Enciklopedija

inženjerstva

Arhitektonski fakultet u Sarajevu

GEODEZIJA I PROSTORNE INFORMACIJE

• Geodezija je nauka o premjeru Zemljine površine te izradi planova i karata, odnosno izradi baza prostornih podataka.

• Tragovi praktične geodetske djelatnosti nalaze se u najranijim vremenima antike. Mjerenje pojedinih zemljišnih čestica i računanje njihovih površina dovelo je do izučavanja likova u ravnini i dalo poticaj za studij geometrije i aritmetike.

• S vremenom su se zadaci proširili i na određivanje oblika i dimenzije Zemlje.

• Razvojem nauke i tehnologije mijenja se i geodetska mjerna oprema, na taj način javljaju se i nove metode premjera, a time i nova područja geodezije.

GEODEZIJA I PROSTORNE INFORMACIJE

• Geodetska mjerenja su se izvodila još u drevnom Egiptu, kada je rijeka Nil poplavila i isprala granice poljoprivrednih gazdinstava, onda su se trebale opet utvrditi svake godine, korištenjem konopaca i jednostavne geometrije. Treba napomenuti i vrlo tačan premjer Keopsove piramide, koja je napravljena oko 2700 p.n.e. Osnovica Keopsove piramide ima najveću grešku od 0,0058 m, dimenzija 230,4 m x 230,4 m ili samo 4 minute. Zna se da su koristili obim kruga, iako nisu znali za broj π, ali su koristili približnu vrijednost 22/7.

GEODEZIJA I PROSTORNE INFORMACIJE

Značajne istorijske činjenice vezane za geodetska mjerenja su:

• staroegipatski katastar zemljišta (oko 3000 p.n.e);

• nedavna istraživanja na Stonehengeu (oko 2500 p.n.e.), pokazuju da se u gradnji koristilo kolčanje i geometrija s konopcima;

• u Mezopotamiji su se koristili (oko 1000 p.n.e.) prvi geodetski instrumenti; 

• u drevnom Rimu je postojao posao geodete;

GEODEZIJA I PROSTORNE INFORMACIJE

• arapski geodeti su koristili razne geodetske instrumente. Za niveliranje su koristili drvenu ploču s viskom, jednakostraničan trokut s viskom i cijevni nivelir.

• u Engleskoj je Vilim I. Osvajač stvorio Domesday Book, u kojoj se može pronaći katastar zemljišta sa svim potrebnim podacima.

GEODETSKI PREMJER

• Geodetska premjer je prikupljanje, obrada i prikazivanje podataka geodetskim metodama. Geodetske metode su takve metode prikupljanja, obrade i prikazivanja podataka koje su svojstvene geodeziji, odnosno njezinim granama: primijenjenoj geodeziji, pomorskoj, satelitskoj i fizikalnoj geodeziji, kartografiji, fotogrametriji i daljinskim istraživanjima, te geomatici.

• Najčešći oblici prikupljanja podataka u geodetskom premjeru su neposredno prikupljanje - mjerenjem geodetskim instrumentima ili posredno prikupljanje - mjerenjem snimaka.

• Pri obradi prikupljenih podataka danas se služimo računarima. Prikupljeni podaci dalje se obrađuju i postaju dijelovi raznih prostornih informacijskih sistema. Rezultati premjera najčešće se prikazuju na planovima i kartama.

PROSTORNE INFORMACIJE

• Prostorne informacije čine podaci, kako oni dobiveni premjerom, tj. prostorni podaci, tako i oni koji su prikupljeni ili određeni na druge načine prilikom nekog premjerA, tzv. atributni podaci.

• Prostorne podatke čine koordinate tačaka koje su određene premjerom na terenu, a kojima su definisani različiti objekti (katastarske čestice, kuće, ceste, mostovi itd.).

• Atributni podaci su opisne karakteristike tih objekata (na pr. broj katastarske čestice, kultura katastarske čestice, broj kuće, itd.).

PODJELA GEODEZIJE

Geodezija se dijeli na slijedeće grane:

• Primijenjena geodezija;• Pomorska, satelitska i fizikalna geodezija;• Kartografija;• Fotogrametrija i daljinska istraživanja;• Geomatika.

Primijenjena geodezija

• Primijenjena geodezija se bavi mjerenjima manjih dijelova Zemljine površine radi njenog grafičkog prikaza u ravnini, odnosno izrade planova (karata krupnog mjerila), tj. izrade katastarskih ili topografsko-katastarskih planova. To je tzv. praktična geodezija.

• Također obuhvaća i inženjersku geodeziju koja se bavi geodetskim radovima pri projektovanju, gradnji i kontroli saobraćajnica, mostova, tunela i raznih drugih građevinskih objekata.

Pomorska, satelitska i fizikalna geodezija

• Pomorska geodezija se bavi radovima na moru, tj. premjerom morskog dna.

• Satelitska geodezija se bavi uspostavom osnovnih geodetskih mreža koje služe za daljnju detaljni premjer terena.

• Fizikalna geodezija se bavi premjerom u svrhu određivanja oblika i dimenzije Zemlje.

Kartografija

• Kartografija je geodetska disciplina koja se bavi zasnivanjem, izradom i proučavanjem karata. Na kartama se, za razliku od planova, prikazuju veći dijelovi Zemljine površine te treba uzeti u obzir i njenu zakrivljenost.

• Geodetskih karata ima različitih vrsta:

- topografske, - tematske, - turističke,….

Primjenom računarske tehnologije razvila se digitalna kartografija, a karte se znatno brže izrađuju kompjuterskim programima.

Fotogrametrija i daljinska istraživanja

• Fotogrametrija je metoda premjera pri kojoj se u osnovi upotrebljavaju snimci terena ili nekih objekata na Zemlji, bilo snimljeni iz zraka (aviona), bilo sa Zemlje.

• Stvaranjem modela terena ili objekata pomoću parova njihovih snimaka u autografu ili na ekranu računara, može se taj teren mjeriti i izraditi određeni plan ili karta, odnosno grafički trodimenzionalni prikaz nekog objekta.

• Daljinskim istraživanjima nazivamo upotrebu snimaka snimljenih iz daljine (iz zraka ili svemira) raznim tehnikama snimanja i mjerenja.

Geodetska mjerenja

• Da bi se izradili planovi ili karte određenog područja, najprije treba provesti mjerenja tog dijela Zemljine površine. Mjerenja se izvode upotrebom različitih geodetskih instrumenata i pribora.

• U geodeziji su osnovna slijedeća mjerenja:

1. linearna mjerenja: mjerenja dužina mjerenja visinskih razlika

2. mjerenje uglova: mjerenje horizontalnih uglova mjerenje vertikalnih uglova

Mjerenje dužina i uglova

• Mjerenje dužina može biti:

mehaničko – mjerenje vrpcom, žicom i letvom i to je direktno mjerenje. Pojavljuju se problemi sa konfiguracijom terena i utjecajem temperature.

Mjerenje dužina i uglova

• Mjerenje dužina može biti:

elektrooptičko – suvremenim mjernim instrumentima

elektrooptičkim principom

Optičko mjerenje je indirektno mjerenje dužina, koje se kreću najčešće do 100 m, a maksimalno do 200 m.

Elektroničko mjerenje dužina koristi elektromagnetske valove, što omogućava mnogo veći doseg, kao i veću brzinu

Mjerenje dužina i uglova

Mjerenje kutova se izvodi različitim geodetskim instrumentima, a nekada je osnovni mjerni instrument za ta mjerenja bio teodolit.

Mjerenje dužina i uglova

Nivelir je osnovni instrument za mjerenje visinskih razlika kod geodetskih mjerenja. Osnovni princip zasniva se na djelovanju sile teže, odnosno dovođenje vizurne osi dalekozora u horizontalni položaj. To se postiže primjenom libele ili kompenzatora. Korištenjem nivelira, visinske razlike se dobivaju iz direktnih mjerenja. Nivelmanska letva treba biti vertikalno postavljena u prostoru, što se postiže kružnom libelom.

Instrumenti za određivanje položaja tačaka

Totalna stanica

Totalna stanica, mjerna stanica ili tahimetar je kompjuterizovana verzija elektroničkog teodolita. Totalne stanice imaju u sebi računar, memoriju i elektronički daljinomjer. Totalna stanica omogućava jednostavnije snimanje detalja, iskolčavanja, te brže i preciznije izvođenje radova. Elektronički daljinomjer je najveća prednost totalnih stanica. Takvi daljinomjeri sastoje se od odašiljača koji emitira elektromagnetsko zračenje u infracrvenom ili radio spektru. Elektronički daljinomjer zahtjeva reflektor na kraju mjerenje dužine koji refletkira odaslane elektromagnetske valove. Preciznost elektroničkog daljinomjera kod totalnih stanica je oko 2 mm na 1 km mjerenje dužine.

Instrumenti za određivanje položaja tačaka

Instrumenti koji omogućuju mjerenje horizontalnog ugla, vertikalnog ugla i kose dužine nazivaju se tahimetri (grč. brzomjer). U 19. stoljeću pojavili su se optički tahimetri, a 1970-tih godina prošlog stoljeća prvi elektronički tahimetri. Tokom razvoja automatiziran je tok mjerenja, uspostavljena automatska registracija, omogućena razna računanja u samom instrumentu, te se danas takvi instrumenti nazivaju totalnim stanicama ili mjernim stanicama (engl. total station).

Instrumenti za određivanje položaja tačaka

Globalni pozicijski sistem (GPS)

Princip GPS-a se zasniva na mjerenju vremena koje je potrebno elektromagnetskom talasu da prijeđe udaljenost od satelita do prijemnika na površini Zemlje. Poznavajući tačan položaj satelita i brzinu širenja elektromagnetskog talasa, možemo jednoznačno odrediti koordinatu tačke ako nam je čisto nebo prema barem četiri satelita.

Instrumenti za određivanje položaja tačaka

Globalni pozicijski sistem (GPS)

Prijemnike dijelimo na:

• jednofrekventni- potrebno je duže stajati na tački. Koordinate dobijemo u naknadnoj obradi uz pomoć računara i programa;

• dvofrekventni- omogućuju određivanje koordinata tačaka u realnom vremenu.

Inženjerske mreže i operativni poligoni

• Gradevinarstvo i arhitektura

• Mašinstvo i brodogradnja

• Rudarstvo i energetika

• Poljoprivreda i šumarstvo

Geodetski radovi u inženjerstvu

• Radovi u okviru prethodnih radova;

• Radovi u toku izrade tehničke dokumentacije;

• Radovi u toku realizacije projekta;

• Radovi tokom eksploatacije i održavanja objekata.

Grupacije geodetskih radova u inženjerstvu

• Priprema i izrada geodetskih podloga za potrebe projektovanja;

• Radovi u toku realizacije projekta;

• Snimanje izvedenog stanja (objekta);

• Ispitivanje stabilnosti tla i deformacije objekata.

Geodetske podloge za potrebe projektovanja

• Topografski ili kartografsko topografski planovi (analogni ili digitalni);

• Planovi posebnih razmjera za potrebe projektovanja (1:50, 1:100, 1:200, 1:250 i dr.);

• Ortofoto planovi;

• Digitalni modeli terena;

• Razne skice i prikazi koji su rezultat geodetskog snimanja.

Geodetski radovi u toku realizacije projekta

• Radovi koji prate tehničko – tehnološku realizaciju projekta;

• Radovi na rješavanju tekućih i vanrednih zadataka tokom realizacije projekta.

Snimanje izvedenog objekta

• Radi utvrdivanja odstupanja od projekta i standarda za tu vrstu objekta;

• Za potrebe tehničkog prijema;

• Za potrebe gradnje mašinskih uređaja;

• Za potrebe održavanja objekta i druge slične potrebe.

Ispitivanje stabilnosti tla i deformacija

• Svi radovi na osmatranju tla i objekata u toku gradnje i upotrebe objekta.

Zadatak geodezije je premjer zemljišta i objekata u cilju izrade planova i karata. Prije nego što se pristupi premjeru terena, postavljaju se geodetske tačke na terenu. Više takvih tačaka čine mrežu. Sve mreže su postavljene po principu «od većeg ka manjem».

Geodetske mreže

Geodetske mreže

• Geodetska mreža je skupina međusobno povezanih geodetskih tačaka iste vrste.

Podjela

Sa aspekta namjene:

- horizontalne (položajne) geodetske mreže

- visinske (nivelmanske) geodetske mreže

- (GPS) geodetske mreže

Geodetske mreže

Podjela

Sa aspekta oblika:

- trigonometrijske mreže

- poligonske mreže

- nivelmanske mreže

- GPS mreže

Trigonometrijska mreža

Niz tačaka postavljenih tako da predstavljaju tjemena trouglova koji se nadovezuju jedan na drugi, zove se trigonometrijska mreža. Sav posao u cilju dobijanja koordinata trigonometrijskih tačaka zove se triangulacija. Trigonometrijske tačke se obilježavaju trajnim obilježjima na terenu i na kartama sa topografskim oznakama.

Trigonometrijska mreža

Trigonometrijska mreža služi :

• Za rješavanje naučnog djela geodezije;

• Kao geometrijska osnova za premjer zemljišta u cilju izrade planova; • Kao geometrijska osnova na koju se oslanjaju druge mreže; • Za rješavanje inženjersko-tehničkih zadataka iz primenjene geodezije.

Trigonometrijska mreža

Trigonometrijske mreže se djele na četiri osnovna i dva popunjavajuća reda, sa odstojanjima između stranica:

1. >20km; 2.o. 15-20km, 2.p. 9-19km; 3.o. 5-13km; 3.p. 3-7km; 4. 1-4km.

Trigonometrijska mreža

Trigonometrijska mreža

Radi povećanja gustine tačaka, između dvije trigonometrijske tačke se postavljaju nove tačke povezane dužinama i uglovima koje čine poligonski vlak. Više vlakova čine poligonsku mrežu i ta mreža se direktno oslanja na trigonometrijske tačke.

Poligonske tačke se obilježavaju trajnim oznakama i numerišu unutar jedne katastarske opštine.

Poligonska mreža

Linijska mreža

Kada se ne može sa poligonskih tačaka snimiti sav detalj, razvija se linijska mreža. Postavlja se niz tačaka na linijama, koje čine linijsku mrežu ili mrežu za detaljisanje. Linija za snimanje je linija koja spaja neku trigonometrijsku ili poligonu tačku sa nekom linijskom tačkom, ili dve poligone tačke dva različita vlaka.

Linijske tačke numerišu se posle zadnjeg broja

poligonske tačke.

Nivelmanska mreža

Planovi u tehnici moraju imati i vertikalnu predstavu terena, i zato je potrebno imati jedinstvenu osnovu sa nadmorskim visinama. Ovo se obezbeđuje razvijanjem jedinstvene nivelmanske mreže na celoj teritoriji države. Tačke koje čine ovu mrežu zovu se reperi, sa svojim nadmorskim visinama u odnosu na normalni reper (srednji vodostaj Jadranskog mora).

Djeli se u četiri reda: 1 .Nivelman visoke tačnosti(±1mm/km; 7-8km); 2. Precizni nivelman(±2mm/km;4km)3. Teh.nivelman povećane tačnosti(±5mm/km;2km)4. Teh. nivelman(±8mm/km;1km)

Nivelmanska mreža

Planovi u tehnici moraju imati i vertikalnu predstavu terena, i zato je potrebno imati jedinstvenu osnovu sa nadmorskim visinama. Ovo se obezbeđuje razvijanjem jedinstvene nivelmanske mreže na celoj teritoriji države. Tačke koje čine ovu mrežu zovu se reperi, sa svojim nadmorskim visinama u odnosu na normalni reper (srednji vodostaj Jadranskog mora).

Djeli se u četiri reda: 1 .Nivelman visoke tačnosti(±1mm/km; 7-8km); 2. Precizni nivelman(±2mm/km;4km)3. Teh.nivelman povećane tačnosti(±5mm/km;2km)4. Teh. nivelman(±8mm/km;1km)

Signalizacija trigonometrijskih tačaka na terenu

Signalizacija poligonih tačaka na terenu

Signalizacija GPS tačaka na terenu

Državna mreža – nivelmanska mreža Slovenije

Visinske geodetske tačke - Niski reper

Visinske geodetske tačke - visoki reper

Geodetski planovi i karte

• Geodetski plan je nedeformirani prikaz manjeg dijela Zemljine površine i detalja koji se na tom zemljištu nalaze na ravnini u određenom mjerilu. Svi detalji na planu su zadržali isti međusobni odnos i oblik kao što ga imaju u stvarnosti samo su umanjeni.

• Za razliku od planova, na kartama je prikazano veće područje, pa je to smanjeni, deformisani i generalizirani prikaz dijela Zemljine površine na ravnini.

• Reljef terena (konfiguracija) se na planovima i kartama prikazuje izohipsama (slojnicama).

Podjela geodetskih planova i karata• Geodetski planovi mogu biti:

- katastarski planovi, - topografski planovi, - topografsko-katastarski planovi, - inženjerski planovi, - tematski planovi.

Karta ima veoma mnogo vrsta, a najčešće su u primjeni topografske, tematske, statističke, pomorske, političke itd.

U novije vrijeme geodetske planove i karte dijelimo i na analogne i digitalne.

Analogni (realni) planovi i karte su oni izrađeni na papiru, a digitalni (virtualni) su oni izrađeni nekim računarskim programom i prikazani na ekranu računara.

Mjerilo planova i karata

• Mjerilo daje odnos između dužine na planu ili karti i njene stvarne dužine na terenu.

Na izbor mjerila uglavnom utječe:• površina zemljišta koje se mjeri,• namjena plana ili karte,• veličina katastarskih čestica i veličina objekata kao i

njihova međusobna udaljenost,• tačnost koja se očekuje za budući plan,• očekivano naknadno popunjavanje plana pri održavanju

(da li su česte promjene na terenu),• karakter reljefa,• osigurana financijska sredstva.

Povećanjem mjerila, povećava se kvaliteta plana, ali se povećava i količina svih poslova vezanih uz izradu plana:

• pri premjeru: veći broj detaljnih točaka, duže trajanje premjera, strožije kontrole, veći broj skica,

• pri kartiranju: veći broj detaljnih tačaka, duže kartiranje, više kontrola, više objekata snimljenih jednom tačkom, više topografskih znakova,

• pri crtanju (printanju): više listova planova. Pri izboru mjerila treba napraviti kompromis između

točnosti planova i troškova njihove izrade.

Sadržaj planova i karti Sadržaj plana ili karte ovisi o vrsti plana ili karte pa se po

sadržaju oni međusobno najviše i razlikuju. Tako je sadržaj:

• katastarskog plana: katastarske čestice, izgrađeni objekti na njima, brojevi katastarskih čestica, te granice kultura i administrativne granice (općina, županija, država);

• topografskog plana: svi prirodni i izgrađeni objekti, reljef, vode, vegetacija;

• topografsko-katastarskog plana: kombinacija prethodno spomenutih sadržaja;

• inženjerskog plana: isto kao i topografskog plana ali sa svim pojedinostima;

• tematskog plana (karte): prikaz određene teme (zgrade, komunikacije i sl.)

Sadržaj karata • Različite vrste karata se upravo po svom sadržaju najviše

razlikuju, pa tako:

• Topografske karte sadrže velik broj informacija o mjesnim prilikama područja koji prikazuju koje se odnose na naselja, saobraćajnice, vode, zemljišne oblike, vegetaciju itd;

• Tematske karte daju prikaz najrazličitijih tema iz prirodnog i društvenog područja koje su neposredno vezane uz prostor koji prikazuju. Određena tema je prikazana s posebnom važnošću;

• Statističke karte prikazuju pojave ili stanja obuhvaćena statističkim popisima koja se najčešće odnose na administrativne jedinice;

• Političke karte prikazuju državne ili administrativne podjele.

Razlikovanje sadržaja na planovima i kartama

• Za razlikovanje različitih sadržaja na planovima i kartama glavno sredstvo su boje, zatim nazivi i skraćenice naziva, brojevi te znakovi.

boje: smeđa – reljef zelena – vegetacija crna – izgrađeni objekti

crvena – prometnice plava - vode Kod digitalnih planova i karata se koristi više različitih boja jer

je primjena jednostavna. nazivi, brojevi i znakovi: nazivi ulica, rijeka i sl., brojevi

kat. čestica, kuća i sl. znakovi geod. točaka, malenih objekata i sl.

Katastarski planovi

Katastarski plan je grafički prikaz s podacima o položaju, obliku, načinu korištenja i namjeni katastarskih čestica.

Katastarska čestica je dio zemljišta katastarske općine, odnosno katastarskog područja na moru, omeđena granicama koje određuju pravni odnos na zemljištu te granicama načina korištenja i namjene zemljišta.

Katastarska čestica je osnovna prostorna jedinica katastra nekretnina.

Svaka katastarska čestica ima svoj broj unutar jedne katastarske općine.

Katastarska općina u pravilu obuhvaća područje jednog naseljenog mjesta s pripadajućim zemljištem, ali tako da se sve zemljište nalazi na području nadležnosti jednog zemljišno knjižnog suda.

Načini korištenja zemljišta

Prema načinu korištenja zemljišta, može ga se podijeliti na:

– građevinsko zemljište,– poljoprivredno zemljište,– šumsko zemljište,– unutrašnje vode,– morski i pomorski prostor,– ostale površine zemljišta.

Numeriranje katastarskih čestica Svaka katastarska čestica koja je definirana

granicama vlasništva ima svoj broj. Preko tog broja se uspostavlja veza između katastarske

čestice i svih ostalih atributa koji ju pobliže opisuju, a to su:

• ime, prezime i adresa stanovanja vlasnika,• površina,• kultura (način korištenja i namjena zemljišta),• vrsta građevinskih objekata. Numeriranje katastarskih čestica odvija se unutar

jedne katastarske općine. Numeriranje se odvija od sjeverozapada k. općine, a završava na njenom južnom području. Posljednje se u katastarskoj općini numeriraju katastarske čestice koje se sijeku, a to su dugi uski objekti.

Formiranje katastarskih čestica kultura

• Na katastarskim se planovima, osim čestica zemljišta različitih vlasnika, prikazuju i čestice različitih kultura poljoprivrednog zemljišta, te ih je potrebno formirati.

• Formiranje katastarskih čestica pojedine kulture vrši se tako da procijenjena površina pojedine kulture neće biti manja od 500 m² (nekada je to bilo 200 m²). Samo u slučaju intenzivnih nasada, tj. vinograda, voćnjaka i maslinika se može odstupiti od tog principa i u tom slučaju čestica može biti i manja, ali ne ispod 200 m².

• U slučaju različitih kultura manjih površina, iste se pribrajaju pretežitoj kulturi. Na većim katastarskim česticama moguće je odabrati dvije ili više pretežitih kultura.

• Zemljišta pod zgradama i dvorišta prikazuju se prema stvarnom stanju i čine posebne katastarske čestice. Ako se uz dvorište nalazi katastarska kultura čija površina po procijeni iznosi do 500 m², ista se priključuje dvorištu, tj. smatra se dvorištem i na katastarskom planu se ne prikazuje.

Formiranje katastarskih čestica pod različitim poljoprivrednim kulturama

Ispisivanje brojeva katastarskih čestica Brojeve katastarskih čestica treba, po

mogućnosti, upisati u sredini čestice i to orijentirane prema sjeveru.

Katastarski plan

Isječak analognog katastarskog plana u mjerilu 1:1000

Topografske karte (planovi) • Za privredni i tehnički razvoj sadašnjeg doba, odnosno za

potrebe prostornog planiranja, projektiranja i izgradnju raznovrsnih građevinskih objekata, istraživanje i analizu osobitosti pojedinih prostornih cjelina te za mnoge druge svrhe koriste se topografske karte i planovi koji prikazuju teren u horizontalnom i visinskom smislu.

• Topografska karta (plan) je grafički prikaz topografske izmjere svih opće geografskih objekata ( reljef, vegetacija, naselja, prometnice, vode i dr.), pri čemu su umjesto svih granica katastarskih čestica prikazane samo granice različitih poljoprivrednih kultura. Topografski plan i katastarski plan se uglavnom rade zajedno za neku katastarsku općinu pa je to onda topografsko-katastarski plan. Topografska karta i plan su trodimenzionalni prikaz dijela površine Zemlje. Kako je ploha Zemlje nepravilnog oblika, a upravo reljef tome najviše doprinosi, nije jednostavan zadatak prikazati površinu Zemlje u ravnini, tj. na topografskim planovima.

Topografska karta

Reljef zemljišta

Reljef je skup oblika Zemljine površine, ravnine i neravnine, uzvišenja i udubljenja.

Metode prikaza reljefa veoma variraju u stilu i namjeni. Prikazivanje oblika reljefa je složen zadatak jer se radi o kontinuiranom trodimenzionalnom objektu.

Reljef se može prikazati u ravnini: • kvalitativno: pomoću šrafura (crtice ili točkice), sjenčanjem,• kvantitativno: pomoću kota, izohipsa i bojanjem različitim

bojama ili intenzitetom boja.Reljef se može prikazati i trodimenzionalno:• grafički: pomoću profila, perspektivnih i izometrijskih prikaza i

dr.,• plastično: u obliku modela reljefa.Reljef se na topografskim planovima prikazuje izohipsama i

nadmorskim visinama pojedinih karakterističnih točaka (kotama).

Izrada topografskih planova (karata) Da bi se mogao izraditi topografski plan nekog

područja, potrebno je teren adekvatno izmjeriti. Osim premjera detaljnih tačaka potrebnih za horizontalni prikaz terena, treba izmjeriti i niz tačaka koje su potrebne samo za njegov visinski prikaz.

Smatra se da kod strmog terena tačke treba mjeriti po profilima, tj. u smjeru najvećeg nagiba terena. Treba izmjeriti i sve karakteristične tačke terena koje ga u visinskom smislu definišu kao što su tačke vrhova, tačke depresija (vrtača), najviše tačke grebena, tačke presjeka saobraćajnica i sl.

Kod relativno ravnog terena tačke za prikaz reljefa bi trebale biti u pravilnoj mreži. Razmak između pojedinih tačaka ovisi o mjerilu topografskog plana, pa je tako za mjerilo 1:1000 optimalan razmak 30 m.

Profil terena

• Mjesta tačaka premjera za visinski prikaz

Mjerne veličine potrebne za interpolaciju

izohipsa

Položaj točaka izmjerenih visina za ravan teren

Izohipse zamišljene na terenu

Interpolacija i crtanje izohipsa Izohipse su tragovi presjeka horizontalnih ravnina na određenim

nadmorskim visinama (uglavnom cjelobrojne nadmorske visine) s

plohom Zemlje, projicirani ortogonalno na ravninu plana. Razmak

između tih zamišljenih horizontalnih ravnina naziva se ekvidistancija.

Na planu su izohipse linije koje povezuju točke iste nadmorske

visine.

Presjeci zamišljenih horizontalnih ravnina s terenom i

njihov prikaz izohipsama

• Pri klasičnoj izradi analognih topografskih planova i karata, položaj izohipsa se određuje metodom linearne interpolacije.

• Interpolacija je po definiciji, proces računanja srednjih vrijednosti (veličina) između dviju poznatih veličina. U procesu izrade topografskog plana interpolacija je postupak lociranja točaka cjelobrojnih nadmorskih visina između točaka izmjerenih po visini i položaju.

• Za prikaz ravnog terena, interpolirati se može između svih susjednih najbližih točaka podjednake udaljenosti.

• Za prikaz strmog terena interpolirati se može samo između točaka na pojedinim profilima.

• Postupak interpolacije se može provesti na nekoliko načina, tj. računski, grafički ili pomoću određenih pomagala.

Računska interpolacije izohipsaNa planu izmjeriti: D(mm) – međusobna udaljenost točaka između kojih se interpoliraju visineIzračunati: ΔH (m) – visinska razlika između tih točaka Δh (m) – visinska razlika između točke poznate nadmorske visine i točke na prvoj izohipsi

d = D / ΔH × Δh

Računska interpolacije izohipsa

Ako su određene nadmorske visine H1 i H2 dviju točaka prikazanih na planu između kojih treba interpolirati cjelobrojne nadmorske visine, onda treba odrediti udaljenost d (mm) do točke s cjelobrojnom nadmorskom visinom H, odnosno njen položaj. Iz sličnosti trokuta slijedi odnos:

d : Δh = D : ΔH.Iz ovog izraza dobit će se : d = D / ΔH × Δh.

U ovom izrazu Δh je za sve daljnje točke vrijednost ekvidistancije tog topografskog plana te se pomoću ovog izraza može odrediti položaj svih točaka s cjelobrojnom, odnosno potrebnom nadmorskom visinom između izmjerenih dviju točaka.

Crtanje izohipsa - nekada

• Kada se odredi položaj niza točaka nadmorskih visina budućih izohipsa, slijedi postupak njihovog crtanja. Linije izohipsa oblikuju se olovkom, crtajući prostom rukom. Pri tome se treba koristiti skicama izmjere na kojima se već pri izmjeri moraju naznačiti smjerovi budućih izohipsa.

• Izohipse se ne crtaju kontinuirano ako prelaze preko nekih prirodnih ili umjetnih objekata. Tako se izohipse ne crtaju preko zgrada, trupa saobraćajnica, jaraka, usjeka, zasjeka, nasipa, rijeka, močvara, klisura, platoa i sl. Svi ti objekti se moraju tada označiti pripadajućim topografskim znakovima.

Interpolacija i crtanje izohipsa - danas

• Pri suvremenoj izradi topografskih planova računalom, za interpolaciju i crtanje izohipsa, koriste se različiti programi izrađeni za te potrebe.

• Treba naglasiti da je i pri takovom crtanju izohipsa potrebno poznavati sve zahtjeve koje je trebalo udovoljiti kod ručne konstrukcije izohipsa jer se od njih ne smije odstupiti niti pri računalnoj izradi izohipsa.

• Postoji opasnost da taj postupak rade nestručne osobe, koje ne poznaju dovoljno tu problematiku, pa rezultati mogu biti nezadovoljavajući.

Svojstva izohipsa

Osnovna svojstva izohipsa:• Izohipse su uvijek zatvorene linije. One se uvijek spajaju i sreću

same sa sobom makar i na velikim udaljenostima od razmatranog područja.

• Nagib terena je okomit na smjer izohipsa. To znači da je najveća vertikalna promjena na najkraćoj horizontalnoj udaljenosti.

• Izohipsa se nikada ne siječe. Pojedine izohipse nikada ne dijele same sebe nego formiraju dvije odvojene izohipse iste visine. Linija izohipse, u slučaju kada mijenja smjer, može se jako približiti liniji u drugom smjeru. U slučaju da dvije izohipse iste visine prolaze jedna pored druge, onda je moguće čak da se i spoje. Ovo se uglavnom može dogoditi kod prikaza nizinskih područja.

● Izohipse se nikada međusobno ne križaju. Ako na terenu egzistira neki zid, izohipse će "pasti" od vrha u jednu liniju na planu ali se neće križati.

Raspored gustoće izohipsa • Smještaj i raspored izohipsa na planu predstavlja

simbolički vokabular pomoću kojeg se može "čitati" zemljišne oblike nekog područja.

Prikaz udoline i grebena pomoću izohipsa

Ekvidistancija izohipsaUpotrebljivost izohipsa ovisi o njihovom vertikalnom razmaku -

ekvidistanciji.

Vrh (konveksni) i depresija (konkavni) oblici terena

Izbor ekvidistancije izohipsa

Izbor ekvidistancije izohipsa ovisi o nekoliko faktora:

• Tačnosti i kompletnosti podataka – bolji podaci, manja ekvidistancija.

• Svrsi plana ili karte. Planovi krupnih mjerila, koji se koriste za planiranja i inženjerske radove, zahtijevaju vrlo malu ekvidistanciju. Planovi sitnog mjerila i karte koje služe za prikaz regija i na kojima je dovoljno prikazati osnovne zemljišne oblike, mogu imati relativno veliku ekvidistanciju.

• Mjerilu plana. Ekvidistancija koja je premala za neko mjerilo, rezultirat će u neželjenoj gustoći izohipsa. U vezi s mjerilom planova, ekvidistancije su uglavnom slijedeće: 1:500 e = 0,5m

1: 1000 e = 1m 1: 2000 e = 2m

1: 2500 e = 2,5m 1: 5000 e = 5m

• Nagibu terena. Što je teren većeg nagiba, ekvidistancija izohipsa kojima se prikazuje će biti veća. Razvedenost terena može biti različita za različite dijelove područja koje treba prikazati na topografskim planovima. U tom smislu ne može se izabrati takva ekvidistancija koja bi bila najpogodnija za svaki dio razmatranog područja.

Prikazivanje reljefa točkama određene visine

Reljef se može prikazati na planu i nadmorskim visinama određenih tačaka, a to su najčešće tačke dobivene direktnim mjerenjem.

Visine tačaka mogu se dobiti i interpolacijom između izohipsa. Da bi se to moglo učiniti treba znati mjerilo plana i ekvidistanciju izohipsa. Zatim treba izmjeriti udaljenost između tačke čiju visinu treba odrediti i susjednih izohipsa i to okomito na smjer linije izohipsa. Na taj način će se odrediti proporcionalan odnos između tih dviju udaljenosti a isti odnos imat će i visinske razlike između te tačke i susjednih izohipsa.

Primjer: Ako se tačka nalazi 16 mm od izohipse s visinom 120m i 4mm od izohipse s visinom 121m, omjer tih duljina je 16:4 odnosno 8:2, pa će visina te tačke biti 120.8m.

Određivanje nagiba terena

• Nagib terena je važna informacija koja je potrebna u projektovanju i planiranju u različitim stručnim i znanstvenim radnicima, a može se odrediti iz topografskih planova i karata za određene profile.

• Iz podataka o nadmorskim visinama krajnjih tačaka razmatranog profila terena H1 i H2, i njihove međusobne udaljenosti D, računa se nagib tog profila.

• Nagib terena se najčešće izražava u postocima (%) i ovisno o njegovom iznosu, procjenjuju se karakteristike tog terena.

Računanje nagiba terena izraženog u %

tg α = ΔH / D = i % / 100, iz kojeg slijedi:

i % = ΔH / D ×100.

Karakteristike terena s obzirom na nagib

Nagib terena se najčešće izražava u postocima (%) i ovisno o njegovom iznosu, procjenjuju se karakteristike tog terena. Tako se smatra da je teren nagiba:

• 0 – 1 % - previše ravan te je potrebna odvodnja,• 1 – 5 % - idealnih topografskih uvjeta, • 5 – 10 % - dobrih građevinskih uvjeta, • 10 – 15 % - težih građevinskih uvjeta te je moguća potreba izgradnje potpornih zidova,• 15 % i više - vrlo strm te su potrebni specijalni zahvati pri izgradnji koja je teška i skupa.

Nagib terena se može izraziti i omjerom horizontalne duljine i visinske razlike krajnjih tačaka terena ( npr. 4:1, 2:1 i sl. ). Takvo izražavanje nagiba terena najčešće je kod projektovanja građevinskih objekata (cesta, kanala i sl. ).

Karakteristične linije reljefa prikazanog izohipsama

Linije zemljišnog skeleta

• Vododijelna linija (vododijelnica) je linija od koje voda otječe na dvije strane. Tačke vododjelne linije su najviše u profilu.

• Slivna linija (slivnica) je linija kod koje se voda pri slivanju skuplja i i dalje otječe duž nje. Točke slivnice su najniže u profilu.

• Padne linije (padnice) su linije koje između dviju uzastopnih izohipsa imaju najveći pad.

• Prevojne linije su linije koje spajaju tačke u kojima izohipse prelaze iz jedne zakrivljenosti u drugu, tj. gdje mijenjaju oblik zakrivljenosti.

• Navedene linije nisu prikazane na topografskom planu ili karti nego ih treba “prepoznati“ iz položaja i zakrivljenosti izohipsa.

Topografsko – katastarski planovi

• Podaci o topografiji terena nekog područja te o vlasničkim odnosima nad nekretninama koje se na njemu nalaze, osnovni su parametri od kojih se kreće kod prostornog planiranja, projektiranja i izgradnje različitih građevinskih objekata. Prikaz i jednog i drugog sadržaja, tj. potpune informacije o nekom prostoru omogućuju topografsko-katastarski planovi.

• Takvi geodetski planovi su potrebni prije svega za rješavanje zadataka prostornog uređenja.

• Ovisno o području koje se uređuje, za izradu prostornih planova koristit će se karte i planovi različitih mjerila. Kod detaljnog uređenja manjih prostornih cjelina upotrijebit će se topografsko-katastarski planovi.

Isječak topografsko-katastarskog plana

Inženjerski planovi

• Inženjerskim planovima nazivamo detaljne geodetske planove u vrlo krupnom mjerilu. Oni se koriste za projektiranje, prijenos projekta na teren i izvođenje većih građevinskih objekata.

• Ovakvi planovi su potrebni i za katastar podzemnih vodova. Katastarski plan podzemnih vodova mora sadržavati sve vodove pod zemljom i na otvorenom. Linije vodova se na planovima prikazuju određenom bojom i tipom linije. Format može biti postojećih planova, ili mogu biti orijentirani prema ulicama. U gradovima s gustom izgrađenošću i s mnogobrojnim podzemnim vodovima preporučuju se mjerila 1:200 ili 1:250. Samo za sporedne ulice mogu biti planovi mjerila 1:500.

• Planovi u mjerilu 1:200 i 1:100 upotrebljavaju se kod gradnje podzemnih instalacija, kod sastavljanja projekta križanja ulica sa podzemnim gradnjama i kod važnijih projekata inženjerskih objekata.

Izvedbeni plan planiranja terena Na izvedbenom planu planiranja terena (promjena

nagiba terena gradilišta) prikazuje se planirano i postojeće stanje, tj. sve zgrade, zidovi, nogostupi, stepenice, ulice, sva infrastruktura nadzemna i podzemna te postojeće i projektirane izohipse. Za visinski prikaz terena se osim izohipsa koriste i visine pojedinačnih točaka da bi se prikazale:

• neke promjene nagiba terena između izohipsa,• visine nekih karakterističnih točaka (uglovi zgrada,

terasa, nogostupa i sl. )• najviše i najniže točke vertikalnih elemenata kao što su

zidovi, stepenice, rubovi pločnika i sl. )• visine podova i ulaza,• visine najviše i najniže točke terena.

Tematski planovi i karte • Tematski planovi su se rijetko izrađivali, već su to

uglavnom bile tematske karte. Nova tehnologija računalne izrade planova s mogućnošću razvrstavanja različitog sadržaja (tema) u različite slojeve, izradu tematskih planova čini vrlo jednostavnom. Ali da bi se to moglo i ostvariti, neophodno je da se pri detaljnoj izmjeri terena prikupi što više različitih prostornih podataka, da bi se različiti tematski planovi mogli na temelju njih izraditi. Takav način istovremenog prikupljanja svih relevantnih prostornih podataka omogućio bi njihovu homogenost te bi njihovo međusobno kombiniranje bilo vrlo jednostavno.

• Tako se danas osim klasičnih planova, traže i planovi podzemnih instalacija, saobraćajnica, zgrada, zatim hidrološki, pedološki, bonitetni, geomehanički i mnogi drugi tematski planovi.

Geodetski planovi i karte kao podloga za prostorno planiranje

• Geodetske podloge mogu se definirati kao propisima određeni geodetski planovi i karte koji se koriste kao prostorna osnova u procesu planiranja.

• Prvi geodetski planovi za teritorij naše države izrađivali su se grafičkom premjerom za fiskalne potrebe te su to bili katastarski planovi koji su prikazivali samo katastarske čestice te objekte i poljoprivredne kulture koje su na njima. Takvi planovi su još uvijek u upotrebi u našoj zemlji, jer za većinu teritorija i nema drugih. Njihova primjena kao podloga za prostorno planiranje nije dostatna i zato prostorni planeri imaju velikih problema pri realizaciji prostornih planova.

Prikaz rasterskog oblika plana i 3D modela Prikaz rasterskog oblika plana i 3D modela istog područjaistog područja

Spoj DMR-a i rasterske slike

Prenošenje projektiranog objekta na teren - iskolčenje

• Iskolčenje je postupak prenošenja projektiranog objekta (zgrada, prometnica, mostova itd.) s plana (grafičkog prikaza) na teren.

• Da bi se iskolčenje moglo izvesti, potrebno je na planu, odnosno grafičkom prikazu ili iz koordinata odrediti elemente za iskolčenje.

• Elementi za iskolčenje mogu se odrediti: grafički analitički grafičko-analitički

• Elementi za iskolčenje mogu biti: dužine kutovi koordinate točaka

Elementi za iskolčenje

Iskolčenje pomoću linearnih elemenata u odnosu na postojeće objekte

Iskolčenje objekta u odnosu na definiranu mrežu na terenu

Metode iskolčenja

• Točke koje definiraju neki projektirani objekt u grafičkom obliku mogu se na teren prenijeti različitim metodama. Kako se projekti danas gotovo isključivo rade kompjuterskim programima i definirani su koordinatama karakterističnih točaka, to je iskolčenje najjednostavnije GPS uređajima koji omogućavaju iskolčenje po koordinatama.

Usklađivanje katastra i zemljišne knjige

• Kako se postupkom komasacije sređuju i imovinsko–pravni odnosi, tj. zemljišna knjiga i provodi izmjera novonastalog stanja i izrađuju novi katastarski planovi, evidentno je da dolazi i do njihovog usklađivanja.

• Upravo je neusklađenost tih evidencija o

nekretninama razlog mnogobrojnih problema u svakodnevnoj praksi katastarskih ureda i zemljišno-knjižnih sudova.

Formiranje digitalnih baza prostornih podataka

• Kako se nova izmjera danas isključivo izvodi digitalnom tehnologijom, to znači da bi novi prostorni podaci dobiveni u postupku komasacije bili osnova za formiranje GIS baze podataka.

Zaštita prirodnog okoliša

• Zaštita prirodnog okoliša je jedan od prioritetnih zadataka pri bilo kakvim zahvatima na zemljištu.

• Da bi to bilo tako i u komasaciji, potrebno je u postupak uključiti ekologe.

• Osim pozitivnih efekata, komasacija zemljišta može imati i neke negativne posljedice, naročito ako se zanemari uloga ekologa u njihovoj realizaciji.

• Najveći negativni utjecaj na ruralni prostor ima “čišćenje“ zemljišta, odnosno sječa drveća i živica. Na taj način se stvaraju nepovoljni uvjeti za život divljih biljnih i životinjskih vrsta što dovodi do smanjenja biološke raznolikosti.

• Npr. sastavni dijelovi pejsažna, koji su karakteristični za male parcele (šumarci, žive ograde, usamljene grupe drveća, močvare i sl.) uklanjaju se radi formiranja većih čestica. Uski zeleni pojasevi pored putova, kanala i sl. pretvaraju se u oranice. Životni prostor mnogih biljaka i životinja se sužava ili potpuno nestaje u tom postupku.

• Velika obrađena polja tretirana zaštitnim kemijskim sredstvima i sa kojih je uklonjena prateća flora, više ne pružaju osnovnu hranu za mnoge životinjske vrste. O svemu tome treba voditi brigu, a to znači uključiti u postupak komasacije zemljišta i biologe, ekologe, agronome i druge zainteresirane stručnjake.

Izgradnja objekata infrastrukture

• Izgradnjom objekata infrastrukture kao što su autoputovi i ceste, mnogo poljoprivrednog zemljišta se gubi, mnoge katastarske čestice se cijepaju i smanjuju i na taj način pojedinci ostaju oštećeni.

• Da se paralelno s izgradnjom odvija i

postupak komasacije, teret tih zahvata ravnomjernije bi se podijelio na sve učesnike jer nakon izgradnje svi imaju indirektne koristi.

Održavanje katastarskih planova

• Održavanje katastra odnosno katastarskih planova znači njihovo kontinuirano ažuriranje, odnosno unošenje na njih svih promjena koje su se desile nakon njihove izrade.

• Nakon provedene komasacije zemljišta u nekoj katastarskoj općini, ono postaje puno jednostavnije.

Urbana komasacija (preparcelacija građevinskog zemljišta)

• Urbana komasacija (preparcelacija građevinskog zemljišta) je geodetsko - tehnički zahvat koji po svojoj namjeni i prirodi posla spada u djelokrug regulacije gradova. Ona naročito dolazi do izražaja za periferne neizgrađene dijelove grada ili za manje gradove.

• Urbana komasacija je razvojni dio politike grada ili naselja i bitno se razlikuje od komasacije poljoprivrednog zemljišta. Za preparcelaciju građevinskog zemljišta postavljaju se uvjeti koji će omogućiti nesmetanu izgradnju stambenih, zdravstvenih, obrazovnih, komunalnih, cestovnih i drugih objekata.

• Kod urbane komasacije je svejedno da li će pojedini vlasnik dobiti svoj posjed u jednom ili više komada. Umjesto grupiranja posjeda postavlja se zahtjev da svaka buduća katastarska čestica bude zasebna građevinska cjelina, tj. da se oblik i površina svake parcele prilagodi zahtjevima izgradnje.

Svrha urbane komasacije

• Svrha urbane preparcelacija je uređenje građevinskog zemljišta za provedbu urbanističkih planova. Pomoću nje dobivaju se parcele koje će svojim oblikom i površinom potpuno zadovoljiti uvjete izgradnje propisane urbanističkim planovima.

• Urbana preparcelacija je postupak spajanja katastarskih čestica građevinskog zemljišta u jednu cjelinu i njena razdioba na građevinske i druge čestice formirane u skladu s detaljnim planom uređenja.

• Istovremeno je potrebno srediti vlasničke i ostale stvarno pravne odnose na zemljištu te izvesti građevinske radove na opremanju zemljišta u svrhu omogućavanja gradnje u skladu sa planom. Ovim postupkom se zemljište prilagođava novim i efikasnijim načinima korištenja, uz suradnju s vlasnicima zemljišta.

Projekt urbane komasacije može imati različite svrhe:• urbanizaciju novih područja,• održavanje već urbaniziranih područja,• integraciju velikih objekata ili krupnih dobara,• obnovu područja stradalih u ratu ili drugim katastrofama.

Osnovni princip urbane preparcelacije

Katastarske čestice vlasnika prije urbane preparcelacije

Katastarske čestice vlasnika

poslije urbane preparcelacije

Prostorni prikaz Vrbani III

Katastar zemljišta

• Katastar zemljišta vodi evidenciju o: - položaju, - obliku, - površini, - vlasniku, - načinu iskorištavanja, - katastarskom prihodu i - proizvodnoj sposobnosti zemljišta.

Zemljišna knjiga

• Zemljišna knjiga vodi evidenciju o:

- vlasnicima,

- pravima i

- obvezama vlasnika.

Zemljišne knjige vode zemljišno-knjižni sudovi nadležni za pojedine katastarske općine.