne samo o razvoju velikih gradova već i malih sredina, jer je postojala izrazita neravnomjernost u razvoju pojedinih srezova u Bosni i Hercegovini. Ta neravnomjernost se najbolje očitovala u

742 AJ, fond: CK SKJ, VIII, II/2-b-65., Zapisnik i zaključci Komisije za agitaciju i propa-gandu CK SKJ sa sjednice održane 26.12.1952. godine.743 Isto.



391

visini nacionalnog dohotka na jednog stanovnika: “On se u 1952. godini kretao između 1.837 dinara godišnje u Posušju i 227.000 dinara u Zeni-ci. Najpoljoprivredniji srez u Bosni i Hercegovini, Srez bijeljinski, imao je 17.330 dinara dohotka (Bos. Šamac 14.153 dinara, Banja Luka, srez 9.924 dinara itd.), dok u isto vrijeme industrijalizovaniji srezovi pokazuju dva ili tri puta više nacionalnog dohotka po jednom stanovniku: Bosanski Brod 45.748 dinara, Drvar 70.034 dinara, Foča 30.816 dinara, Jajce 35.169 dina-ra, Teslić 32.686 dinara, Travnik 24.439 dinara, Tuzla, srez 61.871 dinara, Vareš 85.770 dinara, Visoko 75.106 dinara, a da ne govorimo o gradovima kao što su Sarajevo sa 106.282, Mostar 173.665 dinara, Tuzla sa 175.422 dinara i Banja Luka sa 85.072 dinara. Budućnost onih srezova i gradova u njima koji danas imaju niske ili bar nedovoljno visoke prosjeke nacional-nog dohotka po jednom stanovniku, budućnost u socijalističkom smislu, sa visokim komunalnim i kulturnim konforom, ne može se zamisliti bez izgrađivanja industrije u njima. Ako je bazična industrija koju smo dosada izgrađivali nužno morala biti locirana u reonima odgovarajućih sirovina, prerađivačka industrija može se locirati svuda gdje postoje drugi povoljni uslovi (radna snaga, saobraćajnice i sl.). Industriju treba upućivati u sve kra-jeve Republike ne samo zbog pravilnijeg rasporeda nacionalnog dohotka nego i zbog toga da bi se pomoću nje stvarala zdravija socijalna, kulturna i politička atmosfera u našim malim i zabačenim mjestima, koja su baš u tom pogledu jako zaostala. Neosporno je, naime, da nema socijalizma bez industrije i bez industrijskog radništva!” 744

Period od oslobođenja pa do pedesetih godina 20. stoljeća može se oka-rakterizirati kao prijelazni u smislu stvaranja novog socijalističkog društva u odnosu na ono predratno, koje je imalo u svom društveno-političkom obilježju višestranačje i kapitalistički način tržišne ekonomije, bez obzira koliko to bilo pretežito nerazvijeno agrarno društvo. U odnosu na tu prvu tranziciju, koja je imala vrlo radikalne metode djelovanja, za pedesete go-dine može se govoriti o drugoj, nešto blažoj verziji “slobodnijeg društva” postignutog uvođenjem samoupravljanja u okviru jednopartijskog socijali-stičkog uređenja. Bez obzira na to što je i dalje Partija kontrolirala ukupan

744 Dušan LOPANDIĆ, Razmještaj industrije u Bosni i Hercegovini, Pregled, br. 11-12., Sarajevo, 1953., 294.



392

društveno-ekonomski razvitak, vrijeme nakon 1953. godine otvara sasvim drugačije procese od onih do tada, odnosno predstavlja početak jednog no-vog perioda u socijalističkom razvitku bosanskohercegovačkog društva.


393

ZAKLJUČAK

Poratni poredak u Bosni i Hercegovini zasnivao se na istim ideološkim, političkim i gospodarskim osnovama, kao i u drugim dijelovima Jugo-slavije, na proklamiranim principima federalne zajednice ravnopravnosti i jedinstva. Narodna Republika Bosna i Hercegovina crpila je legitimitet putem revolucionarne ideologije iz saveznih centara partijske, državne i gospodarske moći. Za sve oblike tranzicije u odnosu na prethodni, predrat-ni, društveno-politički i ekonomski razvitak, “nova vlast” postavljala je na organizaciji i uspješnom vođenju narodnooslobodilačke borbe. Komuni-stička partija Jugoslavije se ozbiljno organizacijski pripremala od vremena sazivanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a za osvajanje vlasti nakon oslobođe-nja zemlje, odnosno pobjede nad fašizmom u svijetu. Osim isticanja vlasti-tih zasluga u antifašističkoj borbi, imala je utemeljenje za svoju poslijerat-nu djelatnost i pozivanjem na odluke donesene na ovim “opštenarodnim skupštinama” održavanim još tijekom rata, predstavljajući ih kao narodnu volju. Prvih godina poslije rata nadograđivana je državna i gospodarska struktura stvorena u ratnom vremenu, osobito na osnovi odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a i Drugog zasjedanja ZAVNOBIH-a, kojima se samo potvrđivala ispravnost puta na bosanskohercegovačkom primjeru. Osobito je na primjeru bosanskohercegovačke federalne jedinice javno potvrđiva-na ideja bratstva i jedinstva kao primjera za budući ravnopravan i skladan odnos među jugoslavenskim narodima. Sa sigurnošću se može tvrditi da je Partija još tijekom rata uspostavila korijene komunističke vlasti, vidljive i u ovom prijelaznom periodu.

Uspostavljeni politički sustav bio je jednopartijski, izvan njegovih insti-tucija nije bila moguća artikulacija drugačijih političkih interesa. Posebna režimska pozornost bila je usmjerena na budnost prema drugačijim poli-tičkim mišljenjima, čak i onda kada su bila racionalna i dobronamjerna.



394

Ostaci dezorijentiranih predratnih političkih stranaka i građanskih udru-ženja, organiziranih prema nacionalnoj pripadnosti, efikasnim propagan-dnim narodnofrontovskim radom onemogućeni su u daljnjem radu. Prema svemu što nije dolazilo iz partijskih kabineta ispoljavana je krajnja netole-rancija. Postupak je bio vrlo jednostavan, a odnosio se na diskvalifikaciju viđenijih građanskih političara, a članstvu je onemogućavano održavanje ozbiljnijih aktivnosti. Iz taktičkih razloga u prvih nekoliko godina poslije rata bila su ostavljena neka od tradicionalnih udruženja, koja su trebala poslužiti “narodnoj vlasti” da putem njihovog ugleda djeluje u pravcu druš-tvenog preobražaja. Međutim, to nije značilo i omogućavanje bilo kakve opcije građanske demokracije već samo kratki privid predratnog društva. Partija je u naznačenom vremenu prvenstveno djelovala putem masovnih organizacija u kojima je imala odlučujući utjecaj, a nastojanja su bila sve ostale preživjele nacionalne, kulturne i potporne institucije “utopiti u op-ćenarodni organizirani front”. U tome je vlast i uspjela, pa je zatvaranje tih institucija predstavljeno u javnosti kao posljedica nezainteresiranosti za njihov rad. Međutim, i javnost je trebalo raznim propagandno-agitator-skim sredstvima i metodama odgajati u smislu “političke izgradnje masa za socijalizam”. Cijeli sustav bio je prožet partijski dirigiranim političko-propagandnim djelovanjem. Mada se u službenim dokumentima mogu naći neke demokratske odredbe, one su u praksi onemogućene, a politički samostalna mišljenja su okarakterizirana kao “neprijateljska djela protiv naroda”, što se na vrlo vješt način dokazivalo skraćenim, administrativnim sudskim postupcima.

Udarna oblast djelovanja za “novu vlast” bila je područje obrazovanja na svim razinama, od opismenjavanja stanovništva do visokog školstva. Ona je, prema zamisli Partije, bila centralizirani sustav postavljen na ideološkim osnovama s ciljem njegove revolucionarne preobrazbe. Oblast obrazova-nja i kulture bila je radikalno transformirana potpunim ukidanjem privat-nih škola i institucija, stvaranjem jedinstvenog nastavnog plana, izradom nastavnih programa na komunističkim ideološkim osnovama, provjerom podobnosti nastavnog kadra u cjelini i ubrzanim školovanjem odabranog kadra putem skraćenog obrazovnog postupka. Koncept “narodnog prosvje-ćivanja” bio je najbolji način masovne revolucionarne preobrazbe k “novom poretku”.


ZAKLJUČAK

395

Da bi postigla željene rezultate, Partija se morala potruditi na “osvješći-vanju” naroda pa je na osnovi toga stvorena parola “rada s masama” u smislu njihove objektivizacije i indoktrinacije. Agitatorsko-propagandne, kasnije ideološke komisije, bile su zadužene za rad na “vaspitanju masa” u svim or-ganiziranim akcijama, u vezi s različitim pitanjima i na izvršavanju brojnih zadataka. Bilo je potrebno postići politički učinak na “aktivizaciji masa”, što nije značilo da “radni narod” ima aktivnog utjecaja na političko odlučivanje u partijskim i državnim centrima moći ili u kreiranju službene politike, već samo služi kao masovna snaga u podržavanju službenih stavova. Taj je koncept političke podrške uspio, uz javnu burnu aklamaciju podržavana je revolucionarna vlast na mitinzima, zborovima, proslavama, paradama, dočecima lidera, ali i u skupštinskim klupama gdje su se jednoglasno do-nosile odluke. Neka pojedinačna različita mišljenja sa samog početka rada skupštine u 1945. godini vrlo brzo su prešla u jednoglasje. Morao se stvoriti dojam o političkoj stabilnosti države i o jedinstvu naroda, o predanosti na putu u socijalizam. Ako bi se partijskim instruktorima učinilo da podrška jenjava, da je narod pasivan, onda su bili zaduženi pojedinci, partijski ak-tivisti, da “bacaju” parole i dirigiraju intenzitet podrške. Posebno zadužena služba OZNE/UDB-e vodila je brigu o budnosti, imala je zadatak uočiti koja od ideološko-političkih grupacija u društvu zakazuje u podršci režimu, pa se u javno objavljivanim izvješćima operiralo sa sljedećim kategorijama: “svjesne narodne mase”, “nedovoljno svjesni elementi”, “narodni neprijate-lji”, “reakcionarni elementi”, “ostaci građanskih snaga”, “mačekovci” i slično.

Stvaranjem “narodne države” Partija je nastojala stvoriti funkcionalno jedinstvo u svim oblastima društvenog života. U kriznim periodima, prem-da riječ “kriza” nije bila dopuštena ni do kraja 80-tih godina, stvarane su nove institucije, vršene organizacijske promjene, vrlo česte reorganizacije, najčešće administrativno-teritorijalne, koje je pratila reorganizacija držav-no-upravnog aparata, da bi se “svladale poteškoće”, kako se tada govorilo. Tako se promjenama organizacijsko-tehničkih rješenja i “modernizacijom” propisa stvarao privid društvenih promjena, a u stvari društvena osnova “na-rodne države” ostajala je nepromijenjena jer su se društveni odnosi ostvari-vali dekretima, ukazima, rezolucijama i sličnim administrativno-upravnim mjerama. Ustavima su bila proklamirana određena demokratska prava i slobode, ali u praksi nisu bila dozvoljena da ne bi “naškodila” monopolu



396

partijske vlasti, koja se predstavila čuvarem narodnih interesa u ime “viših ciljeva” revolucije, a običan narod je bio inertan, pasivan ili nemoćan u ko-lektivnom strahu pred zakonskim aktima koji su bili prevelike širine u for-mulacijama i nedefiniranosti, pa su se mogli različito tumačiti i primijeniti.

Stvaranjem “narodne svojine” označen je prijelazni put u ekonomskom pogledu. Mada je prvim ustavima (saveznim i republičkim) bilo zagaran-tirano, između ostalog, i privatno vlasništvo, pa čak i privatna inicijativa u gospodarstvu, u praksi je to bilo vrijeme njegovog potpunog nestanka u smislu proizvodnih kapaciteta koji bi mogli ugroziti državni monopol u gospodarstvu, ostvaren putem konfiskacije, eksproprijacije, nacionalizacije i agrarne reforme. Mali broj preostalih zanatskih i trgovačkih poduzeća nije imao bitan utjecaj na ostvarenje koncepta “socijalističke industrijali-zacije i elektrifikacije”, jer je i on bio uvršten u proizvodni plan, uz mi-nimalno financiranje. Dvjema agrarnim reformama ostavljen je većinski dio zemljišnih posjeda u privatnom vlasništvu, ali oni nisu mogli svojom veličinom, materijalnim i radnim potencijalom ugroziti gospodarski mo-nopol “narodne države”. Tranzicija vlasništva od privatnog ka državnom također je obavljena uz agitatorsko-propagandnu podršku jer se čini “u ime naroda”, da bi se oslobodio “vjekovnih eksploatatora”. “Narodna svojina” kao jamstvo državne moći osigurala je centraliziranu etatističku koncepciju planskog gospodarstva umjesto slobodne tržišne ekonomije. Kopirajući so-vjetski model “petoljetki” i njegovom primjenom na jugoslavensko društvo, euforično je primijenjen Prvi petogodišnji plan razvitka narodne privrede Jugoslavije i narodnih republika. Na primjeru usvajanja Plana, očekivanja od njega, zatim preambicioznog planiranja, bez realnih ekonomskih po-kazatelja, njegovog revidiranja u nekoliko navrata, neprekidnog inzistira-nja na “kapitalnoj izgradnji ključnih objekata” kao prvenstveno političkom pitanju nakon sukoba sa zemljama Informbiroa, potom primjeru traženja puta u mobilizaciji dodatnih snaga za ostvarenje plana putem “tri DDD” (demokratizacije, decentralizacije i debirokratizacije), odslikali su se druš-tveni odnosi i proturječnosti jugoslavenskog, a unutar njega i bosanskoher-cegovačkog društva. Blokiranjem uvoza iz socijalističkih zemalja na koji se računalo u ostvarenju Plana, jugoslavensko partijsko rukovodstvo iluzorno se okrenulo unutrašnjim materijalnim i ljudskim potencijalima. Bez obzira na to što je popis “ključnih objekata” bio skraćen, on nije mogao biti ostva-


ZAKLJUČAK

397

ren i to je bio početak uspostavljanja financijskih veza sa zapadnim zemlja-ma putem kredita, pomoći ili nekih drugih novčanih transakcija. Na unu-trašnjem planu partijska država tražila je mogući izlaz s ciljem motiviranja “narodnih masa” za ostvarenje Plana. Uvođenjem radničkog samoupravlja-nja, što nije bila inicijativa “iz baze” već je nametnuta od najvišeg partijskog rukovodstva, nastojalo se uvesti u rad što više fizičke snage, koja je i dalje morala zamijeniti akutni nedostatak mehanizacije. Davanjem tvornica na upravljanje radnicima stvarao se privid njihovog sudjelovanja u upravlja-nju gospodarskim tokovima. Decentralizacijom gospodarstva nastojala se republikama pokazati njihova važnost i odgovornost u ostvarivanju Plana, ali i način suzbijanja republičkog partikularizma. Debirokratizacija je imala zadatak smanjiti broj uposlenih službenika u odnosu na radnike i smanji-ti tu vrstu troškova. Ovim potezima reorganizacije u tri navrata otvorio se veliki posao osnivanja radničkih savjeta, trošenja vremena na njihovom «uspostavljanju››, što je usporavalo proizvodni proces jer su bili zaokupljeni ukidanjem postojećih i formiranjem novih državno-upravnih organa, na koje je prebačeno upravljanje gospodarstvom. Način rukovođenja se nije bitno promijenio, stvorio se opet samo privid unutar čvrsto postavljene eta-tističke strukture. Ni partijski utjecaj nije bio manji. Komunistička partija Jugoslavije je i dalje bila zaštitnik interesa radničke klase, te je kao takva bila pozvana da se upliće u sve društvene odnose, premda je na Šestom kongresu KPJ/SKJ 1952. godine donesena odluka da njenu rukovodeću ulogu u društvu zamjenjuje idejno-usmjeravajuća. Demokratski centrali-zam i dalje je Partiji davao za pravo s ‹›viših foruma›› kritizirati članstvo, sve razine nižih komiteta, ‹›nedemokratske›› pojave u društvu, skretanja s par-tijske linije i slično. Obrnut pravac kritike i dalje nije bio dopušten. Takvim načinom promjena i dalje se potvrdila dominacija partijskog ideološkog i političkog monopola nad planskim ostvarivanjem društvenog proizvoda i narodnog dohotka. Prema tome, moć Partije proizlazi iz državne svojine, odnosno etatizma kao ključnog društvenog odnosa. Kada bi se u društvu samo nagovijestile neke negativne tendencije, KPJ se pozivala na svoj legi-timitet vladanja koji je ostvarila još u ratu, jer je sama organizirala ustanak protiv okupacije, sama predvodila narodnooslobodilačku borbu i postavila političku platformu, čime je nanovo potvrđivala neprikosnovenu vlastitu ulogu u društvu.



398

Vodeća uloga Partije u društvu odredila je pravac gospodarskog razvitka i ekonomske politike prema formuli “socijalističke prvobitne akumulaci-je”. Ona se očitovala u nerealnim investicijama, neiskorištenosti kapacite-ta u proizvodnji, jeftinoj radnoj snazi, nedostatku mehanizacije, izgradnji “ključnih objekata kapitalne izgradnje” na račun proizvodnje roba široke potrošnje, zapostavljanju ulaganja u poljoprivredu, u društveni i životni standard stanovništva. Uz neuvažavanje ekonomskih zakonitosti, kretanja na svjetskom tržištu i negiranje tržišnih zakona, planiranje je smatrano vr-hovnim zakonom socijalističkog gospodarstva. S obzirom na činjenicu da su iz inozemstva dolazile javne kritike takvog koncepta gospodarstva, poli-tička vlast je taj model opravdavala pred domaćom javnošću tvrdnjom da je to jedini način izlaza iz agrarne zapuštenosti i ubrzani proces “socijalističke industrijalizacije i elektrifikacije”. Pokazatelji disproporcije između stopa društvenog proizvoda, akumulacije, narodnog dohotka i amortizacije nisu utjecali na promjenu modela etatističkog planskog gospodarstva već su se pojačavali pritisci države usmjereni na mobilizaciju resursa, ali i dalje pu-tem propagande, stavljajući težište na moralni, a ne na materijalni interes, uz obećanje o samoupravnom društvu koje će brzo nastati. Mobilizacij-sko-ideološkim faktorima slavljeno je žrtvovanje i odricanje za “više ciljeve socijalizma”. Svi elementi planskog socijalističkog gospodarstva (raspodjela akumulacije, državno utvrđivanje cijena, prelijevanja dohotka putem plana a ne tržišta, ovisnost bankovnog i financijskog sustava od države itd. ) uči-nili su da je njen kolektivistički karakter orijentiran prema općem interesu, a ne individualnom, čime se ograničava produktivno korištenje ljudskih potencijala, individualne inicijative i poduzimljivosti. Da bi se donekle ublažila kolektivistička orijentacija, Partija je uvela radničke savjete u gos-podarska poduzeća, poduzela izvjesne mjere “modernizacije”, ali su one bile ograničenog karaktera jer su sprovedene u etatističkom konceptu društve-nih odnosa, u trojstvu Partije, države i gospodarstva, koje je i dalje ostajalo veoma jako. Od državno-administrativne kontrole izuzeti su pojedini tržiš-ni mehanizmi tijekom “reformi” početkom 50-ih godina, ali ekonomija nije mogla donijeti veći preokret zbog tržišta koje nije moglo obavljati svoju cjelovitu funkciju jer nije bilo povezano sa svjetskim kretanjima. Dodatna mjera o komunalnom sustavu, iz 1952. godine, također nije mogla donijeti ekonomski oporavak u Bosni i Hercegovini jer su umjesto saveznih okvira,


ZAKLJUČAK

399

ekonomski i gospodarski procesi bili zatvoreni unutar republike u općinske okvire. Jačanje općinskih partijsko-državnih struktura nad poduzećima na njihovim teritorijama dodatno je ograničilo djelovanja tržišnih mehaniza-ma i konkurencije.

Na najviše partijske, državne i gospodarske funkcije poslije oslobođenja došli su vrlo mladi ljudi koji su slijedili socijalistički planski model gospo-darstva, bili ideološki i individualno vezani za njega, kao ideju za koju su se borili tijekom Drugog svjetskog rata, pa je bilo i nemoguće očekivati da će oni za nepunih desetak godina radikalno mijenjati ukupan koncept države koju su stvorili. Osim toga, euforija izlaska iz rata, poistovjećivanje s nosiocima nove “narodne vlasti” učinila ih je izuzetno moćnima, pa su vrlo kompleksnu problematiku poslijeratnog svijeta u svojoj zemlji primjenji-vali kao nastavak revolucije u mirnodopskim uvjetima. Oslanjajući se na reprezentativni kolektivitet (putem narodnih masa, radnog naroda, radnič-ke klase...), a čuvajući pri tome vlastiti ideološko-politički monopol, gušili su individualnost, a time i društvene slobode i individualne inicijative, bez koje društvo ostaje duhovno i materijalno siromašno. Nakon usporedne analize normativnih akata i stvarnih rezultata djelovanja u praksi može se zaključiti da nije bilo raskoraka između njih već da je u potpunosti ostvaren partijski projekt monolitnog etatističkog društva, u svim njegovim obla-stima. Za kratak vremenski period od osam godina bosanskohercegovač-ko društvo doživjelo je potpuni tranzicijski put od predratnog građanskog društva k socijalističkom, prema sovjetskom modelu njegove primjene na izrazito nerazvijenu agrarnu zemlju. Kraj istraživanog razdoblja nagovje-štavao je početak novog, 1953.-1963., također prijelaznog, s drugačijim obilježjima koji su vodili k “zlatnim šezdesetim”.


400

SUMMARY

Social.and.economic.development.of.Bosnia.and.Herzegovina.in.the.1945-1953

The post-war order in Bosnia and Herzegovina was based on the same ideological, political and economic bases as in other parts of Yugoslavia. People’s Republic Bosnia and Herzegovina drew its legitimacy through revolutionary ideology from the federal centres of the party, state and economic power. All the forms of transition from the previous, pre-war socio-political and economic development, the “new authorities” based on the organisation and successful leadership of the liberation struggle, during which the Communist Party of Yugoslavia (KPJ) had seriously prepared from the time of summoning the Anti Fascist Council of People’s Liberation of Yugoslavia (AVNOJ) and the Land’s Anti Fascist Council of People’s Liberation of Bosnia and Herzegovina (ZAVNOBiH). Besides emphasising their own merits in the anti-fascist struggle, KPJ had the grounds for it post-war activity also in referring to the decisions made at these “universally represented assemblies” that they presented as popular will. In the first post-war years a state and economic structure that had been built during he war was further upgraded, particularly on the basis of the decisions of the 2nd Session of AVNOJ and the 2nd Session of ZAVNOBIH that, in the BH case, only reaffirmed that the path that was chosen was the right one. It was particularly in the case of this federal unit that the idea of brotherhood and unity was developed as the example for the future equal and harmonious relations among Yugoslav peoples. It is with certainty that we can conclude that the transition of authority had its roots in the war years.


SUMMARY

401

The political system that was established was a mono-party one, and outside of its institutions it was not possible to articulate any different political interests. Special attention of the regime was focused on different opinion even when they were rational and benevolent. Remnants of disoriented political parties in Bosnia and Herzegovina after the war, particularly in terms of membership, were an easy prey when it comes to preventing their further activity using propaganda means. Everything that was not initiated in the offices of the party leaders was received with utmost intolerance. The procedure was very simple and it related to the disqualification of renowned bourgeois politicians and prevention of their political activity. For tactical reasons, in the first couple of years after the war, some if the traditional institutions were kept, since they had to serve to the “people’s authority” to use their renown in order to achieve social transformation. However, this did not mean that they made it possible for any bourgeois democracy option to develop, but rather to leave a brief impression of civil society. In this period, the Communist Party acted through mass organisations in which it had decisive influence, while the efforts were focused on “merging” all remaining, outdated national, cultural and charity institutions into one “universally popular front”. The government was successful in this and the closing of these institutions was presented publicly as the consequence of the lack of interest in their work.

The key area of action of the “new authorities” was education at all levels; from the efforts to increase literacy to high education. According to the ideas of KPJ, education as a centralised system based on ideology and aimed at ensuring its revolutionary transformation. Education and culture were radically transformed by complete removal of private schools and institutions, creation of a single curricula and syllabi that were based fully on the new ideology, control and supervision of teachers and fast-track education of selected cadres to serve as educators.

With the creation of a “people’s state” the Party tried to create a functional unity in all paths of life. In the periods of crisis, although the word “crisis” was not permitted, organisation changes were introduced, particularly those administrative and territorial ones, followed by the reorganisation of state and administrative apparatus. Thus, with these changes of organisational



402

and technical arrangements and with “modernisation” of regulations created a false impression of social changes, whereas, actually, the social basis of the “people’s state” remained unchanged.

The parallel process of creating “people’s property” marked the economic transition in the country. Although the constitutions (both the federal and the republican ones) guarantied, inter alia, private property, even private initiatives in economy, in practice they both disappeared completely. The state monopoly in the economy of the country was achieved through confiscation, sequestration, expropriation, nationalisation of property and agrarian reform. Very few craft and trading firms remained but they did not have any significance in terms of influencing the realisation of the concept of “socialist industrialisation and electrification”, since they were covered by the economic plan. The transition of ownership from private to the state ownership was carried out with a strong party, so-called agitprop, propaganda and support. “People’s property”, as the guarantee of social power ensured a centralised etatistic concept of planned economy instead of a free market oriented one. Copying the Soviet model of “5-year plans”, the First 5-year Plan of Development of People’s Economy of Yugoslavia and its people’s republics was adopted. The case of the First 5-year Plan for Bosnia and Herzegovina, and great expectations it incited, although it was over-ambitious and set without any realistic economic indicators, then their revisions on several occasions, reflect fully the social relations and controversies and contradictions of Yugoslav and, within it, Bosnian-Herzegovinian society. By blocking import from the socialist countries after the Resolution of Informbiro, import of goods that had been counted with in order to realise the first Plan, the Yugoslav party leadership deluded itself by turning towards internal material and human potentials and resources. Regardless of significant reduction of the “key facilities”, the Plan could not be realised and it marked the beginning of establishment of financial links with the West through loans, aid and other forms of money transactions.

Internally, the party state sought the possible solution in additional motivation of “popular masses” to carry out the Plan. Introduction of workers’ self-management – an initiative was not a grass-root initiative, but was


SUMMARY

403

imposed by the highest party leadership, was an attempt to recruit as much labour force as possible in order to replace the acute lack of mechanisation. Giving the factories to workers to manage them created an impression of their participation in the management of economy. Decentralisation of economy was an attempt, on the other hand, to give the constituent republics the feeling of importance and responsibility for the realisation of the Plan, but also the way to suppress the so-called republican particularisms. De-bureaucratisation had the task of reducing administration and related costs. These reorganisation measures opened up the way for a great administrative job of establishing workers’ councils, which slowed down production processes, since the attention was paid to the abolishment of the existing and establishment of new state administrative organs that were to take over the economic management. In essence, no change was introduced in the method of management, while a false impression was made within a strong etatist structure. The party influence was not reduced either. The Communist Party of Yugoslavia was still protecting the interest of the working class, and, as such, felt competent to interfere with all the social relations, although at the 6th Congress of KPJ/SKJ, in 1952, a decision was made to replace it leading role with that of providing ideological direction. Democratic centralism continue to give to the Party the right to criticise membership at all the lower committee levels, from the “higher fora”, to point at “undemocratic” developments in the society, diversions from the “party line”, etc. Bottom-up criticism was still prohibited. Such the way of changing things only confirmed the domination of the party ideological and political monopoly over the planned realisation of production and public revenues. Therefore, the power of the Party arose from the state property, i.e. from etatism as the key social relationship.

Directing role of the Party in the society determined the policy of economic development based on the “socialist initial accumulation” formula. It was reflected in unrealistic investment, insufficient use of production capacity, cheap labour, lack of mechanisation, construction of the “key facilities of capital development” at the expense of consumer goods, neglect of investment in agriculture, as well as social and living standard of the citizens. Together with disrespect for economic logic, trends at the



404

world market and denial of market rules, the planning was considered the supreme law of socialist economy. Given public criticism of such a concept of economy that was heard in the world, the political authorities justified that model of economy before the public at home as the only way of getting out of agrarian underdevelopment. The indicators of disproportion between the rates of domestic product, accumulation of capital, public revenue and depreciation had no impact on the change of the model of etatist plan-oriented economy. What happened, instead, was the pressure of the state to mobilise resources, although still through propaganda that focused on the moral, rather than material interests. Mobilisation and ideological factors celebrated the sacrifice for the “higher goals of socialism”. All elements of plan-oriented socialist economy - marked by distribution of capital, state-imposed prices, over-spills of revenue through the Plan, and not through market, dependency of banking and financial system from the state, etc. – meant the orientation of its collectivist character towards public interest, and not towards the individual one, thus limiting productive use of human resources, individual initiative and entrepreneurship. In order to mitigate to some extent this collectivist orientation, the Party introduced “worker’s councils” into enterprises, undertook some “modernisation” measures, but they were of limited character since they were implemented in an etatistic concept of social relations, where the trinity of Party-State-Economy remained very strong. Some market mechanisms were free from the state-administrative control during the “reforms” in the beginning of the 50ies, but the county’s economy could not bring about any major change because the market itself was incapable of performing its function fully, given that it was not integrated and it linked to the world market yet. Additional measure, introduced in 1952 in the communal system, could not bring about any economic recovery in Bosnia and Herzegovina, since, instead of federal framework, economic processes were now contained din the municipal ones within the Republic. With the strengthening of municipal party and state structure over enterprises on their territories only restricted additionally the effect of market mechanisms and competition.

After the liberation, the highest party, state and economic positions were occupied by young people who followed the socialist plan-oriented model


SUMMARY

405

of economy, and who were ideologically and individually linked to it, as an idea that they had fought for during WWII. Thus, it was impossible to expect them to change radically in the time span of ten years the overall concept of the state they had fought for in the first place. Relying on a representative collectivity (people, working people, nation, class…), while keeping their own ideological and political monopoly, they have not given space for individuality, social freedoms and individual initiatives, without which society remains both spiritually and materially poor. Comparative analysis of normative acts and real results of such an activity in practice leads to the conclusion that there was no discrepancy between them, but rather that the party project of a monolithic etatistic society in all its segment was fully achieved. In a brief period of time, that is, in ten years, the society of Bosnia and Herzegovina underwent a total transition from the pre-war civil, bourgeois society to a socialist society, based on the Soviet model of application of an extremely backward agrarian and rural country.

Translated by Senada Kreso



407

IZVORI I LITERATURA

Izvori

Arhivski fondovi

Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo:

• Ministrastvo industrije i rudarstva NR BiH, Obična dopisna arhiva 1943.- 1944.-1945.; Rudarsko glavarstvo – Otsjek za nadzor rudarstva 1944./1945.; Opšte odjeljenje 1945-1946.; Obična akta trajne vrijednosti 1945.-1947.

• Ministarstvo komunalnih poslova NR BiH, Opšti spisi 1947.-1950.; Po-vjerljivi spisi 1947.-1952.

• Ministarstvo rada NR BiH, Opšti spisi IV grupa 1946.; Inspekcija rada 1946.; Opšti spisi 1947.

• Ministarstvo prosvjete, Povjerljivi djelovodni protokoli 1945.-1951.

• Savjet za prosvjetu, nauku i kulturu NR BiH, Tematski spisi 1951.-1953.

• Ministarstvo pravosuđa NR BiH, Povjerljivi spisi 1945.-1947.

• Zemaljska uprava narodnih dobara (ZUND), Odluke o konfiskaciji imo-vine 1945.-1946.

• HKD “Napredak” 1945.-1949.

• Fond: PK KPJ za BiH 1945-1948.; fond: CK KP BiH 1948.-1953. (Gra-đa: Organizaciono-instruktorskog odjeljenja, Agitaciono-propagandnog odjeljenja, Kontrolne komisije i Zapisnici sa sjednica različitih partijskih organa).



408

Arhiv Hercegovine, Mostar:

• Fond: Oblasni odbor KPJ Mostar 1949.-1950.

• Fond: Sreski komiteti KP BiH 1945.-1949.

Arhiv Jugoslavije, Beograd:

• Zapisnici sa sjednica Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH 1947-1948.;

• Zapisnici sa sjednica Centralnog komiteta KP BiH 1948-1953.;

• Komisija za ideološki rad 1945-1953.;

• Građa o Bosni i Hercegovini (tzv. vanstranački materijal) 1945-1954.;

• Organizaciono-politički sekretarijat 1945-1951.

Objavljeni.izvori

• ZAVNOBiH, dokumenti 1943-1944., knjiga I., Sarajevo, 1968.

• ZAVNOBiH, dokumenti 1945., knjiga II., Sarajevo, 1968.

• Prvo i Drugo zasjedanje AVNOJ-a, Zagreb, 1963.

• CVIJOVIĆ, Rosa,(ur.), Zapisnici Narodne vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine 1945-1948., Sarajevo, 1985.

• NEŠOVIĆ, Slobodan, PETRANOVIĆ, Branko (ur.), AVNOJ i revolu-cija, Beograd, 1983.

• NEŠOVIĆ, Slobodan (ur), Stvaranje nove Jugoslavije, Beograd, 1981.

• PETRANOVIĆ Branko, ŠTRBAC Čedomir (ur.), Istorija socijalističke Jugoslavije, knj. I. i II, Opšti pregled i dokumenti, Beograd, 1977.

• PETRANOVIĆ, Branko, ZEČEVIĆ, Momčilo (ur.), Jugoslavija 1918-1988., Tematska zbirka dokumenata, Beograd, 1988.

• PETRANOVIĆ, Branko, KONČAR, Ranko, RADONJIĆ Radovan (ur.), Sednice Centralnog komiteta KPJ (1948-1952), Beograd, 1985.


IZVORI I LITERATURA

409

• ĐURETIĆ, Veselin (ur.), Prvi (Osnivački) kongres Komunističke partije Bosne i Hercegovine (1.-5. novembra 1948.), Stenografske bilješke, Sarajevo, 1988.

• Zakon o Petogodišnjem planu razvitka narodne privrede Jugoslavije 1947-1951 i zakoni o petogodišnjim planovima razvitka narodne privrede narod-nih republika Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore, Beograd, 1947.

• Borba za Petogodišnji plan, Četvrto vanredno zasedanje Narodne skupšti-ne FNRJ, Beograd, 1949.

• Ekspozei Milentija Popovića, Borisa Kidriča i Aleksandra Rankovića, Osmo redovno zasedanje Narodne skupštine FNRJ, Beograd, 1949.

• Informativni priručnik o Bosni i Hercegovini, Opšti podaci o političkom, pri-vrednom, kulturnom i prosvjetnom životu, Ured za informacije pri Pred-sjedništvu Vlade NR BiH za 1951. i 1952. godinu, Sarajevo, 1952., 1953.

• Privreda FNRJ u 1952 godini s osvrtom na posleratni razvoj, Ekonomski institut FNRJ, Sarajevo, 1952.

• Privreda FNRJ u 1953 godini. Ekonomski institut FNRJ, Beograd, 1953.

• VUKMANOVIĆ, Svetozar - Tempo, Ekonomski problemi Jugoslavije. Ekspoze u Saveznoj Narodnoj skupštini podnet 27.12.1954. godine, Be-ograd, 1955.

• Šesti kongres KPJ/SKJ, Beograd, 1952.

Statistička.izdanja

• Jugoslavija 1945-1964., Statistički pregled, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1965.

• Materijalni i društveni razvoj SFR Jugoslavije1947-1972., Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1973.

• Statistički godišnjak NR BiH 1945-1953., Zavod za statistiku i evidenciju, Sarajevo, 1954.

• Statistički godišnjak NR BiH 1955., Zavod za statistiku, Sarajevo, 1955.



410

• Radni dokument broj 32., Republički zavod za statistiku, Beograd, 1964.

• Pregled nadleštava, ustanova i preduzeća republikanskog značaja sa stanjem na dan 30.VI.1948., Statistički ured NR BiH, Sarajevo, 1948.

• Samoupravljanje i društveno-ekonomski razvitak Jugoslavije 1950-1970., Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1971.

• Državni budžet Narodne Republike Bosne i Hercegovine za 1951. godinu., Ministarstvo finansija NR BiH, Sarajevo, 1951.

• Jugoslavija 1918-1988., Statistički godišnjak SFRJ, Savezni zavod za sta-tistiku, Beograd, 1989.

Normativni.akti

• Službeni listovi Narodne Republike Bosne i Hercegovine, godišta: I-IX, 1945.-1953., Sarajevo, 1945.-1953.

• Službeni listovi (DFJ) FNRJ, godišta: I-IX, 1945.-1953., Beograd, 1945.-1953.

• Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Beograd, 1946.

• Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1947.

• Propisi o organima državne vlasti u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1946.

• Registar pravnih propisa objavljenih u “Službenom listu” FNRJ 1945-1957., Beograd, 1958.

• Abecedni imenik mjesta i administrativno-teritorijalnih jedinica u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1950.

Tisak

• Oslobođenje, Sarajevo, 1943-1953.

• Odjek, Sarajevo, 1949.

• Pregled - časopis za društvena pitanja, Sarajevo, 1953.


IZVORI I LITERATURA

411

Literatura

• ABAZOVIĆ, D. Mirsad, Kadrovski rat za BiH (1945-1991), Sarajevo, 1999.

• ARNIS, S. Thomas, Encyclopedia of the Cold War, New York, 1994.

• BANAC, Ivo, Sa Staljinom protiv Tita, Zagreb, 1990.

• BANAC, Ivo, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji. Porijeklo, povijest, politika, Zagreb, 1988.

• BEKIĆ, Darko, Jugoslavija u hladnom ratu. Odnosi sa velikim silama, Za-greb, 1988.

• BEROŠ, Marko, Industrija i rudarstvo SR BiH – poslijeratni razvoj, aktu-elni problemi i perspektive, Pregled LXVIII, Sarajevo, oktobar-novembar, 1978.

• BEROŠ, Marko: Ekonomski razvoj, Sarajevo, 1999.

• BILANDŽIĆ, Dušan, Historija Socijalističke Federativne Republike Jugo-slavije. Glavni procesi, Zagreb, 1978.

• BILANDŽIĆ, Dušan, Hrvatska moderna povijest, Zagreb, 1999.

• BOROVČANIN, Drago, Izgradnja bosanskohercegovačke državnosti u uslovima NOR-a, Sarajevo, 1979.

• BOŠKOVIĆ, Mirko, Društveno-politički sistem Jugoslavije, Zagreb, 1963.

• BOŠNJOVIĆ, Ilijas, Preobražaj ekonomske strukture radne snage i stanov-ništva BiH, Sarajevo, 1966.

• BOŠNJOVIĆ, Ilijas, Privreda i stanovništvo Bosne i Hercegovine u među-ratnom razdoblju. Acta historico-ecconomica Iugoslaviae, vol. 7, Sarajevo, 1985.

• BOŠNJOVIĆ, Ilijas, Demografska crna jama. Nova zamka industrijskog društva, Sarajevo, 1990.

• BRKIĆ, Hasan: U matici života, Sarajevo, 1967.

• CUBA Lee, COCKING John, Metodologija izrade naučnog teksta. Kako se piše u društvenim naukama, Banja Luka, 2004.



412

• ČOBELJIĆ, Nikola, Politika i metodi privrednog razvoja Jugoslavije 1947-1956., Beograd, 1959.

• ČULINOVIĆ, Ferdo, Stvaranje nove jugoslavenske države, knj. I. i II., Zagreb, 1959.

• ĆEMERLIĆ, Hamdija, Položaj Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj za-jednici od ZAVNOBiH-a do Ustava SR BiH-a. Prilozi, br. 4., Institut za istoriju, Sarajevo, 1968.

• DEDIJER, Vladimir, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, III. tom, Beograd, 1984.

• Devedeset godina industrijske proizvodnje soli u Tuzli, Tuzla, 1975.

• DIMIĆ, Ljubomir: Agitprop kultura, Beograd, 1988.

• ĐILAS, Aleksa, Osporavana zemlja. Jugoslovenstvo i revolucija, Beograd, 1990.

• ĐORĐEVIĆ, Jovan, Naše državno uređenje, Beograd, 1950.

• DŽAJA, S. Srećko, Politička realnost jugoslavenstva 1918-1991. S poseb-nim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo – Zagreb, 2004.

• Enciklopedija Jugoslavije 2. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982.

• ERIĆ Milivoj, HRELJA Kemal, KOZOMARA Olga, Strukturalna kre-tanja i promjene u bosanskohercegovačkom društvu u posljednjih 50 godina. u: Radnička klasa i KPJ u borbi za socijalizam u Bosni i Hercegovini, ANUBiH, Posebna izdanja knj.XIII., Odjeljenje društvenih nauka, knj. 3., Sarajevo, 1970.

• FILIPOVIĆ, Muhamed: Kritika pojma tranzicije i pitanje njegovih impli-kacija, Pregled, br. 1-2, Sarajevo, 2003.

• FINE V.A. John, DONIA J. Robert, Bosna i Hercegovina: tradicija koju su izdali. Sarajevo, 1995.

• GAĆEŠA, Nikola, Agrarna reforma i kolonizacija u Jugoslaviji 1945-1948., Novi Sad, 1984.

• GERŠKOVIĆ, Leon, Društveno-ekonomsko uređenje Jugoslavije, Beo-grad, 1958.

• GOLDSTEIN, Ivo, Hrvatska povijest, Zagreb, 2003.


IZVORI I LITERATURA

413

• HADŽIAHMETOVIĆ, Azra, Makroekonomija, Sarajevo, 2001.

• HELER, Agnes, Teorija istorije, Beograd, 1984.

• Historiografija o Bosni i Hercegovini 1980.-1998. Prilozi, br. 29., Institut za istoriju, Sarajevo, 2000.

• HOBSBAUM, Eric, Doba extrema. Istorija Kratkog Dvadesetog Veka 1914-1991., Beograd, 2002.

• HORVAT, Branko, Ekonomika brzog razvoja, I. i II. svezak, Sarajevo, 2001.

• HRELJA, Kemal, Kako je živio narod. Bosna i Hercegovina 1918 -1941. Sarajevo, 1994.

• HRELJA Kemal, BRČIĆ Rafael, ŽIVKOVIĆ Nikola, Iskorištavanje i uništavanje prirodnih bogatstava i narodne imovine Bosne i Hercegovine od okupacionih sila 1941-1945. Ekonomski institut Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, 1976.

• HRLE, Smajo, Jugoslovenski federalizam od klasičnog ka samoupravnom. Sarajevo, 1982.

• Hronologija radničkog pokreta i SKJ. Tom III., 1945-1979., Beograd, 1980.

• HUBENY, M., Novi odnosi ekonomskih snaga posle drugog svetskog rata. Beograd, 1952.

• IMAMOVIĆ, Mustafa, Historija države i prava BiH, Sarajevo, 1995.

• IMAMOVIĆ, Mustafa, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1997.

• Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine. knj.II., Sarajevo, 1990.

• Istorijska nauka o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990.-2000., ANUBiH, Posebna izdanja, knj. CXX., Odjeljenje društvenih nauka, knj. 36., Sara-jevo, 2003.

• JOVANOVIĆ, Aleksandar, Društveno-političko uređenje i ustavni sistem SFRJ, Beograd, 1963.

• Jugoslavija v hladni vojni. (zbornik radova), Ljubljana – Toronto, 2004.

• Jugoslovensko-sovjetski sukob 1948. (zbornik radova), Beograd, 1999.



414

• KAMBEROVIĆ, Husnija, Deagrarizacija i urbanizacija u Bosni i Herce-govini poslije Drugog svjetskog rata. u: Urbano biće Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1996.

• KAMBEROVIĆ, Husnija, Osnovna obilježja razvoja društva u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine. ČSP 30 ( 2), Zagreb, 1998.

• KAMBEROVIĆ, Husnija, Prema modernom društvu. Bosna i Hercegovi-na od 1945. do 1953. Godine, Tešanj, 2000.

• KATZ, Vera, Osnovna obilježja socijalne strukture članstva KPJ/SKJ u Bo-sni i Hercegovini 1945/1953. Prilozi 21/22, Institut za istoriju, Sarajevo, 1986.

• KATZ, Vera, Osnovna obilježja nacionalne strukture članstva KPJ/SKJ u Bosni i Hercegovini 1945-1953. Prilozi 24.,Institut za istoriju, Sarajevo, 1988.

• KATZ, Vera, Osnovna obilježja agitprop kulture u Bosni i Hercegovini ( 1945-1948). Prilozi, 28.,Institut za istoriju, Sarajevo, 1999.

• KATZ, Vera, O utjecaju 1945. na urbano biće Bosne i Hercegovine (crtice iz građanskog života). u: Urbano biće Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1996.

• KIDRIČ, Boris, Članci rasprave 1946-1948., Beograd, 1960.

• KOČOVIĆ, Bogoljub, Žrtve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, London, 1985.

• KOKA, Jirgen, O istorijskoj nauci, Beograd, 1994.

• KOLANOVIĆ-KISIĆ, Nada, Vrijeme političke represije “Veliki sudski pro-cesi” u Hrvatskoj 1945-1948., ČSP, 25(1), Zagreb, 1993.

• KOLANOVIĆ-KISIĆ, Nada, Hebrang. Iluzije i otrežnjenja 1899.-1949., Zagreb, 1996.

• KRIŠTO, Jure, Katolička crkva u totalitarizmu 1945.-1990., Zagreb, 1997.

• KRNDIJA, Drago, Industrijalizacija Jugoslavije, Sarajevo, 1961.

• KRŽIŠNIK-BUKIĆ, Vera, Politika KPJ prema agrarnom i seljačkom pita-nju na području Bosanske Krajine 1945-1948. Uvod u problematiku agrara i seljaštva u ranom socijalizmu, Banja Luka, 1988.


IZVORI I LITERATURA

415

• KRŽIŠNIK-BUKIĆ, Vera, Cazinska buna 1950. Sarajevo, 1991. Ljublja-na, 1993.(reprint).

• KRŽIŠNIK-BUKIĆ, Vera, Bosanski identitet, Sarajevo, 1997.

• KRŽIŠNIK-BUKIĆ, Vera, Politika cijena u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji 1945., Istorijski zbornik, Banja Luka, 1986.

• KULJIĆ, Todor, Prevladavanje prošlosti. Uzroci i pravci promene slike isto-rije krajem XX veka, Beograd, 2002.

• LAH, Ivo, Istinski demografski gubici u drugom svjetskom ratu. Statistička revija, Beograd, 1952.

• LAKER, Volter, Istorija Evrope 1945-1992. Beograd, 1999.

• LATIFIĆ, Ibrahim, Jugoslavija 1945-1990.-razvoj privrede i društvenih djelatnosti, Beograd,1997.

• LILLY, S. Carol, Power and Persuasion. Ideology and Rhetoric in Commu-nist Yugoslavia 1944-1953, Oxford, 2001.

• LOPANDIĆ, Dušan, Razmještaj industrije u Bosni i Hercegovini, Pre-gled, br. 11-12., Sarajevo, 1953.

• MALCOLM, Noel, Povijest Bosne- kratki pregled, Sarajevo – Zagreb, 1995.

• MARKOTIĆ, Ante, Stanovništvo Bosne i Hercegovine – osnovne karakte-ristike razvoja naseljenosti i broja stanovnika. Geografski pregled, br. 24., Sarajevo,1980.

• MAROVIĆ, Branislav, Društveno-ekonomski razvoj Crne Gore 1945-1953., Titograd, 1987.

• MATICKA, Marijan, Agrarna reforma i kolonizacija u Hrvatskoj 1945.-1948., Zagreb, 1977.

• Migracije i Bosna i Hercegovina, (zbornik radova), Sarajevo, 1990.

• MILIĆ, Vladimir, Revolucija i socijalna struktura, Beograd, 1978.

• MILIČIĆ, Budimir, Organizaciono-politička izgradnja Socijalističkog sa-veza radnog naroda Bosne i Hercegovine 1945-1963. godine., Prilozi, br. 17., Institut za istoriju, Sarajevo, 1978.

• MITROVIĆ, Andrej, Propitivanje Klio, Beograd, 1996.



416

• MITROVIĆ, Momčilo, Izgubljene iluzije. Prilozi za društvenu istoriju Srbije 1944-1952., Beograd, 1997.

• NIKEZIĆ, Marko, Srpska krhka vertikala, Beograd, 2003.

• OBRADOVIĆ, Marija, “Narodna demokratija” u Jugoslaviji 1945-1952., Beograd, 1995.

• Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, 1-8., Zagreb, 1979.

• PAPIĆ, Augustin, Neki problemi industrije Bosne i Hercegovine, Pregled, br.10., Sarajevo, 1953.

• PEČUJLIĆ, Miroslav, Promene u socijalnoj strukturi Jugoslavije, Beograd, 1963.

• PEJANOVIĆ, Đorđe, Stanovništvo Bosne i Hercegovine, Beograd, 1955.

• PETRANOVIĆ, Branko, Istorija Jugoslavije 1918-1988., knj.III., Beo-grad, 1988.

• PETRANOVĆ, Branko, Političke i pravne prilike za vreme Privremene vlade DFJ, Beograd, 1964.

• PETRANOVIĆ, Branko, Politička i ekonomska osnova narodne vlasti u Jugoslaviji za vreme obnove, Beograd, 1969.

• PEZO, Omer, Vojna istorija Jugoslavije, Beograd, 1983.

• Pravna enciklopedija, Beograd, 1979.

• Privredni sistem i ekonomska politika Jugoslavije (zbornik radova), Beo-grad, 1962.

• RADELIĆ, Zdenko, Hrvatska seljačka stranka 1941.-1950., Zagreb, 1996.

• RADELIĆ, Zdenko, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., Zagreb, 2006.

• RADONJIĆ, Radovan, Sukob KPJ sa Kominformom i društveni razvoj Ju-goslavije (1948-1950), Zagreb, 1975.

• REDŽIĆ, Enver, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontraverza-ma istorijske nauke, Sarajevo, 2002.


IZVORI I LITERATURA

417

• RIBIĆ, Vilim, Koncepcija prvobitne socijalističke akumulacije u Jugoslaviji: razdoblje četrdesetih i pedesetih godina 1945-1954., ČSP, 21(1-3), Zagreb, 1989.

• Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982), Posebna iz-danja ANUBiH, knj. LXV., Odjeljenje društvenih nauka 12., Sarajevo, 1983.

• SMOLJAN, Vlado, Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine III., Mo-star, 1999.

• Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, Separat iz II. izdanja Enci-klopedije Jugoslavije, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983.

• SPARAVALO, Joko, Deagrarizacija – osnov socijalne i prostorne pokret-ljivosti stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu poslije Drugog svjetskog rata, u: Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1990.

• SPEHNJAK, Katarina, Javnost i propaganda: narodna fronta u politici i kulturi Hrvatske 1945-1952., Zagreb, 2002.

• SPEHNJAK, Katarina, Historijska istraživanja komunizma nakon otvara-nja arhiva, ČSP 32 (1), Zagreb, 2000.

• Srbija u modernizacijskim procesima XX veka, (zbornik radova 1.), Beo-grad, 1994.

• Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. Veka. Uloga elita. 3. Beograd, 2003.

• STAJIĆ, Stevan, Industrijalizacija u socijalizmu, Beograd, 1954.

• STEFANOVIĆ, Jovan, Širenje federalizma i njegovo uporedno slablje-nje po sadržaju, Sarajevo, 1954.

• ŠEPIĆ, Dragovan, Vlada Ivana Šubašića, Zagreb, 1983.

• Školstvo u FNR Jugoslaviji od školske 1945-1946. do 1950-51. godine, Sa-vet za nauku i kulturu vlade FNRJ, Beograd, 1952.

• TADIĆ, Ljubo, Staro u novom (osvrt na jedan državni problem), Pregled, br.10., Sarajevo, 1953.

• Tako je stvorena nova Jugoslavija, (zbornik radova ), Beograd, 1963.

• TODOROVA, Marija, Imaginarni Balkan, Beograd, 1999.



418

• VELEBIT, Vladimir, Tajne i zamke Drugog svjetskog rata, Zagreb, 2002.

• VRANICKI, Predrag, Historija marksizma, I-II., Zagreb, 1987.

• ZANINOVIĆ, Mato, Kulturno-prosvjetni rad u NOB-u (1941-1945). Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo 1968.

• ŽERJAVIĆ, Vladimir, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1989.


419

POPIS KRATICA

• a.d. – akcionarsko društvo• ABH – Arhiv Bosne i Hercegovine• AFŽ – Antifašistički front žena• AJ – Arhiv Jugoslavije• ANUBiH – Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine• AOP – Administrativno-operativna rukovodstva• AVNOJ – Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije• CK SK BiH – Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine• CK SKJ – Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije• ČSP – Časopis za suvremenu povijest, Zagreb• ČSR – Čehoslovačka Republika• d.d. – dioničarsko društvo• DDD – decentralizacja, debirokratizacija i demokratizacija• DFJ – Demokratska Federativna Jugoslavija• DIP-ZOD – Državno industrijsko preduzeće za obradu drveta• FBiH – Federalna Bosna i Hercegovina• FNRJ – Federativna Narodna Republika Jugoslavija• GNO – Gradski narodni odbor• HRSS – Hrvatska republikanska seljačka stranka• HSS – Hrvatska seljačka stranka• IB – Informacioni biro• JA – Jugoslavenska armija• JNA – Jugoslavenska narodna armija• k.d. – komanditno društvo• KP BiH – Komunistička partija Bosne i Hercegovine• KPJ – Komunistička partija Jugoslavije• MIR NR BiH – Ministarstvo industrije i rudarstva Narodne Republike Bosne i

Hercegovine• MRA NR BiH – Ministarstvo rada Narodne Republike Bosne i Hercegovine• NDH – Nezavisna Država Hrvatska• NF – Narodni front



420

• NFBiH – Narodna fronta Bosne i Hercegovine• NFJ – Narodni front Jugoslavije• NKOJ – Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije• NO – narodni odbor• NOB – narodnooslobodilačka borba• NOF – narodnooslobodilački front• NOO – narodnooslobodilački odbor• NOP – narodnooslobodilački pokret• NOR – narodnooslobodilački rat• NOV – narodnooslobodilačka vojska• npr. – na primjer• NR – Narodna Republika• NR BiH – Narodna Republika Bosna i Hercegovina• O.N.O. – Okružni narodni odbor• OK – oblasni/okružni komitet• OZN – Odjeljenje za zaštitu naroda• PK KPJ BiH – Pokrajinski komitet Komunističke partije Jugoslavije za Bosnu

i Hercegovinu • POJ – partizanski odredi Jugoslavije• PTT – pošta, telegraf i telefon• s.o.j. – samostalna organizaciona jedinica• SAD – Sjedinjene Američke Države• SFRJ – Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija• SK BiH – Savez komunista Bosne i Hercegovine• SKJ – Savez komunista Jugoslavije• SR BiH – Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina• SRZ – Seljačke radne zadruge• SSSR – Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika• STT - Slobodni Teritorij Trsta• TANJUG – Telegrafska agencija nove Jugoslavije (Službena novinska agencija

SFRJ)• UDB – Uprava državne bezbjednosti• UNRRA – United Nations Relief and Rehabilitation Administration• ur. – urednik/urednici• ZAVNOBiH – Zemaljsko antifašističko vijeće oslobođenja Bosne i Hercegovine

• ZUND – Zemaljska uprava narodnih dobara


421

AAlagić, Milan 251Ančić, 249Arnis, Thomas S. 10Atijas, 248

BBabić, Anto 108, 110, 177Baškarad, 239Benac, Alojz 176Bilandžić, Dušan 14, 21Borovčanin, Drago 81Bošnjović, Ilijas 21Brajković, Bogomir 177Braun, 248Brčić, Rafael 29Brezar, F. 226Brkić, Hasan 80Broz, Josip Tito 80, 82, 93, 104, 129,

130, 164, 170, 178, 268, 269, 270, 274, 275, 276, 277, 345, 348, 351, 352, 353, 368

Butaconi-Venturini, 251

CChurchill, Winston 9

ČČabarabdić, 247Čaldarević, Mladen 173Čolaković, Rodoljub 80, 81, 126, 127,

128, 129, 168, 169

ĆĆopić, Branko 84

DDanon, Oskar 84Davidović, 250Dohah, 250

EErić, Milivoj 34Evangelidisia, Petra 248

FFranjić, 248, 256

GGaković, Nikola 243Gliha, 242Grgurić, Jakov 110, 164, 165Guječ, Pero 250

HHadžibegović, Iljas 7, 176Hadži-Šabanović, 250Hadži-Vuković, 251Handžić, 249Hebrang, Andrija 243, 270Hitler, Adolf 92, 126Hobsbawm, Erich 12Hrelja, Kemal 29, 34, 51, 63Humo, Avdo 80, 84, 109, 110

INDEKS OSOBNIH IMENA



422

Husedžinović, 249

IIbrahimović, 249Iljič, Vladimir Lenjin 352, 353Imamović, Mustafa 79Ivanišević, Mara 251

JJakovljević, 251Jakuš, 248Jamaković, E. 250Jankovac, B. 249Jeftanović, 249Jeftić, Savo 249Jeremić, V. 251Jovanović, Dragoljub 163

KKamberović, Husnija 7, 8, 22, 66, 79,

170, 176Kantardžić, 249Karabegović, Osman 80, 81Kardelj, Edvard 79, 127Kecmanović, Vojislav 110, 125Kidrič, Boris 274, 275Knopfmaher, Roland 234Kočović, Bogoljub 35, 36Koka, Jirgen 12, 21Končar, Ranko 346Koneski, Ignac 88Kosović, J. E. 226Kozomara, Olga 34Krajinović, Vesna 8Krajiška, I. 248Kreso, Senada 405Krndija, Dragomir 203Krstanović, 251Krstulović, Vicko 276Kržišnik-Bukić, Vera 21, 205Kujović, Mina 8Kulenović, Skender 84

LLah, Ivo 36Laker, Volter 9Landa, A. 248Ler, Helena 249Levi, A. 247, 248, 249Lopandić, Dušan 391Lučić, 249Lukić, Ivanka 242

MMaček, Vlatko 126, 177Majer, 248Markotić, Ante 39Mehmedić, 248Merčep, Vladimir 249Mihailović, Dražo 125Mihajlović, 248Mišković, Igor 8Muftić, 249

NNanić, 250Nazečić, Salko 175Nedić, Milan 202Nešović, Slobodan 168

PPapić, Augustin 203, 385Paskolo, M. 249Pavelić, Anto 126Petranović, Branko 14, 21, 129, 168,

346, 349, 368Pijade, Moša 167, 168Popović, Sveto 251Pribičević, 249Pucar, Đuro 109, 110, 112, 129, 164,

203

RRadonjić, Radovan 346Ranković, Aleksandar 169


INDEKS OSOBNIH IMENA

423

Ruše, Aga 248

SSalihagić, R. 250Salom, Silvio 247Sedres, 251Slavinović, 249Snowden, Ethel 9Stakne, Josip 249Stefanović, Jovan 78Stojanović, L. 250Stokić, Nedeljko 249

ŠŠauli, 249Šehić, Zijad 7Šišić, 250Šurkić, 249Šuštarčić, 237

TTadić, Ljubo 389Tandžerić, Dragoje 251

Terzić, Jelena 242Todorović, 250Topić, Huso 251Truman, Harry 10Turčinhodžić, 248

VVelebit, Vladimir 163, 170Visarionovič, Josif Staljin 15, 92, 130,

348Vitković 247Vranicki, Predrag 14Vučković, Vladeta 36

ZZaninović, Mato 54, 55Zečević, Momčilo 349, 368Zinhasović, M. 247Zogović, Radovan 109

ŽŽerjavić, Vladimir 32, 33, 36Živković, Nikola 29, 35


424

AAlipašin Most 248Amerika 129Austrija 24Austro-Ugarska Monarhija 24

BB. Jankovac 249Bakovići 226Balkan 23Banovići 27, 154, 226, 278, 345, 386Banja Luka 21, 25, 28, 111, 113, 114,

131, 132, 135, 136, 137, 143, 144, 152, 154, 204, 205, 226, 228, 239, 247, 248, 249, 251, 257, 258, 301, 305, 391

Beč 24Belgija 216Beograd 9, 12, 14, 19, 23, 24, 36, 52,

74, 80, 81, 130, 144, 168, 177, 180, 184, 185, 226, 227, 228, 233, 234, 249, 264, 266, 268, 270, 275, 276, 278, 294, 344, 346, 357, 368

Bihać 24, 28, 108, 112, 113, 131, 132, 136, 137, 142, 144, 164, 251, 382

Bijeljina 113, 131, 132, 136, 137, 144Bijeljinsko Suho Polje 133Bileća 113Blagaj 28, 226Blažuj 382Bogatići 258

Boka 109Bosanska Dubica 113, 151, 249Bosanska Gradiška 113, 151, 249, 251Bosanska Krajina 21, 107, 113, 115,

116, 198, 199, 205, 222, 229Bosanska Krupa 28, 113, 151, 250, 278Bosanska Posavina 278Bosanski Brod 151, 247, 382, 391Bosanski Kobaš 28Bosanski Novi 27, 113, 151, 249Bosanski Petrovac 83, 113, 151Bosanski Šamac 151, 391Bosanski Štrbci 156Bosna i Hercegovina 7, 8, 9, 11, 12, 13,

15, 17, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 31, 32, 33, 34, 35, 37, 38, 41, 42, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 50, 51, 52, 53, 54, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 66, 67, 71, 72, 75, 76, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 93, 98, 99, 101, 102, 104, 106, 107, 108, 109, 110, 112, 113, 114, 115, 116, 119, 120, 121, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129, 130, 132, 133, 135, 136, 141, 143, 144, 145, 147, 148, 149, 152, 153, 154, 156, 157, 158, 160, 161, 164, 165, 166, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 180, 181, 182, 183, 184, 185, 186, 187, 188, 189, 190, 191, 192, 193, 194, 195, 196, 197, 203, 205, 210, 213, 214, 216, 217, 221, 223, 224, 226,

INDEKS GEOGRAFSKIH POJMOVA



425

227, 228, 229, 233, 234, 235, 246, 251, 252, 260, 272 ,273, 274, 277, 278, 279, 280, 281, 282, 283, 284, 285, 286, 287, 288, 289, 290, 291, 293, 294, 295, 297, 298, 299, 303, 304, 306, 308, 309, 310, 311, 312, 313, 314, 315, 324, 341, 342, 343, 344, 345, 347, 351, 354, 357, 358, 361, 362, 368, 374, 377, 378, 384, 385, 386, 390, 391, 393, 398, 400, 401, 402, 404, 405

Bosna, rijeka 25, 28, 252, 278, 301Božinci 156Božinci Srpski 155Bratunac 28Brčko 25, 27, 113, 131, 132, 136, 137,

144, 249, 251Breza 27, 154, 215, 226, 229, 230, 231,

238, 239Budimpešta 24Bugarska 52Bugojno 27, 110, 113, 142, 151, 226,

248, 252, 256Bukinje 139, 215, 226Busovača 218, 251Bužim 28

CCazin 113Centralna Bosna 198Crna Gora 25, 51, 53, 54, 60, 61, 80,

108, 109, 183, 260, 272, 287, 288, 290, 291, 314, 344, 351

ČČajniče 113, 250Čapljina 113, 151, 226Čehoslovačka 233, 259, 260, 261Čelinac 156Čelinac Donji 156Čelinac Gornji 156Čelinac Muslimanski 156Čelinac Srpski 156ČengićVila 247, 248

Češka 52Čitluk 226

DDalmacija 25, 109, 112, 222Delibašino selo 247Demokratska Federativna Jugoslavija 32,

54, 55, 79, 80, 86, 87, 121, 123, 128, 129, 130,168, 178, 179, 227, 232, 234, 243, 355

Derventa 113, 133, 136, 137, 144, 247, 248

Doboj 25, 112, 113, 136, 137, 144, 382Dolac 154, 228Dolac na Lašvi 258Donji Vakuf 249, 250, 252Drenovac 156Drežnica 299Drina, rijeka 301, 302Drvar 25, 83, 109, 112, 113, 151, 250,

391Duvno 113

E

Engleska 129Europa 9, 13, 127, 161, 269

FFederalna Bosna i Hercegovina 55, 89,

117, 127, 128, 130, 131, 132, 133, 157, 164, 165, 167, 217, 235, 244

Federalna Hrvatska 166Federalna Jugoslavija 121Federalna Republika Bosna i Hercegovina

168Federalna Srbija 165, 166Federativna Jugoslavija 95FNRJ 14, 36, 52, 53, 56, 122, 133, 147,

152, 156, 246, 257, 258, 259, 261, 264, 266, 270, 273, 274, 275, 276, 277, 279, 280, 281, 282, 283, 284, 285, 286, 291, 292, 293, 307, 308,



426

309, 310, 311, 312, 313, 314, 344, 346, 347, 349, 353, 355, 357, 358, 362, 365, 367, 368, 370, 371, 373, 378, 384, 385

Foča 27, 113, 151, 250, 251, 302, 382, 391

Fojnica 113, 147, 154, 250Francuska 52Fulton 9

GGacko 113, 302Gatačko polje 27Glamoč 113, 117, 251Goli otok 16Goražde 151, 382Gornje Podrinje 25Gornji Bešpelj 142Gornji Podgradci 251Gornji Šeher 251Gornji Vakuf 28, 299Gornji Vrbas, rijeka 301Grabska 155Grabska Muslimanska 155Grabska Srpska 155Gračanica 113, 151, 299Gračanica, kod Bugojna 27Gradačac 113, 151Grahovo 112, 113Grčka 52

HHadžići 250Halilovac 299Herceg Novi 109Hercegovina 24, 25, 28, 38, 39, 98,

108, 109, 111, 112, 113, 117, 204, 221, 222, 223, 278, 302, 307, 313

Hrvatska 7, 13, 23, 33, 51, 53, 54, 60, 61, 80, 81, 83, 166, 183, 184, 234, 260, 273, 279, 280, 281, 282, 283, 286, 287, 290, 299, 309, 310, 314, 344

IIlidža 139, 154, 247Ilijaš 226, 250, 382Istočna Bosna 91, 102, 119, 198Istra 37Italija 52

JJablanica 52, 382Jadransko primorje 25Jajce 28, 112, 113, 124, 137, 142, 144,

204, 222, 228, 299, 382, 391Japan 13Japra, rijeka 299Jugoistočna Bosna 28, 299Jugoslavija 9, 10, 12, 14, 15, 17, 19, 25,

26, 27, 29, 31, 32, 33, 35, 36, 37, 42, 44, 46, 51, 52, 53, 54, 57, 73, 74, 76, 78, 79, 80, 81, 83, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 108, 109, 111, 114, 117, 123, 126, 127, 128, 129, 130, 161, 163, 164, 165, 168, 180, 194, 196, 197, 198, 200, 201, 202, 205, 208, 209, 216, 218, 223, 225, 229, 230, 259, 263, 266, 269, 270, 271, 272, 273, 275, 276, 283, 293, 304, 306, 307, 310, 314, 335, 344, 345, 348, 349, 355, 361, 367, 368, 376, 384, 388, 393, 396, 397, 400, 402, 403

KKakanj 154, 226, 230, 231, 235, 239,

240, 242, 302, 345, 382Kalinovik 143Kamengrad 27, 298Kamnik 234Kasapovići 156Kestenovac 156Kiseljak 147, 154Kladanj 113, 302Klek 25Ključ 109, 113, 222Konjic 113, 151, 382



427

Konjuh 28Kosovo 21, 51, 59, 60, 161, 260, 351Kotor 109Kotor Varoš 113Kozara 116Kozarac 251Kraljevina Jugoslavija 23, 109Kreka 27, 215, 226, 258, 278, 344Kreševo 28, 226, 249Kruševo 151Kupres 113

LLički Tiškovac 156Lika 351Livno 25, 109, 112, 113, 151, 222, 226,

258London 9, 35Lukavac 144, 146, 154, 228, 382Lukavac Muslimanski 144, 145

LJLjeskovac 250Lješljani 226Ljubija 28, 154, 226, 229, 239, 258,

278Ljubijski bazen 27Ljubinje 113Ljubljana 21, 205, 388Ljubuški 113

MMaglaj 113, 382Majdan 256Majevac 155Majevica 226, 298Makedonija 21, 51, 53, 54, 60, 61, 80,

161, 183, 260, 273, 274, 286, 287, 290, 291, 314, 344, 351

Makljenovac 155Makljenovac Hrvatski 155

Makljenovac Muslimanski 155Maribor 248Maslovare 226Matarug 299Mediteran 11Metohija 59, 60, 61, 351Mezgraja 298Miljevina, kod Foče 27, 299Mlada, u Hercegovini 302Modriča 154Moskva 127Mostar 8, 25, 113, 131, 132, 135, 136,

137, 143, 144, 154, 215, 226, 228, 229, 240, 241, 247, 248, 251, 258, 278, 301, 302, 305, 382, 391

Mostarsko polje 27, 302Mrkonjić Grad 81, 113, 151Mrković Kolo 250Mušići 226

NNarodna Republika Bosna i Hercegovina

56, 62, 78, 121, 122, 133, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 151, 152, 153, 154, 155, 156, 158, 159, 160, 226, 227, 228, 229, 230, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 241, 242, 243, 244, 245, 246, 252, 256, 257, 258, 259, 260, 261, 273, 274, 278, 279, 280, 281, 282, 283, 284, 285, 286, 287, 288, 289, 290, 291, 292, 293, 294, 295, 296, 306, 307, 315, 316, 317, 318, 319, 320, 321, 322, 323, 324, 325, 326, 327, 328, 329, 330, 331, 332, 333, 334, 354, 355, 356, 357, 358, 359, 360, 361, 362, 364, 367, 368, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 379, 380, 387, 393

Nemila 218, 235, 237Neretva, rijeka 25Neum 25Nevesinje 113New York 9, 10



428

Nezavisna Država Hrvatska 23, 93, 106, 215, 218

Nova Jama 242Novi Šeher 298Novi Travnik 156NR Crna Gora 273, 274, 291, 368NR Hrvatska 152, 156, 273, 274, 368NR Makedonija 152, 273, 274, 291, 368NR Slovenija 152, 273, 274, 368NR Srbija 152, 273, 274, 368

NJNjemačka 233

OOdžak 154Olovo 250, 302Omarska 133Omarsko polje 27Osijek 233Osmansko Carstvo 24Ostrožac 133, 299Ostružnica 250Ozren 226

PPale 249Panonija 11Panonska Bosna 38, 39Panonska nizina 25Pariz 36Peripanonska Bosna 38, 39Petrovo Selo 299Piskavci 133Ploče 344Podgrab Sjetlina 250Podgrmeč 116Podlugovi 230Podunavlje 127Poljska 52Posušje 113, 151, 391Pounje 28

Povrbasje 25Prača, rijeka 297Prijedor 24, 27, 113, 118, 136, 137,

144, 154, 222, 248, 257, 382Prnjavor 28, 113, 118, 151Prozor 113

RRadin 226Rama 382Rasavci 229Raštelica 299Ričica 242Rilić 142Rogatica 113, 151, 226Rusija 9, 10, 14, 129

SSAD 10, 36Sana, rijeka 27, 297, 301Sandžak 351Sanica 204Sanski Most 85, 104, 105, 109, 110,

113, 151, 222Sarajevo 7, 8, 11, 19, 21, 29, 34, 38, 39,

51, 54, 55, 56, 62, 78, 79, 80, 81, 111, 112, 113, 121, 124, 130, 131, 132, 133, 135, 137, 139, 141, 143, 144, 148, 149, 151, 154, 155, 158, 167, 168, 176, 180, 205, 214, 218, 223, 224, 226, 228, 229, 230, 233, 237, 238, 239, 240, 244, 247, 249, 250, 251, 258, 261, 278, 298, 300, 301, 302, 304, 305, 307, 316, 373, 385, 389, 391

Sarajevsko polje 302Sarajevsko-zenička zavala 25Sava, rijeka 302Semizovac 226, 231, 302Seoce 156SFRJ 7, 23, 43, 44, 45, 46, 47, 48, 57,

59, 61, 74, 75, 76, 78, 230Sjeverna Bosna 24, 27, 28, 39Sjeveroistočna Bosna 27



429

Sjeverozapadna Bosna 298Slavinovići 139Slavonija 27Slovenija 13, 51, 52, 53, 54, 60, 61, 80,

163, 183, 260, 273, 279, 280, 281, 283, 287, 290, 310, 311, 314, 315, 344

Sofija 24Sokolac 250Sovjetski Savez 126, 127, 159, 164,

269, 307, 335, 348, 352, 364Spreča, rijeka 301SRBiH 27Srbija 23, 24, 33, 51, 53, 54, 60, 61, 80,

81, 110, 163, 164, 165, 166, 183, 184, 260, 272, 279, 281, 282, 283, 286, 287, 290, 311, 314, 344

Srebrenica 28, 113Srednja Bosna 24, 25, 27, 39Srnica Srpska 146Stanari 27Stavnja, rječica 28Stolac 113, 151Studeni Jadar, rijeka 297Subotica 260, 261Suhača 298Suho Polje 133Sutjeska 151Sutorina 79

ŠŠpionica Srpska 146Štrpci 251Švedska 52

TTeslić 28, 113, 151, 228, 258, 391Tešanj 22, 113Tihaljina 302Tomašica 229Tomislavgrad 113Travnik 109, 112, 113, 131, 132, 136,

137, 144, 217, 218, 228, 251, 258,

299, 391Trebinje 109, 113, 141, 143, 144, 382Trebinjsko polje 302Trebižat 302Turbe 218, 239Tušanj 382Tuzla 25, 28, 111, 113, 131, 132, 133,

135, 136, 137, 139, 144, 154, 226, 231, 248, 249, 251, 301, 305, 391

Tuzlanski bazen 146, 302

UUgljevik 226, 298Una, rijeka 301Unska krajina 24

VVareš 151, 226, 230, 237, 238, 239,

240, 250, 258, 278, 391Vareš Majdan 231, 232, 238, 240Vareški bazen 27Vasin Han 249Velika Kladuša 28, 113, 299Visoko 113, 151, 154, 230, 248, 249,

302, 391Višegrad 113Vitez 218, 249Vlasenica 28, 113Vogošća 154Vojvodina 27, 33, 36, 60, 61, 260Volari, kod Jajca 28Vrbanja, rijeka 27Vučevo 151

ZZagreb 7, 14, 26, 27, 32, 54, 80, 163,

177, 233, 234Zapadna Bosna 25, 304Zavidovići 151, 250, 252, 299Zec, planina 299Zelenika 155Zenica 27, 38, 39, 108, 109, 113, 131,

132, 136, 137, 144, 154, 226,



430

229, 232, 233, 234, 236, 237, 238, 239, 240, 241, 243, 247, 258, 301, 302, 310, 382, 391

Zimija 250Zloselo 155Zvornik 25, 113, 151, 382

ŽŽepče 108, 109, 113, 218, 298Živinice 226, 250, 258


431

BILJEŠKA O AUTORICI

Vera Katz rođena je 30. lipnja 1953. u Sarajevu. Osnovnu školu i gi-mnaziju pohađala je u rodnom gradu. Na Filozofskom fakultetu u Saraje-vu završila je studij povijesti. Od 1978. godine zaposlena je u Institutu za istoriju u Sarajevu, gdje i danas radi kao znanstveni suradnik. Na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu magistrirala je temom Struk-tura partijskog članstva u Bosni i Hercegovini 1945.-1953. u veljači 1986., a doktorirala je temom Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine u tranziciji (1945.-1953.) u travnju 2006. godine. Od 1996. do 2003. godine bila je profesorica povijesti i ravnateljica Opće-realne gimnazije Katolič-kog školskog centra u Sarajevu. Od 2008. je glavna i odgovorna urednica Historijskih traganja – časopisa Instituta za istoriju u Sarajevu.


HISTORIJSKE MONOGRAFIJEKNJIGA 6

Vera KatzDRUŠTVENI I EKONOMSKI RAZVOJBOSNE I HERCEGOVINE 1945. – 1953.

IZDAVAČInstitut za istoriju, Sarajevo

Alipašina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovinawww.iis.unsa.ba

ZA IZDAVAČAprof. dr. Husnija Kamberović

LEKTORVesna Krajinović, prof.

KOREKTORIgor Mišković, prof.

IZRADA REGISTARAIgor Mišković, prof.

PRIJEVOD REZIMEA NA ENGLESKI JEZIKSenada Kreso

DIZAJN I TEHNIČKO UREĐENJETarik Jesenković

ŠTAMPAŠtamparija Fojnica

ZA ŠTAMPARIJUŠehzija Buljina

Sarajevo, 2011.

ISBN 978-9958-649-08-0


Documents

Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945. - 1953