12
Ni{ i Vizantija III 183 Du{an Ra{kovi} STAWE ISTRA@ENOSTI RANOVIZANTIJSKIH UTVR\EWA NA SEVEROZAPADU OBLASTI NAISA Severozapadni deo oblasti Naisa koji je u kasnoanti~kom i ra- novizantijskom periodu bio istovetan sa granicama Mediteranske Dakije, u ovom radu podrazumeva {iri prostor koga mo`emo ok- virno ome|iti podru~jem na kome se sastaju Gorwa kotlina Velike Morave i isto~ni izdanci Kru{eva~ke kotline, pa sve do Velikog Jastrebca i isto~nih padina Kopaonika. Pitawe razgrani~ewa Prve Mezije i Mediteranske Dakije nije ~esta tema istorijske geografije anti~kog perioda, 1 ipak predla`emo severozapadnu grani~nu liniju dveju kasnoanti~kih rimskih provincija, od mesta razgrani~ewa prve Mezije i Mediteranske Dakije, zabele`ene u istorijskim izvorima, u podru~ju Para}ina. Itinerarium Burdigalense jasno navodi da nakon mansio Oromago, sledi Finis Mysiae et Daciae, 2 pa zatim na XII miqa od Horrea Margi, mutatio Sarmatorum. Mansio Oromago je svakako Horrea Margi odnosno ]uprija, a mutatio Sarmatorum arheolo{ka nauka danas sme{ta ju`no od Para}ina, {to zna~i da je grani~na linija tu negde prolazila, mo`da ba{ kao i linija razgrani~ewa Beogradskog i Leskova~kog pa{aluka koja je prolazila izme|u ]uprije i Para}ina, pa tokom Velike Morave do sastavakaJu`ne i Zapadne Morave, a zatim uzvodno Zapadnom Moravom do trsteni~kog tesnaca. Predla`u}i ovakvu grani~nu liniju Prve Mezije i Mediteranske Dakije smatramo da se granice provincije Mediteranske Dakije kod trsteni~kog tesnaca prirodnim zakonito- stima samog prostirawa kru{eva~ke kotline, odvajala od toka Zapadne Morave i prate}i padine @eqina i Go~a i{la ka Kopaoniku na jug. 3 Neki autori grani~nu liniju povla~e u liniji od Para}ina, pa ravno preko Velike Morave, na Juhor, do u Kru{eva~ku kotlinu, {to je naravno jedna od mogu}ih varijanti. 4 1 N. Vuli}, Aurelijanova podela Gorwe Mezije,Glas Srpske Kraqevske Akademije, LXXXII, Drugi razred, 49, Beograd 1910, 1-21. 2 M. Vasić, G. Milošević, Mansio Idimun, Beograd, 2000, 140. 3 V. Stojan~evi}, Unutra{we ure|ewe oslobo|ene Srbije 1804-1813. godine, Istorija srpskog naroda, V/1, 1981, Vojno politi~ka karta Srbije u I ustanku, 56-57. 4 A. Mocsy, Gesselchaft und Romanisation in der romischen Provinz Moesia Superior, Budapest 1970, karta 15.

Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

Ni{ i Vizantija III 183

Du{an Ra{kovi}

STAWE ISTRA@ENOSTI RANOVIZANTIJSKIH UTVR\EWA NA SEVEROZAPADU OBLASTI NAISA

Severozapadni deo oblasti Naisa koji je u kasnoanti~kom i ra-novizantijskom periodu bio istovetan sa granicama Mediteranske Dakije, u ovom radu podrazumeva {iri prostor koga mo`emo ok-virno ome|iti podru~jem na kome se sastaju Gorwa kotlina Velike Morave i isto~ni izdanci Kru{eva~ke kotline, pa sve do Velikog Jastrebca i isto~nih padina Kopaonika. Pitawe razgrani~ewa Prve Mezije i Mediteranske Dakije nije ~esta tema istorijske geografije anti~kog perioda,1 ipak predla`emo severozapadnu grani~nu liniju dveju kasnoanti~kih rimskih provincija, od mesta razgrani~ewa prve Mezije i Mediteranske Dakije, zabele`ene u istorijskim izvorima, u podru~ju Para}ina. Itinerarium Burdigalense jasno navodi da nakon mansio Oromago, sledi Finis Mysiae et Daciae,2 pa zatim na XII miqa od Horrea Margi, mutatio Sarmatorum. Mansio Oromago je svakako Horrea Margi odnosno ]uprija, a mutatio Sarmatorum arheolo{ka nauka danas sme{ta ju`no od Para}ina, {to zna~i da je grani~na linija tu negde prolazila, mo`da ba{ kao i linija razgrani~ewa Beogradskog i Leskova~kog pa{aluka koja je prolazila izme|u ]uprije i Para}ina, pa tokom Velike Morave do “sastavaka” Ju`ne i Zapadne Morave, a zatim uzvodno Zapadnom Moravom do trsteni~kog tesnaca. Predla`u}i ovakvu grani~nu liniju Prve Mezije i Mediteranske Dakije smatramo da se granice provincije Mediteranske Dakije kod trsteni~kog tesnaca prirodnim zakonito-stima samog prostirawa kru{eva~ke kotline, odvajala od toka Zapadne Morave i prate}i padine @eqina i Go~a i{la ka Kopaoniku na jug.3

Neki autori grani~nu liniju povla~e u liniji od Para}ina, pa ravno preko Velike Morave, na Juhor, do u Kru{eva~ku kotlinu, {to je naravno jedna od mogu}ih varijanti.4

1 N. Vuli}, Aurelijanova podela Gorwe Mezije,Glas Srpske Kraqevske

Akademije, LXXXII, Drugi razred, 49, Beograd 1910, 1-21.2 M. Vasić, G. Milošević, Mansio Idimun, Beograd, 2000, 140.3 V. Stojan~evi}, Unutra{we ure|ewe oslobo|ene Srbije 1804-1813. godine,

Istorija srpskog naroda, V/1, 1981, Vojno politi~ka karta Srbije u I ustanku, 56-57.

4 A. Mocsy, Gesselchaft und Romanisation in der romischen Provinz Moesia Superior, Budapest 1970, karta 15.

Page 2: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

184 Du{an Ra{kovi}

Postoji i mi{qewe da bi granica Mediteranske Da-kije i{la sredwovekovnim ra-zgrani~ewem `upe Zagrlata i `upe Rasina, preko \uniskih visova.5 Me|utim oslawaju}i se na najzna~ajniji izvor VI veka De aedificiis Prokopija iz Cezareje, smatramo da je zbog velikog broja od vi{e od 20 ob-novqenih ili novopodignutih utvr|ewa u okru`ewu prostora, kome je osovina kratak potez od ju`ne granice Prve Mezije do Presidijum Dasmini, pro-stor Naisa na severu morao zahvatati ne{to {iru povr{i-nu.6 Tako|e u tom slu~aju Dar- danija zahvata podru~je kru-{eva~ke kotline, {to bi tu provinciju pomerilo nepri-rodno, suvi{e duboko na se-ver. Svakako da na desetak kilometara anti~kog druma, od granice do Presidijum Da-sminija, nije moglo biti 20 utvr|ewa, ve} je re~ o utvr-|ewima rasutim na {irokom prostoru severnih i severoza-padnih delova Mediteranske Dakije. Dosada{wa istra`i-vawa Narodnog muzeja Kru-{evac na ovom prostoru usta-novila su postojawe ve}eg

broja utvr|ewa koje mo`emo datovati u kasnoanti~ki i ranovizantijski period.7

Posledice ratnih de{avawa III i IV veka, kako na granicama carstva tako i u unutra{wosti Gorwe Mezije, svakako su izazvala nesigurnost u mawim neza{ti}enim naseqima Pomoravqa. Nesigurnost `ivota dosegla je kulminaciju u vremenu koje u evropskoj istoriji nazivamo vreme “Seobe naroda”. Ugro`enost naseqa u dolini Pomoravqa iza-zvala je pomerawe celokupnog `ivota na brdske, strate{ki zanimqive i lako brawene polo`aje. Ve}e gra|evinske aktivnosti rimske dr`ave

Karta 1 Polo`aj anti~kih naseqa i ra-novizantijskih utvr|ewa u zoni severo-

zapadne granice oblasti Naisa Map 1 Position of antique settlements and Early Byzantine fortifications in the zone of the north-

west border of the Nais region

5 Gamzigrad kasnoanti~ki carski dvorac, Beograd 1983, sl. 6.6 Prokopijeva kastela prema, P. Petrovi}, Ni{ u anti~ko doba, Beograd 1999, 120-123. 7 D. Ra{kovi}, Ranovizantijski arheolo{ki lokaliteti i komunikacije

u {irem kru{eva~kom okru`ju, Tre}a jugoslovenska konferencija vizantologa, Kru{evac 2000, 40-54.

Page 3: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

Ni{ i Vizantija III 185

na balkanskim prostorima po~iwu jo{ od prve polo-vine IV veka,8 da bi izgradwa kulminirala u vreme gradwe Justinijanovih kastela o ko-jima govori Prokopije. Tako kastrum postaje osnovni tip naseqa. Za formirawe novih utvr|enih naseqa logi~no se uglavnom biraju polo`aji na kojima su se nalazila sada ve} davno napu{tena prais-torijska utvr|ewa starijeg i mla|eg gvozdenog doba. Najboqe to potvr|uju nalazi keramike gvozdenog doba sa ranovizantijskog lokaliteta Ukosa u Grad Stala}u9 ili metalni predmeti iz kasno-latenskog perioda prona|e- ni na lokalitetima Ve-liki Vetren na vrhu Ju-hora10 i lokalitetu ^ukar u selu Boqevac na Velikom Jastrepcu, pored Ribarske bawe, koji tako|e imaju kasnoanti~ku-ranovizanti-jsku fazu `ivota. Sa loka-liteta ^ukar kod Ribarske bawe izdvajamo nalaze: cele sa~uvane kasnolatenske mamuze, dimenzije 5,7 x 2,3 cm (Tabla I, 1); zatim lo{e o~uvan mawi fragmenat bronza-nog suda u vidu simpuluma, ra|enog od tankog lima. Obod recipijenta sa~uvan je u tragovima. Dimenzije 4,6 x 2,0 cm (Tabla I, 2) i deo gvozde-nog no`a s ukrasom u vidu voluta, dimenzija 10,8 x 2,1 cm (Tabla I, 3). Pored vi{e metalnih predmeta uglavnom za svakodnevnu upotrebu prona|en je i rimski republikanski denar datovan u 101. godinu, ~ije datovawe apsolutno odgovora datovawu ostalih prona|enih predmeta na ovom lokalitetu.11 Takvo datovawe odgovara vremenu s kraja II veka i I veka pre Hrista kada je rimska ekspanzija definitivno dosegla unutra{wost Balkana.12 Polo`aj ^ukar u selu Boqevac kod Ribarske

Karta 2 Polo`aj ranovizantijskog-rano-sredwovekovnog utvr|ewa Gradac u selu

\erekare Map 2 Position of the Early-Byzantine – Early-

Medieval fortification Gradac in the village Djerekare

8 A. Cedilnik, Ilirik od Konstantina Velikog do Teodozija Velikog, Ljubljana 2004, 43. 9 O. Vukadin, Utvr|ewe Ukosa (Ku}i{te), Ra{ka ba{tina, 3, Kraqevo

1988, 281-282.10 M. Stoji}, Veliki Vetren, Beograd 2003.11 Nalaz arheolo{kog materijala sa lokaliteta ^ukara u Boqevcu, bi}e

publikovan u zasebnoj pubilikaciji o praistoriji u kru{eva~kom kraju, u saradwi Arheolo{kog instituta i Narodnog muzeja Kru{evac.

12 N. Vuli} Ratovi rimski u dana{woj Srbiji do 29. god. pre Hrista, Glas Srpske Kraqevske Akademije, LXXXII, Drugi razred, 49, Beograd 1910, 78-100.

Page 4: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

186 Du{an Ra{kovi}

bawe i pored nedostatka sis-tematskih arheolo{kih isko-pavawa, treba da je klasi~an primer keltskog opiduma koji je bio ne samo utvr|ewe, ve} i naseqe u pravom smislu re~i. Na to nas upu}uju nala-zi kao {to su makaze, dr{ke kotli}a, simpulum, pojasna kop~a, fibula, brija~, dakle sve ono {to je potrebno u svakodnevnom `ivotu jednog naseqa, koje nije samo vojno utvr|ewe.

Nakon definitivnog po- korewa centralnih balkan-skih prostora utvr|ewa gvo-zdenog doba gube ulogu koja im je bila namewena nekoliko vekova i ona se napu{taju. Mirno vreme donosi procvat naseqima u dolinama na tra-sama najva`nijih komunika-cija. Me|utim zbivawa iz sredine III veka nagove{tavaju

da je miru na Balkanu do{ao kraj. Stara utvr|ewa postaju ponovo ak-tualna i ona }e u slede}im vekovima povratiti sav zna~aj koji su imali u zadwim vekovima pre hristove ere.

Ove trvr|ave tokom IV veka imaju odlu~uju}u ulogu u o~uvawu anti~kog na~ina `ivota.

Nalazi iz ranovizantijskog-ranosredwovekovnog perioda

Kada je re~ o stawu istra`enosti ranovizantijskih utvr|ewa u podru~ju na severozapadu oblasti Naisa, tada moramo po~eti sa ~iwe-nicom o nedostatku arheolo{kih iskopavawa i sva na{a saznawa o ovim arheolo{kim nalazi{tima temeqimo na osnovu ~estih rekog-noscirawa i slu~ajnih nalaza koji putem poklona od strane me{tana dolaze u Narodni muzej Kru{evac. Nekoliko arheolo{kih sondi ot-voreno je na lokalitetima utvr|ewa kao {to su Gradi{te na Gobeqi kod Brusa,13 Gradac u selu Ri|ev{tica,14 Ukosa u selu Grad Stala},15 ^ukar

Table 1.

13 V. Bogosavqevi}-Petrovi}, D. Ra{kovi}, Ranovizantijsko utvr|ewe na

brdu Gobeqa kod Brusa, Saop{tewa, XXXII/2000-XXXIII/2001, Beograd 2002, 99-121.

14 D. Ra{kovi}, N. Beri}, Rezultati rekognoscirawa anti~kih i sredwove-kovnih arheolo{kih nalazi{ta na podru~ju Trstenika i susednih krajeva, Glasnik Srpskog arheolo{kog dru{tva, 18, Beograd 2002, 148-149.

15 O. Vukadin, Utvr|ewe Ukosa (Ku}i{te), Ra{ka ba{tina, 3, Kraqevo 1988, 281-282.

Page 5: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

Ni{ i Vizantija III 187

u selu Boqevac kod Ribarske bawe, dok je putem rekognoscirawa i do-bijawem slu~ajnih nalaza u Narodni muzej Kru{evac dospeo materijal sa lokaliteta Ukosa u Grad Stala}u, Gradac u Plo~niku, Gradi{te u Praskov~u, Gradac kod sv. Petke u selu Byci, Gradac u Petini, Gradac u \erekaru.

Nalazi keramike, ukrasnih predmeta, uglavnom tipi~nih ranovi-zantijskih fibula, kowske opreme, oru`ja, brojnih gvozdenih alatki, ostataka razvijenog zanatstva, mo`da i rudarstva, svedo~e bogat i in-tenzivan `ivot unutar razru{enih i danas zaboravqenih zidina ovih misti~nih planinskih tvr|ava, u severozapadnom delu oblasti ranovi-zantijskog Ni{a. Repertoar nalaza upu}uje na zakqu~ak da je u osnovi opstanak obezbe|ivala izrazito autarhi~na privreda. Poqoprivreda i sto~arstvo su naravno bili osnovica opstanka. Svedo~e to brojni nalazi poqoprivrednog oru|a, kao i zvona-klepetu{a dela sto~arskog pribora. Nalazi raznovrsnih metalnih alatki govore o razvijenom za-natstvu unutar svih utvr|ewa bilo da se radi o stolarskom, ko`arskom, kova~kom zanatstvu. Velike koli~ine komada zgure koji se nalaze po padinama utvr|ewa upu}uju u najmawu ruku na velike kova~ke radioni-ce, ako nije bilo re~i o nekakvoj vrsti metalurgije.

Kada sagledamo lokalitete na kojima se utvr|ewa nalaze, mo`emo poku{ati definisati dve vrste polo`aja gde se ranovizantijska utvr|ena naseqa podi`u. U jednom slu~aju biraju se prirodno za{ti}ena mesta sa kojih je mogu}a lak{a organizacija odbrane i odli~an pregled okoline, ili u drugom slu~aju o utvr|enim naseqima na nepristupa~nim loka-litetima koja uvu~ena u uska brdska korita potoka nemaju dobar pregled okoline i ~ija je strate{ka komponenta sadr`ana upravo u tome {to su sklowena od najva`nijih dolina i pravaca.16 Nesigurnost izaziva stagnaciju putne privrede i trgovine u unutra{wosti Balkana, tako da sme{taj naseqa na va`nim komunikacijama u ranovizantijskom perio-du i periodu ranog sredweg veka vi{e nije bila nikakva prednost.

Linije perimetra bedema kod svih utvr|ewa logi~no prate konfi-guraciju terena tako da svako od ovih utvr|ewa ima jedinstvenu osnovu ovisno o obliku uzvi{ewa na kojima se naseqa nalaze. [to se ti~e na-laza materijalne kulture, koji poti~u sa ovih utvr|ewa karakteristi~ni nalazi najrelevantniji za datovawe su tipi~ne ranovizantijske fibule sa posuvra}enom stopom, gvozdene lu~ne fibule, ranovizantijski no-vac. Na osnovu fibula prona|enih na lokalitetima ranovizantijskih utvr|ewa, a koje se nalaze u fundusu Narodnog muzeja Kru{evac, lako mo`emo ponoviti tvrdwu o `ivotu ovih naseqa u VI veku. Ista}i }emo gvozdenu fibulu sa posuvra}enom stopom du`ine 7,8 cm, {irine 0,6 cm, prona|enu na lokalitetu Ukosa u Grad Stala}u. Fibuli nedostaju osovina i igla, karakteristi~na je za VI vek (Tabla II, 1).17 Zatim mawu gvozdenu fibulu, tipa sa posuvra}enom stopom, sa delimi~no o~uvanom

16 Podela na dva karakteristi~na oblika ranovizantijskih utvr|ewa po

uzoru na: I. Mikul~i}, Kasnoanti~ka utvr|enja u SR Makedoniji-poku{aj kvalifikacije-, Odbrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije, Novi Sad, 1986, 101-123.

17 Q. Trbuhovi}, Fibule sa posuvra}enom nogom iz zbirke Narodnog muzeja Kru{evac, Zbornik Narodnog muzeja, XI-1, Beograd 1983, 91-98.

Page 6: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

188 Du{an Ra{kovi}

iglom i delimi~no o~uvanom pro{irenom sto-pom, du`ine 4,7 cm, {irine 2,1 cm, tako|e karakteristi~nom za VI vek (Tabla II, 2).18 Pa`wu izaziva tipi~na langobardska “S” fibula, du`ine 3 cm, {irine 2,1 cm, prona|ena na parceli T. Toma{evi}a, tako|e na lokalitetu Ukosa u Grad Stala}u (Tabla II, 3).19 Najjednostavnije je re}i da je to jo{ jedan dokaz prisustva Germana ili germanskih najamnika u unutra{wosti iza duna-vskog limesa. Sama fibula kao ~est nalaz nakita iz grobova langobardskih `ena,20 najverovatnije je do{la na mesto stava Ju`ne i Zapadne Morave posredstvom Isto~nih Gota ~ija je prisutnost u ovom delu Pomoravqa nesumqiva.21

Pomenu}emo i bronzanu fibulu sa posu-vra}enom nogom prona|ene na lokalitetu Gradac u Petini, tako|e tipi~ne za VI vek. Re~ je o delimi~no sa~uvanoj fibuli livenoj u bronzi, bez igle (Tabla II, 4).

Sagledavaju}i arheolo{ke lokalitete koji su tema ovog ~lanka vidimo da je repertoar arheolo{kih nalaza uobi~ajen za arheolo{ka nalazi{ta IV do VI veka, bilo da je re~ o utvr-|ewima na jugu Srbije u Toplici i Pustoj Reci

ili na podru~ju Zapadne Srbije, ili na podru~ju u okolini ^a~ka. Tako|e mo`emo konstatovati da se i sitni nalazi prona|eni tokom arheolo{kih iskopavawa Cari~inog grada uklapaju u sliku nalaza prona|enih na ranovizantijskim utvr|ewima u okru`ju Kru{evca.

Utvr|ewa VI veka su bila sasvim sigurno i centri hristijanizacije {to kao tvrdwu izvla~imo ne samo zbog op{te poznate ~iwenice da je hri{}anstvo bilo temeq nastanka i opstanka vizantijske dr`ave, nego {to se u neposrednoj blizini utvr|ewa po pravilu nalaze crkvi{ta na kojima narod i danas podi`e svoje bogomoqe. Takav je slu~aj sa crkvom Sv. Ogwene Marije pored Graca u Ri|ev{tici, Sv. Nikole pored Gradi{ta u Puhovcu, crkve “Vidova~a” pored Gradi{ta u Dupcima, Sv. Petke pored Graca u Bucima, Sv. Arhan|ela pored Graca u Petini, Sv. Jovana pored Gradi{ta u Porodinu, Sv. Jovana pored Gradi{ta u Vr}enovici, Sv. Nestora pored Graca u Vitkovcu, Sv. Romana pored Gradi{ta u Praskov~u. Me|utim jedino su istra`ivawa lokaliteta Dub

18 A. Haralambieva, G. Atanasov, Fibuli ot V-VI v. v {umenskiw muzej,

Izvvestiw na Narodniw muzej Varna 27 (42), 1991, 53, tabl. VI, 6 i 8.19 O lokalitetima u okru`ewu doweg toka Ju`ne Morave, pa i o loka-

litetu Ukosa u Grad Stala}u detaqnije u radu: M. \or|evi}, D. Ra{kovi}, Nalazi{ta i nalazi rimskog perioda na dowem toku Ju`ne Morave, Saop{tewa, XXXV-XXXVI/2004, u {tampi.

20 W. Menghin, Die Langobarden, Geschihte und Archaeologie, Das Reich an der Donau, Stuttgart 1985, 21-75, Abb. 53, 59, 62, 89.

21 N. Ze~evi}, Vizantija i Goti na Balkanu u IV i V veku, Beograd 2002.

Table 2.

Page 7: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

Ni{ i Vizantija III 189

kod Gradi{ta u Qubincima, na osnovu kamene plastike prona|ene na lokalite-tu, pokazala da je re~ o ranohri{}anskom objektu iz VI veka. Prilog spoznaji o razv-ijenom hri{}anstvu u ovom kraju u VI veku je ranohri{}anski objekat istra`en vi-soko na Kopaoniku na lokalitetu Nebeske stolice.22

U prvoj polovini VII veka dolazi do potpunog sloma vizantijske vlasti na podru~ju unutra{wosti Balkanskog polu-ostrva. @ivot na ovim utvr|ewima se gasi. Ipak neki nalazi govore da je na-mena koju su stanovnici ovog dela Srbije namenili utvr|ewima u IV do VII veka bila potrebna i u kasnijem vremenu. Nalazi delova kowani~ke opreme sa lokaliteta Gradac u selu \erekari upu}uju na dato-vawe u IX-X vek. Re~ je o predmetima iz repertoara kowani~ke i kowske opreme, nalazu gvozdenih kowskih `vala du`ine 21,9 cm, {irine pre~aga 13,5 i 13,9 cm (Tabla III, 1) masivnije gvozdene kop~e koja bi tako|e mogla biti deo kowske opreme du`ine 4,9 cm, {irine 4,4 cm (Tabla III, 2) Najzanimqiviji je nalaz para mamuza, paralelnih krakova, polukru`nog pre-seka, krakovi mamuza se na gorwem delu polukru`no spajaju. Na mestu spoja je za-debqawe na koje je usa|en trn. Ve}a mamuza je du`ine 15,7 cm, od ~ega na trn otpada 2,2 cm, {irina izme|u krakova 9,6 cm (Tabla III, 3). Druga ne{to mawa mamuza je du`ine 13,9 cm, od ~ega na trn otpada 1,5 cm, {irina izme|u krakova 8,3 cm (Tabla III, 4). Ovakve mamuze su deo uobi~ajenog inventara grobova IX veka na podru~ju Ju`ne Hrvatske23 i Hercegovine24 i tamo se tuma~e kao frana~ki uticaj.

Nalazi iz tog perioda na jednom lokalitetu u Srbiji dozvoqa-va slobodu da se prisetimo ratnih de{avawa IX veka, odnosno borbi za prevlast Srba, Bugara, Vizantije i frana~kih saveznika, na seve-ru Balkanskog poluostrva, koja nisu mimoi{la ni Centralnu Srbiju.

22 G. To{i}, Arheolo{ka istra`ivawa isto~nih padina Kopaonika,

Konferencija S planinom u novi vek, Kopaonik 2002, 96-105.23 A. Milošević, Novi srednjovekovni grobni nalazi iz Cetinske krajine, Cetinska krajina

od praistorije do dolaska Turaka, Split 1984, 188; D. Jelovina, Ma~evi ostruge karolinškog obilježja u Muzeju Hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 1986, 34-35.

24 Z. Vinski, Marginalije uz izbor karolin{kog oru`ja u jugoisto~noj Evropi, Starohrvatska prosvjeta, Serija III, svezak 15, 69-77; B. M. Vrdoljak, Starokr{}anska bazilika i ranosrednjo-vjekovna nekropola na Re{etearici kod Livna, Starohrvatska prosvjeta, Serija III, svezak 18, 154-156.

Table 3.

Page 8: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

190 Du{an Ra{kovi}

Poznata su de{avawa s po~etka IX veka u kojima su aktivnu ulogu igra-li balkanski Sloveni. Da se kratko prisetimo. Na dr`avnom sabo-ru u Heristalu 818. godine Ludoviku Pobo`nom vernost su izrazili Bodri}i, Timo~ani i Guduskani, na ~elu s wihovim vo|om Bornom, koji su se odmetnuli ispod bugarske vlasti. Dobro je poznata ~iweni-ca da se Qudevit upravnik Dowe Panonije u isto vreme odmetnuo od frana~ke vlasti i da se zbog toga sukobio sa frana~kim eksponenti-ma. Nakon poraza Qudevit je pobegao Srbima koje je na kraju prevario ubiv{i wihovog vo|u. Wega ubija Bornin ujak, o ~emu je obave{ten i sam car Ludovik. Ve}ina ovih istorijskih doga|awa odvija se na tlu Srbije, tako da nije iznena|ewe arheolo{ki nalaz, prona|en na jed-nom mo}nom dominantnom utvr|ewu na isto~nim padinama Kopaonika, kojega interpretiramo kao frana~ki uticaj. Naime Timo~ane, {to samo ime govori, ve`emo za reku Timok, wihovi susedi Guduskani, su, kako neka istra`ivawa govore Ku~ani, dok su Bodri}i `iveli u Daciji, onoj koja se naslawala na reku Dunav.25

Tragovi `ivota na ranovizantijskim utvr|ewima u periodu razvijenog sredweg veka

Nalazi sa lokaliteta Gradac kod Svete Petke u ataru selu Buci i Gradi{te u selu Praskov~e, iznad manastira Sv. Romana, svedo~e da je strate{ka uloga polo`aja na kojima su sme{tena ranovizantijska utvr|ewa bila od zna~aja do kraja sredweg veka. Nalaz mawe mamuze sa to~ki}em sa Velikog Gradi{ta u Petini du`ine 13,4 cm, od ~ega na trn otpada 2,8 cm, {irine izme|u krakova od 6,3 cm do 5,2 cm datuje se u XIII-XIV vek (Tabla IV, 1).26 Ovom nalazu odgovaraju i gvozdeni okovi potpetica na ~izmama, karakteristi~ni za isti period sredweg veka. Jedna du`ine 7,8 cm, {irine me|u krakovima 7,2 cm, {irine kraka 1,7 cm (Tabla IV, 2) i druga du`ine 7,3 cm, {irine me|u krakovima 7,1 cm, {irine kraka 1,0 cm (Tabla IV, 3).

To je vreme pada Lazareve Srbije pod Turke i Gradac kod Sv. Petke u Bucima, zbog svog dominantnog polo`aja i mogy}nosti vizualne kon-trole ~itave Kru{eva~ke kotline, logi~no je mogao igrati va`nu ulogu u sukobima koji su Srbiju i kru{eva~ki kraj optere}ivale kroz ceo XV vek. Za vreme sukoba bra}e Stevana i Vuka Lazarevi}a, kada se Srbija deli na dvoje, Kru{evac je privremeno, 1409-10. godine, bio glavno sedi{te Vukove polovine. Prva turska razarawa Kru{evac je do`iveo 1413. godine kad je princ Musa pretedent na sultanski presto razbio Despota Stevana kod Vrbnice nedaleko od Kru{evca. U Kru{evcu je u leto iste 1413. godine zborno mesto za veliku despotovu vojsku u kojoj su bile i ~ete Sandaqa Hrani}a, ma|arski odredi i vojska turskog prete-denta Muhameda, koji je zahvaquju}i tom savezu i postao sultan. Nakon

25 I. Lu~i}, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, Zagreb, 1986, XV poglavlje, komentar

uz napomenu 27.26 D. Nikoli}, Tipolo{ki razvoj mamuze od XIV veka sa osvrtom na zbirku mamuza u

Vojnom muzeju JNA, Vesnik Vojnog muzeja JNA, 3, Beograd, 1956, 70-73.

Page 9: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

Ni{ i Vizantija III 191

smrti Despota Stevana 1427. godine Turci hara-ju kru{eva~ku okolinu i zauzimaju sam grad. Od tridesetih godina XV veka kru{eva~ki kraj haraju i ma|arski odre-di. Letopisac pomiwe da su Ugri krenuv{i iz Beograda popalili tur-ske la|e kod Kru{evca, a potpuno je spaqen i sam Kru{evac. Kraq Sigismund je pohvalio bana Frawa Talovca kad je krenuo da “po-pali i uni{ti grad Kru{evac”, a poznata su i dva upada Janka Huwadija do Kru{evca 1443. godine i 1448. go-dine, kada je Huwadi preko Jankove klisure krenuo na Kosovo poqe.27 Svi ti doga|aji verovatno su revitalizovali strate{ke polo`aje na Jastrepcu kao {to je to Gradac kod Sv. Petke u ataru sela Buci. Dakle za odbranu i vojne operacije nisu slu`ile samo u istorijskim izvo-rima dobro poznata utvr|ewa, kao {to su Lazarev grad u Kru{evcu, Stala}, Bovan, Koznik, ili poznata, ali bezimena, utvr|ewa Jerinin grad u Trubarevu ili Jerinin grad u Grabovcu, ve} i polo`aji koji su do sada li~ili na neugledne lokalitete kasnoanti~kih pribe`i{ta.28

Slede}i, prema repertoaru nalaza, takav sli~an lokalitet nalazi se na polo`aju Gradi{te u selu Praskov~e. Ovo arheolo{ko nalazi{te otkriveno je kao utvr|ewe iz perioda starijeg gvozdenog doba,29 me|utim sa podru~ja ovog utvr|ewa poti~u i nalazi koje mo`emo {iroko dato-vati u period srpski-ugarsko-turskih ratova. Ovde na severnom delu utvr|ewa upravo u praistorijskom odbrambenom rovu koji je delio su-sedno brdo od samog Gradi{ta, zahvaquju}i delovawu sezonskih buji-ca tokom velikih ki{a voda je izlokala niz predmeta koje datujemo u razvijeni sredwi vek. ^ini se da se ovde upravo u praistorijskom rovu nalazio objekat koga svedo~e vi{e komada istrulelog drveta. Me|u ostalim nalazima izdvajaju se bronzana pojasna kop~a, mamuza, uzengija, gvozdeni kqu~evi, dva kopqa. Sa~uvana je samo polovina mamuze koja ima lu~no izvijeno telo, du`ine 13,6 cm od ~ega na rascepqen nosa~ zvezdastog trna otpada 3,4 cm (Tabla V, 1). Uzengija je visine 17, 5 cm.

27 V. ]orovi}, Pro{lost Kru{evca, Bratstvo 27, 1933, 92-101.28 M. Popovi}, Utvr|enja Moravske Srbije, Sveti knez Lazar, Spomenica o {estoj godi{njici

Kosovskog boja, 1389-1989, Beograd 1989, 71-87.29 G. ^a|enovi} i M. Trifunovi}, Praskov~e-Gradi{te-naseqe iz metal-

nog doba, Glasnik Srpskog arheolo{kog dru{tva, 18, Beograd 2002, 263-269.

Table 4.

Page 10: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

192 Du{an Ra{kovi}

Le`i{te za stopalo je ovalno sa jednom pre~agom po sredini. Iskovano je tako da je nazubqeno i sa strane ukra{eno sa tri zrakaste trake. Na vrhu je luk uzengije probijen za umetawe okrugle alke koja je du`ine 5,1 cm, a slu`i za ka~ewe na kai{ (Tabla V, 2). Od dva gvozdena kqu~a, mawi kqu~ je sa punom dr{kom i telom izvede-nim paralelnim identi~nim zupcima i urezima, sa obe strene radnog dela kqu~a, du`ine 5,6 cm, {irine 2,1 cm (Tabla V, 3), ve}i kqu~ ima dr{ku sa okruglom alkom i samo telo kqu~a izvedeno je sa zupcima i urezima, du`ine 10,7 cm {iri-na 4,2 cm (Tabla V, 4). Ovakvi kqu~evi se datuju u sredwi vek, najkonkretnije u XIV-XV stole}e. Nalazimo ih i na loka-litetima uzvodno Ju`nom Moravom, ne-daleko od Gradi{ta u Praskov~u. Najpre u Braqini, a zatim i u sredwovekovnom Stala}u.30

Nalazi upu}uju da je ovde najvero-vatnije bila stacionirana jedna mawa vojna jedinica koja je osmatrala ili ~uva-la severozapadni deo Aleksina~ke kotli-ne. Gradi{te ima izuzetan strate{ki polo`aj i punu kontrolu prelaza preko Ju`ne Morave, odnosno isto~nog prilaza sredwovekovnom mestu Zarna i sredwo-vekovnoj `upi Zagrlata. Te{ko je pred-mete sa Gradi{ta u Praskov~u smestiti u ta~an istorijski kontekst. Da li je re~

o sukobima XV veka ili ne{to kasnijim ratnim doga|awima mogu samo re}i budu}a arheolo{ka iskopavawa.

Ta istra`ivawa }e mo`da re{iti i enigmu o datovawu naj-zanimqivijeg me|u nalazima prona|enim na severnim padinama Gradi{ta u Praskov~u.31 To je cela sa~uvana pojasna kop~a sa spo-nom u obliku slova “S”. Okovi kop~e se sa leve i desne strane na “S” sponu ka~e uz pomo} {arnir mehanizma i po jednog navoja, na koji se na obe strane nadovezuje po jedna alka namaknuta na centralnu “S” sponu. Sama “S” spona je du`ine 2,9 cm, sa pro{irenim “rascveta- lim” krajevima pro{irenim do 1,2 cm i sa sredi{tem u obliku koc-

30 D. Milovanovi}, Umetni~ka obrada neplemenitih metala na tlu Srbije,

od pozne antike do 1690. godine, katalog izlo`be, Muzej primewene umetnosti, Beograd, novembar, 1985-januar 1986, 107-109.

31 Kop~a je slu~ajni nalaz i nalazi se u privatnom posedu kod S. Risti}a me{tanina sela Rutevac sme{tenog nedaleko samog Praskov~a u Aleksina~koj op{tini.

Table 5.

Page 11: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

Ni{ i Vizantija III 193

ke skresanih uglova, promera 2,9 cm. Ukupna du`ina kop~e je 13,5 cm. Okovi kop~e su pravougaonog oblika, {irine 4,3 i 4,2 cm, du`ine zajedno sa celim {arnir mehanizmom 5,4 i 5,2 cm. Okovi maju odli~no o~uvanu tamno zelenu pa-tinu, ukra{eni su na prolamawe izve-denim talasasto profilisanim poqem u obliku trougla. Na jednoj strani kop~e to poqe je ukra{eno koncentri~nim kru`i}ima, dok je druga suprotna stra-na kop~e, pri dnu ukra{ena jednostavn-im urezima (Tabla VI, 1). Pravougaoni okvir okova je od pune bronze, dok je stilizovano trouglasto poqe, unutar pravougaonog okvira, od tankog bronz-anog lima. Na pole|ini kop~a nije ukra{ena (Tabla VI, 2).

Narodni muzej Kru{evac od jeseni 2003. godine radi na realiza-ciji plana projekta istra`ivawa Mojsiwskih i Poslonskih planina. Nalazi sa lokaliteta Ukosa u Grad Stala}u i Gradi{tu u Praskov~u, najboqa su garancija opravdanosti nastojawu da se ovo podru~je arheolo{ki spozna i istra`i.32

Dušan Rašković RESEARCH CONDITIONS OF EARLY BYZANTINE FORTIFICATIONS

IN THE NORTHWEST REGION OF NAIS

The examination of current archaeological research conditions of the sites of Early Byzantine fortifications to the northwest form Nais, located in the area of Kruševac, may lead to certain conclusions in spite of scarce archaeological excavations, but based on a general insight into the reconnaissance and on mainly accidental findings from several such sites. Thus, it may be concluded that, due to their strategic and military roles, these fortifications were inhabited and used in prehistoric times, in the period of the Late Iron Age, but in the Early Iron Age as well. This is best witnessed by the finds of Iron-Age pottery from the Early Byzantine site of Ukos near Stalać or by Late-Latin metal objects found in the sites of Veliki Vetren on the top of the Juhor Mountain and in the site of Čukar in the village Boljevac on the Veliki Jastrebac Mountain, near the Ribarska Banja Spa.

Final supremacy of the Roman Empire brought about a period of peace and develop-ment of trade, so that the fortifications were abandoned as unnecessary. However, as soon as unrest and insecurity arose in the Empire, the population returned to their old safe resorts, either fortified castrums or simple shelters for the livestock and property protection in small villages. These temporary settlements transformed soon into permanent ones, which used

Table 6.

32 Table sa fotografijama snimio i izradio Petar ]erani}, fotograf

Narodnog muzeja Kru{evac.

Page 12: Dušan Rašković,, Stanje istraženosti

194 Du{an Ra{kovi}

to be inhabited all the way to the fall of the Romaic Byzantine Empire in the VII century. The findings of typical rolled-up foot fibulae from the VI century in the sites of Ukos near Stalać and Gradac in Petina are most characteristic for dating back such settlements. The Langobardic “S” fibula is of particular interest as it confirms the German presence in the fortification garrisons. After the fall of Romaic reign in the VII century, life stopped in the fortifications. Nevertheless, especially the fortifications situated in strategic military spots, along major communication routes or near mining centers were inhabited in the Early Middle Ages and even in the High Middle Ages during the most difficult times. The findings of horseman equipment parts from the site of Gradac in the village Djerekare suggest dating back to the IX-X century. It specially refers to the finding of a pair of spurs with parallel forks and semicircular section, in which the spur forks are linked semi-circularly in the upper part. The juncture spot contains a bump in which a thorn is inserted. Such spurs represent a part of common inventory of IX century graves in the western area of the Balkan Peninsula. However, the events from the second decade of the IX century, during the conflict between the Frankish Empire and Bulgarians, spread to a part of Serbia, thus explaining the finding from Gradac in Djerekare.

Certain findings, such as the characteristic medieval spurs, heel plates, stirrups and keys discovered in the sites of Gradac, near St Paraskeve in Buci on the Jastrebac Mountain and in the site of Gradište in the village Praskovče, bear witness of the employment of the strategic role of fortifications even in the XIV-XV century. A bronze belt buckle with a “S” fastening, also found in the site of Gradište in Praskovče, as well as its dating draw particular attention.