ELEMENTI TEMPERAMENTA

1. Sto je temperament?"Moj pas ima divan temperament... osim to ne podnosi nepoznate ljude!" "Nala sam savrenog parnjaka! Ima najbolji mogui temperament: nema ni traga obrambenom nagonu kod njega!" "O, nikad ne bih parila psa koji ima plijenski nagon, takvi su opasni!"Sve su to stvarne izjave stvarnih ljudi, redom ljubitelja i uzgajivaa njemackih ovara. Stalno govorimo o vanosti temperamenta. O emu mi to svi govorimo? Govorimo li uope o istoj stvari?Kad govorimo o temperamentu, govorimo o zbiru nagona, pragova, osobina i instinkta koji su naslijeeni i uroeni. To je istina. Temperament je funkcija genetike. On se nasljeuje, a ne razvija. Sr pseeg temperamenta se nikad ne mijenja. Neki se oblici ponaanja mogu modificirati obukom, ali sam temperament se nikad ne mijenja. Na primjer, ivahan pas "na federima" nikad nee nauiti biti usporen, miran pas. Meutim, pas se moe nauiti da do neke mjere kontrolira svoju energiju.Vlasnici pasa veinom odbijaju povjerovati u to. Bezbroj sam puta ula "sve je u odgoju." Ne, nije. Sve je u tome kako se posloila psea DNK. Pas groznog temperamenta uvijek ostaje pas groznog temperamenta, bez obzira kako divna bila njegova okolina. Pas vrstog, stabilnog temperamenta uvijek ostaje vrst i stabilan pas, ak i u looj okolini.Dobro postupanje u najranijoj dobi, obuka i socijalizacija pomau uspostaviti poeljne osobine kod psa, ali te osobine moraju biti prisutne. Nagon za lopticom je dobar primjer, jer je to osnova mnogih vrsta rada sa psom. Neke pse tranje za lopticom ne zanima. Ako pas uziva u igrama s loptom, dobar instruktor moze na tome raditi i razviti to do najvie moguce granice, ali nagon sam po sebi je uroen. Nagon se ne moze instalirati.Pravi uzgajivaci NO uvijek se trude proizvesti vrste radne pse. Razumijevanje temperamenta je bitno za uzgojni program koji ce imati smisla i sauvati radne sposobnosti pasa, a ne dodati jos kunih ljubimaca vec prenapuenom svijetu.

1.1. Testiranje temperamentaPri ustrajnom traenju mladih radnih nada dolazimo do pitanja uporabe raznih testova temperamenta. Openito, standardizirani testovi imaju neku vrijednost, ali nemojte se suvie oslanjati na njih. Neki su uistinu grozni, kao npr. Volhard Puppy Temperament Test. Taj je stvarno ocajan, ne samo zato sto Volhardovi potpuno pogresno identificiraju pojedine elemente temperamenta, vec i zato sto su dijelovi testa suvise stresni za mnogu stenad.Na primjer, kad pri testiranju sprecavate stene da se krece i ono se "smrzne," to znaci "neovisnost." Pogresno. Pas reagira izbjegavanjem. Neki dijelovi testa su posve bezazleni, kao test drustvene privlacnosti, pri kojemu klecite i zovete stene da vam pridje. Medjutim, drugi dijelovi testa, koji navodno sluze identifikaciji buducih dominantnih terorista, traumaticni su za stenad slabih zivaca. Molim vas, nemojte tudju stenad izvrtati na ledja i tako ih silom drzati. Taj test u najbolju ruku navodi na pogresne zakljucke, a u najgorem slucaju bespotrebno izlaze stenad nepotrebnom stresu.Volhardovi su takodjer razvili Puppy Aptitude Test, koji je nesto bolji. Svrha testa je identificirati onu stenad koja ima poseban dar za poslusnost. Oni to ne znaju, naravno, ali zapravo pomalo testiraju i plijenski nagon. Ideje Volhardovih su se stvarno prosirile medju ljudima. I danas svi koji misle za sebe da su treneri pasa dijagnosticiraju svaki oblik agresije kao dominantnost.Daleko je korisniji test P.A.W.S. Working Dog Evaluation Jone Deckera, koji otvoreno testira plijenski nagon. Savrsenog testa nema, a neki su losiji od drugih. Iskusni instruktori radnih pasa s vremenom razviju vlastiti sustav procjenjivanja stenaca i mladih pasa. Najbolji predznak temperamenta je povijest. Kakvi su roditelji steneta? Kakvi su njihovi roditelji, djedovi i bake? Ako znamo da se temperament nasljedjuje, pretke treba gledati kao najbolji moguci izvor informacija.Takodjer, treba shvatiti da se stenci ne prave na tekucoj vrpci. Ako je pas NJO, ne znaci da je po definiciji sposoban raditi. Cesto me zovu vlasnici pasa koji ne shvacaju zasto njihovi psi nisu dobri psi cuvari, obrambeni psi, poslusni psi, i kojesta drugo. Jedan tipican poziv dosao je od covjeka koji je imao sestomjesecno stene NJO. Kupio ga je s namjerom da ga obuci za osobnu zastitu. Sad mu je trebala pomoc pri tome, jer se stene bojalo nepoznatih. Stene je bjezalo i skrivalo se od posjetitelja.Vani, na setnjama, kad bi se priblizio netko nepoznat, stene bi se prepalo i sakrilo iza vlasnika. Vlasnik i dalje iskreno vjeruje da mu je jednostavno potreban samo dobar instruktor. Pitala sam ga kojesta i saznala da je stene iz AKC americkih izlozbenih linija. AKC ne trazi nikakav radni naslov za uzgoj. Roditelji tog steneta nikad nisu prosli obuku iz zastite, niti su je prosli njihovi roditelji. Nista u pedigreu tog steneta nije nagovjestavalo da je stene pogodno za obuku iz osobne zastite, a beskrupulozni uzgajivac ga je vrlo rado prodao tom covjeku ustvrdivsi da ce to biti izvrstan pas-zastitnik.

1.2. Rano postupanjeA gdje je onda vaznost ranog postupanja, obuke i socijalizacije ako je temperament stvar gena? Cemu gnjavaza? Ako upotrijebimo analogiju s ljudima, zasto svi ljudi ne postanu Janica Kostelic? Zato sto nemaju svi ljudi potreban genetski materijal. Medjutim, ako ste sretni da imate te gene, pravilna obuka pomoci ce vam razviti svoje urodjene sposobnosti do najvise moguce razine.Sa psima je slicna stvar. Recimo, jedan je instruktor kupio 8 tjedana staro stene NJO koje do tada nije izaslo iz boksa. U uzgajivacnici je zenkica imala minimalan kontakt s ljudima, jer je hranjenje i ciscenje boksa bilo jedina prilika za interakciju. Svejedno, u dobi od 8 tjedana ona se jako zanimala za ljude i lako im prilazila. Instruktor ju je zelio obucavati za terapijski rad, pa je odlucio razvijati taj aspekt psece osobnosti. Kad god se stene na prijateljski nacin priblizilo neznancu, instruktor ju je obilno nagradjivao. Naravno, stene je izraslo u izrazito otvorenog, drustvenog psa. Sirovi genetski materijal je oduvijek bio prisutan i instruktor je jednostavno razvijao postojecu osobinu.Svaki pas ima osobnost, a ona je nesto razlicito od temperamenta. Osobnost se razvija interakcijom s drugim zivim stvorenjima, prvenstveno ljudima. Stenad odrasla u bogatoj okolini uglavnom ima dobro razvijenu osobnost, s maksimalnim rasponom emocija i dubinom. Psi koji suvise vremena provode u boksu cesto su pomalo "tupi," nedostaje im zivost i izrazajnost koju volimo vidjeti kod pasa.Zato su socijalizacija i postupanje u ranoj dobi vazni, ne zato sto mogu promijeniti temperament, nego zato sto dobar instruktor moze razvijati vec prisutne urodjene osobine. Socijalizacija takodjer razvija osobnost. Dobro postupanje u ranoj dobi ucinit ce dobrog psa jos boljim a losem psu pomoci da dosegne svoj maksimum.

2. NagoniInstruktorica poslusnosti koja se pocela zanimati za radne pse dosla je procijeniti dva steneta iz dobrih radnih linija. Nakon sto je pogledala zenkicu i muzjacica odvojeno, proglasila je zenkicu boljim kandidatom za Schutzhund, jer ona navodno ima dobar nagon. Ja sam nato pogledala oba steneta i donijela obrnut zakljucak. Mala zenkica je bila drago stene, neobicno pazljiva prema ljudima, ali tek umjereno voljna loviti lopticu. Zgrabiti krpu je bila malo voljnija. Muzjacic je opet manijakalno trcao za lopticom ili bilo cim drugim sto se kretalo. Kad bi mu se loptica otkotrljala izvan vidnog polja, neumorno ju je trazio. Sve ga je zanimalo i u sve se petljao.Instruktorica poslusnosti krivo je pretpostavila da su energicnost i paznja zenskog steneta radni nagoni. Muzjacic je medjutim pokazivao puno plijenskog nagona i samopouzdanja u novim situacijama. Bio je dosta dobar kandidat za Schutzhund. Lokalna uzgajivacica ponosno je izjavila da je nedavno uzela natrag jedno svoje musko stene, jer je "imao prejak nagon!" Sto je pod tim mislila? Stene je unistavalo sve po kuci. Ona je smatrala da to sto je stene kidalo stvari svojih vlasnika na komadice znaci da ima izvrstan nagon.Veterinarka je opisala svog muzjaka NJO kao "punog nagona." Obozava lopticu? Ma ne, ne bas. Htjela je reci da je pun energije.Opet se moramo zapitati govorimo li mi uopce o istoj stvari. Ljudi koji se zanimaju za radne pse cesto govore o nagonima. Ali, sto je to? Kako to izgleda? Cesto se ta rijec koristi u opisu pasa koji su vrlo aktivni, ali ta je aktivnost rasuta i nefokusirana. Kad trazimo radne pse, trazimo energicne pse, naravno, ali i nagone koje se moze kanalizirani i fokusirati.Nagon je unutarnji mehanizam koji psa tjera da nesto cini. Svi psi imaju neke osnovne nagone. Jedina stvarna razlika medju psima je kolicina nagona. Zamislite svaki nagon kao kontinuum. Kao pravi NJO entuzijast, zanimat cete se prvenstveno za slijedece nagone: hijerarhija, plijen, obrana i copor. Zapamtite da opstanak zivotinje ovisi o svakom tom nagonu. Na primjer, da bi opstao u divljini, pas mora imati volju i sposobnost uhvatiti i ubiti plijen. Nagoni su duboko neshvaceni, a posljedice toga su nazalost cesto tragicne.

2.1. Nagon hijerarhijeOvo bi vam trebalo biti poznato, jer to je stvar dominantnosti ili submisivnosti. Hijerarhijski nagon je pseca zelja da popravi svoj drustveni polozaj. Pas pun hijerarhijskog nagona pokusat ce zauzeti najvise mjesto u hijerarhiji. Psi se po tome jako razlikuju. Neki ce se psi do smrti boriti s drugim psima u kuci za polozaj alfe, ali ce potpuno postovati ljude i prihvacati ljudsko vodstvo bez ikakvog protesta.Neki ce psi medjutim pokusati dominirati ljudima. No sjetite se, uvijek je u pitanju kolicina nagona. Raspon je sirok, od pomalo hijerarhijski nabrijanog psa koji se malo drsko ponasa do psa koji nece oklijevati okrenuti se i dograbiti vodica. Pse sa snaznim plijenskim nagonom zapravo moze biti zabavno obucavati, jer su jako samopouzdani. No u ekstremnoj formi tu osobinu neiskusni vodici ne trebaju traziti. S motivacijskom obukom, dobri psi s jakim hijerarhijskim nagonom mogu biti izuzetno dobri u raznim vrstama rada. Pametni su i vole se razmetati. Iskoristite to.Ako se mucite zivjeti sretno s ljubimcem koji je dominantan pas, naci cete savjete u mojoj knjizi "I Love My Dog, But..." (1999 Avon Books).Jos jedan termin koji svi cesto koriste je tvrdoca. Uzgajivaci reklamiraju stence od "super tvrdih" roditelja. Dobra definicija "tvrdog psa" bila bi "pas koji se brzo i lako sabere." Tvrd pas je pas koji pod stresom ne postaje dezorijentiran. Ekstemna tvrdoca prema vodicu, iako je mnogi koji se bave radnim psima jako cijene, moze znaciti da pas moze biti i opasan za vodica.Premekan pas je onaj koji se sav skvrci na i najmanju kaznu. Pocetnicima opcenito bolje odgovara pas koji ima nesto tvrdoce, pa mu nece nastetiti lose tempirana ili preostra kazna. Mekan pas ce na stres reagirati izbjegavanjem. Da vas dalje zbunim, postoje psi koji ce na preostru kaznu reagirati obrambenom agresijom.

2.2. Obrambeni nagonOvaj nagon izaziva najvise zabune. Obrambeni nagon je pseci instinkt da brani samog sebe. To je dio instinkta za opstanak. Zato bi potpuna odsutnost obrambenog nagona kod NJO znacila los temperament. S druge strane, kod labradora ocekujemo vrlo malo obrambenog nagona. Ta pasmina ne treba biti bas sumnjicava prema ljudima. Da li je nagon problematican ovisi i o snazi nagona i o pragu kod kojeg se nagon aktivira. O pragovima cemo opsirnije govoriti u slijedecem odjeljku.Kad je pas u obrambenom nagonu, tada se agresivno ponasa. Lajanje, zalijetanje, skljocanje zubima, rezanje i urlanje su dijelovi te konstelacije. Pas ce se mozda nakostrijesiti. Shvatite da pas misli da se mora boriti za goli zivot. Pas se u obrambenom nagonu nalazi pod ekstremnim stresom. Mozda je krajnje neodlucan, pa cete vidjeti kako mu usi idu naprijed-natrag. Mozda ce zalajati, uzmaknuti, pa opet krenuti naprijed. Zato dobri instruktori nikad, nikad, nikad ne uvode elemente obrane u trening obrane i napada dok pas ne dosegne dovoljnu emotivnu zrelost i samopouzdanje da moze podnijeti taj stres. Obrambeno ponasanje psu nije zabavno. Nazalos, cini se da je premnogim vlasnicima jako zabavno.Lako je shvatiti zasto toliko ljudi pomisli da je izljev obrambenog nagona prava obrana. Sjetite se, pas koji je u obrambenom nagonu osjeca se ugrozenim. Svo to nasrtanje, rezanje i ostala akcija ima zajednicki cilj: otjerati prijetnju. Zato su izljevi obrambenog nagona tako ostri -- pas zeli obeshrabriti onoga tko mu prijeti. Najbolja analogija koju sam do sada cula jest da je pas u obrani nalik usamljenom vuku suocenom s grizlijem (mislim da je autor analogije Donn Yarnell). Usamljeni vuk zna da ne moze nadvladati medvjeda a osjeca da ne smije pobjeci. Zato glumata koliko god moze ne bi li mozda otjerao grizlija.Zapravo, da pas osjeca da moze ili smije pobjeci, apsolutno bi pobjegao. Jako je vazno da vlasnici defenzivnih pasa to shvate. Ljudi precesto krivo misle da pas nece ugristi osim ako je stjeran u kut. TO nije istina. Vazno je jedino kako pas percipira situaciju. Ako osjeca da ne moze pobjeci zato sto je na povodniku ili cak zato sto bi ispao kukavica, lako ce ugristi.Ima li ista pozitivno u vezi obrambenog nagona? Da!! Taj je nagon bitan za dobrog psa za obranu i napad. Zasto? Zato sto je obrambeni nagon uvijek pristupacan. Ne moze se iscrpiti ili opasti zbog dosade. Obrana je ono sto daje ozbiljnost radu obrane i napada. I opet, sve ovisi o stupnju i pragu.Ako ima dobre, cvrste zivce i dovoljno visok prag, pas s jakim obrambenim nagonom moze biti dobar radni pas. Zapamtite, za slijedeci put kad vam netko kaze da se njegov pas koji rezi i nasrce na ljude ponasa zastitnicki, da zastita po definiciji predmnijeva prisutnost prave i prepoznatljive opasnosti. Ako se pas ponasa obrambeno prema osobi ili predmetu koji mu ne prijete, to nije zastita, to je samo plasljiv pas.

2.3. Plijenski nagonOvo je jos jedan pogresno shvacen a bitan nagon. NJO sa slabim plijenskim nagonom je zlocin protiv prirode. Plijenski nagon je urodjena pseca zelja da goni, hvata i ubija plijen. Ona je posve prirodna i predstavlja temelj mnogih oblika pseceg rada, ukljucujuci Schutzhund, policijske pse, search and rescue, itd.Nazalost, mnoge pse eutanaziraju svake godine zato sto nitko u njihovoj blizini ne razumije prirodu plijenskog nagona. Ljudi cesto tvrde da ce pas, ako je ubio macku ili zeca, prijeci na veci plijen i poceti ubijati malu djecu, sto je naravno blesavo. Psi s jakim plijenskim nagonom nece napadati i ubijati ljude ako nije prisutna neka druga patoloska dinamika ili psu nedostaje zdrave moci rasudjivanja. To znaci da pas mora moci razlikovati krticu od djeteta. Vecinom ih psi lako razlikuju ako su kao stenad bili dobro socijalizirani.Pas nece plijenom smatrati nikakvo zivo stvorenje kojemu je bio izlozen u ranoj dobi, idealno u starosti od 3 do 5 tjedana. Zato je rad uzgajivaca tako vazan! Uzgajivaci apsolutno moraju izloziti stenad djeci i bebama. Lose socijaliziran pas s jakim plijenskim nagonom moze lako zamijeniti rasplakanu bebu za ranjeni plijen. Ako imate psa koji ubija male zivotinje, procitajte Sadieinu pricu u I Love My Dog, But...Ono sto je divno u vezi plijenskog nagona, osim sto je koristan, jest to da je psu strasno zabavan. Lov i igra su jako blisko povezani. Drugim rijecima, kad je pas u plijenskom nagonu, dobro se zabavlja. Pas s jakim plijenskim nagonom ce satima juriti lopticu i uzivati. Kad bacite loptu, juri li pas za njom odusevljeno? Dobro! Ako mu se loptica nekud otkotrlja, trazi li je on i dalje neumorno ili odustaje i odlazi? Oni psi koji i dalje tragaju za svojim voljenim teniskim lopticama pokazuju lovacke instinkte koji se cesto mogu kanalizirati u rad, recimo search and rescue.Plijenski nagon je takodjer osnova dobre obuke za obranu i napad. Sjetite se, za razliku od obrane, plijenski je rad zabavan. Psi u plijenskom nagonu ne reze. Mozda laju, ali to je visoki, zaigrani lavez. Zapravo, to je lavez za istjerivanje plijena. Pas pokusava stimulirati plijen da krene tako da ga on moze loviti. Pogledajte pseci jezik tijela. Pas koji se sprema ugristi rukav je veseo, a ne pod stresom. Usi su naculjene, rep podignut, i pas je sav uzbudjen zbog igre.U Schutzhundu, ugrizanje rukava s vremenom postaje zeljeni plijenski objekt. Tek kad pas bude pun samopouzdanja i mentalno zreo, markirant se pocinje ponasati na prijeteci nacin prema psu, i tada se uvodi obrana. Plijenski nagon ostaje vazan, jer on pruza izvrstan mehanizam za otpustanje stresa obrambenog rada. Ako je pas pod prevelikim stresom, markirant moze "ubaciti u nizu brzinu" i pruziti psu koju priliku za zabavne, plijenske ugrize rukava tako sto ce promijeniti govor tijela i vrstu pokreta.Iako je divan i zabavan, plijenski nagon sam po sebi ne cini pravog obrambenog psa. Pas koji radi samo u plijenskom nagonu nije ozbiljan. Takodjer, fokusira se na opremu a ne na markiranta. Drugi problem s plijenskim nagonom jest taj sto se moze smanjiti umorom i dosadom. Pas moze jednostavno prestati raditi ako ga se izradjuje samo u plijenskom nagonu. Obrambeni nagon je medjutim uvijek prisutan. Nijedan pas nije suvise umoran da bi se branio. Obrambeni nagon daje ozbiljnu notu radu na napadu i obrani.Mnogim je vrstama rada plijenski nagon osnova. Ako pas ima jak plijenski nagon, imate urodjeno sredstvo motiviranja i nagradjivanja psa u poslusnosti i drugim aktivnostima. Samo zapamtite da je psu ugodno biti obuzet plijenskim nagonom. A ako naidjete na instruktora koji s mladim ili nezrelim psom zeli raditi u obrambenom nagonu, bjezite od njega!

2.4. Nagon coporaSvi znamo da su psi visoko drustvene zivotinje, bas poput svojih predaka vukova. Prirodno zele biti dio grupe ili copora. Kao i kod drugih nagona, kolicina nagona copora jako varira od psa do psa. Psa koji je neovisan i hladan cak i prema svojoj obitelji mogli bismo smatrati psom sa slabim nagonom copora. Drustveniji pas koji se petlja u sve sto ljudi rade imao bi jaci nagon copora.Niti jedan ekstrem nije kandidat za rad. Pas sa slabim coporskim nagonom nece se dobro vezati za svog ljudskog partnera, pa ce ga biti tesko motivirati u obuci. Neke pasmine trebaju biti neovisne i hladne. NJO se vecinom duboko vezu za svoje vodice.Druga bi krajnost bio pas koji pokazuje strah od napustanja. Takvog se psa doslovno ne moze ostaviti samog. Jadnik ce se sav prepasti, cviliti i tuliti i unistavati predmete ako vlasnik ode u drugu sobu i zatvori vrata. Tako bolesni psi nisu kandidati ni za kakav rad. Pravi strah od napustanja treba lijeciti.Jacina coporskog nagona donekle je stvar osobnog izbora. Volite li vise psa koji je jako koncentriran na vas ili psa koji se u stanju sam zabaviti? Ako ne ide u krajnost, pas s jacim coporskim nagonom laksi je u obuci poslusnosti nego nezainteresiraniji pas. Prejak coporski nagon, medjutim, moze biti hendikep u drukcijim vrstama rada. Zamislite psa poslanog u zgradu da je pretrazi. On mora biti voljan napustiti vodica i ostati u nagonu. Suvise ovisan pas ce postati obuzet osjecajem "gdje mi je mama (ili tata)" i ispasti iz nagona. To je takodjer stvar zivaca, do cega cu doci poslije.Dobra mjera coporskog nagona cini psa laksim za obuku, jer je takvom psu najgora nocna mora da ce vas naljutiti pa cete ga izbaciti iz copora. Neovisniji psi cesto imaju jaci hijerarhijski nagon. Takav pas smatra da smo svi mi su da udovoljavamo njemu a ne obrnuto.Postoje i drugi nagoni koje svi psi dijele. Ovdje smo govorili samo o onima koji su najvazniji za uspjeh u radu, i o onima koji cine pravog NO drukijim od drugih pasa. Morate znati da sami nagoni ne ine pravog NO. Dobri su nagoni korisni samo kad su udrueni s pravim pragovima i jakim ivcima.

3. PragoviThunder je moj petogodisnji kastrirani muzjak NJO. Dolazi od back yard breedera, napola od zapadnonjemackih izlozbenih linija a napola od tko zna cega. Prelijep je, crno-crven, s kao u inat dobrim kukovima i laktovima. Zdrav je, sposoban i zivahan. Thunder se izuzetno dobro slaze s drugim psima, voli se igrati i docekuje ljude prijateljski i odusevljeno ako nije na svom teritoriju. Medjutim, Thunderov obrambeni nagon je nevjerojatno jak i pomalo je zivcan, ali na moju srecu ima vrlo visok prag.Od svojih najranijih dana u Schuzthundu Thunder je pokazivao samo obrambeni nagon cijelo vrijeme, i iako ima izvrstan plijenski nagon, on mu pod stresom rada na ugrizu jednostavno nije dostupan. Kad Thunder grize rukav, to izgleda kao terapija primalnim vriskom. To je za njega stresno i iscrpljujuce (i zato vise ne radi Schutzhund, samo trag, u cemu je izvrstan). Prava predstava.Pas s tako jakim obrambenim nagonom mogao bi biti opasnost za sve oko sebe da nije praga. Pod pragom za nagon podrazumijevam to koliko brzo pas nesto pocinje smatrati prijetnjom i odgovarati na to. U Thunderovom slucaju rijec je o obrambenom nagonu i kada se on aktivira. Kad smo na terenu, dovoljan je pogled na markiranta s rukavom da izazove snaznu reakciju. To je rezultat njegovih ranijih iskustava ili obuke. To je takodjer ponasanje zasnovano na stvarnosti -- on je naucio da dolazak covjeka s rukavom znaci da se moze krenuti u akciju.Genetski gledano, njegov opceniti prag stimulacije je vrlo visok. To je pokazao jos kao stene. Dobila sam Thundera kad je imao sedam tjedana i smjesta sam ga odnijela veterinaru na prvi pregled. Nakon sto ga je tehnicar isprevrtao i izgnjavio, posjeli smo ga na metalni stol da priceka veterinara. Thunder je reagirao tako da se izvalio i zaspao. Znao je zahrkati i u drugim stimulirajucim situacijama. Vise no jednom je zadrijemao za vrijeme dugog ostanka u komandi "mjesto" za vrijeme grupne obuke poslusnosti. Neki tvrde da je spavanje oblik izbjegavanja, ali mislim da to za ovog psa ne vrijedi. On opcenito ima vrlo smiren temperament.Nedavno smo pred lokalnom trgovinom susreli gospodju koja je nekad uzgajala NJO. Thunder je bio na povodniku i u dugoj komandi "mjesto." Odjednom je Thunderu s ledja vristeci dotrcalo malo dijete i objema ga rukama zgrabilo za bokove. Thunder je okrenuo glavu da vidi sto ga je to napalo, zatim me pogledao i vratio se svojoj komandi dok sam ja ribala roditelje djeteta. Bivsa uzgajivacica NJO je komentirala da je Thunder upravo prosao zanimljiv test temperamenta. Thunder je vrlo rijetko u drustvu male djece, pa je njegova reakcija bila plod ne dobre socijalizacije na djecu, vec njegovog praga stimulacije. Cak ni djetetov izrazito neugodan postupak nije bio dovoljan za izazivanje obrambene reakcije.

3.1. CallieCallie je trogodisnja zenka NJO, takodjer crna i crvena, u vlasnistvu jednog mog klijenta. Dolazi iz zapadnonjemackih izlozbenih linija, od uzgajivaca zapazenog po proizvodnji plasljivih pasa. Callie, kao i Thunder, ima snazan obrambeni nagon. Ako nepoznata osoba pridje Callie na dva metra, ona laje, uzmice, nasrce i kostrijesi se. Nimalo ne oklijeva ugristi neutralne strance. Callie na nimalo prijetece dogadjaje reagira kao da joj je zivot u opasnosti. Na primjer, svaki put kad Calliein vlasnik prodje kroz kucna vrata, za sobom zatvara ta klizna vrata. Svaki put ta vrata naprave "tup." I svaki put Callie laje na vrata. Ako nekome na pod ispadne knjiga, Callie laje kao poludjela.Obrambeni je nagon otprilike jednako jak kod Thundera i Callie. Medjutim, Callie nepoznata osoba uopce ne smije prici, dok Thunder veselo prilazi nepoznatima i dopusta im da ga miluju. I Callie i Thunder su psi sa slabim zivcima. Razlika je u tome sto su njihovi pragovi stimulacije jako razliciti (i Thunder je bolje socijaliziran). I list koji vjetar otpuhne s drveta moze natjerati Callie u defenzivnu paniku. Za ubacivanje Thundera u obrambenu "brzinu" opet trebate tocno odredjene, naucene znakove. Thunder ce se izvaliti i opustiti u trgovini punoj kupaca, a Callie to ne moze niti u vlastitom dvoristu.Kako vidite, visoko defenzivan pas s niskim pragom stimulacije je vrlo opasan pas! Takav pas ce lako vidjeti nepostojecu prijetnju i agresivno reagirati. Prag nije drugi naziv za zivce, nego stvar snage zivaca. Sto su pseci zivci jaci, manje je sanse da ce pas panicariti ni zbog cega, i vise je stimulacije potrebno da bi pas reagirao.Neki psi reagiraju na apsolutno sve u svojoj okolini. To nije rijetko medju nekim terijerima. Zvuk perilice za rublje koja mijenja programe ili zvonjava telefona moze izazvati nekontrolirani napad bijesnog lajanja. Pas s niskim pragom reagira na skoro sve i cesto prejako reagira. Takve je pse vrlo lako prenadraziti. To ponekad izgleda kao da psu nedostaje nekakav filter koji bi prociscavao ulazne nadrazaje. Sigurno ste vidjeli mirnog, opustenog psa koji drijema u dnevnoj sobi i jedva podigne glavu kad netko u blizini zalupi vratima auta. To bi bio pas s visokim pragom.U velikoj grupi na obuci poslusnosti imali smo jednogodisnju zenku mastiffa koja je imala vrlo visok prag. Pas pored nje bio je ludi NJO udomljen iz azila, s groznim zivcima i niskim pragom. Jadni NJO je rezao, bacao se, lajao i pokusavao ugristi svakog covjeka i psa koji bi usao u njegov osobni prostor. Mlada mastiffica je reagirala tako da se ispruzila na travi i odrijemala.Jedan drugi NJO u istoj grupi bio je sklon, ako bi se dovoljno uzbudio, ugristi svog vodica ako ne bi mogao dohvatiti objekt svoje mrznje. Pored brojnih drugih ozbiljnih problema, taj pas nije bio bistre glave.

3.2. Bistra glavaIzraz "bistre glave" cesto cete cuti u kinoloskim krugovima. Bistra glava je usko vezana uz pragove i zivce. Pas je bistre glave ako se ne uspanici lako, jer ima dobar kontakt sa stvarnoscu. Takav pas moze imati vrlo jake nagone, ali ima i urodjenu sposobnost kontrolirati svoj nagon ako je to potrebno. Ako je moj Thunder na terenu, markirant ga razdrazuje, i on je potpuno spreman ugristi rukav, a vi mu pridjete s ledja i povucete ga za rep, Thunder vas nece ugristi. To se zove bistra glava. On je pod maksimalnim pritiskom, ali jos je sposoban shvatiti da vi niste prijetnja i da se treba koncentrirati na tipa s rukavom.Usporedite to sa psom koji poludi kad nepoznata osoba prodje ulicom ili kad s prozora vidi drugog psa u prolazu. Vlasnik mu pridje i on ga ugrize. Sto se dogodilo? Pas je izgubio dodir sa stvarnoscu. Suvise se razdrazio za svoj prag tolerancije. Nazalost, takve su pojave ceste. (Procitajte Rudyjevu pricu u I Love My Dog, But...) Neki instruktori kazu da su takve stvari posve normalne za psa s jakim nagonom. E, nisu. Pas je izlozen prevelikom stresu i izgubio kontakt sa stvarnoscu. To je jedna od definicija ludila. Pas vam takvim postupkom jasno i glasno govori da mu nedostaju mehanizmi nosenja sa stresom. Ugrizanje vodica umjesto zeljenog objekta naziva se krivo usmjerenom agresijom. Uravnotezen pas ne gubi kontakt sa stvarnoscu tako lako. To nije stvar nagona, vec praga koji je postavljen opasno nisko.

4. Zivci"Takva plasljiva zivotinja uvijek predstavlja samo teskocu svom vlasniku, koji se mora stidjeti takvog psa, i sramotu svojoj rasi. Ni pod kakvim uvjetima ne smije se takva zivotinja koristiti u uzgoju, koliko god plemenita i lijepa bila njezina vanjstina." Max von Stephanitz, Njemacki ovcar u rijeci i slici, 1925.Bit NO je karakter. Daleko najgora moguca greska kod NJO jesu slabi zivci. Nazalost, taj je problem vrlo rasiren. Sam von Stephanitz je na njega davno ukazao. Zapravo, rekao nam je da bi stvaranje pasa sa slabim zivcima bilo ravno degeneraciji i unistenju pasmine.Satnik von Stephanitz je vjerovao da je uzrok slabih zivaca uzgoj u boksovima, ali ne u smislu drzanja pojedinacnog psa u boksu, sto izaziva plasljivost zbog manjka socijalizacije, vec u smislu procesa "uzgoja zivotinja koje su otrgnute od svog rada i prirodnih uvjeta zivota kroz nekoliko generacija..." Drugim rijecima, ukupan ucinak uzgoja i razmnozavanja pasa bez truda da se sacuva temperament i radne sposobnosti rezultira slabim zivcima i neizbjeznim unistenjem NO. To bi otprilike bila nasa sadasnja situacija.Nitko nikada nije tvrdio da ce to biti lak posao. Von Stephanitz je shvacao da NJO mora biti izuzetno prilagodjen okolini i koncentriran na nju ako treba obavljati posao cuvara i zastitnika. Najtezi dio posla bio bi zadrzati tu pojacanu budnost i osjetljivost a da se ne prijedje tanka crta koja ih dijeli od sklonosti pretjeranim reakcijama. Zato i postoji sustav koji sluzi izdvajanju pasa s losim zivcima iz uzgojnih programa.Kao i sve drugo, zamislite zivce kao jedan kontinuum Stupanj snage zivaca znatno varira od jednog psa do drugog, no nesto moramo odrediti kao minimum. Uzgojni kriteriji po njemackom sustavu postavljeni su tako da pas koji ne zadovoljava te minimalne kriterije ne moze uci u uzgoj. Je li taj sustav savrsen? Nije, ali je najbolji koji imamo.Sto je to pas sa slabim zivcima? Pojednostavljeno, pas sa slabim zivcima pokazuje oblike ponasanja koji spadaju u izbjegavanje ili agresivnost kad je nadje suocen s ljudima, situacijama ili predmetima koji nisu prijeteci. Nista nije teze uzgajivacu ili vlasniku nego cuti da njihov pas ima problema sa zivcima. Ljudi ce na raznorazne nacine iznalaziti objasnjena i poricati problem.Shvatite to kao znak za uzbunu kad uzgajivac pocne kriviti okolinu za ponasanje svog psa. Recimo, plasljivo stene ce se skupiti od straha ili bjezati od vas kad cucnete da ga pomilujete. Uzgajivac ce vam sigurno reci da to nije nista strasno, da je stene samo malo stidljivo i da mu treba vremena da vas upozna. Sigurno ce vam takodjer reci da je to savrseno normalno za stene. Mladi odrasli pas nasrce i skljoca zubima na neutralnog stranca koji mirno hoda ulicom, a vi izjavljujete da je to zato sto taj neznanac nosi cudnu kapu ili da vas pas ima nevjerojatnu moc zapazanja i da je opazio neku skrivenu zlu crtu u tom covjeku pa vas je hrabro branio. (Zapravo, ako je pas to ucinio jednom ili dvaput u zivotu, mozda ste cak u pravu.)Pseca reakcija na neutralne neznance uvijek puno otkriva. Pod neutralnim mislimo na nepoznatu osobu koja mirno ide ulicom i ne obraca paznju niti na vas niti na vaseg psa. Pas ignorira neznanca? Odlicno. Malo radoznalosti takodjer spada u okvire normalnog. Izbjegavanje ili agresija su znak ozbiljnih problema sa zivcima.Morate shvatiti da se problemi sa zivcima ne daju popraviti. Bjezanje od "strasnog" predmeta ili zvuka nije problem obuke, nego problem temperamenta. S dovoljno obuke mogli biste nauciti psa da inhibira svoju reakciju na neki odredjeni nadrazaj, ali necete popraviti problem sa zivcima. Recimo, mozete nauciti psa da ne bjezi od invalidske stolice koja se krece. Medjutim, ako covjeku koji sjedi u toj stolici ispadne knjiga na pod, pas ce se naravno opet sav uspaniciti.Obuka moze modificirati odredjena ponasanja do neke granice, ali ne moze promijeniti psece gene. Slabost temperamenta ce se uvijek ponovo pokazati pod stresom. Testovi stresa su potrebni da bi se pse sa slabim zivcima izdvojilo iz skupa genetskog materijala. Zato Schutzhund ostaje najbolji pasminski kvalifikacijski test. Sama obuka daje bezbroj mogucnosti za procjenu opcenite cvrstoce psecih zivaca. Ne mislim samo na pucanj ili napad i obranu. Moze li se pas dobro koncentrirati na trag na nepoznatom mjestu, okruzen gomilom nepoznatih ljudi? Moze li izvoditi vjezbe poslusnosti pred masom ljudi, na nepoznatom terenu, dok na parkiralistu trubi sirena nekog auta? Ima bezbroj prilika da se pas zbuni i prepadne.Nije ni Schutzhund savrsen test. Ima i previse slabih pasa koje sposobni instruktori nekako dovuku do naslova. No, bolje ista nego nista! Psi se suvise cesto koriste za uzgoj bez ikakvih testova. U Americi je uzgoj postao posve subjektivna stvar, u stilu "znam kakvi se meni psi svidjaju pa cu takve uzgajati." Nevjerojatan broj americkih uzgajivaca uopce ne shvaca zivce. Gledaju svoje pse u svom dvoristu, gdje su psi samouvjereni, i misle da su im psi upravo super. A kupci stenadi nasjednu na to, naravno.Tipican scenarij: kupac ide uzgajivacu vidjeti leglo stenaca. Vidi sest prelijepih stenaca koji se zadovoljno medjusobno igraju. Izgledaju odlicno. Nazalost, to je najgori moguci scenarij za izbor steneta. Kad su na poznatom terenu, okruzeni bracom i sestrama i poznatim ljudima, svi stenci izgledaju samopouzdaniji nego sto stvarno jesu! Tek kad izolirate stene od legla i ljudskih prijatelja i po mogucnosti ga odnesete negdje gdje jos nije bilo mozete stvarno vidjeti kakvo je.

4.1. Osjetljivost na zvukoveOsjetljivost na zvukove, ili uplasena reakcija na buku, nije sinonim za slabe zivce, ali je opcenito simptom nedostatka ukupne cvrstoce zivaca. Zato test reakcije na pucanj ostaje dio Schutzhunda. Idealna reakcija na iznenadnu buku je indiferentnost. Medjutim, neki su slucajevi osjetljivosti na zvuk nauceni, a ne genetski. Recimo, vodic-pocetnik ostro kazni psa upravo za vrijeme ispaljenja, cime moze kod osjetljivog psa proizvesti pravu fobiju od pucnja. Medjutim, moci cete razlikovati takve slucajeve po tome sto ce ponasanje biti specificno, jer je nauceno. Ako pas koji je imao lose iskustvo za vrijeme obuke koje je povezao s pucnjem pokazuje strah samo na pucanj, i to samo na terenu, vjerojatno je to ponasanje nauceno, a ne genetsko. Tesko je oduciti psa od toga, ali je moguce ako je pas opcenito stabilan i zdrav. Psi koji su cesto izlozeni pravoj pucnjavi, recimo sluzbeni policijski psi, mogu razviti jake fobicne reakcije koje su stvarno naucene, ne naslijedjene. I to cete prepoznati po specificnosti reakcije i po tome sto pas reagira izbjegavanjem samo u odredjenim okolnostima. Ako pas ignorira eksploziju necijeg auspuha ili novogodisnje petarde, ali uspanici se na terenu za obuku, mozda je naucio negativnu asocijaciju.

4.2. Zivot sa psom slabih zivacaNije to lako. Slabi psi su nepredvidljivi. Udruzite slabe zivce s jakim obrambenim nagonom i niskim pragom i dobit cete uistinu opasnog psa. Tko zna sto ce takvog psa izazvati? Vlasnici su uvijek zabezeknuti kad njihovi psi pokazu agresiju iz straha. Iznalaze najraznovrsnije isprike za to. Posebno to vole definirati kao "zastitu." Vlasnica sedmomjesecnog steneta iz tko zna kakvog uzgoja javila mi se zbog obuke svog steneta. To joj je bio prvi pas, i htjela ga je pariti sto je moguce prije. Nikako je nisam mogla odgovoriti zbog toga. Bila je uvjerena da ima najboljeg psa zastitnika na svijetu. Zasto? Zato sto bi se stene, kad pozvani gosti dodju u njezin dom, zalijepilo za nju, naslonilo na njenu nogu i rezalo na goste.Pas je zapravo vreca zivaca i ne bi nikad trebao ici u uzgoj. Lako je shvatiti zasto se vlasnica zabunila i smatra ponasanje svog psa zastitnickim -- zato sto ne shvaca sto se iz psece perspektive zapravo dogadja. Pas je nasmrt preplasen kad vidi goste. Zato se zalijepi za vlasnicu. Njezina fizicka blizina daje mu upravo toliko hrabrosti da svoju zabrinutost glasno izrazi rezanjem. Apsolutno vam garantiram, da ona nije tamo da zastiti to stene, ono bi se od straha zavlacilo pod namjestaj kad dodju gosti. Nitko ne voli cuti tako nesto o svom voljenom ljubimcu, no svi to moramo cuti u nadi da takvi psi nece ici u uzgoj. To sedmomjesecno stene je bas ona vrsta psa zbog koje najvise brinemo, jer ce vjerojatno kao odrastao pas postati nepredvidljiv grizac iz straha.

4.3. Bilo nam je zao jadnicka!Koliko sam samo puta to cula! Mnogi kupci stenadi nasjednu na stidljivo, plasljivo stene. Svima nam je zao takvih. Uzgajivaci jos poticu nasu zabludu da cemo im mi pruziti dobar dom i da ce se oni lijepo oporaviti. Mala stenad cesto pokazuje slabe zivce stidljivim ponasanjem. Izbjegavaju sve sto im nije poznato. Neka stenad i u odrasloj dobi samo izbjegava, dok druga odraste u pse koji pokazuju agresiju iz straha. U oba slucaja su prilicno rizicni. Zamislite zivcanog psa s niskim pragom koji prvi put vidi vase dvogodisnje dijete koje vristi od bijesa i valja se po podu!O odraslima je malo drukcije. Stidljivost kod steneta je uvijek razlog za zabrinutost. Stenice bi trebalo sve zanimati, trebali bi svakoga slijediti i u sve se petljati. Kako stene sazrijeva, normalno je da ce prestati skakati na svakoga koga vidi. Rezerviranost nije isto sto i stidljivost. Posve je ispravno za odraslog NJO da bude rezerviran prema strancima i da ne pokazuje niti izbjegavanje niti agresiju. Odredjena sumnjicavost prema nepoznatima je takodjer prihvatljiva kod NJO. Suvise cesto uzgajivaci zele NJO koji ce svakome mahati repom i pozeljeti dobrodoslicu u svoje dvoriste. Takvi zapravo ne zele NJO, nego zlatne retrivere u NJO uniformi.Moja prva NJO bila je dvogodisnja zenka iz azila, bivsi policijski pas, po imenu Jet. Jet je bila kod privremenog udomitelja kad smo je ja i prijateljica dosle vidjeti. Udomitelj ju je izveo na dvoriste i dao mi njen frizbi. Jet je zgrabila frizbi, legla na travu i pretvarala se da me nema. Niti jednom nije skrenula pogled sa svom privremenog udomitelja. Ja sam je milovala i pricala joj. Ona me ignorirala. Pitala sam mogu li je uzeti i odusevila se kad je udomitelj odgovorio potvrdno. Moja je prijateljica bila razocarana. Priznala je da je Jet izuzetno lijepa, ali njezin temperament joj se nije nimalo svidio. (Ona jako voli zlatne retrivere.) Ja sam smatrala da Jet ima izuzetno dobar temperament. Brzo je opazila da niti ja niti prijateljica nismo opasne, pa nas je ignorirala i fokusirala se na svog privremenog vlasnika, za koga se bila pocela vezati. Jet je imala mnoge greske, no njezina prvotna rezerviranost prema meni bila je posve ispravna za NJO. Nije prema nama pokazala ni agresiju ni izbjegavanje, samo potpun nedostatak zanimanja. (Naravno, na kraju sam je ja pretvorila u ljudoljupca i sve zabrljala.)Jet nam je ubrzo odrzala neocekivan seminar iz sumnjicavosti prema strancima. Moj je tadasnji decko bio izvan grada kad sam dovela Jet i jedva je cekao da dodje i upozna je. Ona je zalajala na dvorisnim vratima, ali me bez pogovora pustila da ga uvedem. Onda je samoj sebi dala produzenu komandu "prati ga." On bi usao u kuhinju, ona bi legla i pratila ga pogledom. Otisao bi van promijeniti zarulju na verandi, ona za njim, legla bi i pratila svaki njegov pokret. Na kraju je zakljucila da je on OK pa se opustila. Postali su pravi frendovi. Ni taj put nije pokazala nikakvu otvorenu agresiju niti ikakvo izbjegavanje. Nije ga niti odmah gurkala sapom da se sprijatelje. Ponasala se kao pravi NJO. Zato ocekujemo da kod stenadi radoznalost nadvlada i da svakom strancu pridju sa odusevljenjem. Sa zreloscu dolazi sumnjicavost, pa je odredjena rezerviranost prema nepoznatima posve prihvatljiva, a ne znak losih zivaca.

4.4. SimptomiOno sto nagovjestava lose zivce jest izbjegavanje neprijeteceg covjeka ili predmeta, ili nepotrebna agresija. Sjetite se kako izgleda pas u obrambenom nagonu. Ako takvo ponasanje vidite kod psa u odsutnosti prave, prepoznatljive opasnosti, taj pas je vreca zivaca. Zivcani psi su cesto vrlo glasni -- cut cete "mitraljesko" lajanje ili rezanje. Pod izbjegavanjem mislimo na to da ce se pas pokusati udaljiti od zamisljene opasnosti tako sto ce fizicki uzmaknuti ili se smrznuti na mjestu. Prevrtanje na ledja je oblik izbjegavanja koji cete opaziti kod krajnje submisivnih pasa. Zapamtite da i tu postoje razlike. Neki problemi sa zivcima su gori od drugih.Jedan od najgorih slucajeva koje sam vidjela bilo je stene sibirskog haskija staro 12 tjedana. Otisla sam u njegov dom, cucnula i okrenula se postrance da ga pozdravim (cucanje i okretanje postrance je na psecem jeziku univerzalan znak dobrih namjera). Stene se nakostrijesilo, zarezalo, zalajalo i uzmaknulo, pustajuci za sobom dugi trag mokrace dok je bjezalo. Ostalo je desetak metara od mene punih dvadeset minuta prije no sto mi je odlucilo prici (ja sam ga potpuno ignorirala). Vrijeme koje stenetu treba da dodje k sebi je uvijek vazno. Neki stenci se prestrase nepoznatog, no skoro odmah dodju k sebi i pridju da pogledaju izbliza. O takvima puno manje brinem. Dvadeset minuta je jako dugo vrijeme za dolazenje k sebi. Na srecu, vlasnici steneta nemaju uzgajivackih ambicija!Pazite na rezanje! To nikad nije dobar znak. Samouvjereni psi nikad ne reze na ljude niti predmete. Nakostrijesena dlaka je jos jedan znak da je pas prestrasen. Ljudi mi stalno govore da su njihovi psi dobri cuvari, jer kad god cuju neki zvuk, psi se nakostrijese i reze. Takvi ljudi se zavaravaju. Koliko god pas glumatao, na psa losih zivaca nikad se ne mozes potpuno osloniti u obrani. Prisutnost vlasnika je jedini razlog zasto pas nije pobjegao i sakrio se. Pas se moze lakse praviti vazan kad mamica ili tatica drze drugi kraj uzice.Psi su na svom teritoriju toliko samouvjereniji da se mnogi problemi sa zivcima daju prikriti. Zamislite kupca odraslog psa koji dolazi vidjeti psa. Prodavatelj ce mozda cak i staviti rukav i pustiti psa da ga grize ne bi li impresionirao kupca. Znajte, igranje lovice sa rukavom sa vlasnikom u svom dvoristu nije test stresa! Ono vam nista ne govori. Izvedite tog psa na nepoznatu livadu, bez vlasnika, pa cete onda vidjeti kakav je.

4.5. Ali, mi smo samo htjeli dobrog kucnog ljubimca!Da parafraziram Maxa von Stephanitza, uzgoj NJO je uzgoj radnog psa ili prestaje biti uzgoj NJO. Vec se radja vise kucnih ljubimaca nego sto ima domova za njih. Nema opravdanja za namjerni uzgoj kucnih ljubimaca. Kupci stenadi moraju znati da ako odu uzgajivacu koji uzgaja "kucne ljubimce," jako je vjerojatno da ce dobiti ljubimca koji ima lose zivce, nestabilan je, i ne moze mu se vjerovati. Uzgajivace koji uzgajaju iz sentimenta, ega, ili pohlepe ne zanimaju slozenosti pseceg temperamenta. Zivci su, cini se, posebno osjetljivi na traljav uzgoj. Sve je teze naci zaista jakog psa s dobrim zivcima. Jako cete tesko naletjeti na takvog ako idete uzgajivacima "kucnih ljubimaca."Najbolji kucni ljubimci dolaze od uzgajivaca koji se strogo drze standarda. Cak i kod najboljih parenja nece svako stene imati jednako jake nagone, i neki ce stenci biti prodani kao kucni ljubimci. Veca je sansa da cete dobiti stabilnog psa ako nadjete uzgajivaca pravih NJO. Iako trazite samo psa za drustvo, svejedno psu trebaju dobri zivci! Nervozan, napet, plasljiv pas nije dobro drustvo. Zamislite da morate psa zatvoriti svaki put kad vam netko dolazi. Da se morate bojati za vlastitu djecu. Ili da pas ne moze uspjesno proci niti osnovnu obuku poslusnosti, jer je prezauzet vlastitim strahom kad god izadje iz svog dvorista. Ne nasjedajte lijepim obecanjima koja daju uzgajivaci kucnih ljubimaca. Ako su im psi zaista tako stabilni, lako uce, i imaju zastitnicke instinkte, neka to dokazu na terenu.

11