PITANJA

EKONOMSKA POLITIKA U REPUBLICI

H R V A T S K O J

1. KOJI SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE RH U STANJU “RATA”

2. KOJI SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE RH U STANJU “NI RATA NI

MIRA”

3. KAKVA BI, PO BABIćU, TREBALA BITI POLITIKA CIJENA U RH

4. KOJI SU PO BABIćU OSNOVNI ZADACI FISKALNE POLITIKE

5. MONETARNA POLITIKA PO BABIĆU

6. KOJI JE NOSIOC I KOJE SU MJERE MONETARNE POLITIKE?

7. ULOGA MONETARNE POLITIKE – NOSIOCI I NJIHOV STATUS

8. INSTRUMENTI ZAŠTITE POLITIKE

9. OSNOVNI MIKROEKONOMSKI PREDUVJETI ZA KONVERTIBILNOST (BABIć)

10. MAKROEKONOMSKE PRETPOSTAVKE KONVERTIBILNOSTI KUNE PO BABIĆU

11. KOJI SU OSNOVNI UZROCI (FAKTORI) DJELOVANJA NA RAZVOJ EKONOMSKE

SITUACIJE U RH 1991. I 1992. GODINE

12. OSNOVNE FAZE KRETANJA U RH 1991. GODINE

13. KOJI SU CILJEVI STABILAZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1992. GODINE (Šarenićev

program)

14. JAVNI RASHODI U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU 1992. GODINI

15. MEHANIZMI OSTVARENJA EKONOMSKE STABILNOST-ŠARINIĆ

16. SOCIJALNI PROGRAM U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU

17. ZBOG ČEGA SE U STABILIZACIJSKIM PROGRAMIMA PREDVIĐA POTREBA

SOCIJALNE ZAŠTITE (socijalni program)?

18. POSLJEDICE HIPERINFLACIJE – ŠARINIĆ

19. ZBOG ČEGA JE INFLACIJA ŠTETNA POJAVA?

20. OSNOVNI UZROCI INFLACIJE 1993. GODINE (VALENTIĆ)

21. OSNOVNI CILJEVI STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE (Valentićev

program)

22. FAZE STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE

23. MJERE STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE

24. ORTODOKSNI I HETERODOKSNI ANTIINFLACIJSKI PROGRAM

25. POLITIKA DOHOTKA 1993. GODINE

26. FISKALNA POLITIKA STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GOD.

27. MJERE ANTIMONOPOLNE POLITIKE U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU

28. GLAVNI UZROCI PAD DRUŠTVENOG PROIZVODA U HRVATSKOJ U

RAZDOBLJU 1991. DO 1993. GODINE

29. KOJI SU OSNOVNI UZROCI VISOKIH KAMATNIH STOPA U RH

30. ŠTO JE PRORAČUNSKI DEFICIT I KAKO SE MOŽE FINANCIRATI?

1

31. ŠTO JE PRORAČUNSKI SUFICIT I KAKO NASTAJE?

32. ZBOG ČEGA SE U STABILIZACIJSKIM PROGRAMIMA ŽELI POSTIĆI

URAVNOTEŽENI PRORAČUN?

33. KOJA SU POLAZNA NAČELA REFORME POREZNOG SUSTAVA U RH (po Rose-u)

34. ZAKONSKI PRAVCI REFORME POREZNOG SUSTAVA U RH

35. KONVERTIBILNOST PO MMF-u (međunarodni monetarni fond)

36. FAZE UVOĐENJA KONVENRTIBILNOSTI HRVATSKE VALUTE

37. KOJI SU UČINICI UVOĐENJA KONVERTIBILNE KUNE

38. OSNOVNA OBILJEŽJA TRANZICIJKE KRIZE (ili obilježja dugotrajne recesije)

39. KOJA SU OBILJEŽJA SOCIJALISTIČKIH GOSPODARSTVA NA POČETKU

TRANZICIJE

40. KOJE SU PREPORUKE EKONOMISTA ZA RAZRJEšENJE TRANZICIJSKE KRIZE

41. TEŠKOĆE U PROVOĐENJU MAKROEKONOMSKE POLITIKE U TRANZICIJSKIM

ZEMLJAMA

42. KOJI OSNOVNI FAKTORI ODREĐUJU VANJSKOEKONOMSKI POLOŽAJ

POSTKOMUNISTIČKIH ZEMALJA

43. KOJI JE PROBLEME HRVATSKA NASLJEDILA IZ DOBA SOCIJALIZMA?

44. CILJEVI PRIVATIZACIJE U POSTSOCIJALISTIČKIM ZEMLJAMA

45. CILJEVI PRIVATIZACIJE U HRVATSKOJ

46. MODELI I TEHNIKE PRIVATIZACIJE

47. ISKUSTVA PRIVATIZACIJE PODUZEĆA U RH

48. ŠTO PODRAZUMJEVAMO POD INDUSTRIJSKIM RESTRUKTURIRANJEM

49. ELEMENTI RESTRUKTURIRANJA PODUZEĆA

50. PODRUČJA RESTRUKTURIRANJA (OECD, 1994.)

51.TIPOVI (ASPEKTI) RESTRUKTURIRANJA (OECD, 1994.)

52. MJERE ZA UNAPRIJEĐENJE FAKTORA PROIZVODNJE KOD

RESTRUKTURIRANJA

53. MJERE ZA POBOLJŠANJE MOBILNOSTI KOD RESTRUKTURIRANJA

54. MJERE ZA JAČANJE TRŽIŠNE DISCIPLINE U TOKU PROCESA

RESTRUKTURIRANJA

55. FAZE U STRATEGIJI OBNOVE PROIZVODNJE

56. KOJI SU MOGUĆI ELEMENTI OŽIVLJAVANJA PRIVREDE U RH

57. RAZLOZI ZBOG KOJIH NIJE DOŠLO DO OSAMOSTALJENJA MALIH NARODA U

EUROPI NAKON I. i II. SVJETSKOG RATA

58. OBILJEŽJE PROCESA TRANSFORMACIJE U POSTSOCIJALISTIČKIM

PRIVREDAMA

2

D O K T R I N E

E K O N O M S K E P O L I T I K E

59. OBILJEŽJA MERKANTILIZMA

60. KARAKTERISTIKE MERKANTILIZMA U ENGLESKOJ, FRANCUSKOJ I

NJEMAČKOJ

61. DOKTRINA FIZIOKRATIZAMA

62. LIBERALIZAM

63. KOJA JE ULOGA DRŽAVE U TEORIJI LIBERALIZMA

64. UVJETI NASTANKA I MJERE PROTEKCIONIZMA

65. POSLJEDICE PRIMJENE PROTEKCIONIZMA I KOJE SU SE KASNIJE IDEJE

RAZVILE

66. MJERE ZAŠTITE KOD PROTEKCIONIZMA

67. OBILJEŽJA INTERVENCIONIZMA

68. INTERVENCIONIZAM KEYNESA

69. CILJEVI DOKTRINE INTERVENCIONIZMA I NJIHOVA ODREĐENOST

70. OGRANIČENJA I NEDOSTACI INTERVENCIONIZAM

71. POLITIKA JEFTINOG NOVCA I NJEZINE POSLJEDICE

72. UZROCI KRIZE U RAZVIJENIM ZAPADNIM ZEMLJAMA 70-ih GODINA

73. ŠTO JE SPIRALA NADNICA I CIJENA TE USLIJED ČEGA NASTAJE

74. MONETARISTIČKA DOKTRINA

75. EKONOMIKA PONUDE (doktrina neoliberalističkog karaktera)

76. OSNOVNE SLABOSTI I NEDOSTACI DOKTRINE DRŽAVNOG SOCIJALIZMA

77. KARAKTERISTIKE STALJINOVE INDUSTRIJE (sovjetska doktrina)

78. OSNOVNA OBILJEŽJA SUSTAVA UDRUŽENOG RADA

3

O P Ć E N I T O

EKONOMSKA POLITIKA

79. NAVEDITE VAŽNIJE CILJEVE EKONOMSKE POLITIKE

80. PROBLEMI PRILIKOM IZBORA I PRIMJENE MJERA EKONOMSKE POLITIKE

81. VRSTE INSTRUMENATA EKONOMSKE POLITIKE

82. KOJI SU PROBLEMI KOD INSTRUMENATA EKONOMSKE POLITIKE

83. NARODNA PRIVREDA

84. NA KOJIM OSNOVICAMA SU UTEMELJENI PRIVREDNI SISTEMI ZEMALJA

ORGANIZIRANIH PREMA MODELU TRŽIŠNE PRIVREDE I KAKO SU RIJEŠENA

OSNOVNA PITANJA NJIHOVOG USTROJA

85. KOJE SU OSNOVICE MODELA CENTRALNO PLANSKE PRIVREDE

86. EKONOMSKI PRINCIPI POSLOVANJA PRIVREDNE ORGANIZACIJE:

A) NAČELO PRODUKTIVNOSTI

B) NAČELO EKONOMIČNOSTI

C) NAČELO RENTABILNOSTI

87. ŠTO JE DEVIZNI SISTEM

88. ŠTO JE TRŽIŠTE I NJEGOVE FUNKCIJE

89. ČIMBENICI OBUJMA I STRUKTURE TRŽIŠTA

90. VRSTE CIJENA PREMA NAČINU ODREĐIVANJA

91. GLOBALNE VELIČINE U GOSPODARSTVU

a) BRUTO DRUŠTEVNI PROIZVOD - BDP

b) DRUŠTVENI PROIZVOD - DP

c) NARODNI DOHODAK - ND

92. KOJIM MJERAMA EKONOMSKA POLITIKA MOŽE POTICATI NOVE INVESTCIJE

93. ŠTO JE PROIZVDNA FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE

94. ŠTO JE KONZUMNA (POTROŠNA) FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE

95. ŠTO JE INVENSTICIONA FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE

96. ŠTO JE AKUMULACIJA

97. ČINBENICI KOJI UTJEČU NA RAZMJEŠTAJ INDUSTRIJE

98. KOJE SU METODE INDUSTRIJALIZACIJE I U ČEMU SE ONE SASTOJE

99.EKONOMSKE KOMPONENTE STILA RAZVOJA NEKE ZEMLJE

100. ŠTO JE TRGOVINA I NJEZINE FUNKCIJE

101. ZNAČENJE VANJSKE TRGOVINE

102. ŠTO JE PLATNIH BILANCA, OD KOJIH SE DIJELOVA SASTOJI I ŠTO SU

OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE U POGLEDU NJE

103. IZVORNO ORIJENTIRANA PRIVREDA

104. KOJE SU OSNOVNE POSTAVKE (PRETPOSTAVKE) KONCEPCIJE

PROTEKCIONISTIČKO ORIJENTIRANE PRIVREDE

4

105. OSNOVNE RAZLIKE PLANSKE I TRŽIŠNE PRIVREDE

106. MJERE URAVNOTEŽENJA PLATNE BILANCE

107. RIZICI MEĐUNARODNE PODJELE RADA

108. PREDNOSTI MEĐUNARODNE PODJELE RADA

109. KOJE MJERE PROVODI VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA

110. MJERE REGULACIJE VANJSKE TRGOVINE

111. POLJOPRIVREDA

112. ULOGA GRAĐEVINARSTVA

113. OBILJEŽJA OBRTA I MALE PRIVREDE

114. OSNOVNE EKONOMSKE FUNKCIJE TURIZMA

115. KAKO POVEĆANJE IZVOZA DJELUJE NA DOMAĆA PRIVREDNA KRETANJA I

KAKAV JE ODNOS NOSILACA EKONOMSKE POLITIKE PREMA TOJ POJAVI

5

EKONOMSKA POLITIKA U REPUBLICI

H R V A T S K O J

1. KOJI SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE RH U STANJU

“RATA”

a) nanošenje što veće šete i gubitaka privredi neprijatelja

b) maksimiranje vlastite proizvodnje oružja i vojne opreme

c) osiguranje financijskih, osobito deviznih sredstava za vođenje rata

d) zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva

e) ublažavanje socijalnih teškoća izazvanih ratom

2. KOJI SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE RH U STANJU “NI

RATA NI MIRA”

a) restrukturiranje vojnih izdataka

b) obnova privrednih aktivnosti i normalizacija života na području pod kontrolom

zakonodavne vlasti

c) osiguranje domaće i međunarodne likvidnosti

d) ublažavanje i saniranje matrijalnih posljedica rata, napalta štete

e) pripreme za razdruživanje s Jugoslavijom (financijsko-imovinko i pravno)

3. KAKAVA BI, PO BABIćU, TREBALA BITI POLITIKA CIJENA U RH

a) cijene roba, usluga i proizvodnih faktora treba da se slobodno formiraju na

tržištu

b) država treba intervenirati samo prilikom reguliranja cijena tzv. prirodnih

monopola

c) da bi cijena vršila svoje funkcije treba dopustiti da se one slobodno formiraju na

tržištu robe i usluga i na tržištu proizvodnih faktora

d) da bi se ovakva politika cijena ostvarila trebaju biti ostvareni ovi preduvijeti:

privatizacija, demonopolizacija i otvaranje prema svijetu.

6

4. KOJI SU PO BABIćU OSNOVNI ZADACI FISKALNE POLITIKE

a) povećati efikasnost privrede

b) stabilizirati privredna gibanja

c) postići brži tempo razvoja

d) pravednija raspodjela narodnog dohotka

5. MONETARNA POLITIKA PO BABIĆU

Monetrna politika treba osigurati povoljnu situaciju za prijelaz hrv. privrede iz

socijalističke u tržišnu, odnosno treba osigurati makroekonomsku ravnotežu kako

unutrašnju tako i vanjsku. Da bi došlo do pretvaranja u tržišnu privredu, mora doći

do radikalne promjene sustava financijskih posrednika :saniranje sustava

komercijalnih banaka i razvoj institucija koje omogućavaju efikasno funkcioniranje

tržišne privrede. Ključna uloga u fin. institucijama ima centralna banka – Narodna

Banka Hrvatske. NBH bi treba u većoj mjeri biti samostalna, guvernera bi trebala

predlagati Vlada, prihvatiti predsjednik, ali birati Sabor kojem je i izravno

odgovoran. Cilj Hrvatske je da što prije ostvari razvoj organiziranog tržišta kapitala,

burzi i ostalih institucija modernog financijskog sektora (štedionice, invensticijske

banke, invensticijski i imovinski fondovi, osiguravajuća društva).

6. KOJI JE NOSIOC I KOJE SU MJERE MONETARNE POLITIKE?

Nosioc monetarne politike je centralna banka kao emisiona banka, u Hrvatskoj je

to Narodna banaka Hrvatske, čija je funkcija ključna za razvitak hrvatske tržišne

privrede i financijske industrije. Mjere monetarne politike su: politika novca

politika kamata

politika tečaja.

7. ULOGA MONETARNE POLITIKE – NOSIOCI I NJIHOV STATUS

Ključna uloga u fin. institucijama ima centralna banka kao emisiona banka, u

Hrvatskoj je to Narodna Banka Hrvatske. NBH bi treba u većoj mjeri biti

samostalna, guvernera bi trebala predlagati Vlada, prihvatiti predsjednik, ali birati

Sabor kojem je i izravno odgovoran. To znači da centralna banka mora biti

suverena, ali ipak ona je u nekoj mjeri ograničena i to od Međunarodnog

monetarnog fonda, koji joj postavlja određena ograničenja. Cilj Hrvatske je da što

prije ostvari razvoj organiziranog tržišta kapitala, burzi i ostalih institucija

7

modernog financijskog sektora (štedionice, invensticijske banke, invensticijski i

imovinski fondovi, osiguravajuća društva), te na taj način omogući monetarnu

sigurnost.

8. INSTRUMENTI ZAŠTITE POLITIKE

a) carine bez količinskih ograničenja

b) transparentnost i vremenska striktna definiranost politike, te stupnjevitost

provođenja

c) kratkotrajnost se progresivno mora smanjivati, odnosno svoditi na razinu zaštite

koja postoji unutar EZ da hrvatska poduzeća mogu prilagoditi i povećati svoju

efikasnost da bi ostala konkurentna na ino-tržištu (subjekti moraju unaprijed

znati koliko će trajati)

9. OSNOVNI MIKROEKONOMSKI PREDUVJETI ZA KONVERTIBILNOST

(BABIć)

a) jasno definiranje cilja poduzeća

b) slobodno formiranje cijena

c) preuzimanje rizika od strane managementa poduzeća i ocjena njegove

sposobnosti prema uspješnosti ostvarivanja ciljeva

d) pravna sigurnost i stabilnost

10. MAKROEKONOMSKE PRETPOSTAVKE KONVERTIBILNOSTI KUNE PO

BABIĆU

a) fiskalna disciplina

b) čvrsta monetarna politika

c) eliminiranje viška likvidnosti

d) jaka pozicija u bilanci plaćanja

e) devizne rezerve

11. KOJI SU OSNOVNI UZROCI (FAKTORI) DJELOVANJA NA RAZVOJ

EKONOMSKE SITUACIJE U RH 1991. I 1992. GODINE

a) rat

b) dezintergracija ekonomskog prostora dosadašnje Jugoslavije

c) kriza u zemljama Istočne Europe

8

d) slom antiinflacijske koncepcije ekonomske politike

e) tranzicijski problemi u oblasti ekonomskog susutava i njegovih institucija

12. OSNOVNE FAZE KRETANJA U RH 1991. GODINE

prvo razdoblje: razdoblje kontrakcije za domaćim proizvodima (smanjenje

industrijske proizvodnje; pojava deficita u razmjeni s inozemstvom; zaoštrena

ekonomska i politička kriza u Istočnoj Europi; gubitak jugoslavenskog tržišta)

drugo razdoblje: razdoblje reskturiranja i supstitucije uvoza (drastičan pad

deviznih rezervi; pogoršanje eksterne likvidnosti; rapidno zaoštravanje političke

situacije; aktiviranje zaštitnih mjera ekonomske politike)

treće razdoblje: razdoblje ratne incesije (drastičan pad proizvodnje; multiplikacija

unutrašnjih deficita; ubrzanje rasta cijena)

13.KOJI SU CILJEVI STABILAZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1992. GODINE

(Šarenićev program)

a) stabiliziranje cijena

b) oživljavanje privredne aktivnosti

c) rast socijalne sigurnosti stanovništva

d) osiguranje pretpostavki za prevladavanje socijalističkog nasljeđa i pretvaranje

hrvatskog gospodarstva u tržišnu privredu

14. JAVNI RASHODI U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU 1992. GODINI

Dolazi do pritiska na javne rashode zbog:

a) troškova obrane

b) troškova zbrinjavanja izbjeglica i prognanika

c) pomoći nezaposlenima

d) troškova popravka i obnavljanja uništenog

e) sanacije javnih poduzeća

f) saniranja javnog duga

g) identificirani vanjski dug

15. MEHANIZMI OSTVARENJA EKONOMSKE STABILNOST-ŠARINIĆ

9

a) definiranje prihoda i rashoda javnog sektora i javnog duga

b) sanacija zdrastva zahtjeva formalno preuzimanje dosadašnjeg gubitka u javni

dug

c) sve subvencije u gospodarstvu moraju se iskazati na transparentan način u

proračunu

d) sanacija javnih poduzeća

e) eventualno subvenciranje poduzeća treba se vezati uz jasno vezan program

njihovog restrukturiranja dok se sve ostale subvencije trebaju smanjiti ili ukinuti

16. SOCIJALNI PROGRAM U STABILIZACIJSKOM PROGRAMU

Proces stabilizacije i restrukturiranja privrede utjecat će na povećanje socijalnih

problema, te će se zaštita ugroženih osoba u 1993. godini osiguravati raznim

oblicima socijalne skrbi-prvenstveno podmirivanje osnovnih životnih potreba

korisnika, te razni oblici direktnih pomoći i intervencija. Naravno, zbog toga će doći

do predviđenog povećanja javnih rashoda. Socijalna politika zamjenit će se putem

politike cijena i zapošljavanja.

17. ZBOG ČEGA SE U STABILIZACIJSKIM PROGRAMIMA PREDVIĐA

POTREBA SOCIJALNE ZAŠTITE (socijalni program)?

U stabilizacijskim programima predviđa se program socijalne zaštite, jer proces

tranzicije donosi nestabilnost i socijalne poteškoće. Naime, ostvarivanje stabilizacije

i restrukturiranje privrede, izazvat će produbljenje socijalnih problema, odnosno

doći će do povećanja nezapslenosti, poskupljenja životnog standarda, dolazi do

smanjenja invensticija, pojave inflacije i drugih problema koji pokazuju netabinost i

nesigurnost privrede, stoga su i u stabilizacijskim programima pripremljene

odgovarajuće mjere socijalne politike kojima će se direktno intervenirati u

slučajevima socijalne ugroženost.

18. POSLJEDICE HIPERINFLACIJE – ŠARINIĆ

a) pad proizvodnje i životnog standarda

b) gubitak osnovice realnog odlučivanja

c) rast socijalnih i političkih tenzija

19. ZBOG ČEGA JE INFLACIJA ŠTETNA POJAVA?

10

Inflacija je pad vrijednosti papirnatog novca uzrokovan prevelikim izdavanjem

novca, te je ona štetna jer dolazi do deprecijacije novca što utječe na cjelokupna

privredna kretanja: nestabilnost cijena, smanjenje štednje i invensticija, poskupljenje

životnog standarda, pad bruto društvenog proizvoda, povećanje nezaposlenosti,

povećanje socijalne nesigurnosti, nepredvidivost ekonomskih odnosa,politička

nesigurnost,….

20. OSNOVNI UZROCI INFLACIJE 1993. GODINE (VALENTIĆ)

a) fiskalni deficit

b) neautonomni i akomodativni karakter monetarne politike

c) državno vlasništvo

21. OSNOVNI CILJEVI STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE

(Valentićev program)

a) stabiliziranje i jačanje hrvatskog gospodarstva

b) stvaranje tržišne klime i prikladne vlasničke strukture sa smanjenom ulogom

države u gospodarstvu

c) zaštita najsiromašnijih od razarajuće moći preraspodjele u uvjetima

hiperinflacije

d) stavranje pretpostavki za stabilan rast i razvoj

22. FAZE STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE

I.faza kratkoročni antiinflacijski program (zadaća: pružiti podršku radikalnim

zahvatima i reformama gospodrskog sustava, naglask je stavljen na politiku tečaja,

monetarnu politiku, politku plaća i fiskalnu politiku)

II.faza dugoročno obaranje inflacije (cilj: otklanjanje ukupne fiskalne

neravnoteže; ubrzati privatizaciju i demonopolizaciju, uravnoteženje državnog

proračuna i početak sanacije banaka)

III faza cilj je: a) uspostava vanjske konvertibilnosti domaće valute

b) trajno obaranje inflacije na razinu nižu od 10% godišnje

c) uspostava dugoročne unutrašnje i vanjske ravnoteže

23. MJERE STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GODINE

11

a) monetarna politika (politika novca, kamata i tečaja)

b) fiskalna politika (politika poreza, državnih rashoda i upravljanjem tržištem

državne imovine)

c) politika plaća

d) politika privatizacije, restrukturiranja i demonopolizacije

e) politika zapošljavanja

f) socijalna politika

g) politika sanacije banaka i razvijanja financijskih tržišta

24. ORTODOKSNI I HETERODOKSNI ANTIINFLACIJSKI PROGRAM

Ortodoksni stabilzacijski program namjenjen je za kronične inflacije koje su

uzrokovane:

a) prekomjernom državnom potrošnjom

b) monetizacijom fiskalnog deficita

c) prevelikom količinom novca

Nizom mjera monetarno-fiskalne restrikcije obnavlja ravnotežu u financijskom

sustavu na nižoj stopi inflacije. Posljedica je smanjivanje potražnje, a to znači da se

inflacija ruši istim mehanizmima koji su je i izazvali. Uspješan primjer su Bolivija i

Čile.

Heterodoksna je stabilizacijska politka namjenjena zemljama s ubrzavajućom

stopom inflacije koju karakterizira visok stupanj ugradnje troškova i očekivanja u

cijene. Mjere su usmjerene na prijesjecanje simultanih nominalnih tokova, za što se

koristi usporavanje rasta ili zamrzavanje nekog od nominalnih instrumenata

(“sidra”): plaća, cijena, tečaja. Uspješan primjer je Izrael.

POLITIKA DOHOTKA 1993. GODINE

12

25.

Politika plaća morala je spriječiti da se nastavi rast plaća i da se stvori troškovni

pritisak na rast cijena. Najznačajniji aspekt je promjena mehanizma indeksacije:

13

politika plaća koncipirana je tako da se nulti rast bruto platnog fonda, korispiranog

za promjenu zaposlenih, eliminira pritisak troškova rada na cijene. Zaključen

Ugovor između Vlade i sindikatnih središnjica (u svibnju) kojim je utvrđena politika

plaća, nisu ga prihvatili sindikati javnih djelatnika, njihov odnos regulira Uredba.

Na dinamiku prosjećne plaća ukupnog gospodarstva utjecale su i značajne promjene

relativnih plaća. Režim plaća omogućavao je povećanje plaća u onim industrijama

koje su povećale aktivnost (turizam, ugostiteljstvo, graditeljstvo, trgovina), a

smanjenje plaća u industrijama u kojima je nastavljen pad aktivnosti (strojogradnja)

i u najvećem djelu državnih usluga.

26. FISKALNA POLITIKA STABILIZACIJSKOG PROGRAMA IZ 1993. GOD.

Dugoročni cilj stabilizacijskog programa je odstranjivanje fiskalnog deficita uz

dugoročno smanjenje fiskalne presije, a kratkoročne mjere fiskalne politike su bile:

smanjenje opće stope poreza na promet i uvođenje opće uvozne pristojbe.

Financiranje fiskalne neravnoteže mora se u nedostatku državnih obveznica

prvenstveno obavljati prodajom državne imovine.

Ciljevi fiskalne politike:

strateški: 1) uravnoteženje proračuna; 2) smanjenje javnog duga uz redukciju

porezne evazije; 3) smanjenje ukupne porezne presije

operativni: reforma poreznog sustava radi postizanja njegove kompatibilnosti s

fiskalnim sustavima ostalih zemalja tržišne ekonomije; izvršene su promjene u

sustavu naplate indirektnih i direktnih poreza

27. MJERE ANTIMONOPOLNE POLITIKE U STABILIZACIJSKOM

PROGRAMU

a) plasman robe iz robnih rezervi po nižim cijenama

b) interventni uvoz

c) utjecaj preko upravnih odbora poduzeća koja su pretežno u državnom vlasništvu

28. GLAVNI UZROCI PAD DRUŠTVENOG PROIZVODA U HRVATSKOJ U

RAZDOBLJU 1991. DO 1993. GODINE

Pad društvenog proizvoda uzrokovan je:

a) ogromnih razaranja izazvanim agresijom na Hrvatsku

b) gubitkom tžišta (bivšeg jugoslavenskog i tržišta zemalja SEV-a)

14

c) problemom transformacije postsocijalističke privrede u tržišnu privredu

d) političkih i privrednih rizika koji su utjecali na smanjenje intenziteta ekonomske

razmjene s inozemstvom i drugih financijskih i gospodarskih tokova

29. KOJI SU OSNOVNI UZROCI VISOKIH KAMATNIH STOPA U RH

a) nedostatak povjerenja u financijski sistem i valutu te nerazvijenost institucija,

tržišta i instrumenata

b) problem imobilizirane aktive – banke uspjevaju naplatiti samo manji dio

potrživanja iz aktive, a obvezne su plaćati svoje obveze iz pasive, to je razlog da

upravo taj manji dio naplatnih plasmana ima višu kamatu kako bi banke uspjele

podmiriti svoje obveze

c) postojanje trade off-a između očuvanja stabilnosti tečaja i cijena s jedne strane i

obaranja kamatnih stopa s druge strane

30. ŠTO JE PRORAČUNSKI DEFICIT I KAKO SE MOŽE FINANCIRATI?

Proračunski deficit je negativna razlika između javnih prihoda (tekući i kapitalni

prihodi, te donacije) i javnih rashoda (tekući i kapitalni izdaci, te posudbe javnog

sektora umanjene za otplatu), odnosno budžetski rashodi su veći od budžetskih

prihoda, došlo je do povećanja ukupne potrošnje. Do financiranja budžetskog

deficita može doći povećanjem fiskalne presije i većim korištenjem zajmova i

emisije novca ili smanjenjem državne potrošnje.

31. ŠTO JE PRORAČUNSKI SUFICIT I KAKO NASTAJE?

Proračunski suficit je pozitivna razlika između javnih prihoda (tekući i kapitalni

prihodi, te donacije) i javnih rashoda (tekući i kapitalni izdaci, te posudbe javnog

sektora umanjene za otplatu), odnosno budžetski prihodi i su veći od budžetskih

rashoda,država troši puno manje nego što su njezini prihodi u državnoj blagajni.

Budžetski suficit se postiže kompresijom rashoda ispod nivoa, koji bi se mogao

dostići na bazi porasta budžetskih prihoda ili povećanjem stopa poreza i drugih

fiskalnih prihoda. Do formiranja budžetskog suficita dovodi i djelovanje

automatskih stabilizatora ugrađenih u budžet, kao produkt ekspanzije privrede.

32. ZBOG ČEGA SE U STABILIZACIJSKIM PROGRAMIMA ŽELI POSTIĆI

URAVNOTEŽENI PRORAČUN?

15

Zemlje u tranziciji imaju velikih problema, jer ostvarivanje stabilizacije i

restrukturiranja privrede izazviva produbljenje nestabilnosti i socijalnih problema

(inflacija, pad zaposlenosti i BDP, smanjenje invensticija, pad životnog standarda,

…). Upravo da bi se spriječila daljnja nesigurnost i nestabilnost, država želi ostavriti

uravnoteženi proračun, posebice u zemljama koje su opterećene nizom ekomomskih

problema, jer se fiskalnim mjerama želi ostavriti privredna stabilnost i postaviti

čvrste temelje za daljnji rast i razvoj, što znači zaustaviti povećanje nezaposlenosti,

ostavriti stabilnost cijena, uravnotežiti bilance plaćanja itd.

33. KOJA SU POLAZNA NAČELA REFORME POREZNOG SUSTAVA U RH (po

Rose-u)

a) nositelje javnih funkcija u proračunu opskrbiti dovoljnim sredstvima za

financiranje njihovih izdataka

b) oporezivanje potrošnje građana (to zadovoljava PDV)

c) ravnomjerna te pravedna raspodjela poreznog tereta (horiznontalna i vertikalna

pravednost)

d) jednostavnost i preglednost poreznih zakona

e) provedivost uz što manje promjena

f) usklađenost s europskim normama

g) neutralnost poreznog sustava

h) mogućnost određenih prednosti inozemnim invenstitorima

34. ZAKONSKI PRAVCI REFORME POREZNOG SUSTAVA U RH

1. Zakon o financiranju javnih potreba (reintegracija fiskalnog sustava;

redefinicija pojma doprinosa i izravnih poreza; zadržani doprinosi za

mirovinsko i invalidsko, te zdrastveno osiguranje; promjene u oblasti poreznog

sustava: uvođenje dobiti kao osnovice oporezivanja te ukidanje 5 oblika

poreznih obika udruženog rada),

2. Zakon o porezu na dohodak u RH (promjena analitičkog načina oporezivanja)

3. Zakon o PDV-u (oporezivanje potrošnje građana)

4. Zakon o neposrednim porezima (izostavljeno oporezivanje imovine)

35. KONVERTIBILNOST PO MMF-u (međunarodni monetarni fond)

a) ukidanje svih restrikcija po tekućim transakcijama s inozemstvom

16

b) nove devizne restrikcije neće se uvodite bez MMF-a

c) izbjegavanje diskriminatornih valutnih aranžmana i sustava - multiplih deviznih

tečajeva

d) obvezna zamjena salda vlastite valute konverzijom između monetarnih vlasti

zemalja članica fonda

e) mogućnost zadržavanja i uvođenja novih restrikcija na kapitalne transakcije s

inozemstvom ako to ne ograničava tekuće međunarodne transakcije

36. FAZE UVOĐENJA KONVENRTIBILNOSTI HRVATSKE VALUTE

1. faza: Hrvatska je preuzela jugoslavenski devizni sistem, uvedena je privremena

valuta-hrvatski dinar, tzv. prijelazni aranžman (nekonvertibilnost valute te

obavezna cesija deviza)

2. faza: Zakono osnovanog deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata

1993.-započeta liberalizacija deviznog sistema te ukinuta cesija deviza

3. faza: početak 1994., nastavlja se proces konvertibilnosti te je postignut visok

stupanj interne konvertibilnosti hrv. Dinara

4. faza: tokom 1994. i prvoj polovici 1995.; proces uklanjanja preostalih deviznih

restrikcija

5. faza: de facto konvertibilnost hrv. Valute po tekućim transkacijama s

inozemstvom

6. faza: de iure konvertibilnost hrv. kune, formalno uvođenje konvertibilnosti dana

29.05.1995. i napuštanje statusa tzv. prijelaznog aranžmana i usvajanje novog

statusa

37. KOJI SU UČINICI UVOĐENJA KONVERTIBILNE KUNE

Vlada RH je u svibnju 1995. proglasila konvertibilnost hrvatske valute po tekućim

međunarodnim transakcijama. Temeljni cilj uvođenja konvertibilne kune bio je

postizanje makroekonomske stabilnosti, a bio je izražen u niskoj i stabilnoj stopi

inflacije. Učinci su:

a) za poduzeća i banke – za njih postoji pravna sigurnost da se više neće koristiti

različiti instrumenti ekonomske politke koji su negativno djelovali na izvozni

sektor gospodarstva.

17

b) za građane – jamči im se neometana mogućnost konverzije domaće valute u

stranu valutu i slobodno plaćanje u inozemstvu po tekućim međunarodnim

transakcijama

c) za inozemne invenstitore – jamstvo da u poslovima s Hrvatskom više neće

postojati tzv. transferni rizik: status konvertibilnosti jamči ulagačima da se

nikakvim administrativnim mjerama neće moći uvesti devizne restrikcije

d) za nositelje makroekonomske politike – uvođenje konvertibilnosti ima za

posljedicu da u otklanjanju eventualnih poremećaja u platnoj bilanci Hrv.

politika deviznog tečaja ima ulogu najvažnijeg instrumenta makroekonomske

politike.

38. OSNOVNA OBILJEŽJA TRANZICIJKE KRIZE (ili obilježja dugotrajne

recesije)

a) smanjenje društvenog proizvoda

b) smanjenje zaposlenosti u gospodarstvu

c) smanjenje proizvodnosti rada, odnosno iznos društvenog proizvoda po

zaposlenom

d) smanjenje gospodarskih investicija

e) smanjenje potrošnje

f) pojava inflacije

39. KOJA SU OBILJEŽJA SOCIJALISTIČKIH GOSPODARSTVA NA POČETKU

TRANZICIJE

a) državno vlasništvo

b) gospodarske investicije bez tržišnih kriterija

c) loša kvaliteta proizvoda zbog nedostatka konkurencije

d) meka budžetska ograničenja-država je različitim mjerama omogućavala

poslovanje objektivno neuspješnim poduzećima

e) malen udio u međunarodnoj razmjeni (autarktičnost privrede)

f) smanjenja efikasnost cijelog gospodarstva jer nema konkurencije

g) nepovoljna gospodarska struktura

h) smanjen interes za invensticije

i) nastoji se uvesti što više tržišnih elemenata

j) tzv. “socijalizacija”- prijenos gubitaka na državu

18

40. KOJE SU PREPORUKE EKONOMISTA ZA RAZRJEšENJE TRANZICIJSKE

KRIZE

A) mikroekonomska rješenja - poboljšanje funkcioniranja tržišta:

a) treba ostavriti mjere liberalizacije domaćeg tržišta i vanjske trgovine

b) ukinuti kontrolu domaćih cijena od strane državnih organa, a smanjenjem

carinske zaštite stvoriti uvjete za slabljenjem domaćih monopola

c) ostavriti konvertabilnost domaće valute

d) uvođenja tržišta kapitla

e) privatizacija državne(društvene) imovine

B) makroekonomska rješenja – uklanjanje makroekonomskih neravnoteža:

a) smanjiti budžetski deficit (smanjenjem državne potrošnje i/ili povećanje poreza)

b) ograničenjem rasta novčane mase

c) ograničenjem rasta zarade i drugih prihoda stanovništva

d) devalvacijom domaće valute (njeno pocijenjivanje u odnosu na druge valute)

41. TEŠKOĆE U PROVOĐENJU MAKROEKONOMSKE POLITIKE U

TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA

a) otpor mentaliteta tzv. mekih budžetskih ograničenja (poslovanje objektivno

neuspjelih poduzeća)

b) otpor politici dohodaka

c) neprihvaćanje visoke kamatne stope kao regulatora potražnje

d) sivo tržište devizama

e) teškoće u likvidnosti i normalnom platnom prometu uslijed monetarnih

restrikcija i povećanja realnih kamatnih stopa

f) domaća poduzeća zbog ino-konkurencije ne mogu plasirati svoje proizvode bez

velikih gubitaka pa dolazi do stećaja i smanjenja proizvodnje i zaposlenosti što

smanjuje opseg tržišta

g) novac i kapital nikada nisu bili roba na tržištu

h) pojava domino efekta

19

42. KOJI OSNOVNI FAKTORI ODREĐUJU VANJSKOEKONOMSKI POLOŽAJ

POSTKOMUNISTIČKIH ZEMALJA

a) veličina privrede

b) uspješnost restrukturiranja

c) prilagođavanje novim tendencijama

d) politički procesi i drugi vanjski utjecaji

43. KOJI JE PROBLEME HRVATSKA NASLJEDILA IZ DOBA SOCIJALIZMA?

Hrvatska je, iz doba socijalizma, nasljedila nekoliko problema koji su utjecali na

gospodarsko stanje. Nasljedila je trajno kontrolirane gospodarske invensticije

odnosno društveno vlasništvo, te su upravo te gospodarske invensticije (bez tržišnih

kriterija) bile jedan od glavnih uzroka neefikasnosti i neprofitibilnosti socijalnog

sustava. Potom problem mekog budžetskog ograničenja koji je i dan danas prisutan

jer država još uvijek različitim sredstvima omogućava objektivno neprofitabilnim

poduzećima poslovanje. Problem autarktične privrede: udio u međunarodne

razmjene u ukupnoj proizvodnji je bio malen, a veći dio međunarodne trgovine

odvijao se sa zemljama istog sustava (na principu robnih lista), takva privreda bila je

slabo otvorena prema svijetu. Cjelokupna gospodarska struktura je nepovoljna, te je

i efikasnost takve strukture smanjena, problem je da se sve temeljilo na planskoj

privredi, bez utjecaja tržišnih mehanizama, kao što je konkurencija, naime težilo se

socijalnom miru, a ne maksimilizaciji profita.

44. CILJEVI PRIVATIZACIJE U POSTSOCIJALISTIČKIM ZEMLJAMA

a) privatizacijom pokrenuti prijelaz na tržišnu ekonomiju (tržište kapitala i

financijskog tržišta)

b) privatizacijom stvoriti novu vlasničku strukturu i nove poduzetničke motive

zasovane na vlasništvu kapitala, maksimiranju profita i tržišnoj konkurenciji

koja će potaknuti restrukturiranje poduzeća

c) povećati državne prihode prodajom poduzeća privatnim vlasnicima

d) privatizacijom osigurati dodatna sredstva za sanaciju i razvoj poduzeća

e) osigurati demokraciju, vladavinu prava i političke slobode

45. CILJEVI PRIVATIZACIJE U HRVATSKOJ

1. prodajom poduzeća doći do sredstva kojima će se sanirati državni proračun

20

2. servisirati javni dug i financirati obnovu zemlje

3. privatizacijom treba pokrenuti restrukturiranje gospodarstva putem

dokapitalizacije i novih ulaganja

46. MODELI I TEHNIKE PRIVATIZACIJE

a) javna prodaja dionica putem javne ponude dostupne svima

b) privatna prodaja dionica unaprijed određenom krugu kupaca

c) prodaja imovine poduzeća, a ne poduzeća

d) prodaja dijelova državnih poduzeća koje se prethodno fragmentacijom

restrukturira tzv. spin off

e) dokapitalizacija privatnim kapitalom

f) otkup od strane manegara i zaposlneih

g) podjela dionica manegerima i zaposlenima bez naknade u cjelini ili djelomično

h) privatizacija putem vouchera posebne dozvole ili certifikata koji se daju svim

građanima bez naknade i koji time stječu pravo potraživanja dionica poduzeća u

pretvorbi

i) davanje poduzeća mangerima i zaposlenim u zakup (leasing)

47. ISKUSTVA PRIVATIZACIJE PODUZEĆA U RH

a) sporost u procesu privatizacije

b) interes za kupnju pokazali su pretežno hrvatski građani

c) strani kapital pokazuje marginalni interes

d) veliki dio imovine ostao u vlasništvu države (70-80%)

48. ŠTO PODRAZUMJEVAMO POD INDUSTRIJSKIM

RESTRUKTURIRANJEM

Industrijsko restrukturiranje je skup artikuliranih akcija koje poduzimaju poduzeća,

ponekad koordinirano od strane vanjskih subjekata, banka ili Vlada sa ciljem

obnove konkurentnosti, jednom kada je ona značajno narušena. Konkurentnost je

osnovni kriterij restrukturiranja. A restrukturiranje obuhvaća: otpuštanje,

smanjivanje fiskalnih troškova, podvrgavanje pojedinih proizvodnih aktivnost

49. ELEMENTI RESTRUKTURIRANJA PODUZEĆA

Restrukturiranje je skup akcija koje mijenjaju strukturu poduzeća u četri dimenzije:

21

1. vlasništvo – radi se o privatizaciji i pojavi novih vlasnika pored države

2. kontrola – poduzeće može imati radikalno promjenjenu vlasničku strukturu, a

da pri tome kontrola poduzeća ostane efektivno ista

3. aktivnosti – promjena aktivnosti poduzeća, odnose se na: a) eliminiranje

perifernih aktivnosti; b) modifikacija osnovne aktivnosti; c) promjena tržišta; d)

promjena mixa proizvoda

4. organizacija – promjene u: a) unutrašnjoj organizaciji (obuhvaća promjene u

organizaciji poslovnih funkcija i/ili poslovnih procesa; b) vanjskoj organizaciji

(promjne u mreži dobavljača, financijskim izvorima koji prate poslovanje i

drugo)

50. PODRUČJA RESTRUKTURIRANJA (OECD, 1994.)

a) ZAKONSKO RESTRUKTURIRANJE (misli se na vlasničko restrukturiranje i

pretvorbu)

b) FINANCIJSKO RESTRUKTURIRANJE (označava: bilancu stanja i bilancu

uspjeha)

c) ORGANIZACIJSKO I OPERATIVNO RESTRUKTURIRANJE (promjene u

unutrašnjoj organizaciji i upravljanju, promjene u proizvodima i tržištima i

promjene u tehnologiji)

Redosljed: a) ustanovljenje korporacijskog upravljanja; b) financijsko

restrukturiranja; c) privatizacija; d) operativno restrukturiranje

51.TIPOVI (ASPEKTI) RESTRUKTURIRANJA (OECD, 1994.)

1. pasivno (stvaranje okoliša u kojem se poduzeća sama restrukturiraju

podvrgavajući se tvrdom budžetskom ograničenju) – aktivno (uključuje

investicije promjene u proizvodnji, tržišnom nastupu,…)

2. široko (razbijanje kombinata na strateške jedinice, otpuštanje i obično sadrži

investiranje samo toliko da se spriječi erozija poduzeća) – detaljno (ide od

promjene na strateškoj razini do operativnih detalja poslovanja)

3. kratkoročno (stabilizira poduzeće da bi se osiguralo njegovo preživljavanje) –

dugoročno (usmjerava se na rast i profitibilnost kroz razvoj proizvodnje,..)

4. predprivatizacijsko (obično uključuje zakonsko i financijsko restrukturiranje i

stvaranje proizvodnih jedinica koje se mogu prodati) – postprivatizacijsko

22

(uključuje sve elemente aktivnog restrukturiranje jednom kada je poduzeće u

privatnim rukama)

5. centralizirano – decentralizirano

52. MJERE ZA UNAPRIJEĐENJE FAKTORA PROIZVODNJE KOD

RESTRUKTURIRANJA

a) unapređenje znanja i sposobnosti za restrukturiranje (zahtjeva širok krug

managerskih vještina i znanja)

b) poboljšanje informacijskih tokova (javna tijela imaju važnu ulogu u informiranju

o privatizaciji)

c) poboljšanje financijskih tokova (urediti bankarski sustav i omogućiti ulaganja

stranim invenstitorima)

53. MJERE ZA POBOLJŠANJE MOBILNOSTI KOD RESTRUKTURIRANJA

a) poboljšanje mobilnosti radnika

b) povećanje mobilnosti kapitala

54. MJERE ZA JAČANJE TRŽIŠNE DISCIPLINE U TOKU PROCESA

RESTRUKTURIRANJA

a) jačanje domaće i inozemne konkurencije: eliminacija trgovinske zaštite i

kontrole cijena

b) zaoštravanje budžetskih ograničenja: prekinuti sa mekanim budžetskim

ograničenjima

c) eliminiranje problema kontrole i upravljanja poduzećima: razlučivanj problema

vlasništva od problema kontrole

55. FAZE U STRATEGIJI OBNOVE PROIZVODNJE

I. faza: relativna autonomnost monetarne i kreditne politike povezano s

politikom tečaja i deviznih rezervi s ciljem dostizanja pune zaposlenosti i

obnove proizvodnih kapaciteta

II. faza: karakterizira otvaranje prema svjetskom tržištu kapitala, na tržišnim

mehanizmima, pretpostavlja razvijenost financijskih institucija i

mehanizama kao što su: tržište vrijednosnih papira, operacija centralne

23

banke, potpuna konvertibilnost valute, automatsko uravnoteženje platne

bilance

56. KOJI SU MOGUĆI ELEMENTI OŽIVLJAVANJA PRIVREDE U RH

a) kamatnu politiku svesti na razinu prihvatljivosti cijene obrtnog kapitala

b) ukloniti precijenjenost kune

c) održati politiku tvrdog proračuna

57. RAZLOZI ZBOG KOJIH NIJE DOŠLO DO OSAMOSTALJENJA MALIH

NARODA U EUROPI NAKON I. i II. SVJETSKOG RATA

Većina tih malih naroda nalazila se u okruženju i/li sklopu moćnih europskih

zemalja koje zbog političkih i ekonomskih razloga nisu dopuštale njihovo

osamostaljenje. Kada su veliki svjetski ratovi mijenjali kartu Europe te su zemlje

često i protiv svoje volje ulazile u nove sastave ili koalicije s moćnim državama.

Postojala je nesklonost prema opstojnosti malih država, koje bi zbog pragmatičnih

razloga mogle mijenjati partnere ili političke koalicije ili pak dolaziti u međusobne

sukobe, uvlačeći u to svoje moćnije zaštitnike što bi utjecalo na opću političku

stabilnost.

56. OBILJEŽJA PROCESA TRANSFORMACIJE U POSTSOCIJALISTIČKIM

PRIVREDAMA

1) drastično smanjenje društvenog proizvoda zbog gubitka tržišta i započinjanja

procesa transformacije privrede

2) ubrzani rast cijena u prve dvije godine nakon osamostaljenja

3) radikalno smanjenje stope rasta cijena

4) rast nezaposlenosti

5) relativno uravnoteženje platne bilance

24

D O K T R I N E

E K O N O M S K E P O L I T I K E

59. OBILJEŽJA MERKANTILIZMA

Merkantilisti kao ideolozi trgovačke buržoazije nastoje dokazati da jedinu pravu

vrijednost čini vrijednost robe ostvarene u prometu izražena u novcu kao općem

sredstvu razmjene, odnosno glavna svrha privređivanja je stjecanje bogatstva u

obliku novca i njegovo neprestalno povećavanje. Osnovne postavke merkantilista:

a) novac (zlato i srebro) je jedino pravo društveno bogatstvo

b) uvećanje količine plemenitih metala u zemlji jedina je prava svrha privređivanja

c) zemlja koja nema vlastitih rudnika ili bogatih kolonija može uvećati svoje

bogatstvo putem vanjske trgovine u kojoj mora ostvariti pozitivnu trgovinsku

bilancu

60. KARAKTERISTIKE MERKANTILIZMA U ENGLESKOJ, FRANCUSKOJ I

NJEMAČKOJ

Merkantilizam je značajan kao prva moderna doktrina ekonomske politke jer ona

smišljeno nastoji ukazati na mogućnost povećanja bogatstva zemlje kao cjeline uz

pomoć aktivnosti države kao nosioca javne vlasti.

U Engleskoj je najsnažniji razvoj merkantilizam zbog parlamentarne monarhije,

autonomije anglikanske crkve, podijeljene vlasti između kralja i parlamenta što

dovodi do ranog ukidanja cehovske organizacije i razvoja manifaktura. U početku

merkantilisti, posebice Stafford, zalažu se za vanjskotrgovinsku politiku: smatraju

da pozitivna trgovinska bilanca znači zbroj pozitivnih bilanci poslovanja pojedinih

trgovaca s inozemstvom, tj. engleski trgovci koji trguju s inozemstvom moraju pri

povratku u zemlju donjeti više plemenitih kovina i novca nego štosu iznijeli, da bi se

to ostvarilo svi trgovci su pod strogom kontrolom, ujedno da bi se spriječilo

osiromašenje zemlje treba zabraniti izvoz plemenitih metala. Kasnije, posebice Th.

Mun, dokazuju da nije štetno za zemlju da se novac iznosi da bi se u inozemstvu

25

kupila roba, koja se opet može preprodati uz dobit-važno je samo da je ukupni izvoz

zemlje u određenom razdoblju veći od njenog ukupnog uvoza. Ujedno zalažu se za

osnivanje i jačanje trgovačkih kompanija, novac se može zaraditi i naplatom

prijevoza robe, odnosno zalažu se za jačanje i zaštitu vlastitog brodarstva. (Zakon

1651.). Kasniji eng. merkantilisti (Misselden i Malynes) zahtjevaju liberalizaciju

ekonomske aktivnosti unutar zemlje, traže zabranu izvoza sirovina i razvoj

manifaktura radi izvoza gotovih proizvoda. Eng. merkantilisti udarili su temelje

ekonomskoj znanosti.

U Francuskoj je vladala apsolutna monarhija, a ekonomiju vode intendanti (upravni

činovnici pretežno iz plemićkih obitelji). Prevladavaju skolastičke ideje i cehovski

mentalitet, pod tim utjecajima traže razvoj manifakturne proizvodnje radi izvoza.

J.Bodin (1576.) iznosi ideju da se zemlja koja nema vlastitih rudnika zlata može

obogatiti smišljenom carinskom politikom: treba naplaćivati visoke carine na izvoz

robe koja je neophodna inozemstvu, zabraniti izvoz vlastitih sirovina, uvoz

inozemnih sirovina opteretiti umjerenim carinama, a na uvoz gotovih proizvoda

naplaćivati visoke carine. Montchretien (1615.) zahtjeva osnivanje državnih

manifaktura radi proizvodnje za izvoz, te je zahtjeve nastojao provesti J.B.Colbert

po kojem se ova varijanta francuskog merkantilizma naziva kolbertizam.

Njemačka, je nakon tridesetogodišnjeg rata podjeljena na sitne državice, čija je

privreda oslabljena a stanovništvo prorijeđeno zbog kuge. U 15. i 16. stoljeću nije

bilo preduvjeta za razvoj manifaktura i trgovine, naime privreda je siromašna i

zasnovana na poljoprivredi. Teoretičari se bave najviše problemom povećanja broja

stanovništva i njihove ekonomske snage, te efikasnog prikupljanja i razumnog

trošenja državnih prihoda. Osnovne ideje su bile da blagostanje i sigurnost građana

treba postići mudrom državnom upravom te marljivim i poštenim radom podanika.

Njemački merkantilisti zalažu se za dobro uparavljanje državom i racionalnim

vođenjem državnih financija, te je to i razlog da se ova njemačka varijanta

merkantilizma naziva kameralistika (prema kammer). Njemački i austrijski

kameralisti se smatraju utemeljiteljima moderne znanosti o upravi i teorije javnih

financija.

61. DOKTRINA FIZIOKRATIZAMA

Ova doktrina je odraz ekonomskog stanja u francuskoj 18. stoljeća. Od merkantilista

se razlikuju po tome što su prvi pokušaj stvranja jednog konzistentnog sistema

26

ekonomske teorije i objašnjenja cjelokupnog procesa društvene reprodukcije kao

organskog procesa, ujedno se smatraju i prvom organiziranom školom ekonomske

teorije. Ekonomski stavovi zasnivaju im se na postavci o prirodnom poretku, koji

se temelji na vječnim prirodnim zakonima zbog čijeg djelovanja dolazi do unaprijed

određenog stanja ekonomske i društvene harmonije. Zbog toga privredna zbivanja

treba prepustiti prirodnom toku stvari iz ovoga sljedi poznato načelo ekonomskog

liberalizma: laissez faire. Što se tiče društvenog bogatstva smatraju da se povećanju

društvenog bogatstva pridonosi jedino matrijalna proizvodnja i to proizvodnja u

poljoprivredi u kojoj jedino dolazi do uvečanja količine raspoloživih matrijalnih

proizvoda. Višak proizvoda koji nastaje u poljoprivredi je dar prirode pa je

poljoprivreda zbog djelovanja prirodnih zakona jedina proizvodna djelatnost, to je i

razlog da se čitavo društvo dijeli na tri osnovne klase: poljoprivrednike, vlasnike

zemlje i ostalo stanovništvo. Zalagali su se za dalekosežne ekonomske i financijske

reforme, od kojih su najznačajnije: reforma zemljišnih posjeda, reforma trgovine

žitaricama, porezna reforma,…

62. LIBERALIZAM

Liberalizam kao doktrina ekonomske politike nastala je u Engleskoj i Škotskoj, a

zasluga za njezinu teoretsku formulaciju pripada A.Smithu i D.Humeu. Smith se

zalago za ostvarivanje poretka utemeljenog na slobodi konkurencije uvjeren u

superiornost prirodnog poretka nad ljudskim institucijama i akcijama. Ujedno razvio

je teoriju o automatskom djelovanju tržišnog mehanizma. Kasnije su pristalice

liberalizma iz toga izvodili postavku o tržišnom sistemu kao inherentno

demokratskom sistemu ekonomskih odnosa. Stupanj podjele rada ograničen je

veličinom tržišta zbog toga Smith predlaže da se zemlje specijaliziraju za onu vrstu

proizvodnje za koju imaju najpovoljnije uvjete. Tako dolazi do međunarodne

podjele rada. Osim potpune slobode vanjske trgovine liberalizam se zalagao i za

potpunu slobodu međunarodnih plaćanja i ukidanja ograničenja međunarodnog

prometa plemenitih metala. Osnovni zahtjev liberalista u pogledu vođenja

ekonomske politike bio je u tome da se javna vlast treba ukloniti bilo kakvog

uplitanja u poslovanje industrije i trgovine. Nakon izbijanja industrijske i

poljoprivredne krize 1873. godine liberalizam zapada u krizu, a načelo slobodne

trgovine napušteno je u cijeloj Europi osim u Engleskoj. Liberalizam je imao najviše

27

uspjeha u Engleskoj kao tehnički najrazvijenijoj i najbogatijoj zemlji svijeta potkraj

18-tog stoljeća.

63. KOJA JE ULOGA DRŽAVE U TEORIJI LIBERALIZMA

Teoriju liberalizma oformili su A.Smith i D.Hume, po njima uloga države je

marginalna, odnosno zastupaju načelo laissez-faire, odnosno smatraju da se

ekonomski razvitak i opće društveno blagostanje mogu najbolje unaprijediti ako se

uklone sve smetnje i prepusti puna sloboda privatnoj ekonomskoj aktivnosti. U

svom čistom obliku bori se protiv bilo kakve državne intervencije u domaćoj

privredi ili vanjskoj trgovini (slobodna trgovina).

64. UVJETI NASTANKA I MJERE PROTEKCIONIZMA

Prva formulacija moderne doktrine protekcionizma potječe iz SAD-a, čija je

problematika razvoj domaćih manifaktura i unutrašnjeg tržišta u novooslobođenim

kolonijama zbog nadmoćne engleske konkurencije (zlouporaba slobode trgovanja-

dumping). Hamilton je predlagao uvođenje tzv.odgojnih carina radi zaštite mlade

industrije. U Europi, podjela rada između Engleske i njemačkih državica dovodi do

njihovog osiromašenja. Engleska izvozi u Njem. industrijsku robu, a uvozi

poljoprivredne proizvode tako da su njemačke zemlje osuđene na specijalizaciju

poljoprivredne proizvodnje. Mjere protekcionizma su: a) odgojne carine (Hamilton);

b)industrijski odgoj nacije (List); c) sustav solidarne zaštite - industrija i

poljoprivreda (Wagner) vidi odgovor 58.

65. POSLJEDICE PRIMJENE PROTEKCIONIZMA I KOJE SU SE KASNIJE

IDEJE RAZVILE

posljedice

a) ograničavanje vanjske trgovine - ispočetka carine su glavno sredstvo zaštite

industrije kao privremene mjere i tada su relativno niske konvencionalne

carine, jačanjem protekcionističkih tendencija politika ograničavanja vanjske

trgovine počela se pretvarati u instrumente ekonomske agresije, te su pojedine

zemlje propisale visoke carine za neke robe te je njihov uvoz praktički bio

onemogućen prohibitivne carine

28

b) jačanje industrijskog monopola – stvaraju se tzv. monopolistički ekstraprofiti,

zahvaljujući prohibitivnim carinama

c) agrarni protekcionizam – kao sredstvo ograničavanja uvoza javlja se i tzv.

administrativni protekcionizam

d) kolonijalna ekspanzija (imperijalizam)

kasnije ideje

a) protekcionizam kao sredstvo za razvoj nerazvijenih zemalja: provesti

industrijalizaciju, poboljšati uvjete trgovanja s inozemstvom, međunarodna

zajednica poduzme posebne mjere za njihov razvoj, stvaranje novog

međunarodnog poretka

b) doktrina imperijalizma razvijena između dva svjetska rata u zemljama sa

fašističkim režimom (Italija, Njemačka, Japan) u obliku tzv. doktrine o

ekonomiji velikog prostora: koja zagovara nezavisnost nacionalnih privreda.

66. MJERE ZAŠTITE KOD PROTEKCIONIZMA

1) odgojne carine – Hamilton ih predlaže radi zaštite mlade industrije i privrede

sve dok se one ne osposobe za ravnopravnu borbu s inozemnom konkurencijom

2) industrijski odgoj nacije – List predlaže sistematski razvoj proizvodnih snaga

uz zaštitu mlade industrije

3) sistem solidarne zaštite – Wagner zbog uvoza jeftinih žitarica i mesa iz SAD-a

u Europi poljoprivrednici i industrijalci traže ograničenje slobodne trgovine radi

zaštite postojećih ekonomske i društvene strukture.

67. OBILJEŽJA INTERVENCIONIZMA

a) doktrina državno-monopolnog kapitalizma (DDMK)

b) nosioci ekonomske politike poduzimaju određene mjere radi rješavanja

pojedinih ekonomskih problema, a nemaju karakteristike planskih privreda

c) država sustavnim intervencijama mora ispraviti globalne nedostatke

kapitalističkog poretka (nezaposlenost, nepravedna raspodjela bogatstva i

dohotka, ovisnost domaće ekonomske politike o odnosima s inozemstvom) i

postići: maksimiziranje društvenog dohotka, punu zaposlenost, pravednu

raspodjelu dohotka, održavanje stabilne vrijednosti novca, održavanje ravnoteže

u platnoj bilanci

29

68. INTERVENCIONIZAM KEYNESA

Godine 1936. dolazi do Keynezijanske revolucije građanske ekonomske teorije koja

je postala temeljem doktrine intervencionizma i označila početak novog razdoblja

kapitalističkog poretka državno-monopolnog kapitalizma. Keynes je svoju analizu

usmjerio na problem nezaposlenosti, jer je ona permanentno obilježje modernog

kapitalizma. Činioci koji određuju visinu dohotka i stupanj zaposlenosti ne ovise o

djelovanju zakona tržišta i zato nužno ne dovode do pune zaposlenosti i pune

iskorištenosti proizvodnih kapaciteta. Veličina dohotka i stupanj zaposlenosti ovisi o

razini ukupne potražnje, a to ovisi o potrošnji i investicijama. Keynes je dokazao

da pojedinci raspoređuju stečenim dohotkom u skladu s tzv. funkcijom potrošnje

(na svakom nivou dohotka troši se jedan određeni dio za pribavljanje potrošnih

dobara, sklonost potrošnji otpada kako raste dohodak, odnosno sklonost štednji raste

s rastom dohotka).

69. CILJEVI DOKTRINE INTERVENCIONIZMA I NJIHOVA ODREĐENOST

a) maksimiranje društvenog proizvoda (država neće intervenirati do 85%)

b) postizanje pune zaposlenosti (nezposlenost ne smije preći 3%)

c) pravedna raspodjela dohotka (zemlja, rad, kapital)

d) održavanje stabilne vrijednosti novca (porast cijena ne smije preći 3%)

e) održavanje ravnoteže u platnoj bilanci (razdoblje od 5-7 godina, bez žrtvovanja

pune zaposlenosti, nepromjenjene devizne rezerve i bez novih

vanjskotrgovinskih ograničenja)

70. OGRANIČENJA I NEDOSTACI INTERVENCIONIZAM

1) ograničenja tehničke prirode proizlaze iz toga što je svaka intervencija javne

vlasti povezana sa administratiranjem, što povlaći za sobom: dodatne napore i

troškove oko izrade analiza, dokumenata, izvještaja i slično; raste složenost

intervencije i problem pravovremenosti donošenja pojedinih mjera; jačenje

centralističkih i etatističkih tendencija

2) ograničenja pravne naravi očituju se u negativnim posljedicama po efikasnost

pravnog sistema: gubi se preglednost i jasnoća pravne regulative; povećava se

opasnost od korupcije; brojnost propisa i intervencija ima za posljedicu sve veći

broj grešaka

30

3) ograničenja ekonomske prirode – naročito se ističe opasnost od opadanja

ekonomske efikasnosti predviđanja: zbog negativnog djelovanja preraspodjele

dohotka moguće su promjene u ponašanju poduzeća; slabi poduzetnički duh

rukovodilaca dovodi do birkokratizacije; mogućnost promjene uvjeta

predviđanja povećava rizik poslovanja, te djeluje destimulativno na privrednu

aktivnost

4) društveno-političke granice intervencionizma proizlaze iz opasnosti og

gubitka kontrole nad administracijom koja provodi intervenciju: administracija

je sklona intervenciji i po cijenu zanemarivanja ekonomskih zakonitosti; jača

tendencija k odlučaivanju putem diskrecione ocjene upravnih organa;

birokratska simbioza privrednih i financijskih vrhova s državnim aparatom

71. POLITIKA JEFTINOG NOVCA I NJEZINE POSLJEDICE

Keynes je u djelovanju mehanizma multiplikatora vidio sredstvo za rješavanje

problema postizanja pune zaposlenosti u vrijeme krize. Ako u nekoj zemlji vlada

nezaposlenost, država mora putem invensticija izazvati proces multiplikativnog

povećanja dohotka, proizvodnje i zaposlenosti sve dok se ne uspostavi ravnoteža.

Osim toga Keynes tvrdi da država treba voditi politiku snižavanja kamatnih stopa i

odgovarajućih povećanja količine novca u opticaju (tzv. politika jeftinog novca) radi

podsticanja privatnih invensticija. Ovakva ekonomska politika može dovesti do

teškoća u vanjskotrgovinskim i međunarodnim financijskim odnosima ako se

pridržava pravila slobodne trgovine i međunarodnih plaćanja. Povećanje potražnje

zbog financiranja javnih izdataka putem budžetskog deficita dovodi i do povećanja

uvoza, a politika jeftinog novca do odliva kapitala u inozemstvo , ako su tamo

kamatne stope više; zbog toga bi došlo do deficita u platnoj bilanci i potrebe

obustavljanja takve politike. To je razlog da je Keynes isticao autonomiju unutrašnje

ekonomske politike kao nužan preduvijet za provođenje politike pune zaposlenosti.

72. UZROCI KRIZE U RAZVIJENIM ZAPADNIM ZEMLJAMA 70-ih GODINA

a) unutarnji: spirala nadnica i cijena – radi inflatornih kretanja cijene rastavidi

odgovor 64.

b) vanjski: slom sustava čvrstih valutnih tečajeva, jačanje protekcionističkih tenzija

73. ŠTO JE SPIRALA NADNICA I CIJENA TE USLIJED ČEGA NASTAJE

31

Nastaje uslijed intervenističke politike povećanja potražnje što omogućuje

prevladavanje povećanja cijena na potrošaća. Na unutarnjem planu osnovni su

uzroci bile suprotnosti između radnika i poslodavca, koji su se ogledali u borbi za

udio u raspodjeli novostvorene vrijednosti a očitovale su se u tzv. spirali nadnica i

cijena: zbog visoke razine potražnje cijene potrošnih dobara su porasle, povećali su

se i troškovi života i smanjile realne nadnice, zbog toga sindikati traže povećanje

nadnica i kad u tome uspiju, poslodavci odnosno poduzeća povećaju cijenu

proizvoda opravdavajući se da su im se povećali troškovi života, što ponovno

dovodi do povećanja troškova života i smanjenja realnih nadnica, te se “krug”

zatvara (radnici-poslodavci-radnici).

74. MONETARISTIČKA DOKTRINA

Doktrina neoliberalističkog karaktera, utemeljitelj Friedman i sljedbinici tzv.

Čikaške škole. Zasniva se na postavci o tijelesnoj povezanosti između rasta količine

novca u opticaju i porasta cijena. Da bi se suzbila inflacija, monetarna vlast ne smije

dopustiti povećanje količine novca u opticaju preko “prirodne stope” rasta (oko 3%

godišnje), a ponudu i potražnju na tržištu novca i kapitala treba održati putem

reguliranja visine kamatne stope. Na početku ovakva politika izazvat će povećanje

nezaposlenosti, ali i pad inflacije. Ovakvu politiku dosljedno su provodile SAD i

vlada M.Thacher u Britaniji.

75. EKONOMIKA PONUDE (doktrina neoliberalističkog karaktera)

Ekonomika ponude je antiinflatorna politika i politika konjukturnog oživljavanj,

kojom se željelo u razvijenim zemljama Zapada suzbiti kriza 70-ih godina.

Najznačajniji predstavnik je Feldstein, koji predlaže: deregulaciju (smanjenje što

većeg broja ograničenja), reformu poreznog sustava u korist bogatih slojeva kako bi

se povećala sklonost štednji, smanjenje socijalnih beneficija, stručno osposbljavanje

potencijalnih poduzetnika za upravljanje i rukovođenje poduzećima, program

ekspanzije vojnih izdataka koji se financira putem budžetskog deficita.

76. OSNOVNE SLABOSTI I NEDOSTACI DOKTRINE DRŽAVNOG

SOCIJALIZMA

a) niska proizvodnost zbog nezainteresiranosti

b) nedovoljno efikasno korištenje proizvodnih kapaciteta

32

c) ekstenzivan razvoj zasnovan na gradnji novih velikih objekata i zapošljavanje

nove radne snage

d) sporost u usvajanju i korištenju tekovina tehničkog napretka

e) nizak životni standard zbog niske produktivnosti i visokih izdvajanja za

akumulaciju

f) niska konkurentna sposobnost i nemogućnost plasmana na vanjska tržišta

77. KARAKTERISTIKE STALJINOVE INDUSTRIJE (sovjetska doktrina)

a) davanje prioriteta razvoju teške na račun lake industrije

b) maksimilizacija proizvodnje bez obzira na ekonomičnost

c) pol. ograničavanja životnog standarda

d) ekstenzivan razvoj (poljoprivredno stan. nepoljoprivredne djelatnosti)

e) ograničenje ekonomskih odnosa s inozemstvom

f) poticanje radnika na povećanje proizvodnje putem nematrijalnih poticaja

78. OSNOVNA OBILJEŽJA SUSTAVA UDRUŽENOG RADA

a) autonomija radnih kolektiva – samoorganizacija privrede putem OOUR-a, RO…

b) tržišno-planski karakter privrede – planiranje na temelju samoupravnih

sporazuma i društvenih ugovora

c) nagrađivanje prema rezultatima rada

d) uvođenje delegatskog sustava

33

O P Ć E N I T O

EKONOMSKA POLITIKA

79. NAVEDITE VAŽNIJE CILJEVE EKONOMSKE POLITIKE

1. neekonomski: održavanje nezavisnosti politike

2. ekonomski: proizvodnja dobara i raspodjela ima svrhu stvaranja dohotka,

povećanje produktivnosti zemljišta i utjecaj na produktivnost rada

4. socijalni: ukazuju na težnju za unutrašnjom socijalnom ravnotežom, za

nastojanjem da narod bude zadovoljan

80. PROBLEMI PRILIKOM IZBORA I PRIMJENE MJERA EKONOMSKE

POLITIKE

Kod izbora mjera ekonomske politike treba voditi brigu o: tehničkim, socijalnim i

ekonomskim aspektima, a kod primjene nastaju problemi neprevidivosti učinaka

timinga i komplementarnosti.

81. VRSTE INSTRUMENATA EKONOMSKE POLITIKE

1. instrumenti u ekonomskoj analizi:

a) instrumenti iz grupe javnih financija

b) monetarno-kreditni instrumenti

c) devizni (valutni) tečajevi

d) instrumenti direktne kontrole

e) instrumenti reforme sustava (kvantitativni, institucionalni, smjernice

međunarodnih tijela)

2. instrumenti u ekonomskoj teoriji:

a) instrumenti spoznaje

b) interventni instrumenti

c) internacionalni instrumenti

d) strukturalni instrumenti

e) instrumenti tekuće ekonomske politike (konjukturni)

34

82. KOJI SU PROBLEMI KOD INSTRUMENATA EKONOMSKE POLITIKE

a) političko socijlni: promjenom određenog instrumenta može se dovesti jednu

skupinu ljudi u povoljniji položaj

b) tehnički: vlada može doći u nepriliku ako se trebaju točno definirati neki efekti

c) intenzitet instrumenata se ne može znanstveno utvrditi

d) važan je trenutak primjene-timing

e) komplementarnost instrumenata-nije oportuno vezati jednu politiku uz određenu

odluku

83. NARODNA PRIVREDA

Narodna privreda je skup proizvodnih snaga i ekonomskih subjekata neke

društvene zajednice koji sudjeluju u procesu društvene reprodukcije, a

povezani su društvenim i ekonomskim odnosima.

Struktura narodne privrede može biti:

po tehnološkom principu – podjela po ekonomskim djelatnostim (industrija i

rudarstvo, poljoprivreda, šumarstvo, građevinarstvo, promet i veze, trgovina,

ugostiteljtvo i turizam, obrt);

po institucionalnom načelu – proučavanje ponašanja pojednih vrsta ekonomskih

subjekata (poduzeća, kućanstva, ustanove opće uprave, seoski sektor, ostali svijet);

po funkcionalnom načelu – podjela prema funkciji sektora u procesu reprodukcije

(proizvodne djelatnosti, primanja i izdaci stanovništva, primanja i izdaci

neproizvodnih djelatnosti, tekuća opća i osobna potrošnja, invensticije, inozemstvo).

84. NA KOJIM OSNOVICAMA SU UTEMELJENI PRIVREDNI SISTEMI

ZEMALJA ORGANIZIRANIH PREMA MODELU TRŽIŠNE PRIVREDE I KAKO

SU RIJEŠENA OSNOVNA PITANJA NJIHOVOG USTROJA

a) njihova je osnovica djelovanje tržišnog mehanizma zasnovanog na konkurenciji

b) konkurencija prisiljava proizvođače da minimiziraju troškove i omogućava

potrošačima da maksimiliziraju zadovoljenje potreba

c) mehanizam djeluje zahvaljujući promjena odnosa ponude i potražnje koji djeluje

na promjene cijena, ovi na promjene rentabilnosti, a ove na preorijentaciju

proizvođača prema potrebama

35

d) poticaj privređivanju je interes pojedinca, a kontrolu efikasnosti obavlja

konkurencija

e) privatni interes ima prevagu nad javnim, sistem je individualistički i

liberalistički

85. KOJE SU OSNOVICE MODELA CENTRALNO PLANSKE PRIVREDE

a) po karakteru je kolektivistički, tj. u njoj dominira državni interes

b) čitav proces produkcije je reguliran od strane javne vlasti

c) cijene ne održavaju odnos ponude i potražnje

d) planski organ određuje količinu robe koja će se proizvesti

e) rentabilnost ne utječe na proizvodnju

86. EKONOMSKI PRINCIPI POSLOVANJA PRIVREDNE ORGANIZACIJE:

A) NAČELO PRODUKTIVNOSTI

Produktivnost se svodi na težnju da se ekonomski efekt ostvari sa što manjim

utroškom rada:

količina dobara Produktivnost =

rad Produktivnost određuje sljedeće okolnosti: 1) nivo aktivnog stanovništva i njegovu

motiviranost za rad; 2) opseg i djelotvornost sredstava za proizvodnju; 3) nivo

nauke i njene tehnološke primjenjivosti; 4) organizacija rada; 5) prirodno bogatstvo

i njegova dostupnost.

B) NAČELO EKONOMIČNOSTI

Ekonomičnost je odnos vrijednosti proizvedenih dobara prema svim faktorima koji

u proizvodnji učestuju:

vrijednost date proizvodnje Ekonomičnost =

ukupni troškovi proizvodnjeSvodi se na što veći učinak uz što manje troškove.

C) NAČELO RENTABILNOSTI

Rentabilnost je odnos između ostvarenog dohotka i angažiranih sredstava:

dohodak Rentabilnost =

sredstavaRentabilno poslovanje jedne organizacije znači da ona svojim dohotkom pokriva

svoje proizvodne troškove i stvara višak vrijednosti.

36

87. ŠTO JE DEVIZNI SISTEM

Devizni sistem je skup propisa kojima se regulira, ograničava ili zabranjuje promet

robe i usluga s inozemstvom, sticanje i raspolaganje devizama kao i plaćanje i

napalćivanje prometa s inozemstvom. Može biti strog ili liberalan, a između postoje

brojne varijante.

88. ŠTO JE TRŽIŠTE I NJEGOVE FUNKCIJE

Tržište se može definirati kao oblik razmjene proizvoda i usluga posredstvom novca

kao redovan odnos između ponude i potražnje kao mjesto na kojem se oblikuju

cijene. Funkcije tržišta: a) vrši selekciju potrebnih proizvoda i predstavlja

najefikasniji mehanizam da se utvrde potrebe i želje članova date društveno-

ekonomske zajednice; b) osigurava efikasnu alokaciju proizvodnih činilaca i

efikasan izbor proizvodnih postupka; c) vrši raspodjelu društvenog proizvoda i

nacionalnog proizvoda između svih učesnika u društvenoj proizvodnji

89. ČIMBENICI OBUJMA I STRUKTURE TRŽIŠTA

a) obujam i struktura proizvodnje (kretanje uvoza i izvoza)

b) obujam i raspodjela narodnog dohotka

c) visina osobnog dohotka

d) broj i struktura stanovništva

e) promet

f) tehnička opremljenost prometa

90. VRSTE CIJENA PREMA NAČINU ODREĐIVANJA

1. ekonomske ili slobodne cijene – formiraju se pod utjecajem ekonomskih

činilaca i na osnovi ekonomskih kriterija koji se obično manifestiraju preko

tržišta

2. administrativne ili određene cijene – određuje ih neki administrativno-

upravni organ da bi se postigli neki opći ekonomski, socijalni, politički ili drugi

društveni ciljevi

3. dumping cijene – niže od prodajnih cijena konkurentskih proizvoda, a ponekad

čak niže od same cijene koštanja date robe; cilj je niskim cijenama istisnuti

konkurenciju i steči monopolističke pozicije

37

91. GLOBALNE VELIČINE U GOSPODARSTVU

a) BRUTO DRUŠTEVNI PROIZVOD - BDP

Predstavlja sumu vrijednosti proizvodnje i proizvodnih usluga svih privrednih

subjekata, rezultat je rada cjelokupne matrijalne proizvodnje u narodnoj privredi

kroz godinu dana; formula: BDP = Amortizacija (fiksni dio konstantnog kapitala) +

Matrijalni Troškovi (opticajni dio konstantnog kapitala) + Varijabilni Kapital (neto

osobni dohodak proizvođača) + Višak Vrijednosti.

Imamo tri pristupa definiciji BDP: 1)stvaranje dobara i usluga (u poljoprivredi,

industriji, gospodarstvu, usluge,…); 2) raspodjela dobara i usluga (dohodak,

porez, profit, amortizacija); 3) potrošnja ili upotreba dobara i usluga: BDP =

Osobna Potrošnja + Bruto Invensticije + Javna Potrošnja + Izvoz-Uvoz (odnosno

Domaća Potrošnja= OP + BI + JP; saldo ekonomske razmjene s inozemstvom= I-Z).

Ako je: a) DP > BDP negativan saldo u platnoj bilanci-dug prema inozemstvu,

b) DP < BDP pozitivan saldo u platnoj bilanci,

c) DP = BDP uravnotežen saldo u platnoj bilanci.

BDP važan je jer nam kazuje: razvijenost zemlje, mjeru dinamike privredne aktivnosti

te analizu strukture društva.

b) DRUŠTVENI PROIZVOD - DP

Predstavlja ukupnu količinu raznovrsnih matrijalnih dobara koja su proizvedena u

određenom vremenskom razdoblju u cijeloj privredi jedne zemlje; formula: DP =

Amortizacija + Novostvorena Vrijednost (ND).

c) NARODNI DOHODAK - ND

Čista novostvorena vrijednost u određenoj godini; ND = DP – Amortizacija

92. KOJIM MJERAMA EKONOMSKA POLITIKA MOŽE POTICATI NOVE

INVESTCIJE

a) smanjenje kamatne stope

b) ekstenzivna politika kreditiranja

c) visok stupanj decentralizacije sustava

93. ŠTO JE PROIZVDNA FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE

Proizvodna funkcija, s jedne strane, opisuje vezu između količine proizvedenih

dobara i utrošaka faktora proizvodnje, odnosno Q = f (K, L), ili s druge strane

38

pokazuje koje su količine rada i kapitala potrebne za postizanje određene količine

proizvodnje, odnosno Y = f (K, L).

94. ŠTO JE KONZUMNA (POTROŠNA) FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA

POKAZUJE

Prema Keynesu pri svakom nivou dohotka troši se jedan dio za pribavljanje

potrošnih dobara-pri čemu udio potrošnje u ukupnom dohotku (sklonost potrošnji)

opada kako raste dohodak, što znači da udio štednje u ukupnom dohotku (sklonost

štednji) raste s rastom dohotka. Karakteristike: potrošnja raste u manjem iznosu

nego što raste dohodak; rast potrošnje nije proporcionalan rastu dohotka; može se

iskazati funkcijom: c = a + byt (c-potrošnja, y-dohodak, t-razdoblje, a>0, 0<b<1).

95. ŠTO JE INVENSTICIONA FUNKCIJA I ŠTO NAM ONA POKAZUJE

Radi se o faktorima koji određuju investicije: a) predviđanja i anticipacije

poduzetnika; b) smatra se da postoji veza između volumena investicija i razine

profita poduzeća. Investiciona funkcija se iskazuje formulom: I = f (i, y)

(i-kamatna stopa, I-invensticija, y- dohodak).

96. ŠTO JE AKUMULACIJA

Akumulacija je proces koji se ostvaruje na taj način što se nakon svakog ciklusa

proizvodnje i realizacije proizvedene robe odvaja dio dohotka u novčanom obliku za

fond akumulacije. U cilju ostvarivanja kontinuiteta proširene reprodukcije taj se

proces nužno neprekinuto obavlja, tako se formira akumulacija u novčanom obliku

ili novčana akumuklacija.

97. ČINBENICI KOJI UTJEČU NA RAZMJEŠTAJ INDUSTRIJE

a) sirovine i energija

b) transport

c) tržište

d) radna snaga

e) zatečeno stanje

f) vojni i politički razlozi

g) zaštita i očuvanje čovjekove okoline

39

98. KOJE SU METODE INDUSTRIJALIZACIJE I U ČEMU SE ONE SASTOJE

Industralizacija je proces kojim jedna zemlja teži, da joj u privrednoj izgradnji,

industrija postane prevladavajuća privredna djelatnost. Metode industralizacije:

a) engleska metoda – u 18.st. zahvaljujući J.Waltu (parni stroj) dolazi do

industrijske revolucije u Engleskoj, mijenja se čitav proces proizvodnje.

Prioritetna je tzv. laka industrija (tekstilna), koja traži manji kapital, koji se brže

cirkulira s manjim rizicima.

b) kontinentalna metoda – u Europi se za vrijeme Engleske prevlasti primjenjuju

zaštitne carine, premije i druge slične metode, te se prioritet daje tzv. teškoj

industriji, a prvi put je primjenjen u SSSR-u, pa ju neki ekonomisti nazivaju

socijalističkom metodom.

99. EKONOMSKE KOMPONENTE STILA RAZVOJA NEKE ZEMLJE

a) akumulacija

b) vanjski doprinos

c) aktivno stanovništvo po sektorima

d) podjela rada

e) razlike u produktivnosti

100.ŠTO JE TRGOVINA I NJEZINE FUNKCIJE

Trgovina je privredna djelatnost koja obavlja razmjenu robe uzmeđu pojedinih

dijelova privrede, uključujući ih na taj način u društveni proces reprodukcije.

Osnovna funkcija trgovina je osigurati ponudu proizvoda u pravilnim količinama i u

pravom asortimanu svuda gdje se ta roba traži, u vrijeme kad se traži po cijenama za

koje postoji kupovna snaga i uz sve ostale uvjete koje tržište priznaje.

101.ZNAČENJE VANJSKE TRGOVINE

Vanjska trgovina djeluje na proces društvene reprodukcije prevenstveno putem

promjena koje uvoz i izvoz uzrokuju u novčanim tokovima narodne privrede. Izvoz

ima za posljedicu smanjenje raspoložive količine roba i usluga na domaćem tržištu i

povećanju količine novca u opticaju, dok je kod uvoza suprotna situacija. Zato

svako povećanje izvoza djeluje na privredna kretanja ekspanzivno i inflaratorno, a

povećanje uvoza djeluje kontraktivno i deflaratorno.

40

102. ŠTO JE PLATNIH BILANCA, OD KOJIH SE DIJELOVA SASTOJI I ŠTO

SU OSNOVNI CILJEVI EKONOMSKE POLITIKE U POGLEDU NJE

Platna bilanaca je sustavni prikaz svih transakcija rezidenata jedne zemlje s

rezidentima ostalih zemalja u određenom vremenskom razdoblju.

Sastoji se od bilance tekućih transakcija (obuhvaća sve transakcije vezane uz

promet robe i usluga i tekuće izdatke), bilance financijskih transakcija (obuhvaća

sve transakcije vezane uz međunarodno financijsko poslovanje neke zemlje) i

bilance službenih transakcija (obuhvaća sve transakcije vezane uz transakcije

centralne banke kao monetarne vlasti zadužene za održavanje međunarodne

likvidnosti zemlje). Osnovni ciljevi su pozitivna ili barem uravnotežena platna

bilanca.

103. IZVORNO ORIJENTIRANA PRIVREDA

Povećanje neto izvoza utječe na rast privredne aktivnosti, pa vanjska politika ima

ulogu faktora regulacije i stimulacije privredne aktivnosti, inzistira se na razvoju

izvoznih industrija i svih grana koje simuliraju izvoz, težište je na održavanju

konkurentne sposobnosti privrede i suzbijanju inflacije. Karakteristična je za zemlje

sa malim unutrašnjim tržištem, velikom ovisnošću o vanjskoj trgovini i na relativno

visokom stupnju razvoja.

104. KOJE SU OSNOVNE POSTAVKE (PRETPOSTAVKE) KONCEPCIJE

PROTEKCIONISTIČKO ORIJENTIRANE PRIVREDE

a) glavni poticaj privrednoj ekspanziji dolazi od mjera unutrašnje ekonomske

politike (uvoz ograničavajući faktor)

b) razvojna politika koncentrirana je na razvoj proizvodnje za domaće tržište

(supstitucija uvoza)

c) tekuća ekonomska politika koncentrirana je na ekspanziju putem povećanja

domaće potražnje

d) vanjskotrgovinska politika temelji se na kontroli i selekciji uvoza

104.OSNOVNE RAZLIKE PLANSKE I TRŽIŠNE PRIVREDE

41

TRŽIŠNA PRIVREDA PLANSKA PRIVREDA

privatno vlasništvo državno (društveno) vlasništvo

Liberalistički i individualistički karakter Intervencionistički i kolektivistički

karakter

tvrdo budžetsko ograničenje meko budžetsko ograničenje

otvorena privreda

autarktična privreda (malen udio u

međunrodnoj razmjeni, razmjena na

principu robnih lista sa planskim

privredama)

efikasna privreda Neefikasne privrede

po kriterijima tržišne utakmice (ponuda

i potražnja određuju cijenu), teži se max

profitu, min troškovima

cilj joj je održanje socijalnog mir

(cijene se određuju administrativnim

putem)

tehnološki naprednija Tehnološki zaostala

105. MJERE URAVNOTEŽENJA PLATNE BILANCE

a) mjere vanjskotrgovinske politike – mjere koje utječu na cijene, količinu te uvoz i

izvoz proizvoda i usluga

b) mjere devizne i valutne politike – ukoliko se radi o manjem deficitu središnja

banka kao monetarna vlast može taj deficit sanirati iz deviznih rezervi, a ukoliko

je taj deficit veći trebat će provesti promjena valutnog tečaja, bilo devalvaciju ili

revalvaciju tečaja; uz devalvaciju često se koristi i zaduženje u inozemstvu

c) mjere fiskalne i monetarne politike – treba provesti antiinflacijske mjere; mjera

monetarne politike je uvođenje kreditnih restrikcija (djeluje na smanjenje

domaće potražnje), a mjera fiskalne politike je uravnoteženje državnog

proračuna

106. RIZICI MEĐUNARODNE PODJELE RADA

a) rizik za privredni razvoj: razvijene zemlje nastoje očuvati svoje dominantne

pozicije u međunarodnoj trgovini i zato nastoje zakočiti razvoj novih

konkurenata

42

b) rizik za razinu privredne aktivnosti: privredna aktivnost izvozno orijentiranih

privreda je u odlučujućoj mjeri ovisna o međunarodnoj konjukturnoj situaciji.

107.PREDNOSTI MEĐUNARODNE PODJELE RADA

a) prevladavanje neravnomjernosti u prirodnim uvjetima proizvodnje

(komparativne prednosti)

b) prevladavanje ograničenih mogućnosti unutarnjeg tržišta

c) prevladavanje neravnomjernosti u tehničkom napretku

108.KOJE MJERE PROVODI VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA

a) autonomne mjere vanjskotrgovinske politike (te mjere u pojedinim zemljama

nosioci javne vlasti donose sami na temelju prerogativa nacionalnog

suvereniteta): mjere organizacije vanjske trgovine, mjere regulacije vanjske

trgovine

b) ugovorne mjere vanjskotrgovinske politike (rješenja pojedinih pitanja

međunarodne razmjene riješena su sporazumom među državama), nima se

uređuju trgovinski odnosi, carinska pitanja, odredbe o platnom prometu

109. MJERE REGULACIJE VANJSKE TRGOVINE

a) mjere kojima se utječe na cijene: carine, necarinske mjere (mjere monetarne,

fiskalne i prometne politike), određivanje uvoznih i izvoznih cijena

b) mjere kojima se utječe na količine: zabrana uvoza i izvoza, kontigenti,

izvozno-uvozne dozvole

c) mjere indirektnog utjecaja na uvoz i izvoz: administrativna protekcija

(formalno ne služe ograničenju vanjske trgovine, ali se uvode u tu svrhu)

110. POLJOPRIVREDA

Ne postoji opće prihvaćena definicija, a njezine ekonomske funkcije su raznovrsne:

od proizvodnje hrane i sirovina, akumulacije i radne snage, stablilizacija

privređivanja i međunarodne razmjene. Osnovni problemi poljoprivrede su:

a) usitnjenost zemljišnog posjeda; b) agrarna prenaseljenost; c) niska produktivnost

rada; d) nestabilnost tržišta poljoprivrednih proizvoda; e) agrarno pitanje; f)

vanjskotrgovinski aspekt. Osnovni ciljevi suvremene poljoprivreden politike su

okrupnjavanje zemljišnih posjeda, racionalizacija zapošljavanja i rada seoskog

43

stanovništva, podizanje produktivnosti agrara i uravnoteženje tržišta poljoprivrednih

proizvoda.

111. ULOGA GRAĐEVINARSTVA

Građevinarstvo je privredna djelatnost koja se bavi izgradnjom, rekonstrukcijom,

adaptacijom, modernizacijom, oporavkom ili održavanjem objekata ili njihovih

dijelova. Uloga gra đ evinarstva : a) u proizvodnji sredstava za rad proizvodi

matrijalne uvjete; b) služi zadovoljenju egzistencijalnih potreba stanovništva i

stvaranju uvjeta za osiguranje određenog nivoa društvenog standarda; c) utječe na

iskorištenje kapaciteta u onim privrednim granama koje ga snadbjevaju matrijalima

i opremom.

112.OBILJEŽJA OBRTA I MALE PRIVREDE

a) maloserijska proizvodnja

b) proizvodnja proizvodno-kooperativnog tipa gdje se zanatstvo pojavljuje kao

prateća djelatnost industrijskih kombinata

c) pružanje proizvodnih usluga manjeg obujma

d) nije izvršena tehnička podjela rada, bar ne u većoj mjeri

e) mali broj radnika (najčešće sudjeluje i vlasnik) s relativno niskom opremljenosti

rada – kapitalni koeficijent je relativno nizak

113.. OSNOVNE EKONOMSKE FUNKCIJE TURIZMA

a) multiplikativna funkcija (početna turistička potrošnja započinje svoje

“kružno kretanje” iz djelatnosti u djelatnost, stvarajući u svakoj od njih

odgovarajuće prihode i efekte

b) induktivna funkcija (izaziva nove privredne procese i razvija

djelatnosti)

c) konverzacijska funkcija (matrijalna i nematrijalna dobra koja inače

nemaju svojstva robe niti prometnu vrijednost, putem turizma se

uređeuju)

d) funkcija turizma u zapošljavanju

e) funkcija turizma u razvijanju nedovoljno razvijenih područja

f) funkcija turizma u uravnoteženju robno-novčanih odnosa

44

g) funkcija turizma u međunarodnoj ekonomskoj razmjeni i u

ravnoteženim platnoj bilanci dotične države

h) funkcija turizma u prostornom uređenju područja

115. KAKO POVEĆANJE IZVOZA DJELUJE NA DOMAĆA PRIVREDNA

KRETANJA I KAKAV JE ODNOS NOSILACA EKONOMSKE POLITIKE PREMA

TOJ POJAVI

Izvoz ima za posljedicu smanjenje raspoložive količine robe i usluga na domaćem

tržištu i povećanje količine novca u opticaju. Svako povećanje izvoza dovodi do

smanjenja ponude roba i usluga i povećanja efektivne potražnje, pa stoga i na

privredna kretanja djeluje ekspanzivno i deflatarno. Nosioci ekonomske politike

najčešće pozitivno se odnose prema toj pojavi, pa često daju različite povlastice

izvoznicima.

45