Embed Size (px)
Citation preview
Euripid
Elektra
Preveo i komentare napisao:
Koloman Rac
Euripid: Elektra
2
SADRŽAJ
Čin prvi __________________________________________ 4
Čin drugi _______________________________________ 11
Čin treći ________________________________________ 26
Čin četvrti _______________________________________ 42
Čin peti _________________________________________ 47
Čin šesti ________________________________________ 59
Rječnik _________________________________________ 68
Euripid: Elektra
3
LICA:
DIOSKURI, Kastor i Poluks KLITEMNESTRA, kraljica, žena Agamemnonova, mati Elektrina ELEKTRA, kći Agamemnonova ORESTO, sin Agamemnonov SELJAK, Mikenjanin STARAC GLASNIK ZBOR, Argivljanke
Euripid: Elektra
4
Čin prvi
Pred zoru je. Još je noć. Gorski kraj blizu Arga. Vidi se seljačka koliba. Seljak, muž Elektrin, izlazi.
Seljak
Oj Argo stari, Inahova vodo ti! Odavde diže vojsku s lađa tisuću I odjedri pod Troju Agamemnon kralj. Pod Idom glavu zemlje ubi - Prijama I slavni onaj grad mu uze Dardanov.1 U Argo amo stiže, - lađe visoke Sve pune bjehu silnog plijena barbarskog. I ondje bješe sretan, al' u dvoru svom S lukavstva žene Klitemnestre pade on, - Egisto, sin Tijestov, bješe desna joj. On2 drevno žezlo Tantalovo3 ostavi I umrije, a Egisto zemljom vlada sad I ima ljubu nje'gvu, Tindarovu kćer. U dvoru pusti, kad u Troju otplovi, Oresta sinka i kćer, cvijetak - Elektru. Njeg kradom spase stari oca4 hranitelj, S Egistove da ruke jadan ne gine; Na njegu da ga Fočaninu Strofiju, A Elektra u domu oca osta svog. Pa cvijetom kad probuja mladosti joj vijek, Prvaci Helade je prositi navale. On strepeć, sina će boljaru jednome Porodit - osvetnika Agamemnonu, Iz dvora ne pusti je, prosce odbi sve. Al' i to bješe vrelo straha mnogomu, Plemiću kom da tajom djece ne rodi; I dok o glavi njojzi radi okrutnik, Egistu je iz ruke mati istrgne. Za mrtva muža nađe ona izgovor, Al' mržnje se s umorstva djece uplaši. Egisto nato smisli ovo, učini:
1 Dardan, praotac trojanski. 2 Agamemnon. 3 Tantal, otac Pelopov, praotac Agamemnonov. 4 Agamemnona.
Euripid: Elektra
5
Jer ko bjegunac sin mu Agamemnonov Iz zemlje ode, zlata onom obeća, Tko smakne ga, a meni dade Elektru Za ženu. Stari moji su Mikenjani, S njih prigovora baš mi biti ne može; Ta koljena su slavna, al' sirotinja Imutkom, a visoku rodu to je grob. Nju malom dade, malen da mu bude strah. Ta da je uze čovjek štovan, ugledan, Probudio bi Agamemnonovu krv, I stigla bi Egista onda osveta. Njoj nikad ja ti - to mi znade Kipranka - Ne kaljah krevet, djevica je uvijek još, Jer stid je mene čedo ljudi mogućih Sramotit, a po rodu nijesam dostojan. I strah me moga po imenu rođaka - Oresta nesretnika, dođe l' jednom on U Argo, jadnu vidi sestre udaju. Tko kaže, da sam luda, kada pod krov svoj Ja mladu primih djevu, a ne takoh se, Taj neka znade, zlom da mjerom srca svog Um trijezan mjeri i da ono5 sam je on. (Izlazi Elektra s krčagom na glavi.)
SELJAK, ELEKTRA
Elektra
O crna noći, krilo zvijezda zlatnijeh! Gle krčag nosim - on na glavi sjedi mi - I potoku na vrutak idem sada ja. Al' u toliku bijedu baš ne dospjeh još,6 - Egista obijest bozim' otkrit rada bih, Te plač svoj ocu dižem k nebu velikom. Ta ona kuga - mati, Tindarova kći, Iz dvora mene baci mužu za volju, Egistu svome djecu drugu porodi, Oresto i ja - mi smo kući njenoj smet.
5 Luda. 6 Da bi baš morala ići po vodu.
Euripid: Elektra
6
Seljak
A što se mene radi mučiš, jadnice, I kinjiš, a u dobru ti se othrani? Pa zašt' se, kad ti kažem, toga ne kaniš?
Elektra
Za prijatelja, bozim' ravna, držim te, - Ta u jadu se mome ne naruga ti. A silna je smrtniku u zlu utjeha, Vidara kada nađe, kao što si mi ti. Stog, kol'ko mogu, moram i bez poziva Olakšat breme, lakše da mi nosiš ga, I muke s tobom dijelit; dosta imaš ti Uvani posla, - što ga tu je u kući, Ja sredit moram. S polja težak dođe li, Za nj slast je sve u redu naći u kući.
Seljak
Al' volja li te, idi! Pa i nije baš Daleko od doma nam izvor. A ja ću Sa volim' zorom u polje i sijat ću. Lijen neće, bio vijek na jeziku mu bog, Bez truda žicu s krajem sastaviti kraj. (Elektra ide na vodu, a muž joj u polje. Dolaze Oresto i Pilad s pratnjom.)
ORESTO, PILAD
Oresto
Od ljudi ja te prvog držim, Pilade, Za vjerna druga, prijatelja, znanca svog; Od druga samo ti Oresta obodri, Egistu kada jade snovah za jade, Jer s onom kugom majkom smače oca mog. Po proročanstvu božjem u kraj argivski Sad stigoh, - nitko ondje za to ne zna još; Ubicam' krvlju krv ću platit oca svog. A noćas tajku pođoh svome na grob ja I suzu prolih, kose srezah uvojak,
Euripid: Elektra
7
Nad rakom zaklah janje, pustih krvi mlaz Sve kradom od glavara zemlje, kralja tih. Ne stupih u grad među zide nogom još, Već amo na kraj kraja ovog krenuh ja, - I pozna, u drugi ću ja zamaknut kraj, A drugo - sestru tražim; rad bih sastat se, Da na ruku mi ide kod ubistva tog I kaže jasno, što u gradu zbiva se; U jarmu je, kažu bračnom, djeva nije već. A sad kad Zora bijelo lice pomila, Otezanja se kan'mo, maknimo se kud! Il' orač će se ili žena robinja Ukazat nama, i nju pitat ćemo mi, Na ovom mjestu prebiva l' mi sestra gdje. Al' eno, vidim, ide jedna sluškinja, Na glavi ostriženoj nosi ona trh - Iz vrutka vodu. Sjednimo i pitajmo Tu robinjicu, ne bi l' štogod doznali, Rad čega ovamo smo stigli, Pilade! (Zađu u grmlje, a Elektra se vraća s vode.)
Elektra
Upni - doba je - korak, brzaj! Oh, naprijed, naprijed u suzam', plaču! Ao meni! Kći sam Agamemnonova, Klitemnestra mene rodi, Tindarova mrska kći; Jadnom Elektrom zovu me, Krste građani moji. Uh, muka, jada groznijeh! Života mrska mi! A ti u Hadu počivaš, Agamemnone, oče moj, - Žena te ubi s Egistom. Hajde, plač probudi stari, Razbudi dragost - groznih suza tok! Upni - doba je - korak, brzaj! Oh, naprijed, naprijed u suzam', plaču! Ao meni! A u kojem gradu, domu Prosjačiš mi, brate jadni, A u jadma prebolnim U odajama očinskim Tužnu ostavi sestru?
Euripid: Elektra
8
Ah, svani meni jadnici Ti ko spas od muka, - Zeuse, o Zeuse! - oca nam, Krv osveti strahovitu, Dolutajde u Argo! - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Skin, na tle krčag s glave stavi, Glasnim cvilom obnoć da zacvilim Ocu svome, Jauk, lelek začnem - Hada pjesmu! Oče, tebe - ah, u grobu! - žalim, plačem, Suzam' vijek te obdan Pretim, noktom grebem, derem Vrat svoj dragi, mili I po glavi s' ostriženoj S tvoje smrti rukom bijem. Ah, ah! Trgaj glavu! Ko što labud glasno tuži Uz vodu na potočiću, Oca zove premiloga, U podmukloj zamci mreži Smrt što nađe: tako tebe, Oče jadni, ja sad plačem, - Kupelj zadnja tijelo tebi opra, Zagrli te smrti zagrljajem.7 Ao meni! Oče, gorka udarca li bradve! Gorke l' pletke onom putu tvom iz Troje! Ne dočeka tebe S vrpcama ni vijencim' žena! Dvosjeklim ti mačem Kletu smrt s Egistom spremi, Muža - hulju sebi izbra! (Dolazi zbor djevojaka argivskih.)
Zbor
Kćeri Agamemnonova, Elektra, do seoskoga stana tebi dođoh, Gorštak amo iz Mikene; Javlja: slavu od tri dana
7 Žena ga je sjekirom ubila u kupelji.
Euripid: Elektra
9
Sad oglasili Argivci, I do Here krenut žele Svekolike argivske nam djeve.
Elektra
Drage, sunce sreće ne sja Srcu mome, nit se jadna Zlatnim gizdam đerdanom, Nit ću s argivskijem nevam' Kolo vodit - prebirat, Igrat, lupat nogom svojom. Svu noć suze ronim, suze su mi bijednoj Vijek i obdan na umu. Gle mi kosu uprljanu, Ove krpe - halju moju! Kraljevnoj zar ovo liči, Agamemnona kćeri, A grad Troju, otac uze? Njega ona se sjeća.
Zbor
Božica je silna. Dođi, Plašt od mene - gusto tkanje primi i ogrni, Zlatan uzmi nakit, sjaj ljepote! Za boga zar ne mareći Suzam' svojim ti dušmane Svladat misliš? Nećeš cvilom, Molitvom ćeš boga moleć Vedrog danka radost naći, kćerce!
Elektra
Bog ni jedan za me jadnu, Za jauk, umorstvo staro, Za mog ne haje oca. Ao patnika mi mrtva! Ao patnika živa! Tuđom on se vere zemljom, Težačkome ognjištu se jadan šulja, A sin slavna je oca! A u kolibici bijednoj Ja, sa dvora očinskoga Protjerana, po vrleti Živim, - duša mi vene.
Euripid: Elektra
10
U krvavu krevetu se Mati s drugijem grli.
Euripid: Elektra
11
Čin drugi
ELEKTRA, ZBOR
Zborovođa
Helena, a i domu tvom je Helena - Da, sestra majke tvoje, uzrok mnogom zlu.
Elektra
(Prepadne se, spazi u mraku Oresta i Pilada.) Ao meni, žene, - u grlu mi zape plač! Gle stranci neki blizu doma, ognjišta Tu vrebaju i iz zasjede dižu se! Puteljkom bjež'te ovud, ja ću u kuću! Ded skoč'mo, ljudma lupežim' utecimo!
ELEKTRA, ORESTO, PILAD, ZBOR
Oresto
(Zakrči joj put.) De stani, jadna! Ruke moje ne boj se!
Elektra
O Apolone! Nemoj, molim, ubit me!
Oresto
Pogubit ja ću druge - mrže, no si ti.
Elektra
Bjež, tać se nemoj, kog se taknut ne smiješ!
Euripid: Elektra
12
Oresto
Al' nema, kog bih s većim pravom tako se.
Elektra
(Uzmiče.) A zašto s mačem vrebaš blizu doma mog?
Oresto
Ma stani i čuj! Možda tako zborit ne'š.
Elektra
Pa stojim. Sva u vlasti sam ti. Jači si.
Oresto
Od tvoga dođoh brata, - tebi nosim glas.
Elektra
Oj čojče dragi, zar je živ il' mrtav on?
Oresto
Ta živ je, - dobro prije sveg sam javit rad.
Elektra
Da, sreću dobru - plaću za glas ugodan.8
Oresto
To pružam, dijelim nama obadvoma ja.
8 Ako tko javlja sreću, nada se nagradi.
Euripid: Elektra
13
Elektra
Gdje luta jadan, jadno prognan, svijetom sad?
Oresto
Mjestanca grad za nj nema, - to ti mori ga.
Elektra
Nij' gladan valj'da svakidašnjeg kruha on?
Oresto
Ta ima ga, al' prognanik je čovjek slab.
Elektra
A s kakvom ti od njega dođe porukom?
Oresto
Znat želi jesi l' živa, koja l' živoj kob.
Elektra
Zar prije svega ne vidiš mi mršav lik?
Oresto
Od tuge mnoge svenu, - meni stenjat je.
Elektra
I s glave kosu britvom srezah na skitsku.
Oresto
Brat i smrt oca tvoga - bit će - more te.
Euripid: Elektra
14
Elektra
Ao meni! Što mi od njih može draže bit?
Oresto
Uh, uh! A kako tvoj je prema tebi brat?
Elektra
Daleko on je, al' i 'vako nam je sklon.
Oresto
A zašto ovdje izvan grada prebivaš?
Elektra
Pa udah ti se, stranče, - svadba mi je grob.
Oresto
Tvog brata žalim. Za Mikenjanina zar?
Elektra
Kom otac nikad ne pomisli mene dat!
Oresto
De reci, da čujem i bratu kažem tvom!
Elektra
Daleko tu pod njeg'vim krovom prebivam.
Oresto
Govedar je kopač - vrijedan doma tog.
Euripid: Elektra
15
Elektra
Siromah - dobar, prema meni skroman, svet.
Oresto
A kakva svetost ovo resi muža tvog?
Elektra
Još kreveta se moga ne usudi tać.
Oresto
Zar strah ga nekud boga te prezire?
Elektra
Obružit roditelje moje ne htjede.
Oresto
Što svadba takva slast mu, radost ne bješe?
Elektra
On drži: tko me uda, vlast tu nemaše.
Oresto
Razumijem, - Oresta, osvete ga strah.
Elektra
Baš to se boji, još je usto trijezan on.
Oresto
Ah! Poštenjak to je, hvalom treba vratit mu.
Euripid: Elektra
16
Elektra
Jest, stigne l' kući onaj, koga nema sad.9
Oresto
Pa mati koja tebe rodi, trpje to?
Elektra
Ne djeci nego mužu žena voli ti.
Oresto
A zašto te Egisto tako pogrdi?
Elektra
Da rodim slaba, zato takvu dade me.
Oresto
Zar sina osvetnika da ne porodiš?
Elektra
Da, tako smisli. Za to meni platio!
Oresto
Al' znade l' majke tvoje muž, da djeva si?
Elektra
Ne, ne zna! Mukom mučim, tajim njemu to.
9 Oresto.
Euripid: Elektra
17
Oresto
(Pokazuje na zbor.) Ko prije slušaju li ove našu riječ?
Elektra
I moju i riječ tvoju znat će dobro krit.
Oresto
U Argo dođe li Oresto, - što će on?
Elektra
To pitaš? Oh, sramote! Nije l' doba već?
Oresto
Al' dođe l', kako će ubice oca smać?
Elektra
Nek drzne se, kako se dušmani drznuše!
Oresto
Zar mater bi usudila se ubit s njim?
Elektra
Baš istom bradvom, s koje otac izdahnu.
Oresto
Da kažem njemu? Je li tvrda tvoja riječ?
Elektra
Oh, mrijet sam rada, majke krv kad prolijem!
Euripid: Elektra
18
Oresto
Uh! Oresto da je blizu pa da čuje to!
Elektra
Al', strance, da ga vidim, ne prepoznah ga!
Oresto
Ta nije čudo, - mlada s mladim rasta se.
Elektra
Od dragih mi tek jedan može poznat ga.
Oresto
Zar onaj, tko ga - kažu - smrti izbavi?
Elektra
Jest, starac - stari, davni očev učitelj.
Oresto
A nađe l' počin, grobak mrtvi otac tvoj?
Elektra
Pa, nađe, kako nađe, - bačen iz kuće.
Oresto
Ao meni, što to reče! Ta i samilost Sa tuđih jada dira ljude u srce. Ded kaži, da znam i da bratu nosim tvom Te glase tužne, al' ih mora - mora čut. U glupa nikad nema srca, sućuti,
Euripid: Elektra
19
Već tek u mudra, - pa i nije bez štete, U mudrih kad je pamet odveć mudra baš.
Zborovođa
U duši i ja isto želim, kao on. Daleko od grada sam, ne znam za jade U gradu, zato i ja sada želim čut.
Elektra
Pa treba l', kazat ću, a treba prijeku Kazivat tešku svoju i svog oca kob. Kad riječ mi, stranče, mamiš, molim te, Orestu javi moj i moga oca jad, - U kakvoj halji dane vani trajem ja, Kolikog gada puna sam i kakav krov Sad mjesto dvora kraljevskoga krije me! Pa sama s trudom halje čunkom sebi tkam Il' bilo bi mi tijelo nago, bez halje - I sama sebi nosim vodu s potoka. Od djevojaka gola, bosa stidim se Nit idem k žetvi, slavi, kola klonim se; I Kastora se stidim, - dobra roda bjeh, Za nj snubili me, dok ne ode k bozim' još. U plijenu frigijskome sjedi mati mi Na prijestolu, a robinjice azijske, Što otac ote ih, uz prijesto stoje joj, - Plašt idski njima kopča zlatna sapinje. A crna krv još ocu gnjili pod krovom, A tko ga smače, na kola se ista taj, Ko otac, penje, na njima se vozika I krvavijem rukam' hvata žezlo on, S kim na vojsku s Helenma krenu babo moj, I gizda se. A grob eno Agamemnonov Pust leži, - žrtve mrče on još ne primi: Suh, bez svakoga uresa mu stoji hum. A vina nakitiv se dični majke muž Po grobu skače, igra - tako kaže svijet - Pa kamom kamenuje očev grobni kam I 'vakvu o nama ti smije zborit riječ: "Gdje sin je Orest? Junački li glavom sam Grob tebi brani!" Tako se ruga odsutnom. Al', stranče, molim te, de javi njemu to! Poručuju mu mnogi, tumač sam im ja, - Jest, ruke, jezik, srce moje kukavo
Euripid: Elektra
20
I glava ostrižena, a i otac mu. Sramote l', - otac cijelu satre Frigiju, A jednog on da jedan neće smaknut moć, A mlad je mladić i od oca boljega!
Zborovođa
Al' vidim evo čojka, - muž je, velim, tvoj. On muku svrši, te se kući vraća sad.
ELEKTRA, ORESTO, PILAD, SELJAK, ZBOR
Seljak
Hej! Kakve to na vratim' vidim strance ja? A po što došli mom kućerku seljačkom? Il' traže, trebaju li mene? Ružno je Za ženu stajat među ljudma mladijem.
Elektra
O meni, dragi, nemoj sumnje gajit ti! Riječ - istinu ćeš saznat. Ko glasnici mi Ti stranci stigli, - od Oresta nose glas. Al', stranci, dajte riječi te oprostite!
Seljak
Što kažu? Zar je živ još, gleda l' svjetlo, dan?
Elektra
Po riječi bar, - a kažu, što im vjerujem.
Seljak
A ima l' i na umu oca i jad tvoj?
Euripid: Elektra
21
Elektra
Pa to se nadam, - al' je čovjek izgnan slab.
Seljak
A s kakvim došli glasom od Oresta tvog?
Elektra
Njih posla on, da vide moju bijedu svu.
Seljak
Pa vide jedno, - drugo valj'da reče im?
Elektra
Ta znadu, - ništa baš im ne zatajih ja.
Seljak
Pa zašto davno vrata ne otvori im? Ded uđ'te pod krov! Mjesto riječi lijepijeh Vi dare primit ćete, moj što krije dom. (Pratnji.) Vi, sluge, nos'te prtljag k meni u kuću! (Orestu i Piladu.) Ne kratite se, kada dragi dođoste Od draga! Ako jesam i siromah ja, Zacijelo neću ćud pokazat prostačku.
Oresto
Oj, boga t', je li to muž, braka što se tvog Sveđ čuva, - neće da Oresta obruka?
Elektra
Jest, taj se mužem zove meni, jadnici.
Euripid: Elektra
22
Oresto
Ah! Za plemenitost nema znaka jasna baš, Jer prevrat se u ćudma ljudskim znade zbit, U plemenita oca sina vidjeh već Nitkova, a u rđe djecu čestitu; U duši gavanovoj vidjeh gladnu glad, U tijelu uboškome zlatno srce, ćud. Po blagu? Loša suca sebi uzet ćeš. Po uboštvu li? Ranu i siromaštvo Na sebi nosi, - i s bijede uči čojka zlu. Na mejdan ho'š li? Tko će koplju na pogled Svjedokom biti, o poštenju izreć sud? To pustit slijepo sreći bit će najbolje. Taj čovjek nit je velik med Argivcima Nit doma svog se glasom, slavom koči on, Al' opet od mnogoga, vidim, bolji je. Zar vi, što puni šupljih misli lutate, Opametit nećete se? Ljude ćete zar Po društvu sudit, plemenite po kući? U gradu, dvoru sjajno žive takovi, - Al' meso pusto bez srca ti ures je Tek trgu. Koplja neće jaka mišica S junaštvom većim nego slaba dočekat, - Do ćudi i do srca hrabra stoji to. Al' sinu Agamemnonovu za volju - Mi rad njeg došli, - bio tu il' ne bio. Ded poziv prihvatimo! Sluge pod krov taj Unići nam je! Bio mi siromah taj Domaćin bolji, draži, no bogataš je! Ja hvalim mili doček toga čovjeka I od srca bih rado, brat da mene tvoj Sav sretan preko praga sretna vodi sad. A možda će i doći. Loksijina10 riječ Jest stalna; što svijet gata, za to - briga me. (Otiđu u kuću sa slugama svojim.)
10 Loksija, Apolon.
Euripid: Elektra
23
ELEKTRA, SELJAK, ZBOR
Zborovođa
Sad većma nego prije radost, Elektra, Grud, srce grije nama, - možda sreća će, Što jedva puže, sad pokročit snažnije.
Elektra
O jadni, kada bijedu doma svoga znaš, Zašt' eno primi goste veće, no si ti?
Seljak
Što onda? Jesu l' kako s' čini, čestiti, Ugodit mrva zar, ko hrpa, neće im?
Elektra
Kad već suma smetnu svoje uboštvo, Hajd' starom, milom, hranitelju oca mog, - Na međi zemlje argivske i spartanske Do vode Tanaja za stadom ide on, Jer iz grada ga potjeraše, baciše. Daj reci, neka kući našoj dođe on Pa gostima za gozbu nek ponese što! Veselit će se, zahvaljivat bozima, Kad čuje: živ je dječak, što ga spase on. Iz očinskoga doma dobit nećemo Od majke ništa. Gorak bi joj bio glas, Kad jadna čula bi, Oresto da je živ!
Seljak
Al' ako te je volja, ja ću starcu to Doglasit. A ti brže idi u kuću, Priređuj sve unutra! Žena, traži li, Za gozbu baš će mnogi naći zalogaj. A, ima - ima još toliko u kući, Da hranom mi ih prehranimo jedan dan. (Elektra ide u kuću.)
Euripid: Elektra
24
U takvoj zgodi, kada misli slete me, Eh vidim, blago da imade silnu moć, - Jest, dragim dijeli, troškom tijelo može spast, Kad bolest hrupi; al' o hrani radi l' se Za danak jedan, malo vrijedi, - čovjek sit, I bogat i siromah, jednak ima dijel. (Otiđe.)
Zbor
Slavne lađe, pod Troju što jednom, Veslm' nebrojenim Voziste sa Nerejkama čete, A uz mrke kljune dupin, Prijak svirke, bacaše se I igraše, Prateć Tetidina sina - Laka skoka Ahileja S Agamemnonom u Troju, Simoentu11 na obale. Nerejke sa eubejskoga žala Krenu sa nakovnja zlatna Oružje sa štitom - Hefesta muku Nose; goru Pelij prijeđu I do sveti podno Ose,12 Vila vise, Djeva dom, gdje otac vitez Othrani Helenma diku, Morsko čedo Tetidino,13 A Atridma munju brzu. Jedan iz Troje u luku Nauplij stiže, - Za tvoj, Tetidin sine, Štit ja slavni od njega Saznah, krugom da okolo Likovi, strašila strašna su Skovana 'vako: Po obodu se štita okruglog Perzej glavosječa nad more Krilatijem nogam' vinu I Gorgonu - skota drži;
11 Rječica trojanska. 12 Pelij i Osa u Tesaliji, gdje je grad Ftija, rodno mjesto Ahilejevo. 13 Tetida je Nerejka, morska božica.
Euripid: Elektra
25
Uza nj Hermo, glasnik Zeusov, Sin se Majin, gorštak14 desi. Štitu golemu na srijedi sredine sjaji Žarkog sunca kolut S onim krilatim konjma; Zvijezda rojevi na nebu - Plejade, Hijade strava su Hektora oku. A sfinge pančam' dičan nose plijen Na šljemu, od zlata kovanu, A na oklopu na grudima Lavica15 sve trkom trči, Ognjem dišu ralje njene, - Pirensko gle gleda ždrijebe.16 U krvavu eno boju Sve po četir' konja skaču, - Crn im oko leđa prah se vije. Vođu takvih kopljanika Ubi, Tindarova kćeri, Ubi muža, zlobna ljubo! Zato jednom smrt će tebi Nebesnici poslat. Još ću - Još krv mačem prolivenu Pod krvavim spazit grlom! (Dolazi starac, učitelj Agamemnonov.)
14 Rodio se na gori Kileni u Arkadiji. 15 Himera. 16 Pegas. Vrelo je pirejsko kod Korinta. Belerefont, unuk kralja korintskoga Sizifa, ubi, na Pegasu jašući, neman Himeru.
Euripid: Elektra
26
Čin treći
STARAC, DOMALA ELEKTRA, ZBOR
Starac
Gdje - gdje je mlada, časna moja gospođa, Kći Agamemnona mi, kog othranih ja? Oh, strma l' uzlaza mi amo kući toj, - Za narovana starca teško popet se! Al' opet treba da do dragih svojijeh Dovučem grbu, klecavo si koljeno. (Elektra izlazi.) O kćerce, baš zatekoh tebe kod kuće. Gle dođoh, od blaga ti svoga nosim ja Iz stada mlado, uzeh ga ispod sise; Kolače nosim, sira skupih iz suđa I stara ponijeh vina, dara Bakhova, - Božanski miri, zera ga je, al' će se Njeg čaša slatko smiješat s pićem slabijim. Nek ovo nosi tkogod gostim' u kuću! Ja ovim dronjkom - haljom svojom oči si Što orosi ih suza, otrt želim još.
Elektra
A zašto, starče, oko tebi zali se? Moj jad te darnu poslije duga vremena? Il' jadan izgon mi Orestov plačeš sad I oca moga, kog na rukam' drža ti I zalud sebi, dragim svojim othrani?
Starac
Da, zalud, - ali opet ne odoljeh ja, Te evo uz put pođoh njemu na grob sad; Ne nađoh nikog, zato padoh, zaplakah, Odriješih mijeh, što za goste ponesoh ga, I žrtvu izlih, mrčom osuh sav mu grob. Na humku žrtvu, ovcu ja crnorunu, Krv istom prolivenu, i još uvojak, Sa glave plave srezan, spazim, ugledam. I začudim se, kćerce, tko to sjeti se
Euripid: Elektra
27
I na grob dođe, tu iz Arga neće bit Već možda negdje stiže bratac tvoj I s kukava se snebi groba očeva. Ded gledaj kosu i sa svojom poredi, Da l' nije s odrezanom iste boje baš; Ta svima, što po ocu su ti jedna krv, Na tijelu mnoga sličnost desiti se zna.
Elektra
Ko čovjek mudar, starče, ti ne govoriš, Kad misliš, u zemlju da krišom stiže brat, On - junak da Egista strahom straši se! Pa kako će se muška slagat vitica, U rvalištu što poraste junačkom, Sa ženskom, što pod češljem? Nije moguće. U mnogih kovrčicu jednaku ćeš nać, A nijesu, starče, jedne iste krvi rod.
Starac
U stopu hajde stupi, vidi crevlje trag, Ne pristaje li, kćerce, nozi tvojoj baš!
Elektra
Al' kako može biti nogu otisak U kršu tvrdu? Ako se i desi to, U dvoje braće - u brata i sestre ti Bit noga neće ista, muška jača je.
Starac
Pa ne'š li brata, ako domu stigne on, Po tkanju poznat, koje satka čunak tvoj, A ja ga u njem nekad smrti ugrabih?
Elektra
Zar ne znaš, da sam, kad Oresto pusti dom, Još mala bila? Al' i ako tkanja tkah, Gdje on će, onda dijete, sada isti plašt Na sebi imat? Halja s tijelom može l' rast?
Euripid: Elektra
28
Il' stranac na grob smilova se, skide vlas, Il' zemljak, domar neki kradom od straže.
Starac
A gdje su stranci? Ja bih rado vidjet ih, A onda da ih pitam za brata ti tvog.
Elektra
Baš eno nagla kroka kroče iz kuće!
Starac
Gospoda su doduše, al' to varat zna, - Ta mnogi gospodskog su roda, al' su zli. No ipak strancim' tijem "zdravo!" kličem ja.
ELEKTRA, STARAC, ORESTO, PILAD, ZBOR
Oresto
Pa zdravo, starče! (Elektri.) Kakav to je prijatelj - Taj stari, suhi kostur ljudski, Elektra?
Elektra
On oca moga, stranče, diže na noge.
Oresto
Što veliš? Taj zar kradom brata spase tvog?
Elektra
Jest, taj ga spase, ako jošte živ je on.
Euripid: Elektra
29
Oresto
Ah! A što me motri, ko da gleda svijetli lik Od srebra?17 Ili drži, da sam sličan kom?
Elektra
Orestu se, bit će, u vršnjaku raduje.
Oresto
Baš čojku dragu. Al' što kruži okolo?
Elektra
I ja to sama, stranče, gledam, čudim se.
Starac
Daj mol' se bozim', časna kćerce Elektra,
Elektra
A za što? Zar za ovo ili drugo što?
Starac
Jer primi blago drago, što ga nuđa bog.
Elektra
(diže ruke.) Gle, zovem boga. Al' što kažeš, starče moj
Starac
De gledni, dušo, tog tu - zjenu oka svog! 17 Novac.
Euripid: Elektra
30
Elektra
Već davno strah me, nijesi l' s uma sašo ti.
Starac
Zar s uma sađoh, jer ti brata gledam tvog?
Elektra
A kakvu, starče, riječ to reče nenadnu?
Starac
Oresta Agamemnonova da gledaš!
Elektra
Znak kakav vidje, te ću njemu vjerovat?
Starac
Požiljak do obrve, - jednom s tobom on U domu lane pogna, pade, rani se.
Elektra
Što veliš! Vidim eno znamen pada mu.
Starac
Pa onda s' kratiš grlit brata predragog?
Elektra
Ne više, starče! Srce moje vjeruje Tom znaku. (Zagrli Oresta.) Svanu jednom! Preko nade te sad grlim -
Euripid: Elektra
31
Oresto
I ja tebe jednom s vremenom.
Elektra
I nikad ne mislih!
Oresto
Ni ja se ne nadah.
Elektra
Pa ti si onaj?
Oresto
Da, ja - pomoć jedina, Izvučem li sad mrežu, kojom lovim lov. To uzdam se, a krivda l' pravdu nadvlada. U bogove već vjerovati ne treba.
Zbor
Dođe, dođe, kasni - kasni danče moj, Granu i pokaza gradu tom Jasni vatre znak,18 - on bijegom davnijem Jadan naže s dvora očinskog, Tumaraše. Tebe, našu pobjedu, Vodi bog, da neki bog. Dajde, draga, daj Ruke digni, digni glas, Šalji k nebu, bozim' molitvu, Da ti sreća sreća sad Brata putem u grad isprati.
18 Javi kao straža kakva smolenicom.
Euripid: Elektra
32
Oresto
Pa dobro. Milo, drago pozdraviste me, A poslije ćemo se opet odat radosti. A ti mi, starče, - ta u dobar dođe čas - Daj kaži, kako da se ubici oca svog I majci, drugi braka kleta, osvetim! U Argu ima l' duša meni odana? Il' svega nesta, ode baš ko sreća mi? Pa s kim ću? Hoću l' obnoć ili obdan ja? I kojim putem na dušmana da krenem?
Starac
U bijedi, sinko, prijatelja nema ti. Ta rijetko je našašće, blago za nas to, Kad dobro i zlo s nama skupa dijeli tko. A ti -jer prijatelji odvrgoše te, I nade ti ne osta - čujde mene, znaj: U ruci, sreći tvojoj sva je tebi moć, - Dom oca svog ćeš i grad tako primit svoj.
Oresto
Pa kako ćemo radit, tom dovinut se?
Starac
Tijestova ćeš sina19 ubit i majku.
Oresto
Do vijenca stigoh - kako ću ga pobrat ja?
Starac
Da u grad uđeš, - ništa nećeš opravit.
19 Egistu je otac Tijesto.
Euripid: Elektra
33
Oresto
Zar četom, desnicom je straže jači on?
Starac
Ti pogodi. U strahu je i ne spi baš.
Oresto
Pa neka! A ti, starče, dalje svjetuj me!
Starac
Pa čuj me! Baš sad nešto na um pade mi.
Oresto
De kaži nešto dobro, a ja da čujem!
Starac
Egista vidjeh, kada iđah ovamo.
Oresto
Riječ prihvaćam. Na kojem mjestu vidje ga?
Starac
Tu blizu - u polju, gdje konji pasu mu.
Oresto
Što radi? Vidim nadu sad u jadu svom.
Starac
On vilam', čini se, žrtvu spremaše.
Euripid: Elektra
34
Oresto
Za uzgoj djece ili za rod budući?
Starac
Znam jedno samo: blago bješe spravan klat.
Oresto
S koliko ljudi? Ili sam sa slugama?
Starac
Argivca ne bi, - bješe sama družina.
Oresto
A ima l', starče, koga, tko će poznat me?
Starac
Ma sluge su, što nikad ne vidješe te.
Oresto
A hoće l' nama, svladamo li, skloni bit?
Starac
To svojstvo ropsko je, - u prilog tebi je.
Oresto
A kako bih se njemu primakao ja?
Starac
Daj idi 'nako, kod žrtve da spazi te!
Euripid: Elektra
35
Oresto
Do samog puta, mislim, ima polje on.
Starac
Kad vidi tebe, na čast k sebi zvat će te.
Oresto
Eh, nemila li gosta, ako htjedne bog!
Starac
A onda prema zgodi smišljaj, radi sam!
Oresto
Ti reče dobro. A gdje je mati mi?
Starac
U Argu. Ali skoro će na gozbu doć.
Oresto
A što ne krenu majka s mužem od kuće?
Starac
Ta osta, jer se boji, karat će je puk.
Oresto
Razumjeh, - vidi, poprijeko je gleda grad.
Starac
Da, tako ti je, - na zlu ženu mrzi svijet.
Euripid: Elektra
36
Oresto
A kako nju ću i njeg smaknut zajedno?
Elektra
Ubistvo ću izvršit na materi ja.
Oresto
I ono drugo - dat će sreća - uspjet će.
Elektra
Jest, nas je dvoje, ovaj neka pomogne!
Starac
Pa hoću. Ali kako majci smisli smrt?
Elektra
Hajd' idi, starče, ovo Klitemnestri kaž': U babinam' sam - javi! - muško rodi se.
Starac
Zar davno - reć ću - rodi ili nedavno?
Elektra
Kaž', kol'ko treba rodilji, da se očisti.20
Starac
Pa što će to pridonijet smrti majčinoj?
20 Misli deseti dan poslije rađanja.
Euripid: Elektra
37
Elektra
Kad čuje za babine moje, doći će.
Starac
A kako? Mari l' - misliš, kćerce - za te što?
Elektra
Jest. Suze će mi ronit na čast rođaju.
Starac
E, možda. Ali na riječ onu vrati se!
Elektra
Kad dođe, očevidno mora ona past.
Starac
Da, samo nek na vrata uđe u kuću!
Elektra
Pa zaista će lako u Had ona sać.
Starac
Doživjet da je meni to, a onda mrijet!
Elektra
Al' prije svega, starče, put pokaži tom!
Starac
Zar tamo, gdje Egisto bozim' žrtvuje?
Euripid: Elektra
38
Elektra
Tad idi k majci, nosi moju poruku!
Starac
Iz usta tvojih riječ da sluša, mislit će.
Elektra
(Orestu.) Na tebi red je sad, - ubistvo izbra ti.
Oresto
Pa idem, ako meni put tko pokaže.
Starac
Pa ja ću od srca te rado otpratit.
Oresto
Otaca Zeuse, stravo mojih dušmana, -
Elektra
I Hero, gospo žrtvenika mikenskih -
Oresto
Pobijedit daj nam, ako s pravom tražimo!
Elektra
Daj njima, osvetom da oca osvete!
Oresto
Daj smiluj nam se! Jadno li postradasmo!
Euripid: Elektra
39
Elektra
Daj smiluj se na porod, na potomke si!
Oresto
Pa i ti, oče, kome pakost spremi grob, -
Elektra
I Zemljo, gospo, kojoj ruke pružam ja,
Oresto
Daj brani, brani ovu djecu premilu!
Elektra
Sad idi, svak će mrtvac u pomoć ti bit, -
Oresto
Što s tobom Frižanina kopljem pobiše.
Elektra
I koji mrze na grijeh kletih grješnika.
Oresto
Ču l', oče, kog mi majka grozno priredi!
Elektra
Sve - znam ja - čuje otac. Al' je doba ić. I ja ti velim još: Egista smakni mi! Jer padom smrtnim padneš li mi nadrvan, Tad i ja umrijeh, živa - znadi! - nijesam već; Po glavi ću se mačem shvatit dvosjeklim. Sad u kuću ću poći i priredit sve. O tebi glas kad dobar, sretan stigne mi,
Euripid: Elektra
40
Sva kuća će mi klikom kliknut; umreš li, To protivno će zbit se. To ti velim ja.
Oresto
Sve znadem.
Elektra
Zato junak treba da budeš. A vi ćete mi, ženske, dobro pripazit Na kriku boja toga. Ja ću stražit sveđ, Mač rukom svojom držat spravno na udar, Jer svladana dušmana neću nikada Svog tijela predat, da se svete, gaze ga. (Oresto otiđe sa starcem, Piladom i pratnjom, a Elektra krene u kuću.)
Zbor
Ispod matere nježne U brdima argivskim uze jednom - Drevne priče glas nam priča - Krasno janje zlatna runa21 Pan-bog, naših polja čuvar; Pjesmu zvučnu, miloglasnu U složenu sviraše sviralicu. Na kamenim stubam' Glasnik stade, kliče: "Na trg, na trg, Mikenjani! Hajd'te da vidite vladara sretnih čudo, Čudo i strašilo!" Slavom kolo slavljaše dom Atrida. Zlatni se otpiru hrami, Na žrtvenicim' po Argu gradu Ognja plamen buktom bukti, Sviralica, Muza sluga, Prekrasnim se glasom glasi; O janjetu tom se zlatnom
21 Poslije smrti Pelopove zavadiše se sinovi Atrej i Tijesto zbog prijestolja i zamoliše u Zeusa znak. Atrej nađe u stadu svojem zlatoruno janje, ali žena njegova Aeropa ukrade to janje i dade ga Tijestu, kojega je voljela. Atrej baci bestidnicu u more, zakolje Tijestu djecu i priredi mu gozbu. Egisto se spase. S te grozote udari sunce putem natrag.
Euripid: Elektra
41
Pjesma mila na čast Tijestu ori. Milovanjem tajnim Atrejevu ljubu Smami, k sebi u dvor Prenese čudo i na trg je vrati, vikne, Janje zlatoruno Rogato u domu da ima svome. Onda, ali onda Zeus-bog Sjajni put okrenu zvjezdam', Sunca žarkog krenu svjetlost, Bijeli maknu obraz Zori; Večernijem goni krajem, Plamom, žarom božjim pali; Oblak kišni k sjeveru se miče, Suha Amonova sijela22 Bez kapi ti rose skaplju; Bog im dara, kišice krasne, ne da. Tako se priča, ali ja ti Slabo vjerovati mogu, Sjedište da vruće, zlatno Sunce krenu i promijeni Na štetu i bijedu ljudma, A rad jednog grijeha ljudskog. Strašne priče korisne su svijetu, Boga štovat one uče. Ti ih, sestro braće slavne,23 S uma smetnu, pogubi muža svoga.
Zborovođa
Ha, ha! Zar, drage, čuste? Il' je pusta varka to? Zar ne gruhnu ko ispod zemlje Zeusov24 grom? Čuj! Ne ječi li jekom jasnom uzdah, vaj? O gospo, Elektra, izađi iz kuće!
22 Ubija. 23 Dioskura. 24 Hadov.
Euripid: Elektra
42
Čin četvrti
ELEKTRA, ZBOR
Elektra
A što je, drage? Kakva sreća služi nas?
Zborovođa
Ma ne znam doli jedno, - smrtni čujem krik.
Elektra
Čuh i ja izdaleka, a i opet čuh.
Zborovođa
Glad izdaleka dopire, al' jasan je.
Elektra
Egistov li je jauk ili dragih mi?
Zborovođa
Ne znadem, - stoji vika, graja glasova.
Elektra
Smrt meni riječ je tvoja. Što još časimo? (Trgne mač da se probode.)
Zborovođa
De stani, stalno dok ne saznaš udes svoj!
Euripid: Elektra
43
Elektra
Ne mogu, - svladani smo. Gdje je glasnik nam?
Zborovođa
Pa doć će, - kralja ubit nije lako baš. (Bane glasnik.)
ELEKTRA, GLASNIK, ZBOR
Glasnik
O lovor-vijenče, krasne djeve mikenske, Oresto pobijedi svim dragim javljam to. Po zemlji leže krvnik Agamemnonov, Egisto. Sad zahvalit treba bozima.
Elektra
A tko si? Kako glasu tvom da vjerujem?
Glasnik
Zar gledaš, a ne poznaš slugu brata svog?
Elektra
Oh, dragi, od stra silnog na prepoznah ja Tvog lica, - sad te poznam. Što to veliš ti? Zar mrtav je ubica mrski oca mog?
Glasnik
Jest, mrtav, - dvaput kažem, kad ti godi to.
Zborovođa
O bozi! Dođe jednom, Pravdo svevidna!
Euripid: Elektra
44
Elektra
Na koji način, kojim redom smače on Tijestova mi sina? To bih rada čut.
Glasnik
Odavde ispod krova kada krenusmo, Do utrenika, koloteka stigosmo. Tu dični desio se vladar mikenski. Po vrtovima natopljenim šetaše I nježne mrče stručak braše za glavu. Kad spazi, vikne: "Zdravo, stranci! Tko ste vi? A otkud dolazite? Iz kog kraja ste?" Oresto će: "Tesalci mi smo. Na Alfej25 mi Olimpijskom idemo Zeusu žrtvovat." Egisto, kad to čuje, 'vako prozbori: "Na časti treba da mi gosti budete Vi danas, po slučaju vilam' goveda Za žrtvu koljem, - zorom uranite li, Baš tako ćete stić. Al' hajdmo u kuću!" - To reče, k jednu za ruku nas uhvati I vodi - "odbit, kratit to mi nemojte!" A u kući kad bjesmo, ovo kaza on: "Za pranje brže strancim' vode podaj tko, Do vode svete jer će stat uz žrtvenik!" Oresto će mu: "Baš se sada oprasmo - Iz potočića bješe voda bistrica. Egisto, smije l' tuđin žrtvu s domaćim Prikazat, rad sam, kralju, ne kratim se ja." Na riječi te se nitko ne obazre već. I koplje sluge, straža gospodara svog, Tad odlože, svi posla rukam' hvate se. I zdjelu26 nose, drugi dižu košare, A treći vatru lože i na ognjište Već kotle meću, - jekom ječi kuća sva. Muž majke tvoje soli, brašna uze tad, Na oltar sasu, riječi 'vakve izusti: "Oj vile gorske, meni, ženi kod kuće, Tindaridi mi dajte često žrtvu klat I sreću, ko sad, dijel'te, bijedu dušmanim'!" A gospar moj bez glaska, tiho s' molio, Dom očev da dobije. Nož iz košare
25 Potok kod Olimpije. 26 Za krv.
Euripid: Elektra
45
Egisto vadi, dlaku27 juncu odreže, U svetu vatru rukom baci desnicom; I sluge dignu june, na ramenma im On zakolje ga, kaže ovo bratu tvom: "U Tesalaca se vještina diči ta, Raščinit krasno kada bika znade tko I krotit konja. Stranče, uzmi gvožđe, nož, Pokaži, o Tesalcim' glas da ne laže!" On rukom dobro kovan dorski zgrabi nož, Sa pleći vrže krasan, kopčom kopčan plašt; Za poso uzme si Pilada u pomoć I makne sluge, hvati junca za nogu Pa rukom upne se, meso bijelo odgali; I brže sadre kožu, nego na kolim' U trkalištu trkač dvaput projuri, - I eno utrobe! Egisto uzme drob I gleda, jetra nijesu jedra, cijela sva, A grane, žile i klijet žuči nablizu - Sve motriocu tešku kaže nesreću, I namršti se. Gospar njega zapita: "Što klonu duhom?" "Stranče, zasjede me strah Izvana. Najljući je dušman, protivnik Na svijetu domu mom sin Agamemnonov." A on će: "Lukavstva bjegunčeva te strah, A kralj si gradu? Ne će l' donijet meni tko Nož ftijski mjesto dorskog, da presiječem grud. Da žrtvu ogledamo, tad se častimo?" I uze, udri. Džigerice izvadi Egisto, premeće ih, gleda, - naže se, A na prste se nožne brat tvoj osovi, U hrbat udari ga, probi leđa, zglob, I sav se amo tamo praćakat trže trup; U krvi se koprca, - teško izdiše. A sluge kada vide, koplju skoče svom, S dva da se četa bori. Opru s' junački Oresto, Pilad svojim tresuć kopljima. Oresto vikne: "Gradu ovom ne stigoh Ko dušman kakav, a ni moja pratnja mi. Ubici oca svoj se sad osvetih ja - Oresto jadni. Al' ne ubijajte me, Mog oca sluge stare!" Pa kad čuše riječ, Sva koplja spuste. Jedan stari starac ga Sa dvora pozna. Nato mahom smjesta svi Tvog brata milog glavu vijencem vjenčaju, Vesele s', kliču. Ide sada, dolazi,
27 Na čelu.
Euripid: Elektra
46
Da glavu pokaže ti, - ne Gorgoninu, Već dušmanina tvog Egista. Smrću on Krv za krv s kamatama gorkim plati sad.
Zbor
Ded, u kolo, drage, u kolo! Ko lane skokom lakim Do neba mi sa dragošću skači! Dobit - vijenac puno ljepši, No na vodi Alfeju se daje, Brat tvoj steče. Ali uz kolo mi Pjesmu pobjednicu sada pjevaj!
Elektra
O svjetlo, sjajna kola, konji sunčevi, O zemljo, mrače, što ga dosad gledah ja! Sad oko mi je, pogled k nebu slobodan, Egisto pade, krvnik ljuti oca mog. Ded, drage, sve, što imam i što dom mi moj Za nakit glavi krije, sada iznijet ću I glavu kitit pobjedniku bratu svom! (Ide u kuću.)
Zbor
Ti za glavu nakit nosi sad, A naše dotle kolo Igru Muzama će milu igrat! Stari, dragi kralji naši Sad će opet zemljom ovom vladat, S pravom ono smakli nepravedne. Pjesma nek se s klikom skladno ori! (Elektra se vraća. Dolaze Oresto i Pilad, a sluge nose truplo Egistovo.)
Euripid: Elektra
47
Čin peti
ELEKTRA, ORESTO, PILAD, ZBOR
Elektra
O pobjedniče, oca, pobjednika mi U boju trojskom, sine - oh Oresto, daj Sad vijenac primi, nakit kosi, uvojcim'! Trk trkalištem ne pretrča zalud ti, Ne, - kući stiže i dušmana pogubi, Egista, tvog što oca i mog uništi. A i ti, sine oca nad sve pobožna, Ti, druže bojni, vijenac primi, Pilade, Iz ruke moje! Jednak tebe ide dijel, Ko njega. Vijekom dovijek sretni bili mi!
Oresto
Zahvaljuj prije svega bozim', Elektra, Za našu sreću, onda daj i mene još Pohvali, slugu ove sudbe božje! Ta riječima ja ne ubih nego desnicom Egista! A da jasno vidi, znade svak, Gle mrtva njega eto nosim tebi ja! Pa volja tebe, plijenom zvijerma baci ga Il' vrzi ga na kolac, nek za hranu sad On pticam', djeci zraka, visi! Rob je tvoj Gle sada, prije gospodarom zvaše se.
Elektra
Doduše stid me, ali opet kazat ću, -
Oresto
A čega? Reci! Nema za te straha već.
Elektra
Zlostavit mrtva, mogo bi me korit tko.
Euripid: Elektra
48
Oresto
Na svijetu nema toga, tko će karat te.
Elektra
Oh, rado zamjera i kori grad ti naš.
Oresto
De, kazuj, ako te je, sestro, želja što! Jaz, mržnja, bezdan pravi oda nas dijeli ga.28
Elektra
(Pristupa truplu.) Pa dobro. Gdje da ružit tebe počnem ja? A gdje da svršim? Što po srijedi da stavim? U ranu zoru vijek u sebi kazah ja, Što okom u oko bih htjela tebi reć, Kad straha, groze stare, bih se riješila; A sad se dakle riješih. Grdit tebe ću Sve grdnjam', što ih tebi živu htjedoh reć. Ti uništi me, dragog oca meni ti I ovom ote, a ništa ne skrivismo. Bez srama s majkom vjenča s', muža ubi joj, Helena vođu, a sam Troje ne vidje! Tolika ludost obuze te, - nado se, Da majka, uzmeš li je, neće žena ti Zla biti, gdje okalja krevet oca mog. Zavede l' ženu kome tajom grleć tko I pod silu je onda uzme, neka zna, Da jadnik je, kad misli, da će ona sad, Što drugog odnemari, njemu vjerna bit. Pod jadnim bješe krovom, jada ne vidje! Ta ti si znao, klet da ono sklopi brak, A mati, za muža da ima zlotvora. Vas oboje ste žlice, sreću ubraste, Jest, ona tvoju, a ti kobnu njenu kob. Od Argivaca svijeh vazda ovo ču: "Muž one žene", nikad "žena muža tog." Sramota zaista je, vlada l' u kući
28 Egista.
Euripid: Elektra
49
Baš žena, ne muž; mrska su i djeca mi, Muškarca, oca svog, kad ime ne nose, Već po majci ih, rodu njenu zove grad. Ta ženi l' se ženom roda dobra, višom tko, Eh muža nitko, nego ženu spominje. Ti prevari se ljuto, slijepac bješe slijep, - Sve gradio se, da si nešto s blaga tog, Al' ništavo je, - kratko vrijeme s nama je. Ćud snažna, stalna vrijedi, nikad blaga kup; Vijek ona traje, svlada, makne svaki jad, A sreća bez pravde, što ludu dopadne, Poleti iz kuće, a cvate kratak čas. Što žena se tiče - ta ne liči djevojci Govorit o tom, - šutim, al' ću natuknut: Ti pašovo si, - dvor je kraljev bio tvoj, Ljepotom sjao si. Al' muž nek ima mi Ćud mušku, a ne djevojačkog lica kras! Za ljutim bojem čeznu djeca 'nakvijeh, A lijepi su dječaci ures kolu tek. Hajd', ludo, - takav najzad se pokaza sad, Pretrpje kazan. Stog nek opak nikada, Pa makar sretno trkom trčo prvi put, Ne drži, pravdi da se ote, dok mi on Do crte, mete - žicu na kraj ne skrene!
Zborovođa
Grijeh strašan mu je, strašno li ga okaja On tebi, bratu! Pravda ima silnu moć.
Oresto
Pa dobro. Sluge, trup odnes'te u kuću I u mrak sakrijete ga, da mi ne vidi Mrtvaca mati, prije no je zakoljem!
Elektra
(Gleda drumom k Argu.) De stani! Drugu dajmo zavrgnimo riječ!
Oresto
A što je? Iz Mikene hrli l' pomoć nam?
Euripid: Elektra
50
Elektra
Ne! Mater vidim, što me na svijet porodi.
Oresto
Baš krasno nasred srijede mreži ide sad!
Elektra
I na kolima sva u halji sjajnoj sja.
Oresto
Pa što ću s majkom? Hoćemo li ubit je?
Elektra
Zar žao ti je, majke lik kad ugleda?
Oresto
Uh! Pa nju da smaknem ja, a rodi, doji me?
Elektra
Baš kako oca moga i tvog pogubi.
Oresto
O Febo, silno ti neznanje bješe riječ, -
Elektra
Apolon ako lud je, - tko je mudar tad?
Oresto
Kad mater - oh grozote! - ubit reče mi.
Euripid: Elektra
51
Elektra
A kakva šteta, osvetiš li oca svog?
Oresto
Ko krvnik majčin u bijeg ću, a bijah čist!
Elektra
Al' bit ćeš proklet, oca li ne osvetiš.
Oresto
Al' majci ja ću platit za ubistvo to.
Elektra
A kome, s uma l' smetneš oca osvetu?
Oresto
Zar zloduh se bogom stvori, onu reče riječ?
Elektra
Na tronogu zar svetu? To lje ne mislim!
Oresto
Ne mogu vjerovat, da božja to je riječ.
Elektra
Pa klonut ćeš mi duhom, kukavica bit?
Oresto
Zar baš da istom varkom i nju smotam ja?
Euripid: Elektra
52
Elektra
Jest, kako muža joj Egista pogubi.
Oresto
Unutra idem, - strašne snove snujem ja, I sviđa li se bozim', strašan bit će čin. Al' neka! Gorka mi i slatka borba je. (Ide u kuću, na kolima dolazi Klitemnestra s pratnjom.)
Zborovođa
Ah! O argivske zemlje kraljice, gospo, O Tinadara kćeri I Zeusovih sina, junaka sestro, Sa zvjezdam' što stoluju na nebu sjajnom, A smrtnik ko spasu klanja se njima Na pučini burnoj! Oj zdravo! Rad silna bogatstva, sreće Ko blaženim bozim' klanjam se tebi, A zgoda je sreću štovati tvoju. O kraljice, zdravo!
ELEKTRA, KLITEMNESTRA, ZBOR
Klitemnestra
Hajd' sađ'te s kola, za ruku me, Trojanke, Ded uhvatite, iz kola da koračim! (Zboru.) Plijen frigijski nam božje kiti domove, A ja vam evo zemlje trojske biran cvijet Ko darak malen, ali domu ukras lijep, Za svoju primih kćerku, što izgubih je.29
29 Za Ifigeniju.
Euripid: Elektra
53
Elektra
Bi l' ja iz dvora istjerana robinja, Stanarka ove kolibice kukave, Sad, majko, ruke ti se tvoje smjela tać?
Klitemnestra
Tu sluškinje su, nemoj mi se trudit ti!
Elektra
A zašto ne? Kao sužnja mene iz kuće Ti baci, dom mi pade, s njime padoh ja, Ko ove, i bez oca sam sirota sad.
Klitemnestra
Da takve snove pozasnova otac tvoj I škodi, kome ne bi smio, - dragima. A kazat ću. Kad ženu zao shvati glas, Gorčina neka s jezika joj bije tad. Do mene što je, ne mili se meni to, Već stvar rasudi, - ako mrzit vrijedno je, Ti mrzi! Ako nije, - čemu mržnja ta? Za oca tvog ono Tindar uda me, Al' ne, da ginem ja il' kakav porod moj. Kćer moju skloni; nju za ljubu - kaza joj - Ahilej žudi. Iz kuće je odvede U luku Aulidu, nad oltar diže je, Vrat bijeli prereza mi Ifigeniji. Lijek od propasti gradske da je tražio Il' htio spasti dom i drugu djecu si Pa jednu dao za mnoge, - eh, prosto mu! Al' vako, jer je strasna bila Helena, A krotit nevjernice nije znao muž, On kćerku moju zato zakla, uništi! Al' opet, premda meni krivo učini, Još ne bih planula na muža ni ubila, - Al' dođe s djevom, proročicom mahnitom,30 Nju u brak svede. Tako on ti žene dvije Pod jednim istim krovom skupa imaše.
30 S Prijamovom kćerju Kasandrom.
Euripid: Elektra
54
A žene lude su - ne mogu tajit to, - Pa kada griješit stane takve lude muž I ne mari za drugu, žena želi tad Za mužem povest se i dragog sebi nać. I onda grakne ukor, na nas saspe se, A krivce, da muškarce mine zao glas. Menelaja da kradom kud odvukoše, Oresta zar bi zato ubit smjela ja, Menelaja da spasem, muža sestrina? Bi l' otac tvoj to dao? Al' mrijet ne smjede Ubica kćeri, a ja trpjet mogla sam! Jest, ubih, - krenuh, kud već krenut bješe mi, Do njegv'ih dušmana. Ta bi li htio tko Od prijatelja sa mnom ubit oca tvog? Kaž' ako želiš što, odvrati slobodno, Da s pravom nije poginuo otac tvoj!
Elektra
O pravu zboriš, al' ti pravo ružno je. U svemu žena razborita mužu svom Popuštat mora. Kojoj ne mili se to, Eh na nju neće s' obazret moja riječ. Al', majko, zadnjih riječi svojih sjećaj se, Gdje dopusti, po duši da ti kažem sve.
Klitemnestra
I sada isto kažem - ne kratim ti to.
Elektra
Kad čuješ, majko, nećeš li se svetit tad?
Klitemnestra
Ne, neću, - tvojoj želji rado ugađam.
Elektra
Govorit ću. Početak, uvod ovo je. Oh, majko, bolja da u tebe jeste ćud! Ljepota Helenina, tvoja hvale je Baš vrijedna, - nego dvije ste sestre rođene,
Euripid: Elektra
55
Al' obje lude, nijeste vrijedne Kastora. Ta ona da se otet, s voljom odjedri, Ti ubi prvog nam junaka Helade. A izgovor je tebi, muža da si svog Za dijete smakla. Al' to, ko ja, ne zna svijet. Ti, prije nego klati kćer odlučiše, A istom od kuće ti maknu pete muž, Pred zrcalom već plavi redila si pram. A misli l' žena za odsuća muža svog Na nakit, gizdu, među zle ded broji nju! Ta ne treba da lica svoga kaže kras Uvani, ako putem zlim poć ne kani. Ti - znam ja - jedina od žena helenskih, Kad k Troji sreća naže, radovaše se; Kad iznevjeri, - oblak sjede za oči, Jer ne htjede da muž iz Troje vrati se. A čuvat stid, čistoću lako bješe ti, Jer gori od Egista ne bješe ti muž, - Za vođu sebi izbra njega Helada! Kad sestra Helena onako uradi, Glas dičan steć si mogla, - dobru djelu zlo Za primjer služi, mig mu dobar može bit. No ubi l' - kako kažeš - otac tvoju kćer, Što skrivih tebi ja i onaj brat mi moj? A što nas ne prigrnu pod krov očinski, Kad muža ubi, nego s tuđim sklopi brak I dovede ga, novcem kupi udaju? I nije izgnan za tvog sina muž, Nit umrije za me,31 makar dvaput goru smrt Od sestrine32 mi zado. Ali treba l' krv Naplatit krvlju, ono ja ću i sin tvoj Oresto tebe smać, osvetit oca svog. Ta pravo l' ono, pravo je i ovo sad. A tko na novac gleda il' rod plemenit I ženskom zlom se ženi, lud je; bolja je siromašica dobra nego bogat rod.
Zborovođa
Brak igra sreće je, - u jednog vidim raj, A u drugoga ide naopako sve.
31 Zbog nedjela nije stradao Egisto, nego Oresto mora živjeti u progonstvu, a Elektra je udana za seljaka. 32 Od Ifigenijine.
Euripid: Elektra
56
Klitemnestra
Vijek oca ljubit - to je, kćeri, tvoja ćud. A biva: jedno dijete tajka zlato je, A drugo voli majci nego ocu svom. Al' oprostit ću ti, - ta i sama nijesam baš Sa djela svoga, kćerko, odveć vesela. Al' vako nekupana, slabo odjeta Tu stojiš, a tek porod rodi nedavno! Ao meni jadnoj! Ao snova mojijeh! Raspalih više, no je treba, mužu gnjev.
Elektra
Ti kasno kukaš, lijeka kada nema već. Preminu otac. Ali zašto sina svog, Što tuđim potuca se svijetom, ne vratiš?
Klitemnestra
Al' strah me, - na se, ne na njega, gledam ja. Smrt očeva ga - kažu - silno razjari.
Elektra
A zašto dražiš, uckaš na nas muža svog?
Klitemnestra
To ćud je njeg'va, - i ti naprasita si.
Elektra
Od bola, - ali jeda ću se proći svog.
Klitemnestra
Pa i on neće više biti tebi krut.
Elektra
On oholi se, - u mom domu širi se.
Euripid: Elektra
57
Klitemnestra
I opet - vidiš? - svađu jariš iznova.
Elektra
Pa šutim, bojim ga se, jest, sve bojim se.
Klitemnestra
Tih riječi kan' se! Al' što, kćeri, pozva me?
Elektra
O porodu si mome, mislim, čula ti. Stog mjesto mene - jer ja ne znam - za sina Po običaju žrtvuj dana desetog! Ta vješta nijesam, - sada rodih prvi put.
Klitemnestra
To poso je druge, koja truda riješi te.
Elektra
Al' sama namučih se, rodih djetešce.
Klitemnestra
Bez draga susjeda zar stoji kuća ti?
Elektra
Za prijatelja nitko bijedna neće baš.
Klitemnestra
Pa idem, - deset dana čedo navrši, Stog žrtvovat ću bozim', a kad iskažem Tu ljubav tebi, na imanje k mužu ću, Gdje vilam' žrtvuje. Al', sluge ka jaslama
Euripid: Elektra
58
Ded konje vod'te, a kad vam se učini, Da žrtvu ovu bozim' svrših, dođite! I mužu svojem treba da ja ugodim. (Ide u kuću.)
Elektra
(Govori za majkom.) U kukavi kućerak stupi! Pazi mi, Zid čađav halje tebi da ne zacrni! A žrtvovat ćeš, kako bozim' treba već. Pa košara je spremna i nož naoštren, Što bika zakla. Od udara ti ćeš past Do njega, poći ćeš u dvoru Hadovu Za onog, s kim si živa spala. Hvala će To tebi, meni osveta za oca bit. (I ona uniđe.)
Zbor
Za zlo zlo se vraća, - drugi vije dah Dvorom sada. Jednom mi u kupelji Moj poglavar, kralj moj zaglavi, Jeknu doma krov i jeknuše Kamen-vijenci, zidi, 'vako viknu on: "Ženo, okrutnice, što me ubijaš, Desete kad sjetve se Dragom domu vratih svom?" S klete nevjere se vraća pravde sud I nju mami. Ona bijednog muža svog, Kasno što se vrnu domu svom, Zidma kiklopskim, nehotičnim, Svojom ubi rukom, gvožđem oštrijem, - Bradvu hvati. Ao muža zlosretna! Jednom primi, dobi on Ženu jadnu - nesreću. Kao kakva ljuta, gorska lavica, Po hrasticim' što se bani, zločin izvrši.
Euripid: Elektra
59
Čin šesti
Klitemnestra
(U kući.) Za boga, djeco, ubit mater nemojte!
Zbor
Zar viku čuješ u kući?
Klitemnestra
Ajme meni! Aj!
Zbor
I mene boli gdje od djece moraš mrijet, - Bog pravdu kroji, kada dođe, kucne čas. Ti kruto trpiš, al' zločin svrši klet Na mužu, jadna, svom! (Izlazi Oresto, Pilad i Elektra.) Al' eno ih! Gle, krokom kroče iz kuće, A majke krvlju svježom poprskani su! To dokaz pobjede je - tužna pozdrava. Na svijetu nema kuće - veće nesreće Od Tantalova doma, nit ga bješe kad.
ORESTO, PILAD, ELEKTRA, ZBOR (Pratnja iznese mrtva Egista i Klitemnestru pa postavi na tle.)
Oresto
Ao, Zemljo, Zeuse, kralju svevidni, Glete ovo djelo, grdnu krv, Glete tu na zemlji trupa dva! Udar ruke moje ih
Euripid: Elektra
60
Svali, - za jade je moje plata to! - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Elektra
Oh, plakat nam je, brate, al' sam kriva ja! Ja vatrom se oborih jadna na majku, Što me kćerku rodi.
Zbor
Ao sudbe, sudbe tvoje, majko rođena! Ti strašno, grozno - odviše Od djece svoje prepati, Al' za oca - za krv s pravom plati.
Oresto
Febo, ti osvetit reče mi, Na vidjelo neviđeni jad Iznese, al' krvav skinu brak Sad sa zemlje helenske! Kud, u koji grad ću? Tko će primit me? Tko pobožan će u oči Ubicu majke gledat okom?
Elektra
Ajme meni! Kud ću ja? U koje kolo ću, Na kakvu svadbu? Hoće l' mene nevu tko U odaju primit?
Zbor
I opet, opet vjetra dah Gle izmijeni ti ćud; Sad sveto misliš, prije bješe misli zle. Strašno, draga, učini, Brata silom nagna.
Euripid: Elektra
61
Oresto
Zar vidje, kako mi se jadna uhvati Za halju, pred smrt dojku otkri - Ajme meni! - na tle se Na koljena baci jadno? Bjeh ko vosak mek.
Elektra
Znam dobro, bol ti ljuta srce paraše, Kad bolni cvil ču majke, što te rodi. Za bradu uhvati me rukom, vriskom mi Ovako vrisnu: "Dijete moje, molim!" O licu ona mom Sva visijaše, - mač iz ruke puznu mi.
Zbor
(Elektri.) Oh, jadna, kako može očma gledat krv - Smrt, tvoja gdjeno izdiše ti majka?
Oresto
Na zjene, oči svoje, svoj namakoh plašt Ko za žrtvu trgoh mač I majci u vrat rinuh ga.
Elektra
A ja te bodrih, poticah I sama mača maših se.
Zbor
Nad sve grozote grozotu stvori!
Oresto
De uzmi, plaštem tijelo pokrij majčino, Rane zastri njezine! (Stupi pred majku.)
Euripid: Elektra
62
Krvnike sebi rodi ti!
Elektra
Gle, milu i ne milu te Mi ogrćemo plaštem sad! Kraj jada silnih domu je.
Zborovođa
Gle, nad kućom, ponad krova visoko Tu demoni lebde! Il' s neba su bozi? To smrtnijeh ljudi staza lje nije. A zašto se svijetu javljaju oni Pred očima sada?
KASTOR, POLIDEUKO
Kastor
Čuj, sine Agamemnonov! Dioskuri, Dva brata majke tvoje tebi zbore sad, Baš more, brodu strašni stišali smo val I mahom Argu pohrlili, - sestre si, A majke tvoje ugledasmo ranu, krv. Po pravu trpi, al' ti pravo ne radiš. Feb, Feb je - al' kralj moj je, zato šutim ja. On mudar je, al' mudro ne svjetova te. Vrat prignut treba, - a izvršit dalje je, Što sudba Zeusova o tebi odredi. Daj Elektru Piladu, kući pošlji ih, A ti se Arga kloni, - nije prosto ti Unići u grad, kada mater pogubi. A strašne Srde, pasjeg oka božice, Svud svijetom vitlat će te, gonit mahnita. Hajd' u Atenu, sveti kip daj Paladin Obujmi, zmijama33 će strašnim splašit ih I odbit, te se one tebe neće tać; Nad glavom tvojom će Gorgonin držat štit. Hum neki Aresov34 je ondje, - prvi put
33 Oklop je božici Ateni na prsima obrubljen zmijama, a na srijedi ističe se glava Gorgonina. 34 Areopag.
Euripid: Elektra
63
Tu bozi sjeli i sud krvni sudili, Kad Ares kruti ubi Halirotija,35 Vladaru morskom sina; srdžbom planu on Rad kćeri, radi zagrljaja grješnoga. Sud bozim' to je otad čvrst, nada sve svet. I tebe rad ubistva ondje čeka sud. I glasi past će najednako, - smrti će Sud riješit tebe. Loksija će krivnju svu Na sebe uzet, - mater ubit reče on. I zauvijek će zakon biti postavljen: Raspolove l' se glasi, krivac riješen je. A jadom ojađene strašne božice Do huma36 će u ždrijelo zaći zemaljsko, Što svetinja je, proročište čovjeku. A tebi skrasit se u zemlji arkadskoj Na vodi Alfeju do hrama Likejskog. Po imenu će tvom se jednom prozvat grad. To rekoh tebi. A Egistov mrtvi trup U krilo zemlji će položit Arga puk, A majku tvoju će Menelaj - stiže baš Naupliji, zauzev zemlju trojansku - I Helena sahranit. Ta iz Egipta, Iz dvora Protejeva dođe, ne bješe U Frigji; u Ilij Zeus lik Helenin Otposla, svađe, krvi ljudske da bude. A Pilad nek za ženu djevu uzme si, Iz zemlje ahejske nek kući vodi je, Nazovisvaka37 tvog nek uzme sa sobom U Fokidu i tovar blaga njemu da! Ti kreni gorom, tijesnom zemlje istamske i Idi blaženome domu kekropskom!38 Sudbina s krvi suđena kad mine te, Ti muke ćeš se ove riješit, sretan bit.
Zborovođa
O Zeusovi sini, smijemo l' i mi U razgovor 'vako upustit se s vama?
35 Halirotije, sin Posejdonov, silovao je kćer Aresovu Alkipu; zato ga Ares ubije, a Posejdon tuži bozima. 36 Na kolonu u Ateni. 37 Seljaka. 38 Gradu Ateni.
Euripid: Elektra
64
Kastor
Jest, smijete, - krv vas ne kalja mrska.
Oresto
A smijem li i ja, Tindara sinci?
Kastor
Pa prosto i tebi! Na Feba ću odbit To krvavo djelo.
Zborovođa
A zašto - ta bozi ste, rođena braća Toj ubitoj ovdje - Smrt od krova ne odvratiste crnu?
Kastor
Tu nesreću silni dosudi usud I Febovih usta bezumne riječi.
Elektra
Al' kakav Apolon, proroštva kakva Potakoše mene, da ubijem mater?
Kastor
Ta jedno je djelo, jedan i udes. Prokletstvo vas jedno Otaca sad vaših oboje satre.
Oresto
O sestro! Oh, dugo ne vidjeh tebe, I već mi se trgnut s tvojijeh grudi! Ja tebe ću, a ti ostavit mene.
Euripid: Elektra
65
Kastor
Dom i muža ima, ne snađe je udes, Sudbina baš tužna, samo što mora Grad argivski pustit.
Oresto
Pa ima li veće, bolnije boli, No očinsku grudu, zavičaj pustit? Al' s očinskim domom ja ću se rastat, S ubistva ću majke tuđem se sudu Ja podvrći, predat.
Kastor
Al' ne boj se! Ti ćeš Do Palade, u grad sveti! No strpi se!
Elektra
Privini mi grudi na grudi svoje, O premili brate! Od očinskog krova prokletstvo nas goni - Krv smaknute majke.
Oresto
De zagrli, tijelo pritisni moje I plači, ko mrtvu nad grobom da stojiš!
Kastor
Uh! Strašna je riječ to, strašno je slušat I bozima samim! Ta ima ti srca za ljude bijedne U mene i svakog na nebu boga.
Oresto
Već vidjet te neću!
Euripid: Elektra
66
Elektra
Pa ja da ti više ne ugledam lica!
Oresto
To posljednji put mi govoriš sada!
Elektra
Oj zbogom, grade! A zbogom i vi, Argivke moje!
Oresto
Zar polaziš veće, dušo mi vjerna?
Elektra
Ma idem sa suzom u oku nježnu.
Oresto
Hajd' Pilade, idi, sretan mi budi I Elektru vjenčaj! (Otiđu.)
Kastor
Pir, svadba će biti njihova briga, - Al' kuja39 se kloni, bjež' u Atenu! Ta korakom groznim za tobom kroče Sa zmijam' u ruci, a tijelo je crno; Plod užasnih boli za sobom nose. (Oresto odjuri lud.) A mi ćemo hrlo na sicilsko more, Da spasemo lađe na pučini bučnoj. I letimo zrakom, prostorom silnim, Al' opaku od nas pomoći nema;
39 Srda.
Euripid: Elektra
67
Tko pobožnost vazda i pravicu voli Za svega života, iz nevolje teške Mi izbavit ćemo, istrći njega. I zato nek nitko ne radi krivo, Nek ne plovi nikad s krivokletnim ljudma! Ja - bog to smrtnicim' kličem i javljam. (Nestaje ih.)
Zborovođa
Oj veseli bud'te! Tko smrtan se može Veselit i ne strada s nesreće kakve, Taj sretan životom sretnijem živi. (Svi otiđu.)
68
Euripid: Elektra
Rječnik
argivski - pridjev prema Arg Arkadija - pokrajina u središnjem dijelu Peloponeza; idilična zemlja pastira Atridi - sinovi Atrejevi, tj. Menelaj i Agamemnon Aulida - grad u Beotiji (v. Ifigenija)
Bakho - Dioniz, bog vina i veselja; sin Semele i Zeusa baniti se - oholiti se (poput bana) bradva - vrsta sjekire sa širokom oštri-com
crevlja - cipela
dorski nož - vrsta noža s dužom oštricom
Eubeja - drugi po veličini grčki otok, sje-verno od Atene, odvojen od kopna vrlo uskim kanalom
Feb, Febo - Apolon, bog ljepote, medici-ne, glazbe i sunca Fočanin - stanovnik Fokide, pokrajine u središnjoj Grčkoj, u kojoj je proročište Delfi Frigija - antička pokrajina i kraljevstvo u središnjoj Maloj Aziji; Frigijci su bili sa-veznici Troje ftijski nož - vrsta noža s kratkom oštri-com
Hefest - bog kovač, zaštitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre Hermo - Hermes, glasnik bogova, zaštit-nik putnika Hijade - nimfe koje donose kišu; kćeri Atlasove, sestre Hijeve; također i skup zvijezda
Ida - planina u Maloj Aziji jugoistočno od Troje Ifigenija - Agamemnonova kćer koju je ovaj žrtvovao. Sakupljene grčke lađe mo-rale su čekati u Aulidi u Beotiji povoljan vjetar za put prema Troji, jer se Agamem-non bio zamjerio Artemidi ubivši u lovu njezinu svetu košutu, pa je Artemida zaustavila vjetar. Da bi ga oslobodila, tražila je od Agamemnona da žrtvuje svoju kćer Ifigeniju. On je to i učinio, ob-manuvši je tako što joj je rekao da će je udati za Ahileja Inah - rijeka koja izvire na brdu Lirkeju na granici Arkadije i utječe u more kod Arga istamski - prema Istam, odnosno Istmos, odn. Korintska prevlaka, uski pojas zem-lje koji povezuje poluotok Peloponez sa ostatkom Grčke
kolotek - kolotrag krok - korak
ličiti - dolikovati Likejski hram - Zeusovo svetište na pla-nini Likej u Arkadiji Loksija - jedan od pridjevaka boga Apo-lona, u značenju "mračni" (jer je njegova proročica Pitija u Delfima izgovarala ne-jasna proročanstva); Loksijina riječ - del-fsko proročanstvo
Maja - najstarija Plejada, jedna od sedam Atlantovih i Plioninih kćeri; boginja pla-nina i polja; sa Zeusom rodila Hermesa mrča - biljka mirta, smirna
narovan - naboran Nauplij - luka na Peloponezu u blizini Arga naže - nagne
Euripid: Elektra
69
Nerejke - Nereide, morske nimfe, pedeset kćeri Nereja i Doride; jedna od njih je i Tetida, Ahilejeva majka neva - nevjesta
odsuće - odsutnost Osa - planina u Tesaliji
Palada - pridjevak božice Atene; Paladin grad je grad Atena Pan - bog pastira i stada, s kozjim repom, rogovima i nogama, ljubitelj glazbe pašovati - ponašati se poput paše, biti bahat Pelij - planina u Tesaliji Plejade - u mitologiji sedam nimfi, kćeri Atlasa i Plejone; također i sazvježđe (Vla-šići) pletka - spletka Protej - mitski egipatski kralj, Euripid ga spominje u svojoj verziji priče o Heleni u istoimenoj tragediji kao oca druge, "fan-tomske" Helene koja je izazvala Trojanski rat; ne treba ga miješati s riječnim bogom Protejem
rođaj - porođaj
skitski - prema Skiti, narod iranskoga podrijetla koji je nastavao nizine nad Crnim morem i Kaspijskim jezerom; prema grčkom shvaćanju barbari
spravan - spreman Strofije - fokidiskikralj, muž Agamem-nonove sestre Anaksibije, koji je pružio utočište Orestu
Tanaj (grč. Tanais) - rijeka Don u današ-njoj Rusiji Tesalci - stanovnici Tesalije, pokrajine u sjevernom dijelu Grčke Tetida - morska nimfa, jedna od Nereida (v. Nerejke), Ahilejeva majka Tindar - Ledin muž, otac blizanaca Kas-tora i Poluksa (Dioskura), te Helene i Kli-temnestre; Tindaridi - Tindarova djeca trajati - provoditi treba - potreba trh - teret tronog sveti - Apolonov atribut, simbol njegove proročanske moći, prema Delf-skom tronošcu na kojemu sjedi proročica Pitija
uckati - huškati utrenik - prašnjavi put uvani - vani
vaj - jad vijek - uvijek vrći - baciti; vrže – baci
