NOVOVJEKOVNA FILOZOFIJA

17. st.

Empirizam:

John Locke, Berkeley, i David Hume

Ponavljanje – Descartes - racionalizamZa ponovno utemeljenje filozofskog sustava Descartes rješava dva problema:

1. Utvrditi kolika je pouzdanost ljudske spoznaje - otklanjanje skepticizma:• Za prirodne znanosti Descartes je postavio 4 osnovne postavke istraživanja (vidi dolje**). • Za filozofiju ustanovljuje temelj sigurnosti u nedvosmislenoj istini: mislim, dakle jesam. To je

tako pouzdano da se u to ne može sumnjati. To je prva i najsigurnija od svih spoznaja; njena je izvjesnost neposredna, intuitivna.

• Dakle: čistim je mišljenjem moguće deduktivno, neovisno o iskustvu, spoznati zbilju – racionalizam.

2. Riješiti problem duše i tijela – tj. problem supstancije• Znanstvena otkrića upućivala su na mehanicističko shvaćanje svijeta u kojoj nema mjesta za

čovjekovu dušu, odnosno objasniti kako nešto duhovno uspijeva pokrenuti mehaničke procese tj. tijelo.

• Duša je čista svijest, ne zauzima nikakav prostor i ne može se dijeliti na dijelove. Materija je čista protežnost, zauzima prostor i može se dijeliti na manje dijelove. Ali materija nema svijest. Oboje su supstancije i neovisne jedna o drugoj. To je dualizam.

• Čovjek je po tome podvojeno biće koje istodobno misli i zauzima prostor. (Slično govore i Augustin i Toma Akvinski.) Tijelo funkcionira po mehaničkim prirodnim zakonima, tj. nije slobodno a duša jest slobodna.

• No iskustvo nam govori da duša i tijelo neprestano utječu jedno na drugo, a ta povezanost, drži Descartes, događa se u hipofizi.

**a) Ništa ne prihvatiti kao istinito osim onoga što spoznajemo jasno i razgovijetno b) Teškoću raščlaniti na jednostavne dijelove - analiza. c) Istraživanje provoditi od jednostavnoga prema složenom - sinteza d) Načelo provjeravanja potpunosti postupka.

kvantitativna metoda – početak empirizma

Oslobođenje od ovisnosti o tradicionalnim autoritetima (Platon, Aristotel, crkveni oci, Biblija…) i razvoj kvantitativno usmjerene metode, presudno su promijenili sliku svemira i prirode.

Galileo koristi metodu koja je bliska današnjem načinu istraživanja: • Rastaviti ono što treba opisati na jednostavne elemente; • postaviti hipotezu; • preispitati pomoću eksperimenata; • deducirati zaključak; • postaviti matematički oblik zaključka.

• Um i iskustvo (racionalizam i empirizam) zajedno, jedini su temelji sigurne spoznaje.U prirodnim znanostima čiji su izvodi istiniti i nužni, ne može ni 1000 Demostena i 1000 Aristotela protiv stvari učiniti istinitim ono što je lažno." (Galileo)

Osnovni stav empirizma je da u našoj svijesti nema nikakvog sadržaja. Sadržaj dolazi tek po iskustvu. Sve znanje o svijetu dolazi preko osjetila. (Nema ničega u razumu što prije toga nije bilo u osjetilima – Aristotel.)

• Svaku ideju koja se ne može povezati s iskustvom (npr. Bog, vječnost, supstancija) empirizam smatra lažnom – plod mašte.

• Empirist bio je i Aristotel a u 17. st. engleski filozofi: John Locke, Berkeley, i David Hume.

Francis BaconJedan od osnivača moderne znanosti i moderne filozofije. Suvremenik je W. Shakespearea i

kraljice Elizabete. Prema njegovim načelima osnovano je 1662. u Engleskoj »Učeno društvo« (Slobodni zidari).

U djelu Novi organon znanosti izlaže osnovne principe svoje filozofije: • princip eksperimenta je najviši princip svakog znanstvenog istraživanja• metoda spoznaje – indukcija (odbacuje dedukciju)• cilj je znanosti ovladavanje prirodom u korist društva. • Znanje je moć.

BACON vidi svoju zadaću u sistematskom utemeljenju i prikazu svih znanosti.

Znanosti dijeli prema osnovnim ljudskim sposobnostima:• pamćenje (memoria) - povijest,• mašta (phantasia) - poezija,• razum (ratio) - filozofija.

Treba se osloboditi od idola – obmana (predrasuda)

Da bi dospio do istinskog uvida u narav stvari, čovjek se najprije mora osloboditi svih predrasuda koje škode objektivnoj spoznaji. Te predrasude Bacon naziva idolima (obmanama).

Razlikuje 4 vrste obmana (idola):

• Idola tribus: obmane plemena. Nastaju iz naravi ljudske vrste, jer razum i naši osjeti zbilju zahvaćaju samo po mjeri čovjeka i pritom griješe. Razum je neravno zrcalo što naginje miješanju svoje vlastite naravi s naravi stvari i time je izopačuje.

• Idola specus: obmane spilje. One nastaju zbog toga što čovjek sudi prema sebi, pa misli da ono kako on nešto doživljava da tako to doživljavaju i drugi, a zaboravlja da je svaki čovjek zasebna "pećina".

• Idola fori: obmane trga - pogrešno razumijevanje riječi. One nastaju na ulicama, trgovima gdje se razmjenjuju riječi, a one mogu značiti različita značenja što može dovesti do pogreške, nesporazuma.

• Idola theatri: obmane teatra - nastaju iz poštovanja autoriteta. Bacon je smatrao da su ove predrasude najopasnije jer nastaju iz poštovanja autoriteta. Čovjek poštujući neki autoritet prihvaća sve što taj autoritet misli i radi, pa tako i njegove greške. To je kao u kazalištu (teatru) kada autoritet glumaca stvori atmosferu, za koju publika misli da je stvarna, a u stvari ona je umjetna.

Metoda spoznaje: indukcija

Ispravna metoda kojom bi se došlo do prave spoznaje i dokinulo obmane jest indukcija.

• Indukcija je postupak koji počinje sakupljanjem i uspoređivanjem opažanja da bi se onda postupnim poopćavanjem shvatilo opće forme prirode.

• Pri tomu indukcija ne polazi od slučajnih iskustava, nego radi planski sa sređenim opažanjima (tablicama) i usmjerenim eksperimentima.

OsvrtNo, ni Bacon nije izbjegao vlastitom idolu špilje: • Bacon je sve nade usmjerio prema indukciji kao jedinoj valjanoj metodi, a

odrekao svaku vrijednost dedukciji.

• Nije pritom uviđao da su indukcija i dedukcija inverzni i korelativni postupci, koji ne samo što teorijski opravdavaju jedan drugoga, nego se u praksi znanstvenoga istraživanja i svakodnevnoga mišljenja isprepleću i nadopunjuju.

svatko (pa i Bacon) ima svoju špilju! (obmanu)

John Locke (1632.)Kao empirist rješava dva problema:

1. Odakle ljudi dobivaju svoje misli i ideje?2. Možemo li vjerovati u ono što nam osjetila govore?

Ad 1. Naša je svijest u početku “tabula rasa” – prazna ploča koja se “puni” preko osjetila. Svijest te vanjske dojmove prerađuje mišljenjem, zaključivanjem, vjerovanjem, sumnjanjem… tako nastaju refleksivne ideje – pojmovi.

Ad 2. Primarne osjetilne kvalitete (protežnost, težina, oblik, pokretljivost, broj) osjetila prikazuju točno, no sekundarne kvalitete (boja, miris, okus, zvuk…) naša osjetila samo opisuju kako utječu na nas. Zato je jednima nešto slatko, drugima gorko, jednima lijepo drugima ružno…

Dakle:• Neka svojstva protežne zbilje čovjek je u stanju spoznati razumom (tu se

slaže s racionalizmom Descartesa). Također je držao da svi ljudi imaju određene etičke smjernice – prirodni zakon. Također i da je čovjeku usađeno da Bog postoji - a to su ustupci racionalizmu.

• Opseg je naše spoznaje ograničen ali ipak dovoljan da pomoću nje uredimo svoj život.

George Berkeley (1685.)

Berkeley je Irac, teolog, svećenik, biskup ali i filozof. Protivnik je nadirućeg materijalizma.

Najdosljedniji je empirist a ipak poriče postojanje materije, odnosno tjelesne supstancije. Opažamo jedino ono što postoji ali ne opažamo materiju, tvar, supstanciju. Ne možemo znati čine li našu zbilju zvučni valovi ili papir i pismo. Jedino možemo znati da postojimo u duhu. Materija je zvuk praznog imena.

To je gledište nominalizam

Skup povezanih osjeta čini određenu stvar. Stvari su samo kompleksi osjeta i postoje samo ako su opažene.

Biti zapravo znači biti opažen. Postoji samo duh koji opaža i kompleksi ideja koje on doživljava – nema materije, sve

stvari postoje samo u duhu.

SolipsizamPostoji samo Ja sa svojim doživljajima i ništa više.

Osvrt:Neosporno je da je naša spoznaja materijalnih predmeta nemoguća bez osjeta, ali je pogrešno zaključiti da onda ne postoje i sami materijalni predmeti, odnosno da su materijalni predmeti samo skupovi osjeta koji postoje u našem duhu.

DAVID HUME1711. do 1776.

Podsjećanje:Empirizam (grč. empeiría, iskustvo) je gnoseološki (teorija o spoznaji) pravac, koji zastupa stav da je iskustvo osnovni izvor spoznaje i da joj ono određuje domet, mogućnosti i granice. Nihil est in intellectu quod non fuerit in sensu odnosno, da je svaka razumska spoznaja uvjetovana osjetilnom, da je razum u većoj ili manjoj mjeri ograničen samo na asocijativno kombiniranje iskustvene građe.

Humeu je glavno djelo Istraživanje o ljudskom razumu. Njegova se filozofija po svojoj radikalnosti pamti kao najvažnije empirističko mišljenje. On je potaknuo (probudio) istraživanje I. Kanta.

• Kao empirist mislio je da mu je zadaća urediti sve nejasne pojmove i misaona ustrojstva izmišljena još u srednjem vijeku ili prije.

• Moramo pročistiti sve naše misli i predodžbe. Tako moramo pospremiti i naše knjižnice. Hume je rekao: Uzmite bilo koju knjigu u ruke i upitajmo se: Sadrži li kakvo apstraktno zaključivanje o veličinama ili broju? Ne. Sadrži li kakvo zaključivanje osnovano na iskustvu o činjenicama i postojanju? Ne. Bacite je onda u vatru, jer ona ne može sadržavati ništa osim obmane i plodova mašte.

Hume se želi vratiti neposrednom opažanju svijeta. Nikakva nas filozofija neće dovesti iza kulisa svakidašnjeg iskustva, niti nam dati pravila ponašanja različita od onih do kojih dolazimo razmišljajući o svakodnevnom životu.

dojmovi i idejeNaš um dohvaća dvije vrste predodžbi: dojmove i ideje1. dojmovi (činjenice) - neposredno opažanje vanjske zbilje, (ono što

spoznajemo na temelju iskustva – a to nije nešto što mora nužno slijediti jedno iz drugoga). Ono što zovemo vezom uzroka i posljedica jest naša navika ili običaj da očekujemo slijed događaja kakav smo prije više puta doživjeli.

2. ideje - sjećanje na takvo opažanje. Pri sjećanju čovjek je sklon spajanju ideja koje ne postoje u zbilji – stvara (izmišlja) kombinacije kojih u stvarnosti nema – stvara složenu ideju od onih jednostavnih dojmova.

npr. pojam osobe – Ja. Za Humea je to složena ideja sastavljena od pojedinačnih dojmova koje doživljavamo u slijedu kao što doživljavamo film a ne vidimo da je sastavljen od pojedinačnih sličica. Dakle osobnost ne postoji kao nekakva pozadina, ne postoji Ja kao srž osobnosti. Postoje samo duševna stanja koja dolaze i prolaze.

Možemo reći da je osjetilni dojam original, dok je ideja ili sjećanje na osjetilni dojam samo blijeda kopija. Jer, dojam je neposredni uzrok ideje koja se čuva u svijesti.

Racionalizirati je samo navikaHume napada sve misli i predodžbe koje ne potječu od odgovarajućih osjetilnih dojmova. On

želi, kako sam kaže, »prognati svo besmisleno brbljanje koje je toliko dugo vladalo metafizičkim razmišljanjem i dovelo ga na zao glas«.

Prolazno je sve što je složeno. (Budha) • Hume je odbacivao svaki pokušaj dokazivanja besmrtnosti duše i postojanja Boga. To

ne znači da on te stvari isključuje; no vjerovati da se vjera može dokazati ljudskim razumom, racionalistička je glupost.

• Hume nije bio kršćanin, ali ni uvjereni ateist. On je nešto što zovemo agnostičarom (osoba koja ne zna postoji li Bog).

• Kao istinito prihvaćao je samo ono o čemu je imao pouzdano osjetilno iskustvo. Prema svim drugim mogućnostima bio je otvoren: nije odbacivao ni kršćansku vjeru ni vjeru u čuda. Obje stvari govore o vjeri, a ne o znanju ili razumu.

• Obično se kaže da je Humeova filozofija rastopila posljednji spoj između vjere i znanja.

Nepovredivi zakoni prirode su predodžbe zato što smo navikli da jedno slijedi drugo pa na kraju očekujemo da će se isto dogoditi svaki put.

• Dijete bi se mnogo manje iznenadilo ugledavši da kamen sat-dva lebdi nad zemljom negoli mi - zato što mu priroda još nije postala navikom. Dijete još nije postalo robom navike. Djetešce, dakle, ima manje predrasuda negoli odrasli.

• Dijete je potpuno oslobođeno unaprijed stvorenih sudova. Ono opaža svijet kao takav vidi, a stvarima ne pridaje značenja osim onih koje opaža.

načelo uzročnostiMi doživljavamo samo da jedna pojava vremenski slijedi drugu, a ne da se druga

pojava događa zbog prve. Očekivanje - da jedna stvar slijedi drugu - ne nalazi u samim stvarima, već u našoj svijesti. A to ima veze s navikom.

• Kada govorimo o »prirodnim zakonima«, ili o »uzroku i posljedici«, zapravo govorimo o ljudskoj navici, a ne o nečem »razumnom«. Prirodni zakoni nisu ni razumni, ni nerazumni: oni jednostavno jesu,

• Očekivati da će se bijela kugla u biljaru početi gibati kad je crna kugla pogodi nije nešto urođeno. Općenito, nismo rođeni s paketom očekivanja o tome kako svijet izgleda, ili kako se stvari u njemu ponašaju. Svijet je onakav kakav jest, on je nešto što doživljavamo malo-pomalo.

Hume ne niječe da nepovredivi prirodni zakoni postoje, ali - kako ih nismo u stanju iskusiti - prijeti nam opasnost da se prenaglimo u zaključku.

• Ako stvari vremenski slijede jedna drugu, to ne znači da je nužno riječ o »uzročno-posljedičnoj vezi«. Upozoravati ljude da ne donose prebrzo zaključke, jedan je od najvažnijih zadataka filozofije.

• Osobito je u znanstvenim područjima važno ne žuriti. • Ako mnogi ljudi ozdravljaju nakon uzimanja određenog lijeka, to ne znači da je

lijek ono što im je pomoglo. Stoga je važno imati veliku kontrolnu skupinu koja misli da dobiva isti lijek, a zapravo dobiva brašno i vodu. Ozdrave li i oni, zaključiti je da im je pomogao neki treći faktor - na primjer, vjera u djelovanje lijeka.

Razum ili vjera?

Hume se buni protiv racionalističkog mišljenja i u etici i u moralu.

• Racionalisti su smatrali da je razlika između dobra i zla položena u ljudski razum. Ovo se naziva i prirodno pravo.

• Međutim, prema Humeu, razum nije ono što odlučuje što da kažemo ili radimo. O tome odlučuju naši osjećaji.

• Ako odlučiš pomoći nekome kome treba pomoć, na to te tjeraju tvoji osjećaji, a ne razum. Nije razumno ni nerazumno uskratiti pomoć nekome kome pomoć treba (ali može biti da je nisko).

Prema Humeu, svi ljudi osjećaju što je dobro za druge ljude. Dakle, sposobni smo se sažaliti. Međutim, ništa od ovoga nema veze s razumom.

• Sa stajališta razuma, besmislica je npr. varati poreznu službu zato što to radi puno ljudi. Iz biti-tvrdnji ne smije zaključiti u morati-tvrdnje. Ipak je baš to veoma uobičajeno, osobito u novinskim člancima, partijskim programima te govorima u parlamentu.

• Ponekad se kaže: »Ovaj je zakon prihvaćen u Parlamentu, zato se svi građani zemlje moraju ravnati prema njemu«. Ali, nerijetko se prihvaćeni zakoni kose s najdubljim ljudskim uvjerenjima. No, s razumom se ne kosi to da netko radije želi uništiti cijeli svijet nego porezati svoj prst«, rekao je Hume.

• Nacisti su ubili milijune Židova. Nije pritom zakazao njihov razum nego njihovi osjećaji?• Često se iza najbezosjećajnijih odluka skriva ledena proračunatost. Nakon rata mnogi su nacisti

kažnjeni, ali ne zato što su bili »nerazumni«. Kažnjeni su zato što su bili okrutni. • Ako poplava ugrozi mnoge ljude, naši osjećaji odlučuju hoćemo li im priskočiti u pomoć. Kad bismo

prepustili odluku »hladnom razumu«, možda bismo pomislili kako je dobro da nekoliko milijuna ljudi umre u svijetu koji je ionako prenapučen.

Razum nam ne može biti glavni vodič u životu. Nije dorastao tom zadatku. Za praktičnu životnu svakodnevnicu pouzdaniji su vodiči vjera i navika.

čovjek je razumno biće zvuči li to zaista tako to gordo?

• Hume tvrdi da razum nije dorastao da nam bude glavni vodič u životu. Ponašati se odgovorno znači izoštriti svoje osjećaje za dobro drugih.

• Ali razum može i treba biti osnova sve čovjekove aktivnosti. • Samo - razum treba ispravno upotrebljavati. Treba voditi računa o

iskustvu, koje razumu isporučuje sav materijal za njegove radnje.Treba se držati iskustva.

• Treba istraživati koji naši pojmovi zaista nastaju razumskim zaključivanjem na temelju iskustva.

• Rezultat je kod Humea ispao neočekivan: supstancija, kauzalitet, vanjski svijet, bog — pojmovi u čiju su razumnost mnogi čvrsto vjerovali — pokazali su se - nerazumni.

Pitanja

• Francis Bacon: otklanjanje predrasuda i prava metoda spoznaje

• Baruch de Spinoza: geometrijska metoda, problem supstancije

• Gottfried Wilhelm Leibniz: monadologija

• David Hume: empirizam

• David Hume: protiv racionalističkog mišljenja i u etici i u moralu