NOVOVJEKOVNA FILOZOFIJA 17. st.

Racionalizam: Moemo se osloniti samo na razum:?Rene Descartes, Baruh Spinoza, Leibniz

Empirizam:Moemo se osloniti samo na iskustvo:?John Locke, Berkeley, David Hume

Temeljne postavke racionalizma i empirizmaRatio razum um

Racionalizam znai da je razum izvor znanja, tj. da su ovjeku priroene odreene ideje koje postoje u njegovoj svijesti i prethode svakom iskustvu empiriji.Racionalistiko razmiljanje karakteristino je za filozofiju 17. st. kao nasljee srednjeg vijeka. Racionalisti su bili i Platon i Sokrat a novovjekovni Rene Descartes, Baruh Spinoza, Leibniz.

Suprotan stav je empirizam koji dri da u naoj svijesti nema nikakvog sadraja. Sadraj dolazi tek po iskustvu. Sve znanje o svijetu dolazi preko osjetila. (Nema niega u razumu to prije toga nije bilo u osjetilima Aristotel.)Svaku ideju koja se ne moe povezati s iskustvom (npr. Bog, vjenost, supstancija) empirizam smatra lanom plod mate.Empirist bio je i Aristotel a u 17. st. engleski filozofi: John Locke, Berkeley, i David Hume.

Racionalizam RENE DESCARTESNovovjekovna filozofija zapoela s Rene Descartesom (1596.), koji je tvrdio da treba razmiljati vlastitom glavom umjesto da se samo prihvaa naueno. Mogue je doi do spoznaja koje su za ivot veoma korisne, a umjesto spekulativne filozofije, koja se ui u kolama, moe se nai praktina, kojom bismo tono upoznali snagu i djelovanje vatre, vode, zraka, zvijezda, nebeskog svoda i svih drugih tijela koja nas okruuju.

U katolikoj koli, uz matematiku i skolastiku filozofiju ui grki i latinski. U koli sam doao do zakljuka da je matematika jedini predmet dostojan potovanja.Bio je boleljiv pa je dobio je doputenje da lei u krevetu do jedanaest sati, to je obiavao initi i kad je odrastao.Umijee maevanja, (izgubljeno djelo) opravdava glas o izvrsnom maevaocu (vrijeme muketira).Descartesovo prvo objavljeno djelo bila je mala rasprava o glazbi. Glazbu sam volio kako zbog ugodnih zvukova, tako i zbog matematikih struktura.Studira pravo ali se njime nikada nee baviti.

Spoznaja i spoznaja"Spoznaja" je u Descartesovo doba bila udna mjeavina injenica i matarija, mita i okultnog, vjerske dogme i fantastinih nagaanja. Renesansna "znanost" jo je ukljuivala astrologiju i alkemiju i bila opsjednuta obrascima i slinostima.

Paracelsus (1493-1541), vicarski lijenik koji je doao do originalnih i vanih otkria za lijeniku praksu, jo se sluio okultnim analogijama:Obratimo pozornost na korijen celera - nije li on nalik na muke genitalije? Magija je prema tome otkrila i objavila da on moe potaknuti strast u mukarca.

Godine 1629. Descartes je radio na knjizi o prirodnim pojavama (O svijetu) koja je sadravala tezu da bi univerzum doista mogao imati Sunce u sreditu. Ali 1633. kad je uo je da je Galilej u kunom pritvoru zbog iste ideje, mudro je odgodio objavljivanje svog djela. Sluaj me toliko iznenadio da sam umalo odluio spaliti sve svoje papire, ili ih barem drati u tajnosti...

Kako do pouzdane spoznaje u znanostima?Rasprava o metodi pravilnog koritenja razuma i iznalaenja istine u znanostima (uvodni naslov djela Rasprava o metodi)Moja se metoda sastoji u izvjesnim i laganim pravilima, kojima kad se bilo tko ispravno slui, nee nita nikad lano uzeti kao istinito te e, ne troei izlino nita od duhovnog poriva ve postupno uvijek uveavajui, znanost, dospjeti do istinite spoznaje svega onoga za to e biti sposoban...

ovjek je sposoban spoznati istinu, ali osnovno je pitanje postupka istraivanja da se osigura uspjeh spoznaje:

a) Naelo da nita ne prihvatimo kao istinito osim onoga to spoznajemo jasno i razgovijetno b) Drugo je naelo analitiko: tekou treba ralaniti na jednostavne dijelove. c) Naelo sinteze reda i postupnosti: od jednostavnoga k sloenom. d) Naelo provjeravanja potpunosti postupka.Cilj je dospjeti do "jednostavnih naravi koje se moraju moi uvidjeti neposredno evidentno (intuicija).Iz takve spoznaje trebaju se deducirati, tj. izvesti izvedive tvrdnje.

Kako do pouzdane spoznaje u filozofiji?cogito, ergo sum - mislim, dakle jesamU skladu sa svojom metodom za podruja znanosti, Descartes trai i za filozofiju poetnu toku u koju se vie ne moe sumnjati. Polazei od nje, eli nunim zakljucima dospjeti do sloenijih ali neoborivih istina.

odluio je u sve posumnjati (u matematike dokaze, u postojanje svijeta, stvari, Boga, vlastitog tijela), ali je upravo tada uvidio da dok sumnja, dok misli da je sve krivo, nuno je da jest dok misli.

Istina: mislim, dakle jesam tako je pouzdana da se u nju ne moe sumnjati. To je prva i najsigurnija od svih spoznaja; njena je izvjesnost neposredna, intuitivna. Neposredna jasnoa ovoga uvida dovodi do opeg pravila, da su stvari koje shvaaju jasno i razgovijetno - potpuno istinite.Cogito znai u Descartesa samosvijest.

Novovjeka filozofija polazi tako od prve istine: sigurnou individualne samosvijesti, izvjesnosti subjekta, a nesigurnou objekta.

ini se da je time predodreen put k subjektivizmu.

intuitivni uvidDedukcija je u Descartesa postupak izvoenja istina iz prvih intuitivnih, oevidnih istina. istim je miljenjem mogue deduktivno, neovisno o iskustvu, spoznati zbilju. Takva spoznaja je apriorna spoznaja a temelji se na uroenim idejama

Ontoloki dokaz za Boju opstojnost (u Descartesovoj verziji):

Postoji Bog. Ako sumnjam, znai da nisam savren, jer je spoznaja savrenija od sumnje.Ideju bia savrenijeg od moga moglo je u mene usaditi jedino to savrenije bie. To je Bog. Bog je jamac istinitosti.

Istinito je, dodue, samo ono to spoznajem jasno i razgovijetno, ali Bog svojim savrenstvom jami da se ne varamo u onome to spoznajemo jasno i razgovijetno, inae bismo s pravom mogli rei da je Bog varalica!

Descartesovi strojeviBiljke i ivotinje su strojevi koji automatski rade, nemaju vegetativnu ili animalnu duu (kako je mislio Aristotel).I ovjeje tijelo radi kao stroj, meutim u tijelo je Bog stavio duu, te dua s tijelom ini jedno bie. To sjedinjenje due i tijela nije supstancijalno, ali je veoma usko sjedinjenoi to u hipofizi.

Dualizam

Descartes razlikuje dvije supstancije: duh (mislea stvar) i tijelo (protena stvar).Materiju shvaa kao protenost, prostornost, djeljivost, pokret. Njome vladaju pravila mehanike, koja su ista kao i pravila prirodeJedino ovjek ima duu.

Problem odnosa due i tijela tumai na neobian nain tvrdnjom da u hipofizi ivotni duhovi djeluju na tijelo. Tako samo prividno rjeava problem. Tvrdi da je to konstrukcija dobroga Boga i zato taj sistem radi.

OsvrtDescartes je snano utjecao na filozofiju i svu misao 17. stoljea.

U znanosti:On je dao znaaj matematskoj znanstvenoj kulturi koja svoj izraz ima i u prosvjetiteljstvu 18. stoljea. Osniva je analitike geometrije.Velike zasluge ima za optiku (otkrio je zakon loma svjetlosti),mehaniku (uveo je pojam veliine gibanja i naelo odranja sveukupne koliine gibanja), refleksologiju i psihologiju.

U filozofiji:Odnos tjelesne i duhovne (protene i mislee) supstancije nije uspio rijeiti. U tome lei temeljna slabost njegova dualizma - uostalom, kao i svakog dualizma uope. U toj tekoi i potrebi njena prevladavanja polazni je motiv Spinozina monizma.Uz dvije nezavisne nesvodljive supstancije - Bog mu je apsolutna supstancija. Eto nove tekoe!

Uza svu radikalnost svoje metodike sumnje i inzistiranje na jasnoi i razgovijetnosti, pravi velik ustupak tradiciji postavkom o Bogu kao jamcu istinitosti onoga to spoznajemo jasno i razgovijetno.

Baruh de Spinoza idov je. ivi i djeluje u Nizozemskoj. Bavi se problemima etike i morala kroz koje izlae cijeli filozofski sustav. Zbog svog nauka dolazi u sukob sa idovskom opinom koja ga konano ekskomunicira iz svoje opine to je znailo i iz zajednice.

Glavno mu je djelo Etika, podijeljena u 5 odjeljaka: O Bogu, O naravi i podrijetlu duha, O afektima, O ljudskom ropstvu i O moi razuma ili o ljudskoj slobodi, iz ega se vidi da nije rije samo o etici nego o cjelokupnoj filozofiji. Etika je pisana geometrijskom metodom, tj. na nain kako se pie znanstveno djelo s ciljem da se postigne nedvosmislena matematika jasnoa: svaki se odjeljak sastoji od definicija, aksioma, postavki s dokazima, zakljuaka, pomonih reenica, primjedbi i postulataNa taj nain eli pokazati da se i u filozofiji, kao u matematici, sve tvrdnje mogu deducirati iz najviih principa.

Njegova etika se ne bavi pitanjem o cilju ovjeka niti ovjeka stavlja u sredite prouavanja, jer pitanje cilja obino zavrava stavom da sve u prirodi slui ovjeku to, dri Baruh, samo doprinosi ljudskoj mahnitosti.

Bog je jedina supstancija - panteizamMonizam, panteizam Spinoza tvrdi da moe postojati samo jedna supstancija. A to je Bog. Sve to jest, jest u Bogu, i nita bez Boga ne moe biti niti se pojmiti. Bog i svijet su jedno.Takav stav je monizam a ako se to primijeni na Boga panteizam tj. sve je Bog.Sve je jedna Supstancija i ono materijalno (proteno) i ono duhovno. To zajedno jest Bog ili jednostavno Priroda. (Otklanja dualizam R. Descartesa od duhovnoj i protenoj supstanciji.)

Bog nije izvan svijeta, ali nije ni u svijetu - on jest svijet. Fiziki svemir njegovo je tijelo a duhovno poimanje Boga bilo bi jednostavno samo drukiji nain spoznavanja istog bia. I mi sami, iako smo konana bia, imamo isti dvostruki karakter u sebi: mi smo fizika tijela ali smo istodobno i due. To nisu dva razliita ovjeka, to je jedna te ista osoba: tijelo je dua u svom vidljivom obliku.To je privlana vizija i mnogi daroviti ljudi nakon Spinoze (romantiari), nisu odoljeli njenim arima. Njegova deifikacija (poboansvenjenje) prirode imala je golemu privlanost za romantiarski pokret tijekom 18. i 19. stoljea, iji su ga intelektualci proglasili jednim od svojih svetaca zatitnika.

Ljudska sloboda - Ljudi se varaju ako misle da su slobodniSpinoza ovjekovo djelovanje smatra determiniranim. Percepcija sebe kao slobodnih ljudi je iluzija utemeljena na injenici da vei dio vremena nismo svjesni stvarnih uzroka svoga djelovanja. Tek nas postizanje svjesnosti o tome razmiljanjem (govorenjem pred psihijatrom) moe osloboditi, ne u doslovnom smislu, ve da spoznamo stvari kakve doista jesu.On je prvi u Europi predstavio ovu ideju koju je kasnije razradio i primijenio Freud.

Spinoza je svojim uenjem djelovao na kasnije filozofe: Leibniza, Fichtea, Schellinga, Hegela a kasnije i na Goethea.

Gottfried Wilhelm Leibniz(1646.-1716.) Leibniz je bio univerzalni genij, moda posljednji ovjek koji je posjedovao sve znanje svoga vremena. Leibniz je u suvremenu filozofiju uveo ideju o moguem postojanju alternativnih svjetova. Vjerovao je kako Bog moe stvoriti bilo kakav svijet, naravno ako je mogu, no kako je on savreno bie, stvorio je najbolji svijet. Svijet u kojem je mogua slobodna volja, te kao posljedica toga mogunost injenja loega i zla, bolji je od svijeta u kojem slobodna volja ne postoji. To je bilo Leibnizovo objanjenje zato je Bog, koji je savren, stvorio svijet u kojem ima toliko zla.Druga ideja koju je Leibniz uveo u filozofiju bilo je naelo dovoljnog razloga. Za sve to postoji mora postojati razlog zato postoji. Ako je istina analitika, moe se dokazati bez pozivanja na vanjsku stvarnost, bilo loginim ili matematikim dokazom, (moe se dokazati umom).Ako je istina sintetika i ukljuuje injenino stanje stvari, onda su dovoljan razlog oni fiziki sluajevi koji imaju nune posljedice na to odreeno stanje stvari. Kako bismo dali prikladno objanjenje bilo ega, trebamo samo navesti dovoljan razlog za to. Dakle, u odreenom sluaju moramo prvo utvrditi o kojoj je od razliitih vrsta istine rije, te onda potraiti prikladnu vrstu dovoljnog razloga za tu vrstu istine. Ta formulacija ponudila je naelo metode koju znanstvenici koriste sve od Leibnizova doba.

problem supstancije - monade

Leibniz ima osebujan pojam supstancije, kojim se on suprotstavlja mehanicizmu (Descartesa) i monizmu (Spinoze). Svijet se sastoji od mnotva duhovnih atoma, monada, (gr. monas, - jedinica) neprotenih, jednostavnih, cjelovitih individualnih supstancija, koje su ista aktivnost, samodjelatnost.Ideju za njegovu monadologiju, svojevrsnu atomistiku - vjerojatno su mu pruila otkria postignuta uz pomo mikroskopa.

Prethodni mislioci materiju smatraju inertnom, a kretanje se dogaalo kad bi neto tu inertnu materiju udarilo, Leibniz je vidio pokret - ili bilo kakvu aktivnost, ili sklonost aktivnosti - inherentnim samoj naravi materije. Bio je uvjeren da elementi od kojih se materija sastoji sami po sebi nisu materijalni, ve da je rije o nematerijalnim centrima aktivnosti. Danas znamo da se sva materija moe svesti na energiju pa je Leibnizova ideja bila dalekovidna. No u 17. stoljeu jedine rijei koje su ljudi imali kad su razgovarali o nematerijalnim centrima aktivnosti bile su: svijest, um, duh, dua, pomou kojih ih Leibniz pokuava izraziti. Vidio je u materiji toke sklonosti prema aktivnosti koje su po njoj rairene kao toke svijesti u prostoru. To je nazivao monadama i vjerovao je kako je sve sastavljeno od njih. Sve je monade smatrao tokama koje same ne zauzimaju prostor.

prestabilirana harmonija

Leibniz je otklonio protenost kao bit stvari i u prvi plan odreenja supstancije postavio zbivanje, silu, aktivnost, neprekidnu promjenu i vrijeme kao dimenziju te biti.Razlikuje razliite stupnjeve monada: na najnioj razini su tjelesne pa sve do onih duevnih od kojih se sastoje ljudski umovi:Monade se meusobno razlikuju prema intenzitetu, pa tako imamo one koje stvaraju anorgansku materiju - tjelesne monade koje su kvantitativno odreene, duhovne su, ali bez svijesti. One sainjavaju atome i elemente tjelesnog svijeta. Postoje i duevne monade. Duhovna monada je duhovna ljudska dua. Ona posjeduje intelektualnu spoznaju koja se ne postie samo iz iskustva, nego se zasniva na istom uvidu uma. Dua u sebi nosi "uroene ideje" koje sama mora razvijati. Ta duhovna dua posjeduje i slobodu, ali je ovjek tako podeen da bira uvijek "vee dobro". Svaka monada je svoj vlastiti svijet. Meu monadama nema interakcije primjerice, mi ljudi nemamo uvid u tuu svijest, mi smo, kako nas je Leibniz nazvao, "bez prozora".

Pa kako onda moemo zajedno funkcionirati)? U samom inu stvaranja svijeta Bog je predodredio, predvidio i uskladio svaki in svake monade, tako da se oni odvijaju kao da postoji uzajaman utjecaj jedne na drugu. To je prestabilirana harmonija.

PitanjaTemeljne postavke racionalizma?Rene Descartes: Kako do pouzdane spoznaje u znanosti?Rene Descartes: Kako do pouzdane spoznaje u filozofiji?Rene Descartes: Kako otkloniti skepticizam?Rene Descartes: Dualizam i kako po Descartesu duhovno utjee na tjelesno?

Pregledno izdvoji definicije i bitna odreenja supstancije u Descartesa, Spinoze i Leibniza. Mehanicizam i teleologija u Descartesa, Spinoze i Leibniza?U emu su tekoe i slabosti Descartesove filozofske koncepcije, u emu Spinozine koncepcije, a u emu Leibnizove?

EMPIRIZAMkvantitativna metoda poetak empirizmaOsnovni stav empirizma je da u naoj svijesti nema nikakvog sadraja. Sadraj dolazi tek po iskustvu. Sve znanje o svijetu dolazi preko osjetila.

Svaku ideju koja se ne moe povezati s iskustvom (npr. Bog, vjenost, supstancija) empirizam smatra lanom plodom mate.

No, budunost e pokazati da ova iskljuivost racionalizma i empirizma ne stoji:Um i iskustvo (racionalizam i empirizam) zajedno, jedini su temelji sigurne spoznaje.

Francis BaconJedan od osnivaa moderne znanosti i moderne filozofije. Suvremenik je W. Shakespearea i kraljice Elizabete. Prema njegovim naelima osnovano je 1662. u Engleskoj Ueno drutvo (Slobodni zidari).

U djelu Novi organon znanosti izlae osnovne principe svoje filozofije: princip eksperimenta je najvii princip svakog znanstvenog istraivanjametoda spoznaje indukcija (odbacuje dedukciju)cilj je znanosti ovladavanje prirodom u korist drutva. Znanje je mo.

BACON vidi svoju zadau u sistematskom utemeljenju i prikazu svih znanosti. Znanosti dijeli prema osnovnim ljudskim sposobnostima:pamenje (memoria) - povijest,mata (phantasia) - poezija,razum (ratio) - filozofija.

Treba se osloboditi od idola obmana (predrasuda)Da bi dospio do istinskog uvida u narav stvari, ovjek se najprije mora osloboditi svih predrasuda koje kode objektivnoj spoznaji. Te predrasude Bacon naziva idolima (obmanama). Razlikuje 4 vrste obmana (idola):

Idola tribus: obmane plemena. Nastaju iz naravi ljudske vrste, jer razum i nai osjeti zbilju zahvaaju samo po mjeri ovjeka i pritom grijee. Razum je neravno zrcalo to naginje mijeanju svoje vlastite naravi s naravi stvari i time je izopauje.

Idola specus: obmane spilje. One nastaju zbog toga to ovjek sudi prema sebi, pa misli da ono kako on neto doivljava da tako to doivljavaju i drugi, a zaboravlja da je svaki ovjek zasebna "peina".

Idola fori: obmane trga - pogreno razumijevanje rijei. One nastaju na ulicama, trgovima gdje se razmjenjuju rijei, a one mogu znaiti razliita znaenja to moe dovesti do pogreke, nesporazuma.

Idola theatri: obmane teatra - nastaju iz potovanja autoriteta. Bacon je smatrao da su ove predrasude najopasnije jer nastaju iz potovanja autoriteta. ovjek potujui neki autoritet prihvaa sve to taj autoritet misli i radi, pa tako i njegove greke. To je kao u kazalitu (teatru) kada autoritet glumaca stvori atmosferu, za koju publika misli da je stvarna, a u stvari ona je umjetna.

Metoda spoznaje: indukcijaIspravna metoda kojom bi se dolo do prave spoznaje i dokinulo obmane jest indukcija. Indukcija je postupak koji poinje sakupljanjem i usporeivanjem opaanja da bi se onda postupnim poopavanjem shvatilo ope forme prirode. Pri tomu indukcija ne polazi od sluajnih iskustava, nego radi planski sa sreenim opaanjima (tablicama) i usmjerenim eksperimentima.

OsvrtNo, ni Bacon nije izbjegao vlastitom idolu pilje: Bacon je sve nade usmjerio prema indukciji kao jedinoj valjanoj metodi, a odrekao svaku vrijednost dedukciji.

Nije pritom uviao da su indukcija i dedukcija inverzni i korelativni postupci, koji ne samo to teorijski opravdavaju jedan drugoga, nego se u praksi znanstvenoga istraivanja i svakodnevnoga miljenja isprepleu i nadopunjuju.

svatko (pa i Bacon) ima svoju pilju! (obmanu)

John Locke (1632.)osniva SPOZNAJNE TEORIJE kao sustavne filozofske discipline. Kao empirist rjeava dva problema:

1. Odakle ljudi dobivaju svoje misli i ideje?2. Moemo li vjerovati u ono to nam osjetila govore?

Ad 1. Naa je svijest u poetku tabula rasa prazna ploa koja se puni preko osjetila. Svijest te vanjske dojmove prerauje miljenjem, zakljuivanjem, vjerovanjem, sumnjanjem tako nastaju refleksivne ideje pojmovi.Ad 2. osjetila prikazuju tono primarne osjetilne kvalitete (protenost, teina, oblik, pokretljivost, broj), no sekundarne kvalitete (boja, miris, okus, zvuk) naa osjetila samo opisuju kako utjeu na nas. Zato je jednima neto slatko, drugima gorko, jednima lijepo drugima runo

Dakle:Neka svojstva protene zbilje ovjek je u stanju spoznati razumom (tu se slae s racionalizmom Descartesa). Takoer je drao da svi ljudi imaju odreene etike smjernice prirodni zakon. Takoer i da je ovjeku usaeno da Bog postoji - a to su ustupci racionalizmu.Opseg je nae spoznaje ogranien ali ipak dovoljan da pomou nje uredimo svoj ivot.

George Berkeley (1685.)Berkeley je Irac, teolog, sveenik, biskup ali i filozof. Protivnik je nadirueg materijalizma.

Najdosljedniji je empirist a ipak porie postojanje materije, odnosno tjelesne supstancije. Opaamo jedino ono to postoji ali ne opaamo materiju, tvar, supstanciju. Ne moemo znati ine li nau zbilju zvuni valovi ili papir i pismo. Jedino moemo znati da postojimo u duhu. Materija je zvuk praznog imena. To je gledite nominalizam

Skup povezanih osjeta ini odreenu stvar. Stvari su samo kompleksi osjeta i postoje samo ako su opaene.Biti zapravo znai biti opaen. Postoji samo duh koji opaa i kompleksi ideja koje on doivljava nema materije, sve stvari postoje samo u duhu.

SolipsizamPostoji samo Ja sa svojim doivljajima i nita vie.

Osvrt:Neosporno je da je naa spoznaja materijalnih predmeta nemogua bez osjeta, ali je pogreno zakljuiti da onda ne postoje i sami materijalni predmeti, odnosno da su materijalni predmeti samo skupovi osjeta koji postoje u naem duhu.

DAVID HUME1711. do 1776.Podsjeanje:Empirizam (gr. empeira,iskustvo) je gnoseoloki (teorija o spoznaji) pravac, koji zastupa stav da je iskustvo osnovni izvor spoznaje i da joj ono odreuje domet, mogunosti i granice. Nihil est in intellectu quod non fuerit in sensu odnosno, da je svaka razumska spoznaja uvjetovana osjetilnom, da je razum u veoj ili manjoj mjeri ogranien samo na asocijativno kombiniranje iskustvene grae.

Humeu je glavno djelo Istraivanje o ljudskom razumu. Njegova se filozofija po svojoj radikalnosti pamti kao najvanije empiristiko miljenje. On je potaknuo (probudio) istraivanje Imanuela Kanta.

Kao empirist mislio je da mu je zadaa urediti sve nejasne pojmove i misaona ustrojstva izmiljena jo u srednjem vijeku ili prije. Moramo proistiti sve nae misli i predodbe. Tako moramo pospremiti i nae knjinice. Hume je rekao: Uzmite bilo koju knjigu u ruke i upitajmo se: Sadri li kakvo apstraktno zakljuivanje o veliinama ili broju? Ne. Sadri li kakvo zakljuivanje osnovano na iskustvu o injenicama i postojanju? Ne. Bacite je onda u vatru, jer ona ne moe sadravati nita osim obmane i plodova mate. Hume se eli vratiti neposrednom opaanju svijeta. Nikakva nas filozofija nee dovesti iza kulisa svakidanjeg iskustva, niti nam dati pravila ponaanja razliita od onih do kojih dolazimo razmiljajui o svakodnevnom ivotu.

dojmovi i idejeNa um dohvaa dvije vrste predodbi: dojmove i idejedojmovi (injenice) - neposredno opaanje vanjske zbilje, (ono to spoznajemo na temelju iskustva a to nije neto to mora nuno slijediti jedno iz drugoga). Ono to zovemo vezom uzroka i posljedica jest naa navika ili obiaj da oekujemo slijed dogaaja kakav smo prije vie puta doivjeli. ideje - sjeanje na takvo opaanje. Pri sjeanju ovjek je sklon spajanju ideja koje ne postoje u zbilji stvara (izmilja) kombinacije kojih u stvarnosti nema stvara sloenu ideju od onih jednostavnih dojmova. npr. pojam osobe Ja. Za Humea je to sloena ideja sastavljena od pojedinanih dojmova koje doivljavamo u slijedu kao to doivljavamo film a ne vidimo da je sastavljen od pojedinanih sliica. Dakle osobnost ne postoji kao nekakva pozadina, ne postoji Ja kao sr osobnosti. Postoje samo duevna stanja koja dolaze i prolaze.

Moemo rei da je osjetilni dojam original, dok je ideja ili sjeanje na osjetilni dojam samo blijeda kopija. Jer, dojam je neposredni uzrok ideje koja se uva u svijesti.

Racionalizirati je samo navikaHume napada sve misli i predodbe koje ne potjeu od odgovarajuih osjetilnih dojmova. On eli, kako sam kae, prognati svo besmisleno brbljanje koje je toliko dugo vladalo metafizikim razmiljanjem i dovelo ga na zao glas.

Prolazno je sve to je sloeno. (Budha) Hume je odbacivao svaki pokuaj dokazivanja besmrtnosti due i postojanja Boga. To ne znai da on te stvari iskljuuje; no vjerovati da se vjera moe dokazati ljudskim razumom, racionalistika je glupost. Hume nije bio kranin, ali ni uvjereni ateist. On je neto to zovemo agnostiarom (osoba koja ne zna postoji li Bog).Kao istinito prihvaao je samo ono o emu je imao pouzdano osjetilno iskustvo. Prema svim drugim mogunostima bio je otvoren: nije odbacivao ni kransku vjeru ni vjeru u uda. Obje stvari govore o vjeri, a ne o znanju ili razumu. Obino se kae da je Humeova filozofija rastopila posljednji spoj izmeu vjere i znanja.Nepovredivi zakoni prirode su predodbe zato to smo navikli da jedno slijedi drugo pa na kraju oekujemo da e se isto dogoditi svaki put. Dijete bi se mnogo manje iznenadilo ugledavi da kamen sat-dva lebdi nad zemljom negoli mi - zato to mu priroda jo nije postala navikom. Dijete jo nije postalo robom navike. Djetece, dakle, ima manje predrasuda negoli odrasli. Dijete je potpuno osloboeno unaprijed stvorenih sudova. Ono opaa svijet kao takav vidi, a stvarima ne pridaje znaenja osim onih koje opaa.

to je to kauzalitet?Filozofi ali i znanstvenici, kauzalitet smatraju presudno vanim.

To je zbog toga to se ini da naelo uzronosti povezuje cijeli poznati svijet u jedno: zbog njega kozmos nije obina zbrkana hrpa ili kaos. Jedan dogaaj uzrokuje drugi ili obrnuto, a u mnogim takvim dogaajima uporno se pojavljuje pravilnost, tako da se jedno stanje povezuje s drugim na nain koji moemo razumjeti, omoguujui da shvatimo svoj okoli. Zdrav razum uzima uzrono-posljedinu vezu zdravo za gotovo. Znanstvenici pokuavaju otkriti nepoznate uzrono-posljedine a filozofi ispituju prirodu kauzaliteta i pitaju: "Kakav je to udesan fenomen bez kojeg ne bi bilo razumljivog svijeta - to je to kauzalitet?"

Filozofu kojemu je zadatak shvatiti stvarnost prema njenim najopenitijim obiljejima, otkriva da mu je jedna od glavnih preokupacija razumijevanje kauzaliteta.A Hume je pokazuje da se uzrono-posljedina veza - ne moe opaziti.

naelo uzronostiMi doivljavamo samo da jedna pojava vremenski slijedi drugu, a ne da se druga pojava dogaa zbog prve. Oekivanje - da jedna stvar slijedi drugu - ne nalazi u samim stvarima, ve u naoj svijesti. A to ima veze s navikom. Kada govorimo o prirodnim zakonima, ili o uzroku i posljedici, zapravo govorimo o ljudskoj navici, a ne o neem razumnom. Prirodni zakoni nisu ni razumni, ni nerazumni: oni jednostavno jesu, Oekivati da e se bijela kugla u biljaru poeti gibati kad je crna kugla pogodi nije neto uroeno. Openito, nismo roeni s paketom oekivanja o tome kako svijet izgleda, ili kako se stvari u njemu ponaaju. Svijet je onakav kakav jest, on je neto to doivljavamo malo-pomalo.

Hume ne nijee da nepovredivi prirodni zakoni postoje, ali - kako ih nismo u stanju iskusiti - prijeti nam opasnost da se prenaglimo u zakljuku.Ako stvari vremenski slijede jedna drugu, to ne znai da je nuno rije o uzrono-posljedinoj vezi. Upozoravati ljude da ne donose prebrzo zakljuke, jedan je od najvanijih zadataka filozofije. Osobito je u znanstvenim podrujima vano ne uriti. Ako mnogi ljudi ozdravljaju nakon uzimanja odreenog lijeka, to ne znai da je lijek ono to im je pomoglo. Stoga je vano imati veliku kontrolnu skupinu koja misli da dobiva isti lijek, a zapravo dobiva brano i vodu. Ozdrave li i oni, zakljuiti je da im je pomogao neki trei faktor - na primjer, vjera u djelovanje lijeka.

Razum ili vjera?Hume se buni protiv racionalistikog miljenja i u etici i u moralu.

Racionalisti su smatrali da je razlika izmeu dobra i zla poloena u ljudski razum. Ovo se naziva i prirodno pravo.Meutim, prema Humeu, razum nije ono to odluuje to da kaemo ili radimo. O tome odluuju nai osjeaji. Ako odlui pomoi nekome kome treba pomo, na to te tjeraju tvoji osjeaji, a ne razum. Nije razumno ni nerazumno uskratiti pomo nekome kome pomo treba (ali moe biti da je nisko).

Prema Humeu, svi ljudi osjeaju to je dobro za druge ljude. Dakle, sposobni smo se saaliti. Meutim, nita od ovoga nema veze s razumom. Sa stajalita razuma, besmislica je npr. varati poreznu slubu zato to to radi puno ljudi. Ponekad se kae: Ovaj je zakon prihvaen u Parlamentu, zato se svi graani zemlje moraju ravnati prema njemu. Ali, nerijetko se prihvaeni zakoni kose s najdubljim ljudskim uvjerenjima. No, s razumom se ne kosi to da netko radije eli unititi cijeli svijet nego porezati svoj prst, rekao je Hume.Nacisti su ubili milijune idova. Nije pritom zakazao njihov razum nego njihovi osjeaji?esto se iza najbezosjeajnijih odluka skriva ledena proraunatost. Nakon rata mnogi su nacisti kanjeni, ali ne zato to su bili nerazumni. Kanjeni su zato to su bili okrutni. Ako poplava ugrozi mnoge ljude, nai osjeaji odluuju hoemo li im priskoiti u pomo. Kad bismo prepustili odluku hladnom razumu, moda bismo pomislili kako je dobro da nekoliko milijuna ljudi umre u svijetu koji je ionako prenapuen.

Razum nam ne moe biti glavni vodi u ivotu. Nije dorastao tom zadatku. A glavni nain na koji se razum ukljuuje jest da usvaja i prilagodava razna sredstva da bismo ostvarili svoj cilj. Rijeima koje su Humea proslavile razum je rob strasti.

Za praktinu ivotnu svakodnevnicu pouzdaniji su vodii vjera i navika.

ovjek je razumno bie zvui li to zaista tako to gordo?Hume tvrdi da razum nije dorastao da nam bude glavni vodi u ivotu. Ponaati se odgovorno znai izotriti svoje osjeaje za dobro drugih.

Ali razum moe i treba biti osnova sve ovjekove aktivnosti. Samo - razum treba ispravno upotrebljavati. Treba voditi rauna o iskustvu, koje razumu isporuuje sav materijal za njegove radnje.Treba se drati iskustva. A glavni nain na koji se razum ukljuuje jest da usvaja i prilagoava razna sredstva da bismo ostvarili svoj cilj. Rijeima koje su Humea proslavile razum je rob strasti.Treba istraivati koji nai pojmovi zaista nastaju razumskim zakljuivanjem na temelju iskustva.

Rezultat je kod Humea ispao neoekivan: supstancija, kauzalitet, vanjski svijet, bog pojmovi u iju su razumnost mnogi vrsto vjerovali pokazali su se - nerazumni.

PitanjaEmpirizam 17. st. nasuprot racionalizmu 17. st.Francis Bacon: otklanjanje predrasuda i prava metoda spoznajeJohn Locke: Spoznajna teorija kao sustavna filozofska disciplinaGeorge Berkeley: monizam - solipsizamDavid Hume: empirizamDavid Hume: injenice (dojmovi) i idejeDavid Hume: protiv racionalistikog miljenja i u etici i u moralu

Dvojica utemeljitelja novovjeke filozofije Francis Bacon i Rene Descartes istaknuli su kao sredinje pitanje upravo pitanje postupka znanstvenoga istraivanja, i to ve u naslovima svojih glavnih djela (Novi organom znanosti, 1620., i Rasprava o metodi, 1637.). Bacon polazi od empirijske prirodne znanosti, a Descartes od matematike i fizike. Premda im je polazite razliito, oni su zajedniki postavili temelje, dodue jednostranim i suprotnim, glavnim metodolokim koncepcijama na poetku novoga vijeka: empirizmu i racionalizmu.

Racionalizam naziv kojim oznaujemo osnovno spoznajno-teorijsko usmjerenje trojice velikih filozofa. Francuz Descartes, nizozemski idov Spinoza i Nijemac Leibniz dali su racionalistiki filozofski okvir silnom zamahu matematike, mehanike, optike, odnosno revolucionarnome napretku prirodne znanosti uope u 17. stoljeu.U opem smislu racionalizmom nazivamo onaj pravac u teoriji spoznaje koji, bez obzira na to je li osjetno iskustvo kao jedan od izvora i oblika nae spoznaje stvarnosti odbacuje ili ne, smatra da je objektivnu stvarnost mogue spoznati samo miljenjem, to jest da je spoznaja dana jedino u naem umu, razumu, intelektu. Postoje, dakle, istine koje su neovisne o osjetilnom opaanju i iskustvu; ne potjeu iz njega, ve su produkt takozvanog istog miljenja" pa su prema tome te istine i spoznaje apriorni ili uroeni oblici uma.

EmpirizamEngleska empiristika filozofija razdoblje je najsnanijega razvoja engleske filozofije od kraja 16. do sredine 18. stoljea. Mislioci su engleskog empirizma usredotoeni na dva sredinja problema: na pitanje metode prirodoznanstvenog istraivanja i pitanje drave.T. Hobbes (1588.-1679.) pristupa usustavljenju svoga filozofskog uenja te nastoji sintetizirati empiristiki i racionalistiki (matematiki) postupak. On zastupa tezu da vlast suverena mora biti apsolutna.J. Locke (1632. - 1704.) utemeljuje spoznajnu teoriju kao filozofsku disciplinu. Sistematiar je i time osniva engleskog empirizma. Zaetnik je prosvjetiteljskog pokreta. On zastupa ideju o neotuivosti narodnog suvereniteta.G. Berkelev (1685. - 1753.) u skladu sa svojim vjerskim osjeajem i uvjerenjem pobija materijalizam i dovodi empirizam do religioznog idealizma.

Descartes je pitanje "to mogu znati " i vrlo upornu potragu za sigurnou u odgovoru na to pitanje postavio u sredite filozofije Zapada tijekom sljedeih tri stotine godina. Francuz, ponos nacije koja gaji uvjerenje da je odlikuje upravo kartezijanski (dekartovski) duh jasnoga i razgovijetnog miljenja. Suvremenici su mu: Kepler, njemaki astronom i matematiar. Campanella, dominikanac, talijanski filozof, teolog, astrolog i pjesnik. Najpoznatiji je kao autor utopijskog djela "Grad sunca. GalileoHobbesRembrandt, nizozemski barokni slikar; najsnanija je i najsvestranija linost u nizozemskoj umjetnosti 17. stoljea.Kako bi upotpunio svoje obrazovanje pristupio je vojsci te je proputovao velik dio Europe. Putovanja su mu pokazala kako je ljudski svijet jo raznolikiji i proturjeniji od svijeta opisanog u knjigama. S vremenom je postao opsjednut pitanjem postoji li ita u to moemo biti sigurni, postoji li ita to moemo sigurno znati. Skrasio se u Nizozemskoj, najslobodnijoj zemlji Europe toga doba, te je tamo nastavio istraivati temelje ljudskog miljenja, a njegova istraivanja uzela su formu filozofije, matematike i znanosti. Tijekom priblino dvadeset godina, izmeu 1629. i 1649. godine, stvorio je opus originalnih djela izvanredne kvalitete. U filozofiji njegova najbolja djela bila su Rasprava o metodi, Meditacije. Kraljica vedske Kristina pozvala ga je 1649. da doe u Stockholm kako bi je poduio filozofiji. Tijekom otre vedske zime razbolio se od upale plua i umro 1650.Descartes je bio matematiki genij. Izumio je cijelu novu granu matematike - analitika geometrija ili koordinatna geometrija. Izumio je i grafikon. Dvije poznate linije na grafikonu nazvane su prema njemu zovu se kartezijanske koordinate, a rije kartezijanski pridjev je izveden iz njegova imena Descartes. Transparentnost i potpuna pouzdanost matematike su ga oduevljavale. Toliko da se poeo pitati to je to to matematici daje pouzdanost i moe li se to uzeti i primijeniti na druga podruja spoznaje. Ako moe, mogli bismo spremno pobiti skeptike koji i dalje dre kako je nemogue neto znati s apsolutnom sigurnou. No, mnogo vanije od toga, imali bismo na raspolaganju metodu stjecanja pouzdanog znanja o svijetu, metodu na kojoj bi se znanost u suvremenom znaenju te rijei mogla konstruirati.Descartes je zakljuio kako matematika svoju pouzdanost moe zahvaliti sljedeim razlozima:Matematiki iskazi poinju s minimalnim brojem to je mogue jednostavnijih premisa, toliko jednostavnih i oitih da je u njih nemogue sumnjati, poput izraza koji kae da je ravna linija najkrai put izmeu dvije toke. U matematikim iskazima potom se dalje ide logikim koracima, deduktivno, a svaki sljedei korak najee je vrlo jednostavan i tako oblikovan da ga se ne moe pobiti i u njega sumnjati. I tada shvatite da, kreui iskljuivo od jednog logikog koraka do drugoga, od kojih je svaki jednostavan i oit, od premisa koje su takoer jednostavne i oite, poinjete dolaziti do zakljuaka koji uope nisu jednostavni i oiti. Cijeli svjetovi neoekivanih otkria tada se pred vama poinju otvarati, mnoga od njih su udesna, mnoga imaju veliku praktinu primjenu i sva su pouzdano istinita. I ini se da nema kraja tim neotkrivenim svjetovima; matematiari stalno otvaraju putove prema novim svjetovima, kao to je to inio i Descartes.I, pitao je Descartes, je li mogue tu metodu precizno primijeniti na nematematiko znanje. RASPRAVA O METODINijedna stvar na svijetu nije bolje raspodijeljena nego zdrav razum, jer svatko smatra da ga ima u tolikoj mjeri te ak i oni koje je najtee zadovoljiti u svemu drugom nemaju obiaj da ga ele vie negoli ga imaju. I u tome se vjerojatno svi ne varaju; tovie, to prije svjedoi da je sposobnost pravilnog suenja i razlikovanja istine od zablude - a to se zapravo i zove zdrav ljudski razum ili um - od prirode u svih ljudi jednaka i da stoga raznovrsnost naih nazora ne dolazi od toga to su jedni pametniji od drugih, ve jedino od toga to mislimo na razliite naine i nemamo u vidu iste predmete. Nije naime dosta imati zdrav duh, nego je glavno pravilno ga primjenjivati.Descartesova maksima Cogito, ergo, sum uope nije logiki utemeljena i valjana: Mislim, dakle, jesam, nije nikakav logiki zakljuak, to je INTUITIVNA spoznaja! Do nas samih, do naeg transcedentalnog temelja, do naeg Cogita, naeg Ega Cogita - mi ne dolazimo nikakavom logikom, nego intelektualnom intuicijom.Analizirajui istinu mislim - jesam, Descartes otkriva da je ovjek supstancija koje je cijela bit ili priroda u tome da samo misli". ovjek je za njega najprije misaono bie. I na tome se temelji njegovo racionalistiko gledite.Znam da sam, kae Descartes, vrlo nesavreno bie, kratkovjeno i prolazno, konano, a opet u svom umu imam ideju beskonanoga bia, vjenog i besmrtnog, savrenog u svakom pogledu. Kako je nemogue da bilo to moe stvoriti neto vee od sebe sama iz sebe sama, onda to savreno bie mora postojati i moralo je u mene usaditi svijest o sebi, poput obrtnika koji utiskuje svoj ig u runi rad.injenica da znam da Bog postoji i da je savren znai da se u njega mogu pouzdati: on me nee, za razliku od zloestog demona, prevariti. Dakle u sluaju da dam sve od sebe, budem doista pozoran i promislim disciplinirano o svemu to se od mene oekuje, mogu biti siguran u istinu bilo ega to e mi tada biti predstavljeno jasno i razgovijetno - ne putem mojih osjetila, naravno, za koja ve znam da me mogu prevariti, nego putem uma, dijela mene koji shvaa Boga i matematiku, a to osjetila ne mogu, um koji nesvodljivo jesam.to je supstancija i zato taj naziv ne pristaje u jednakom znaenju Bogu i stvorovima?

Pod supstancijom moemo razumijevati samo stvar koja tako postoji da joj za postojanje nije potrebna nikakva druga stvar. Kao supstancija pak kojoj nije potrebna ba nikakva stvar moe se razumjeti samo jedna jedina, naime Bog. Sve pak druge supstancije, kako uviamo, mogu postojati samo uz Boju pomo. Zato naziv supstancija ne pristaje Bogu i drugima u istom znaenju, kako se obino govori u kolama, tj. ne moe se razgovijetno uoiti nikakvo znaenje tog naziva koje bi bilo zajedniko Bogu i stvorovima.

DualizamDescartes razlikuje dvije supstancije: duh i tijelo; misleu stvar i protenu stvar.No ja priznajem samo dvije najvie vrste stvari: jedno su duhovne ili misaone, tj. one koje pripadaju duhu ili misaonoj supstanciji, a drugo su materijalne ili one koje pripadaju protenoj supstanciji, tj. tijelu. Spoznavanje i htijenje, te sve vrste koliko spoznavanja, toliko htijenja, pripadaju misaonoj supstanciji.Protenoj, pak, supstanciji pripada veliina ili upravo protezanje u duljinu, irinu i visinu, pa oblik, kretanje, poloaj, djeljivost pojedinih dijelova i tome slino.

Materiju shvaa Descartes samo kao protenost, prostornost, djeljivost, pokret. Njome vladaju pravila mehanike, koja su ista kao i pravila prirode". Dakako, stoljee mehanike navodilo je na mehanicistiko tumaenje cijele prirode. Sav tjelesni svijet kree se prema zakonima mehanike. Tijela ivotinja tek su strojevi, automati, jedino ovjek ima duu.Ali upravo tu, u problemu odnosa due i tijela iskrsavaju za Descartesa naelno nerjeive tekoe; dvije supstancije shvatio je bio meusobno potpuno neovisno i nesvodljivo, a sada mu se kao iskustvena injenica namee uzajamno djelovanje due i tijela u ovjeku. Tvrdnjom, pak, da u epifizi ivotni duhovi" djeluju na tijelo, samo je prividno rijeio problem.Racionalizam je filozofska kola koja se temelji na vjerovanju da se znanje o svijetu stjee uporabom razuma te da je ono to nam dolazi osjetilima inherentno nepouzdano, vie izvor zabluda nego znanja.

Descartesov zakljuak da su ljudska bia nesvodljivo umna doveo ga je do shvaanja kako se svijet sastoji od dvije razliite supstancije - uma i materije. Vidio je ljude kao subjekte s iskustvom iji se svijet, neovisno o njima samima, sastoji od materijalnih objekata, objekata koje mogu zamijetiti. Bifurkacija prirode na dvije vrste entiteta, um i tvar, subjekt i objekt, promatraa i promatrano, postala je sastavni dio zapadnog pogleda na svijet. Na to filozofi do dana dananjega upuuju kao na "kartezijanski dualizamNajvie zbog njegova utjecaja, potraga za pouzdanou postala je prevladavajua intelektualna aktivnost na Zapadu, a razmiljanja o metodi sredinji dio te potrage, jer on nam nije dao pouzdano znanje, ve je samo pokazao kako do njega doi.Najraniji filozofi, predsokratovci, postavili svoje temeljno pitanje to je tamo?" ili "Od ega se svijet sastoji?" Sokrat je to zamijenio drukijim pitanjem "Kako trebamo ivjeti?" Ta pitanja i njihove izvedenice vladali su filozofijom stotinama godina. No onda je doao Descartes i zamijenio ih pitanjem: to mogu znati?" Postavio je epistemologiju, spoznajnu teoriju, u sredite filozofije gdje je ostala sljedea tri stoljea . Vjerska snoljivost na koju su idovi naili u Nizozemskoj nije ih navela na toleranciju u vlastitoj vjerskoj opini. Rabini su otro reagirali na Spinozinu tezu da je bit religije u uvjerenju, a ne u vjeri u dogme, da religiozne knjige treba shvatiti povijesno. Zbog svojih neortodoksnih stavova bio izbaen iz idovske zajednice kad je navrio 24. godinu ivota. Tada je svoje ime promijenio sa idovskog Baruch u latinsko Benedict. Nastavio je ivjeti usamljenikim ivotom, zaraujui za ivot brusei i glaajui lee za naoale, mikroskope i teleskope to je u ono doba bila posve nova profesija. Djela koja je napisao proslavila su ga, no kad su mu ponudili mjesto profesora filozofije na Sveuilitu u Heildebergu 1673. godine, odbio je

Tekst proklinjanja je krajnje bizaran obraun s neistomiljenikom:Po prosudbi anela i iskazu svetih, mi iskljuujemo (anatematiziramo), izopujemo, proklinjemo i izbacujemo Barucha de Espinozu, uz pristanak cijele svete zajednice, u nazonosti svetih knjiga s 613 propisa u njima napisanih, izjavljujui protiv njega prokletstva zapisana u Knjizi zakona. Bio proklet danju, bio proklet nou; bio proklet kad lijee, bio proklet kad ustaje; bio proklet kad izlazi, bio proklet kad se vraa. Neka mu Gospodin nikad vie ne oprosti niti ga prihvati; neka bijes i nezadovoljstvo Gospodnje plamte od sad protiv njega, sa svim prokletstvima zapisanim u Knjizi zakona i izbace njegovo ime iz svega pod nebom; neka ga Gospodin ne rastavi od zala svih plemena Izraelovih, odvagne mu sva prokletstva zemlje zapisana u Knjizi zakona; a svi vi koji se pokoravate Gospodinu svome Bogu bili spaeni ovoga dana.

PolitikaKao i Hobbes, pod ijim je utjecajem bio, ui Spinoza da u prirodnom stanju svaki pojedinac u borbi za samoodranje ima prirodno pravo na sve to moe. Ali bez uzajamne pomoi ljudi bi ivjeli bijedno. Uviajui prednosti ivota u zajednici, dogovaraju se da e svime upravljati prema razumu: zbog straha od veeg zla, odriu se dijela prirodnog prava i obvezuju na pokornost vlasti, koja tako postaje jamcem poretka. Ali ta pokornost ne moe biti apsolutna. Graani - podanici mogu zamijeniti vlast ako ona radi protiv njihovih interesa. Svrha drave nije da ljudi od nje strahuju, nego je svrha drave sloboda: U slobodnoj dravi svakome je doputeno misliti to hoe i govoriti to misli."

Podsjeanje:Supstancija je ono to postoji, ono na to se sve svodi a pokazuje se na najrazliitije naine: kao kvantitet, kvalitet, na odreenom mjestu, poloaju, u odreeno vrijeme, u nekom odnosu, posjedovanju, kao aktivnost, pasivnost kategorije (Aristotel)ETIKA GEOMETRIJSKIM REDOM IZLOENA Prvi dio: O Bogu Definicije I. Pod uzrokom samoga sebe razumijem ono ija bit sadri u sebi postojanje ili ono ija se priroda ne moe shvatiti drugaije nego kao postojea.II. Konanom u svojoj vrsti naziva se ona stvar koja moe biti ograniena drugom stvari iste prirode. Na primjer, jedno tijelo naziva se konanim zato to uvijek zamiljamo drugo vee tijelo. Tako je jedna misao ograniena drugom milju. A tijelo nije ogranieno milju, niti misao tijelom.III. Pod supstancijom razumijem ono to u sebi jest i sobom se shvaa; to jest ono ijem pojmu nije potreban pojam druge stvari, od koga mora biti oblikovan.IV. Pod atributom razumijem ono to razum opaa na supstanciji, kao da sainjava njenu bit.V. Pod modusom razumijem stanja supstancije ili ono to je u drugome, ime se i shvaa. VI. Pod Bogom razumijem bie apsolutno beskrajno, to jest supstanciju koja se sastojiod beskrajno mnogo atributa, od kojih svaki izraava vjenu i beskrajnu bit. VII. Slobodnom se naziva ona stvar koja postoji samom nunou svoje prirode i sama sobom biva odreena za djelovanje; a nunom, ili, bolje, prinuenom ona koja od drugoga biva odreena da postoji i da djeluje na stanovit i odreen nain. VIII. Pod vjenou razumijem samo postojanje, ukoliko se ono shvaa da nunim nainom proistjee iz same definicije vjene tvari.

AksiomiI. Sve to jest jest ili u sebi ili u neem drugom.II. Ono to se ne moe shvatiti drugim mora se shvatiti samo sobom.III. Iz danoga odreenoga uzroka nunim nainom slijedi posljedica; i obratno, ako nije dan nikakav odreen uzrok, nemogue je da slijedi posljedica.IV. Spoznaja posljedice zavisi od spoznaje uzroka i sadri ga u sebi.V. Stvari koje nemaju nieg zajednikog medu sobom ne mogu ni da se razumiju jedna iz druge, ili pojam jedne ne sadri u sebi pojam druge stvari.VI. Istinita ideja mora se slagati sa svojim predmetom. VII. Bit svega to se moe shvatiti kao da ne postoji ne sadri u sebi postojanje.Bio je diplomat, povjesniar, matematiar, logiar, metafiziar, apologet, moralist, jurist, unaprijedio je matematiku, fiziku, kemiju, biologiju, geologiju, a vrijedne priloge dao je i psihologiji i tehnici. Istovremeno i neovisno o Newtonu utemeljio je infinitezimalni raun, a time i viu matematiku! Leibniz je pretea suvremene matematike (simbolike) logike. Osniva je Berlinske akademije znanosti (1700.) i njen prvi predsjednik. Bio je lan vie akademija i znanstvenih drutava. Zagovarao je i bezuspjeno pokuavao provesti danas opet veoma aktualne ideje ujedinjenja Europe i ujedinjenja crkava.Osim ideje o moguem postojanje alternativnih svjetova, druga je naelo dovoljnog razloga. Za sve to postoji mora postojati razlog zato postoji. Ako je istina u pitanju analitika, moe se dokazati bez pozivanja na vanjsku stvarnost, bilo loginim ili matematikim dokazom, ili nekim drugim oblikom deduktivnog argumenta, ili ako je rije o neemu to ukljuuje smisao, pozivajui se na odreene definicije, ili ako je rije o nekoj aktivnosti definiranoj odreenim pravilom, kao to je igra ili konvencionalna potraga, pozivanjem na pravila i konvencije. (npr. Moj susjed je momak ija je ena lijepa je kontradiktorna izjava i nije ju potrebno ii provjeravati, jer momak znai da susjed nema enu)Ako je istina sintetika i ukljuuje injenino stanje stvari, onda su dovoljan razlog oni fiziki sluajevi koji imaju nune posljedice na to odreeno stanje stvari. Kako bismo dali prikladno objanjenje bilo ega, trebamo samo navesti dovoljan razlog za to. (npr. ena moga susjeda je lijepa, bit e dovoljno usporediti njen izgled s nekim od kanona ljepote)Dakle, u odreenom sluaju moramo prvo utvrditi o kojoj je od razliitih vrsta istine rije, te onda potraiti prikladnu vrstu dovoljnog razloga za tu vrstu istine. Ta formulacija ponudila je naelo metode koju znanstvenici koriste sve od Leibnizova doba.

Podsjeanje:Problem supstancije jedan je od sredinjih problema filozofije 17. stoljea kojim se bave i Descartes, Spinoza i Leibniz. Supstancija je ono to je uzrok same sebe ono to je za postojanje odreeno samom svojom biti te ne treba nita izvan sebe za svoje postojanje. Kod Descartesa su dvije supstancije: misaona i protena. Kod Spinoze je jedna, koja panteistiki sve obuhvaa.

MONADOLOGIJAMonade, o kojima emo ovdje govoriti, jesu jednostavne supstancije koje su sadrane u sastavljenim. Jednostavne, to e rei bez dijelova.A jednostavne supstancije moraju postojati jer postoje sloene; jer sloenost nije nita drugo nego skup ili agregat jednostavnoga.Dakle tamo gdje nema dijelova nema ni protenosti, ni oblika, ni mogue djeljivosti. A te su monade pravi atomi prirode - jednom rijeju, elementi stvari.Zato nema bojazni od bilo kakva rastvaranja, i nema nikakva shvatljivog naina po kojem bi neka jednostavna supstancija mogla prirodno propasti.Na isti nain nema u njoj niega po emu bi jednostavna supstancija mogla prirodno poeti, jer ona ne moe biti nainjena sastavljanjem.Tako se moe rei da monade ne mogu poeti ni svriti, to jest da odjednom one mogu poeti samo stvaranjem, a svriti samo unitenjem; dok ono to je sastavljeno nastaje iz dijelova, a raspada se u dijelove Isto tako nema naina da se objasni kako bi jednu monadu u njenoj unutranjosti mogao pobuditi ili primijeniti neki drugi stvor, jer se u nju ne moe nita prenijeti, niti se moe zamisliti u njoj ikakvo unutranje kretanje koje bi bilo izvana izazvano, upravljeno, uveano ili umanjeno, kako je to mogue u sastavljenima, gdje postoje promjene meu dijelovima. Monade nikako nemaju prozora kroz koje bi neto u njih moglo ui ili iz njih izai. Akcidenti se ne mogu odvojiti od supstancije niti lebdjeti izvan njih, kao to su to nekad inili osjetilni oblici skolastike. Stoga ni supstancija ni akcident ne mogu izvana ui u monaduDue djeluju prema svrnim zakonima, a tijela prema zakonu tvarnog kretanja ili uzroka. Oba su podruja usklaena; kao to urar moe ugoditi dva sata da rade u potpunoj podudarnosti, iako meu njima nema uzrone veze. Utjecaj meu monadama samo je idealan i mogu jedino uz pomo Boga. Osnovni je motiv Leibnizova miljenja izmirenje mehanikoga i teolokog nazora na svijet i time ujedinjenje znanstvenih i religioznih interesa njegova doba. (W.Windelband)

Istine uma i istine iskustvaRazvijajui problem metode, Leibniz razlikuje istine uma (analitike istine) i istine iskustva (sintetike istine). Prve su nune istine - utemeljene na naelu proturjenosti - o njihovoj suprotnosti nemogue je misliti bez proturjenosti. Istine iskustva utemeljene su na naelu dovoljnoga razloga (koji je upravo Leibniz prvi istaknuo kao jedan od osnovnih principa miljenja). Te su istine sluajne, njihova je suprotnost mogua, jer one ne nose u sebi svoju nunost, nego je svaka utemeljena na drugoj, a zadnja je osnova svih konanih stvari Bog. Sva naa prosuivanja temelje se na ovim dvama naelima: naelu proturjenosti i naelu dovoljnog razloga.Empirist bio je i Aristotel (Nema niega u razumu to prije toga nije bilo u osjetilima Aristotel.)a u 17. st. engleski filozofi: John Locke, Berkeley, i David Hume.

Osloboenje od ovisnosti o tradicionalnim autoritetima (Platon, Aristotel, crkveni oci, Biblija) i razvoj kvantitativno usmjerene metode, presudno su promijenili sliku svemira i prirode. Galileo koristi metodu koja je bliska dananjem nainu istraivanja: Rastaviti ono to treba opisati na jednostavne elemente; postaviti hipotezu; preispitati pomou eksperimenata; deducirati zakljuak; postaviti matematiki oblik zakljuka.U prirodnim znanostima iji su izvodi istiniti i nuni, ne moe ni 1000 Demostena i 1000 Aristotela protiv stvari uiniti istinitim ono to je lano." (Galileo)

*Bacon je bio jedan od prvih koji su vidjeli da bi znanstveno znanje moglo ljudima dati mo nad prirodom i shodno tome uoio je da bi se razvoj znanosti mogao upotrijebiti za unaprjeenje ljudskih planova i blagostanja Racionalniji mislioci bili su nalik paucima koji pletu mree iz materije izluene iz svojih tijela: njihove strukture su dojmljive, ali sve dolazi iznutra i nema dovoljno kontakta s vanjskom stvarnou. Empiristiki mislioci nalik su mravima koji bezumno sakupljaju podatke, ali imaju tek ograniene ideje o tome to s njima napraviti. Tradicionalna Aristotelova logika bila je nekorisna kao alat za postizanje otkria prisiljavala je na naknadni pristanak ali nije otkrivala nita novo.Slino je s definicijama: ideja da definicije dovode do razvoja znanja je iluzija. "Rijei su tek slike materije", rekao je Bacon: "Zaljubiti se u njih znai zaljubiti se u sliku".Ono to je potrebno uiniti da bi se razvilo nae znanje o prirodnom svijetu jest slijediti kontroliranu i sustavnu proceduru:Prvo moramo promatrati injenice, zapisati zapaanja i prikupiti skup pouzdanih podataka... To e uinkovitije izvesti vei broj ljudi koji rade zajedniki nego pojedinci koji rade sami odatle potreba za znanstvenim drutvima i fakultetima. U tom stadiju moramo paziti da na injenice ne preslikavamo svoje ideje, nego moramo injenice pustiti da govore same. Kad prikupimo dovoljno injenica poet e se pojavljivati obrasci i pravilnosti, otkrit e se uzrono-posljedine veze, a mi emo tada poeti uoavati zakone prirode na djelu. Idui je zadatak provjera eksperimentom. Ako eksperiment potvrdi hipotezu, uistinu smo otkrili zakon prirode, a kad smo to uinili, moemo pouzdano iz njega deducirati pojedine sluajeve, drugim rijeima, davati tona predvianja. Tako se u procesu otkrivanja znanstvenog zakona kreemo od pojedinanog prema opemu, a to je proces poznat po nazivu indukcija. Kad primijenimo zakon nakon to smo ga otkrili, kreemo se od openitog prema pojedinanom, taj proces poznat je kao dedukcija. *Bacon upozorava na utjecaje miljenja koji odvode od te metode. Naziva ih "idolima", zbog toga to su to lane ideje kojima smo previe skloni klanjati se, a etiri je idola naveo kao posebno opasna. Prvu vrstu naziva "idoli plemena" jer su zajedniki cijelom ovjeanstvu. To su iskrivljujui faktori koji su nam inherentni kao ljudskim biima: sklonost da vjerujemo svojim osjetilima unato tome to nas esto varaju te doputaju da nae razmiljanje oboje osjeaji, uporaba tumaenja koja su utemeljena na naim vlastitim idejama i oekivanjima o onome to vidimo. Tu su potom "idoli spilje" to se odnosi na Platonov mit o spilji: svaki pojedinac "ima vlastitu jazbinu ili spilju koja presree i boji svjetlo prirode" prema "jedinstvenoj pojedinanoj naravi". Tree, tu su "idoli trga" koji dolaze iz razmjena meu ljudima i prije svega ih se prenosi jezikom. Dva su posebna naina na koje nas rijei varaju. Prvo, iste rijei imaju drukije znaenje razliitim ljudima. Drugo, ljudska bia imaju izraenu sklonost mijeanja jezika i stvarnosti.Konano, tu su "idoli kazalita". To je predstavljanje stvarnosti koja u stvari uope nije stvarnost. Ono to je Baconu prvenstveno bilo na pameti su svi oni razni filozofski sustavi u kojima ljudi na pogrean nain trae stvarnost, moda posebno ba ona vrsta koju danas nazivamo ideologijama, tvorcima lane svijesti.kritika uroenih IDEJAU Ogledu o ljudskom razumu Locke najprije pobija miljenje da postoje uroene spoznaje (ideje, naela). Oni koji to tvrde pozivaju se na ope slaganje sviju kao svoj najjai argument. Locke upozorava da ope slaganje i kada bi ono postojalo jo ne bi govorilo u prilog ureenosti neke istine.empiristiko GLEDITEDuh je na, dakle, prvotno tabula rasa prazan bijel papir bez ikakvih sadraja na sebi. Sva naa spoznaja potjee iz iskustva, a ono je dvovrsno: izvanjsko osjetilno iskustvo, koje kao svoj izvor ima predmete osjeta, i unutarnje iskustvo refleksija, koje svoj izvor ima u radnjama naega duha. Nema niega u razumu to prije toga nije bilo u osjetilima. U njegovoj spoznajnoj teoriji zanimljivo je razlikovanje prvotnih i drugotnih kvaliteta:Prvotna svojstva (npr. vrstoa, protenost, oblik, pokretljivost, mirovanje) neodvojiva su od tijela neovisno o njegovu stanju i veliini. Ideje tih prvotnih kvaliteta dobivamo preko vie osjetila. Takve su ideje (dojmovi, doivljaji) objektivne slike kojima su uzori svojstva to realno postoje u tijelima. Drugotna svojstva nisu nita u samim predmetima, ve su sile koje njihovim primarnim kvalitetama... u nama proizvode razne osjete, npr. boje, zvukove, okus, itd.. Ideje tih drugotnih kvaliteta dobivamo pojedinim osjetilima. Takve ideje (npr. modro, slatko, toplo) nisu objektivne slike, nego su subjektivni dojmovi onoga u tijelima to u nama proizvodi te ideje.

Locke ocjenjuje daje opseg nae spoznaje ogranien. Mnoge ideje ostaju nejasne i nerazgovijetne (npr. ideja supstancije); ali je nae znanje dovoljno da na njemu uredimo svoj ivot. Razum mora hiti na najvii sudac i vodi u svemu.Ma koliko to izgledalo paradoksalno, John Locke bio je u isto vrijeme i velik kritiar i velik apologet ljudskog razuma. Nitko prije njega nije izvrio tako temeljitu kritiku analizu sposobnosti naeg razuma. Ali on je ujedno duboko vjerovao daje na razum, iako previe slab i ogranien da bi spoznao sve tajne svemira, potpuno dovoljan da bismo spoznali sve to nam treba za sretan i moralan ivot.

drutveno- politiki nazori Prirodno stanje odlikuje sloboda i jednakost medu ljudima; prirodni zakon razum ui ljude da su jednaki i da ne smiju nanositi tetu jedan drugome. Nezgoda je toga stanja to se svatko mora sam brinuti za njegovo odranje, a pojedinci bi mogli biti pristrani u rjeavanju svojih sporova. Taj nedostatak moe se otkloniti drutvenim ugovorom kojim se svaki pojedinac odrie onog svog prirodnog prava da sam brani i odrava prirodno stanje. Tako se uspostavlja drava koja treba da potvrdi i odri razumno prirodno stanje, da jami ivot, slobodu i vlasnitvo. Locke zagovara potrebu 'podjele vlasti na zakonodavnu (koja je najvia), izvrnu i federativnu (koja se odnosi na vanjsku politiku). Trajni je suveren samo narod, a suverenitet je neotuiv. Narod zakonodavcu privremeno povjerava zakonodavnu vlast, ali je moe i silom natrag uzeti ako zakonodavac iznevjeri povjerenje koje mu je bilo dato. Tako Locke opravdava pravo naroda na revoluciju. Locke je osniva liberalizma ijedan od prvih zagovornika vjerske tolerancije! Liberalizam izraava ideju slobodoumlja: opredjeljenje za slobodu izraavanja i miljenje po savjesti.OTAC PROSVJETITELJSTVAprotiv MATERIJALIZMA I ATEIZMAG. Berkelev teolog, sveenik, misionar, kasnije biskup u Clovneu sam kae kako je pisao u prvom redu nastojao da itaoce nadahne pobonou, da ih navede na razmiljanje o Bogu i njihovoj dunosti. Zato on porie postojanje materije, odnosno tjelesne supstancije, koja je ugaoni kamen ateizma. Materija kao i uope sve apstraktne ideje nije drugo do zvuk praznog imena. Berkelevjevo je gledite isto nominalistiko.stvari su KOMPLEKSI OSJETABerkeley je sljedbenik i kritiar Lockeov. Empiristiko gledite doveo je do subjektivnog idealizma. Predmeti su nae spoznaje ideje, a idejama naziva Berkelev sve nae doivljaje: osjetne doivljaje, doivljaje dobivene promatranjem radnji duha i doivljaje stvorene pamenjem i matom.Skup povezanih osjeta ini odreenu stvar, npr. jabuku, knjigu, kamen. Stvari su samo kompleksi osjeta, pa postoje samo ako su opaene! Ta Berkelevjeva pretpostavka, presudna za itavu njegovu ontologiju, ostaje, dakako, nedokazana.biti = biti opaen Pored ideja postoji i duh koji ih doivljava. Ideje, pa ni one utisnute u osjetila, ne postoje izvan duha koji ih doivljava. Za osjetne stvari postojati ne znai drugo nego biti opaen (biti = biti percipiran).Proturjeno je zamiljati da postoji tjelesna neosjetna supstancija u kojoj postoje ideje protenosti oblika i kretanja, jer te ideje postoje samo u duhu. Berkelev odbacuje uope mogunost stvaranja apstraktnih ideja ili pojmova o stvarima (ideja kretanja uope, boje uope, tijela, ovjeka, ivotinje uope), odnosno mogunost odvajanja u mislima onog to odvojeno uope ne moe postojati.Lockeovo razlikovanje prvotnih i drugotnih kvaliteta prevladava Berkelev kao nedosljedno i utvruje da su te kvalitete vrsto meusobno povezane, pa subjektivnost drugotnih uzrokuje subjektivnost prvotnih. I primarne kvalitete kao i sekundarne samo su u duhu.subjektivni IDEALIZAMPoetno gledite Berkelevjeva subjektivnoga idealizma postoji samo duh koji opaa i kompleksi ideja (osjeta) koje on doivljava, nema materije, sve stvari postoje samo u duhu vodi k solipsizmu: gleditu po kojem postoji samo Ja sa svojim doivljajima i nita vie (solus, ipse = jedini, sam).Valja naglasiti daje solipsizam kao koncepcija zapravo teorijski neoboriv! Berkeley meutim izbjegava zakljuak solipsizma, i to tako to je naao da je Bog izvor osjeta. Osjeti se od drugih ideja razlikuju time to manje ovise o naoj volji, jai su, ivlji, razgovjetniji i trajniji. Njihov izvor mora biti Bog, koji ih stvara po pravilima to ih zovemo zakonima prirode. Bog je tako jamac postojanja osjetnih stvari.Polazei od neosporne injenice daje naa spoznaja materijalnih predmeta nemogua bez osjeta, on je odatle izveo nepravilan zakljuak da je i sama egzistencija tih materijalnih predmeta nemogua nezavisno od tih osjeta, da su predmeti zapravo samo skupovi osjeta koji postoje u naem duhu.Ja priznajem otvoreno: sjeanje na Davida Humea bilo je upravo ono, to me je prije mnogo godina najprije trlo iz dogmatikog drijemea i mojim istraivanjima na polju spekulativne filozofije dalo posve drugi pravac.I. KantMETAFIZIKA SPOZNAJA NIJE MOGUAD. Hume radikalno je proveo empiristiko gledite i doveo ga do skepticizma! Locke je priznavao tjelesnu i duhovu supstanciju kao izvor vanjskog i unutranjeg iskustva, ali je ve dvojio o mogunosti pouzdane spoznaje supstancije, dok Berkelev kako znamo odluno porie postojanje materijalne supstancije. Hume sada odrie svaku mogunost metafizike spoznaje (takve o kojoj iskustvo uti), pa onda i mogunost spoznaje bilo tjelesne, bilo duhovne supstancije. Prazan je to pojam, plod nedoputene metafizike spekulacije.

ODNOS IDEJA I INJENICAKritiki postavlja Hume uope problem vrijednosti spoznaje. Sve predmete ljudskoga uma dijeli na odnose ideja i injenice. Prve od tih predmeta spoznajemo intuitivno ili demonstrativno, dakle neovisno o svakom iskustvu (npr. da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata nad objema Katetama). injenice meutim ne spoznajemo tako sigurno, niti je njihova istinitost tako upadljiva. tovie, suprotnost neke injenice lako zamiljamo bez ikakva proturjeja jer to jest moe i ne biti. Tako, npr., moemo zamisliti da Sunce sutra nee izai.

obiaj ili navika Osnova naeg zakljuka o vezi uzroka i posljedica jest, dakle, obiaj ili navika da oekujemo isti takav slijed dogaaja kakav smo ranije vie puta doivjeli. Rije je jednostavno o asocijaciji (udruivanju, povezivanju) doivljaja.Ta pretpostavka ini se ak da je jedina koja objanjava tekou zato iz tisue sluajeva pravimo izvod koji ne moemo napraviti iz jednog sluaja koji se od njih ne razlikuje. .. Svi izvodi iz iskustva stoga su posljedice obiaja, a ne zakljuivanja.Mi doivljavamo samo vremenski slijed pojava, doivljavamo da jedna pojava slijedi iza druge, ali ne doivljavamo nain slijeda niti nunost slijeda. Ako su obiaj i navika temelj naih spoznaja o injenicama, onda je iskljuena svaka mogunost openito vrijedne i nune apriorne o iskustvu neovisne spoznaje o injenicama.Ta je znanost apsolutno konzekventan i estit empirizam: ona zahtijeva da se, ako jedini izvor znanja proistjee iz opaaja, u opaaj nita drugo ne umijea no to on zbiljski sadri. Time je iskljuena svaka teorija, svako istraivanje uzroka, svaka znanost o 'istinskom bitku' iza 'pojava'.WindelbandAko raspravljanje spoznajno-teorijskog problema odvojimo od cjelokupne ovjekove praktine aktivnosti i ako kao polaznu toku odaberemo svoju neposrednu svijest o radnjama svoga duha, materijalizam i idealizam podjednako su opravdane (i neopravdane) hipoteze, a Humeov skepticizam jedino logino rjeenje.G. Petrovi

Hume je pokazao da se uzrono-posljedina veza - ne moe opaziti.

Moemo rei kako smo primijetili da je Dogaaj A prouzroio Dogaaj B, ali sve to smo opazili jest Dogaaj A i onda, poslije njega Dogaaj B. Nismo opazili tree, uzrono-posljedinu vezu, koja ih povezuje. No rei da je A prouzroio B nije isto kao i rei da se dogodio A i da se onda dogodio B. To znai rei da je A doveo do toga da se B dogodi - da se B dogodio zbog toga to se dogodio A. Sve to smo opazili jest niz dogaaja u kojima je kauzalni odnos nuna poveznica. Moda ete doi u iskuenje i rei: A da, ali mogu ustvrditi da je u ovom sluaju A bio uzrok B-a, jer svaki put kad se dogodi neto tipa A, uvijek nakon toga slijedi tip B. Priznajem da uzrono-posljedina veza nije jednostavno povezivanje dogaaja, ali kad se dogaaji stalno i bez razlike povezuju, zna da je uzrono-posljedina veza na djelu". Pa ne ba. Nakon ba svakog dana slijedi no, a ipak dan nije uzrok noi: i no i dan uzrokuje neto drugo, to je vrtnja Zemlje oko svoje osi dok se kree oko Sunca. Dakle, veza izmeu dvije stvari moe biti stalna a da niti jedna od njih ne bude uzrok onoj drugoj. Ako se to uzme u obzir, kako moemo razlikovati situacije u kojima je veza uzrono-posljedina od onih u kojima nije?naelo uzronostiTemelj svih naih zakljuaka o injenicama jest naelo uzronosti, naime pretpostavka da postoji veza izmeu injenica te da je jedna uzrok, a druga njena posljedica. Tako, npr., naemo li sat na pustu otoku, zakljuit emo daje na njemu ranije ve bilo ljudi. Naelom uzronosti mi dakle prevladavamo ogranienost na ono to nam pruaju osjetila i nae pamenje.Spoznaja uzrono-posljedine veze ne moe se, tvrdi dalje Hume, postii zakljuivanjem a priori, neovisno o iskustvu. Uzrok i posljedica razliiti su, pa mi ne moemo iz uzroka jednostavno izvesti posljedicu. Adam bez iskustva ne bi ni uz savren razum mogao na temelju prozirnosti i tekueg stanja vode zakljuiti da bi se u njoj mogao utopiti. Spoznaja se uzrono-posljedine veze postupno izvodi a posteriori upravo iz iskustva da su neke pojave stalno povezane, pa smatramo da jedna proizlazi iz druge.

kritiar PROSVJETITELJSTVANasuprot Lockeu i prosvjetiteljima Hume tvrdi da razum nije dorastao da nam bude glavni vodi u ivotu. U praktinoj djelatnosti pouzdaniji su vodii vjera i navika. Humeova je filozofija samonegacija empiristike spoznaje teorije i prosvjetiteljstva uope.Locke je proglasio da razum moe i treba da bude osnova sve ovjekove aktivnosti. Samo razum treba ispravno upotrebljavati. Treba voditi rauna o iskustvu, koje razumu isporuuje sav materijal za njegove radnje.Hume prihvaa Lockeovu uputu: Treba se drati iskustva. Treba istraivati koji nai pojmovi zaista nastaju razumskim zakljuivanjem na temelju iskustva. Rezultat je ispao neoekivan: supstancija, kauzalitet, vanjski svijet, bog pojmovi u iju je razumnost Locke vrsto vjerovao pokazali su se nerazumni.

skepticizam Humeov je konaan stav agnostiki i skeptiki. Nije mogua objektivno nuna spoznaja. Evo kako zakljuuje Hume svoje Istraivanje o ljudskom razumu: Kad, osvjedoeni o tim principima, pregledamo knjinice, kakvo pustoenje moemo u njima napraviti? Uzmimo bilo koji svezak u ruke, npr. o teologiji ili kolskoj metafizici, i upitajmo se: Da li sadri kakvo apstrakno zakljuivanje o veliinama ili broju? Ne. Da li sadri kakvo zakljuivanje osnovano na iskustvu o injenicama i opstojnosti? Ne. Bacite je onda u vatru, jer ona ne moe sadrati nita do obmane i varke.A glavni nain na koji se razum ukljuuje jest da usvaja i prilagodava razna sredstva da bismo ostvarili svoj cilj. Rijeima koje su Humea proslavile razum je rob strasti.humeov utjecaj Hume je snano utjecao na sav daljnji razvoj engleske i anglosaksonske filozofije uope, a posebno na pozitivizam i pragmatizam. Svojom tezom o nemogunosti objektivne nune spoznaje uzrono-posljedine veze, kojoj on nalazi samo psiholoko opravdanje, ali ne i logiko utemeljenje, utjecao je Hume na I. Kanta, trgnuo ga i potaknuo na pokuaj drugaijeg rjeenja spomenutog pitanja. U odnosu Kanta prema Humeu imamo najbolji primjer onog kriterija povijesnog vrednovanja koji vrijednost kakve misli nalazi ne u njenoj prihvatljivosti za nas, nego u tome koliko ta misao potie druge na traenje novih rjeenja.