e r 10 - odjeci.com.hr · Sada je sve još samotnije, ali ja se ne osjećam tako. Našla sam svojeg suputnika. Našla sam svojeg suputnika. Nisam više sama, ovdje smo sada ja i moja

10200

5.

2015.

Odj

eci —

zb

ornik literarnih radova

SLAVIMO 10 GO

DIN

A!

nakladnik

Naklada LJEVAK d.o.o.Kopačevski put 1C, ZagrebHrvatskawww.ljevak.hr • www.ljevakskole.hr • www.odjeci.com.hre-mail: [email protected]

za izdavača

Ivana Ljevak Lebeda

prosudbeno povjerenstvo Olga Jambrec, Ivana Ljevak, Nives Tomašević, Jasminka Salamon

idejna začetnica odjeka

Olga Jambrec, prof.

urednica

Jasminka Salamon, prof.

koordinatorica natječaja

Ivona Despot

lektura i korektura

Jasminka Salamon, prof.

obl ikovanje i pr i jelom

Ana Pojatina, Ram

naslovnica

ZZZ

fotograf i je

Trimi, teze i kućice (18. str.) © Mladen PlančićKomušanje kukuruza na otvorenom (26. str.) © ButinaŠtrbački buk (44. str.) © Leonard KvarantanPas (46. str.) © Nicam ShilovaPastirica sa stadom (136. str.), Eugene VerboeckhovenPoplava u Posavskim Podgajcima (161. str.) © Robert Fajt / CROPIXShutterstock

i lustraci je

Frits Ahlefeldt (14. str.)Petra Brnardić (45. i 92. str.)Stiv Cinik (83. i 155. str.)Roman Markuš (113. str.)Joško Marušić (133. str.)Sakura Petal Wolf (96. str.)Nik Titanik (42., 139. i 175. str.)Shutterstock

t isak

Znanje d.d.

Svako kopiranje, javna uporaba i prenošenje dijelova knjige

bez dopuštenja autora i izdavača zabranjeni su.

Zagreb, lipanj 2015.

Odjeci2014. 2015.

Zbornik literarnih radova učenika osnovnih škola

5

Odjeci S A D R Ž A J

Sadržaj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Nagrađeni učenici i učitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Najbolji radovi u županijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Radovi po županijama

Dubrovačko-neretvanska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Splitsko-dalmatinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Šibensko-kninska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Zadarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Ličko-senjska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Istarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Primorsko-goranska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Karlovačka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77Međimurska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81Varaždinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85Zagrebačka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91Sisačko-moslavačka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107Koprivničko-križevačka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Bjelovarsko-bilogorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127Požeško-slavonska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135Brodsko-posavska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141Virovitičko-podravska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147Osječko-baranjska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153Vukovarsko-srijemska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159Grad Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

Abecedni popis svih učenika sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 183Abecedni popis svih učitelja sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 189

6

10Odj

eci —

zborn

ik literarnih radova

SLAVIMO 10 GO

DIN

A!

7

Odjeci P R E D G O V O R

Dragi naši ODJEKOVCI!

Evo nas! Zajedno radosno i ponosno slavimo deseti rođendan naših Odjeka!

Želja nam je da i u budućim godinama nastave uspješno odjekivanje s naraštajima koji tek dolaze diljem naše lijepe domovine Hrvatske. Zahvaljujući učiteljskoj izvr-snosti, predanom radu, ohrabrivanju mladih da svoja nadahnuća prenesu u svijet riječi, uvjereni smo da će nam se želja ispuniti. Sretno svima!Već su stari Latini zapisali izreku: Varietas delectat! Raznolikost veseli! Slažemo se s njima! Vaši uradci – pristigli iz brojnih škola diljem Lijepe Naše, potvrđuju neprolaznu istinitost te tisućljetne mudrosti.Županija po županija, škola po škola, učenik po učenik – nadahnuća, trud, rad... I, evo naših Odjeka! Bravo za sve mlade stvaraoce i njihove voditelje!U vašim ovogodišnjim ostvarajima, pravim slapovima i vodoskocima istinskoga doživljavanja najrazličitijih motiva, poticaja, pobuda – iz svijeta u kojem živite – ili svijeta koji maštom dočaravate – otkrivamo iskrena, ali ponekad i skrivena nada-nja, sanjarenja, čuđenja, tugovanja, radovanja... A onda zazvone glasno – pone-kad radosno, ponekad bolno – neočekivane razočaranosti, radoznalosti, uspjelo-sti i neuspjelosti, iznenađenosti... pa kao neiscrpno gorsko vrelo svojom bistrinom dan uljepšaju prijateljstvo, dobrota, odvažnost, upornost, domoljublje, ljubav... oblikovani u različitim pjesničkim i proznim učeničkim tekstovima! Potom uđu u zagrljaj Odjeka i tu ostaju kao potvrda još jednoj mudroj izreci iz davnih vremena: Riječi lete, a što je zapisano – ostaje.

Dragi ODJEKOVCI – bivši, sadašnji, budući – čitajte Odjeke ispunjeni radošću, sanjarenjem, željom – ohrabreni za nova stvaranja!

Darujte budućim Odjecima vidike svojega života, svojega svijeta!

Želim vam uspjeh!

Začetnica Odjeka:

Olga Jambrec, prof.

9

Odjeci N A G R A Đ E N I U Č E N I C I I U Č I T E L J I

Nagrađeni učenici i učitelji

1. NAGRADA

Moja ričHELENA BACELJ, 8. r.

OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračevićučiteljica: Zlata Kurtov

2. NAGRADA

Kontrast graduUMA PRISKIĆ, 8. r.

OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatijaučiteljica: Milana Međimorec

3. NAGRADA

Moja baka i jaDORA KNEŽEVIĆ, 5. r.

OŠ MATE LOVRAKA, Županjaučiteljica: Radojka Matić

OdjeciN A G R A Đ E N I U Č E N I C I I U Č I T E L J I

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

1. NAGRADA

Moja ričŠta može zvučati lipšeu te zime kad me ka sunce griješ?Šta?Ko te nije zavolija?Ko te nije zapiva?Ko?I sve će se osušitako se ti ne budeš čula.Ti si život, glaskoji sa Svilaje zvuči.Ti si ta grlenamoja rič materinska.

HELENA BACELJ, 8. r.OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević

10

11


PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

2. NAGRADA

Kontrast graduHodam, polako hodam pustom Opatijom. Sama. Kiša, meka kiša pada po samot-nim klupicama parka Angioline. Slijedi me tišina popraćena šumom mora. Osjećam težinu i gustoću zraka. Ubrzavam udisaje i izdisaje. Nevjerojatno mi je da Opatija može biti tako spokojna. Prolazim kraj hotela. Terase su zatvorene. To me zaprepasti. Krećem dalje. Nešto iznutra, iz dubine duše vuče me u potragu za ljudima. Opatiji nedostaje života otkako su posljednji gosti otišli. Stojim ispred crkve svetoga Jakova, mjesta gdje se začeo grad. Nasuprot njoj je park Margerita. U njegovoj fontani, koja personificirano prikazuje sunce i mjesec, Heliosa i Selenu, još su ljetos vrapci tra-žili osvježenje. Sada ih nema. Usporavam disanje. Spuštam se na šetnicu Lungomare. Imam dvije mogućnosti. Otići prema zapadu, do Voloskog, malog naselja smještenog uza samo more. Ili u suprotnom smjeru, gdje bi me rado dočekali Ičići, Ika i Lovran. Neodlučna sam, pa zastajem ispred Djevojke s gale-bom, simbola grada. More se spaja sa sivim nebom stvarajući nerazdvojnu cjelinu. Valovi lupaju o stijene ispod djevojke, preskaču je. Prizori su nestvarni. Okrenem leđa moru. Iznad naseljenog područja mogu se vidjeti obronci Učke. Dok ih gledam, tijelom mi prolazi poseban osjećaj povezanosti s morem i prirodom. U trenut-ku razmišljanja o obustavljanju potrage za ljudi-ma, susrećem dvoje prolaznika. Njihova lica ne vidim, vidim samo kišobrane koji svojim žarkim bojama čine kontrast gradu. Hodam, polako hodam opustjelom Opatijom. Pro lazim preko kupališta Sla tina, prisjećajući se ljetnih zgo da. Nedostaju mi. Nedostaje mi ljeto, nje-govi dugi dani, besposlenost, osvježavajući maestral, dječji smijeh. Već i po misao na njegove čari stvara mi osjećaj unutarnjeg zadovoljstva i topline. Hladna kap kiše vraća me u stvarnost. Ponovno sam ovdje. Sama. Hodam, polako hodam tužnom Opatijom. Mislila sam da tražim ljude, no tražim li? Jesu li ljudi jedino što može pobijediti samoću? Udvostručujem udisaje, udvostručujem izdisaje. Oštri vjetar poigrava se mojom kosom rumeneći mi lice. Magla se spušta. Sada je sve još samotnije, ali ja se ne osjećam tako. Našla sam svojeg suputnika. Nisam više sama, ovdje smo sada ja i moja ljubav, ljubav prema rodnom kraju.

UMA PRISKIĆ, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“ Opatija

OdjeciN A G R A Đ E N I U Č E N I C I I U Č I T E L J I

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

3. NAGRADA

Moja baka i jaZnamo se ponekad porječkati jer kakve to majice šarene nosim i kako sam se to obukla?! To ni za po kući nije. I dok ona toleda il ekla, ja sam na tabletu ili mobitelu.

„Bako, tehnologija je zavladala svijetom.“„Kad sam ja bila mlada“, počinje staru priču, „djeca su po livadama trča-

la, a ne u te kutije buljila.“„Bako, moram na računalu napisati lektiru i riješiti zadatke iz informatike.“Dok jedem pizzu iz mikrovalne, ona spominje kako je u njezine kuće

mirisao kru’ iz krušne peći.Iz vrta baka nosi punu košaru jabuka, krušaka i šljiva. Ja iz zdjele na stolu

uzimam kivi i banane.Nisam ja kriva što su se vremena pomijenila.Ali nešto se promijenilo nije!Ove je skute nosila moje bake baka. Sačuvala ih je za mene da ih za

svečanosti nosim. Za njih je njihov svit lip bio, makar su svagdanje crno nosili. Tako priča moja baka. To je sve vlastitom rukom rađeno i zato je vridno. Takvog je bogatstva danas malo, pa ga treba čuvati. Sada je red na mene. S ljubavlju nosim oplećak što mi je moje bake baka tkala, šlingala i šila. Kad god ga odjenem, uzmem tamburicu, stanem pred svoju baku i odsviram joj Diridiku ili koje kolo. Njoj srce zaigra i oko zasuzi.

Uvečer moja baka dugo ostane budna, tabletiće i miljeta veze.Kad na počinak pođe, s molitvenikom u ruci za sve nas moli, a ja znam

da je jako, jako volim!

DORA KNEŽEVIĆ, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

12

13


DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJANa rastankuCHIARA PETKOVIĆ-VACCARELLA, 8. r.OŠ MARINA DRŽIĆA, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnikučiteljica: Jele Sršen

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJAMore i jaGRIGOR DODOJA, 8. r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopoljeučiteljica: Janja Pavić

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJAJesenja noćMARIJANA PANDŽA, 6. r.OŠ JURJA DALMATINCA, Šibenikučiteljica: Ana Paić Karega

ZADARSKA ŽUPANIJAŽivot je moreKARMEN ŠKILJIĆ, 7. r.OŠ PAKOŠTANE, Pakoštaneučiteljica: Nives Marić

LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJAIzlet iz snovaDARIJO RAULIĆ, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapacučiteljica: Štefica Barišić

ISTARSKA ŽUPANIJAU potrazi za ljubavljuRIKARDO VOŠTEN, 7. r.OŠ VERUDA, Pulaučiteljica: Vesna Poropat

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJARitam grada koji teče KorzomMIA SIMIĆ, 7. r.OŠ VEŽICA, Rijekaučiteljica: Mihovila Čeperić-Biljan

KARLOVAČKA ŽUPANIJAPutovanje zaboravljenim mjestimaMATEJA MARAVIĆ, 8. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, OgulinPŠ DREŽNICAučiteljica: Ana Musulin

MEĐIMURSKA ŽUPANIJAPod zvezdamVIKTORIA GAŠPARIĆ, 7. r.OŠ SVETA MARIJA, Sveta Marijaučiteljica: Suzana Karloci Kvakan

VARAŽDINSKA ŽUPANIJATražim te, BožeVERONIKA MATUČEC, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, Ivanec PŠ TINA UJEVIĆA, Salinovecučiteljica: Valentina Posavec Kovač

ZAGREBAČKA ŽUPANIJAKratki kajIVAN KULFA, 6. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešićučiteljica: Slavica Martinko

SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJAMunta u Kraljevoj VelikojKLARA ĆOSIĆ, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljaniučiteljica: Ana Doležal

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJAMaglaJOSIPA KAMENARIĆ, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, KriževciUčiteljica: Danijela Zagorec

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJAKad snijeg je paoLUCIJA MALČIĆ, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovaručiteljica: Slobodanka Martan

Najbolji radovi u županijama

Odjeci

14

OdjeciN A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJAPriča mi moja bakaNATAŠA PINTAR, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevoučiteljica: Ljiljana Bernatović-Markota

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJABašćanski biserPETAR VOĐINAC, 6. r.OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamacučitelj: Josip Galović

VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJAŽelim, hoću, mogu…NIKKA KURTOVIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatinaučiteljica: Zorica Varga

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJATiha ljetna noćNEVA KANIŽAJ, 8. r.OŠ „DOBRIŠA CESARIĆ“, Osijekučiteljica: Matija Radoš

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJANajvažnije je bilo ostati živ i pri sebiTOMISLAV LUČIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županjaučiteljica: Radojka Matić

GRAD ZAGREBČarobnicaLARA LAŠIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Zagrebučiteljica: Ana Mesić

15

Odjeci

Radovi po županijama

DUBROVAČKO-NERETVANSKA

D U B R O V A Č K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Na rastankuSve je tako brzo prošlo, a ničega nisam bila svjesna.Zaokupljena školom, učenjem i ocjenama nisam znala što propuštam.Tek sad vidim sve što za mnom ostaje.I žalim za svim što sam imala, ali vrijeme teče i nikoga ništa ne pita.Što je kraj bliže, ja sam sve potištenija, usamljenija…Dok se drugi vesele novome, ja se svemu odupirem jer me strah ispustiti iz ruku ovo što još dodirujem.

I ne mogu zaboraviti što sam imala…Stojeći uz more, držala sam ruke pune bisernih kamenčića. Vesla djedove barčice bila su brža od krila ptica. Oblaci su na nebu gradili palače, zvonike, grlili se, smijali i plakali istovremeno.Brodice su kao ptičice morem letjele. More im šaptalo riječi tople, mekane; pjenušavi valići umivali im nasmiješena lica.Vraćajući se kući, pozdravljala sam poznate i nepoznate. Svi su se smješkali, ruke mi pružali.A kod kuće je najtoplije bilo bakino naručje. U njemu su mi svaki dan miri-sale ljubičice. Pepeljuga i Crvenkapica zajedno se igrale, vučići i zečići vese-lili se s njima…

A sada?Svijet odraslih nikada me nije oduševljavao, zato želim još malo slobode.Iako još želim uživati u djetinjstvu, slušati bakine priče, igrati se s morem, oblacima i pticama, znam da moram prihvatiti promjene koje su dio mojega odrastanja. Postajem drukčija osoba, ali ništa nije jednostavno kao što sam u knjigama čitala.Treba napustiti sve ljepote koje čine djetinjstvo, usvajati nove navike, razmi-šljanja, obveze koje vladaju svijetom odraslih…Komplicirano, zar ne?No svatko to mora proći, želio ili ne želio.Ipak, nastavit ću sanjati, letjeti s pticama i oblacima, veseliti se moru i valovima…A vrijeme neka čini svoje.Ionako se ništa promijeniti ne može.

CHIARA PETKOVIĆ-VACCARELLA, 8.r.OŠ MARINA DRŽIĆA, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

Odjeci

16

17

Odjeci D U B R O V A Č K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Moj gradMoj je grad najlipši priko litaka su štrade pune svita.

Iz butiga mirišu cukarini slasni.Osta će bez njih oni što kasni.

Na Banjama ni mista za šugaman stavi,a more te zove, u daljini se plavi.

Grad piva i živi u litnje doba,svaki furešt naše vino prova.

A po zimi grad naš spii nikoga na štradi ni.

VAL KORICA, 6.r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

Da sam sunceDa sam sunce ja, svima bih pomagala.Uljepšala bih ljudima dan,bio bi sunčan i razigran.Biljke bi stalno cvjetale,pčelice s cvijetana cvijet slijetale.Siromašnoj dječiciosvijetlila bih snove,bolesnima ozdravljenje pružila,svjetlošću ih budila…

Sjala bih cijeli dan i noćznajući koliko vrijedizraka mojih moć.

EMMA MARTINOVIĆ, 5.r.OŠ MARINA DRŽIĆA, Dubrovnik

Literarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

OdjeciD U B R O V A Č K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Kameni zavičajKamene meje, kamene kale, kamene kuće, kamenice od uja,kolo mene sve je od kamena,kamena punog truda i žuja.

Didovi su naši ostavili nama gustirne stare i gomilešto sa svakin kamenonsvoju priču su stvorile.

Priču o vrimenu prošlon,punon jubavi i jada,kad gradi se svit od kamenau kojen uživamo sada.

FRANA BOTICA, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

18

19

Odjeci

Zaboravljeni feral

U kutu tamne garaže stoji tužni neiskorišteni feral. Dugo ga nitko nije palio. Dane je provodio čekajući da nekome osvijetli put. Bio je blagdan Svetoga Martina. Običaj je u našem gradu da djeca odlaze pjevati u susjedstvo. Ljudi kojima pjevaju, za nagradu im daju mandarine ili fritule, a u novije vrijeme i novac i slatkiše. Feral je čuo da se vrata garaže otvaraju. Bila je to djevojčica Ana. Uzela ga je i izišla u mrak, gdje su je čekale prijateljice. Pokušale su upaliti feral, ali nisu uspjele. Otišle su do Aninog tate da im pomogne. On je rekao da u feralu nema petroleja te da ga treba otići kupiti. No

trgovine su bile zatvorene. Ana je pomislila: ako je feral bio u garaži u kutu, vrlo je moguće da je ondje i petro-

lej. Tako je i bilo. Pronašla je bocu u prašnjavom kutu i odnijela je tati. Djevojčice su bile sretne jer su uspje-le upaliti feral kako bi im osvijetlio put po susjedstvu i kako bi pjesmom očuvale staru tradiciju i svima

zapjevale: „Evo, višnjem Bogu hvala, lipa noć nam je procvala…“ Nakon vesele pjesme od vrata do vrata djevojči-ce su završile svoju „vižiju“ i vratile se u Aninu

kuću, odakle su i krenule. Sjele su za stol i počele dijeliti zaradu. Umorni feral stajao je kraj njih na stolu i zadovoljno se smiješio.

ZRINKA FABRIS, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

D U B R O V A Č K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J AOdjeci

20

OdjeciD U B R O V A Č K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Jesenski haiku

Lišće po tlehu.Šipak i grožđe sjaje.Gremo brat masline.

MARIJA BOTICA, 5.r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

Barka se gungana modrome moru.Galebi joj na provi.

KRISTO BOTICA, 5.r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

Konac je ljeta.Suzne su riblje oči.I djeca plaču.

MIA KUNAC, 5.r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

Kristalno more sjaji,lastavice lete visoko, jato odlazi.

JOSIP RONČEVIĆ, 5.r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

Z A G R E B A Č K A Ž U P A N I J A

21

Odjeci


SPLITSKO-DALMATINSKA

S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

More i jaBrončana kuglamiluje dubine.Njezin sjaj klizi

po modrom zrcalu.Stara se barka valja.

Iz daljine se čujukreštavi glasovi galebova

koji oblijećužarke tonove neba.

Ja hodampo pješčanoj stazii gledam valovekako mi kraduotiske stopala.

GRIGOR DODOJA, 8. r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

Na početku plovidbe

Uskoro ću morati donijeti važnu odluku. Ona će usmjeriti moj životni put i odrediti mi budućnost. Moram dobro razmisliti jer će životna plovidba biti uzbudljiva i olujna. Znam da neće uvijek sjati sunce, ali ako budem pravilno okretala kormilo svojega broda, doći ću do cilja. Ja sam kapetan, a njegova su jedra moje znanje i ustrajnost. Oni će me voditi do posljednjeg pristaništa. Možda će ponekad i moji najbliži pomo-ći vratiti brod ako skrene s pravog puta. Jedno sam sigurna: što god se dogodi, neću dopustiti da brod potone i da s njim nestanu moji snovi.

FRANCESKA ERCEG, 8. r.OŠ KAMEŠNICA, Otok Dalmatinski

Odjeci

22

Odjeci S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Anka Bananka

Ana voli jesti Bananka.Bananko joj je najdraža hrana.Cijele dane jede jedino Bananke.Danas je tužna: nema više kod kuće nijednog Bananka.Eno Ane u dućanu, ali ni tamo nema nijednog Bananka!Falila je dućan i tužna otrčala k mami.Gordana, njezina mama, izvadi iz džepa nekoliko Bananka.„Hvala, mama!“ razveseli se Ana.I uzme ih.Jela je Bananke i uživala.

Kada je jednog jutra stala pred ogledalo, shvati da se udebljala.Ladicu u kojoj je čuvala Bananke ispraznila je i Bananke dala mami.Mama se jako začudila jer je znala da Ana jedino to jede.Navečer joj je Ana odala tajnu da je odlučila početi jesti zdravu hranu.Mama je bila sretna.

Ana, poznatija kao Anka Bananka, nije više jela Bananke.Počela je jesti voće i povrće, meso i žitarice.Salata je na jelovniku obvezna bila.Ni od koga to nije krila.U ishrani je zavladao opći red.Uskoro je smršavjela.Vratila se u normalu.Našla se na putu zdravlja.Živjela je sretno, uvijek vesela i mila.I bez viška kila.

LAURA SEKULIĆ, 5. r.OŠ DR. FRANJE TUĐMANA, Brela

23

OdjeciS P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Maruniu jesenjoj noćitišinaneobičan vonjtamninau kantunu gradske ulicečovik grije svoje šporke rukeiznad užarene pećipokraj nje je klupana koju će uskoro leći

pucketanje marunau jesenjoj noćitišinaneobičan vonjtamnina

KORINA DODOJA, 8. r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

Igra je važna

Jednoga lijepog dana sve su se bube igrale. Pčelica Ana nije razumjela zašto se i mravi ne igraju s njima, pa ih je pitala: „Zašto se ne igrate s nama?“ Odgovorili su joj: „Naši nam roditelji ne dopuštaju da se igramo, već žele da radimo.“ Pčelica Ana to nije razu-mjela. U glavu joj nije išlo kako to roditelji ne dopuštaju svojoj djeci igru. Stoga je otišla s leptiricom Martom i bubamarom Laurom do kraljice mrava. Upitale su je: „Zašto se mali mravi ne mogu igrati? A imaju pravo na igru!“ Kraljica mrava odgo-vori: „U našem je zakonu tako, i ne može biti drukčije.“ One nastave: „Vi ste kraljica. Kako to ne možete promijeniti?“ Nato će kraljica ljutito: „Ne mogu… A sad idite!“ Nije im bilo jasno zašto ne želi promijeniti zakon. Bilo im je žao jadnih malih mrava. Ubrzo po izlasku iz dvorca leptirica Marta i bubamara Laura otišle su svojih putem, a Ana je odlučila i dalje se boriti. Još je jednom otišla do kraljice i objasnila joj kako je igra važna. Rekla joj je da se za vrijeme igre događa štošta lijepo. U igri se često smiješ, ponekad i zaplačeš, ali uvijek imaš prijatelja uza se. Djetinjstvo treba biti veselo! Kraljica mrava ubrzo je uvela igru u zakon. Mravi su bili veseli. Nikada nisu zaboravili pčelicu Anu koja se izborila za njihovo lijepo djetinjstvo i postala njihova junakinja.

MARA TOPIĆ, 5. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

24

25


U zemaneU mom selu u zemanefalilo je svega,pa i rane.

Ako svoga žita ima nisi,zajmit iz tuđeg ambara mora ti si.

Kad bi tio vodu pit,vučijom bi je iz bunara triba nosit.

Kad si blago zajat mora,ponio bi sukanacda ne bi ozeba.

Kad bi blago u tor zatvorio,jedva bi se za misto kod kamina izborio.

Bio bi gladan jakoda bi pojio jilo svako.

Za sinijon bi se se cila obitelj skupilai na čanjak nahrupila.neko varnjačon, neko kućerinon –večera bi nestala svitlosnon brzinon.

Tako su prije živili naši ljudi.Na svoj jezik i povist ponosan budi!

JOSIP PAVIĆ, 8. r.OŠ IVANA LOVRIĆA, Sinj


KukuruziKomušali kukuruze,kukuruze žute i šuštave.Komušali, komušali.Baka priču raspreda,did lulu pućka.Dica su pravilabrkove od svile,a divojke zapivale.Komušali kukuruze,kukuruze žute i šuštave.

ANTONIJA KERUM, 5. r.OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević

26

27


Prisili kolačiBilo van je to u ditinjstvu moga dida Nede, kad se živilo u siromaštvu, dok su se čuvale ovce i krave, selon odjekivala rera, a kućon širija miris divenica, sudžuka i pečenica. Najveselije je bilo u vrime Božića. Pekli su se kolači i kitija bor. Bilo nji osmero dice; troje braće: Marko, Nede, Zvone i pet sestara: Ana, Luca, Bila i Milenka. Svi bili dobri i lipi ka slika, al jedino Nede bija đavliji. E, da mu se vratit u te dane! S radošću se prisića jednog Badnjaka moj did Nede. Mater mu je spremala kolače, kakve je mogla i znala, od tista šta joj je ostalo dok je misila kruv. Oni, dica, trčkarali po kući, kitili bor i valjali se po slami šta ju je ćaća unija. Na bor su stavljali ništo ukrasa šta su imali, jer imali su ujca vratra i najstariju sestru Anu časnu. Pridvečer, kad je svak bija gotov sa svojin poslon, poredali su se oko ognjišća i pivali božićne pisme. Ćaća mu i stric Stipe započeli su U sve vrime godišća, a dica i mater privatili. Pivali su dok se nisu umorili, a onda pozaspali. Mater ji je pokrila sukancima. Jedva su čekali božićno jutro i kad će poć na misu. Svak se uredija kako je najbolje zna i poša u crkvu. Jedino Nedu zabolija drob. Bidna mater kaže mu da ostane i čuva kuću dok se oni vrate. Još mu na odlasku pripomene da ne dira kolače. To je da počaste ako bi ko navratija čestitat posli mise. A dite ko dite, kružilo oko kolača ka mačak oko vruće kaše. Čin je po pušta drob, mislija se Nede, ma moga bi probat koji. Uzme jedan, a jedan ko nijedan, pa još jedan i tako jin brzo dođe u kraj. Dođoše i njegovi s mise, a s njima za ne valit i čestitari. Jadna mater brže-bolje ode po kolače, a kad tamo: kolača nigdi! Nede se snuždija i čeka. Mater, ko svaka mater, vidi što je snašlo, pa uze suvi smokava i iznese prid goste. Ćaća pita di su jon kolači, a ona kaže da se nisu dobro oladili. Razumija je i ćaća o kakvom se lađenju radi. Čin su gosti ošli, tribalo je i sinku Nedi lađenje. Ali bar se naija, pa mu nije bilo ža! Vridilo je, kaže, jer taj okus i miris i danas ćuti.

MARTIN ČELAN, 6.r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

28


Što radi moj mozakSvi misle da je mozak najvažniji dio našega tijela i da upravlja nama. Ja se s tim slažem. On upravlja nama kad radimo nešto lijepo: pjevamo, crtamo, igramo se… Ali on je odgovoran i za jedinice u školi, za razbijena koljena, strahove i suze. Ni mozak nije savršen. Nekad je umoran i lijen. Ipak, sposoban. Bez njega, naprimjer, nikad ne bih mogla napisati ovu priču. Sad, kad sam ga pohvalila, vrijeme je da vam ispričam kako ja zamišljam svoj mozak. Mislim da je u mojoj glavi jedan pametan čovjek, toliko pametan i sposoban da može upravljati cijelim tijelom. Zove se Mozgić. Mozgić ne bi ništa uspio bez svojih kolega živaca. Ma koliko zvučali smiješno, oni su ozbiljni poslovni ljudi, ili što već. Gospodin Mozgić i njegovi kolege imaju veliku ulogu u mojem životu. Naprimjer, kad želim skočiti, Mozgić kaže živcima da pokrenu noge. Živci otrče do nogu i one skaču. Zvuči sporo i zapetljano, ali to se obavi u sekundi. Samo na jedno trebam paziti: ako se ne naspavam, Mozgić neće dobro raditi. Misli će mi se sporo vući, a ruke i noge neće slušati. Noćas sam se naspavala, pa sam bila prva na tenisu. Čudesno je što Mozgić radi više poslova odjednom. Naprimjer, dok Mozgić šalje živcima poruku da ruka baci tenisku lopticu i udari je, istovremeno razmišlja o onom teškom 129. matematičkom zadatku. Nevjerojatno, dok igram tenis, shvatim kako se rješava matematički zadatak. Nevjerojatno je i što je povezan s osjetilima. Mislim da gospodin Mozgić jako voli palačinke, jer ih osjećam izdaleka. Mljac! Već sam ogladnjela, zato više ne smijem govoriti o hrani. A baš sam šašava! Kad ogladnim, mozak mi ne radi, stoga sam zaboravila spomenuti, meni najdražu, gospođu Mozgić. Ona je noćna ptica i sanjalica. Aktivira se po mraku, kad umjesto kapaka imamo kamenje. Ona stvara snove i puna je mašte. Voljela bih i ja raditi tako zanimljiv posao. Kada gospođa Mozgić dobro sve obavi noću, gospodin Mozgić ujutro je odmoran i spreman za sve dnevne izazove. Eto, tako djeluju njih dvoje, zajedno sa živcima, međusobno se nadopunjujući kao prava skladna obitelj. Na kraju me još samo zanima ima li moj gospodin Mozgić u svojoj mudroj glavi još jednoga manjeg gospodina Mozgića koji njime upravlja.

KLARA RIBIČIĆ, 5.r.OŠ DR. FRANJE TUĐMANA, Brela

29

Odjeci


ŠIBENSKO-KNINSKA

30

OdjeciŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Jesenja noćObasjana mjesečevim sjajem,

u pratnji sjena,blaga ruka tihe jeseni

miluje tišinu.Noć u zagrljaju sreće

plete čipkastumrežu novoga dana.

MARIJANA PANDŽA, 6. r.OŠ JURJA DALMATINCA, Šibenik

Budi čovjek dobre voljeBudi čovjek dobre volje,cijeli svijet će biti bolje.

Nemoj biti ljut i grub,nego svakom budi drug.

Pusti brige, pusti morejer sutra mora biti bolje.

Gledaj sunce, gledaj cvijet,ovaj svijet je tako lijep!

MAGDALENA ŠUPERBA, 5. r.OŠ BRODARICA, Brodarica

Odjeci Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Zima odlazi, proljeće dolaziPakira se zimai odnosi led sa sobom.Nosi sve što ima,sa zimskom garderobom.

Dok se zima skrivai pomalo srami,proljeće uživapojavljujući se vani.

Dolazi nam onobudeći uspavano cvijeće.Zvono najavljuje proljeće.

LUCIJA VUKOREPA, 5.r.OŠ BRODARICA, Brodarica

31

32

OdjeciŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Te moje očiAko misliš da me poznaješ

i da ti moje oči otkrivaju sve lako, varaš se, dragi prijatelju,

nije to baš tako!

Te moje oči naučiše da izgledaju sretno,lažno da sjaje i toplinom da zrače.

I sam ponekad pomislimda to netko kroz zidove plače.

Kad ih u ogledalu vidim,to su oči nekoga stranca,mirne, drage, nasmijane…

Sigurna distanca.

A zašto?!

Tako me nitko ne pita ništa,nikomu ne treba da se pravdam,nitko me ni povrijediti ne može,ako ne zna koliko sam jadan…

Te moje oči…

A da kroz njih vidiš, prijatelju dragi,vidio bi da iznutra ljube, strepe, plaču, luduju.

Vidio bi koliko sam zapravo mali,Ja, veliki sanjar u okrutnoj javi.

ANTONIO FLOIGL, 8. r.OŠ JURJA DALMATINCA, Šibenik


33

Odjeci


ZADARSKA

OdjeciZ A D A R S K A Ž U P A N I J A

Život je moreMore je život

jer ima svoje valove,hladne vjetrove,plime i oseke.

Život je morejer ima svoje nemire,

snove i ljude,uspone i padove.

More je životjer život je more.

KARMEN ŠKILJIĆ, 7. r.OŠ PAKOŠTANE, Pakoštane

34

35

Odjeci Z A D A R S K A Ž U P A N I J A

Laska bez djeda

Iako su prošle već četiri godine, tog se dana sjećam kao da je bio jučer. Znala sam da djed nikad neće ozdraviti i da će iz dana u dan biti sve gore, a ipak sam se nadala. U mojem je srcu postojala trunčica nade da će Bog učiniti čudo. No to je bio samo san koji sam sanjala godinama. Sve do jedne mirne jesenske noći. Samo tri riječi u trenutku su preokrenule moj život naopako: izbrisale su sreću iz očiju, a darovale suze i vječnu čežnju. Bilo je teško zamisliti da više neću vidjeti kosu bijelu kao snijeg i oči plave kao ocean, koje su svuda širile toplinu. Jako mi nedostaje blistavi osmijeh, koji je liječio svako ranjeno srce, i ruke koje su nas štitile. Nije nam djed nikad dopustio da činimo što loše, dapače, uvijek nas je učio da je Bog taj koji sudi. Govorio nam je da ne odustajemo od svojih ciljeva. Volio se on i našaliti, a unučad zvati po nadimcima. Sviđalo mi se što me djed zvao Laska. Taj me nadimak, kako je on govorio, opisivao.

Neki možda misle da sam ga zaboravila jer ga ne spominjem često kao prije, ali to nije istina. I nije istina da ne volim ići na njegov grob, nego me to podsjeti na dane kad smo bili sretni i na onu tužnu jesensku noć, a to otva-ra stare rane. Kad god pogledam u nebo, sjetim se djeda i molim Boga da on tamo nađe svoj mir. A ja ću ga uvijek voljeti jer je on moj djed, moj anđeo čuvar.

MARA MARAČIĆ, 6. r.OŠ BENKOVAC, Benkovac


San

San je poput nekoga drugog svijeta, sasvim drukčijeg života. Njime ostvarujemo neostvarivo. Potreban je čovjeku ne da bi odspavao, već kako bi se izgubio iz stvarnosti, iz ovoga, često surovog, života. Ja sam čovjek sanjar, i ponosim se time. Pripadam skupini ljudi koji većinu svojih misli zadrži za sebe. Nije važno pobijediti u životu, biti broj jedan u svemu… Ne, to nije važno. U životu je najbitnije sudjelovati, važno je živjeti! Ostvarenju toga san nam najviše pridonosi jer nas ohrabruje i čini sretnima čak i kada smo tužni. Važno je sanjati kako bismo oživili mnogo toga. Zato sanjam i živim.

LUKA TADIĆ, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA, Škabrnja

36

37


Dođi i tiLijepo Jadransko more,prijateljski zagrljaj mio,djedove nabrekle žilemojeg su zavičaja dio.

Masline okupane rosomšto sunce žarko ih grije,djevojčica s dugom kosomna kamenu tiho se smije.

Puni grožđa vinogradii ptice što bobice jedu,starac koji u polju radi,i mačke što pred vratima predu.

Svjetluca Vransko jezeroispod malena brda,kokošje bijelo perohvataju ovaca krda.

Galeb po nebu poruku nosi:„Dođi i ti, priroda te zove!Pogledaj sva bogatstvazavičaja i domovine svoje!“

TOMISLAVA MAKSAN, 8.r.OŠ PAKOŠTANE, Pakoštane

38


TolerancijaIzišla sam u hodnik uživajući u savršenoj tišini koja je ondje vladala. Inače nisam od učenika koji bez razloga izlaze iz učionice pod izgovorom da moraju na zahod. Ali svatko to učini bar jednom, bar na satu matematike, zar ne?

Tišinu propara dječački glas:– Babuška!To je bilo upućeno meni, nema sumnje.

Brzo sam se okrenula i nagonski pogledala vrata muškog toaleta. Nije bilo nikoga. Pretpostavila sam da se „junak“ sakrio pošto je viknuo pa sam se vratila u učionicu ne razmišljajući o tome.

Događaji poput ovoga dosta su česti u posljednjih šest-sedam godina mojega živo-ta. Čovjek bi pomislio da se nemam razloga uzrujavati zbog toga. Ali ja nisam takva.

Često se znam prisjetiti kako je do toga došlo. Sada dobro govorim hrvatskim jezi-kom i mogu na njemu napisati čak i više nego što sam na ruskom ikada mogla, ali nije uvijek bilo tako. Prvo sam bila uplašena sedmogodišnja djevojčica koja stoji u dvorištu OŠ Smiljevac s ružičastom torbom na leđima i zna reći samo dobar dan, hvala, da i ne.

Prvoga dana u školi nisam mogla razumjeti gotovo ni riječ onoga što je učiteljica govorila, no usprkos tomu vrlo sam brzo našla prijatelje. Takva su mala djeca: mogu se družiti bilo s kim.

Hrvatskomu me učila učiteljica koja je tada radila u toj školi. Ne znam kako, ali jezik sam svladala u dva mjeseca. Možda je za to zaslužna učiteljica, možda moje sposob-nosti, tko zna. Kako god bilo, zahvalna sam na tome.

Oduvijek je bilo onih koji su smatrali da mi se mogu rugati zbog toga što nisam rođena ovdje, poput njih. Moja je pogreška od samog početka bila što sam ih ozbilj-no shvaćala te se ni sada ne mogu otarasiti ljutnje i razdraženosti svaki put kad me netko zovne Ruskinja ili babuška.

Jednom mi je jedna djevojčica otvoreno rekla da je bolja od mene. Zbog mjesta rođenja, zamislite.

Puno sam vremena provodila maštajući da sam netko drugi, netko tko se ni po čemu ne razlikuje od ostalih. Ali sam sasvim nedavno shvatila da sam tratila vrijeme jer ja sam ja, a od sebe ne možeš pobjeći.

Umjesto toga počela sam razmišljati o načinu kako ljude učiniti tolerantnijima. Znate što mi je palo na pamet? Ništa. Za sada. Ljude je jako teško promijeniti protiv njihove volje. Zato ću ih pustiti neka budu kakvi jesu i neću nikomu nametati svoje mišljenje.

JELIZAVETA KULIKOVA, 7.r.OŠ KRUNE KRSTIĆA, Zadar

39


ZvijezdePuno zvijezda.Nebo svijetli.

Sestrice zvjezdiceplešu, plešu.

Samo se ujutroskriju

Zemljanima.

BOŽENA BABIĆ, 5.r.OŠ „PETAR ZORANIĆ“, Stankovci

KaučSubotom se probudim u devet, u deset iziđem iz kreveta, a onda – na kauč.

U našoj obitelji često ćete čuti riječ kauč jer mi kauč zbilja volimo. Kad se probudiš, ideš na kauč; kad se vratiš s posla/iz škole, odeš na kauč; nakon ručka opet na kauč; navečer se malo digneš s kauča, a onda gledaš film – gdje? – naravno, na kauču.

No vratimo se mojoj suboti. Dignem se s kauča i divljam sa sestrom. Skačemo, pada-mo, radimo salto, vrištimo, sestra me grize, grebe, štipa, čupa.

Da je moguće, sve bismo prevrnule naopako, ali ipak padamo natrag – na kauč.Pa se onda opet igramo i tako sve ispočetka.„Učak, učak!“ viče seka Kata. Ja je zezam i smijem se, a ona isto. Nakon ručka

legnemo na kauč, a Kata se igra. Zbog nje je cijeli dan jedan te isti crtić na televiziji.Pa onda navečer gledamo X-mena. Na kauču.

TONKA DOMIJAN, 5. r.OŠ KRUNE KRSTIĆA, Zadar


ŠalabahterŠalabahter se rađa u nadi da će pomoći u rješavanju nekakvog problema ili zadatka. Izrađuju ga djeca koja nisu sigurna u svoje znanje određenog pred-meta. Susretala sam se s mnogo šalabahtera u svojem školskom životu. Zanimljivo je da nijedan od njih nije bio moj. Smatram da je napraviti šalabahter kompli-ciranije nego jednostavno pročitati određenu lekciju ili pratiti i slušati učitelja dok govori. Šalabahteri su obično maleni i lako se skrivaju. Ne sadržavaju velike i duge rečenice, već samo malene i kratke natuknice ili, ako je šalabahter za matema-tiku, kratak postupak za rješavanje zadataka. Tijekom pisanja šalabahtera učenici obraćaju pozornost na to da pišu sitnijim slovima i samo najvažnije, osnovno. Pošto je šalabahter napravljen, presavije se nekoliko puta da se lakše sakrije. Sprema se u pernicu i nestrpljivo očekuje vrijeme testa. Sudbina nekih šala-bahtera nastavlja se i pod klupom, a postoje i oni zalijepljeni na mjesto jasno vidljivo samo vlasniku. Šalabahter je tada u središtu pozornosti. Životni vijek šalabahtera ovisi o autoru. Tako neki šalabahteri odmah nakon testa završe u kanti za smeće jer postanu bezvrijedni. Postoje i oni koji su dovoljno sretni pa završe u rukama drugoga učenika čekajući jednak test, ali u drugom razredu, ispod druge klupe. No život ovih posljednjih ne traje dugo. Gotovo je sigurno da svaki šalabah-ter završi nesretno. Nestaju istom brzinom kojom i nastaju. Pomognu učeniku tijekom rješavanja testa, a onda skončaju odbačeni u kanti za smeće. Tužan je to i kratak život, s pokušajem da nekomu pomognu. Neki uspiju, a neki i ne.

LUCIJA KURTOV, 8. r.OŠ PAKOŠTANE, Pakoštane

40

41


Moje zamjeniceMoj je razred velik. On je maštovit, šaren i posve naš. Volimo ga kao da je naš maleni ljubimac. Prosječne je on veličine i sastoji se od nas samih. A na čelu njega, toga posve našega razreda, stoji Ona. Ona nas drži na okupu i pomaže nam kad imamo neke probleme. Voli nas kao svoju vlastitu djecu. Daje sve od sebe kako bi nam olakšala naše dječje muke. Obožava nas, a i mi nju. Ona koja stoji pred nama kao štit, ona je ta! Naša jedna, jedina i neponovljiva, naša učiteljica. Ona može biti ovakva, onakva, onolika i tolika, ali uvijek ostaje – naša učiteljica.

ANTONELA MILETIĆ, 7. r.OŠ „PETAR ZORANIĆ“, Stankovci

Gospođa ulicaMoja je ulica u najboljim godinama. Gospođa ih je naredala četrdesetak, zato je nedavno počela odlaziti na kozmetičke tretmane. A jednom davno, dok je bila još djevojčica, ljudi su počeli ravnati šljunkovit put… To je početak ove priče. Centimetar po centimetar, uz buku strojeva i lupu raznovrsnog alata, razgovore odraslih i smijeh djece – ona je rasla i rasla. Polako je djevojčica izrasla u krasnu djevojku. Koliko li je bilo sreće kad su ljudi završili posao! Sva je svjetlucala od radosti. S vremenom joj je lice polako izblijedjelo, a kad su radnici razvukli asfalt po cijeloj njezinoj duljini, bila je toliko sretna da se svima hvalila: „Pogledajte moju novu šminku! nije li prekrasna?“ Voli ona i svoje bučne stanare – automobile koji jure, bruje, tutnje, buče… a još više djecu koja voze romobile i autiće uz puno cike i veselja. Gospođa ulica sretno nas sve grli do kasnih večernjih sati.

MARINA DRAŽIĆ, 5. r.OŠ KRUNE KRSTIĆA, Zadar

42


Tko je kriv?Uh! Danas imam ispit iz Hrvatskog. Opet one dosadne zamjenice. Osobne, po -svojne, pokazne i pokazno-povratne… Ha, ha! Sve znam! Bit ću najbolja! Dolazim u školu uvjerena kako je ispred mene uspješan dan. Prvi nam je sat Geografija. Prilazi mi Mihaela: „Jesi li učila za ispit iz Geografije?“ Srce mi se skamenilo, zujalo mi je u ušima. – Koji ispit iz Geografije? – pomišljam panično nadajući se da je ona nešto pomiješala. Učiteljica dijeli ispite – A i B skupinu. Odakle početi?! Sve mi se čini teško. Naravno da je teško kad sam kampanjac. Nešto sam čitala prije koji dan, ali nije to ni približno onome koliko sam trebala. Snježno-šumska klima je klima… Prazna crta. Pa, znam to! To je klima tundre. Na preostala pitanja odgovaram bez većih poteškoća. Iznenađena sam. Pa, uopće nisam trebala učiti! S vrata povičem majci: „Imala sam ispit i sve sam znala!“Za dva dana nastavnica dijeli ispite. Moje ime čita posljednje. Ponosno ustajem i krećem prema nastavnici, no čujem: „Jedan, Laura, razočarala si me.“ Ne mogu vjerovati. Čak i tundra nije točna. Trebala sam napisati tajga. Vraćam se kući i govorim majci za jedinicu. Napeta sam i neraspoložena. Čudim se jer je ona mirna. „Viči na mene, znam da sam zaslužila. Zašto samo stojiš kao da se ništa nije dogodilo? Što ti je? Jesi li normalna?!“ Otrčim u sobu. Teško mi je. Velika mi bol pritišće prsa. Mrzim taj osjećaj jer me uvijek tjera da učinim nešto što ne želim. Ne mogu se više skrivati u sobi, iako mislim da je majka kriva za moju bol. Na kraju krajeva, ona me natjerala da vičem na nju. Moram to raščistiti. Odlazim u kuhinju. Govori mi da sam se ružno ponije-la jer sam vikala na nju (kao da to ne znam). „Samo sam htjela reći da ćeš ispra-viti jedinicu“, nastavila je. Ovo je još jedan udarac za moju brzopletost. Jedinicu sam na drugom satu ispravila u čistu peticu, a i Hrvatski sam (ako se sjećate zamjenica) napisala za odličan.

LAURA MIKULIĆ, 6. r.OŠ SV. FILIP I JAKOV, Sveti Filip i Jakov

43

Odjeci


LIČKO-SENJSKA

44

OdjeciL I Č K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Izlet iz snovaPrvi put idem na Štrbački buk. Pozvali su me prijatelj i njegova obitelj, a ja poziv prihvatio kao majka svoje tek rođeno dijete. Budući da nikada nisam bio tamo, mama je dopustila moj odlazak. Ukrcali smo se u kombi s naprtnjačama punim hrane, ručnicima za kupa-nje i mobitelima za fotografiranje. Vozili smo se uskom šumskom stazom po kojoj su trčali zečevi, zmije vijugale ne gledajući u nas, a srne se skrivale iza raskošnih stabala i čuvale svoje mlade. Jedan dio puta prešli smo pješke i uživali u ljepotama prirode. Začudio sam se ugledavši vodu, slapove, pro-valiju, ali i lijepu zelenu livadu te staru mlinicu. Voda je žuborila, šumjela i hučala. Slapovi se dizali u visine, kapljice vode prštale na sve strane i u tre-nutku kosa mi je bila mokra. Iz vode kao da su izlazili sivi oblaci ili magla, koja se dizala do neba. Bojažljivo sam zakoračio u rijeku Unu, u njezinu čistu hladnu vodu. Poprskao sam prijatelja, a on vrištao i prijetio mi. Sve je to kratko trajalo jer se spustio pljusak na nas, na suhu zemlju i Unu. Skrili smo se u staru mlinicu, slušali udaranje i lupanje kišnih kapi i prepustili se toj čarobnoj glazbi. Prijateljeva majka ponudila nas hranom, a mi sve pojeli kao omiljenu čokoladu. I rajčica mi je bila ukusna, rajčica koju nikada ne jedem doma! Čudio sam se sam sebi i svojim postupcima. I, kao u bajkama, pljusak je prestao, iznad slapa pojavilo se sunce i velika duga koja je obasjala sve oko nas. Boje su bile raznolike, sve jedna ljepša od druge. Taj trenutak ljepote uspio sam zabilježiti. Fotografirao sam slap i dugu, ali ih spremio i u svoje srce i misli. Nikada nisam vidio toliko ljepote kao tog trenutka. Zadrhtao sam od lijepog prizora, srce je tuklo kao ludo. Dan je bio na izmaku, pokupili smo svoje stvari i uputili se kući. Nerado sam napustio Štrbački buk, rijeku Unu, krasnu prirodu i pejzaže. Zahvalio sam prijatelju i njegovoj obitelji, a oni obećali da ćemo opet ići na izlet na isto mjesto.

DARIJO RAULIĆ, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

45

Odjeci L I Č K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Nikada višeSunčano jutro odiše mirisima procvalog cvijeća. Zeleni raj pun svježega šumskog voća mamio nas je svojom ljepotom. Savršen dan za odlazak u šumu, u koju se se uputio s prijateljima. Naprtnjača je bila puna potrepština među kojima se našao upaljač, nožić i dvije čuturice vode. I drugi su nosili teške torbe i stenjali pod teretom. Koračali smo starim šumskim stazama, tko zna kada utjeranim. Rosa na zelenom lišću blistala je pod sunčevom svjetlošću. Poneki krik neke šumske životinje, zečji bijeg ispred nas i ptičji pjev doveli su nas do male drvene kolibe. Ostavili smo torbe u njoj, odmorili se i prihvatili posla. Naložili smo vatru i pekli hrenovke, pancetu i meso. Prijatelj je na žar bacio krumpira, a on mirisao i pucao kao kokice kad ih mama priprema prije nogometne utakmice. Jelo je toliko bilo ukusno te smo se otimali za komade mesa. Pojavila se nesnosna žeđ. Imali smo dvije litre Fante, ali neki-ma se nije sviđala. U ormariću smo pronašli bocu vina „Šjor Bepo“. Otvorio ju je prijatelj i pili smo to vino pomiješano s Fantom. U početku mi ne nije sviđalo, ali sam vrlo brzo promijenio mišljenje. Pio sam i tražio još, no pića nije više bilo. Osjetio sam da mi se nešto događa. Nisam mogao stajati na nogama, teško sam izgovarao riječi i spavalo mi se. I drugima. Popadali smo na zemlju i zaspali. Kad smo se probudili, sunce je bilo visoko, dan se primicao kraju. Krenuli smo doma. Gegali se, padali, a meni se drveće uvijalo pred očima i glava mi je bila teška. Čas sam išao lijevom stranom, čas desnom. Put do kuće bio je dug jer nismo mogli normalnio hodati, ali smo se uspjeli otrijezniti. Postajao sam stabilniji na nogama i vratila mi se moć govora. Stigao sam kući i ponašao se kao da ništa nije bilo. A bilo je! Moje prvo pijanstvo iz kojeg sam izvukao pouku: iz glave u koju vino uđe, razum iziđe. Rekao sam sam sebi: „Nikad više.“

FRAN KOVAČEVIĆ, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

46


Napad pasa lutalicaTe večeri poželio sam jesti sladoled i odlučio otići u trgovinu iako je vani već bio mrak. Majka me upozorila da je kasno i da me mogu napasti psi lutali-ce. Nisam se obazirao na njezine riječi jer mi je bilo dosta dosadnih roditelj-skih savjeta. Želio sam što brže doći do trgovine, pa sam išao kroz park kraćim putem. Došavši do sredine parka, začuo sam režanje i lavež. Odjednom su se ispred mene stvorila tri velika psa. Otvorenih usta krenuli su prema meni. Osjetio sam snažno lupanje srca i sve me više hvatao strah. Mračne misli prolazile su mi kroz glavu. Bojao sam se hoću li uopće preživjeti ovaj napad podivlja-lih pasa lutalica. Jedan je zagrizao nogavicu mojih hlača, drugi se pripremao da mi skoči na ramena, a treći je obilazio oko mene i planirao svoj osobit napad. Moj grčevit strah prekinuo je poznati glas. Zabrinut glas mojega oca. Zagrlio me i govorio da se ne bojim, da je on tu. Zagalamio je na razbjesnje-le pse te bacio među njih kamen. Podvijenih repova psi su naglo pobjegli u mrak. Sve mi se činilo kao ružan san. Začuđeno i mucajući, upitao sam oca kako je uopće znao da sam u parku. Odgovorio je da ga je poslala majka jer se brinula za mene. Odmah sam se sjetio riječi prije svojega odlaska u trgovinu. Osjećao sam se posram-ljeno jer sam omalovažio majčin savjet. Jedna suza klizila je niz obraze.

VID PRUSAC, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

47

Odjeci L I Č K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Sve nam je bilo jasnoKršten je moj najmlađi rođak Tomislav. Slavlje je zakazano u jednom resto-ranu. Djeca su imala zaseban dio dvorane, odvojen kutak ukrašen raznoboj-nim balonima i crtežima raznih likova iz crtanih filmova. Bili smo sretni jer nismo sjedili s odraslima. Razgovarali smo, pjevali i plesali onako kako smo mi znali, djeca ni mala ni velika. Naše omiljeno piće bio je voćni sok. Ispijali smo ga kao odrasli pivo. Na slavlju je bio i jedan, za mene, čudan dječak, moglo bi se reći nepri-stojan. Vrlo je brzo pred svima i pokazao svoju nepristojnost. Kad je moja rođakinja otišla u toalet, on je uzeo sa stola sol i sasuo je u njezinu čašu. Svi smo ga zbunjeno gledali, ni riječ nitko nije izgovorio. On se nasmijao i mi za njim. Naš zvonki smijeh odjekivao je dvoranom, resto-ranom. Roditelji su gledali u nas pitajući se što se događa. Smijeh je prestao kada smo ugledali moju rođakinju iza čudnog dječaka. Bila je ljuta kao ris, obrazi su joj bili crveni kao crvena jabuka. Dječak se uplašio njezinog izraza lica i djelovao je kao da guta knedlu. Ona ga je natjerala da popije sok iz čaše. Opirao se, ali ipak ispio. Mrštio se i grcao. Kad je sve popio, otrčao je u zahod i povraćao. Sjedili smo pognutih glava i nitko se nije usudio reći ni jednu jedinu riječ. Pomalo mi je bilo neugodno i poželjela sam otići doma, ali nisam mogla bez roditelja. Kad se dječak vratio, prišao je djevojčici i uputio joj ispriku rekavši da se samo htio našaliti i nasmijati ostalu djecu. Ona se nasmijala, prihvatila ispri-ku i pobjedonosno izustila: „Tko želi prevariti drugoga, bude i sam prevaren i pobijeđen.“ U znak pomirbe njih su dvoje zaplesali, čudno se gledali i – nama je sve bilo jasno.

ANA BARIŠIĆ. 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

48


49

Odjeci


ISTARSKA

50

OdjeciI S T A R S K A Ž U P A N I J A

U potrazi za ljubavlju

Svi je žele. Ona je savršena, divna, neodoljiva! Svatko je želi imati, ili barem osjetiti. Tako i ja. Zato svakoga dana dolazim u školu s nadom da će me netko primijetiti, da će zastati kraj mene.

Odaberem lijepu odjeću, provjerim je li s kosom sve u redu, i… duboko udahnem. Krenem u školu. Uđem… Ništa.

I tako opet, i opet, iz dana u dan. Onda popustiš. Toliko čekaš, a ne dočekaš.

No iznenada neka djevojčica zastane kraj mene i mi – razgovaramo. Osjećaj je odličan! Konačno!

Ja letim visoko, i visoko, i visoko!

A onda, nakon dugih dana letenja, ta ista djevojčica uzima sačmaricu i pogodi ovu pticu ravno u srce. I, bum! Ptica pada, i pada, i pada…

No ptica, još uvijek noseći bol u sebi, ponovno poleti. Kamo?

Pa, naravno, u školu!

U potragu za ljubavlju…

RIKARDO VOŠTEN, 7. r.OŠ VERUDA, Pula

51

Odjeci I S T A R S K A Ž U P A N I J A

KoratKorat je prazan,ninega ni,samo gasunce tepli.Od jutra jeprazan.Svi su pošli kopatii brajde orati.Doma su došlimučni i trudnii zajno su pošlispatijer na nogaminisu mogli stati.Korat je prazan,ninega ni,samo ga sunce tepli.

MATEO ŠKABIĆ, 8. r.OSNOVNA ŠKOLA VLADIMIRA NAZORA, Krnica

ZnakKad se zaljubim, samo mislim na osobu koja mi se sviđa. Zaboravim sve što trebam učiniti i popustim u školi. Postanem nekako smotana, zami-šljena i zbunjena. Tako sam jednom, umjesto majoneze, u hladnjak stavila kuhinjsku krpu! Mama je čak mislila da imam temperaturu!

I sada sam zaljubljena u jednog momka. Stariji je od mene i ne viđamo se baš često. Jako je dobar. Ne ljuti se na mene ako ponekad pretjeram sa svojim glupostima, već se samo smješka. Je li to znak ljubavi?

ANDREA VIŠNIĆ, 6. r.OŠ MARČANA, Marčana

52

OdjeciI S T A R S K A Ž U P A N I J A

Da se svatkonegdje pronađe

Rekli su misamo da napravim,da lijepo izgleda…

Ja uzeh sve,al jedno za drugim bacah.

Svega na kraju bilo je,svega,

Ali ljepote nije.

Isponova krenuh.Dvije stvari uzeh.Napravih dvor,dvor za sve,

za sve,da se svatko negdje pronađe.

JULIJA GERENČIR, 7. r.OŠ VERUDA, Pula

53

Odjeci


PRIMORSKO-GORANSKA

Odjeci

Ritam grada koji teče Korzom

Šetalište susretaKorzo je središnja riječka gradska ulica, mjesto susreta i druženja, upoznavanja, ali i mjesto za vidjeti i biti viđen. Korzo živi od jutra do mraka u svim godišnjim dobima. Jutarnji su šetači umirovljenici, popodne je mjesto šetnje s djecom, a mladima pripada u ranijim večernjim satima.Kafići i trgovine izmjenjuju se s ljudskim licima. Nemoguće je u prolazu ne sresti nekoga tebi poznatog.

Ljepota prošlosti i otmjenostiObnovljena pročelja zgrada i palača pričaju povijest Rijeke. Žute, zelene, smeđe, s ornamentima, cvjetnim prozorima, staklenim prizemljima, visoke, niske, naniza-ne jedna uz drugu, kao slika prošlosti, ali u sadašnjem trenutku… Izdvojiti samo jednu ili nekoliko bio bi grijeh, a rečenica-dvije premalo da se iskaže bitno.

Ispod Gradskog tornja i iznad njegaZaustavljam se, stoga, na sredini Korza ispod Gradskog tornja. S vrha mi maše plava riječka zastava, a ispod kupole i satova grb je dvoglavog orla s vodom koja teče. Grb je to grada od 1659. godine.Posebno je dojmljivo što je više gradskih kafića i restorana smješteno na najvišim zgradama na Korzu, pa ovo ogledalo grada možete doživjeti i iz ptičje perspekti-ve te promatrati Gradsku uru licem u lice. Kroz Gradski toranj, nekadašnja gradska vrata, ulazi se u Stari grad, kao u sred-njem vijeku, gdje istodobno žive nove poslovne i stare zgrade za stanovanje između uređenih trgova.Po novopopločanom putu odmah ste do okrugle katedrale svetoga Vida, zaštit-nika grada.

Prisutnost moraDok šetate današnjim užurbanim Korzom, ne možete zamisliti da je ovdje u proš-losti bila šljunčana obala s drvenim gatovima i privezanim brodicama. Hodamo, dakle, ulicom ispod koje je more.

Nije samo u Pisi, već i u RijeciPri kraju Korza još je jedna riječka posebnost – nesuđena katedrala, crkva Marijina Uznesenja, danas baroknih oblika, a njezin zvonik nagnut 40cm (kažu zbog aktiv-nosti podzemnih vodenih tokova) naš je Kosi toranj.Cijelo ovo područje diše punim plućima još od rimskih vremena jer su ovdje bili gradski termalni kompleksi.

Zona tišineUlice i trgovi s kojih se ulazi ili prolazi na Korzo mjesta su za predah. Klupice uz cvjetne otoke ili uz zvukove fontana pozivaju vas da se odmorite ili, pak, dok čeka-te koga, promatrate glavnu gradsku ulicu, koja neprekidno teče mijenjajući ritam.

P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

54

55

Odjeci P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

I za kraj…Korzo je središnja slika mojega grada nekada i danas, gdje se uvijek nešto doga-đa, gdje ste i vi, htjeli to ili ne, kao Riječani, dio zbivanja i povijesti jednoga grada.

MIA SIMIĆ, 7. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

Moja maška i nonotovi pasi

Iman mašku. Zove se Meri. Črne j piture, ima leh jedan beli čupić na glavi. Zubi su joj slabi aš ima već fanj let. Brk joj je veli kot da j ris. Kad ju zoven, vaje dojde. Volin ju, a mislin da i ona mene voli. Ne pijaža mi se komandat joj, ma mi se vidi da ona zna ča bin ja otel pa tako i stori. Hitin joj balicu, za njun teče i donese mi ju. Kad oca maška razja-di, kot strel čez vrata pobigne (ne otac, maška). Poradi nje svadin se z mojin nonoton. Moj nono dela z pasi. Zovu ga trener za pse. Vavik ima tri-četiri vela pasa i pet-šest mićih. Jako ih voli, puno se pojida oko njih i vavik š njimi dela. Pasi se store kako in reče, aš ako ni tako, nono se jadi. Ni on poredan, ma oni vide da nisu storili kako j rabilo. Podviju rep i budu kuco. Pasi su na svojen ograjenom mestu. Zovemo ga boks. Nono jako pazi na to ča pasi jidu. Moraju imet dosta vitaminih, mineralih i puno tega za ča ne znan ni kako se zove. Ja iman mašku. Zove se Meri. Ne kupujen joj hranu za maške. Voli pit mliko i jist sardelice. Nima svoje mesto. Zabode se sakamo kamo ariva. Ne bin je dal na niš.

ANTON SABLIĆ, 5. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

56

OdjeciP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Moje čaMoje ča naslišan otkad san se rodil,

njega san prvega navadili va srcu mu mesto storil.

Domaća beseda je moja jubav i del duše,zato s veseljem fermam pul nonića i noni,

i vadim se onako kako povedaju oni.

Va srcu su mi moj kraj i moja čakavska beseda,moj Kvarner, moja Rika,

Ičići, Lovran i Ika.

NIKOLA VUKUŠIĆ, 6. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka


Najveća svjetska katastrofaVraćam se iz škole umorna i gladna. Veseli me pomisao na dom, koji se nazire u daljini. Radosno otvaram vrata, kad tamo – katastrofa! Cijela kuća miriše po broskvi. Nevoljko sjedam za stol i hvatam se za posljednju slamku spasa – nabrajam mami prošlotjedne dobre ocjene. Mama, kao da ne čuje, puni mi tanjur broskvom. Vrtim vilicom po tanjuru, ali broskva nikako da nestane. Mama ustraje u svojoj odluci da me zdravo hrani, a ja u svojoj da se hranim zdravije, samo da nije broskva. Tako moja porcija broskve odlazi u hladnjak i čeka me za večeru. Tu se priča opet ponavlja: mama tupi svoje, a ja iz inata neću jesti, pa gladna odlazim u krevet. Sutradan mi mama priprema doručak (ovaj put to nije broskva), no ja i dalje odbijam jesti. Kako su sati prolazili, moj je želudac proizvodio sve čud-nije zvukove. Nešto kasnije na scenu stupa moj razrednik, profesor geogra-fije, koji, kao da se urotio s mojom mamom, govori o životu naših vršnjaka u Africi. Što je profesor više pričao o sušama i poplavama, o djeci koja umiru od gladi ili zaraznih bolesti zbog zagađene vode, o djeci koja bi pohađala školu, ali nemaju tih mogućnosti, meni se činilo kako postajem sve manja i manja u klupi. Valjda sam se od gladi počela skupljati. A onda, kao da sve dosad nije bilo dovoljno strašno, profesor zadaje zadatak: „Kako ti možeš pomoći svojim vršnjacima u Africi?“ Na putu do kuće u glavi mi je odzvanjalo profesorovo pitanje. Ulazim u kuću i otvaram hladnjak. U njemu četiri vrste salame, tri vrste sira, hrenovke, jogurti raznih okusa… i broskva. Dok posežem za bogatstvima našega hlad-njaka, u glavi mi odzvanja ono teško pitanje. Kako da im pomognem? Da im pošaljem paket hrane? Svoj mjesečni džeparac? Ili ovaj lonac broskve? Zaključujem da je trenutno najbolje pojesti broskvu. Osjetila sam stid od pomisli da sam je htjela baciti dok mama ne gleda. Na svijetu ima puno djece koja nemaju priliku pojesti obrok dobar kao mamina broskva. Mljac – pa, ta broskva i nije tako loša!

ANA MIHALJEVIĆ, 6. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

57

58


SuncokretŽuti se polje okupano suncem i ukrašeno načičkanim glavama suncokreta. Ljetna žega peče, a oni ravni i ponosni gledaju u sunce. Najljepši su kada cvjetaju jer tada njihove jarke žute latice izgledaju poput čarobne krune. Cvijet im se uvijek okreće prema suncu crpeći od njega toplinu i snagu. Nadvisuje sve ostalo cvijeće pokazujući time da on vlada u tom polju. Izgleda tako ponosno dok prkosi kiši i vjetru uzdignute glave očekujući da ga sunčane zrake ponovno pomiluju. On pomaže i ljudima jer svojim čupavim vretenastim korijenom upija vodu i štetne tvari iz zemlje te je tako isušuje i pročišćava. Njegove su sje-menke bogate vitaminima i mineralima. Prolazeći poljem, dotaknem ga, a on mi se osmjehne i kao da mi mahne. Zanjiha se svojim zelenim srcolikim listovima, na kojima se odmaraju pčele i bubamare. Taknuvši ga, osjetih njegovu tugu što živi samo jedno ljeto i što uskoro odlazi. Ali zato mi je nesebično darovao svoju ljepotu. Zašto se suncokret uvijek okreće prema suncu? Zašto ga slijedi? Možda ima u tome neke simbolike. Možda nam želi pokazati da i čovjek tako uvijek traga za srećom.

JAN ŠKRTIĆ, 6. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

59


Za moju matDraga mama,

hvala ti na semu ča si za mene dala,da si, kada nan je bilo teško,

tako čvrsta ostala.

Ti i nona odgajale ste me dugo vrime,volin vas zato fanj,

aš dica su kod teško brime.Ne moreš ih skrcat ni drugomu dat!

Bez oca vu kući se smo se mučile,al prominile smo se na bolje

i sto stvari naučile.

Hvala ti na tome ča si se delala samai tako postala najbolja mama.

Dica se pamte i kasnije ti vrate,a to j fanj dobro za te.

Ne govorin to često,al sad ću pred simi:

volin te, mama, kod na svitu niki!

NIKA RADOVIĆ, 8. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

60


„Gola“ torba za Vukovar

Lucija K. vraća se iz škole ljuta na sebe, na svoje roditelje, na cijeli svijet. Dogodila se najveća katastrofa u njezinih četrnaest godina. Ne, nije to ni ona dvojka iz Matematike, ni trojka iz Fizike, nego nešto puno strašnije, nešto toliko strašno da joj se čini kako je cijeli život izgubio smisao. Naime, ona već danima šeće Towerom i žudno upija sadržaj novopostavljenih izloga u Massu, gdje sve pršti od boja nove kolekcije vansica. Već si je u mislima odabarala one svoje, ali su rodi-telji rekli da su one jesenske još uvijek u dobrom stanju. A onda se njezina naj-frendica Kate baš danas pojavi u školi u vansicama koje je Lucija odabrala. Da joj je stvarno prijateljica, ne bi kupila baš taj model. Mariju K. iz sna bude neki čudni, gromoglasni zvukovi. Što se to događa? Zašto spava u trenirci? Ah, da! Sjetila se! Već danima spavaju u odjeći koju ne mogu birati, ali je praktična za slučaj da moraju bježati pred jugoslavenskom vojskom. U tom trenu u sobu ulijeće mama i kaže da je vrijeme. Marija iskače iz kreveta, obuva čizme koje su već bile pripremljene i poseže za ruksakom u koji je bila ugurala svoju omiljenu odjeću, ali shvaća da u ovom trenutku tjeranje mode nema nikakvog smisla. Marija se okrene da još jednom pogleda svoj dom, u kojem je provela lijepih četrnaest godina, te zajedno sa svojim ukućanima praznih ruku žurno napušta kuću. Lucija K. ne zna što bi sa sobom. Cijelo je poslijepodne zatvorena u sobi, da ne bi kojim slučajem susrela roditelje, i igra igrice na iPhoneu, ali i to joj je već dosadilo. Zvala bi Katu da prošeću do školskog igrališta i vide koga tamo ima, ali joj se nije dalo gledati njezine nove vansice. Čini se kako je jedini način da svoj život vrati u normalu popravak ocjena, a to bi joj moglo donijeti vansice bolje i od Katinih. Odlučila je tu ideju ostvariti! S tim mislima Lucija odlazi u dnevni boravak i uključuje TV. Marija K. čvrsto stišće maminu ruku dok se u žamoru užasa priključuju koloni izbjeglica koja bježi iz grada. Pogledom traži svoju najfrendicu Katarinu. Je li se priključila koloni? Je li uspjela pobjeći na vrijeme? Kada bi barem bila blizu da joj može ispričati što joj je rekao onaj slatki, plavooki dečko iz be razreda dok su bježali svatko na svoju stranu! Ali u koloni nema ni Katarine ni njezine obitelji. Lucija K. doživi novo razočaranje kada shvati da je Dan sjećanja najzanimljivija emisija koju trenutno prikazuju na svim televizijskim programima. Dan sjećanja na što? Na dane kada je ona bila cura s najboljim vansicama u razredu. Dosadno, ali što drugo gledati? Već se pomirila s tim da joj danas baš i ne ide. Na Lucijino veliko iznenađenje, trenutna tema bila je zanimljiva. Na ekranu televizora poka-zala se slika konvoja vukovarskih izbjeglica i među njima djevočica njezinih godi-na. Odjevena je u staru, sivu, poderanu trenirku (izgleda da je nekada na njoj bio znak Adidasa), prestrašeno se osvrće oko sebe kao da nekoga traži. Toj djevojči-ci sigurno nije najveći problem nova kolekcija vansica. Marija K. s obitelji, nakon višednevnog hodanja, dolazi u izbjeglički kamp. Smješteni su u šatoru s drugim obiteljima. Srećom, u Marijinom su šatoru i njezi-ni vršnjaci koji će joj malo odvratiti misli od tužne i napete situacije u kojoj su

Odjeci

61


protiv svoje volje. Brine se što Katarine još uvijek nema. Tisuću pitanja leti Marijinom glavom. Gdje su njezini ostali prijatelji? Što joj je s kućom? Kada će se moći vratiti u svoju školu? Ispod klupe ostalo joj je šiljilo koje joj je darovao pla-vooki bekavac… Lucija K. se zamislila. Škola? Vukovar? Upravo ga je prošli sat profesor geogra-fije spominjao. Pred očima su joj se nizale slike razrušenih kuća, škola, tenkova kako prolaze gradskim ulicama i ruše sve pred sobom, a u suprotnom smjeru iz grada kolona ljudi, užasnutih lica, sporo korača, uz vrisak i plač. Sjetila se sata kad im je učiteljica u nižim razredima pričala o tom ratu, ali to joj se tada činilo kao da je se ne tiče. Sada je proguglala: Vukovar. Iznenadila ju je činjenica da se to nije dogodilo tako davno. Prošlo je tek nešto više od dvadeset godina, baš kada je njezina mama završavala osnovnu školu. Saznala je da se tada u Vukovaru odvijala velika, krvava bitka u Domovinskom ratu – bitka za Vukovar. Jako puno ljudi tada je ubijeno, ranjeno i protjerano. Neprijateljska vojska ubijala je ranjene i nemoćne, a cijeli je grad bio veliko zgarište. Shvatila je kako ponekad svoj život ne cijeni dovoljno, za razliku od one djevojčice iz Vukovara čija je jedina želja da živi i da nemilosrdni rat prestane. Dani su prolazili, a Luciji je slika djevojčice u izbjegličkom konvoju stalno bila pred očima. O tome je razmišljala i dok je jednog jutra za zidiću čekala Katu da zajedno idu u školu. Čim se pojavila iza ugla, Kate je slavodobitno zavitlala svo-jom novom Gola torbom. Lucija se veselo nasmiješila i pohvalila Katin novi modni dodatak. Djevojčice su, sretne, otklipsale u školu. Lucija je ispravila ocjenu iz Fizike i Matematike, a poslijepodne ju je mama odvela u Tower. Konačno je dobi-la nove vansice, a kupile su čak i ljepšu Gola torbu od Katine. Kada je došla kući, Lucija se zaputila ravno u svoju sobu da se divi novim van-sicama, a Gola torbu odložila je u kartonsku kutiju i na njoj debelim crnim floma-sterom napisala: za neznanu četrnaestogodišnjakinju bez doma.

IVA MIHALJEVIĆ, 8. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

62


VrbnikMoja nona je iz Vrbnika. To je miće mesto ko je na stenah visokeh pede-set metri od zgor mora. Ona za sebe reče da je Vrbenčanka. Mene najveć pjaža poć na Vrbnik kada je Razgon. To je pastirski običaj zdavni, va ken se štuje kraj mužnje ovac i pušća ih se same na ispašu. Va teh danah se na trgah, ki se zovu Škujica i Placa, moru provat si domaći proizvodi z Vrbnika, ko ča su vrbnička žlahtina, sir, maslinovo uli i smo-kve. Po oštarijah oštari poslužuju domaće šurlice sa zvacetom te slatko presnec. Najpoznateji domaći ples tanec tanca se uz staru narodnu muzi-ku ka se sope na sopeli. To su instrumenti storeni od dreva i moraju bit va pare. Jednu sopelu zovu tenka, a drugu debela. Tanca se i sope va narodneh nošnjah. Ženske nose belu stomanju, črni brhan ki je po krojah črjen, a od zgor te traki su storeni vezi va razneh boja. Spod brhana su im štrikani podbrhani. Na glave se nosi facol. Va narodnu nošnju anke spadaju i rećine – naviželice. Muški imaju belu stomanju i črne brageše. Nose črni kržot ki se zove verdakul i miću črnu kravatu. Na glave im je črna bareta. Va noveje vreme se takove ceremonije delaju i po lete za turiste, da vide kako je to nekad zgledalo, te da se užance ne zatare. Mene je drago da me moji od doma peju da vidin i navadin te stare užance.

MATEA ŽGOMBA, 6. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

63


ČrešnjicaČrešnjica mića nad moj se j balkon nagnula,

svoje guste kiti okol ogradi je svila.Ko da ju beli sneg pokrije,

kruna od beleh rožic na proljeće ju obavije.Zelene pera rashitala na si kraji,

kroz moju poneštru špijaju,a po večer z tramontanun veselo tancaju.

Gledan kafenu debelu koru,poprtit po njoj deca se moru.

Leto je!Črjeni se, diši i ponosno stoji,

čeka me, maše, zove…Moje ruki njoj kiti love.

Kako je slatka!Sok cedi na si kraji,

jako njoj se veselimo mi najmlaji.Veseli i siti skrijemo se va hlad,

pod njene guste sviti.A ona nan štorije poveda, čuva nas i z veseljen gleda.

EMA STUPAC, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija


Svijet u kojem želim odrasti

Svijet u kojem ja želim odrasti nije ni sličan ovomu. U tom svijetu tata dolazi s posla i ne juri u drugi grad. U tom svijetu mladima se pružaju prilike da ostvare svoje snove, bez obzira na to koliko oni bili veliki. Ljudi dijele međusobno sve, a rješavaju probleme razgovorom i opraštanjem. U svijetu u kojem želim odrasti roditelji te podržavaju i pokušavaju ti pomoći da njeguješ svoje talente. Tamo svi imaju barem jednoga pravog prijatelja i nema ljubomore. Ljudi izražavaju lijepe osjećaje pjesmom, a ružni osjećaji ne postoje. Kada ti treba ruka vodilja, svjetlo u tami, postoje osobe koje te mogu pratiti. Nema tučnjave, nema svađa, nema vrijeđanja, omalovažavanja. Ondje nije važno jesi li crn, bijel ili žut, nije važno imaš li prištiće ili pjegice, jesi li debeo ili previše mršav, mucaš li ili govoriš brzo. Tamo je svatko savršen na svoj način. Što se u ovom svijetu smatra manom, tamo je vrlina. Svatko ima svoje mjesto pod sun-cem. Nije važno što ćeš obući ili kakvu ćeš frizuru imati. Nije važno imaš li sve što je trenutno u modi ili što je bilo u modi prije deset godina. Svi vole sve ljude zbog toga kakvi su iznutra, a ne koliki im je novčanik. Ako si dobar u nogometu, u pjevanju, u školi, to su samo dodatni razlozi i vrline da bi ti ljudi bili prijatelji. Tamo nitko ne laže, ne vara i nije zloban. U svijetu u kojem želim postati netko i nešto ljudi ne vrijeđaju drukčije od sebe. Koji mogu izgovoriti sve glasove, ne zafrkavaju one koji ne mogu, nego im pomažu. Kada je netko povrijeđen, ne omalovažava se njegov jad, nego se pokušava nasmijati jer svačiji je osmijeh vrijedan. Ako se svi udružimo, možemo od ovoga svijeta napraviti mjesto u kojem je vrijedno živjeti. Ne smijemo prosuđivati nikoga po zanimanju jer najvažnije je po zanimanju biti čovjek! To je jedino pravo zanimanje. Kada bi svatko učinio nešto dobro svaki dan, barem darovao osmijeh, djeca bi bila ponosna što odrastaju u ovome svijetu.

MIA DORČIĆ, 6. r.OŠ „JELENJE – DRAŽICE“, Dražice

64

65


Što je za mene hrvatski jezik?

Danas je bio lijep dan. Nebo se plavilo, sunce je blistalo, počela su cvjetati stabla pokraj ceste. Na putu do kuće razgovarala sam s prijateljicom o planovima za proljetne praznike. Kad sam stigla kući, slušala sam svoju omiljenu glazbenu skupinu One directi-on. Oni pjevaju engleskim jezikom. U školi učim engleski i zadovoljna sam kada razumijem o čemu pjevaju. Učim i njemački. Kada sam kod rođaka u Njemačkoj, sretna sam ako uspijem shvatiti o čemu govore njihovi njemački prijatelji. Volim i engleski i njemački jezik i nadam se da ću ih dobro naučiti. Ali opisati ljepotu proljetnog dana, dočarati miris procvjetalih stabala, izreći što mislim i osjećam mogu samo hrvatskim jezikom. To je moj jezik, jezik mojih rodi-telja, djedova i baka. Njime su ispjevane mnoge pjesme koje mi se sviđaju, njime su ispričane priče koje me zabavljaju. Samo hrvatskim jezikom znam i mogu reći svojoj sestri i bratu koliko ih volim. Samo hrvatskim jezikom izmjenjujem s najbo-ljom prijateljicom male tajne. I samo hrvatskim jezikom mogu se posvađati sa sestrom i bratom, a i s prijateljicom. Mnogi su se ljudi u prošlosti borili za hrvatski jezik. Bila su to vremena kada je bilo zabranjeno služiti se njime. Neki su zbog te borbe i stradali. Zato ga moramo čuvati, učiti i njegovati. Samo tako možemo potomcima osigurati da uživaju u njegovoj ljepoti i bogatstvu. Željela bih i da nakon sto ili dvjesto godina neka buduća djeca mogu izražavati osjećaje svojim materinskim jezikom. Hrvatski je jezik moja prošlost, sadašnjost i budućnost. S njim rastem i upozna-jem svijet.

LUCIJA GARAC, 5. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka


Zimska noć u mojem krajuGledam kroz prozor:vani tama.Gledam i slušam:tiho je sve.Ja sam sama.

Male, bijele,na stotine ih je,lagano se spuštajučarobne pahulje.

Snijeg po krovu polako klizikao po raju.Zima je i noć jeu mojem dragom kraju.

SARA TURK, 7. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, Čabar

PŠ GEROVO

Odjeci

66

67


Nono je povedalKada gren kod nonića, moren, kot doma, gledat TV ili poć na kompjuter. Moren i naštampat ku moju sliku, rabit telefon, mobitel ali kućni. Ma kada mi to dodija, išćen da mi malo poveje kako je njemu bilo va leteh va keh san ja sada. To su bila leta kada se ni živelo kot sada. Sega je falelo. Kad je letrika došla, imeli su samo žarulje i niš drugega. Frižideri ni bilo. Va kuhinje je bil šparhet na drva. On je rabil za se – kuhat i vodu teplit i po zime za teplit kuću. Vode kako danas ni bilo. Rabila se šterna i kalala se va bujolu voda. Za kuhat i prat se. Moralo se i šparat vodu, aš je znalo prefalit. Bujol je bil vežen za špag i prehićen na koloturu. Kad se ni bilo atento, špag je znal pobić va šternu. A onput se moralo z nečin, za ča je bilo zakučeno više velih udic, doma nači-njenih, ćapat i potegnut bujol vanka. Za prat se bil je lagaman. Kupat se kako danas ni moglo. A ši, kad je bilo sušno leto, moralo se poć po vodu na selsku šternu va mesto. Za kuhat su morali imet drva i prašće za snetit! Ali drva se nisu kupovala. Ki je imel svoju šumu, dopeljal je svoja drva. Ki ni imel, moral je poć sić drva i nosit ih doma. A to je bilo fanj za hodit! Za nosit drva rabila je plašćenica. Dva široka faša, na ka se složil naramak drv! Po lete se stavil stol na privrat, za večerat. Bilo je škuro pa je važgana petrolejka. Za večeru se jila, skoro vavek, palenta-golica ili kumpirica, frigane slane srdele i kiselo mleko ali škorup. I si su bili kuntenti. Večeri su bile mirne, čul bi se kadikad cug ki je pasal. Naslihali su se šćurci, kada je bilo jako teplo. Igralo se na karti, briškula ali treše-ta. Pil se frambov ali limunada. Boca kruškovca durala je celo leto. Za blagdani se kupovalo vina. To je bila fešta. Va vrte okol kuće se kopalo aš zelenja ni bilo za kupit va butige. Sadil se kumpir i broskve. Nono bi rekal: „Blažene broskve i sada mi gredu na nos vanka!“ a Ja, i moš-njic je bilo fanj. Ma tikve, kukumari, pomidori, toga ni bilo ali su bili retki. Zapolne, na tri ure se kuhala cikorija-divka, z mlekon i jil se gol kruh. Črnoga kafa je bilo jušto za blagdan. Kafe se kupovalo va zrnu, broštulalo, čuvalo da ne prismudi i mlelo se va starinsken mlincu. Kuhalo se za gosti aš je rabilo bit šparan za se, da se kumpanija i fame-ja lipo naji. Onput se pil onaj kruškovac. Meso na stolu se znalo nać, ma fanj retko. Delal se žvacet i mesili njoki. Bilo je i pašti polevene. Od slatkega se pekal štrudel, pita i frite. V Riku se vozilo cugon. Hodilo se do štaciona, kupit kartu i čekat na stanice kada će cug z Oštarija. Do Rike se vozilo malo manje od pol ure. Na Pećinah bi se kalalo. Još ni bilo busa, cug je bil jedini mod putovanja. Nedilju su neki hodili va crikav, ma ne si! Ali su se zabavili na balotah, popili pivu, bevandu ali narančadu. Ženske su mećale i rušile čune. To nin je bila kuglana. Tako je bilo sred pedesetih let potle onega rata. Onput se počelo vozit kurijeron, kupovat radija… Još i danas nono ima Savicu. Došla je tekuća voda, delale se kupaone i rušili vanjski kondoti. Bili su i frižideri, rešo na letri-ku. Drva se počelo kupovat, ni više rabila plašćenica, a arivali su i televizori. Negdašnja lipota života na selu se zgubila. Navade su se promenile. Ja ne znan kako bin ja mogla danas onako živet.

LEA VASILIĆ, 6. r.OŠ VEŽICA, Rijeka


Davide, zašto toliko čitaš?Sjećam se dječaka iz vrtića koji me jednom upitao: „Davide, zašto toliko čitaš?“ Odgovorio sam mu: „Čitam jer je to zabavno.“ Ne znam je li to bilo zato što su vrtićarci još malo zbunjeni ili zato što je moj odgovor bio zbunjujući, ali dječak mi je uzvratio pogledom koji kaže: „Ma, ne, ozbiljno, zašto?“ Poslije sam se trudio izbjegavati takva pitanja znajući da me većina djece neće razumjeti. Pošto ovo pročitate, možda ćete me i vi smatrati čudakom, ali, vjerujte mi, govorim istinu. Ja uživam u čitanju. Knjige su zabavne. Kada sam počeo čitati? Još u vrtiću. Tata i mama su me kod kuće uvijek zabavljali čitajući mi slikovnice. Uskoro mi je dosadilo samo slušati njihove priči-ce, pa sam i sam pokušao naučiti slova. Uspio sam. Bio sam zadivljen novim mogućnostima i htio sam ih podijeliti s drugima. Moje su knjige postale stalni gosti u mojem vrtiću. Tete nisu imale ništa protiv. Djeca su me isprva gledala začuđenim očima. Poželio sam im reći: „Što je, ljudi? Nikad niste vidjeli klinca koji čita!“ Druga su djeca u vrtić nosila igračke, a ja sam nosio enciklopedije. Uskoro sam postigao što sam želio. Iznenađene dječje oči polako su se smanji-vale i počeli su me pozorno slušati. Okupljali su se oko mene, a ja sam im čitao i pričao. Pomoću knjiga stekao sam prve prijatelje u vrtiću. Onda su došli školski dani. Prešao sam sa slikovnica i dječjih enciklopedija na prave klasike. Prestao sam čitati Winnieja Pooha i ostale knjige za pelenaše. Upoznao sam Harryja Pottera i njegov svijet tajanstvenih mjesta i čudesnih bića. Pokrenuli su mi maštu. Bio sam sposoban ukrcati se na autobus zvan fantazija i za mene je sve to postalo stvarno. Dobro, nisam očekivao naći zmaja pod kre-vetom ili da mi čarobnjak zakuca na vrata stana, ali znao sam da sam ih u svojoj mašti uspio stvoriti. Moja je ljubav prema knjigama sve više rasla. Shvatio sam da knjige ne moraju uvijek biti ozbiljne. One me mogu i nasmi-jati i razveseliti kada sam tužan. Upoznao sam i počeo shvaćati humor u književ-nosti. Danas je to jedan od glavnih razloga zašto volim čitati. Meni humor i književnost idu zajedno. Čak i kad nemam knjigu u rukama, sjetim se neke smiješne scene i nasmijem se, a prolaznici me začuđeno pogledaju. Najviše volim „Gregov dnevnik“. Ta je knjiga možda kratka i ima puno slika, ali je urnebesno smiješna. Dječak Gregor, glavni lik, podsjeća me na mene i na svakog dječaka kojega poznajem. Pomaže mi da shvatim smiješnu stranu života. A onda mi je u ruke dospio „Hobbit“. Pročitao sam ga i oduševio se. To mi je još uvijek najdraža knjiga iako sam nekoliko puta pročitao i „Gospodare prstenova“ i „Silmarillion“. Maštoviti i čudesni svjetovi opisani u tim knjigama po taknuli su me na pisanje i vlastitih pripovjedaka i kratkih priča. Volim stvarati svoje likove i svoje svjetove. Danas sam sedmaš. Prošlo je mnogo godina od mojih vrtićkih dana, ali često se sjetim onog dječaka. Nadam se da je shvatio što sam rekao. Ako ne, žao mi je. On je na gubitku. Ne zna što propušta.

DAVID MIHARIJA, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

68


Jesen va vinogradeLeto je pasalo.Ona je prišlai puno dažja

sobun prnesla.

Nonić čekaza grozje pobrat,

aš bi otelna mire spat.

Kosići on tira,oni vragajui so grozje

mu pozobaju.

Par grozdići je rivalspasit i od njih

dobro će vino storit.

LISA POPEŠKIĆ, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

69

70


Rijeka u srcu

Jednoga dana roditelji su mi rekli da ćemo se preseliti u drugu državu zbog toga što je tata dobio novi, bolje plaćeni, posao. Doživio sam to kao da mi se ruši tlo pod nogama, kao da je upravo nastao smak svijeta. Kako to oni zami-šljaju? Zar će me, samo tako bezosjećajno, otrgnuti iz moje sredine? Slike su se počele redati. Prisjetio sam se zelenih obronaka Učke, podno kojih je Drago Gervais napi-sao svima poznate stihove Pod Učkun kućice bele… Suznih očiju vidio sam ljeskanje Jadranskog mora, dotaknuo smolu borova, čuo kliktaj galebova što lakomo kruže iznad brodica te osjetio na tabanima užarene oblutke plaže našega diva Cresa i miris lavande i ružmarina kroz uske uličice Vrbnika na Krku. Misli su mi odlutale na, meni omiljeni, Mali dom na Platku. Koliko sam se puta spustio skijaškom stazom Radeševo, pao, dizao se, ostavljao otiske u snijegu… A što reći o Grobničkom polju, gdje sam napeto pratio motociklistič-ke utrke?! Kako ću bez omiljenog šetališta Korza i njegovog šarenila u vrijeme Karnevala?! Zar više neću odlaziti na bedeme Trsatske gradine iz doba Franko-pana i gledati najljepši zalazak sunca u gradu na Rječini?! Ima li što ugodnije od šetnje Lungomarem od Voloskog do Opatije, do bisera našega Jadrana? Polako se spušta suton. Navečer igra moj voljeni klub na najljepšem stadio-nu ispod stijena Kantride. Rijeka je bila i ostat će zauvijek u mojem srcu.

BORNA ČERNEKA, 6. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

71


Sasvim običan dan

Tin-tin-tin, tin-tin-tin. To je zvuk moje budilice koja me svako jutro točno u sedam gnjavi da ustanem, a ja je, naravno, često ne shvaćam ozbiljno, već pričekam da se isključi i nastavljam spavati u toploj sobi. No nakon nekoliko minuta mama upada u sobu i viče: „Diži se iz kreveta! Pa, koliko ti samo možeš spavati? Misliš da ja mogu spavati? Ne mogu! Ja imam posao! Ne smijem zakasniti! Ustani!“ I tako ja svako jutro ustanem iz kreveta, trčim na autobus te u školu stižem sa zvukom prvog zvona. Naravno, na putu do škole odlučim da moram na dijetu, ali kada se pogledam u izlogu neke prodavaonice, shvatim da sam baš…OK. U školi se moram gurati kroz redove i redove učenika dok ne stignem u učionicu. Prije početka sata svakako moram s Jelušićkom i Ivom raspraviti o svemu. Gotovo o svemu… Tko kome duguje novac, kamo idemo poslije škole, gdje ćemo biti za Novu… Onaj dosadni zvuk zvona uvijek nas prekine. Moramo ući u učionicu i sjediti punih 45 minuta. Profesorica govori, a mi, licem naslonjenim na ruke, ispuhuje-mo zrak od silnog umora. Odbrojavamo sekunde do kraja. U tišini iščekujemo taj mili zvuk za kraj sata. Zvona na kraju sata uvijek su bolja. Melodičnija! Zvoni!!! Već smo na nogama. U školi je opet žurba. Žamor! Dugi skliski hodnici kao da nam oduzimaju vrijeme. Kasnimo na sat! Profesor viče da više neće raditi u školi, da mu je dosta! Što je njemu ovo trebalo?! I tako cijeli dan. Šećemo iz učionice u učionicu. Stalno. Jedva čekam da iziđem. Taj pogled sa školskih vrata najbolji je! Sloboda! Trčim na bus u kojem već pre-poznajem mnoga lica. Pijanci koji viču, umirovljenici koji razgovaraju o politici, ljudi koji slušaju glazbu na zvučniku mobitela jer su „izgubili“ slušalice. Sve to podnosim. Moram. Do kuće hodam pet minuta. Gledam u mobitel pa se pone-kad ispružim po tlu! Kući stižem sav zadihan. Čim uđem u stan, moram nahraniti mačku. Ako ne dobije ručak, cijeli me dan lovi po kući i pokušava ogrepsti. Mislim da se osvećuje. Mačka i ja sami smo do četiri popodne. Ja obično ležim na kauču i jedem. Puno. Što ću kad mi je dosadno? Svakih deset sekunda gledam na mobitel. Ništa. Nema poruka. Sigurno me nitko ne voli! Vidjet će oni kada im nešto bude trebalo! Čujem mamu na stubama. Trčim. Sakrivam hranu. Već sam izvježban u tome. Mama ulazi. Viče: „Nikooo! Što opet radiš u kuhinji? Opet si u frižideru! Pa, vidi kakav si! Jeli li učio?“ Ah, opet je ljuta, no znam da ima razlog za to. Doktorica je, a one znaju sve o bolestima i prehrani. Glupo znanje! Uvijek je najpametnija! Odlazim u sobu. Razmišljam što smo imali za zadaću. Vjerojatno ništa. No, budući da sam uzoran učenik, uzimam mobitel i zovem Jelušićku. Ti se razgovo-ri otegnu po pola sata, ako ne i više. Obično i zaboravim pitati za zadaću, ali koga briga – barem sam se zabavio! Sada čekam mamu. Moram na engleski, a ona opet kasni. Sto posto je išla na neki svoj pilates. Misli da će smršavjeti. Puste želje! Stigao sam na engleski s nekoliko minuta zakašnjenja. Profesorica je, kao i obič-no, ljuta, a lažno se smije. Vidim ja sve to. Danas ovdje ništa zanimljivo. Nema Drage, pa ne mogu ni s kim razgovarati. Samo sjedim i rješavam gramatičke


zadatke. Gledam na sat. Skoro je osam. Pušten na slobodu! Izlazim. Zovem tatu. Ne javlja se. Zovem mamu. Ništa! I tako čekam 25 minuta ispred pekarnice u osam navečer. Kao klošar. Ništa. Nema ih, a mobitel prazan. Jedan posto! Krećem do autobusa i čekam. Nema ni autobusa. Vraćam se pred pekarnicu. Vidim auto-mobil. Unutra su mama i tata. Mama je izletjela prikrivajući suze. Oni su me čekali od početka, ali na drugoj strani ulice. Zvali su i policiju. Bilo mi je užasno. Ali zato su bili dobri prema meni ostatak večeri! Mogao sam gledati televiziju u boravku i usput jesti. Naravno, bilo je tu povremenih ometanja da mi objasne zašto ne smijem tako odlutati, ali, sve u svemu, bilo je izvrsno. Evo brata! Dolazi iz popodnevne smjene. Prepoznajem zvuk njegovih tenisica na stubištu. Ulazi u stan i odmah kreće u svoju sobu. Ne pozdravlja. Uključi glaz-bu i, kao, nešto uči. Majmun ima mobitel u knjizi! Mama i tata su slijepi. Kad im nešto kažem o tome, uvijek odgovaraju: „Niko, brini svoje brige!“ Pokušavam zaspati. Ne mogu! Glazba i dalje svira. Već je skoro ponoć. Lako njemu! Može spavati do podneva. A ja?! Započinjem svađu. Vičem. Mama dola-zi. Isključuje glazbu. Uzima bratu mobitel i zalupi vratima. Mir je. Ali onda začu-jem zvuk… Nešto hoda. Debela mačka prednjim se šapama vuče po podu! Evo… to je moj dan! Kako li mi je teško! Rano ustajanje, vozikanje autobu-som, učenje, odlasci na razne aktivnosti… A još mi nisu osigurali ni pravilan san! Trebam ih sve tužiti! No nikako da skupim hrabrosti da nazovem Plavi telefon jer se bojim što mi sve mogu učiniti dok ne stigne socijalna služba!

NIKO MERLAK RADOJČIĆ, 7. r. OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

72

Otkad te nemaOtkad te nema,jutra više nisu ista.

Ishlapjela je radostkojom je započinjao dan.

Otkad tebe nema.

KARMELA ŠTANFELJ, 7. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, Čabar

Disleksija i dizgrafijaPrilično zna biti konplicirano živjeti s ovim problemima. Ali naviknem se. Postoje tu i neke prednosti. Naprimjer: dobro određujem ljude. Kada vidim nekoga i ocjenim ga po nekim svojim kriterijima, nikada ne pogriješim. Drugo: imam izvrsno pančenje. Nešto preslušan i od -mah to mogu prepričati. Precizna sam u opisivanju i imam izvrsnu kontrolu u stresnim situacijama. Čitanje mi je po tom pitanu katastrofa, također loše mi ide pisanje.

DORA HODAP, 6. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka


73


Šumski (ne)mirMoja obitelj svake godine odlazi na Učku na druženje sa životinjama. Prve zrake sunca na prozoru označavaju početak naših priprema. Obilaze se praš-njavi kutovi tavana u potrazi za reketima i loptama. Mama trči po kuhinji pri-premajući sendviče. Napokon spremni, veselo sjedamo u automobil i ostavlja-mo iza sebe sve brige, loše ocjene i male neposluhe. Najviše se radujem zečiću Roniju, veselom poglavaru životinja. On me uvijek razonodi nekom zabavnom pričicom. No Roni je ove godine bio jako zabrinut. Dočekao me pričom o kaosu. U šumi je vladao nemir. Životinje su bile prestra-šene. Poštar lisac donio im je novine pune loših vijesti. Led se topi na Sjevernom polu, a tuljani još nisu dobili ljetnu odjeću. Pingvini ne izlaze iz vode cijele dane i odbijaju bilo kakvo druženje. Medvjed je posjetio frizera i ošišao svoju gustu dlaku zbog vrućine. Naravno, sad mu se svi smiju, pa ne izlazi iz kuće. Jež je navio sat da ga probudi iz zimskog sna, a sat je zvonio već nakon tri dana. Sada pospan i nervozan organizira prosvjede. Ptice su u nesvijesti od umora jer zbunjene svaki mjesec lete na jug. Visibabe i kruške rastu u istom trenutku, a mravi umiru od žeđi… Samo se šuma činila netaknutom ovim ludilom. Krošnje su se raširile u svom proljetnom bogatstvu. Natjecale su se svojim zelenilom s plavetnilom beskraj-nog neba. Zrak je mirisao na bezbrižnost, a livade pune cvijeća obgrlile su nas bojama i mirisima. Samo priroda može tako uzvratiti. Jadan je zeko, uvijek svima na usluzi, izbezumljen trčao tamo-ovamo i pokušavao stvoriti red u ovom neredu. Gledao me očima punim nade. Nisam mu mogla objasniti da sam i ja nemoćna pred ovim stanjem. Pročitao je u novinama da su ljudi krivi za ove promjene, a ja sam čovjek, zar ne? Pa kako, onda, ja tu ne mogu ništa?! Tješila sam ga da su promjene privremene i da će se uskoro vratiti ono naše staro proljeće. Kući sam se vraćala u tišini. Možda sam utješila zeku, ali moje je srce ostalo puno straha. Te sam noći sanjala divno proljeće na Učki. Cvrkut ptica i sjaj sunca u krošnjama. Vjeverice su trčkarale granama visokih moćnih borova. Nebo je provirivalo kroz gusto drveće. Ležala sam na šarenoj livadi s vjenčićem misrisnih ljubičica u kosi i tragovima šumskih jagoda na licu. Moja je obitelj bila sa mnom. Samo mi i krasan, miran dan. Učku iz svojih snova želim svima. I da potraje…

TARA ŠIMUNIĆ, 5. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

74

75


LjepotanKrilima korača po mojem dlanu.

Modra boja polako nestaje.Izgubio se u boji neba.

TJAŠA DESNICA, 6. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka


Mali Lukoran, zabilježena ljepota trenutkaUz dugu i mirnu uvalu smjestile se kamene kućice. Stare, obnovljene, nove, jedna do druge nanizane kao zrnca ogrlice – Mali Lukoran na otoku Ugljanu. Bjelina kamena, crveni krovovi, zelenilo starih borova i plavetnilo mora. Miris soli i lavande struje oko mene. Šum valova nadjačali su kliktaji galebova. Ribari uplovljavaju u luku. Toliko raznovrsne ribe nikada prije nisam vidjela! U mnoštvu, koje se niotkud sjatilo na rivu, izdvajaju se starije žene odjevene kao da su sa starih razglednica. Učinilo mi se na trenutak da sam uplovila u prošlost – crne duge suknje, bijela košulja i bijelim rupcem pokrivena glava. Zapazila sam da se ispod suknje, iako je ljeto, crvene čarape. Njihov razgovor uopće ne razumijem, no svejedno interesantno je poslušati govor koji uščuvaše. Idem dalje obalom… Otoci zadarskog arhipelaga, pa tako i Ugljan, u svojim zelenim uvalama čuvaju ljetnikovce nekadašnjih patricijskih obitelji. Najpoznatiji je onaj obitelji de Ponte iz 17. stoljeća. Predaja kaže da je, boraveći ovdje, hrvatski pjesnik Petar Preradović napisao svoju prvu budnicu Zora puca, bit će dana, objavljenu u Zori dalmatinskoj 1844. Stoga zastajem u borovima gdje je njemu i pjesmi podignut spomenik. Sjedam na klupicu želeći, poput pjesnika, osjetiti ljepotu koja ga je nadahnula.

Ali lagan vietrić šaptjeOd iztoka k sinjem moru,Šaptje sladko iz tihana:Zora puca, bit će dana!

Ispred mene more se lagano meškoljilo. Njegovo plavetnilo zove me k sebi, a isto-dobno na mene djeluje tako opuštajuće, kao u pjesmi: …još pokriva mir preblagi dol i goru… O, zašto ova ljepota trenutka ne može vječno trajati?! Vjetar s mora daruje me još jednim prepoznatljivim mirisom otoka – ružmarinom, a već idućeg trena, kad prestane puhati, omamljuje me miris lavande. Čudesno! Bila sam znatiželjna odakle dopuhuju do mene ovi prepoznatljivi otočni mirisi. U mojoj blizini stara, preko zida nagnuta, smokva čuvaše kao stražar ulaz u vrt. Morala sam zaviriti: ljubičasti cvjetići lavande bili su jedini gospodari ove zemlje. Prepustila sam se mirisu da me posve obuzme… Kako „sve što je lijepo kratko traje“, uskoro sam se morala oprostiti sa svime što sam uspjela vidjeti i doživjeti, ali sam obećala sebi i zaseoku da ću se vratiti… Ipak je ovo zavičaj mojih predaka! Ostavljam Mali Lukoran, okružen maslinicima i vinogradima te plavozelenim morem, čiji valovi zapljuskivahu rivu sve jače. Ostavljam ga prepoznatljivoj pjesmi inspiriranoj noći, zorom i povijesnim trenutkom. Trobojnica na rivi maše mi na odlasku.

LARA DRLJAČA, 7. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

76

Odjeci


KARLOVAČKA

OdjeciK A R L O V A Č K A Ž U P A N I J A

Putovanje zaboravljenim mjestimaPolazak mojega autobusa. Drago mi je i nije. Odlazim s ovoga mjesta koje mi je već priraslo srcu i udomaćilo me. Ogulin. Ni u Gorskom kotaru, ni u Lici. Nastao je oko utvrde koju je izgradila obitelj Frankopan potkraj 15. stoljeća. Nazivao se i Julijin grad zbog legende o djevojci Đuli, koja se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor. Grad ima više od 13 900 stanovnika. Rijeka Dobra teče i sramežljivo gleda u visine, u 1182 metra visok Klek. Gledam ga s istoka i doima se baš kao što ga je Ivana prikazala u svojim bajkama, kao usnuli div.

Sparina. Sunce me grije i žari. Od naočala se odbijaju zrake koje moj pogled upućuju kroz prozor. Divota! Brzo, laganim usponom iz Ogulina dolazimo u Puškariće, naselje o kojem se rijetko govori. Ondje živi malo stanovnika koji s visoka promatraju Ogulin. Duge su uzbrdice uobičajene za ovo naselje, a kuće, koje su poslagane jedna uz drugu, kao da si ne daju disati.

Prolazim šumom, koja je danas mrzovoljna. Ne dopušta da se tračak sunca probije kroz njezine grane. Kuća ima vrlo malo, tek toliko da se ne zaboravi da je ovdje netko živ.

Nakon nekoliko minuta vožnje kroz šumski predio, dolazim na Bjelsko. Za -selak je to koji se sa svojih tridesetak kuća pružio ispod planine Klek. Pribli žavam se Visibabi, stijeni neobična oblika, visokoj devet metara. Stajemo. Put nam je prepriječila skupina turista koji prelaze cestu i odlaze prema Kleku. Neki fotogra-firaju ovu ljepotu. Na njihovim se licima vidi radoznalost i oduševljenje krajem. Moj im vozač nestrpljivo trubi. Uzrujan je. Ja nisam. Promatram. Jedna mi je sitnica zapela za oko: djeca tih turista, koja plešu, skaču, neumorno se vrte i smiju. Odavno nisam vidjela tako radosnu djecu. Smijeh im je tako zarazan da sam se i ja odsrca nasmijala.

Napokon smo krenuli dalje. Opet šumom. Imala sam osjećaj da iz nje nećemo nikad izići. U mojem je srcu spokojno. Čista i netaknuta priroda. Medvjedica i njezina mladunčad prelaze cestu.

Iza drveća ukazuje se velika čistina. Dolazimo u mjesto Jasenak. Vidi se da je i ovo gorsko selo pregazilo vrijeme. Tek pokoja kuća uz glavnu cestu, a ostale razbacane u daljini, uz rubove šume. U maloj područnoj školi samo dvije učeni-ce. Uređuju cvjetnjak sa svojom učiteljicom. Mahnem im. Prepoznaju me i one mašu meni. Iz autobusa mogu vidjeti zgradu „Šumarije“ te jednu jedinu trgovi-nu. Pred njom nekoliko znatiželjnih ljudi gleda u mene i ostale putnike jer auto-bus baš nije česta pojava u ovome mjestu. Uz cestu potok Jasenčica. Granje kraj njega se previja i dotiče oblake. Promatrajući potok, sjetim se legende koju mi je baka pričala: neki su ljudi davno zalutali ovdje u šumi, a kad su došli na čisti-nu, ugledali su krasno drveće jasena. Tako je nastalo ime mjesta: Jasenak.

Ubrzo stižemo i do mojega mjesta – Drežnice. Smještena je u masivu Velike Kapele. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata imala je veliku stratešku važnost. Nailazimo na staru pilanu i njezine radnike koji uz cestu nešto rade. Cijelo mje-sto djeluje mirno kao da nitko ne živi u starim kućama uz cestu. Uz glavnu se cestu proteže nekoliko sporednih putova. Došli smo do velike crkve, koja se obnavlja. Čini se da je i nju pregazilo vrijeme.

78

79

Odjeci K A R L O V A Č K A Ž U P A N I J A

Polaganom vožnjom stigli smo do konačnog odredišta. Svi su veselo izlazili, ali ja nisam žurila. Uputila sam pogled prema školi, koja je priljubljena uz dječje igralište i malu trgovinu. Središte je to ovoga mjesta i društvenog života, ljeti i zimi.

Ugledam članove kulturno-umjetničkog društva ovoga kraja. Bijele košulje lijepo pristaju mladićima. Uočavam žarkocrveni ruž na usnama mladih djevojaka i vješto upletene kose s ružama. Smiju se, a dukati na njihovim prsima poskaku-ju zveckajući. Haljine im se šire u lepeze, poput malih suncobrana.

Djevojke i mladići odlaze na neki svoj nastup. Mojim selom opet zavlada spokoj.

Uskoro ću i ja napustiti Drežnicu. Otići ću na daljnje školovanje u veći grad, ali ova mjesta prizivat će me uvijek natrag. U mojem srcu nikada neće otići u zaborav.

MATEJA MARAVIĆ, 8. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

PŠ DREŽNICA, Drežnica

Sretan danTog divnog popodnevadvadeset šestoga lipnja

rodih se ja,svojim roditeljima ponos i dika.

Čim je moj tata čuo tu vijest,od prevelike srećepade u nesvijest!

U posjet je došla i moja baka,a sa sobom povela još tri ujaka.Onda još dva-tri strica jer, ipak,

prva sam joj unučica.

U bolnicu nije došao djed.On kod kuće priprema veselje.

a meni šalje najljepše želje.

Bez sumnje mogu rećii nitko neće poreći:

najsretniji dan bio je svimabaš onaj kad sam se ja rodila!

SUZANA KOSANOVIĆ, 8. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin


Majčine rukeMajka te čuva, ona te pazi,

majka te voli i mazi.Ljuti se kad treba,

ali bi dosegnula za te zvijezde s neba.

U majčinim si rukama sretan i jak,lako prevladaš svaki strah.

Mamine ruke podižu iz svake muke.Te su ruke tople i blage.

Čvrsto i nježno njima te drži,spremna da sigurnost u svakom trenu pruži.

IVANA MARAVIĆ, 6. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin


K A R L O V A Č K A Ž U P A N I J A

80

81

Odjeci M E Đ I M U R S K A Ž U P A N I J A


MEĐIMURSKA

OdjeciM E Đ I M U R S K A Ž U P A N I J A

Pod zvezdamSonce je zašlo, spustila se večer.Devet vur obrnul je cajger.Se je stiha. Mesec sveti.Kam gor da se brneš, kresnica preljeti.A mi celo noč pod zvezdam plješemo. Celo noč budni ostajemo.I dvanojst vur je več prešlo.Se je spot još zdovnja dišlo.A mi još pod zvezdam plješemo.Celo noč budni ostajemo.

VIKTORIA GAŠPARIĆ, 7. r.OŠ SVETA MARIJA, Sveta Marija

Moja mamaMoja mama nije fina dama.Ne ide na skijanje jer štedi za grijanje.Juri na sve strane da nam uljepša dane.Glasno se smije i ništa joj teško nije.Jedino je jadna kad je subota radna.

SARA ZVONAR, 6. r. OŠ SVETA MARIJA, Sveta Marija

82

83

Odjeci M E Đ I M U R S K A Ž U P A N I J A

V selo ili v grodI selo i grod su lepi, ali čuda je razliki med jimi. V grodo je se bliže: posel – ako delate de v grodo, trgovina – v kero saki den po neka moramo, a i prijateli je več na kupo.

V selo je se to daleč, za se se moramo z autom pelati. Ali, ipak, kaj momo mi v selo, to ovi z groda ne doživiju saki den. Priroda je drugačna.

Ftičeki nas sako jutro budiju. Da se stonemo i vun poglednemo čez okno, se se zeleni, a či pa bosi vum stonemo, nam se mefka trova med prstima šula. Jaboke si sam z dreva trgamo, a v red med goricaj si sednemo i kak ftiči zoblemo. Pod orehom z hamrom sedimo, teremo i jemo.

Kaj još lepšega bi šteli? Tak nam je lepo! A stalno nam neka kaktiga fali!

LUKA ZADRAVEC, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec

Molim?!Jedne noći, za puna mjeseca, začula sam pseći lavež. Prvo sam pomislila da je to moj Laki, ali je zvučalo nekako dublje i snažnije. Ustala sam iz kreveta, obula papuče i osluškivala u tišini svoje sobe. Zvuk nije dolazio izvana, već iz moje kutije za igračke. „Čudno“, pomislih. Polako podignem poklopac i – gle! Šarena duga izišla je iz kutije, a po njoj, kao po stazi, šetale su igračke. Izgledalo je kao nekakva dječja parada. Pas je lajao držeći lopticu na nosu, slono-vi su prskali vodom svuda oko sebe, konji su svakoga pozdravljali dižući se na stražnje noge, ptice i pterosauri pratili su povorku iz zraka izvodeći razne akroba-cije. Zmije su ulaštile svoje ljuske da blistaju jače od sunca, dinosauri su se šepu-rili poput paunova, miševi i mačke bili su zajedno da pokažu svima kako mogu biti prijatelji. U bazenima su se glupirali kitovi, dupini, orke, ribe i pleziosauri. Na kraju povorke išle su dame, barbike, odjevene u najljepše haljine. Parada je div-ljala, pjevala, plesala, a ja sam samo stajala i začuđeno promatrala. Primijetili su me i nagovorili da im se pridružim. Nisam ih htjela odbiti. Ludo smo se zabavlja-li sve dok se vrata moje sobe nisu odškrinula i jezivo zacviljela. Sve je odjednom utihnulo. Zbog jake mjesečine ukaza se užasna sjena. Igračke su pobjegle u kutiju i zatvorile je. U tom trenutku u sobu uđe mačić, krzna bijelog poput snijega. „Bartol!“ uzdahnula sam. „Sad bar znam čija je sjena!“ Ponovno sam otvorila kutiju, ali unutra su bile samo one stare, bezvrijedne igračke, koje nemaju nimalo života u sebi. Te sam noći shvatila da čarolija zaista postoji, ali je vrlo plaha. Svaka je sitnica može uplašiti ili prekinuti. Da, sitnica. Sitnica poput sjene malog mačka Bartola.

GABRIELA HABUŠ, 6. r.OŠ SVETA MARIJA, Sveta Marija

84

OdjeciM E Đ I M U R S K A Ž U P A N I J A

Razmišljanje o ljubavi

Puno slušamo o ljubavi – od prijatelja, roditelja i na televiziji, a ipak znamo jako malo. Ljubav je nešto posebno, bar tako kažu. Kažu i da svatko na svijetu ima svoju srodnu dušu. Nisam sigurna jesam li baš sigurna u to. Mislim da ne možemo naći svoju srodnu dušu, a ako je nađemo, ne možemo većinu života provesti s njom. Čovjek je, naime, društveno biće i stvo ren je da se druži s više ljudi, a ne da se emocionalno veće samo za jednu osobu. Divim se starijim ljudima koji su po više desetljeća zajedno i djeluju savršeno. Svi znamo da savršenstvo ne postoji i da se i ti savršeni parovi ponekad posvađaju i dođu u sukob. Ljubav u tinejdžerskim godinama ima svoje dobre i loše strane. Dobro je kada imamo osobu kojoj se možemo povjeriti, a da to nije najbolja prijate-ljica. Dobro je da imamo nekoga s kim možemo provoditi slobodno vrijeme u trenutcima kad nitko drugi nije tu za nas. Dobro je da se osjećamo sigur-no i zaštićeno, da nas netko tretira ko kap vode na dlanu. Lijepo je kada nas ta osoba poštuje i voli takve kakvi jesmo. No zbog te nam osobe misli ponekad odlutaju, često smo „odsutni“, možda i popustimo u školi, u svađi smo s roditeljima ili prijateljima jer im se ta osoba ne sviđa. U tom trenutku sve bismo dali za svoju ljubav, no ponekad nas ona iznevjeri i povrijedi. Ipak, možda smo premladi da bismo znali što je prava ljubav. Između ljudi koji se vole trebalo bi biti malo ljubomore, tek toliko da se vidi da je drugoj osobi stalo do nas i da se brine. No ipak ne previše jer ljubomorne i posesivne osobe nitko ne podnosi. Mislim da je pravo vrijeme za pravu ljubav oko dvadeset i pete godine života jer smo dotad već dovoljno toga proživjeli i spremni smo se smiriti i skrasiti. Sve ljubavi u mojim godinama samo su prolazne. Jedan nam se dan svidi jedna osoba, a drugi osoba koja je totalna suprotnost ovoj prvoj. U propaloj vezi uvijek jedna strana ostane povrijeđena, i zato se meni ljubav i ljubavna veza zapravo uopće ne sviđa. Svi ljudi na svijetu imaju pravo biti sretni, zadovoljni sa životnim partne-rom, ili bez njega, pa ne kužim zapravo čemu tolika frka oko te ljubavi. No… ipak, nadam se da ću jednom naći svoju srodnu dušu.

NIVES ČURIN, 7. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec

85

Odjeci


VARAŽDINSKA

86

Odjeci

Tražim te, BožeSkrivaš se u prosjaku što tužno prosi,rumeniš se u cvijeću i jutarnjoj rosi.Mirišeš poput snažne i hladne zime,

smiješiš se u ljudima što spominju tvoje ime.

Osjećam te u svakoj kapljici kiše,vidim te u vjetru što grane njiše.

Nježan si poput pera,u tebi prepoznajem svojega najboljeg prijatelja.

VERONIKA MATUČEC, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, Ivanec

PŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

Moja bakaMoja baka nije obična umirovljenica koja sjedi ispred televizijskog ekrana, zaokružuje brojeve na bingo listiću, štrika i rješava križaljke. O toj bih zani-mljivoj starici mogao napisati cijelu kolekciju knjiga. Iako je već u devedesetim godinama života, moja se baka još uvijek dobro drži. Ima sitan korak, pa mi često kaže neka usporim jer je ona „pro-hodala svoje“. Unatoč tome stalno hodočasti. Pješice ili autobusom posje-ćuje sva hrvatska i europska svetišta, a pri povratku pripovijeda nama, unu-cima, kako je bilo. Ja uvijek imam vremena za njezine zanimljive priče. Kad sam bio jako malen, a roditelji radili u noćnoj smjeni, obično me čuvala baka. To su bile najčarobnije i najpoučnije večeri. Baka je dobra i strpljiva učiteljica. Ne sjećam se da je ikada vikala na ne -koga od djece ili odraslih ukućana. Učila nas je različite nove molitve, priče i bajke, nove povijesne i obiteljske podatke, objašnjavala stare običaje, a najviše nas je voljela učiti šivati (no ja još ni danas nisam savladao taj zanat). Prije spavanja moja starija braća i ja sjedili bismo na svojim krevetima, a baka bi sjela na sredinu sobe te uzela knjižurinu najljepših bajka. Nakon čita-nja bajke zajedno bismo se pomolili i krenuli na spavanje, a ona se vratila u dnevni boravak te šivala stolnjake, „dugo u noć, u zimsku bijelu noć…“ Nekada smo moja obitelj i ja živjeli kod bake. To su bila krasna vremena! Baka i ja smo se držali zajedno čitav dan. Ujutro, čim bih ustao, već me na stolu čekalo vruće mlijeko, iz kojeg se pušilo. Pijući ga, gledao sam kroz prozor visoke borove i jablanove u dvorištu, a zatim izišao pred kuću i miri-

V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

87

Odjeci V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

sao raskošne ruže, koje su tada bile više od mene. Zatim smo baka i ja hranili teliće. To je bio posao samo za mene i nju. Osjećao sam se važno i posebno zato što baka baš meni povjerava taj zadatak. Navečer smo gleda-li najljepši zalazak sunca. U proljeće često odlazimo brati visibabe. Točno znamo mjesta na kojima uvijek ima najviše visibaba i zvončića. No, s obzirom na to da baka ne voli držati stvari za sebe, obično nismo jedini. Baka voli pjevati, pa ponekad na tajnoj livadi sretnemo čitav crkveni zbor. Prošlog se Božića udružila s mojim roditeljima te su nam kupili pijanino. Tako je s nama mogla pjevati božićne pjesme. Baka je uglavnom tolerantna osoba, no nikako ne dopušta bacanje hrane. Na to je posebno osjetljiva, zbog čega se u našoj obitelji svi držimo pravila da ne ustajemo od stola dok tanjur nije čist. Baka je vrlo religiozna osoba. Posjeduje desetke malih skulptura Djevice Marije, a jedna od njih čak i svira. Ima i kutiju punu krunica. Još odmalena znam da ispod te kutije drži mirovinu. Nema potrebe da to ikome govorim jer ionako pola novca razdijeli nama, svojim unucima. Na zidu iznad kreve-ta ima nacrtan svod s Isusovim apostolima i Djevicom Marijom. Njezina soba zapravo izgleda kao kapelica. Volim svoju baku. Još nikada nisam vidio neku njezinu lošu stranu, a vjerujem da i neću. Iako se ne viđamo svakodnevno, moj odnos s njom vrlo je blizak. Bojim se. Bojim se trenutka kad bih je mogao izgubiti.

DAVID KOŠIĆ, 8. r.OŠ VIDOVEC, Vidovec

88

OdjeciV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

RiečiRiečiDrage i jakeHude i slatkeMoru nas povezati il odvezati.

RiečiGrube i topleLiepe i mefkeMoru nas začarati ili razočaratiRastožit il razveseliti.

Ali rieči štere mučeSerce moru najviše povriediti.

MAJA MARJANOVIĆ, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, Ivanec


89

Odjeci V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Štela biŠtela bi Cieli sviet prejti,Z tičekima pupievati,Na oblačeku putuvati,Z vetrum toncati.

Štiela biDu neba skučiti, Se ljude razveseliti.

Štiela biDiete zanaviek bitiI liepe sne sniti.

MARGARETA GOLUBIĆ, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, Ivanec


Da mi je sončeko bitiDa mi je sončeko bitii vjutre z bregom se zbuditi, sakega čoveka razveseliti.

Da mi je sončeko bitii ljubaf med cvietjem otkriti,med njimi se skriti.

Da mi je sončeko bitii z ftičeki zapopievati, oblake z neba odnesti,sreću cielem svietu donesti.

Da mi je sončeko bitii z njenim se lasima pokriti,ličeko je nasmejatii kušleca je dati.

PATRIK VARGA, 5. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, Ivanec

90

OdjeciV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Demača riečDemaču riečlepe je čuti.V mem kraju saki ju zna.I mati manaviek guvorida ju triebam v sercu čuvati.

Vučitelji nas furt z književnim gnjave,a mi pojma niemame, pa nas z njim dave.V svietu si govore da sme seljače prave.Od nas bežiju ko ed filma strave.

Tuliko su te književne rieči teškeda se vučitelji čude sake naše greške.A mi se ne sramimepravi Zagorci bitii tuo ne muorame nigder kriti.Pa čak i v škole prestali nemepo domaći goveriti.

PAULA FIŠKUŠ, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, Ivanec

91

Odjeci


ZAGREBAČKA

Z A G R E B A Č K A Ž U P A N I J A Odjeci

Kratki kajRožice se u protuletju budiju.Bele, črlene, dva narcisa žuta.Z vrteka čez plot tebe glediju.

IVAN KULFA, 6. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

MiheljeTu mi je rodno misto,tu mi je familija sa,tu pak se je čisto,tu sam odrasla ja.Uvek v srcu bu ostalose kaj sam tu proživila,v meni sećanje ne bu propalo,tu sam lipoga vrimena provodila.To Mihelje,to lipo Mihelje.

LUKRECIA PERNAR, 8. r.OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

PisanjeNapisati pjesmu nije tek tako!Misliš: nije teško! A nije ni lako!Tražim riječi, boli me glava.Koja će riječ biti prava?

Prvu riječ u stih stavim,drugu važno zaboravim.Još jednu riječ brzo dopišem,a onda sve ponovno izbrišem.

Dosta mi je ovog više!Tko još pjesme piše?Sigurno to neću ja.Nek to radi pjesnik koji zna!

SARA GREGURIN, 5. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

92

Odjeci Z A G R E B A Č K A Ž U P A N I J A

ZimaZimi u našem krajusve je kao u raju.Anđeli lete,djeca se smiju.

Jer zima u naš krajuvijek donosi osmijeh taj.

A od svega tog snijegabijela je kao pahuljicanaša Marija Gorica.

PAULINA PERNAR, 5. r.OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

93

94

OdjeciZ A G R E B A Č K A Ž U P A N I J A

Je li prava?Tek kad na oknučujem kapi kiše,shvatim kako je jesensve bliže.

Je li to ona jesenšto vjetrom kupi lišćeili su to osjećajišto me tište?

Je li to prava jesenili jesen u mojem srcu,shvatit ću tekkad pahulje zamijene kiše.Tada će u mojem srcubiti još tiše.

TARA GABRIELA MARTINKO, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

Tamo, baš tamoTamo gdje sunce zemlju ljubi,tamo gdje se svaki trag zlu gubi.Tamo gdje mir obasjava noć,tamo, baš tamo, ja želim doć’.

Tamo gdje uvijek dobrota vlada,tamo gdje uvijek postoji nada,tamo gdje se životna pjesma sklada,tamo ja želim otići sada.

VALERIA DRVENKAR, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec


BožićOtac se vrlo kasnokući s posla vraća.Majka ga dočekas tanjurom punim kolača.

Kuća je okićenai veselo je sve.Dolazi nam djedi donosi darove.

I baka mami pomažeda večeru spravi.„Stvarno je Božić“,zvoni mi u glavi.

Na kraju svi u kućimolimo Boga.U jaslicama Marija i Josippaze na Isusića svoga.

NIKO DUSPARA, 6. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

Posebna osoba On je posebna osoba u mojem životu,on je za mene dobitak na lotu.

Uz njega svaki moj je dantako lijep, tako čaroban.

Za mene se najviše brine,za mene bi prešao i preko najviše planine.

Nadam se da znate tko je osoba ta.On je moj najdraži tata!

BRUNO ŠLOGAR, 5. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

95

96


JedinicaJako čudan osjećaj,malo me i boli.Dobila sam danas jedinicu u školi.

Test iz matematikeizazov je bio pravi.Svi razlomci još i sadzvone mi u glavi.

Rješenje je samo jedno:moram zagrijati stolac.Neću da iz imenikaruga mi se kolac.

NIKA DŽINIĆ 5. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

Moj domMoj dom ptičje je gnijezdo,puno topline i ljubavi.

Moj dom sigurna je luka,u koju se uvijek mogu vratiti.

Moj dom čuvar je ognjištakoje su moji predci zapalili.

To je velika knjigao životu moje obitelji,moje domovine.

S ljubavlju je otvaram i čitam.U njoj uvijek nove vrijednosti pronalazim.

LUKA LUKAČEVIĆ, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina


SiromahSuza oči punei lice što od tuge trune.Riječi sve isprazne i mlake,odijelio ga život od sreće svake.Moli nekog da mu pruži moć,al hladni su ljudi.Hoće l’ takva biti i noć?

PAULA RIBIĆ, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

Zapuščana su brdovečka poljaZapuščana su brdovečka polja.Dilati zemlu više nikomu ni volja.Negdar su selaki sijali, kopali, želi i bralida bi mi deca kaj jisti imali.

A denes je v drač se zaraslojer smo si gospoda,I nikoga ni briga za to.

Do kada bude tak?Do kada bumo mogli ovak?

Nigdo to za praf ne znai saki si misli, kak na gmajni bik,da bu to tak za navik.

Ja si mislim pakda to ne bu baš tak.Zato bum jutri pluk i traktor zelai zemlicu polafko dilati počela!

NOLA ČUJKO, 6. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

97

98

OdjeciZ A G R E B A Č K A Ž U P A N I J A

Ftići popevajuPopevaju ftići pesmicu lepu,popevaju ftići na lepome drevlju.

Popevaju ftići pesmicu lepu,popevaju ftići u proleče rano.

Gda je došle proleče, lepo.zima je prešla jako dalko.

Pupoljci lepi pupaju v vrtu,polja su zorana i čekaju setvu.

Popevaju ftičeki pesmu lepu,popevaju ftičeki, čekaju setvu.

ANTE KNEZOVIĆ, 5. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

Z A G R E B A Č K A Ž U P A N I J AOdjeci

Moja obiteljTo vam je čudna priča,k’o iz nekog crtića.

Mama po cijeli dan viče:„Daj uči, daj pospremaj!“

Tata je smiren tip,ali zato pogled njegov jedantopi snijegkao da je temperatura trideset pet.

Stariji brat knjiški je tip.Oči ne skidas računala i knjiga.On je meni malo čudan lik.Jer ja sam ipak za igrice tip.

Mlađi je bratza puno divljanja spreman,pa ga u glasnom plačučesto gledam.

Sad vam je jasnoda mene kod kuće razumiju slabo.Nije im jasno da meni knjiga nije blago,da volim više telku, plejku i mobitel svoji da samo želim čuti:„Sinek dragi, radi kaj hoćeš!To je izbor tvoj!“

DOMINIK KRČELIĆ, 6. r.OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

99

100


Aviončić spasaŠkola počinje. Petašica Ana mora smisliti govor za male đake prvaše. Razne ju joj ideje padale na pamet. Jedna od boljih bila je ova: „Draga djeco! Svi smo čekali ovaj dan. Sada ste i vi dio naše škole.“ Vježbala je pred ogledalom, ali govor joj se nije činio dovoljno dobrim. „Ne brini se, bit će dobro!“ dovikivala je mama iz kupaonice uređujući si frizuru. Ana je samo okrenula očima, zgužvala papir, ubacila ga u koš poput profesional-nog košarkaša i odjurila van. Mislila je: „Možda mi ova jesen pomogne.“ Odjednom je nešto bocne u rame. Ana sagne glavu i ugleda papirnati aviončić na tlu. Podigne ga te razmota. Zijevnula je kao da će slona progu-tati! Unutra je pisao cijeli govor koji je ona pokušavala smisliti. „Tko je ovo napisao?“ pitala se. Okrenula se oko svoje osi i pogledom tražila tko je mogao baciti aviončić. Nikoga nije vidjela. Uzela je papir i otišla kući. Došao je dan čitanja govora. U publici se nalazio i jedan malo veći đak. Činilo se da nije prvašić. Bio je to rumeni dječak. Ani se činio sumnjivim. Nakon govora dječak ju je dočekao. Rekla je: „Marko, nisi trebao, mogla sam i sama napisati govor.“ On se nasmijao i rekao: „Sve za frendicu!“ Zajedno su sretni otišli kući.

FRAN IVAN MATAKOVIĆ, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec


101

Odjeci

Malo o meniJa sam Karla Butorac. Imam jedanaest godina. Živim u Velikoj Gorici sa svojom obitelji. Idem u peti razred Osnovne škole Nikole Hribara. Volim se lijepo odijevati i lijepo ponašati. Imam simpatiju. Sjedi sa mnom u klupi. Njegovo je ime Matej. Nije baš lijep, ali me nitko ne može nasmijati kao on. U budućnosti bih htjela posta-ti njegova žena, no do toga ima još vremena, pa se vratimo u sadašnjost. U razredu mi je lijepo zato što su tu moji prijatelji, koji mi pomažu u teškim trenutcima i nasmijavaju me kad sam tužna. Htjela bih imati dobre ocjene da se mama ne ljuti, ali i zato da bih se poslije mogla upisati u školu koju budem željela. Znam da to mogu, ali katkad ne učim dovoljno. Poslije sam ljuta na sebe i uvijek kažem da ću drugi put više učiti. Želim ustrajati u tome da ostvarim ono što kažem.

KARLA BUTORAC, 5. r.OŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

102


Boksač iz crne prostorijeSve je nekako crno. Jako mi je tijesno. Nije mi ugodno. Jedva čekam vidjeti barem tračak svjetlosti. Dok čekam, udaram nešto mekano do sebe, no to mekano udari me još jače. Pokušavam dotaknuti to i zaključiti što je, ali giba-nje vode odnese me dalje među valove. Nakon kratkog vremena to je i dalje bilo kraj mene i nije me prestajalo udarati. Lupilo me toliko jako da sam udarila u neki mekani spužvasti zid. Što me to stalno udara? Svojim sam rukama napipala noge, ruke pa i glavu poput svoje. Uvidjevši da mi fizički toliko sliči, odlučila sam se sprijateljiti. Naravno, tek pošto i ja uzvratim koji udarac rukom ili nogom. Nakon kratke borbe moje me drugo ja povuklo za vrpcu spojenu s mojim trbuhom. Vuklo me kao da mi želi nešto pokazati. Bila sam u pravu. Poka-zivalo mi je neku novu igru – kad god bismo udarili nekim dijelom tijela o spužvasti zid, izvana bi se čuo krik. Pridružila sam mu se u novoj zabavi. Znala sam da je ovo tek početak našega novog prijateljstva! Sve smo počeli raditi zajedno. Zajedno smo plivali i ronili, okretali se i plesali, slušali nove i nepoznate glasove s onu stranu zida. Igrali se pogađanja tko to govori… Tako punih osam mjeseci. S vremenom smo postajali sve veći, a prostori-ja sve manja. I dalje smo udarali o zid nadajući se da će se proširiti, no to se nije dogodilo. Kada nam je postalo već toliko tijesno da nismo više uspjeli pomaknuti ni nožnim palcem, na našu sreću ipak su se otvorila vrata iza kojih je dopirala slabašna svjetlost. Počeli smo se gurati tko će prije izići kroz njih i baš kada sam im bila nadohvat, moje me drugo ja povuklo natrag i u toj ludoj utrci preteklo za točno dvije minute. U velikoj prostoriji jedni plaču, drugi viču od veselja, a od trećih me poče-la boljeti glava, pa vrištim iz petnih žila da me cijelo rodilište čuje! Kako su godine prolazile, shvatila sam tko je taj boksač iz crne prostorije – moja sestra blizanka. Kako je izgledala baš kao i ja, a na televiziji je bila emisija o klonovima, shvatila sam da je ona zapravo moj klon. S vremenom moj klon i ja postali smo najbolji suradnici u nasamarivanju roditelja, učenju, igranju, odrastanju pa i u filozofskim raspravama. Trenutačno najveću raspravu vodimo sa svojom majkom uvjeravajući je da je ipak došlo vrijeme da se razdvojimo i krenemo svaka svojim putem u sred-nju školu. Kako samo da joj objasnimo da nam sada ipak treba malo više prostora nego u njezinu trbuhu?!

LUCIJA HULJIĆ, 8. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec


103

Odjeci

Kupite SZKZRRPredstavljamo vam SZKZRR! To je sprava za kažnjavanje zbog ružnih riječi, jedini proizvod ovakve vrste na tržištu!

Znanstveno je dokazano da opominjanje zbog ružnih riječi više ne daje nika-kve rezultate. Ovaj je proizvod namijenjen svim ljudima bez obzira na dob, osim srčanim bolesnicima. Naš proizvod ima ugrađen rječnik sa svim službe-nim i neslužbenim ružnim riječima, a da bi bio u skladu s vremenom, ažurira se svaka dvadeset i četiri sata! Njegova je funkcija da strujom strese svakoga svaki put kad izgovori ružnu riječ. Ti udari struje sa svakom su sljedećom ružnom riječju sve jači, a kada dostignete granicu od dvadeset riječi dnevno, stroj će vam blokirati elektroničke naprave. Naprimjer, promijenit će vam lozinku na mobitelu ili računalu na jedan dan. U slučaju posebno teških i uvredljivih riječi stroj će vam čak blokirati i kreditnu karticu, doduše na jedan dan, ali i to bi trebalo biti dovoljno da se oslobodite svoje loše navike. Pa, što još čekate?! Ovo je prilika koju ne smijete propustiti!

RENATO MALBAŠIĆ, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

104


Moj djedNa slici s djedom imam šest godina. Djed je još snažan, čvrsto me drži u rukama. Grli mene, sestru i našega mlađeg brata. U njegovoj smo Hercegovini, ispred stare kamene kuće. Takva ga se sjećam.

On uvijek nosi košulje zavrnutih rukava. Kosa mu je bijela i kovrčava, začešljana unatrag. Lice muževno, oči blage i tamne, brada i zubi snažni. Djed se rado smije i šali s nama. Miriše po zemlji i vjetru ljetnih predvečerja. Naš mali brat opsjednut je djedovima poslom u vrtu. Neprestano nosi kante vode s njim, rasteže crijevo za navodnjavanje. Taj brat i dan-danas neobično voli vodu. Možda zbog djeda. Djed ga pokorno sluša, ugađa mu i radi sve to i kad ne mora, samo da mali brat bude sretan. Drag je čovjek, nasmijan, dobar. Volimo biti s njim. Djed ima i druge poslo-ve, ima i blago, brine se za nj, nosi mu hranu, obilazi. Onda još polja. Tad je već bio u godinama, pa ih samo povremeno obiđe, popravi kameni zid, neku među raznesenu kišom, i to je sve. Prije se radilo, obrađivalo, skupljalo žito. Djed je goto-vo cijeli život proveo u inozemstvu, u Njemačkoj. Ne znam je li zbog takvog živo-ta djed uvijek bio radišan ili mu je to bilo u naravi djeteta sa sela. Nikada nije znao za dosadu i dangubljenje. Mama priča kako bi za nevremena, kada bi padala kiša, ili pak za popodnevnih vrućina, uvijek bio u svojoj radionici. Njegove vrijedne ruke izrađivale su svakakve klupe, stolce, sve što bi vidio, što bi mu netko nacrtao. Sve je znao i umio napraviti. Imao je djed veliki drveni stol s utorima za pričvršćivanje drva. On je to zvao bank. Bank je imao policu punu blanja, pila. Okolo su police prepune alata, uredno složene; sve na svojem mjestu. To je bio djedov svijet. Nije bio u kuhinji, nije znao kuhati; u dnevnoj sobi bio je kao gost, odjeven i osvježen. Ali u radionici djed je bio svoj! Kad bi radio, redovito je znao i zapjevati.

Mama kaže da je uz njega imala nezaboravno i lijepo djetinjstvo. On joj je pričao priče za laku noć. Neke je znao napamet, kao što su legende o Kraljeviću Marku ili epovi o svetcima. Mama nikada nije zaboravila osjećaj radosti i uzbuđe-nja za vrijeme odlaska na spavanje. Ona i njezin mlađi brat uvijek su bili nestrplji-vi i puni strahopoštovanja. Čekali bi da djed otpočne neku novu priču, a i one koje su se ponavljale, uvijek su bile zanimljive. Djed je lijepo pričao i bilo je zado-voljstvo slušati ga jer je i to zdušno radio.

Moj je djed uvijek, od rane mladosti, puno radio. Kavu bi uvijek tako brzo ispio kao da nekamo žuri, a zapravo se rado družio s ljudima, rado razgovarao, poma-gao. Djed nikad nije izgubio životni elan. Mama kaže da je zadržao dijete u sebi, ono koje se veseli, čudi, raduje novom danu. Tako je bilo sve do kraja njegovog života ovdje, na Zemlji.

Oči su, tako se kaže, ogledalo duše. Djedova duša bila je radosna i živa i onda kada je posljednjih mjeseci teško obolio i bio nepokretan.

On, moj djed, naučio me igrati i voljeti šah tih mojih prvih ljeta, ljeta u Hercegovini, što mirišu na djeda i vjetar. Djed živi u toj slici, u meni. Živi u mojoj mami, molitvi. Hvala ti, djede, što si postojao i što si moj djed.

MARKO DELAĆ, 6. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić


105

Odjeci

Putovanje vremenskim strojemUšao sam u vremeplov… Mislite da to ne postoji ili da sam usnio san? Ispričat ću vam kako je bilo. U mojoj ulici živi stariji gospodin sijede kose s velikim naočalama. Profesor Leopold. Uvijek je obučen u plavu kutu, koja je vidjela i bolje dane, kad je kao mladi inže-njer, za vrijeme bivše države, tek počeo raditi u velikoj tvornici.

Dane provodi u ovećoj radionici iza kuće, sakrivenoj od znatiželjnih pogleda, i stalno nešto buši, reže i vari. Živi sam u velikoj kući koja nikad nije čula dječji smijeh i žamor. Budući da ga svi smatraju čudnim, nitko ga ne posjećuje.

Ljetos, za vrijeme školskih praznika, ugledao sam susjeda kako vozi pretrpana, teška kolica prema svojoj kući. Iz dosade, a pomalo i iz znatiželje, potrčao sam i pomogao mu u njegovoj nakani da ih uveze u radionicu. Zahvalio mi je i pozvao me da uđem. Ostao sam začuđen i zadivljen ugledavši nešto što je nalikovalo omanjem svemirskom brodu.

Objasnio mi je da radi na prototipu vremeplova koji će ga vratiti u mladost. Pokušat će spasiti svoju buduću ženu Nadu od pogibeljne prometne nesreće te tako smiriti svoju dušu i ispuniti si najveću želju: da je još jednom vidi, zagrli i poljubi.

Blago sam se nasmijao prokomentiravši da to postoji samo u znanstveno-fan-tastičnim filmovima, na što me on pozvao da mu postanem asistent i prijatelj na tom neizvjesnom putovanju kroz vrijeme i prostor.

Pristao sam jer mi je ionako bilo dosadno, a i nisam vjerovao da će se išta dogoditi s tim njegovim „vremeplovom“. Ni iz radionice neće izići, a kamoli puto-vati u neka davna, zaboravljena vremena.

Sjeli smo na sjedala izvađena iz starog automobila, za ovu svrhu montirana jedno iza drugoga. Profesor je pritisnuo neke prekidače i povukao veliku polugu. Sve se zatreslo i zabrujalo, svjetlo se ugasilo. Osjetio sam snažan potisak prema dolje, nalik padajućem dizalu. Osjećao sam da gubim svijest…

Probudio sam se i ugledao profesora kako me tapše i pita jesam li dobro.Potvrdno sam odgovorio i zapitao gdje smo.Izišli smo iz vremeplova i ugledali njegovu Nadu kako u dvorištu njihove kuće

obrezuje crvene ruže. Odjednom se začula snažna buka. Ugledali smo kamion kako juri nizbrdo ravno prema Nadi i ne može se zaustaviti. Povikali smo neka se skloni, a profesor je odjednom skočio prema njoj i povukao je na sigurno. Kamion je proletio kroz ogradu i zaustavio se tik ispred njih. Nada je bila spašena. Profesor ju je poljubio.

Uskočili smo u vremeplov i vratili se u sadašnjost. Dočekala nas je njegova Nada i poletjela mu u zagrljaj.

Profesor je ispravio nepravednu sudbinu, a ja sam stekao nevjerojatno isku-stvo. Ako ne vjerujete, pozivam vas sve da dođete na najbolje kolače, koje peče moja susjeda Nada.

JAKOV KRAJICA, 6. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec


Rečenica koja obuhvaća svijetOd prvog udisaja, pogleda, plača i prve suze, od prve sekunde života, počinje-mo živjeti riječi. Živimo slova, zaobljene rukopise nažvrljane crnom tintom, živimo misli, ideje i snove. A sve to stane u riječi, cijeli naš život. Jedan bljesak u zjenicu oka, jedan korak na prašnom putu, sve je to jednako važno. Ponekad i jedan uzdah čini poglavlje književnog djela. Svaki naš pogled piše našu život-nu priču; ima uvod, zaplet, vrhunac i, na kraju, završetak. Riječi su note nostalgične harmonije, tužna balada, osjećaj prvog snijega i toplina užarenog pijeska. One su mi, a mi smo riječi. Sve ono čemu težimo, nadamo se ili što priželjkujemo, naše su riječi. Bez njih mi smo prazni. Riječi su svježa izvorska voda i krv što kola u našim žilama. Riječi su život. Samo naš, neponovljiv i tužan, i bolan i sretan, i nezaboravan, samo naš nape-ti roman. Čovjek bez riječi ili svojega materinskog jezika sam je i ostavljen, isprazan. Ne mislim na onog čije usne šute, jer one i nisu toliko važne. Sam je onaj koji ne govori očima, srcem ili samim svojim bićem. Njegov život tada i nije život. Što će ti knjiga bijelih, čistih listova? Važan je razmak, točka, slovo, rečenica, važno je svako pojedino razdoblje našeg života. Ljudi danas zaboravljaju pričati onako, ludo i djetinje, zaigrano i s puno emocija, zaborave pustiti srcu da priča. A onda odu i za sobom ostave netaknutu bijelu, čistu knjigu koju nitko ne pročita. Prožive ovaj život ne ostav-ljajući za sobom ni jednu pjesmu, roman ili bar anegdotu. A to je izgubljen život. Ja znam da tako neću učiniti sa svojim životom. Želim umrijeti s boli u ruci od pisanja, s tintom umrljanim prstima, želim živjeti i umrijeti s riječima na usnama. S njima želim živjeti, misliti, gledati, voljeti – sve riječima. Makar malim, priprostim, s tek po tri slova. Jer ja riječi ne želim samo čuti ili govoriti, želim ih živjeti. Želim živjeti riječi – to je rečenica koja obuhvaća cijeli svijet.

NIKOLA PUHIN, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

106


107

Odjeci


SISAČKO-MOSLAVAČKA

108

OdjeciS I S A Č K O - M O S L A V A Č K A Ž U P A N I J A

Munta u Kraljevoj VelikojPada gusti bijeli snijeg i mnoge su ceste zatrpane. Krovovi kuća jedva se naziru. Iz dimnjaka suklja dim. Zima pokazuje svoje oštre zube. 17. je siječnja – zimsko Antunovo. U selu se održava munta. Stari i mladi zavjetuju se tijekom godine svetom Anti, čiji se oltar nalazi u Kraljevoj Velikoj. Ako se krava ne može oteliti, ponude svetom Anti milodar. Ako se krmača ne može oprasiti, ponude Anti malo prase. Ako se sprema nevrijeme, zvone crkvena zvona, a mještani obećavaju svojem zaštitniku vreću-dvije žita. Ako je žena nerotkinja i ne može dati potomstvo, ponude Anti obilje živine i ruč-nog rada. Oko deset sati počinje misa, a poslije nje održava se munta. Svi prikuplje-ni milodari idu pred crkvom na dražbu. Muntaš se penje na stolac i diže u zrak milodar za milodarom. Ljudi se guraju i prilaze bliže. Početnu cijenu određuje muntaš, a narod licitira kako bi se što više novca prikupilo. Mekeću ovce i janjci, pjevaju pijevci i kokodaču kokoši, rokću svinje i muče telad. Nadmetanje počinje nižom cijenom, a onda cijene skaču u nebo. Ljudi izvi-kuju dok muntaš viče: „Prodano!“ Žene se guraju nudeći okupljenima kola-če i kuhano vino. Neki imućniji ljudi drže u ruci purana, gusku ili janje poka-zujući svoju moć i odanost zaštitniku župe. Na kraju muntaš govori koliko se novca prikupilo i što se tim novcem namjerava raditi na crkvi. Vrhunac munte jest predstavljanje najvećeg donatora. On se, sav važan, penje na stolac i uživa u pogledima mještana. Kamere škljocaju sa svih strana. Svijet se gura kako bi se vidio na slici. Oko 14 sati crkva je prazna, a samo utabani snijeg svjedoči o netom

održanoj munti u Kraljevoj Velikoj. Kada se približi lipanj i ljetni Sveti Ante, selom zavlada nemir. Traži se novi

muntaš, skupljaju donacije u stoci i ručnim radovima i, naravno, očekuje lijepo vrijeme te hrpa svijeta iz

susjednih sela, koji u rukama donosi bijele ljiljane inten-zivnog mirisa. Običaj je da se sveti Ante ukrasi baš tim cvijećem. Bit će tada zavjeta i obećanja. I mi, djeca, sudjelujemo u tim događanjima jer treba taj nesvaki-

dašnji običaj sačuvati od zaborava.

KLARA ĆOSIĆ, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

109

Odjeci S I S A Č K O - M O S L A V A Č K A Ž U P A N I J A

ZavičajRođena sam na vratima Slavonije. Djetinjstvo provodim skitajući se livadama i šumarcima te igrajući se na šumskim puteljcima, tražeći zlatne dukate u travi. Svako jutro budi me živahni cvrkut ptica, glasanje goveda iz staje i moj Šarov s lanca. Sunce mi kroz prozor miluje obraze dok spavam. Čim ustanem i iziđem, zapuhne me lagani vjetrić donoseći miris svježe zelene trave i prvih ljubičica. Šetnja seoskim puteljcima pruža mi vidik na nepregledna polja i brežuljke okićene vijencima hrastovih šuma. Pčele i bumbari zuje oko šarenih glavica proljetnica koje vire ispod zaostalih krpa snijega okrećući se prema suncu. Smijeh tek probuđene i razigrane djece odjekuje ranim jutrom. Vijugavi i blatnjavi putići nestaju iza kuća, koje su se stisle jedna uz drugu. Stari hrastovi tiho pričaju već zaboravljene priče dok im vjetar miluje tek izni-kle pupoljke. Njihovo snažno korijenje čuva tajne zakopane duboko pod zemljom, gdje ih nitko ne može otkriti. Bistri potoci žubore oko vrba. Pod jednim stablom, uživajući u ljepoti zavičaja, stojim ja i sanjarim o prvoj simpatiji, s kojom upoznajem čari dječje ljubavi. Upravo zbog te ljubavi i nedirnute prirode volim svoj zavičaj.

TIHANA SRDAREVIĆ, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

Kupa u proljećeOd toplog sunca zaigrana

grgolji i buči kroz čuperke procvjetalihgrmova i grana…

Kao dijete razdragana pojem prvih pticažubori, šumori, brbori, romori,

ozarena lica.Kupa!

DOROTEA MEHULIĆ, 5. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

Odjeci

Gdje crkve dodiruju neboU njemu se rodih i u njemu bivam,u njemu imam kuću, dom, toplinu

i krevet u kojemu snivam.

Svakoga dana u ranu zoru pijetao me budi,škola zove, cvijeće miris pruža,

a brežuljak sreću nudiza dvoje zaljubljenih ljudi.

Zašto bih onda išla u gradove velikei udisala smogove guste,

ostavila šumu i Kozarčevu stazuda drugi po njoj šeću

dok je sunce na zalazu?

Volim svoj zavičaj,u kojem crkve dodiruju nebo,

naftni tornjevi glave dižu,lipe najzanosnije mirišu,

a bake za mladošću uzdišu.

MATEA DUDAŠ, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

VjetarLeluja vjetar granama

u parku moga djetinjstva.

Uzdiše, jurca i njišeprocvale glavice cvijeća

poslije obilne kiše.

Krupne kapi s lišća pijei svijetu se nestašno,

kao dijete, smije.

MATIJA PAVLEKOVIĆ, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

S I S A Č K O - M O S L A V A Č K A Ž U P A N I J A

110

111

Odjeci S I S A Č K O - M O S L A V A Č K A Ž U P A N I J A


KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA

OdjeciK O P R I V N I Č K O - K R I Ž E V A Č K A Ž U P A N I J A

MaglaKud tmurna, kud plaha,skrivena ispod svakog koraka.

Jutrom polja hladnoćom obavija,krošnje starih stabala savija.

Svjetlost ulične rasvjete skriva,cvijeću kao brižna majkaobraze umiva.

S vjetrom vijuga,gradom se šulja,u snenoj tišinikrovove cjeliva.

Bijelo je nebozagrlilo ptice,magla je ušla u sve ulice.

JOSIPA KAMENARIĆ, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

112

113

Odjeci

Kamo me vjetar odnese…Jednoga jutra pao sam s drveta na dječji bicikl. Našao sam se pred velikom zgradom u koju su ulazila djeca. Što se nalazi u njoj? Odjednom začujem glas koji mi odgovara da je ovo škola. To je bio glas lista koji se našao na biciklu što je stajao pred ulazom u školu. Pitao sam ga odakle on ovdje. Rekao mi je da ga je ponio jedan dječak iz 5.c razreda. Danijel. Pomislio sam kako bi bilo lijepo pomoći mu da se popne na bicikl djevojčice Ive. Ondje bi mu bilo bolje. Iva je lijepa, pametna i dobra. Putovali smo zajedno – list, Iva i ja. U jednom trenutku djevojčica zastane, a vjetar počne jako puhati. Poletjeli smo. Vjetar nas je odnio u grad Zagreb, ali bez djevojčice Ive. Tamo smo sletjeli na neko prometalo koje se kreće pomoću žica. Sjetio sam se da se to zove tramvaj. Vozili smo se i razgledali grad. Bilo nam je lijepo i jako zanimljivo. Ponovno se digao jak vjetar i ponio nas na jedno stablo na kojemu je bilo puno stanovnika. Sve smo upoznali. Pozvali su nas da im se pridružimo i ostanemo s njima živjeti jer ima mjesta za sve. Mi se nismo bunili i odlučili smo ostati s njima. Uh! Baš je dobro biti list i biti ja. Nikada ne znaš kamo će te vjetar odvesti. Možda ponovno do neke lude pustolovine.

ANAMARIJA TROHA, 5. r.OŠ KLOŠTAR PODRAVSKI, Kloštar Podravski

PŠ PODRAVSKE SESVETE

K O P R I V N I Č K O - K R I Ž E V A Č K A Ž U P A N I J A


Vuzmeno proletjeDok se mola dečica vuni igraju,

se je mom lepše.Bežijo po trovici,

a visibabe su se vekše.Ftičeki popevlu

kak nekakvi operni pjevoči,a lefki vetrek puše, onak, taman.

Si se preprovlamo za Vuzem.Tef dnevek

dok Isusek bode uskrsnul.Babe, mamice, tete, strine i vujne

bodo priprovile kuhana jojca i šunku,kruheke, orehnjače, makovnjačei se kaj si čovek poželeti more.

Na Vuzem si idemo k meši.Šunku i jojca na posvetilo nesemo

Unda se dimu fest žurimo,a po poto v glovi gruntamo

kak je v korpici jelo fino.

MIHAEL ŠESTAK, 6. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

114

115

Odjeci K O P R I V N I Č K O - K R I Ž E V A Č K A Ž U P A N I J A

Zrcalo vodeU zrcalu vode možemo vidjeti svašta,u proljeće najviše.Kristalni odraz prirode,koja se ponovno rađa;svoju maštu bujnu,koja je u proljeće najšarenija.

Zelenog slikara koji u pohode kreće,proljetno sunce, koje najugodnije grije,prvu lastavicu kako se kući vraća,proljetni mjesec, koji se najljepše smije.

Možemo vidjeti još mnogo toga,sve što nam dade zrcalna voda,ali sve što vidimo u tom ogledalu plavom,moramo zamisliti vlastitom glavom!

JELENA GOJŠIĆ, 8. r.OŠ „ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI“, Koprivnica

Proljeće Proljeće tu je,pjesma se čuje,pčelice zuje…

Proljeće tu je,sve lijepo rastei dolaze nam laste.

STELA SAVIĆ, 5. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

116


Jabuka Jabuka je jako zdravaako je domaća, prava.Svi se slažu da je točno:jabuka je voće fino, sočno.Najslađa je kad je mama u ruke uzmete odreže krišku meni,krišku bratu,krišku sebii krišku za tatu.

PETAR BENKEK, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

Svijet u meniSvoj svijet štitim od vjetrada ne poleti od mene,štitim ga kad se bojim nečega.

Svoj svijet štitim od vjetrai prejakog sunca,čuvam ga u dlanu,ne želim da izblijedi.

Svoj svijet štitim od vjetra,čuvam ga kao majka dijeteda ne napravi krive korake.

Svoj svijet štitim od vjetra,kao ozonski omotač zemlju,čuvam ga kao školjka biserda ne padne u dubinu.

LORENA LUGOMER, 7. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci


KalnikOsamnaest kilometara udaljena od Križevaca smjestila se gora Kalnik. Skriva mnoge zanimljivosti, neispričane priče, neotkrivene tajne… U svojem krilu čuva pitoma sela što mirno spavaju na njezinim obroncima: Kalnik, Kamešnica, Obrež Kalnički, Popovec Kalnički, Potok Kalnički, Šopron, Vojnovec Kalnički… Desetak kilometara od sela Kalnik na istočnoj strani gore smjestilo se selo Ljubelj. Oku ugodan krajolik, utopljen u jesenje boje, mami putnike namjernike da zastanu i barem nakratko postanu dijelom te prirode. Maslačci i tratinčice polako ustupaju mjesto otpalom lišću, lagani se vjetar osjeća na licu, nebo kao da svira ariju. Planinsko selo Ljubelj još uvijek ima nekoliko kamenih kuća kao podsjetnik na stara vremena, no trošni i nahereni dimnjaci jasno daju do znanja da u njima već odavno nitko ne živi. U selu je ostalo malo stanovnika. Većina se bavi poljoprivre-dom, uglavnom proizvodnjom mlijeka i sira, a nekolicina je zasadila voćnjake jabuka i šljiva. Time se bave uglavnom mlađi ljudi. Automobil smo ostavili stoti-njak metara od bakine kuće jer smo se željeli prošetati. Hodajući stazom, naišla sam na stare poznanike. Uljudno ih pozdravljajući, nisam mogla ne primijetiti kako jeka kajkavštine divno odzvanja ovim krajem. – Odi dete, babica sedi pred hižom i čeka gda buš došla! – veselo mi se obratio stariji čovjek odjeven u poha-bane hlače i kariranu košulju. Na nogama gumene čizme, na glavi slamnati šešir. Koliko mi je sve ovo samo nedostajalo i sad me vratilo u djetinjstvo! Mirni su to i strpljivi ljudi. Njihove su kuće malene i trošne, vrata i prozori na nekim su mje-stima oštećeni, ali uspješno popravljeni. Baka nas je dočekala s toplim štruklama i makovnjačom, čestom poslasticom prigorskoga kraja. Popodne smo proveli u razgovoru i druženju, a sljedeći smo dan odlučili posvetiti istraživanju okoline. Uputili smo se prema selu Kalniku i Starom gradu. Pod mojim nogama šuška-ju sitni kamenčići. Hodam starom cestom kojom je jednom davno hodao kralj Bela IV. Sve je tiho i mirno, dan je sunčan i topao. Čini se kao da je neko zatišje. Kao da se Tatari spremaju u rat, okupljajući vojsku i okružujući Stari grad. Približavamo se zidinama koje stoljećima čuvaju nevjerojatne priče. Penjući se kamenim stubama, kao da čujem zveketanje oružja, viku i galamu. Stari grad Kalnik poznat je po Beli IV. i šljivarima iz kalničkih sela koji su mu, prema legendi, za vrijeme opsade Tatara, noću donosili hranu i šljive, pa im je za nagradu kralj darovao plemićke povelje. Tako su mnogi seljaci imali u svojem prezimenu i dodatak pl., koji se zadržao stoljećima. Osim o Beli IV., u ovom se kraju puno priča i o Barbari Celjskoj, koja se početkom 15. stoljeća spominje kao žena ugar-sko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog. Bila je žena izvanredne ljepote. Voljela se odijevati u crno, zbog čega je, kao i zbog svoje okrutnosti, u hrvatskom narodu ostala zapamćena kao Crna Kraljica. Čini mi se kao da je i sada vidim kako jaše crnog vranca, a njezin crni plašt vijori kalničkim livadama. Guste šume s mnogobrojnim puteljcima. Vinogradi i vrtovi oko kuća. Miris dozrelog voća, povrća i bundeva. Sve je to Kalnik. Smješten u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, dužine oko četrdeset, a širine deset kilometara, okružen je bjelogorič-nom šumom, a središnji mu dio krase gole stijene – meta mnogim penjačima i planinarima. Najviši je Vranilac, vrh visok 643 metra. Planinari i penjači penju se

117

118


na vrhove popularno nazvane sedam zubaca. Cilj je popeti se na svaki zubac pa tako sve do vrha. Na stijenama Staroga grada Kalnika uređeno je stotinjak sport-sko-penjačkih smjerova. I tog su popodneva hrabri penjači osvajali kalničke stije-ne pomažući si užetom. Prošla me poprilična jeza kada sam vidjela kako vise na stijeni. To je samo za najhrabrije. Kalnik već godinama služi za planinarenje i paragliding. Posebno me se tog dana dojmila Poučna staza, koja počinje kod Staroga grada Veliki Kalnik, ide sjevernom stranom grebena Kalnik do Maloga Kalnika, a zatim natrag južnom stranom grebena do Starog grada Veliki Kalnik. Hodajući stazom i čitajući zanimljive podatke, naučila sam da tu rastu mnoge vrste cvijeća: lazar-kinja, žednjak, kalnički jaglac, bljušt, zdravčica, plučnjak, kopitnjak, šumarica, ciklama… Za neke nisam nikad dosad čula. Na južnoj strani nalazi se selo Kalnik sa župnom crkvom svetog Brcka iz 16. stoljeća, kojoj su očuvane freske iz tog vremena. Do crkve smo se spustili cestom pošto smo proučili Poučnu stazu. Svratili smo i do Apatovečkog vrela i gledali kako izvire ljekovita mineralna voda. Tu je vodu pila i poznata carica Marija Terezija. U blizini je i punionica, pa se ta voda može kupiti u trgovinama. Na kraju ovoga kratkog putovanja svratili smo i do naselja vinogradarskih klije-ti, koje su poznatije kao Obreške klijeti. U potkalničkome kraju nazivaju ih Ilica. Glavna namjena tih, uglavnom drvenih, klijeti jest čuvanje vina. U svakoj se klijeti tako nalazi po nekoliko lagva (bačava), od kojih neke imaju zapreminu i do tisuću litara, preša za grožđe, pute (otvorene posude za grožđe), kace, moštalka (rašlja-sto pomagalo kojim se gnječi grožđe), grebljica (drveno strugalo kojim se bačve čiste od taloga). Tu se može naći mali stol i pokoji tronožac za domaćina i nje-gove goste. Ispred jedne klijeti sreli smo poznanike koji su nas pozvali k sebi, pa se naš boravak u Ilici malo produžio. Tako smo na najljepši način, s dragim lju-dima, završili upoznavanje ovoga divnog kraja. S pravom im je Bela IV. dao titu-lu plemenitaša.

MAGDALENA LAUŠ , 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

119


Dojdete v ŠemovceDok idete z Virov, ili pak z druge strane od Đurđevca, prema Belovaru, pod Bilogorom smestilo se malo selo Šemovci. Šemovci so lepi celo leto. Za mene nema lepšega kraja od ovoga. Čem dojde pramalet, se diši i beli se od tratinčic i visibab. Leto donese još više cvetja, moro se videti i veverice kak skačo po granju. Jesen mi je najlepša i najveseleša jer listje menja bojo i bere se grozdje. Sakod okolo so gorice – jedne so zapuščane, a druge so tak preštimane kaj bi mislili da tu nešče živi i da je tam saki den. V zime je se belo, grane so gole i neso lepe bez listja. Vulice so se pune snega i negda zbog snega nemro prejti auti, biciklini, a žmeko je prejti i pešice. V selu nas ima više od petsto. Prvi put se ono spominje v 14. stoleču. Deca v Šemovce ido do drugoga razreda v malo, lepo školo, a kesne ido v školo vu Virje. Identitet naše škole je osmislil Virovec Ivica Tišljar, a na fasade so nacrtani ljudi i na nje piše: „Čovjek se može uspeti na vrh, ali na početku puta uvijek je pri dnu.“ Slika te naše škole, baš i ta rečenica, je i v moje radne bilježnice za sedmi razred. Baš smo gradivo o priložnemi oznakami ponavljali nuz pomoč moje škole i te rečenice. Bila sem jako gizdava na satu. Vu to školo sem i ja išla, isto kak i moje dve sestre i brat, a sad to školo pohađa još jedna moja sestra i moj mali brat. Kak i sigde drugde, vu samomu središtu sela, blizu škole, je i cirkva. Nekoji ljidi vele da je kapelica, ali neje, nego je cirkva. Ljudi v selu imajo sakakve životinje: praščoke, kokoši, krave, zajce, cucke, mačke, birke, janjce, piščoke, konje, goske, race… V KUD-u Zvirišće sem od gda on i je tu pri nas. Osnovan je KUD v kolovozu 2007., a dobil je ime po izvoru vode koji se zove Zvirišće. Teta Katica mi je spri-povedala pričo kak je jeden čovek z Novigrada bil jako betežen i došel je po to vodo z Zvirišća i da ga je ona zlečila. Od onda več par let dohađa k nam v Šemovce po vodo Zvirišća i nosi jo doma. Kre mene živi i jedna zanimljiva suseda kojo si v selu poznajo. Zove se Ljuba i ona se zna jer je stalno na obloku ili za potne vrate. Zna gde je nešče nekam otišel i gda je došel doma. Tak je ona špijunerala i mojega tato dok je išel v selo, i dok je došel doma, jer je čula po noči dok so potna vrata zacviljela. Ona mi je pripovedala i nekave priče o vilami z Bilogore. Živele so po bilogorske šumaj i da so bile jako male i lepe dekle. Imale so bele suknje, lasi do poda i nigdar se neso spominjale ze semi ljudmi, nego samo z kočijaše. Sakojega kočijaša so zvale po njegovom imenu i ako se je on okrenol, onda so ga dopeljale do njiovoga kola i više ga nigdar neso pustile. Mogle so se pretvoriti v staro ženo, ptico, v oblak ili meglo, a negda i v cvet i filipara. Pri nas se ljudi rode, pričeščujo, fermajo, venčajo, sprehađajo na poslenji poči-nek k svetomu Petru i Pavlu na groblje v Šemovce. Jedno zanimljivo anegdoto zabilježil je poznati podravski pesnik i sakupljač narodnoga blaga Miroslav Dolenec Dravski, a spripovedala mu je Zlata Kopas z Šemovce, i to vu veljači 1971. godine. Ja sem to pričo pak prečitala vu jedni knjigi i to v delu pod naslo-vom Podravske narodne pripovijetke, pošalice i predaje..

120


Prije se ne ženilo v Šemovce, nego se je išlo na Vire jerbo je tam fara, i to se je išlo na kole. Onda se je to pripravljalo malo dože – si so se motali po dvoru i zgledalo da se to ide kakti nekam daleko i zato se je moralo govoriti, grliti i pla-kati. Jednostavno rečeno – moralo se je opraščati z nekuliko lepe reč. Tak je išla na venčanje i Marica Tamburinina. Vu takve prilike ne zna saki govoriti, a pogo-tovo mama koja treba reči svoji čere se najlepše. Kak so se z Maricom si oprosti-li i saki je nekaj rekel, mama neje štela reči ono kaj so drugi rekli, nego jo je lepo zagrlila i rekla: „Idi, Marica, zbogom i pokoj ti vječni.“ Tomislav Zvonar je isto Šemovčan. On je bil i šemovečki i virovski đak i, osim kaj jako lepo zna igrati cimbule, znal je i pisati. Pri nam v selu ima i pesnikov, kak je naprimer Vlado Kurtić. On je napisal pesme Živel sem tu, Ljubica, Dok z cirkve se čuje pozdravljenje, Vele da negda zdavnja, sonce se samo zgleda… On je još i šemovečki slikar. V Šemovce so rođeni i svečenik Fran Barac, Gašpar Habek, Josip Selak i Juraj Vrabec. Vučiteljka Lidija Šiptar, moja vučiteljka koja me je dve lete vučila, je isto otkud i ja. I, za kraj, i virovski načelnik Mirko Perok je z mojega sela, rođeni Šemovčan. Si trebate dojti v Šemovce i sam se uveriti zakaj ja to svoje selo imam tak jako rada i tuliko ga falim.

DORA KOLARIĆ, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

121


Molitva

Bože,pomozi onomu koji nema ništa,

jer zbog njega ovaj sviijet ne blista.

Bože,pomozi ljudima dobre volje

da uvide što je za njih najbolje.

Bože,pomozi i mojim prijateljima na kraju

da skupa sa mnom završe u raju.

ALEKSANDRA VITANOVIĆ, 7. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

NemirKoliko puta na tom mjestu!

Još sam jučer bila stijena u koju valovi bezuspješno udaraju, a danas sam pjena koja se polako topi. I sve zbog njega! Njegova smeđa kosa i tople oči izluđuju me. Kada ga ugledam, milijuni leptira polete u meni. Lepršaju mojim mislima kao galebovi iznad plavog beskraja. U tom sam beskraju ja samo školjkica na dnu mora.

No možda me ipak primijeti! Možda i ja njemu postanem smisao života. Možda se moja tuga pretvori u sreću. Možda! Ali to je samo možda.

Možda mi više nije dovoljno!Od toliko možda moja duša vrvi od tisuću modrih pčela.

LEJLA BAFĆARI, 8. r.OŠ „GRIGOR VITEZ“, Sveti Ivan Žabno

122


Đurđevo pod lipomGornjim gradom plovi miris proljeća. Travanj je. Dvadeset treći u mjesecu. Slavimo Svetog Jurja, ovdje ljudi kažu: „Došel je, došel Juraj zeleni…“ Pozornica smještena ispod stare lipe spremno čeka izvođače, koji kreću u tradicio-nalnu svečanu povorku od Vatrogasnog doma do Gornjeg grada. Već kod gornjograd-ske lipe, starog stabla i svjedoka mnogih kulturnih događanja, može se čuti zvuk Gradskoga puhačkog orkestra. To je znak da je povorka krenula. Križevačke mažoret-kinje ponosno stupaju predvodeći povorku. Za njima korača Križevačka djevojačka straža, koja je danas jedina ženska povijesna postrojba na svijetu, a bez njihova sudjelovanja nezamisliva je bilo koja kulturna, zabav-na ili turistička manifestacija u Križevcima. Gornjim gradom, uz prigodne zvukove puhačkih glazbala, svečanu povorku prate i članovi Kulturno-umjetničkog društva Križevci te izviđači. Građani i posjetitelji uzbuđeno čekaju ispred pozornice, a glave znatiželjnih stanovnika Gornjega grada proviruju kroz prozore. Kada svi sudionici stanu u četiri kolone ispred pozornice, program može početi. Obično prve nastupaju Križevačke mažoretkinje pokazujući izvrsno rukovanje šta-pom i dojmljivo uvježbane plesne pokrete. Nakon pljeska, koji odzvanja susjedstvom, na pozornicu stupa križevački gradonačelnik te pozdravlja brojnu publiku. Za to vrije-me članovi KUD-a Križevci spremaju se na pozornicu. Njihov program uključuje sviranje tamburaša i ples folkloraša, uz neizostavne prigorske note. Žene su odjevene u tradi-cionalnu prigorsku nošnju, koja se sastoji od oplečka, lajbeca, sponjače, rubače, fortu-na, pokrivala za glavu, obuće i manjih dodataka. Opleček je gornji dio ženske narodne nošnje, koji je gotovo uvijek bijele boje. Lajbec je također dio gornjeg dijela nošnje, većinom crvene ili crne boje, s mnogo našivenih detalja. Sponjača je podsuknja čiji je donji rub izrađen štikanjem. To je tehnika izrade bijeloga bušenog veza na platnu. Podsuknja se oblači ispod bijele rubače tako da je rub vidljiv, a podsjeća na čipku. Fortun je šaren, a ukrašavaju ga brojni našiveni detalji. To je zapravo pregača koja prekriva nošnju. Pokrivala za glavu su šareni rupci, dok obuću čine crne visoke čizme s povišenom petom. Prigorci ponosno nose mušku tradicionalnu nošnju, koja je nešto jednostavnija od ženske narodne nošnje. Sašivena je od gruboga bijelog platna, a ljet-ne gaće (hlače) dosta su široke. Njihov lajbec sašiven je od gruboga crnog platna i nema ušivenih detalja. Na nogama nose visoke, crne kožne čizme, a na glavi crni škr-ljak (šešir). Lijepo je vidjeti da se Prigorci ponose svojom prošlošću i tradicijom, pa rabe svaku priliku za okupljanje i ples u narodnim nošnjama. Tako su se i nekada, kada još nije bilo ovako velike manifestacije povodom Đurđeva, stanovnici Gornjeg grada okupljali pod starom lipom pa onda plesali i pjevali na zvuk tambure do kasnih večernjih sati. Uskoro će se opet zazelenjeti stabla u našemu Gornjem gradu, a stara lipa opet će spremno dočekati goste. I ponosno zapjevati: „Došel je, došel Juraj zeleni…“

LUCIJA PICIG, 7. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

123


Vraćam ti se kad lišća više ne bude

Vraćam ti sekad lišća više ne bude.

Kad padne tiha noći kad iziđu sjene.

Kad bude hladnoi trebat će ti toplina.

Kad bude tama i trebat će ti svjetlo.

Ja ću biti toplinakoja će te grijati

u hladnoj jesenskoj noćina ledenim ulicama našega grada.

Ja ću biti svjetlokoje će te voditi

po putu ljubavi i sreće,po putu pravoga života.

Kad budeš sam,ja ću ti biti prijatelj.

Bit ću uz tebe,čuvat ću te

i pratiti.

I zato, prijatelju moj,vraćam ti se

kad lišća više ne bude

jer znam da ćeš metada najviše trebati.

A ja ću biti tui uvijek te voljeti, slušati i paziti.

LANA BERMANEC, 7. r.OŠ KOPRIVNIČKI IVANEC, Kunovec


Racice na pašuRacice na pašu bila je najdraža igra mojega djetinjstva. Sjećam se kako sam je neprestano igrala s bratićima kod moje prabake u malom selu Brežani. To pito-mo selo nalazi se u općini Sveti Petar Orehovec, nedaleko od Križevaca. Tamo sam provodila najveselije trenutke svojega djetinjstva. Selo nije veliko, ima svega jedanaest kuća. Okruženo je malom šumom u kojoj smo igrali skrivača i urezi-vali svoja imena po stablima. U samom srcu sela nalazi se stari mlin, koji još i danas radi. Blizu teče mali potok u kojem smo za vrućih ljetnih dana brčkali noge. Često smo lovili punoglavce i žabe, koje bismo poslije opet vratili u potok. Ovdje su se dogodile razne dogodovštine. Znali smo skakati po kamenju pa smočiti cipele, poskliznuti se i pasti ili smo, jednostavno, proučavali biljke i kukce u blizini. No najdraže mjesto za igru bilo je prabakino dvorište. Iako je okruženo dvje-ma stajama, dakle skučeno, baš smo se tamo redovito igrali. Na dvorište se nastavljala velika livada, na kojoj je stablo kruške. Svake jeseni brali bismo plo-dove, a prabaka bi od njih spremala odličan pekmez. Naša se prabaka zvala Leontina, a mi smo je zvali Lenkica. Bila je niska rasta, imala je sijedu kosu i velike smeđe tople oči. Hodala je uz pomoć štapa, kojim bi nas plašila kada bismo bili zločesti. Živjela je sama u povećoj kući. Uvijek je bila draga i brižna prema nama. Sjećam se njezinih ukusnih kolačića koje bismo jeli kad bismo se igrali čajanke. Skuhala bi nam čaj od šipka, a onda smo ga pili u porculanskim šalicama koje je moj pradjed donio iz Češke. Često bismo se pravili da čitamo češke knjige jer ih je pradjed stalno čitao. Prabaka mi je pričala kako je obožavao češku literaturu, a volio je pjevati i češke pjesme jer je podrijetlom iz te zemlje.

124

125


Moja nas je prabaka naučila igru Racice na pašu. Ponekad se i ona igrala s nama, ali bi se brzo umorila zbog starih kostiju, kako je govorila. Za tu je igru potrebno troje ili više djece, a mi bismo uvijek išli i po djecu iz susjedstva. Igra se tako da se najprije odluči tko će biti mama racica, tko vuk, a tko male racice. Ja bih obično bila mama racica te bih stajala ispod velika hrasta i čekala da moje racice dotrče do mene prije nego ih ulovi vuk. Igra je uvijek bila uzbudljiva i napeta jer su se racice jako trudile da ih vuk ne ulovi, a vuk je davao sve od sebe da ulovi barem koju. Poneka se nismo igrali, nego smo slušali prabakine priče, a kada bismo joj dosadili, otišli bismo na livadu iza kuće koja nam je pružala nebrojene moguć-nosti za igru. Podijelili bismo se u timove. Livada je rijetko bila košena, pa smo se često igrali rata u toj visokoj travi. Obične grane poslužile bi nam kao puške. Kućama bismo se često vraćali zaprljani od glave do pete. Zimi smo bili zabundani u zimska odijela, u kojima bismo se igrali u snijegu i sanjkali. A navečer, kada bi se spustila noć, vrijeme smo provodili u kući slušaju-ći radio. Sjedili bismo oko stola i razgovarali. Sve je bilo mirno, a mi smo osjeća-li zadovoljstvo i sigurnost. Kada je bilo vrijeme spavanja, uvukli bismo se u veliki krevet i čitali priče. Vrlo smo rado i crtali te bismo svakog mjeseca imali izložbe. To je bilo uistinu vrijeme igre. Nitko od nas nije imao mobitel. Sada više ne odlazim tamo često. Prabaka je umrla prije sedam godina, a ja sam odrasla. Više se ne igram kao prije. Moji su dani ispunjeni školskim obvezama i učenjem. Nedosta ju mi oni dani. U igri sam se osjećala slobodna. Mogla sam učini-ti sve što sam poželjela. Kad odem u to malo selo, pojedem koju krušku, sjednem ispod velikog hra-sta, uzmem knjigu i učim češki. Sjetim se prabake i naših zajedničkih trenutaka. Ti trenutci moje su djetinjstvo ispunili srećom.

ANA ČAPEK, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

Koma u ljubaviTrebam si deklu najti,jednu lepu, pametnu,nasmejanu i srečnu!

Lepo je nekoga meti,al ako se daš zmotati,

srce ti bo toklosto na vuru

dok pogledašnjezinu frizuru!

GORAN KOS, 8. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

126


Svati negda i denesSnoboki!!! O tomu je saka dekla senjala, još pogotovo ako ji je mladoženja bil po volji. Za one koji ne znajo, snoboki so snobili deklo. To znači dečko i njegov krsni kum išli so doma k dekli i kum je njezine roditelje pital je l bi vdali svoje čerko za njegovo kumče. Vu ono se doba dekle neso ufale reči da nečo iti zamoš. Čem bi snoboki otišli, počeli so se pripljavati svati. Svati so obično bili vu zimi jer ljudi neso imeli škrinje i frižidere. Fešta je trajala tri dana, a prije toga so svati vozili mladenino postelj z ruhom v njezino novo hižo. Još so i v soboto prije bili prviči pri mladenini hiži. Svati so bili doma, jelo se je kaj se je doma imelo. Za fruštukelj soka-čice so pekle čurke, domače kobasice, a za obed juha od domače kokoši. Čem so gazde bili bolši, to je juha bila masneša. Za juhom so na stol došle pečene race, piceki, a i krmenadlov je bilo nuz meso. V puno masti se je pekel kromper. Večerja ne bi bila večerja da se neje sarma vu velikom loncu kuhala. Sokačice so imele pune roke posla. Neje se ni cvetje kupuvalo nego se je doma od papera delalo. Vele moji dede i bake samo da znam kak se je onda popevalo, veselilo i plesalo. Vu denešnje vreme svati so vu hotelu, jedo se finote, gledimo prelepe aranžma-ne. Ali kej to se vredi kad se nišče ne zna zabavljati, nego samo čekajo vmivanje kaj pojo domom.

ANTONIO ŠIGNJAR, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

Sačuvaj Sačuvaj svoja sjećanja

u tami i svjetlu,da se sjetiš kišne djecekoja hodaju u blatu.

Sačuvaj ih da se sjetišmrkle noći, mjeseca i sove.

Sačuvaj ih da se sjetišsparnih dana okupanih mirisom sijena.

Sačuvaj ih da kasnijeznadeš koliko si narastao

i koliko si osnažio!Osvrni se i sačuvaj u tami i svjetlu!

REBEKA CRNOJA, 8. r.OŠ „ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI“, Koprivnica

127

Odjeci


BJELOVARSKO-BILOGORSKA

OdjeciB J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Kad snijeg je paoKad snijeg je pao,

on je meni srce dao.A onda me, zamislite, grudao!

Ajme meni pameti!Ma želim ga odalamiti!

Srce mi kaže: „Stani!“Razum kaže: „Odalami!“

Htjela sam ga udariti,al’ odlučila sam ga izgrudati.

Na kraju on je nastradao!U mene razum je prevladao.

Ponio se kao curica.Iz oka skliznula mu suzica.

Pobjegao je mami kući!

On će mene, iz ljubavi,grudama tući!

Da ne bi!

LUCIJA MALČIĆ, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

128

129

Odjeci B J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Dio rajaSvaki će čovjek reći da je njegov zavičaj najljepši. I ja kažem: „Da, moj je zavi-čaj najljepši! Volim ga!“ Zašto? Saznat ćete čitajući…

Moj zavičaj svakoga dana raširenih ruku pozdravlja Sunce. Noću se igra sa zvijezdama i razgovara s Mjesecom. Dočekuje i ispraća ptice, raduje se svim godišnjim dobima, veseli se kišama, snijegu, vjetru, olujama… Stoljećima caru-je između moslavačkih brežuljaka i slavonskih ravnica. Opijen je mirisima zem-lje, procvalih ljiljana i jasmina; veseli se sjetvama i žetvama; čuva blagorodna polja, znojna čela i vrijedne, žuljevite ruke moslavačkih ratara. On miriše miri-som zdrave prirode, čistog zraka, mlade trave, pupoljaka. Moje djetinjstvo, moja ulica okupana zelenilom, kuće u pravilnom redu, dim koji se vijori iz dimnjaka k uspavanom nebu, šarenilo cvijeća, miris pokošene trave, grumen zem lje, žubor rijeke Ilove, komadić plavetnila, crveni krovovi kuća, nasmijana lica ljudi… sve je to moj zavičaj. Nešto što čini dio mene i nešto što je moje. Srce mi se širi, brže pulsira u ritmu života, dušom osjetim drhtaj na spomen njegova imena. Moj je zavičaj i moja škola, moja klupa, moji prijatelji, moje selo, moja kuća, moje dvorište, moj bunar, moja obitelj. Svaki odlazak iz toplog utočišta okupan je tugom, a svaki povratak u rodni zavičaj obasjan je suncem. On je kao luka utočišta za izgubljene brodove, kao obala za nježne valove, gnijezdo za promrzlu pticu ili rijeka za malenu ribu. Ponosim se njego-vom ljepotom. U njemu sve buja, a život ne prestaje. Smijeh i pjesma se razli-ježu između livada, njiva i brežuljaka. Volim te, moj zavičaju, jer si pjesma procvalih polja koja miluje tvrdu i ispucanu zemlju. Radujem se svakom danu dok trčim u školu da ne bih zaka-snio. Živim za svaku kuću, drvo i kamen. Za mene si najljepša gruda zemlje na svijetu i ne postoji mjesto kojim bih te mogao zamijeniti. Kad odrastem, vratit ću ti s ljubavlju sve što mi pružaš. Ima li na svijetu ljepšeg mjesta od mojega zavičaja? Ne. Nema. Volim svoj zavičaj jer je on dio raja koji je Bog za sebe sačuvao i ostavio baš ovdje da i ja u njemu uživam. Nadam se da ću ovim dragim stazama prolaziti dok god budem živio.

FILIP ŠEGAVAC, 8. r.OŠ SLAVKA KOLARA, Hercegovac

130


Slavljenička noćCijelu su noć pahuljice,tkale bijele košuljice.Obukle su cijelo selo

u svečano ruho bijelo.

Dok se ledenice sjaje kao kristali,svaki čovjek Božić slavi.

TEA BENDRA, 5. r.OŠ DEŽANOVAC, Daruvar

Otporni na nepravdu?Veoma često na televiziji gledam vijesti koje govore o nepravdi učinje-noj običnom, malom čovjeku. Više sam se puta i sama pitala kako je moguće da upravo toga malog čovjeka pogodi baš sve loše što može postojati i kako se takvi ljudi bore s nedaćama kad im je život ionako dovoljno težak. Kako nikada na televiziji ili u novinama nije osvanula priča o bogatom čovjeku kojemu je učinjena velika nepravda? Upravo ti moćni ljudi stoje visoko, nedodirljivi za obične građane i pravdu zakonodavnog sustava. Preda mnom novine. I opet se pitam kako je moguće da bogate ljude sve zaobilazi i zašto su ljudi prema njima uvijek blaži nego prema onima koji nemaju što pružiti. Promatrala sam jednom prilikom kako od dvaju nepropisno parki-ranih automobila odvoze onaj slabije marke i izgleda, očito vlasništvo nekoga tko si ne može priuštiti bolji i skuplji. Luksuzniji automobil ostao je i dalje stajati nepropisno parkiran. Kada malo bolje pogledate oko sebe, vidjet ćete da je nepravda svuda oko nas i da je nemoguće zaobići je. Ne trudimo se da je sma-njimo. Trudimo se jedino da je što manje primjećujemo ili da je uopće ne primjećujemo. Postali smo otporni na nepravdu.

LUCIJA MIKAC, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

131


KišaKapa!Kapa!Kap pokap

po prozoru mojem u noćni sat.

Kapi je sveviše

iviše.

Kiša glasno diše.

A onda pada svetiše

itiše

itiše.

I ne čuje se više.

ANAMARIJA JUKIĆ, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

Ispod Moslavačke goreMoj je zavičaj brežuljkast kraj, bogat šumama, i baš mi je to u njemu naj-ljepše. Smješten je ispod Moslavačke gore, na kojoj se nalaze ruševine Garić grada, nekada slavnog, no sada zaboravljenog. S jedne kule Garića vidi se Bjelovar, glavni grad naše županije. U šumi ima mnogo izvora pitke vode. Meni je najdraži Markov zdenac. Moj se zavičaj sada priprema za sjetvu. Svi marljivo rade jer su sretni kada im polja dobro rode. Većini ljudi baš je to izvor prihoda. Nerado gledam kako se ruše naše šume za potrebe meni nepoznatih ljudi, i to izvan Hrvatske. Muči me što pojedinci to drvo prodaju jako skupo, a šumu, koju su porušili, ne obnavljaju. Ne preostaje mi drugo nego nadati se da će moj zavičaj usprkos tomu ostati neozlijeđen za buduće naraštaje.

ROBERTO OVČARIĆ MRKONJA, 5.r.OŠ TRNOVITIČKI POPOVAC, Trnovitički Popovac

132


DugaStajala sam nedaleko od divne duge raznih boja, koja se nadvila iznad dviju livada. Razmišljala sam o riječima svoje prijateljice Srne. Bila sam tužna. Starija sam od nje nekoliko godina pa i zrelija. Dok se možda neki smiju njezinim željama, ja ih razumijem. Roditelji su se prema njoj odnosili grozno, a ona ih je ipak voljela svim srcem. Uvijek im je nastojala ugoditi, a potajno zamišljala svoj život kao život dječaka. Da je dječak, roditelji bi se ponosili njome. Mogla bi pjevati, trčati, skakati, uživati… Sa mnom je situacija drukčija. Roditelji se ponose mnome ovakvom kakva sam. Svaki dan zahvaljujem Bogu na divnoj obitelji.

„Hej!“ iz razmišljanja me prekine ljupki glas s druge strane duge.„Hej!“ mahnem Srni i nasmiješim se. Srnine oči sjaje, koliko mogu vidjeti.

Gleda u ovu dugu kao u nešto najposebnije na svijetu..„Znaš što kažu? Ako prođeš ispod duge, postaneš dječak.“Srnine oči zabljesnu kada reče posljednju riječ, a ja se uplaših mogućih

događaja.Duga se pruža ponad dviju livada između kojih leži Mrtvo jezero. Voda je

mirna, prozirna, uz tek malo mulja. Krasan prizor!„Srno, ostani na svojem mjestu i ne miči se!“ naredih.Krenula sam okolnim putem do nje, no zaustavila sam se kada sam je

vidjela kako punom snagom trči prema Mrtvom jezeru. Izgledalo je kao da duga bježi, a tamni oblaci preuzimaju dominaciju nad običnim, bijelim obla-cima. Srna je trčala sve do ruba jezera, gdje se zaustavila. Odahnula sam.

„Kamo je nestala duga?“ pitala je Srna na rubu suza. Sjela je na livadu te prekrižila ruke, vidno razočarana.

„Uplašila si me“, više sam rekla sebi nego njoj. I ja sam sjela na tlo. Blago sam joj se nasmiješila.

„Tko zna kada ću opet vid…“„Srno!“ oštar, ljutit glas prekinuo je Srnin nježni. Otac i majka približavali

su se Srni, koja je, čim ih je vidjela, ustala. Po njezinu izrazu lica mogla sam vidjeti da je uplašena. Okrenula je obraz očekujući pljusku, no umjesto toga našla se u roditeljskom zagrljaju.

„Mislili smo da ti se nešto dogodilo!“ plačući je izgovarala Srnina majka ostavljajući poljup-ce na Srninu čelu. Ustala sam i krenula kući puteljkom kojim sam došla, sa smiješkom i velikom nadom.

LORENA ŠUGIĆ, 7. r.OŠ DEŽANOVAC , Daruvar


Moj zavičajZelene šume, visoke gore, plodna polja, čista jezera, male rijeke pune vode, dobri ljudi, mnoštvo životinja. Sve je to naša Moslavina, moj zavičaj. Neki ljudi žive starinski, a neki moderno. Okupljaju se folklorne skupine, organiziraju razne manifestacije gdje se mogu kušati starinska jela ili promatrati događanja po kojima je naš kraj poznat. Svake se godine organiziraju Dani krumpira u Hercegovcu. Naš je kraj poznat i po običajima nacionalnih manjina: Čeha, Mađara, Srba… Ove će se godine u Hercegovcu održati Dožinky, žetvene svečanosti. To je češki običaj prenesen u moj zavičaj. Već dugo stanovnici Hercegovca nisu bili domaćini, pa se svi veselimo. Plesne skupine čeških kulturnih društava iz cijele Hrvatske pokazuju kako se nekada živjelo i radilo. Stare vršalice vrše žito, mlin melje brašno od kojega se peku najbolji i najmirisniji kruh i kolači. Stvarno je to lijep običaj Čeha, koji njeguju i u Hrvatskoj, kamo su se odavno doselili. U našim malim moslavačkim selima roditelji vode djecu na izlete u šume, na jezera. Tamo mogu pecati ribe, trčati i šetati livadama, pašnjacima, poljima. Kad padne snijeg, selima odzvanja dječji smijeh, lete na sve strane grude, kod svake kuće proviri velika ili mala glava snjegovića. Uz ognjište u toploj kućici bake nam pričaju kako su ljudi nekada živjeli i što su radili: „Nekada se teško živjelo. Nije bilo strojeva za poljoprivredu ni traktora, pa su seljaci sve radili uz pomoć konja, konjskih zaprega i svojih ruku. Ručno su kosili livade i travu. Stavljali su je u plastove pa ponovno razbacivali dok nije bila suha. Onda su sijeno trpali na kola i vozili ga u štagalj. Time su hranili krave i konje. Radeći teške poslove od jutra do mraka, bili su veseliji i zadovoljniji nego danas. Danas sve to rade strojevi, kombajni i veliki traktori, a ipak je sve više nezadovoljstva. Dugovječnost mojega zavičaja donedavno je pokazivala i tužna vrba u her-cegovčanskom parku. Bila je ogromna. Deblo joj je bilo tako široko da nas je trebalo četvero da bismo ga obuhvatili. Naš je kraj zavičaj Slavka Kolara, poznatog pisca. Ivan Dončević također je rođen u moslavačkom selu. Dragica Cvek Jordan, poznata hrvatska slikarica, iz našega je kraja. Ponosimo se time!

DEA CINDRIĆ, 6. r.OŠ SLAVKA KOLARA, Hercegovac

133


Uživati u djetinjstvuDanašnja djeca postala su robovi moderne tehnologije. Samo gledaju u ekra ne računala, mobitela i tableta.

Ja ne želim biti takva. Ne želim cijelo svoje djetinjstvo provesti na Face-booku. Želim prave prijatelje, a ne virtualne.

Mislim da pravo djetinjstvo ne može biti bez prijatelja s kojima pod satom šapućemo o važnim temama i s kojima iščekujemo školsko zvono. Pravo su djetinjstvo prijatelji, igra i smijeh, a ne lajkovi na Facebooku. Djeca više ne znaju uživati u starim igrama kojih su se igrali naši djedovi i bake, očevi i majke. Ne znaju više prihvatiti poraz, nego se ljute jedni na druge kada izgube u nekoj igri. Naša srca ne smiju biti ispunjena ljutnjom i ne -zadovoljstvom. Moramo naučiti uživati u djetinjstvu.

NENSI DOLEŽAL, 6. r.OŠ DEŽANOVAC, Daruvar

Odjeci

134


135

Odjeci


POŽEŠKO-SLAVONSKA

Priča mi moja bakaLipo moje dite,

prije je drugačije bilo:u školu se išlo piške,

knjige se nosile ispod miške;učiteljica je bila stroga,

packe dilila zbog mlogo toga.

Puno se radiloi uvik se letilo.

Krave i ovce su se čuvalei po kiši i po vitru.Al je smija bilo!Kruva s mašćomi kumpirove pole

u slast se jilo.

NATAŠA PINTAR, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A Odjeci

136

Odjeci P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Tajnoviti tavanPenjem se stubama. Otvaram vrata. Mrak je. Obuzeo me strah. Uplašeno sam ušla. Upalila sam svjetlo. Prostorija je bila velika i ispunjena igračkama. S lijeve je strane velika škrinja. Prišla sam joj i znatiželjno je otvorila pitajući se kakve su tajne u njoj skrivene. Albumi s obiteljskim fotografijama. Bake, prabake, djedovi… Neko sam vrijeme listala album pa nastavila razgledava-ti prostoriju.

U kutu je stajala slična škrinja, ali mnogo veća. Otvorila sam je. Bila je puna igračaka. Radosno sam je pretraživala i prisjećala se ranoga djetinj-stva. Svaka igračka imala je svoju priču. Kada sam pregledala cijelu škrinju, zapitala sam se: „Hm, što li ću još ovdje naći?“

Bio je tu i veliki ormar. U njemu je bilo posuđe. Hodala sam dalje. Za oko mi je zapeo ormarić. U njemu sam pronašla društvene igre.

Najednom nešto glasno lupi. Uplašila sam se. Prestravljeno sam zatvorila ormarić. Na sredini tavana stajala je velika kutija, koju sam tek sada primije-tila. Sporim korakom krenula sam prema njoj. Osjećala sam se kao da me netko iz daljine promatra. Baš kad sam otvorila kutiju, iz nje je iskočilo strašno čudovište. Odlučih pobjeći, no iskočilo je još jedno čudovište. Sada sam bila u klopci. Pala sam na pod i kad sam pomislila da će me pojesti, podrugljivo se smijući, čudovišta su skinula vampirske maske. Naravno, to su bila moja braća.

Sljedeći je dan ovaj smiješni događaj već bio na Facebooku. To mi je bila kazna. Ne kaže se bez razloga: „Znatiželja je ubila miša.“

ANA MARIJA JAKOUBEK, 6. r.OŠ „MLADOST“, Jakšić

Bako, ne ljuti seKad u kući loptom igram se,

ona na mene mršti se.

A ja kažem:„Bako, ne ljuti se!

Božić je,tvoj anđelak igra se!“

ANTUN BARBIR, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

137

OdjeciP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

LjubavLjubav je pjesma,ljubav je stih.Ja te volimviše od svih.

Ti si kao ruža nježna,ti sikao livada snježna.

Ja sam tvoj cvijet,a ti si sav moj svijet.

Ljubav jekao ruža:uvene ako joj se vjernost ne pruža.

FILIP PATAJAC, 7. r.OŠ FRA KAJE ADŽIĆA, Pleternica

138

139

Odjeci P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

RastanakBilo je to prošle godine. Početak rujna. Stara klupa na kraju parka. Šareni listovi padali su jedan za drugim na hladno tlo. Hladni povjetarac milovao mi je kosu. Sićušna vjeverica užurbano je tražila put k svojemu toplom domu.

Razgovarali smo gledajući kako jesen vlada našim krajem. Bili smo tamo do noći. Dok nije pala tama. Hladna. Crna. Prekrivši svu tu ljepotu. Sve je odjednom nestalo. Tad smo se rastali. Zauvijek.

MARIJA LUČIĆ, 8. r.OŠ „MLADOST“, Jakšić

Moje djetinjstvoŠto reći? Najsretnije sam dijete na svijetu. Imam zabavne roditelje. Nema boljih! Udovoljavaju mi, pomažu. A, tek bake i djedovi! Nema boljih. A, škola? Sasvim je u redu. U ovom se polugodištu nemam što buniti. Same petice. Najslađi mi je osjećaj kad mama i tata kažu da ništa ne učim i da ću dobiti jedan, a ono – petica! Kaže tata: „Ma, nisam ja ni sumnjao u tebe!“ Idem i u glazbenu školi. Gitara mi ide ko vodu piti. Nudi mi učiteljica i besplatno solo pjevanje, no ja pred roditeljima ne mogu pjevati. Poku šavam, ali rije-či ne izlaze. Valjda je to zbog treme. Opsjednut sam kompjutorima. 182 igrice! Cijenim svoj život. Bogat sam u srcu.

DOMINIK BUDIMIR, 6. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

140

OdjeciP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

ŠeširDobar dan, šešir ja sam, šaren, mirisan i krasan.

Šeširko mi je ime!

Pun sam jesenskog duha.Grimizni šipak, smeđi lješnjaci,zelena paprat i žućkasti listovi.Okusio sam sve jesenske čari,

čuvali me svi stari ormari.

Miris’o sam dunje, iz čistoga mira,i slušao cvrčka kako violinu svira.

Gledao sam jedno nesigurno lane,koje nikako da na noge svoje stane.

Škakljala me bujna kosa,umivala me hladna rosa…

Na kraju dana, u malom lugu,ugledao sam šarenu dugu.

Umoran od svega, pozdravio dani, pod pokrivačem od lišća, utonuo u san.

BORNA SVJETLIČIĆ, 5. r.OŠ „MLADOST“, Jakšić

141

Odjeci


BRODSKO-POSAVSKA

Bašćanski biser…Još se čuje zvuk klesanjakamena slavna.Još se čuje glas molitveglagoljaša davna.

Još se slova zlate stara na vjernom kamenu,hrvatskome spomeniku, kršćanstva znamenu.Dok opati mirno snuju u beskraju raja,Hrvat pjeva, zbori, slavi kamen divni, davni, slavni… neprolaznog sjaja…

PETAR VOĐINAC, 6. r.OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A Odjeci

142

143

Odjeci

Pogledaj, svijete, oko sebe!

Usredotoči svoje oči na zelene proplanke i ptice koje iznad njih polete svojim širokim rasponom krila. Poslušaj zvuk vode koja teče i jezera koji vjetar nosi. Primijeti kakav se život odvija oko tebe, a koji ti ugrožavaš, svijete, svojim nemarom. Govoriš, svijete, kako sve cijeniš i poštuješ, a tvoje se misli gube u otpadu koji stvaraš na širokim kamenim uli-cama. Govoriš kako želiš prikazati Zemlju u najboljem svjetlu, ali to se svjetlo gasi kada bacaš tehnološke naprave u mora i oceane.

Što ti je, svijete, da tako rječito misliš, a tako površno radiš? Zemlja je tvoja! Ti Zemlju obliku-ješ onako kako radiš, a ono što mi radimo, Zemlju oblikuje u nešto što nikada nije niti bila, niti je itko želio da takva bude. Umire živi svijet i sve oko nas. Svijete, nismo jedina bića koja živote provode na ovome tlu i nismo jedini koji udišemo ovaj zrak, koji je sve prljaviji…

Osvijesti se, svijete, ja te molim!Nisam jedino dijete koje čeka svoju budućnost na ovome prekrasnome

planetu – Zemlji. Mnogi će naraštaji tek doći, a mi smo ti koji im trebamo priuštiti lijep i kvalitetan boravak.

Oh, kako sam nesretna! Želim leći ispod svjetlucavih zvijezda i prekriti svoje tijelo nebeskim pokrivačem koji je svaki dan tu, i čeka nekoga tko bi svoje razmišljanje podijelio s njim. Ustala bih s te trave i ogledala bih se oko sebe. Znam što bih vidjela! Sve manje i manje boja, a sve više i više tmine koja se počinje nazirati iz svakoga kuta.

Možemo li to promijeniti? Možemo! Još nije kasno. Vrijeme nas čeka, čak i ono čeka našu promjenu. Nisu ovo samo prazne riječi na papiru. Ovo će postati i djela!

Ipak, morate mi i vi pomoći. Ne smije ovo biti misao samo pojedinca. Ovo treba biti misao većine. Volim Zemlju, ali ne volim što naša nepromišljenost čini.

Molim vas, zato, da promijenimo ovo stanje. Ako ga promijenimo, u na -šim će životima samo sunce sjati, a tamni će se oblaci zauvijek razići!

NINA JELČIĆ, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski Brod

PŠ KOLONIJA

B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

OdjeciB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Moj djedNa širokom polju, obasjanog suncem,

ugledah čovjeka pogleda snažna.Ugledah čovjeka kose bijele kao snijeg,

ispucalih ruku i znojnoga lica.Ugledah svaku godinu njegova života

upisanu na njegovom licu.Svaka crta, svaka vena koja se licem pruža

pokazala mi je svijet.Svaka njegova priča, svaki blagi pogled,

svaka ruka na ramenu mojemnaučila me svemu.

U pogledu toplom, očima plavimvidim snagu čovjeka tog,

čovjeka koji i meni snagu daje.

BOŽENA ŠTUC, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski Brod

PŠ KOLONIJA

LjubavVodi nas u svijet gdje je sve moguće.

Gdje srce pobjeđuje um.Gdje razum više ne pita za odgovore.

Gdje gori vatra koja se ne umara, koja ne izgara,

koja traje i traje.

NINA BEGIĆ, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski Brod

PŠ KOLONIJA

144

145

Odjeci B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Ljepota Dok na blagom brežuljku sjedim,toplinom me miluje žarko sunce.S čim da ljepotu tu usporedim

i pjesmu koju mi pjevaju nebeske ptice?

Volim proljeće u svojem gradu,jesen, ljeto i zimu,

kao što košuta voli svoju srnu mladui stari pjesnik svoju rimu…

Jesam li vam ikada reklašto sve jedna šuma krije,

komu je rijeka naša potekla,i kako mjesec svoje zvijezde grije?

ELENA KUTLIĆ, 5. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski Brod

PŠ KOLONIJA

OdjeciB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

ŽivotŽivot je prilika, iskoristi je.Život je ljepota, divi joj se.Život je slatkiš, kušaj ga.Život je san, ostvari ga.

Život je izazov, pripremi se.Život je dužnost, izvrši je.

Život je put, završi ga.Život je igra, igraj je.

Život je skup, cijeni ga.Život je ljubav, kušaj je.Život je tajna, otkrij je.

Život je obećanje, ispuni ga.Život je pjesma, pjevaj je.

Život je avantura, usudi se.Život je sreća, prihvati je.

Život je život, živi ga.

MAGDALENA JURASOVIĆ, 5. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski Brod

PŠ KOLONIJA

146


147

Odjeci


VIROVITIČKO-PODRAVSKA

148

OdjeciV I R O V I T I Č K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Želim, hoću, mogu…Ljetni su praznici prošli i rujan je najavio početak nove školske godine. Pomno sam se spremila i krenula prema školi u susret izazovima šestoga razreda. Tamo su me čekali moji prijatelji. Mnoštvo se mališana guralo u blizini ulaznih vrata. Bili su nestrpljivi. Neki su se prvi put našli pred školom bez svoje učiteljice. Tisuću pitanja vrvjelo je u njiho-vim glavicama. S kim ću u razred, tko će biti razrednica, jesu li ovi učitelji strogi? Pomislila sam kako su se stariji učenici sigurno već pobrinuli da im šapnu kako su neki učitelji jako zločesti. Tako su i nas plašili kada smo kretali u peti razred. Pozornost mi je privukao smeđokosi dječak koji je stalno skakutao ispred ulaza. U rukama je držao štake. Ubrzo sam uočila da nema jednu nogu. Pomislila sam kako je nesretan jer ne može trčati i s prijateljima igrati nogomet i graničara. Sigurno je usamljen. Bože, kako je stradao? Odakle je? Kako se zove? Postavljala sam si bezbroj pitanja. Zazvonilo je školsko zvono. „Tomo,“ oslovio ga je dječak uza nj, „ulazimo!“ Evo, saznala sam njegovo ime, a ubrzo i druge odgovore na neizgovorena pitanja. Zove se Tomislav, a prijatelji ga zovu Tomo. U školu putuje autobusom iz Do njih Meljana. Rođen je bez jedne noge. Ima mnogo prijatelja, veseljak je u duši i pomalo otkvačen. Spretan je u vožnji biciklom. To je dokazao kada je otišao na vožnju u susjed-no selo bez znanja roditelja. Kažu da to i sada čini, ali time više nikoga ne iznenađuje. Svakodnevno sam ga sretala na hodniku nasmijana i hitra. Jurio je hodnicima brzinom munje, uvijek okružen prijateljima. Klupko mojih pitanja odmotavalo se i svakim danom postajalo sve manje uvjeravajući me kako nisam bila u pravu jer Tomo nije bio ni usamljen, ni nespretan… Prije nekoliko tjedana u školskoj su se dvorani održavale sportske igre. Svi smo hrlili onamo ostavljajući prazne hodnike. S galerije je odjekivalo gromogla-sno navijanje. Igrali su i dječaci iz mojega razreda i, naravno, pobijedili. Već sam krenula prema izlazu kad je dvoranom odjeknulo: „Tomo, Tomo!“ Učenici petoga razreda zaigrali su graničara. I Tomo je igrao. Lopta mu se često našla u ruci, a zatim bi poletjela ravno na protivničkog igrača. Hitro je trčao s jedne strane granice na drugu i redao uspjeh za uspjehom. Bio je spretan i s lakoćom je izbijao protivničke igrače. Moje je sumnje Tomislav izbrisao kao gumicom. Tomo i dalje šeta hodnicima, ali sada s Jurom, svojim asistentom. Umjesto da se odveze dizalom, često potrči stubištem na prvi kat. Taj maleni vrckavi dječak, kojemu osmijeh ne silazi s lica, postao je za mene simbol koji opravdava izreku: „Ja želim, ja hoću, ja mogu!“

NIKKA KURTOVIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

Odjeci V I R O V I T I Č K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Zazvonila bijela zvonaIspod stare jabuke u dvorištu moje bake osvanula bijela zvona. Još se zim-ski pokrivač stidljivo provlačio travom kad su one podigle svoje meke i glatke glavice. Čudila sam se kako im nije hladno, kako hrabro podižu tanane vratove po zbitoj zemlji. Zbila se zemlja ove zime od velike količine snijega. One stasito stoje iako su sitne. Žele biti veće nego što jesu. Volim ih baš takve, sitne i nježne, plahe i tanke. Volim ih jer zovu proljeće u najljepši vrt na svijetu. Krase one zelenu travu i slijeva i zdesna. Krase one proljetno jutro i po - zdravljaju toplo podne. Krase one hladne noći i bljeskaju se u travi kao zvijezde na nebu. Brine me samo jedno. Zašto još nisu zazvonila bijela zvona? Možda če -ka ju jaču zraku sunca da ih pogura, zaljulja, zanjiše… Čekam… Odjednom zazvone i probude trešnju. Zvonjava se provuče do usnula potoka i probudi ga. Voda pojuri i probudi sve ribe i leptire. Skladno zvone bijela zvona i bude pospanu živinu u dvorištu. Sve su oživila bijela zvona. Ti su mali, sitni biseri u travi za nas promije-nili godišnje doba.

KARLA-MARIJA MOJZEŠ, 5. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

149

150


JavoricaČak i oni koji misle da dobro poznaju naš grad, nisu znali odgovoriti na pitanje je li Javorica rijeka ili potok. Nisu znali ni gdje izvire ni gdje joj je ušće, ali su znali da protječe ispod velikoga mosta. Veliki most najveći je most u našem gradu. Nalazi se stotinjak metara zapadno od središta, na raskrižju Radićeve i Voćinske ulice. Prije nekoliko je godina korito Javorice uređeno, ali samo u gradskom dijelu. Ostali građevinski zahvati uslijedit će u skoroj budućnosti. Odgovor na pitanje je li Javorica rijeka ili potok dala je nastavnica geo-grafije: „Zabilježena je kao rijeka, ali ja mislim da je Javorica potok. Nastaje prikupljanjem voda sa sjevernih obronaka Papuka i Bilogore. Potok u svo-jem gornjem toku nema zagađivača, pa kroz grad protječe čista voda, koje tijekom ljeta ima vrlo malo, gotovo je i nema. Za vrijeme obilnijih kiša i naleta bujičnih voda s Papuka, Javorica bi često plavila naš grad.“ Želeći zaštititi grad od čestih poplava, krenulo se prije desetak godina u gradnju brane te je nastalo akumulacijsko jezero Javorica. Osim zaštite poljoprivrednih površina i gospodarskih građevina od poplava, jezero ima i druge namjene. Planira se gradnja sportsko-rekreacijskog središta. Uredit će se kupalište, a u planu je i gradnja restorana s parkiralištima. Jezero Javorica udaljeno je oko pet kilometara od središta grada. Postalo je omiljeno okupljalište Slatinčana. Privlači nas poput magneta jednako čarobno u svim godišnjim dobima. Okruženo je šumom koja nam daruje zeleni mir ljeti i srebro inja i leda zimi. Javorica – potok, rijeka! Svejedno. Jezero! Veliki je to projekt koji obećava Slatinčanima ugodno ljeto uz vode-no osvježenje. Osvježenje je stiglo, ali ne i kupanje. Plan se polako ostvaruje. Do tada stoji prijeteći natpis: „Zabranjeno kupanje! Kupate se na vlastitu odgovornost!“

ARNELLA BENEŠ, 7. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

Odjeci V I R O V I T I Č K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Sjetiš li se…Sjetiš li se ponekad,

kad ti samoća ne da mira,kad u kasne sate ne možeš zaspati,

sjetiš li se svoje bake?Sjetiš li se trenutaka provedenih s njom,

suza koje je izliječilai osmijeha koje ti je darovala?Sjetiš li se da te uvijek branila,

da si bila njezino zlatoi da te voljela više od svih?

Sjeti je semakar na dan Svih svetih.Zapali svijeću i pomoli se.

To je najmanje što možeš učinitijer si joj najveća sreća u životu bila

baš ti.

BARBARA PAVLOVIĆ, 8. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

SrećaSreća je imati dom

i toplinu majčina krila.Sreća je tatin zagrljaj

i sestrina kosa ko svila.

Sreća je poj slavujai galeba krik,

sreća je trepet krilašarenoga leptira.

I baka je moja srećai njezine ruke blage,i njezine tople priče

što na uspomene sliče.

Sreća je i svaki smiraj noćii svaka zora što zarudi

i svaki novi dan!

ADAM IVANKOVIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

151

152


Vjetar Čujem vjetar kako huče

i po cesti lišće vuče.Jauče kroz prozore stare

i kida stablima grane.

Zaustavi se zatim i ne čujem ga više.Spava li on to ili samo vreba?

Osluhnem još jednom i čini mi seda je sve u redu, baš kako biti treba.

Začujem tada udarac u vratai čini mi se kao da pokušava ući.

Osluškujem dalje. Zvuči kao da plače.Nosi kapi kiše i tiho mi kaže:„Spavaj, neću te buditi više.“

IGOR MIJATOVIĆ, 8. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

Odjeci


OSJEČKO-BARANJSKA

154

OdjeciO S J E Č K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Tiha ljetna noć„Da, dobro, idi ti… ugh!“ izderala sam se isfrustrirana jer se nisam mogla sjetiti dovoljno dobre uvrede. Njezina su leđa nestala u izmaglici i ostala sam sama na mostu. Uhvatila sam se za ogradu i stiskala je sve dok mi prsti nisu pobijeljeli. Rijeka ispod mene postala je crne boje. Valovi su bijesno udarali jedan o drugi, prskajući me, ali nije me bilo briga. Lišće je na drveću šuštalo kao da vrišti. Negdje su ptice počele kreštati, njihove je glasove vjetar prigušio. Nosio je oblake gotovo iste boje kao i rijeka. Sive, crne, tmurne, bezlične, beživotne…

Više nigdje nije bilo ljudi. Sklonili se u kuće. Vjetar je iščupao suncobran i dugnuo ga visoko. Potom ga je pustio i suncobran je pao u vodu. Sunce se više nije moglo vidjeti. Sve je bilo sivo. Most se počeo polako njihati. Možda bih u kojoj drugoj situaciji počela vrištati, ali sada me nitko ne bi čuo. Vjetar bi ponio glas sa sobom i odnio ga duboko u rijeku, namijeniv-ši mu jednaku sudbinu kao suncobranu.

„Zašto se ja toliko živciram oko svega?“ izderala sam se, ali zid od magle nije propustio moj glas. Kroz buku čula sam neki zvuk. Uzela sam mobitel iz džepa i pogledala. Poruka. Od nje.

„Gle, ja sam glupa“, pisalo je.„Znam“, odgovorila sam joj, još uvijek ljuta na nju.„Da, oke, zaslužila sam to. Ozbiljno, žao mi je. Prijatelji?“ pitala je.„Da, valjda“, odgovorila sam i spremila mobitel u džep.

Magla je nestala. Sa sobom je ponijela vjetar, čiji je nagli nestanak smirio rijeku. Oblaci su se povukli, ostavljajući za sobom plavo, mirno nebo. Sunce se opet pojavilo. Ljudi su nesmetano i smireno šetali kao da se oluja nikada nije dogodila. Ptice su cvrkutale i sjedile na granama koje su bile sasvim mirne, kao da spavaju.

Bilo je to lijepo predvečerje.

NEVA KANIŽAJ, 8. r.OŠ „DOBRIŠA CESARIĆ“, Osijek

155

Odjeci O S J E Č K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Halo mama, halo tataJavljam vam da imate sina o kome se treba brinuti. Ako ste odlučili imati dijete, trebate imati i vremena za njega. Njemu ne treba puno. Samo malo nježnosti, zagrljaja, smijeha i topline. Ponekad dijete treba odvesti u šet-nju i igrati se s njim. I vi ćete se tada bolje osjećati. Pričajte priče svojemu djetetu. Razgovarajte s njim. Brzo će odrasti i više nećete imati priliku uživati u njegovom djetinjstvu.

Nitko, baš nitko ne može zamijeniti roditelje.Nadam se da ste shvatili moju poruku. Ja sam dječak koji puno vreme-

na provede s roditeljima i jako sam sretan. To bih želio svoj djeci svijeta.

BENJAMIN BRKANIĆ, 5. r.OŠ „MATIJA GUBEC“, Magadenovac

Halo mama, halo tata

156


Što zamjeram sebi, a što drugima?„Marija, Marija,“ dozivala me ona dosadnjakovićka Ana iz treće klupe.

„Što je?“ šapnula sam.„Imaš li olovku?“„Ne!“ rekla sam iako su mi u pernici bile dvije olovke. Možda bih joj i

posudila olovku da nije kupila jednaku vestu kao i ja. Ta me mala stalno kopira.

Zamjeram Ani – to je tako predvidivo od nje. Sebi zamjeram što joj nisam posudila olovku, ali ona je napravila modni skandal. Zapravo si je sama kriva što nema olovku kojom bi pisala!

Napokon je prošla ta dosadna Povijest. Zamjeram onome tko se zalagao da ovo gradivo uopće dospije u knjige, a ja sam u ovoj situaciji ni kriva ni dužna.

Sljedeći je sat Matematika. Nismo ni proučili današnju lekciju, a već zamjeram onome tko ju je izmislio. Mislim, stvarno! Kvadriranje, korjenova-nje i potenciranje. Samo čekam trenutak kada će mi to u životu zatrebati! Dok sam pisala kilometarski zadatak (znamo tko je kriv za to), nestalo mi je špiceva u špicarici. Nakon duge potrage za špicevima, koje nitko nije imao, (mislim, stvarno, koliko neodgovorni moraju biti da nemaju špiceve!), odu-stala sam i krenula u potragu za olovkom.

„Andrea, imaš li olovku?“„Nemam.“ Koza, sigurno ima olovku u pernici. Ja to nikada nikome ne

bih napravila! Kasnije sam se sjetila da imam olovku u pernici.Kada sam napokon došla kući nakon sedam napornih sati (tko još stavlja

Njemački posljednja dva sata?!), na stolu me dočekala raštika. Molim, zar

157

Odjeci O S J E Č K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

ona očekuje da ću ja jesti ovu travu? Nakon kratke prepirke s mamom, u tanjur sam stavila dovoljno raštike da izgleda kao da sam pojela onoliko koliko mi je rekla.

U dva sata moram u glazbenu školu. Odakle njima uopće pravo da prave školu koja je samo o glazbi?!

Nakon stvarno dosadnog sata klavira krenula sam na solfeggio. Pisali smo diktat za ocjenu. Nastavnik tvrdi da ga je najavio, a ja sam se usproti-vila. Dobila sam minus pet. Tko još daje i predznake i ocjene? Tom je čovje-ku stvarno dosadno!

Kad sam došla kući, moja je serija završila. Što je njima? Završiti seriju u četiri sata?! Tko to još radi?

Nakon radnog popodneva, nervozna i ljuta, otišla sam spavati.Tko je izmislio zadaću? Kakvih je problema taj čovjek imao?Napokon sam utonula u san.Ujutro su me probudile prekrasne zrake prekrasnog sunca. Odlučila sam

da ću danas biti sretna i zadovoljna svime i svima. Ustala sam iz svojega prekrasnog kreveta i obula prekrasne papuče. Odlučila sam da ću izgledati ni manje ni više nego prekrasno. Zamjeram sebi svoje zamjerke. Zamjerati drugima nije lijepo ako imaš puno toga što bi sebi trebao zamjeriti. Danas, ovoga prekrasnog dana, svoje prekrasne zamjerke prekrasno ću dodjeljiva-ti samo sebi.

MARIJA-LUCIJA GRGIĆ, 8. r.OŠ „DOBRIŠA CESARIĆ“, Osijek


Veliki odmorŠkola je baš čudesno mjesto! Najbolje se to vidi tijekom velikih odmora. Oni traju deset minuta i imamo ih nakon drugoga i trećeg nastavnog sata.

Trenutci su to kada svi zaboravimo gdje smo. Eh, da hodnici i učionice mogu govoriti! Doznalo bi se mnogo toga. Najčešće se učionice pretvore u atletske staze, a mi u trk po njima kao da nas vija susjedov pas. Ili se pravi-mo maratonci, pa nam je učionica Matematike – Maraton, a Hrvatskoga – Atena. Neki, kao ja, nerijetko odmarširaju do omiljenog okupljališta, to jest do zahoda. Zaljubljenici u nogomet često budu na zamišljenom stadionu, to jest u učionici, a mnogobrojne lopte, to jest papuče, lete u kornere, aute, a nerijetko i u gol omeđen dvama stolcima. Nekada, u žaru igre, čak završe i na ormaru. To obično bude pred kraj odmora, stoga svi brzo skidamo svoje „lopte“ i nastavljamo nogomet, ali još samo koju sekundu. Uvijek netko stoji pred vratima kao špijun. Čeka pojavu učitelja. Kada ih špijun vidi, zadere se u učionicu: „Učiteljica!“ Svi brzo dotrčimo do svojih klupa i pravimo se kao da se ništa nije dogodilo. Izdaje nas samo paprikasto lice po kojem klize grašci znoja.

Mnogi se, kad počne sat, prave da slušaju što učiteljica ili učitelj govori, a pogledi im lete do sata u napetom iščekivanju zvona.

A kada se toliko željeni zvuk oglasi i nastavnik iziđe iz učionice, ona ponovno postane igralište, stadion, maratonsko trkalište i bilo što drugo što dječji um može izmisliti.

I zabava počinje iznova!

IVAN HORAK, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

158


159

Odjeci


VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

160

OdjeciV U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Najvažnije je bilo ostati živ i pri sebiNikada se učenici županjske Posavine nisu manje radovali prekidu nastave nego 17. svibnja 2014. godine. Prekid nastave i prinudni odmor uzrokovala je katastrofalna poplava. Život i imovina ljudi bili su ugroženi u Županji, Gunji, Rajevom Selu, Račinovcima, Posavskim Podgajcima i drugim okolnim mjesti-ma. Osam mjeseci poslije još uvijek je tužno, ali ljudi imaju strpljenja i nade.

Vijesti o ugroženosti redale su se brže nego na filmskoj vrpci: Prvi put stanje katastrofe. Poplava uništila sve. Dosad evakuirano 11.000 ljudi. Policija i vojska strogo kontroliraju ulaz u poplavljena područja. Vodena stihija uzela dva živo-ta, još dvije tragedije tijekom povratka. Uništeno mi je sve za što smo radili 40 godina. Mladi filmaši uspjeli spasiti najvrednije iz studija u poplavljenoj Gunji. Zabrinuti roditelji. Islamska zajednica i Oružane snage RH kuhaju 2000 obroka dnevno. Gunja u strahu od jeseni… To su samo neki od novinskih naslova od kojih nam je zastajao dah.

Toga sam dana bio na željno očekivanoj krizmi kod bratića u Posavskim Podgajcima. Već za vrijeme molitve i slavljeničkog ručka osjećao se neki nemir u zraku. Nikome nije bilo do jela, a vijest o puknuću nasipa podigla je goste od stolova. Bez razmišljanja napustili smo tetinu kuću, moleći da pođe s nama. Nije htjela. U trenu se stvorila prometna gužva na izlasku iz Podgajaca. Kod kuće se mama nije odvajala od telefona zovući tetu da dođe k nama. Ja se nisam odvajao od vijesti. Sirene su zavijale, helikopteri brujali nad našim kro-vovima. Ekipe su spašavale ljude i životinje. Bilo je nemalo onih koji se nisu dali iz svojih domova sve dok im voda nije došla doslovno iznad glave. Tada su s krovova vikali i dozivali pomoć. Noćne ophodnje i spasilačke ekipe izvlačile su ljude, najčešće stare i nemoćne osobe.

Tih se strahota prisjeća i snimatelj Hrvatske televizije Petar Barić:„Teško je izbrisati iz sjećanja sva ta događanja. Sva ta napetost i strah ljudi

koji se osjećao u svim našim selima uz Savu bio je neopisiv. Ljudi su išli na nasip, gledali u tu silinu vode koja je svakim satom bivala sve veća i prijetila da uništi sve ono što su oni cijeli život stjecali. Kiša je neumorno natapala raskva-šeno tlo danima i situacija je bivala sve teža. Najteža situacija bila je u Račanovcima tako da sam te subote u jutarnjim satima otišao i sam uvjeriti se u to. Ono što sam tamo zatekao, bilo je strašno. Nasip je pukao na dva mjesta i trenutak kada će se sve raspasti, bilo je samo pitanje vremena. Snimljeni materijal odnio sam u Županju i ostavio kolegi da pošalje u Zagreb, a ja sam požurio nazad, želeći kamerom zabilježiti taj strašni trenutak za koji sam bio siguran da je neizbježan. Vijest o pucanju nasipa zatekla me u Posavskim Podgajcima. Na moje zaprepaštenje, vijest je bila da je pukao nasip u Rajevom Selu. U prvih nekoliko trenutaka mislio sam da je sigurno neka zabuna. No, kako je do tamo bilo samo nekoliko minuta vožnje, otišao samo provjeriti, i dalje ne vjerujući u istinitost informacije. Bio sam uvjeren da se radi o Račinovcima. Na ulasku u mjesto zastrašujuća slika, svi su nekamo jurili, žene i djeca su plakali. Ulazeći dublje u selo, s lijeve strane vidio sam ogromnu žutu mutnu bujicu koja je nosila sve pred sobom. Došao sam do centra mjesta i

161

Odjeci V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

snimio slike strahote, nekoliko izjava ljudi, sjeo u auto i pojurio za Županju da i ove slike užasa što prije stignu do gledatelja HRT-a. Vozeći nazad, na mobitel, koji nije prestajao zvoniti, prijatelj iz Račinovaca javio mi je da je i kod njih pukao nasip i da voda nezadrživo nadire u selo. Dobro se sjećam da sam, nakon što sam ostavio i ovaj materijal za HRT, odjurio nazad. Tamo je već poli-cija zatvorila ulaz u selo i brojne ekipe spašavale su što više mještana. Na moju sreću, tamo sam zatekao dvojicu mlađih ljudi koji su rekli da ima načina da se dođe do mjesta puknuća uz sami nasip. Ponudili su mi da me odvezu svojim terencem, tako da sam se nakon samo nekoliko minuta našao na samo jedan metar od ruba gdje je nasip bio provaljen. Zaglušujuća buka, kao da sam bio na slapovima Nijagare, mutna voda koja je nosila sve pred sobom i mukanje stoke, zvukovi su koji mi još i danas odzvanjaju u ušima. Ogromno stablo preko 25 metara visine voda je pred mojom kamerom srušila u svoje virove i to je slika koja je obišla cijeli svijet.“

„U trenutku kada je voda izišla iz korita, vojni stožer, koji je već djelovao u Županji, krenuo je s dizanjem helikoptera. Bili smo s njima u kontaktu i dok sam snimao, bilo je grozno vidjeti sve te krovove, a na nekima od njih su bili ljudi koji su tražili pomoć. Iz helikoptera ekipa im je spuštala hranu i vodu i davala lokaciju ekipama u čamcima koji su dolazili i izvlačili ih. Među ljudima, ne znam kako bih to nazvao, vladala je panika ili strah. Najtočnije bi bilo reći da su u prvim satima ljudi šokirani onim što ih je snašlo, a prave emocije i suze su krenule tek nekoliko sati kasnije, kada su se našli u prvim prihvatilištima bez igdje ičega.“

Još i sada se nižu slike užasa, ali i neustrašivih spasilačkih ekipa zahvaljujući kojima su ljudi ostali živi.

I gunjanski se osmaši prisjećaju strašnih događaja:„Škola potopljena, svuda okolo voda, mi roštiljamo i sve nam je bilo poma-

lo smiješno. No smijeh su ubrzo zamijenile suze.“Najteže im je bilo doći nakon poplave i suočiti se sa stvarnošću. Od kuće je

ostalo blato, smrad, nema vode, nema struje, posvuda uginule životinje i smeće.

„Poplava je psihički uništila ljude. Ljudi su čas ljuti, čas tužni“, govori Marija. Svatko od njih nosi svoj ožiljak u duši, ali svi se slažu da im je najteži trenutak kad im je poginuo prijatelj iz razreda.

Zahvalni su svima koji su im pomogli i primili ih, ali kažu da je jako teško primati tuđu pomoć i biti ovisan o drugome. Kao da se opravdavaju, Marija još jednom naglašava: „Voda dolazi u dvorište i u kuću velikom brzinom i ti jed-nostavno nemaš kud. Najvažnije je bilo ostati živ i pri sebi“, dodaje.

Neki od njih smješteni su u kontejnere: „Jako je teško. Tijesno je. Previše nas je na jedan tuš. Iz drugih kontejnera sve se čuje, posebno noću.“

Naslovi u novinama pokazuju da ovi ljudi nisu izgubili nadu, da imaju str-pljenja i razumijevanja: Imamo snage sve iznova; Veselo u školi; Mladi Gunjanci zahvalili za pomoć u katastrofalnoj poplavi. To potvrđuje i izjava jednog uče-nika koji kaže kako sada zafrkavaju majku koja je pred samu poplavu detaljno sve očistila i spremila u kući i dvorištu.

Sporo i teško život se vraća u normalu. Jedni grle svojega psića koji je dane i dane proveo u vodi, drugi se nadaju da je njihov spašen i da će ga pronaći. Svjesni svega što su izgubili, učenici gunjanske škole rado se sjećaju oporavka u Zatonu i Šibeniku, što ih je učinilo povezanijima i, kako kažu: „Sad znamo više cijeniti ono što imamo.“

TOMISLAV LUČIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A Odjeci

Praščić Mašo se kao dvomjesečno mladunče, nakon poplava u Posavini, priklonio kujici Miljenki, koju je pratio. Kad bi Miljenka legla, legao bi i Mašo, i to na nju. (Izvor: 24 sata.hr)

162

163


Moć ljubaviZnate li onaj osjećaj kada nam je toploiako je vani hladno?Onaj osjećaj kada ste sretni,a sve je oko vas tužno;onaj osjećaj da možete učiniti sveiako ste nemoćni;onaj osjećaj kada jedna riječmože promijeniti sve;onaj osjećaj kad vam srce zaigratoliko jako da mislite da će iskočiti…

Taj je osjećaj najbolji na svijetu.Taj nas osjećaj čini jačima.Taj nas osjećaj čini živima.

BARBARA KUVEŽDIĆ, 7. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

Želim okrenuti novi listOvi su mi tmurni dani dodijali. Jedva čekam prvi snijeg.Želim bijeli Božić.Odlazak na zornicu i svete božićne pjesme obožavam, baš kao i sjaj lampica i raznih ukrasa. U srcu osjećam toplinu i sreću što će mi doći rođaci koji me uvijek lijepo daruju. Ali ovog Božića ne želim darove pod borom. Želim zdravlja i da ne moram u bolnicu.Želim da me druga djeca prihvate kao svojega prijatelja.Pa, zar ne vide da sam se promijenio, da se trudim biti bolji?Želim okrenuti novi list, kako moja mama kaže, biti bolji u svemu.

LEON ŽIVKOVIĆ, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja


Bakino ruvoKad god je neki nastup u školi ili za Šokačko sijelo, tu je bakin šifonjer. U njemu ko pod špagu bakino ruvo što je sama tkala, vezla, eklala, šlingala, necala. Sve posložito kako treba biti. Iako je baka mojoj mami, i ja je zovem baka. Naglašava da je dio ruva naslijedila od svoje bake.

Baka s velikom pažnjom vadi zlataru i raširi je na visoki krevet. Na krevetu šlingani jastuci napunjeni perjem od bakinih gusaka, ispod lanena slamarica, a gore ponjava. Meni su drage i bakine ponjave s gljivama, a ima ih, kako tuma-či baka, krpani’ na ogledalca.

Oplećci bijeli šlingani s bogatom mustrom, kakvu samo vrijedne ruke mogu izvesti.

Dok me baka pogledava i mjeri što bi mi najbolje pristajalo, usput objašnjava.„Zlatara, to ti se vezlo zlatnim koncem po svili. Nosila se samo u svečanim

prigodama.“ Nekada davno nediljom i svecima ruvom su se ukrašavali prozori kuća. Sada baka samo ponekad iznese ruvo na prozor ili na dvorište da se prozrači.

Ima baka i muško ruvo. U njemu je bio djed kad ga je upoznala na nekoj zabavi. „Ovo su ti gaće od tkanog lana. Ovo je pršnjak ukrašen ogledalcima, špenzle, uz nošnju ide tkanica crven-bili-plavi. Vidiš kako je prije bilo lipo!“

„Gdje ste kupovali ovako čvrsto platno?“ pitam baku.Gleda me u čudu. „Ta zar ti nisam pričala? Sid’ tu i slušaj!“ zapovjedi važno jer bake vole

pričati. „Nekada se sijao lan i konoplja. Kad bi dozreo, čupali smo i želi, kise-lili u vodi. Onda se to sušilo pa tuklo posebnim stupkama. Onda se tare i gre-bena, sve dok se ne dobije povjesma. Bio je to težak posao. Još i sad mi u glavi ona narodna: Lanene te muke spopale! To se onda priko zime prelo i tkalo. Pređa bi se nategnula na stative pa bi se tkale gaće i rubine. Prele smo na prelima zimi. Skupile bi se cure i žene na prelo, sjelo na tronošce bliže peći. Pjevale bi, šalile se, a kući bi se vraćale punog vretena. Prelo se i na čekrk ili kolovrat. Prela se i vuna i od nje su se plele čarape i tkali obojci. Špenzle su pravili štrikeri, ima i pjesama zupisanih o tome:

„Imala sam tri povisma lana, prela sam ga tri nedilje dana! Kudelju sam kiselila, zagadila skuta pa me mama izvoštila, kolko j’ bila ljuta.“

„Bako, ja znam samo onu: Ja posijah lan baš na Ivandan.“„I ta je dobra!“ reče baka. Pokazuje mi svoje stare slike u kolu. „Vidiš,

ovako i ti trebaš biti sredita! Nošnja mora biti lipo skitita.“Sve mi je to kao iz bajke. Iako ne mogu zamisliti ta vremena, vjerujem baki

da im je bilo lipo. I meni je lipo kad se spremim u bakino ruvo pa veselo zai-gram i zapjevam u kolu.

MARIJA ČAVAROVIĆ, 5.r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

164

Ja znamJa znam jednu osobukoja proli herojsku krv.Ja znam jednu zemljukoju zovem svojim domom.Ja znam jedan gradkoji više nikada neće pasti.Vukovar.Ja znamda neću dati svoj dom neprijatelju zlom.Ja znamda ću dati sve da ne gaze po mom.Ja znamda ću biti zahvalna branitelju tomkoji mi je stvorio dom.

ANA PRICA, 8. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci


165

166


Spisivanje mustreU duge zimske večeri bake nisu sjedile skrštenih ruku.

Plele su, vezle i šlingale.Za šlingu i vez prvo je trebalo spisivati mustru. Po njoj su bake radile svoj

ručni rad.Uzelo bi se bijelo pamučno platno veličine koja se želi. Platno se stavlja

na stol, a na platno se stavlja mustra. Mustra je crtež izboden malim sitnim rupicama na papiru. Rupice se bodu pomoću mašine sa sitnim iglicama. Za preslikavanje mustre na platno potrebno je imati plavi prah i špirit. Mustra se prisloni na platno, a na mustru se stavi pravi prah koji se ravnomjerno raširuje tvrdom spužvicom. Kroz sitne rupice prolazi plavi prah i ocrtava se u obliku mustre na platno. Kada se makne papir, na platnu ostane preslika-na mustra. Tada se crtež na platnu pošprica špiritom koji učvrsti plavi prah.

Po mustri se veze, a kad je gotovo, iskuha se i plavi se prah ispere.Sve mi je to ispričala baka, koja ima najljepše mustre, pa joj često dolaze

druge da i njima spiše koju. Kao kakva umjetnica ona zna za koju je prigo-du dobra koja mustra, ali svima im je zajedničko da svaka ima prepoznatlji-ve motive zavičaja: cvijet, žir, šljivu, klas, grozdove i plodove s naših njiva i vrtova. Na platnu ostane vezena čarolija bakinih ruku, koja je čvrsta, bijela, postojana.

Štilštih, sitni vez, lančići i križići… samo bake znaju koji je bod za koji vez najbolji.

VERONIKA HREHOR, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

167


Pismo BoguBože,savršenstvo tvoje nema granica.Ljubav tvojasnaga je svijeta.Dodirni nam srca,osvijetli nam put,ozari nam licai nitko neće biti ljut.

Sreća neka zasjana licima siromašnih,bolesnih!Pomagati im želim.Neka osjetetoplinu ljubavii sreće!

KATJA BOŽIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

KišaPada pa šuti.Pada pa šušti.Pada pa pljušti.

Prirodi donosi radost.Starije sjeća na mladost.Mladima ponekad nosi tugu.Nebu našara dugu.

Pada pa šuti.Pada pa šušti.Pada pa pljušti.

MARKO TOLDI, 7. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

168


Špirina pričaProšle je godine i nas zatekla slika kao u mnogim zemljama Europe.

Rijeke su poplavile naš kraj.Tada smo osjetili koliko su ljudi međusobno povezani i koliko mogu jedni

drugima pomoći. Pomoć je stizala iz najudaljenijih dijelova Europe, iz mnogih krajeva svijeta. Osjećala sam zahvalnost prema svima koji su došli i pomagali nam otjerati strah.

Nisu samo ljudi patili…

Špiro je bio krupan pas, sličan njemačkom ovčaru. Nikada nije osjetio da pri-pada nekom dvorištu. Pripadao je gunjanskim ulicama. Kao pas lutalica bio je svačiji, a ponajviše su se njime igrala djeca. Svoju im je ljubav pokazivao mirnim pogledom. Špiro je bio gluh od rođenja. Zato ga valjda nitko nije htio.

Toga kobnog dana izležavao se na uglu jedne od gunjanskih ulica. Oko njega se ljudi trčali, vikali i zapomagali, a on je i dalje samo u čudu gledao, ne znajući što se događa.

U trenu jedan vodni val dođe do njega i pokupi ga. Bacao ga je s jedne na drugu stranu, utapao ga pa ga opet izbacio do nečije ograde. Onda bi ga voda opet zgrabila i povlačila sve dublje i dublje. Kasnije, ni sam ne znajući kako, drhturio je na nekoj otkinutoj grani staroga hrasta. Tupo je gledao oko sebe. Ljudi bježe. Oko njega plivaju životinje, otimaju se nabujaloj vodi. Mnoge nisu izdržale. Hvatala ga je jeza kad su oko njega plivala mrtva tijela kokoši, svinja, krava. Mnoge od njih je poznavao i dobro se s njima slagao. Često bi ga pri-hvatile i sklonile od zime ili podijelile hranu s njim. Iako ništa nije čuo, osjetio je tjeskobu, strah i plač. Dok je tako tupo gledao oko sebe, spazi podalje malog štenca kako se otima bujici. Ni trena nije razmišljao. Skoči za njim i povuče ga snažno k sebi. Znao je da ga je to boljelo, pa ga nježno obgrli oko vrata i privi uza se. Nekoliko puta voda mu ga je otimala, a on bi ga hrabro vraćao k sebi na granu. Grana se nekako domogla zapreke pa je mali štenac, crn kao ugljen, privinuo svoju glavicu Špiri. Špiro je bio na izmaku snaga. Legao je pokraj štenca, zagrlivši ga svojom šapom.

Tu su dočekali mrak. Tek poneki bljesak i glas koji je štenca trgnuo iz Špirina zagrljaja. To službe spašavanja obilaze teren i pozivaju ljude koji su još ostali u svojim domovima. Izvlače one kojima je voda došla do krova. Kad je sve utih-nulo, od umora i straha Špiro i štenac zaspali su na grani. Kad su se probudili, već su bili u nečijim rukama.

Ispred Špire bilo je vozilo puno pasa i drugih životinja. Čovjek koji je nosio Špiru jedva je koračao. Špiro je bio jak i krupan, otežak pas, a tko zna koga je sve ovaj čovjek noćas spasio! Odmah je donio pokrivač i pokrio Špiru i malog štenca, koji se sklupčao do njega. Prvi put Špiro osjeti toplinu čovjekove ruke. Vozilo je polako plovilo kroz mutnu duboku vodu, pa Špiri u san dođe opet onaj isti strah, nemir i napuštenost. Jedva proviri ispod pokrivača i ugleda suhu prostranu cestu ispred sebe. Jedna ga ruka pogladi i pruži mu hranu. Špiro uze svoj zalogaj i zahvalno kimnu glavom. Stigao je u osječki azil. Sunce je sjalo pa

169


mu to dade snage opružiti se u kućici, u svojem novom domu. Oko njega je bilo mnogo pasa. Bilo mu je drago što je u tako velikoj obitelji i na suhom. Čovjek koji ga je spasio, sada ga je vodio u drugu kućicu na pregled.

Čovjek u bijelom nasmiješio se Špiri i poveo ga do svojeg stola. Špiro je u sebi gajio jednak osmijeh. No sada se čovjek u bijeloj kuti nije smiješio. Za -brinuto je gledao. Špiro je to osjetio.

„Pa, ovaj je pas gluh, najvjerojatnije od rođenja.“ Špiro to nije čuo, ali kao da je razumio. U sobu uđe žena. Stavi Špiri ogrlicu i povodac. Lagano povuče i Špiro ju je slijedio. Na tren okrene glavom i ugleda svojega spasitelja kako ga zabrinuto gleda.

Smjestili su ga u boks s crnim štencem. Dani u azilu tekli su sporo i tužno. Štenca su udomili, a on je ostao s osjećajem samoće u srcu. No borio se da ne bude nezahvalan. Ta, spasili su mu život.

Došla je srijeda. Bilo je vrijeme jutarnje šetnje. Špiro nije volio duge šetnje. Kao i inače, vodili su ga po uskom puteljku. Špiro osjeti neku posebnu radost u duši. Okrene se i ugleda svojega spasitelja. Otrgne se s povodca i potrči prema njemu. Spasitelj ga primi za prednje šape i nježno pogladi.

Špiro sada trči po njegovom dvorištu i vrtu. Konačno ima svoj dom.Napokon je osjetio da ima ljudi koji ne odustaju od tebe i svim te srcem

vole.Špiro će svojem spasitelju uzvratiti srcem i vjernošću.

NINA MATANOVIĆ, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

170

BožićDobrota i poniznost.Praštanje i molitva.Čisto srce.Radost u duši.

ANA ČAČIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja


171

Odjeci


GRAD ZAGREB

172

OdjeciG R A D Z A G R E B

ČarobnicaNemaju sva djeca mogućnosti ni sreću upoznati pravu čarobnicu. I to ne čarobnicu iz bajke, već čarobnicu koja stvara bajke. Ja sam imala.

U stvarnom je životu bila učiteljica u mirovini, kuharica najfinijih kolača, enciklopedija ljekovitog bilja i živi spomenar naše obitelji.

U mojem, zapravo našem, svijetu ona se pretvarala u najčarobniju baku koja bi me u trenu odvela u svijet iz bajke. Njezine priče imale su posebnu čaroliju jer sam u njima glavni lik uvijek bila ja. Bila sam hrabra princeza koja se bori protiv trolova ljudoždera, radoznala djevojčica duge plave kose zatočena u visokoj kuli ili lukava ratnica koja se suprotstavlja Mongolima. U njezinim pričama nisam trebala princa koji bi me spasio, sve bih uspijeva-la sama svojom hrabrošću, razboritošću ili velikim srcem.

Najviše sam voljela trenutak kada bi sve drugo nestalo, a ostale samo nas dvije i priča koja se činila tako stvarnom da sam mogla udahnuti zrak pusti-nje u kojoj sam bježala od četrdeset razbojnika. Svaka ta priča imala je više od pouke, imala je život. One su stvarale svjetove u koje se uvijek mogu vratiti.

Pred kraj života, kada su joj ruke postale tanke, suhe i pune žila, ali još uvijek nježne, prabaka bi me podsjetila na staro drvo mudrosti koje se nika-da neće osušiti, jer je njezina mašta bila nepresušna.

Iako je više nema na ovom mjestu, ona je uvijek sa mnom. Sve priče koje mi je pričala i koje ću ja pričati svojoj djeci, mjesta su gdje ću je uvijek moći naći i zato sam tako sigurna da je moja prabaka bila prava čarobnica. Začarala je mene i moj svijet zauvijek!

LARA LAŠIČ, 6. r.OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Zagreb

Odjeci G R A D Z A G R E B

ZvonceJedno zvonce malo zvoni mi u glavi.

Zlatno zvonce poput sunca,u prsima mojim kuca.

Kaže mi kad došao je onaj pravi.

I tako kuca i kuca,zvoni i lupa.

Podsjeća na radostu kojoj živimo skupa.

I tako kuca i kuca,zvoni i lupa.

Najavljuje opasnostil’ zaborav školskih klupa.

VEA RENDULIĆ, 8. r.OSNOVNA MONTESSORI ŠKOLA

BARUNICE DEDEE VRANYCZANY, Zagreb

Moja zemljaGdje stijenu val kroji,

kleknut i Bogu za sve zahvalit ću.

Svaki kutak zemlje svoje znam.U njoj sam se rodila.

U njoj rasla.U njoj korijenje pustit ću.

U njoj ostarjet ću.MIHAELA LOVRENČEVIĆ, 8. r.

OŠ SESVETE, Sesvete

173


Pogled kroz prozor moje sobe

Jutro je. Što zapravo znači ta jednostavna imenica jutro? Je li to zvonolik glas ptica, ili možda svjetlucav dah što u sekundi prostruji zrakom? Netko će reći da je to samo šum drveća, netko će spomenuti prvu zraku sunca u danu. Netko će možda zaključiti da su jutra najljepša u vrijeme smjene godišnjih doba. A ja? Čim pogledam kroz prozor, vidim dušu proljeća. I vidim jutro. Čak i kad se spušta noć. Osjećam i dodirujem izvor iz kojeg sve potječe. Pamtim poglede kroz prozor sobe rodne kuće svojega oca. Njegova je soba bila i moja. Već deset je godina nema. Nestala je baš u proljeće. U danu u kojem je moj tata otišao na nebo. Međutim, njezina čudesna nadahnjuju-ća snaga leluja nad svakom drugom slikom. U nestalom dvorištu upisan je moj karakter. Očevo dvorište iz mojeg sjećanja zamagljuje sliku trešnjevačkih jablana čije grane dodiruju okno prozora moje sobe.

*

174

G R A D Z A G R E B

I jutros sam pogledala kroz prozor. Ponovno ista nestvarna slika. Patuljci u dvorištu prepunom cvijeća. Pozdravljaju me. Veseli su, sretni i nasmiješeni. Zbunjuju me, ali i raduju. Kao uvijek do sada. Postavljam si pitanje: Što je tebi, Mag dalena? Oni nisu živa bića i ne mogu te zvati k sebi! Na trenutak želim zamračiti prozor. Pomišljam da bi to bilo najpametnije. Ali onda se prepuštam mašti. Krećem u svoju potragu za istinom. Prilazim im. Gledaju me milo, ali i s nevjericom. I ja sam njima nestvarna. Duboko to osjećam. Ogledavam se oko sebe. Vidim užasnu bol i nepobje-divu tugu. Još uvijek ne znam odakle ona dolazi. I ne razumijem. Patuljci mi pričaju o baki, o djedu, o svima kojih više nema. Slušam ih, ali mi onda netko iznenada šapne: Oni nisu stvarni. – Baš me briga. Važno je da mi pričaju o stvarnosti – odgovaram. Što je, uopće, stvarno? Stvarni ljudi, stvarni pogled kroz prozor… Sva ta pitanja prolaze kroz najosjetljivije točke mojega odrastanja. Na kraju zaklju-čujem. Nestvarna bića i sva priroda oko nas pokazuju se svakomu na druk-čiji način. Moje mi misli i doživljaje pogleda kroz prozor nitko ne može oduzeti. Kao što ne može shvatiti ni poruke patuljaka iz očeva dvorišta. Jer, svi vidimo drukčije; ovisno o svojim sposobnostima, mogućnostima i na -slijeđenim tragovima.

MAGDALENA ŽIVKOVIĆ, 6. r.OŠ TINA UJEVIĆA, Zagreb

Odjeci

175

176


HrvatskaKada se zaželiš mora,idi u Dalmaciju.Kada se zaželiš vina, čeka te Zagorje.Ako želiš zaviriti u hrvatsku povijest,Vukovar će ti posvjedočiti.Ako želiš zasaditi maslinu,zove te istarska crljenica.Ako ljeti želiš pobjeći od rada,Gorski kotar ima puno hlada.To je naša bogata Hrvatska,od ljubavi lepršava.

KATARINA BEGIĆ, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

Priče ne postoje samo u knjigamaBila jednom jedna rečenica. Voljela je jako svoje roditelje – knjige. Mala tročlana obitelj živjela je na sasvim sićušnoj polici u velikoj knjižnici.

Svake večeri maloj bi rečenici roditelji čitali po jednu zanimljivu priču. Uzbudljive priče rečenici su razbuktavale maštu. Jedne ljetne večeri iskrala se s police i provirila van u želji da zadovolji svoju znatiželju. Lutajući po mrklom mraku, izgubila se. Nije znala kamo da krene, pa je pošla malom vijugavom cestom koja ju je odvela u veliki blještavi grad. Ondje je srela slovo O. Ono je tražilo svoju braću. Odlučili su zajedno otkrivati svijet. Hodali su i hodali, širili ljubav i dobrotu, pjesmu i priču, radost i veselje. Tko nije znao čitati, s radošću bi ga podučili. Vidjeli su kako se u proljeće u travi žute cvjetovi i zuje zlaćane pčele, jesen kako u tuzi kiše po poljima tiho hoda, snijeg koji pada i sanjke koje lete i djecu koja slave praznik žarkog ljeta. Kada su stigli u grad K, slovo O napo-kon je pronašlo braću i otišlo kući. Mala rečenica ostala je sama, ali nije očajava-la. Znala je da će ona, dokle god ljudi razmišljaju, opstati. Već je osvojila svijet pa se ničega nije bojala. Tako razmišljajući, utonula je u duboki san. Kada se probudila, našla se na poznatome mjestu. Osjetila je opojni miris starih knjiga, ugledala poznati smeđi namještaj, svoju dragu policu i brižne roditelje, kojima se bacila u čvrsti zagrljaj. Njihovoj sreći nije bilo kraja. Obuhvatila ih je objema ruka-ma, jednako kao što je obuhvatila i svijet.

Mala rečenica sazrela je od toga dana. Shvatila je da priče ne postoje samo u knjigama, nego da je i život priča, koju sami krojimo. Osjećala se odraslo i mudro.

ŠIMUN ŽUPARIĆ, 5. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

177


Jednoga danaJednoga dana opet će doći vrijeme pjesme. Kada neće biti tuge ni boli u srcu ni u tijelu. Kada oči suze vlažiti neće, nego smijat će se i biti pune sreće. U glavama malim neće biti crno-bijele slike, niti horori iz života, već leptiri i vječne ljubavi ljepota. Oni boli se ne boje, ničega ih strah nije. Jer oni su heroji. Velika snaga u tim malim srcima se krije. Vjerujem da nagrada za trpljenje od boli je veća, i da će male junake s onkologije nakon ovoga svega jednoga dana pratiti sreća!

BARBARA VUKAS, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

Voljeti se ne može po datumima„Mi smo nekada, a to bi trebalo vrijediti i danas, ljubav pokazivali i dokazi-vali svaki dan onome koga volimo. Jako mi je čudno da postoji dan u godi-ni kada se dokazuje ljubav. Što to znači jedan dan ljubavi u 365 dana? To je zapravo ništa. Mi nismo imali taj dan. Ma, to je totalna bedastoća. Voljeti se ne može po datumima! Valentinovo mora biti svaki dan“, izgovori baka u jednom dahu, a nakon kraće stanke ljutito doda: „I kakva je to zadaća iz Hrvatskog?“

Draga bako, nisam to očekivao kada sam te molio da mi pričaš kako je nekad bilo, ali zapisao sam.

TOMISLAV NAJDANOVIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Zagreb

178


BiciklDok sam bio malen, uvijek sam sanjao da ću postati biciklist. I to onaj pravi, onaj koji će biciklom obići svijet.

Od malih su me nogu roditelji učili voziti bicikl. Prve su vožnje bile u sigur-nosti našega doma. Moj je prvi bicikl imao pomoćne kotače, koji su služili kao oslonac i pomagali mi održavati ravnotežu. Sjećam se, bio je zelene boje.

Ubrzo sam usvojio tehniku vožnje i počeo sam svoj zeleni bicikl voziti svo-jom ulicom, no opet u prisutnosti roditelja. Oni su bili zaštitnici od različitih opasnosti koje je donosila vožnja na biciklu – prijelaz preko ceste, neoprezni pješaci, jureći automobili.

Kako je vrijeme prolazilo, počeo sam voziti standardni dječji bicikl bez pomoćnih kotača. Jako sam bio ponosan na svoj novi, pravi bicikl, koji je bio plave boje. U vrijeme kada su mi ga roditelji kupili preselili smo se iz Velike Gorice u novu četvrt grada Zagreba, na Kajzericu. U novoj sam sredini upo-znao nove prijatelje, od kojih je većina imala bicikl, ali su svi bili drukčiji od mojega. Moj je nekako bio najljepši. Vozeći se po novom kvartu, doživio sam mnoge avanture i nezgode, od kojih se nekih jako dobro sjećam. Jednom sam se prilikom zaletio punom brzinom nizbrdicom i zabio se ravno u bicikl svoje-ga prijatelja. Posljedice su bile takve da je njegov bicikl završio u dijelovima, a ja na tlu s ogrebotinama. Još i danas na nosu imam ožiljak kao podsjetnik na taj nemili događaj. No važno je da mojemu plavcu nije bilo ništa.

U petom sam razredu već prerastao svoj plavi bicikl te sam se od njega morao oprostiti. Roditelji su mi kupili novi, veći bicikl s još većim i boljim mogućnostima, s više brzina. S novim su biciklom započele i nove avanture. Po prvi sam put svoj bicikl počeo rabiti kao sredstvo za brže stizanje do odre-đene lokacije – do trgovine, knjižnice… Svojeg sam ljubimca svake godine za vrijeme praznika vozio k baki u Liku kako bih ga i tamo vozio i kako bi bio uz mene. Tamo sam znao prijeći i velike udaljenosti u jednom danu. Najveća mi je bila 12 km.

Trenutno moj ljubimac spava u stanu jer je sada hladno i malo je zamrla sezona vožnje biciklima. Veselim se ljepšem vremenu pa ću opet sjesti na svoj bicikl i krenuti u nove avanture. I, tko zna, možda jednoga dana odlučim krenuti na put oko svijeta!

KARLO MILKOVIĆ, 8. r.OŠ KAJZERICA, Zagreb

179


Mojoj ljubaviLjubavi moja, bez tebe ne mogu, ne želim i neću. Imaš najljep-ši osmijeh na cijelome svijetu. Tvoje plave oči kada vidim, zaronim u ljubav. Kada te zagrlim, kao da sam u dodiru s anđelom. Uvijek ću biti uza te i sjećati se ovih najljepših dana. Voljet ću te cijeli svoj život, makar ti to i ne znala.

FRANKO FURDIĆ, 8. r.OŠ SESVETE, Sesvete

Zastrašujuće mirnoJutro je. Sedam sati i trideset minuta. Krenula sam u školu autobusom.

Kod susjeda je opet bila galama sve dok, kao i inače, on nju nije pljusnuo. Tada je nastao muk. U autobusu se četvorica velikih dječaka okupila oko jed-noga manjeg. Prvo sam mislila da nešto zajedno gledaju, no onda sam shvati-la da veliki zadirkuju manjeg. Sva sreća, trebala sam sići kad su mu počeli psovati roditelje i rugati se njegovu izgledu.

Stisnuto sam se probijala kroz jutarnju hladnoću do škole. Iza jedne zgrade vidjela sam nekog pijanca kako razbija prazne staklene

boce o zid i nešto glasno viče. Kraj njega je stajalo malo dijete pognute glave. Pijanac ga je šutnuo, na što je dijete otrčalo plačući.

U školi nisam baš bila prisutna, nikako se nisam mogla koncentrirati, misli su mi stalno nekamo bježale.

Odmah nakon nastave brzo sam otišla kući. Dočekala me mama. Čvrsto sam je zagrlila i nisam je puštala.

LEA CIGOJ, 7. r. OSNOVNA MONTESSORI ŠKOLA

BARUNICE DEDEE VRANYCZANY, Zagreb


Sličica sa selaŽivot na selu vrlo je lijep. Čist zrak i miris cvjetnih livada. Bicikli i njihova zvona. Trčiš kroz kukuruzna polja. Predvečer sjediš na zelenom travnjaku, u zalasku sunca, ispod drveta trešnje. Navečer ti pred očima iskre zvjez-dice, nebeske krijesnice. Nijedan smartphone ne može nadmašiti pijevca koji dežura u zoru. Najljepši je osjećaj, ipak, kada se nakon nedjeljne svete mise svi oku-pimo oko ukusnoga seoskog ručka. Tada u zajedništvu mislimo samo o lijepom i dobrom.

MIHAEL LOVRIĆ, 6.r.OŠ SESVETE, Sesvete

180

181


Konji bijelciDošlo je vrijeme da konačno cijela obitelj otputuje u bakino rodno selo, u Babinu Gredu. Svake godine u lipnju odlazimo na manifestaciju Konji bijelci. Baka i djed tada za nas i svoje prijatelje pripremaju najukusnija jela i slavonske kolače.

Bakina se rodna kuća nalazi uz veliki pašnjak usred zelenog šumarka. Sva je u cvijeću, kao i sve ostale kuće u selu. Kao da se domaćice natječu koja će imati više cvijeća na prozorima, balkonima, vrtovima, po starim ogradama, čak i na rubovima kanala. Lijepo izgledaju i bundevini cvjetovi s raskošnim lišćem i veli-kim vijugavim stabljikama. Kreket žaba, svirka zrikavaca, pjev ptica i lavež pasa uljepšavaju svaki dan života na selu. To je čudesna glazba.

Po bakinu vrtu, velikom vrtu, često hodamo bosi pazeći da ne stanemo na neku nestašnu, zalutalu djedovu pčelicu iz košnice. Najljepše je ujutro u vrtu brati trešnje, jabuke i jagode, odmah ih okusiti i uživati u njihovim sokovima.

Pri ulasku u selo tata uvijek vozi polako uz polja koja postaju okupljališta krava, svinja i divljih kobila s malom ždrebadi. Povremeno mora zastati kako bismo propustili bijele konje i konjanike, sudionike velikoga tradicionalnog obi-čaja Konji bijelci. Konji su ukrašeni slavonskim ručnicima, ružama, dukatima te gordo koračaju u kasu. Konjanici su odjeveni u slavonsku narodnu nošnju, a svaki ima šokački šešir i tkanicu. Konji bijelci održavaju se više od trideset godi-na, još iz vremena kad je moja mama bila djevojčica. Dan prije natjecanja poznat je po sajmu lijepih konja lipicanaca. Idućeg je dana glavno natjecanje u sastav-ljanju zaprežnih kola, vezivanju repa konjima i u raznim vrstama jahanja. Sestra i ja najviše se veselimo svečanoj povorci. Bijeli konji puni ukrasa kaskaju ponosno cestom. Najljepše su mi svatovske zaprege i djevojke koje jašu samostalno na svojim konjima. Nikada nismo u potpunosti shvaćale zašto se mami i baki suze kotrljaju niz obraze kad povorka prolazi ulicom. Možda nas zato mama često podsjeća kako je važno da ne zaboravimo tradiciju prabakinog rodnog kraja.

MICHELA MARIJA MACRI, 8. r.OŠ KAJZERICA, Zagreb

183

Odjeci A B E C E D N I P O P I S S V I H U Č E N I K A S U D I O N I K A

Abecedni popis svih učenika sudionika(po županijama)

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

FRANA BOTICA, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

KRISTO BOTICA, 5. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

MARIJA BOTICA, 5. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

LARA DRUŠKOVIĆ, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

IVA FABRIS, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

ZRINKA FABRIS, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

MARINA FRANIĆ, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

VAL KORICA, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

MIA KUNAC, 5. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

EMMA MARTINOVIĆ, 5. r.OŠ MARINA DRŽIĆA, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

JANA CVITA MATIĆ, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

LAURA NOBILO, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

BERIS PERUČIĆ, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

CHIARA PETKOVIĆ-VACCARELLA, 8. r.OŠ MARINA DRŽIĆA, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

PAULA PETKOVIĆ, 7. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

JOSIP RONČEVIĆ, 5. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

ZRINKA STIPANOVIĆ, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

TEA ŠAIN, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

TEREZA ŠESTANOVIĆ, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

MARIO TOŠIĆ, 8. r.OŠ MARINA DRŽIĆA, DubrovnikLiterarna skupina Matice hrvatske, Ogranak Dubrovnik

LUCIJA VIDAJIĆ, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

BRANKICA ZAPLATIĆ, 6. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

HRVOJE ŽUVELA, 5. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula


HELENA BACELJ, 8. r.OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević

NIKOLA BALIĆ, 6. r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

NIKOLINA CAKTAŠ, 8. r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

MARTIN ČELAN, 6. r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

BARBARA ČIPČIĆ, 8. r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

GRIGOR DODOJA, 8. r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

KORINA DODOJA, 8. r.OŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

FRANCESKA ERCEG, 8. r.OŠ KAMEŠNICA, Otok Dalmatinski

IVANA GLAVURDIĆ, 8. r.OŠ IVANA LOVRIĆA, Sinj

MIA JUJNOVIĆ, 7. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

ANTONIJA KERUM, 5. r.OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević

JELENA KATARINA KOVAČEVIĆ, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUĐMANA, Brela

LAURA LUKIĆ, 7. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

RINO PANTELIĆ, 7. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

JOSIP PAVIĆ, 8. r.OŠ IVANA LOVRIĆA, Sinj

IVA PLETIKOSIĆ, 8. r.OŠ IVANA LOVRIĆA, Sinj

DUJE PUHARIĆ, 7. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

KLARA RIBIČIĆ, 5. r.OŠ DR. FRANJE TUĐMANA, Brela

LAURA SEKULIĆ, 5. r.OŠ DR. FRANJE TUĐMANA, Brela

MARIJETA ŠODAN, 7. r.OŠ DR. FRANJE TUĐMANA, Brela

MARA TOPIĆ, 5. r.OŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

MERI ŽIŽIĆ, 8. r.OŠ KAMEŠNICA, Otok Dalmatinski

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

STIPE CRLJEN, 5. r.OŠ BRODARCA, Brodarica

ANTONIO FLOIGL, 8. r.OŠ JURJA DALMATINCA, Šibenik

MARIJANA PANDŽA, 6. r.OŠ JURJA DALMATINCA, Šibenik

MAGDALENA ŠUPERBA, 5. r.OŠ BRODARICA, Brodarica

LUCIJA VUKOREPA, 5. r.OŠ BRODARICA, Brodarica

184

OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U Č E N I K A S U D I O N I K A

ZADARSKA ŽUPANIJA

BOŽENA BABIĆ, 5. r.OŠ „PETAR ZORANIĆ“, Stankovci

TONKA DOMIJAN, 5. r.OŠ KRUNE KRSTIĆA, Zadar

MARINA DRAŽIĆ, 5. r.OŠ KRUNE KRSTIĆA, Zadar

JELIZAVETA KULIKOVA, 7. r.OŠ KRUNE KRSTIĆA, Zadar

LUCIJA KURTOV, 8. r.OŠ PAKOŠTANE, Pakoštane

TOMISLAVA MAKSAN, 8. r.OŠ PAKOŠTANE, Pakoštane

MARA MARAČIĆ, 6. r.OŠ BENKOVAC, Benkovac

ANTONELA MILETIĆ, 7. r.OŠ „PETAR ZORANIĆ“, Stankovci

MARTA PEŠUT, 7. r.OŠ „PETAR ZORANIĆ“, Stankovci

KARMEN ŠKILJIĆ, 7. r.OŠ PAKOŠTANE, Pakoštane

LUKA TADIĆ, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA, Škabrnja

LEONARDA ZUBČIĆ, 7. r.OŠ KRUNE KRSTIĆA, Zadar

LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA

ANA BARIŠIĆ, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

DUŠKO JAZIĆ, 8. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

FRAN KOVAČEVIĆ, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

DAVOR MESIĆ, 7. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

VID PRUSAC, 5. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

DARIJO RAULIĆ, 6. r.OŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

ISTARSKA ŽUPANIJA

JULIJA GERENČIR, 7. r.OŠ VERUDA, Pula

AURORA JAKŠA, 6. r.OŠ MARČANA, Marčana

TIJANA KONOVIĆ, 6. r.OŠ MARČANA, Marčana

ANJA PLETIKOS, 7. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA, Krnica

MATEO ŠKABIĆ, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA, Krnica

ANDREA VIŠNIĆ, 6. r.OŠ MARČANA, Marčana

RIKARDO VOŠTEN, 7. r.OŠ VERUDA, Pula


EMA ARIH, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, ČabarPŠ GEROVO

ANTON BOŽANIĆ, 6. r.OŠ „JELENJE-DRAŽICE“, Dražice

DARIO BROZINA, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

MATEA BUTORAC, 6. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

BORNA ČERNEKA, 6. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

PETRA DERANJA, 5. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

TJAŠA DESNICA, 6. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

MIA DORČIĆ, 6. r.OŠ „JELENJE-DRAŽICE“, Dražice

LARA DRLJAČA, 7. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

LUCIJA GARAC, 5. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

MIA GRGIĆ, 7. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

DORA HODAP, 6. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

PATRICIA IVANČIĆ, 7. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

LEONA JAGODNIK, 6. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

SARA JURDANA, 8. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

EMA KAVAZOVIĆ, 5. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

VIKTORIJA KNAUS, 5. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, ČabarPŠ GEROVO

NINA KRENAJZ, 6. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

DORIAN LIPOVAC, 7. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, ČabarPŠ GEROVO

VAL MARTIĆ, 6. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

IVA MARTINOVIĆ, 7. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

NIKO MERLAK RADOJČIĆ, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

ANA MIHALJEVIĆ, 6. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

IVA MIHALJEVIĆ, 8. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

JOSIPA MIHALJEVIĆ, 5. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

DAVID MIHARIJA, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

TONI MOHORIĆ, 7. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

EMA PAPIĆ, 6. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

PAULA POLIĆ, 6. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

LISA POPEŠKIĆ, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

IAN PRISKIĆ, 5. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

UMA PRISKIĆ, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

ANDREJ PURKOVIĆ, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

NIKA RADOVIĆ, 8. r.OŠ KRALJEVICA, Kraljevica

ANTON SABLIĆ, 5. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

PAOLA SALAJ, 5. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

MIA SIMIĆ, 7. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

185


KATJA SROK, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

EMA STUPAC, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

STELLA ŠABANOVIĆ, 5. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

ILMA ŠAKANOVIĆ, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

LOVRO ŠIMEK, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

TARA ŠIMUNIĆ, 5. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

JAN ŠKRTIĆ, 6. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Rijeka

KARMELA ŠTANFELJ, 7. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, ČabarPŠ GEROVO

ANA TARLE, 8. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

ANA TERCOLO, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

SARA TURK, 7. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, ČabarPŠ GEROVO

LEA VASILIĆ, 6. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

NIKOLA VLAH, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

NIKOLA VUKUŠIĆ, 6. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

MATEA ŽGOMBA, 6. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

KARLOVAČKA ŽUPANIJA

SUZANA KOSANOVIĆ, 8. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, OgulinPŠ DREŽNICA

ILIJA MARAVIĆ, 6. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, OgulinPŠ DREŽNICA

IVANA MARAVIĆ, 6. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, OgulinPŠ DREŽNICA

MATEJA MARAVIĆ, 8. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, OgulinPŠ DREŽNICA

TAMARA MARAVIĆ, 6. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, OgulinPŠ DREŽNICA

MAĐIMURSKA ŽUPANIJA

NIVES ČURIN, 7. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec

VIKTORIA GAŠPARIĆ, 7. r.OŠ SVETA MARIJA, Sveta Marija

VIKTORIJA GOLENKO, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec

GABRIELA HABUŠ, 6. r.OŠ SVETA MARIJA, Sveta Marija

HELENA KOLMAN, 8. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec

LIDIJA JANKOVIĆ, 6. r.OŠ SVETA MARIJA, Sveta Marija

LUKA ZADRAVEC, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec

SARA ZVONAR, 6. r.OŠ SVETA MARIJA, Sveta Marija

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

LARA BUBNJAR, 5. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

PAULA FIŠKUŠ, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

MARGARETA GOLUBIĆ, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

DAVID KOŠIĆ, 8. r.OŠ VIDOVEC, Vidovec

MAJA MARJANOVIĆ, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

VERONIKA MATUČEC, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

MIRJANA MATUČEC, 8. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

SLAVKO MUDRI, 8. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

KARLO ROGINA, 5. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

PATRIK VARGA, 5. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

MAGDALENA BELKO, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

KARLA BUTORAC, 5. r.OŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

STJEPAN ČUJKO, 8. r.OŠ „„PAVAO BELAS““, Brdovec

NOLA ČUJKO, 6. r.OŠ „„PAVAO BELAS““, Brdovec

MARKO DELAĆ, 6. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

MARINO DOMGJONI, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

IVANA DOMŠA, 8. r.OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

VALERIA DRVRNKAR, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

NIKO DUSPARA, 6. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

ELMA DŽEMAILI, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

NIKA DŽINIĆ, 5. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

NIKOLINA GALEKOVIĆ, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

SARA GREGURIN, 5. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

LUCIJA HULJIĆ, 8. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

ANDRIJA JAKŠIĆ, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

EMA JAKŠIĆ, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

PAULA JAKŠIĆ, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

186


NIKOLINA JULARIĆ, 6. r.I.OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

ANTE KNEZOVIĆ, 5. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

IVAN KOŠUTIĆ, 6. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

MIHAELA KOVAČIĆ, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

IVAN KULFA, 6. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

JAKOV KRAJICA, 6. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

LUCIJANA KRAJICA, 8. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

DOMINIK KRČELIĆ, 6. r.OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

FILIP KRIŽANIĆ, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

VERONIKA LIPOVEC, 6. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

LUKA LUKAČEVIĆ, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

RENATO MALBAŠIĆ, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

TARA GABRIELA MARTINKO, 8. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

GLORIA MAŠUNIĆ, 8. r.OŠ VUKOVINA, Vukovina

FRAN IVAN MATAKOVIĆ, 5. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

SARA MUSLIJA, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

LORENA OBRANKOVIĆ, 8. r.OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

LUKRECIA PERNAR, 8. r.OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

PAULINA PERNAR, 5. r.OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

MATEO PLEHAN, 5. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

GABRIJELA PLJANEC, 6. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

IVA PUGAR, 6. r.OŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

NIKOLA PUHIN, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

PAULA RIBIĆ, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

BRUNA ŠLOGAR, 5. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

KARLA TIŠLJAREC, 6. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

IVA TOMLJENOVIĆ, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA

KLARA ĆOSIĆ, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

MATEA DUDAŠ, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

ANDREA MAĐAR, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

DOROTEA MEHULIĆ, 5. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

MATIJA PAVLEKOVIĆ, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

TIHANA SRDAREVIĆ, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

GLORIA VLAŠIĆ, 6. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

GABRIELA ŽABEK, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA

ALMA DENISSE BABIĆ, 8. r.OŠ „ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI“, Koprivnica

LEJLA BAFĆARI, 8. r.OŠ „GRIGOR VITEZ“, Sveti Ivan Žabno

PETAR BENKEK, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

LANA BERMANEC, 7. r.OŠ KOPRIVNIČKI IVANEC, Kunovec, Koprivnica

ANA ČAPEK, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

EMA CIK, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

REBEKA CRNOJA, 8. r.OŠ „ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI“, Koprivnica

LEA CVETKOVIĆ, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

JELENA GOJŠIĆ, 8. r.OŠ „ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI“, Koprivnica

DORIS HEGEDUŠIĆ, 8. r.OŠ „ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI“, Koprivnica

LEA HORVAT, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

LUCIJA JAKOVIĆ, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

JOSIPA KAMENARIĆ, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

DORA KOLARIĆ, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

GORAN KOS, 8. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

MATEJA KRALJ, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

VALENTINA KRAŠEVAC, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

MAGDALENA LAUŠ, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

LORENA LUGOMER, 7. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

MARTA MAJHEN, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

LAURA MARIĆ, 8. r.OŠ „ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI“, Koprivnica

ANTONIJA PAVLEKOVIĆ, 7. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

NIKOLINA PAVLEKOVIĆ, 6. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

LUCIJA PICIG, 7. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

IVA PLEMENČIĆ, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

IVANA ROĐAK, 6. r.OŠ KLOŠTAR PODRAVSKI, Kloštar PodravskiPŠ PODRAVSKE SESVETE, Podravske Sesvete

187


STELA SAVIĆ, 5. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

PETAR SOČEC, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

MIHAEL ŠESTAK, 6. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

ANTONIO ŠIGNJAR, 7. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

SUZANA NOEMI ŠPIČAKOŠ „ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI“, Koprivnica

ANAMARIJA TROHA, 5. r.OŠ KLOŠTAR PODRAVSKI, Kloštar PodravskiPŠ PODRAVSKE SESVETE, Podravske Sesvete

ALEKSANDRA VITANOVIĆ, 7. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

LAURA VRABEC, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

MATEO VUGRINEC, 6. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

IVANO KARLO BARAĆ, 5. r.OŠ DEŽANOVAC, Daruvar

TEA BENDRA, 5. r.OŠ DEŽANOVAC, Daruvar

DEA CINDRIĆ, 6. r.OŠ SLAVKA KOLARA, Hercegovac

ANA DEŠKIN, 7. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

NENSI DOLEŽAL, 6. r.OŠ DEŽANOVAC, Daruvar

MARIJA GUBIĆ, 8. r.OŠ TRNOVITIČKI POPOVAC, Trnovitički Popovac

ISABELLA HAVRANEK, 8. r.OŠ SLAVKA KOLARA, Hecegovac

ANAMARIJA JUKIĆ, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

LARIJA JUKIĆ, 5. r.OŠ DEŽANOVAC, Daruvar

EVA KAMBER BARTOLOVIĆ, 6. r.OŠ SLAVKA KOLARA, Hercegovac

DARIA KRMELA, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

MIA LONČAR, 5. r.IV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

LUCIJA MALČIĆ, 5. r.IV OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

MARIJA MARTIĆ, 8. r.OŠ DEŽANOVAC, Daruvar

LUCIJA MIKAC, 8. r. OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

ROBERTO OVČARIĆ MRKONJA, 5. r.OŠ TRNOVITIČKI POPOVAC, Trnovitički Popovac

SARA LAURA ROKIĆ, 7. r.OŠ DEŽANOVAC, Daruvar

FILIP ŠEGAVAC, 8. r.OŠ SLAVKA KOLARA, Hercegovac

LORENA ŠUGIĆ, 7. r.OŠ DEŽANOVAC, Daruvar

KARLA VLAHOVIĆ, 6. r.OŠ SLAVKA KOLARA, Hercegovac

ALEKSANDAR ZAGORAC, 7. r.OŠ TRNOVITIČKI POPOVAC, Trnovitički Popovac

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

ANTUN BARBIR, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

DOMINIK BUDIMIR, 6. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

LORENA ESTER, 7. r.OŠ FRA KAJE ADŽIĆA, Pleternica

ANA MARIJA JAKOUBEK, 6. r.OŠ „MLADOST“, Jakšić

LUCIJA JAKOUBEK, 6. r.OŠ „MLADOST“, Jakšić

GABRIJELA JERKOVIĆ, 7. r.OŠ „MLADOST“, Jakšić

MARIJA LUČIĆ, 8. r.OŠ „MLADOST“, Jakšić

KLAUDIJA MAHAČEK, 7. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

HELENA MARAVIĆ, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

MATEJA OSTOJIĆ, 7. r.OŠ FRA KAJE ADŽIĆA, Pleternica

VALENTIN PAVLOVIĆ, 6. r.OŠ „MLADOST“, Jakšić

NATAŠA PINTAR, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

BORNA SVJETLIČIĆ, 5. r.OŠ „MLADOST“, Jakšić

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA

NINA BEGIĆ, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski BrodPŠ KOLONIJA

SARA ČELIKOVIĆ, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski BrodPŠ KOLONIJA

MARIJA ĆURIĆ, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski BrodPŠ KOLONIJA

NINA JELČIĆ, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski BrodPŠ KOLONIJA

ENA JERKOVIĆ, 5. rOŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski BrodPŠ KOLONIJA

MAGDALENA JURASOVIĆ, 5. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski BrodPŠ KOLONIJA

ELENA KUTLIĆ, 5. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski BrodPŠ KOLONIJA

LEONARDA MARALUSHAJ, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski BrodPŠ KOLONIJA

BOŽENA ŠTUC, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, Slavonski Brod PŠ KOLONIJA

PETAR VOĐINAC, 6. r.OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

ARNELLA BENEŠ, 7. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

ADAM IVANKOVIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

NIKKA KURTOVIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

AUGUSTIN LUKIĆ, 8. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

188


IGOR MIJATOVIĆ, 8. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

KARLA-MARIJA MOJZEŠ, 5. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

BARBARA PAVLOVIĆ, 8. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA

SARA BOGDANOVIĆ, 8. r.OŠ „DOBRIŠA CESARIĆ“, Osijek

BENJAMIN BRKANIĆ, 5. r.OŠ „MATIJA GUBEC“, Magadenovac

MARIJA-LUCIJA GRGIĆ, 8. r.OŠ „DOBRIŠA CESARIĆ“, Osijek

IVAN HORAK, 5. r.OŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

NEVA KANIŽAJ, 8. r.OŠ „DOBRIŠA CESRIĆ“, Osijek

LETICIJA VUKOVIĆ, 5. r.OŠ „MATIJA GUBEC“, Magadenovac


DINA ARLOVIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

KATJA BOŽIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

ANA ČAČIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

MARIJA ČAVAROVIĆ, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

ANTONELA GALE, 7. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

VERONIKA HREHOR, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

DORA KNEŽEVIĆ, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

BARBARA KUVEŽDIĆ, 7. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

TOMISLAV LUČIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

NINA MATANOVIĆ, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

ANTONIJA PAUŠAK, 7. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

ANA PRICA, 8. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

MARKO TOLDI, 7. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

LEON ŽIVKOVIĆ, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

GRAD ZAGREB

IVANA ARELIĆ, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

KATARINA BEGIĆ, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

KIŠA BIZOVIĆ GRGAS, 8. r.OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Zagreb

LEA CIGOJ, 7. r.OSNOVNA MONTESSORI ŠKOLA BARUNICE DEDEE VRANYCZANY, Zagreb

LEONA COHA, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

INES DEDIĆ, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

TENA ĐAPIĆ, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

FRANKO FURDIĆ, 8. r.OŠ SESVETE, Sesvete

KATJA GALIĆ, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

LORENA GORANOVIĆ, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

BRINA HERCIGONJA, 8. r.OŠ KAJZERICA, Zagreb

VITA HRGETIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Zagreb

MARTIN JANUŠIĆ, 7. r.OSNOVNA MONTESSORI ŠKOLA BARUNICE DEDEE VRANYCZANY, Zagreb

DAMJAN JEŽIĆ, 8. r.OŠ SESVETE, Sesvete

ANA KUŠT, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

LARA LAŠIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Zagreb

MIHAELA LOVRENČEVIĆ, 8. r.OŠ SESVETE, Sesvete

MIHAEL LOVRIĆ, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

MICHELA MARIJA MACRI, 8. r.OŠ KAJZERICA, Zagreb

GABRIELA MATIĆ, 8. r.OSNOVNA MONTESSORI ŠKOLA BARUNICE DEDEE VRANYCZANY, Zagreb

KARLO MILKOVIĆ, 8. r.OŠ KAJZERICA, Zagreb

TOMISLAV NAJDANOVIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Zagreb

JULIA OČIĆ, 8. r.OŠ KAJZERICA, Zagreb

MATEJ RADOŠ, 8. r.OŠ SESVETE, Sesvete

MARIJA RAIČ, 8. r.OŠ SESVETE, Sesvete

VEA RENDULIĆ, 8. r.OSNOVNA MONTESSORI ŠKOLA BARUNICE DEDEE VRANYCZANY, Zagreb

VALENTINA IVA REZO, 8. r.OŠ SESVETE, Sesvete

LUCIJA STIPIĆ, 5. r.OŠ KAJZERICA, Zagreb

MARTA ŠARČEVIĆ, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

NINA ŠIPEK, 8. r.OSNOVNA MONTESSORI ŠKOLA BARUNICE DEDEE VRANYCZANY, Zagreb

MATEA ŠTUKAR, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

NATALIJA ŠVENDA, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

STELA VEČEK, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

BARBARA VUKAS, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

JOSIP ZIRDUM, 6. r.OŠ SESVETE, Sesvete

LANA ZUBOVIĆ, 8. r.OSNOVNA MONTESSORI ŠKOLA BARUNICE DEDEE VRANYCZANY, Zagreb

MAGDALENA ŽIVKOVIĆ, 6. r.OŠ TINA UJEVIĆA, Zagreb

ŠIMUN ŽUPARIĆ, 5. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

189

Odjeci A B E C E D N I P O P I S S V I H U Č I T E L J A S U D I O N I K A

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

SUZANA PETKOVIĆOŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

JELE SRŠENMATICA HRVATSKA, OGRANAK DUBROVNIK, Dubrovnik


GORANA BABIĆOŠ DR. FRANJE TUĐMANA, BrelaOŠ OCA PETRA PERICE, Makarska

IVANA GRČIĆOŠ KAMEŠNICA, Otok Dalmatinski

ZLATA KURTOVOŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević

JANJA PAVIĆOŠ „DUGOPOLJE“, Dugopolje

VESNA SAMARDŽIĆOŠ IVANA LOVRIĆA, Sinj

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

DUŠKA BABIĆOŠ BRODARICA, Brodarica

ANA PAIĆ KAREGAOŠ JURJA DALMATINCA, Šibenik

ZADARSKA ŽUPANIJA

NIKOLINA BLJAIĆOŠ BENKOVAC, Benkovac

NIVES MARIĆOŠ PAKOŠTANE, Pakoštane

SLAVKA PELAIĆOŠ „PETAR ZORANIĆ“, Stankovci

MAJA ŠATALIĆOŠ VLADIMIRA NAZORA, Škabrnja

JADRANKA TOMASOŠ KRUNE KRSTIĆA, Zadar

LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA

ŠTEFICA BARIŠIĆOŠ „DONJI LAPAC“, Donji Lapac

ISTARSKA ŽUPANIJA

DOBRILA ARAPOVIĆOŠ MARČANA, Marčana

NEDRETA OLIVAOŠ VLADIMIRA NAZORA, Krnica

VESNA POROPATOŠ VERUDA, Pula


ESTER ACINGEROŠ VEŽICA, Rijeka

JAGODA ANTIĆ-RUŽIĆOŠ „KOZALA“, Rijeka

SANJA BEG NISIOŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

MIHOVILA ČEPERIĆ-BILJANOŠ VEŽICA, Rijeka

VLATKA CRNKOVIĆOŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

SANDA ĐANOVIĆOŠ KRALJEVICA, Kraljevica

LJILJANA JURMANOŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

SANJA KLARIĆOŠ „PETAR ZRINSKI“, ČabarPŠ GEROVO

MILANA MEĐIMORECOŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

IRENA PEIĆOŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

IRENA RITTERMANOŠ „JELENJE-DRAŽICE“, Dražice

NIKOLINA ŠOJATOŠ „KANTRIDA“, Rijeka

MARINA VRANKOVIĆOŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

KARLOVAČKA ŽUPANIJA

ANA MUSULINOŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, OgulinPŠ DREŽNICA

MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

SUZANA KARLOCI KVAKANOŠ SVETA MARIJA, Sveta Marija

ALEKSANDRA PLEHOŠ GORNJI MIHALJEVEC, Gornji Mihaljevec

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

SANJA BIŠKUPOŠ VIDOVEC. Vidovec

VALENTINA POSAVECOŠ IVANA KUKULJEVIĆA SAKCINSKOG, IvanecPŠ TINA UJEVIĆA, Salinovec

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

DORIS BAJDAKOŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

JOZEFINA BARIĆI. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

SANDRA CRNČEVIĆOŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

Abecedni popis svih učitelja sudionika(po županijama)

190

OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U Č I T E L J A S U D I O N I K A

IVANA ĐAKOVIĆOŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

ZRINKA HAČIĆOŠ VUKOVINA, Vukovina

IVANA KOLETIĆI. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

SLAVICA MARTINKOOŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

NATAŠA MILAKARAOŠ ANTUNA AUGUSTINČIČA, Zaprešić

ANA MLINAROŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

DINKA MUDRII. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

HELENA NAIMKADIĆI. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MARJANKA REŠETAROŠ ANTUNA AUGUSTINČIĆA, Zaprešić

IVANKA TOMIĆOŠ PAVAO BELAS, Brdovec

ŽELJKA TRAJBAR CIGIĆOŠ PAVAO BELAS, Brdovec

SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA

ANA DOLEŽALOŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

ANA BOŠKOVIĆOŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA

KATARINA FRANJOOŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

IVANA FRIDRIH KOŠUTIĆOŠ KLOŠTAR PODRAVSKI, Kloštar PodravskiPŠ PODRAVSKE SESVETE, Podravske Sesvete

RENATA GLAVICAOŠ KOPRIVNIČKI IVANEC, Kunovec, Koprivnica

MARINA KOVAČEKOŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

MAJA PETRIČEVIĆOŠ „ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI“, Koprivnica

VIŠNJA SESVEČANOŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

IVANČICA SUDINECOŠ „GRIGOR VITEZ“, Sveti Ivan Žabno

DANIJELA ZAGORECOŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

MARINA ZEMBEROŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

ANITA KURTUŠIĆOŠ TRNOVITIČKI POPOVAC, Trnovitički Popovac

DIJANA LACKOVIĆOŠ SLAVKA KOLARA, Hercegovac

MORENA MANDIĆ ČOLIĆOŠ DEŽANOVAC, Daruvar

SLOBODANKA MARTANIV. OSNOVNA ŠKOLA, Bjelovar

MARINA NEJEDLIOŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

DAVOR STANKIĆOŠ DEŽANOVAC, DaruvarOŠ SLAVKA KOLARA, Hercegovac

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

MARIJANA BENIĆOŠ „MLADOST“, Jakšić

LJILJANA BERNATOVIĆ-MARKOTAOŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

SANJA BOŠKOVIĆOŠ „MLADOST“, Jakšić

IVANA NOVAK-KAMENČAKOŠ „MLADOST“, Jakšić

ZDENKA UGARKOVIĆOŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

MIHAJLA VARŽAKOŠ FRA KAJE ADŽIĆA, Pleternica

VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

MARICA KESIĆOŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

SNJEŽANA TOTOŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

ZORICA VARGAOŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA

VJEKOSLAVA HRASTOVIĆOŠ JAGODE TRUHELKE, Osijek

MATIJA RADOŠOŠ „DOBRIŠA CESARIĆ“, Osijek

MARIJA RAŠIĆOŠ „MATIJA GUBEC“, Magadenovac


ŽELJKA LUKADINOVIĆOŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

RADOJKA MATIĆOŠ MATE LOVRAKA, Županja

GRACIJELA VUKIĆOŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

GRAD ZAGREB

ANDREA BOSANACOŠ KAJZERICA, Zagreb

ALISA GALIROŠ SESVETE, Sesvete

MARINA KATINIĆOSNOVNA MONTESSORI ŠKOLA BARUNICE DEDEE VRANYCZANY, Zagreb

ANA MESIĆOŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Zagreb

MARINA ŠARIĆOŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

NEVENKA TROPINAOŠ TINA UJEVIĆA, Zagreb

Documents

e r 10 - odjeci.com.hr · Sada je sve još samotnije, ali ja se ne osjećam tako. Našla sam svojeg suputnika. Našla sam svojeg suputnika. Nisam više sama, ovdje smo sada ja i moja